• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Zadnji komentari

    Puntar2.0

    Najprije se pojavila prica da je upucan od dva mladica koji su utekli u sumu, a kako se cini to je... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    Puntar2.0 on 22-08-2017
    Grunf

    Evo, propucan je Mamić u noge u Tomislavgradu. Iz ekstrema u ekstrem, ili mu dijele medalje ili ga... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    Grunf on 22-08-2017
    sagitarius

    Školski opis papka, rekli bismo preispoljnog papka, zapravo papčine, ali da budem politički... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    sagitarius on 21-08-2017
    Pero68

    Ime naselja Donja Mahala se spominje u maticama bar sto godina ranije, prema podatcima u maticama... Idi na posljednju poruku

    O promjeni imena Donja Mahala

    Pero68 on 21-06-2017
    west

    ali evo .. nedaju Duvnjaci medaljone tek tako :)
    ... Idi na posljednju poruku

    Duvanjska 'Udbina

    west on 20-06-2017
  • Zadnji postovi na forumu

    1981

    Hajduk-Crvena zvezda 26.3.1961 (1:0)

    Old photo

    1981 Danas, 01:24 Idi na posljednju poruku
    1981

    ajduk-Crvena zvezda 21.4.1957 (2:2)

    Old photo

    1981 Danas, 00:53 Idi na posljednju poruku
    1981

    Hajduk-Crvena zvezda 13.3.1955 (4:1)

    Old photo

    1981 Danas, 00:40 Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Jesu no onog tupana zaposlili na nekom Soroševom faksu u GrebZa.

    Izgleda da je i Albancima dopizdio..

    Jugodesničarsko-filosrpski šljam i ološ organiziran u stranke i partije

    Inkvizitor Jučer, 19:57 Idi na posljednju poruku
    1981

    Beograd, finale kupa Partizan-Rijeka 24.5.1979 70000 gledalaca





    Old photo

    1981 Jučer, 19:56 Idi na posljednju poruku
  • Zadnje teme na forumu

    Inkvizitor

    Oklopno mehanizirane snage JNA u ratu 91-95-ta

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Malo, ne baš preopširno s druge strane ali svejedno zanimljivo za pročitat..


    http://www.srpskioklop.paluba.info/jna/u_ratu.htm

    Jučer, 12:35 od Inkvizitor Idi na posljednju poruku
    Grunf

    Holywin 2017.

    Začetnik teme: Grunf





    http://mladi.biskupija-varazdinska.h...aljevstvo/8432

    01-11-2017, 22:16 od Grunf Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Dramatična situacija u Herceg-Bosni i kako je promjenit.

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Ne nije izbio rat. I nije zbog sinošnjih potresa. Ali da pojasnim. Otvaram temu ponukan sinoćnjim razgovorom sa jednim čovjekom. Pričam

    Jučer, 18:19 od west Idi na posljednju poruku
    Grunf

    Ne srljajmo kao guske u eurozonu!

    Začetnik teme: Grunf

    Uvođenje eura je kraj hrvatske monetarne suverenosti. Jesmo li toliko života izgubili da bi mirno predali svoju monetarnu suverenost?

    04-11-2017, 16:50 od skater Idi na posljednju poruku
    Inkvizitor

    Marija Selak

    Začetnik teme: Inkvizitor

    Poznata već pomalo iz emsijije "Peti dan" gdje ima okršaje sa Borisom Jokićem koji je organski ne podnosi i to ne može sakrit.

    27-10-2017, 14:00 od kiša Idi na posljednju poruku
  • Torcida u Beogradu-Finale kupa Jugoslavije 1987







    Beograd , 9. 5. 1987.
    Hajduk-Rijeka – finale kupa
    Ovo je moj prvi Beograd.Zamalo sam otišao godinu prije, pa i te 87. ,ali nitko meni poznat nije išao, pa sam odustao u oba slučaja... Gostovanje specifično zbog naše masovnosti. Drugačiji osjećaj moći nego kad nas ide 30-50...
    Na Rivi sretnem prijatelja S. On mi reče kako je bio u Bg. i kako su potjerali i razvalili on,K. i još neki, nekoliko ciganskih glava poslije utakmice.To je bila jedna prvenstvena utakmica prije tog kupa,kad je mnoštvo cigana čekalo na jugu naše, a onda su ih naši u vidno manjem broju potjerali s juga..,ali o tom potom... Nije mu bio to prvi Bg. Za ilustraciju S. je dvije godine mlađi od mene. Znači tada je imao samo 15 godina!? Što ne mogu to sad zamisliti kad imam maloga tih godina...Trenirao je boks,a bio je korpulentan i izgledao je starije od mene.Nikad nije bio od "lovačkih priča“.., nego samo ono šta je istinski proživio. Ja sam na ulici tada bio kao „faca“ za njega, ali ovaj je trenirajući boks ojačao i ušao u neki drugi „đir“. Jedno je vrijeme radio i kao izbacivač . Njegovi doživljaji su me skroz „napalili“ da i ja odem do Bg. Dosta ekipe iz moje ulice je reklo da će ići,ali na kraju ništa...Za nevirovat...
    S. nisam vidio godinama,a evo sad ga mogu češće vidjeti... Zamudio je „Tvigi“ prema njemu.Otac je četvero djece.... Nek je sa srećom... Nasmijao se na moju napomenu da pišem o događajima Torcide iz prošlosti.Moja žena i on su to popratili riječima ,da je to za besposlene...Nisam ga htio zato više „daviti“ da se nađemo i ispriča mi te događaje...
    Željni smo bili trofeja, pa je velik dio ljudi odlučio se ići za Beograd. Išlo se autobusima i vlakom,a netko i u privatnoj režiji.Ekipa je bila vesela,zamjećujem dobar dio Torcidine „elite“... Boka reda pive u kriglama kod podhodnika veselo uz pjesme kao da je već osvojen kup...Prle,Trepča,i ostali Raduničani već poprilično uliveni kao i još neki stariji likovi...
    Vlak je išao preko „Ferijalnog“ a ja sam imao onu režijsku tako da me je put stajao nešto smiješno nisko... Na stanici i kod pothodnika ludilo. Pali se mnoštvo bengalki i dimnih i to onih dugih narančastih... Kad je vlak kretao,opća ludnica,pjesma...Sve je bilo zadimljeno.... Jedan dio ljudi je ostao ispratiti nas.Sjećam se kad smo ulazili u tunel, toliko je bengalki bilo upaljeno da je cijeli bio osvijetljen... Dosta je ekipe bilo napaljeno da nešto napravi u Beogradu .pa počinju priče kako će prvog cigana zgazit čim ga ugledaju... Ovi moji su imali one boksere (ventile od vodovodnih cijevi,bilo je i noževa ,kacavida i sveg drugog hladnog oružja se moglo vidit) Vlak,odnosno vagoni skoro da je podijeljen među kvartovima. Prvi vagon je bio za ekipu „Nesvrstanih“,znači ekipu s početka 80-ih iliti pravih osnivača imena Torcide i još starije ekipe .Ja sam bio sa Siromasima.U njih se znala „hijerarhija“ tko je za potuć se a tko je zadužen za „opskrbu“.U kupeu do nas mlađih, bili su stariji Siromasi sa svojim jednim Grobarom Bobanom (ime) Ovaj bi nam ljubazno sve pokazivao „gdje je šta“ kad bi se približavali Beogradu. Tu u kupeu sa mnom su bili Budle(tako nešto) Čaka, mlađi Elez, pok.Skejić i pok.Lovre. Sad se opće ne sjećam jesmo li i stajali u Kninu.Uglavnom cijelo vrijeme puta se pjeva.Alkohol je najdominantniji stimulans,mada se iz kupea razlijegalo svakojakih mirisa „dima“ kao i lipila...Sjećam se da je kondukter tražio karte,ali samo sam ja bio uredan i još dva momka,ovi nisu imali ni dinara u džepu,nego su onako sa ulice pa ravno u vlak.Nekako uspijevaju „odrebatit“ konduktera.Nitko ne spava,samo se loče,drogira, pjevaju se najviše domoljubne pjesme,Hajdukove ... Vidim tu Bunara i još neku jaku ekipu i mislim se stvarno ćemo zgazit gore sve ako do toga dođe.Bilo je, a to je neizbježno i sitnih tuča među mladim momcima.Ni zajebancije nije nedostajalo. Ne znam kako je bilo s drugim navijačkim skupinama ali mislim da je to s Torcidom nešto posebno...Možda sam i subjektivan ali ne vjerujem da je bilo jačeg „specifikuma“ navijačkog đira od našeg...
    Legao sam na „raštela“ ali san neće na oči..., a od lipila i duvana ne možeš disati.Pok.Skejić i Elez uzimaju sve one aparate za gašenje požara i prazne ih uz riječi:Evo malo sniga Bosancima...(negdje kod Bosanske Krupe)
    Stigli smo tako i do Vinkovaca. Sve je bilo zatvoreno jer je bilo rano jutro.Negdje oko 5 ili 6 sati.Tu smo se isto zadržali nekih 10-15 min. Ovaj dio moje ekipe je istrčao iz vlaka i pronašao neki dućan u koji su provalili.Vlak je već kretao,pa sam mislio da su ostali u Vinkovcima,ali u zadnji tren su uspjeli uhvatit vlak puni kesa iz dućana kojeg su “posjetili“...Tu u Vinkovcima još je jedan dio ekipe se ukrcao sa nama,a ja se sjećam jednog djedice sa nekoliko dječice i imao je trans ; Iz Vinkovaca ekipa mala, za Hajduk sve bi dala.(ha ha doslovno mala). Nešto smo i pojeli, a znam da mi se zgadio onaj sir Buco koliko sam ga degustirao. A šta ćeš ne možeš birat ...Ljudi su nam u odlasku iz Vinkovaca veselo otpozdravljali a bilo je tako i u S. Mitrovici !? Polako smo se počeli približavati Beogradug. Sjećam se one tvornice traktora IMT i sve one gomile otpada, a u toj gomili po sredini jedna mala cigančica...Zbunjujuća slika za mnoge ali netko je to popratio sa zajebancijom... Jednom smo stali kraj nekog nogometnog igrališta i duže se tu zadržali, a tu su igrali neki mlađi momci. Zamjećene su bile i neke ženske. S naše strane odmah je počela provokacija; bačeno je nekoliko bengalki prema njima,a Maslo je izišao na vrata od vlaka i dere se: Hoćete Q... iz Dalmacije? Ovi su uzvratili s nekoliko kamenica. Dio naše ekipe se već oboružao kamenjem kao i naš legendarni kondukter A.Vlak kreće prema odredištu ali opet se zaustavljamo.. Tu su bili neki cigančići... Znam da su ovi naši držali one balone,što je ovima bilo zanimljivo pa su tražili i dobijali te balončiće. Jedna je mala ciganka hvatajući balon skoro podletila pod vlak kad je kretao, da je nije jedan naš pokupio. Netko je rekao: Jbt. Ka da bi ko povirova da je nismo ubili da je mala otišla pod vlak. Jedan momak počeo razbijati one srpske slike gradova šta su bili u kupeu. Odmah ga je u tome spriječio Bosna uz neugodne opaske.
    Napokon smo stigli na želj. stanicu Topčider. Tu se formirala nepregledna kolona kad smo izlazili.Netko mi reče za jednog debelog i visokog sa Hajdukovim šeširom na glavi da je to Pandža vođa Torcide Zagreb.Počinje pjesma i odmah nesporazumi s milicijom. Prolazili smo kroz neku šumicu.Zamjećujem paprat i neku drugu vegetaciju u odnosu na našu.Tu su prolazila auta,a čini mi se i neki svatovi. Malo koje auto nije imalo zastavicu Partizana ili Zvezde. Naši bi odmah ispljuvali po šofer šajbi svako takvo auto.Najagilniji u tome je bio naš Ć. Sjećam se jedne naše face,jede sendvič, zaustavi ga pandur i kaže: Šta bre pljuješ po čovekovom autu i dade mu neku laganu plesku! Ovaj govori : Nisam ja, šta je vama,jeste ludi? A ono na šofer šajbi i sira i salame...Sve ono šta je bilo u njegovu sendviču.I ovi bi ljudi izlazili iz auta i pitali bi nervozno panduriju: Ej breee što je ovo, vidi šta mi rade...!!!! Jednom se zaustavila dva kamiona sa gajbama pića.(Fatalna greška)Tu se neka ekipa popela i olakšala ih za koju gajbu. Milicija već „ispalila“. Tu se sjećam Rokija da se svađao sa jednim pandurom. Roki mu kaže da mu ne vrijeđa mater, i unese mu se u lice, nešto u tom stilu i da ako nešto želi nek se njemu obrati. Pandur se lagano povuče uz neko mrmljanje... Jbg. ne zna ovi pandur šta je to „splitski folklor“ i kako se on „pleše“...Ekipa i dalje krade onim prodavačima košpica i navijačkih rekvizita. Samo bi jadni nijemo to promatrali ili brzo sklanjali. Pandurija to nije mogla sve iskontrolirati i, već su bili „ispalili“...Prolazimo beogradskim ulicama i zamjećujemo dosta fasada ispisanih sa ćirilićnim Pao,što je uspomena od gostovanja navijača iz Atene...Prolazili smo kod nekog mostića.Tu nas je htjela kamenovat neka grupica. Nisu se ni uspjeli dobaciti koliko su daleko bili a i brzo su dali „petama vjetra“ kad se neki naši zatrčaše prema njima.
    Tu nam se negdje priklonilo nekoliko momaka Torcida Kikinda. Jedan od njih je bio onako korpulentan i ćelav. Dovoljno ovim našima da ga „uhvate u đir“. Dakako nisam to dopustio, stvarno ne bi bilo u redu, a znam da je pok.mali Žare bio nekako najuporniji i još njih nekoliko mlađih.Došli smo do nekog mosta. Tu je dolazilo mnogo naših auta osječkih,vukovarskih i drugih registarskih tablica iz Hrvatske kao i autobusa.Sviraju nam a mi im otpozdravljamo.Preko tog mosta u susret su nam dolazili neki navijači Zvezde.Uredno su im poskidane kape,šalovi i zastave.Jednog se sjećam da je bio pun bijesa. Valjda je mislio; Zar se to meni događa u mom gradu? Moralo se brzo djelovati jer evo ti pandurije...
    Tu smo napokon došli do hotela Slavije. Ekipa je posjela,već se naručuju pića. Ja sam otišao u obližnju ulicu uzeo neki hot dog. Ova moja ekipa „ordinirala“ je po obližnjim dućanima,ali i daleko od baze... Poslije mi reče J. Da je B. ubacio neku dimnu u dućan i počeo sa mulcima iznositi stvari iz dućana. Žena se derala na njih:Ostavite to bre! Ne diraj to! A, B.mirno,hladnokrvno njoj :A šta ću ist..? Svo to vrijeme nije bilo nikakve ugroze po nas. Moje osobno mišljenje ,da je za neku njihovu akciju prema nama trebalo puno više njihove spremnosti i dakako masovnosti.


    No ni mi nismo zauzimali neki stav da trebamo ići u neko akcijanje s obzirom na to koliko nas je bilo i kakav je sastav ekipe bio...To radimo u svojoj spontanosti,a do nje nije došlo i to je to... Još je pandurije bilo tu blizu nas,tako da nije ni moglo doći do neke velike akcije na tom mjestu gdje nam je bila baza.Iako sam čuo da su oni nas napadali i da smo bježali što nije istina i u najmanju ruku je smiješno...
    Tu smo se zadržali dosta vremena kod Slavije i trebali smo se još zadržati do početka utakmice.Međutim trebalo je već plaćati račune šta se popilo. Dakako netko je i platio. Sjećam se B. da je sve boce ispred sebe udario nogom.Pridružio mu se i K.. Počelo se razbivati boce,pepeljare,bacati stolice. Pandurija popizdila. Sve nas je potrala iz hotela i pravac stadion.Tu smo također nastavili s lokanjem.Nekoliko sam piva popio.Sjećam se da je mlađi Elez išao kupit kartu u jednu kapunjeru ispred stadiona.Tada je bila u yu inflacija. On imao sve sitni novac. Ilustracije radi kao da imaš 50 kn sve u apoenima od 5 i 10 lipa, a najveći apoen od dvije kn. Stara u kapunjeri kad je vidila svu tu „siću“ neće da je primi i zatvara vratašca. Tada Elez bijesni udara šakama i nogama po kapunjeri. Dere se na staru: Vidi stare ku.......! Otvori majku ti j...!!! Jadna stara otvara, prima brzo svu tu „siću“ daje mu kartu i brzo opet zatvara prozorčić.Dakako i nije bilo cijelih „50 kn“.Bauljamo tu kod stadiona,redaju se pive jedna za drugom. Bilo je nekih domaćih „faca“tu oko stadiona. Primjetljivo je da su došli samo da vide te Splićane. A bilo je momaka i starijih od mene.Nismo ih dirali. Bilo bi to ispod navijačke časti.E,sad „puklo“ Pucka da idemo tući pandure.Ono u ulici uvijek sam bio od akcije. To je on dobro znao. Pa mi kaže: Ludi T... Dođi ovamo! Slušaj..,ja udaram ovog prvog pandura, ti kreni iza mene i nastavi tući...Stvarno mi ga žao iznevjeriti jer to jedno drugom nikad ne bi uradili, ali sam se dobro potrudio da ga uvjerim da to sad ne bi bilo pametno jer nećemo gledat Hajduka. Zatvorit će nas...On onako tetoviranih ruku s pivom u ruci,kao da mu nije sve to drago, ali ajde poslušao me nerado. Odlučili smo ući na stadion. Tu usput Pucko uzima jednom Purgeru Dinamovu kapu i stavlja je na svoju glavu. Purger hoće da mu Pucko vrati kapu,a ovaj ga ono „ošinu“ oštrim pogledom,pa se Purger povuče ko malo dijete.
    Tada je se igrala uvertira kupa. Mladi- Velež protiv Zvezde.Mi smo se odredili navijati za Velež.Ne iz prijateljstva i ljubavi nego protiv Zvezde. Pucko sa Dinamovom kapom na glavi udara jednom ritam navijanja sa zviždaljkom u ustima.Dolazi jedan prodavač sjemenki. Ovi jedan naš ka želi probat. A uzeo je cijelu šaku. Pa sad jednu po jednu on to polako i kad je došao do zadnje;kaže da mu se ne sviđa.Ovaj to skužio, pa uzeo košaru i bježi.. Ali pri tome je olakšan gotovu za polovicu te košare. Okrenuo se i kaže:Nije vam ovo Split ! Onoga Grobara Bobana sam vidio sa njegovima.Kao i da nije bio sa nama. Tu uvertiru dobila je Zvezda. Sad su kao pobjednici trebali otrčati cijeli krug. Kad su došli do nas bili su izgađani sa svim i svačim,a najviše onim sitnim novcem.Dobro su bili izgađani. Neki su se žalili gdje ih je sve pogodilo. Jedan od tih mladih Zvezdaša Lukić se uhvatio za „muškost“ pokazujući prema nama. Tada je izazvao još gađanja, pa su utekli brzo od tog dijela gdje smo mi bili.Grobari bi nama navijali: Smrdite na ribu...! Mi bi njima :Smrdite na govna...! Kad su Riječani ulazili na stadion mi smo skandirali :Rijeka,Rijeka, misleći da oni razmišljaju kao i mi. Računali smo na njihovu „bratsku solidarnost“.Ubrzo smo se razočarali. Zato,navijanjem pitamo Grobare: A gdje je Rijeka!!! Aludirajući na geografiju.Oni bi nama onako prosto: Jugoslavija...! Kad su Riječani ulazili na sjever,tu su se spojili sa zvezdinim navijačima. Zajedno se razliježu zvezdine,riječke plavo bijele,srpske i pokoja tek hrvatska zastava,dakako socijalističkog obilježja , shodno tom vremenu.Riječani su unili i onaj njihov već tada stari trans; Krepat ma ne molat,navijači Rubeši.Nevjerojatno...tada su se slizali Riječani i Cigani i kuriozitet je da su od tada Cigani počeli palit baklje...A Riječani su se od tada nazvali Armada.
    Utakmica je protekla u dobrom navijanju i nadmetanju sa Grobarima i i ostalim spomenutim navijačkim rivalima.
    Kad smo dali gol bilo je upaljeno 10-ak baklji. Sjećam se pok. Armanda da je bio „pirotehnički“ raspoložen.
    Jednom je bila neka frka tamo gdje su Grobari. Sjurili smo se nas trojica dolje na dno tribine.Tu smo vidjeli jednog našeg da je dobro udešen bokserima. Oba oka sklopljena.Poslije sam saznao da je pok.Mujo Smrt imao neke karte za tu utakmicu i htio ih je prodati.Ušao je on i pok. Marasović (ovo nedavno doznajem da je pokojni) na ulaz gdje su bili Grobari.Inače pok. Marasović je bio na onoj spomenutoj utakmici kad su protjerane Delije. Baš je on bio glavni razlog da se napadnu Delije na takav način. Bio je mrtav pijan i morao je biti nošen. Zato svaka čast našim momcima koji su krenuli u kontranapad i svojim „blitzkriegom“ osigurali nesmetan prolaz .Ali o tome mogu pričati vinovnici tog događaja...Taj isti Marasović je pri ulazu stao izazivati Grobare u stilu: Hajde šta čekate.Dođite ovamo...Ovo doznajem poslije od jednog Grobara a zbog takvog stila nekih naših , smatram priču vjerodostojnom iako sam ja drugačije razmišljao zbog nekih likova koji su bili i sa nama i sa njima.Možda sam djelomično u pravu...Inače,bezveze je nastradao,zbog svoje gluposti. Doznajem poslije da ga je napao neki njihov po imenu Žabac.Tada su se ubrzo spustila dvojica Grobara i odnijela koliko se ja sjećam i ako sam dobro vidio ,a ja mislim da jesam, trans; Torcida Feričanci.Jedan naš se zaletio to spriječiti ali ga je pandurija zaustavila.Ali čini mi se da nitko od ekipe to nije ni primjetio. Bilo je onako razmišljanja pojedinaca da se zaletimo i razvalimo ih. Ali nije bilo dobre volje. Netko je rekao od starijih da treba proslavit kup,da nema ništa od toga...Hajduk je dobio na tom „ruletu“ jedanaesteraca. Boka i još neki stariji Torcidaši su zauzeli mjesto na ogradi da bi došli do dresa.Stara škola. Mi nismo razvili onu veliku Hajdukovu zastavu.Razlog je bio onaj razglas po sredini juga. Zato svake pohvale idu ekipi koja je nosila zastavu ,( 100 kg) sve što su pješke obišli s njom,kao i spremanje njeno u vlak ....
    Svugdje veselje na jugu. Netko i plače zbog osvojenog kupa. Sjećam se da nam je tada prišao i Janko Janković igrač Rijeke i najbolji njihov strijelac. Inače čovjek je bio iz Hrvaca. Gotovo da se veselio sa nama...
    Kad smo napuštali stadion uz pjesmu :Jedna će Torcida..,gađali su nas kamenjem. Jedan me skoro pogodio u glavu, za dlaku.Odlučili smo na brzinu ja i moja ekipa izaći.Tako smo i uradili. Tu u „mrčini“ugledamo Lovru koji je prije penala napustio stadion jer je to njemu bilo sve dosadno. Tu su ga neki zaskočili i dobio je par udaraca. Rekao nam je u kojem su smjeru otišli. To gdje su oni bili je mrkli mrak bio.J. i S. su se zaletili u taj mrak i ja za njima. Kako nisam ništa vidio malo sam zaostao.Oni su već obavili zadatak tako što su nekog valjda Grobara naprokidali bokserom i nacipelarili ga na brzinu. Više i nije bilo kamenovanja.Slobodno se išlo prema želj.stanici Topčider.
    Došli smo jednom do Riječana. Bacamo poneki kamen na njihove buseve udaramo šakama i nogama, pljujemo im po prozorima. Sjećam se jednog starog Riječana „opetaje nam“roge. Koliko je bio ispljuvan taj prozor nisi ga mogao ni viditi više.Netko im je iščupao zastavu sa busa.Čuo sam od svojih da je netko od naših i par auta nalupano bg tablica.Ali to nisam vidio.Kad smo došli do vlaka, bio sam tako žedan a pandurija nam nije dala ni milimetar da se maknemo.Tada su Medo i pok. Čičmir „skliznuli“ negdje put Beograda van ove naše stanice...Napio sam se one šporke vode iz wc u vlaku a bila je mlaka ka pišaka. Vlak ne krcat,nego prekrcat. Ušli su i Slavonci i svi ostali. Nisi mogao ni hodati po hodniku.Sve polijegalo po podu. Legao sam na neka raštela u zadnjem kupeu zadnjeg vagona.Koji je to spas bio za moje oči!Nisam se budio sve do Knina. Tu sam se uspio napiti vode, a Raso je čini mi se nešto donio sokova šta je uspio odnit iz nekog ugostiteljskog objekta. Kad smo prošli Knin,sjećam se bio je neki Deutz(njuškaš) Bg registracija parkiran tu u nekom selu. Jedan iz Unešića je bio tako precizan da ga je iz vlaka pogodio bocom ravno u šofer šajbu i dakako razbio je. U Split kad smo došli već je bilo veselo. Tu nas je dočekao Rambo(Varvodić) sa pokalom kao i mnoštvo svijeta.Ekipa se veseli,Raso ljubi pokal. Razvija se ta velika zastava i ide se put grada proslavit kup. Ja odlazim kući,sav umoran i radostan zbog osvojenog kupa. Put i sve to me izmorilo ali sam išao odmah nakon sedam dana u Vinkovce na Dinama (Cibalia)
    To je moja priča, ispričana iz mog kuta gledanja kao i mjesta na kojima sam bio, pa i nešto što sam naknadno saznao...Gladni smo bili trofeja,pa ma kakve on vrijednosti bio.Mislim da je ta želja zasjenila u nama nekakva drugačija navijačka nastojanja. Sve u svemu bili smo sretni i veseli zbog osvojenog kupa,a to je toliko intenzivan osjećaj da je eto meni se zadržao u slikama a prošlo je već evo gotovo 26 godina...

    by Tošo










    Komentara 6 Komentara
    1. 1981 avatar






    1. ogledalce avatar
      ko je autor ovog članka
    1. srdjan67 avatar
      @1981 hvala za sliku mog fakulteta,hahaha. zbog blizine Marakane i ne zavrsih studije,jbg
    1. stblues80 avatar
      a mogu ti reć brate da san se ovaj put baš lipo proveja.Članak za +5
    1. stblues80 avatar
      Od onih stupa na jugu nismo mogli raširit veliku zastavu.da san zna da će smetat ponija bi brusilicu i opila ih!
    1. alekgreat avatar
      Taman da pitam za zastavu