Darijev kantun-SPOMENIK

Triba san ovi tekst objavit prije al nisan tija da upane u predizbornu kampanju. Spasilo me to odlaganje.
Da san ga odma objavija ispa bi glup samo tako.
Jer da san ga objavija prije misec dana napisa bi kako se slažen sa podizanjen križa na Marjanu a pogotovo sa spomenikon Franji Tuđmanu.
Do prije misec dana za mene je križ bija simbol kršćanstva koji je oduvik staja nad ovin gradon a njegovo postavljanje samo vraćanje toga simbola tamo di mu je i misto. Za Franju Tuđmana san mislija da je čovik pod čijin je vodstvon napokon ostvaren san o samostalnoj hrvatskoj državi. Ok, ima je on svojih grešaka i mana ali je ipak prvi hrvatski predsjednik i ka takav zaslužuje spomenik u drugom gradu po veličini države koju je predvodija.

U međuvremenu san se dozva pameti. Đavla bi se ja dozva ičemu da mi drugi nisu objasnili. Pa bi eto, ovin puten zahvalija raznim građanskim inicijativama i pojedincima šta su se potrudili prosvijetlit moju neukost i poznavanje proživljene povijesti.

Jebiga, stvarno nisan zna da je Franjo Tuđman bija diktator. Ja san eto, tih mračnih devedesetih,malo bija odsutan iz grada pa nisan moga znat šta se točno događa. Naime, vako priglup ka šta jesan, mislija da se za slobodu i bolje sutra triba i puškon borit protiv onih kojih taj grad gađaju granatama. Priglup kakav evo napokon i javno priznah da jesam, nisan zna da se za dobro države i njenih građana triba borit šetanjem po Rivi, pisanjem u novinama i ne odazivanjem na mobilizaciju.
Kako ću to i znat kad nisan zna ko je pravi neprijatelj?! Samo zato jer su tukli tenkovima i minobacačima po Hrvatskoj ja san proglasija neprijateljima i njih i one koje su in pomagali! Samo i jedino zato!? Neš ti razloga!

E, ali sada, vako prosvijetljan od strane raznih građanskih akcija napokon otkrivan istinu. Pravi neprijatelj je bija Franjo Tuđman!

Tek sad san dozna za nepregledne masovne grobnice protivnika Tuđmanova režima. Tek sad se žrtve njegova terora usuđuju progovoriti o tome. Dok je on bija živ skrivali su se po katakombama. Uopće nisu imali pristup medijima, nisu imali svoje tjednike, nisu imali financijsku pomoć od raznih stranjskih hohštaplera. Nisu zarađivali masnu lovu, kupovali nekretnine i auta pa se na kraju zbog toga i svadili međusobno.
To san na žalost sve dozna u zadnjih misec dana jer žrtve Tuđmanova režima i dalje nemaju pristup medijima. Nemaju svoje listove i kolumne. „Jutarnji“ i „Slobodna“ ne žel niti ćut za njih a o internet portalima da ne pričamo.
Možda bi ja i umra u svom neznanju i glupilu da se nije pojavija on! Uvik se pojavi neki „on“ koji spasi stvar u zadnji tren.
Tako ti taj „on“ (a sad bi napisa da ga je sam Bog posla al ne volin lagat) jučer (i doslovno jučer) dojaše u moj grad i nauči me sve o njemu. Gradu a i o državi u kojoj san ja rođen a on nije. On je naime rođen u drugoj državi iz koje je pobiga eto baš u onu Tuđmanovu. Sakrija se pod skute velikoga diktatora. I nije jedini. Sad bi vi mogli pomislit i ovo i ono ali ja san zahvalan nebesima na toj migraciji prosvjetiteljske populacije. Da nije takvih, nikad svitla mi vidili ne bi!

Zato ovin puten javno predlažen slijedeće: Da se pod hitno sruši spomenik Franji Tuđmanu na čoši kraj pothodnika (kako se ta pozicija zapravo zove u toponimskom riječniku stvarnih građana Splita a ne onih koji su jučer došli pa to zovu Rivom s kojom nema nikakve veze) i napravi novi spomenik!

Spomenik žrtvama Tuđmanova terora. Onima koji nisu mogli djelovat u medijima a kamoli imat svoje vlastite pa s njima zaradit i neku lovu.

Onima koji se tih mračnih devedesetih nisu mogli školovat i stjecat doktorske titule ne temama poput „ZAVNOH – temelji i političko djelovanje“.

Onima koju su prkosno šetali po Rivi dok su njihovi vršnjaci i sugrađani manjeg kvocijenta inteligencije, šetali po minskim poljima i dreždili po čukama.

Spomenik onima koji su se viteški i junački skrivali od poštara koji ih je ganjao sa mobilizacijskim pozivom.

Onima koji su svoj prkos tiraninu i svoje čojstvo iskazivali spektakularnim skokovima sa palube „Kraljice mira“ pri iskrcavanjima na talijansku stranu Jadranskoga mora.

(Ovo dajen na raspravu jer san možda koga i zaboravija pa nek neko nadoda.)

A na vrhu Marjana onaj nazadni kameni križ zamijenit jednim velikim modernim i spektakularnim – kalendarom! Kalendarom na kojem će najmodernijim laserskin svitliman bit označen onaj datum i onaj dan kad su oni kojima je glavni partijski zadatak bija borba protiv buržoazije postali – građanska opcija.
Dan kada su oni koji su 45e sa puškom na ramenu i opancima na nogama došli na Bačvice tražit stanove i kuće u koje će uselit kad iz njih izbace trulu gradsku gospodu, postali „urbani“ a težak iz Velog Varoša posta seljačina..

Eto ta dva obilježja da se sagrade i tek onda ćemo moć u Europu, ponosno i bez srama.

Eee al da ne bi bilo kakvog zajeba..moramo dobro pazit kome ćemo dat da obavi časnu dužnost rušenja mrske nam statue diktatora Tuđmana i još mržeg kamenog križa. Ne može to svako!
Ja san za to da se angažiraju stručnjaci sa iskustvom.
Evo recimo oni šta su srušili Bajamontušu.

Koliko mogu primjetit , dobro se držu. Još uvik su u formi.

Dario SU