
Vrag postoji. O da, itekako.Svojin san ga očima vidija. Više puta i na više mista. Vidija san ga u Vukovaru u Škabrnji i Srebrenici, u Manjači i Jasenovcu u Sibiru i na Golom Otoku, na Bleiburgu i u Aushwitzu...
I još ga viđan širom svijeta. On stanuje u bolničkim kartonima i dijagnozama bolesti. Živi u napuštenim rupama u obliku srca, u batrljcima duše. Vidin ga u djelima političara,u molitvi bankara, u financijskim planovima farmaceutske industrije. Najviše ga vidim u onima koji ono šta in je od Boga dano žele naplatiti po cijeni koju određuje Sotona.
Nekad mi se pari da ih ima i više a najgori je onaj kojeg vidin u sebi. Onaj kojeg san nahranija i previše puta: mišlju riječju , djelom... Ono kad san stavlja upitnik iza riječi Bog? Koji Bog? Zar onaj svemogući Bog koji vidi sve a ne čini ništa da zaustavi nevolje i prikine patnje i boleščine? Koji trpi zlotvore u skupim odijelima, u četničkim uniformama a pogotovo one u svećenićkim mantijama koji čine zlo pozivajući se u Njegovo ime? One u sudačkim dresovima koji sviraju nepostojeće penale protiv Hajduka? Kakav je to Bog? Postoji li uopće?
Ne postoji. Ne postoji starac s bijelon bradon koji sidi na svom oblaku i baca munje svaki put kad mi to poželimo. Ne postoji čarobnjak koji će nam stavit pod bor hranu za naše ohole snove i popunjavat drobinu naše bahatosti. Ne postoji čudo spasa koje zazivamo samo onda kad nas naše debele , egom pripunjene guzice povuku na dno...
Ali zato postoji pravi Bog. O da, itekako. I uvik je tu. Vozi se s nama u busu, ide s nama na posal S nama je dok pričamo našoj dici priče za laku noć. S nama je kad ljubimo bližnje svoje. S nama je kad pomažemo jedni drugima. S nama je čak i kad bez riječi poklopimo slušalicu jer smo nazvali samo zato da damo prilog za humanitarnu akciju. S nama je i kad odvajamo prazne boce od drugog smeća i stavljamo ih sa strane kontejnera jer znamo da će nekom poslužit.
Progovara iz nas svaki put kad nekom kažemo „Volin te“. Njegov glas izlazi iz nas kad kažemo „ok, u redu je“ nakon šta nan neko kaže „Oprosti“. To je isti onaj glas koji je iz raspetog Krista govorija „oprosti in Oče ne znaju šta čine“...I na još puno mista Ga možemo i vidit i ćut. Samo ako to želimo. Ako ga naučimo pripoznat.
A kad ga jednom napokon pripoznamo i shvatimo ko je On a ko smo mi, kad shvatimo da sva naša znanja i sve naše moći ne mogu opravdat svu našu oholost.Kad shvatimo da je sva naša snaga samo mali bovančić na planini naše nemoći, tad nećemo imat imat problema s tim da koji put spustimo glavu i ponizno kolinima dotaknemo pod.
Tek tad ćemo dragi moji, bit dovoljno veliki i snažni za stat prid pravoga Boga, onog kojeg smo napokon pronašli u sebi i zamolit ga da ovih dana bude uz one kojima je to najpotribnije. Nek je pri ruci svin malin neustrašivin lavoviman na ovome svitu a pogotovo Ga zamolit da ovih dana bude s jednom od njih na aderesi Philadelphia, USA.
Nora ♥
Dario Su
Pa možda jer je ipak hrvatski predsjednik.
Možda da zahvali onim desnim Hrvatima koji su imali dovoljno želuca i kratku pamet da
Dodikov Rosinante-srborusofil- Predsjednik Republike Hrvatske-Zoran Milanović
Gelsey Azalea Jučer, 23:52