• Kolumna G.M.-Nora i svijet koji nije baš toliko fora



    Nema smisla ponavljati priče koje svi već znaju. Za malu Noru Šitum, poznatu još i po nadimku Nora Fora, kao i za njenu limfoblastičnu leukemiju svi su već čuli. Većina nas zapravo nema blage veze od čega točno djevojčica boluje ali nije ni važno – dovoljno je znati da je bolest smrtonosna i da jedina Norina nada u život leži u eksperimentu kojeg mogu provesti liječnici u prestižnoj pedijatrijskoj bolnici u Philadelphiji. Taj eksperiment vraški mnogo košta – barem oko pet milijuna kuna. Prvo se mislilo da košta oko tri milijuna kuna da bi se onda, nakon opće medijske histerije, doznalo da se površno pročitalo e-mailove, što je priznala Norina majka osobno.

    Da se radi o prototipu neke marke automobila sa kojeg se spektakularno skida cerada na nekom autoshowu uz lijepe hostese koje se smiješe u sebi biflajući napamet ono što su naučile o autu, nitko ne bi rekao ni riječi. Vijest o istom takvom trošku nekakve sulude tehničke inovacije čiji prvenstveni cilj je bildati ego skupini nekakvih geekova vjerojatno bi isto tako prošla nezapaženo. Kad se ispiše ček s vrtoglavo visokim iznosom primanja nekom glumcu svi to nekako uzimaju zdravo za gotovo. Ali kada je u pitanju ljudsko zdravlje kriteriji se naglo mijenjaju i odjednom u priču ulazi moral. Kako se samo američki gadovi usuđuju tako skupo naplaćivati liječenje male Nore? Zašto glume bogove u bijelim kutama? Prokleta mafijaška farmaceutska industrija! Gadovi bez srca.

    One koji su u posljednjih 48 sati okitili virtualni prostor gore navedenim frazama nema previše smisla uvjeravati da postoje konkretni razlozi zašto je Norino liječenje tako skupo. Reći da samo jedan dan liječenja na intenzivnoj njezi u bolnici u Philadelphiji košta više od 200.000 kuna – ponajviše zbog zahtjevnih, vrlo osljetljivih, uvjeta koje takva vrsta liječenja zahtjeva – bespredmetno je, kao i predstavljanje jednostavne matematike koja će brzo pokazati da se gore spomenuti iznos od 5 milijuna kuna tim tempom da potrošiti u 25 dana. Očekuje se da će Norino lječenje uz postoperativni tretman trajati dvije do tri godine. Pa vi računajte.

    Ili nećete? Jer smatrate da bi njeno liječenje trebalo biti besplatno iz nekakvih moralnih razloga? U redu, možda i bi. Možda doista s moralne strane nije u redu svoditi ljudski život na komercijalnu robu koja se uzima s police u dućanu ako za nju imamo dovoljno novca. Lijepo je imati ideale ali problem nastaje kada im se prepriječi gruba realnost. Prvo treba imati na umu da besplatno liječenje – ili besplatno bilo što – jednostavno ne postoji. Ako Norin eksperimentalni tretman ne plate njeni roditelji iz svoga džepa, ili uz pomoć ljudi široka srca koji se nisu libili donirati koju kunu, platit će ga porezni obveznici. Liječničke plaće – koje su u zemljama poput Hrvatske zapravo sramotno niske obzirom na složenost obrazovanja i razinu odgovornosti koju ti ljudi imaju – netko mora pokriti. U zemljama poput Amerike su visoke ali uz nju u paketu ide i ekstremno skup iznos osiguranja u slučaju tužbe. Ne žive ni odvjetnici od zraka. Bolničku oprema također ne pada s neba. Farmaceutska tvrtka Novartis uložila je već više od 20 milijuna kuna u razvoj lijeka koji bi Nori i svim budućim Norama ovoga svijeta mogao spasiti život. Pardon, eksperimentalnog lijeka – onog koji je po svojoj prirodi takav da niti jedna vlada na svijetu neće pristati da ga podmiruju porezni obveznici u sklopu programa zdravstvenog osiguranja. Ne bi bilo fer naplatiti ljudima ono što nema baš sigurne šanse da će uspjeti, je li tako? Eto i odgovora na pitanje zašto roditelji malene to moraju platiti iz svog džepa i zašto nije dovoljno da mahnu karticom zdravstvenog osiguranja.

    No nije saznanje da je besplatnost obična iluzija jedini aspekt grube realnosti koji se prepriječio idealistima na putu. Današnji zapadni svijet temelji se na materijalističkim principima. Nije toliko važno tko si već što imaš. Djecu se vikendom vodi u šoping centre na zabavu. Božić se obilježava suludim natjecanjem u kupovanju što spektakularnijih darova u tim istim šoping centrima - koje, usput rečeno, očekuju i djeca lječnika jer ne žele biti drugačija od svojih malih prijatelja. Koliko je netko uspješan u životu mjeri se po visini novca na njegovom računu. Imperativ socijalizacije nisu čast i dostojanstvo već dobar smartphone i dovoljno reprezentativan automobil. Kad pitamo: 'Koliko nešto vrijedi?' zapravo pitamo: 'A koliko to košta?' Ukratko, s vremenom smo, u forsiranju mita o sekularizaciji, odbacili ideale kao što su čast i suosjećajnost i, lišeni tih temeljnih krovnih vrijednosti naše civilizacije, postali smo bića ogoljela u svojoj sebičnosti i pohlepi. Da, živimo u materijalističkom svijetu u kojem za moral nema baš previše mjesta. Tako je svugdje oko nas. Zašto se onda čudimo liječnicima i farmaceutima kada postupaju na isti način i kao i svi mi ostali? Zato jer bi oni trebali spašavati ljudske živote? Možda. Samo malo je iluzorno očekivati da će u svijetu pohlepnih opstati netko s istinski altruističkim porivima. Još je Charles Darwin ustanovio – ne preživljavaju najsnažniji već najprilagođeniji. Očekivati da će se liječnici zbog prirode svoje struke izdignuti iznad materijalizma današnjeg svijeta i njegovati humanistički pristup stavljajući u prvi plan suosjećajnost s pacijentom jednako je realno kao i vjerovati da je Mjesec napravljen od sira. Da, današnji svijet baš i nije tako fora.

    Sve u svemu, nije danas nimalo lako biti moralan. Ali je zato jako lako sipati uvrede na račun liječnika u bolnici u Philadelphiji i na račun dežurnog krivca za sve svjetske probleme, Amerikanaca. Oni su pohlepna gamad koja će pustiti da netko crkne ako nema love platiti liječenje. Oni izazivaju ratove diljem svijeta kako bi se obogatili. Oni izigravaju svjetskog policajca. Oni su ovozemaljsko utjelovljenje Đavola. Ah, da, uz to su i užasno glupi. Je, toliko glupi da su dovoljno uložili u znanost i postali jedini koji su u stanju maloj Nori dati makar kakvu takvu nadu. Trebamo li uopće govoriti kako bi prošla da je svoje zdravlje povjerila u ruke Kubancima ili da ju je opaka bolest zadesila u bivšoj Jugoslaviji? Bila bi sretna ako bi dobila bolničku sobu s polupristojnim higijenskim uvjetima u kojoj bi mogla umrijeti uz pucketav zvuk televizora koji izvještava o posljednjim lažnim uspjesima voljenog diktatora. Ako Nora Šitum preživi preživjet će zahvaljujući američkoj znanosti i tada više nikome – a ponajmanje njenim roditeljima – neće biti važno koliko je sve skupa koštalo.

    Ameri su i sebični, pohlepni i zli? OK, dio su zapadne civilizacije koja je, kako smo gore već ustanovili, do srži komercijalizirana pa nema potrebe osporavati optužbu. Samo, ti sebični Amerikanci sami su pozvali na doniranje sredstava za Norino liječenje, a neki su čak ponudili besplatan smještaj Nori i njenim roditeljima. Ne Hrvati s boravištem u Americi. Pravi Ameri. Oni koji kuže bejzbol, žive za Super Bowl i, ako su dovoljno stari, peglaju traperice na crtu. Ti Ameri sada daju Nori nadu u bolje sutra.

    Možda je ta nada uzaludna. Možda će novac skupljen za njeno liječenje uzalud biti potrošen i Nora ne preživi. Njeni roditelji to znaju kao i svi mi. Ali tko ne bi pokušao? Život je najveći dar kojeg imamo i zato se za njega uvijek vrijedi boriti, a novac, ma koliko teško do njega bilo doći, uvijek je trivijalan u odnosu na puno više životne vrijednosti, ponajviše u odnosu na zdravlje. Grijeh nije naplatiti pet milijuna kuna za liječenje. Grijeh bi bio napustiti teren bez borbe i odustati prije no što se išta pokušalo. Jer nije sramota pasti. Sramota je nikada ne pokušati ustati.

    Nora, sretno.

    G.M.

    http://fizzit.net
    Komentara 2 Komentara
    1. TheBronxBomber avatar
      Odlican clanak, koji je bio prijeko potreban. Svaka cast.
    1. EUnija avatar
      Otišao je mali Anđeo.R.I.P