• Ivica Tijardović: Mnogi nas naši političari u svijetu neprekidno sramote

    Hrvatska je mala zemlja i nedovoljno poznata u svijetu. Zbog odnosa u međunarodnoj politici teškom smo se mukom i velikom žrtvom uspjeli izboriti za priznanje na međunarodnoj razini. Kad imate ministra vanjskih poslova poput uvaženog profesora Zvonimira Šeparovića onda znate da vam zemlju predstavlja na najbolji mogući način osoba od ugleda. U ovom kontekstu bih spomenuo još gospođu Kolindu Grabar-Kitarović zbog poznavanja stranih jezika. Te sam dvije osobe iz javnog života Hrvatske izabrao kao mjerilo za izbor osoba koje bi nas trebale predstavljati u diplomaciji, tj. u EU parlamentu.



    Da bi vas u svijetu netko uvažio, tj. cijenio morate se s nečim dokazati. Ako ste se doma izborili za mjesto pod suncem to ne znači da su vam vrata svijeta širom otvorena. Svi oni koji teže stjecanju međunarodne reputacije znaju da je to vrlo težak i dug put, a da do cilja stiže samo mali broj onih sretnijih i najupornijih. Ako se zadržimo na izboru zastupnika iz Hrvatske u Europski parlament onda treba znati da će oni predstavljati sve nas, znači Hrvatsku. Svojim nastupom ti zastupnici mogu znatno doprinijeti ugledu zemlje iz koje dolaze. Ako se zastupnici biraju isključivo po političkoj liniji onda možemo unaprijed reći kako će se njihovi nastupi i govori koristiti za uveseljavanje puka. To nam svakako neće koristiti jer njihovi nastupi neće u nijednom pogledu pomoći Hrvatskoj u rješavanju brojnih problema. Da bi skrenuli pozornost na sebe, a time i na zemlju iz koje dolaze, potrebno je znati komunicirati na jezicima država EU. Što više jezika govorite bolje ćete biti prihvaćeni i uvaženi.

    Prema tome, prvi kriterij za izbor hrvatskog zastupnika u EU parlament mora biti pored engleskog još dobro poznavanje barem dva jezika članica EU. Kad kažem dobro poznavanje jezika onda mislim na sposobnost budućeg zastupnika proći test na primjer za engleski jezik 'Test of English as a Foreign Language'. Ma tko želio ući u EU parlament vjerojatno bi se morao barem tri mjeseca intenzivno pripremati kako bi bio sposoban proći test iz poznavanja jezika s kojim bi garantirao da je ispunio prvi kriterij.

    Drugi kriterij bi svakako trebala biti dokazana stručnost u području s kojim se kandidat za hrvatskog zastupnika u Europskom parlamentu bavio prije ulaska u politiku. Ovaj kriterij je teže zadovoljiti nego prvi s obzirom na brojnost naših 'stručnjaka' koji su dobivši priliku na stručan način razorili zemlju učinkovitije od rata. Zbog toga bi jedino neosporna međunarodna stručna reputacija bila dokaz da je kandidat ispunio kriterij s kojim se može nadati izboru u Europski parlament. Kad bi nas takvi uz ljubav oprema domovini predstavljali u Europskom parlamentu, a i inače u svijetu, sramoćenja Hrvatske od strane političara/diplomata ne bi više bilo.

    Kako za bavljenjem politikom kriteriji ne postoje na političkoj sceni kod nas imamo političku žabokrečinu od koje se ne možemo nadati ničem dobrom. Svatko bi htio biti saborski zastupnik, predsjednik, ministar, župan, gradonačelnik, itd. jer možeš raditi što te volja bez ikakve ozbiljne odgovornosti, a ugled izgubit ne možeš, jer ga ionako nikad nisi ni imao. Bez visokih kriterija u politici (prije četrdesete godine starosti i dokazanih radnih i stručnih uspjeha u politici se nema što tražiti), ulica (povijest je brojno puta dokazala) bit će prisiljena samoorganizirati se i diktirat će promjene. Kako je ulicu teško kontrolirati, ne bih se htio naći na mjestu onih koji upravljaju zemljom. Nadam se da će razum a ne anarhija na kraju ipak pobijediti.

    http://hrsvijet.net/