Zadnji postovi na forumu
To gostovanje je bilo za mene malo specifičnije od ostalih u Beogradu.Također jedno od masovnijih.Jednostavno,kao da sam znao da je to moj posljednji odlazak kao navijača u Beograd,pa sam ga morao i "odraditi". Političko ozračje je bilo takvo,da su se slutile promjene i da je neizbježan bio kraj tadašnje države. Tenzije se nisu smanjivale, već dapače samo povećavale,pa se to odražavalo i na stadionima. Meni lako pamtljivo,jer sam bio u periodu zaljubljenosti,odlaska u tadašnju jna,tako da su emocionalni naboji bili jaki.
Već kod preuzimanja karata,dolje kod Hajdukova glavnog ulaza dalo se naslutiti da je veći interes ljudi za to gostovanje. Ekipa iz moje susjedne ulice uspijeva užicati od Štimca 100 dm, koje su kasnije „proslijeđene“ u njihove žile... Ovo preuzimanje karata nije prošlo bez svađe,psovki,naguravanja... Zakačili se pok. Brajo i pok. Leska. Na kraju su „platila“ velika staklena vrata koja su se pretvorila u tisuće manjih komadića. Ništa naročito,sve shodno našem mentalitetu...
Predviđena su bila dva vlaka za Bg., s tim da prvi mora čekati ovog drugog kad dođe u Vinkovce i onda zajedno svi u jedan vlak za Bg. Dakako,krećući iz Splita bilo je veselo kao i uvijek. Nekoliko bengalki i dimnih je bilo upaljeno,samo da se zna da ide Torcida...
U kupeu moja ekipa iz ulice i još pokoji pripadnik Torcide iz drugog kvarta Splita kao i dečko iz Makarske.Opet onaj miris vlaka,oni zvukovi željeznice kad vlak prolazi i staje. Mi u kupeu natiskani ali to ništa ne smeta, kao ni prijateljevi neugodni mirisi,ni njegova noga na tvom tijelu,a u običnim situacijama itekako bi to bilo teško podnijeti. U vlaku je s nama bio i Dražen Lalić. Osobno meni nešto nije drag,ali kažem to je moj stav prema njemu iako je on sa nama bio gotovo pa prisan.On nas je kao i neki naši panduri upozoravao nekoliko puta da ne otvaramo prozore u Kninu jer će nas tamo dočekati mnoštvo na stanici. Torcida je bila kamenovana kad se išlo u Bg. na utakmicu s Radom,a to je bilo ne tako davno prije ovog gostovanja. Kad smo stigli do Knina tako je i bilo. Masu ljudi je bilo na stanici isto kao i policije. Sjećam se jednog Đ. sa Skalica;otvorio je prozor i počeo vikati uz dignute ruke: NDH, NDH..! Pavelić Ante....! Ušla pandurija iz Knina,odvela ovog Đ. na vrlo brutalan način.Sjećam se i sad tog debelog pandura,gotovo da ga nisi smio pogledat uz taj njegov pogled prepun mržnje. Ovi naši panduri su bili samo nijemi promatrači svega i u toj situaciji djelovali su smiješno nemoćno. Vrijeme smo kratili zajebancijom, pjesmama, pogotovo onih od“ Daleke obale“,evociranjem sa drugih gostovanja,dogodovštinama sa ulice uz mrvljenje i degustiranje "shita" kojeg je bilo u izobilju. Jedan dečko uđe u Bihaću i pravo u naš kupe. Kaže da je iz Bihaća i da navija za Hajduk.Čini mi se da je imao šal Atalante. Imao je nakako naglasak kao da je iz Hercegovine,ali kaže da je iz Bihaća. Ovi naši mladi „lavovi“ htjeli su ga tući i uzest mu taj šal.Nisam im dao,bilo mi žao čovjeka koji se identificira sa nama, a i sam sam znao ići na gostovanja ,baš kao i ovaj dečko.
Stigli smo u Vinkovce i tu smo trebali čekati drugi vlak iz Splita. Dočekali su nas tu neki Vinkovčani. Jedan od njih mi kaže kako ih je milicija non stop maltretirala i neke od njih odvodila sve dok mi nismo došli. To vrijeme čekanja drugog vlaka netko je kratio pornografskom literaturom (vrući kaj) netko najranijim oblokavanjem raznog alkohola. Nije bilo na vidiku one poznate Vinkovčanke M. koja je s prijašnjih gostovanja Torcidaša na toj ruti „milosno udijeljivala felatio“ istima.Sjećam se momaka koji su pljačkali trafike tu u blizini stanice. Bilo je više od petnaestak provala. Milicija hvata te mlade prijestupnike po stanici.Bilo je više nego komično gledati pandura koji uhvati jednog takvog prijestupnika,kad ono odmah drugi rumbaje i provaljuje..." Ispalili „su ovi milicajci dok smo bili u Vinkovcima.Bili su bespomoćni...
P. mi reče : Moram se „sredit“.Uđe u wc od vlaka. Imao je dvi ,tri „crtice“ u šprici. Držao sam mu gumu i tako po ko zna koji put gledao tu đankersku agoniju. Bacio je špricu u školjku uz riječi: Evo te na u govna di i pripadaš! Istina baš u govnima sam odoka vidio jednu najmanje tridesetak šprica !!!! Uskoro je došao i taj drugi vlak pa smo skupa krenuli uz intenzivniju pjesmu u Beograd. a ove pandure u Vinkovcima ostavili da „predahnu“.
U glavni grad nekadašnje države. stigli smo na glavnu stanicu. Odmah se zaorila pjesma i krenuli smo na noge put Marakane uz milicijsku pratnju. Neka mala skupina,bezvrijedna spomena , dočekala nas malo dalje od stanice. Netko od naših im je htio uzeti zvezdinu zastavu ali nismo mu dali.Milicija nam putem govori :"da ne pevamo provokativne pesme“.Dakako ,onda se još više pjevalo tih provokativnih pjesama. Neki putem žele „dešifrirat“ ćirilicu pa im je tako ćirilično Č= 4, Z=3... Nešto se sjećam da smo išli kod nekog mosta i nekih stepenica. Tu su se upalile neke baklje,pa je milicija htjela uhvatiti palitelje. Non stop je bilo nekih „nesporazuma“ s milicijom, pa bi ovi oduzimali transparente i ostale rekvizite koje bi kasnije vraćali. Poslije doznajem da je baš tu iz nekog auta u prolazu bačena ta toliko spominjana famozna sjekira. Bačena je na središnji dio naše kolone ali nije nikoga pogodila. Ubrzo smo stigli blizu jedne krčme. Bila je onako sva zadimljena,prava balkanska, a i iz nje su izvirivale znatiželjne glave,neke i sa šajkačama na sebi. Jutro je bilo,a ovi su djelovali već prilično uliveni. Bio sam na čelu kolone i nešto bih pričao sa jednim pandurom. To je u ovih naših izazivalo skepsu da nisam možda druker, kako mi reče P. stariji Torcidaš. Sjećam se da sam se jednom sjurio s vrha kolone prema sredini,jer mi se učinilo da je nastao neki metež. Neki naši su još bili pod dojmom bačene sjekire pa se još o njoj govorilo.To me je zbunilo,pa sam mislio da je iz te krčme bila bačena sjekira ali nije. Toliko o sjekiri...Ništa strašno.
Došli smo do Marakane.Delije su nas u dobrom duhu "bratstva i jedinstva" htjeli počastiti sa sendvičima. Ali naše izaslanstvo sa Bosnom, Prlom i Velom B. je odbilo pok. Arkana vođu Delija i tu njihovu "dobrohotnu" namjeru.
Pri ulazu na stadion „popušio“ sam plesku od pandura. Mene izguralo iz reda,pa se ja počeo gurat,dok to nije snimio pandur.
Ubrzo je uslijedilo ono intervjuiranje Bosne od strane jedne plavuše.Nije ni trebalo očekivati elokvenciju od spomenutog, kao ni to da izgleda reprezentativno ko navijač (Bosna i još neki) sa onim kesama zavezanih o struk.U kesama je bio koji sendvič ali i obavezno „dim“ tako da su kese bile u tu svrhu najviše. Osim toga Bosna je za razliku od današnjih „navijača“ napuvanih ruku i nabildanih mišića bio istinski navijač i fighter koji je bio u raznim pogibeljnim i teškim situacijama.
Bili smo kao i uvijek na jugu Marakane. Lijevo od nas bili su Grobari i neki navijači Rada. Grobari su navijali i protiv nas i protiv Zvezde, ono: sisaj Zvezdo, ale ale.., i još kojekakve njihove pjesme. Na tribini dosta nas iz Splita ali i nekih“ faca“ odsvakud koji mi nisu ni izgledali baš navijački. Sjećam se i dviju Beograđanki na našoj tribini. Jedna je bila starija,pa su s njom neki stariji pričali,kao i jedna mlađa ženska koja se okomila na moj šal da joj ga poklonim. Rekao sam joj da je ovaj šal moja pok. mater isplela i da nema šanse da ga ikome poklonim. Kad su došle k nama i otkud nemam pojma...
Mi smo se verbalno u navijačkom smislu prepucavali s jednima i drugima. Jedan Grobar provocira sa „trofejnom“ Dinamovom zastavom. Plavokosi Vinkovčanin reče panduru da mu je ukradena zastava, pa je to pandur i „popušio“. Dođe do ovog Grobara i naredi da vrati tu zastavu Vinkovčaninu. Nevoljko je to Grobar uradio uz pravdanje da je to njegovo. Kad je pao naš gol,neke baklje su se upalile.Tu je pandurija pokupila momka iz Zg. (to poslije saznajem) i Ramba.(sv.Kajo) Rambo mi se tužio uz psovku prema meni da je dobio dobru „porciju“ batina kad sam ga potapšao po leđima uz pitanje : Di si ti nestao?
Poslije utakmice pandurija nas tjera u autobuse. Inače mi u Splitu kao mulci smo uvijek trčali u bus da uhvatimo mjesto,što je eto neki „snimatelj“ snimio i okarakterizirao to kao Torcidin bijeg. Nigdje nije bilo Delije na vidiku... Ja osobno sam stajao na nogama od Marakane do stanice na N. Bg. Da sam trčao uhvatio bih mjesto. Na Voždovcu baš je moj bus bio pogođen jednim kamenom.
Na stanici čekamo vlak za Split. U jednom momentu prolazio je jedan vlak za Sarajevo slabijom brzinom. Tu ekipa pljuje ljude koji izviruju s prozora,što ovima nikako nije jasno što ih to snađe. Također je i vlak za Zg bio izgađan jer su primjećeni Delije Zg. Pandurija nemoćna,nikoga ne dira,jedva čekaju da nas „otpreme“. Ne daju nam da se mičemo van stanice.Nas dvadesetak se prikralo ispod jednog mosta i bježimo da nađemo neku samposlugu.Bila je nedjelja, sve zatvoreno. Neka nas cura uputi u samoposlugu koja je radila tada. Tu su nas skužili neki ljudi tko smo pa nas počeli vrijeđati. Uzvratili smo im istom mjerom uz pokoji bačeni kamen.Bio sam i gladan i žedan. Imao sam novaca i htio sam kupiti nešto za pojest i popit. U tom dućanu već vidim pok. Borzu, Zvira i pok.brata mu Gaka. Kad odjednom stampedo u dućanu. Ekipa kao da piranama dadeš komad mesa,tako i oni pokupiše sa polica svega i svačega. Ženskoj na kasi skoro pao onaj mlinac za kavu na leđa. Nije mi htjela naplatiti kruv i salamu jer da će ona zvat miliciju...Tada su situaciju iskoristili i neki domaći pa su ga pelješili. Mislio sam sve će nas pandurija pokupit,ali ovi su jedva čekali da nas se riješe.
U Inđiji su nas htjeli gađati kamenjem ali ih je potrao jedan debeli pandur... Sjedam u jedan kupe,moje ekipe nigdje na vidiku. Sa mnom jedan Purger,priča mi o nedavnom gostovanju u Novom Sadu. U kupeu i jedna zgodna cura iz Bg. i još neki ljudi. Pitam je: Gdje ide? Nevoljko i plašljivo odgovara tetoviranom i s rećinom u uhu znatiželjnom dvadesetogodišnjaku; u Sremsku Mitrovicu. Izišli smo u Vinkovcima. Uzeo sam neki „mrtvi“ burek star najmanje tri dana. Ništa za popit. Pitam pok. Jablana da mi da pit,a on mi uz smijeh diže bocu konjaka.Ajme... Dok sam ja gledao što naći za popit,bome uteče ovaj naš vlak. Na stanici ostalo nas pun k....Ubrzo stigao neki vlak a u njemu Delije iz Knina,Benkovca...Viču iz sveg glasa: Srbija...! I ovo je bio jedan od nagovještaja rata koji se uskoro i dogodio. Miris baruta kojeg nema ali kao da se već osjeća... Hvatamo kamenje a oni zatvaraju vrata i dižu prozore i tako nekoliko puta. Bio sam samo ja i Prka od malo starijih,ostalo sve mularija. Jedan od naših mulaca zabunom im došao iza leđa, mislio da je sa svojima. Kad je skužio,uputio im je nekoliko udaraca i izletio na vrata. .Ovi su ga neuspješno gađali limenkama piva. Nismo htjeli poduzimat ništa jer nam se išlo kući pa da sad ne ostajemo u Vinkovcima u miliciji, iako začudo samo smo jednog pandura tu vidili. Ove Delije su se dobro zatvorile tako da im i nisi više mogao prići ali i dalje su provocirali sa onim ;ovo je Srbija... Poslije nam je začudo i stigao vlak za St. Iako sam mislio da ćemo morati čekati jutro.
Prisjetim se uvijek tog vremena kad je naš grad i šire poharala prava pošast u vidu droge. Gotovo epidemioloških razmjera. Dakako ta "epidemija" se odrazila i na našu navijačku grupu. Dosta momaka je već završilo na taj način svoj kratki životni put...Teško je bilo i slušati te priče kako su pojedinci odlazili s ovog svijeta.Te 90/91,samo si trebao otvoriti rubriku osmrtnica iz "Slobodne Dalmacije" i često bih u njoj našao mnoge što si s njima dijelio tribinu Poljuda kao i odlaske na brojna gostovanja. Ubrzo rat samo nastavlja ovaj nesretni usud... Neki su živjeli bez ikakvih životnih "kočnica",baš kao da su svoj život našli onako usput na cesti. Bilo je zaista pravih i odvažnih momaka,koji bi imali što pisati na svim navijačkim forumima i na ostalim društvenim mrežama. Nažalost ostali smo uskraćeni za to. Kao možda i njihove obitelji koje su nekim biološkim slijedom događaja trebali imati...
Tošo
Odgovori:
Ma kakav photoshop.
Mesić je u toplicama i ovaj ga je išao posjetiti.
Baš si odgovaraju; jedan je bivši komunist i dezerter
Predsjednički izbori u RH.
Gelsey Azalea Jučer, 21:01