
Ovako izgleda snijeg u Zagrebu...
Kažu da život ima smisla dok god je satkan od sitnica koje nas oduševljavaju. Ja sam još uvijek u toj fazi života da se razgalim kad ujutro, još snena, trljajući oči, pogledam kroz prozor i shvatim da je snijeg zabijelio moje susjedstvo. Zabavno mi je hodanje po škripavom pršiću, pisanje imena u snijegu prstom ugrijanom u toploj kožnoj rukavici, promatranje ptičica koje otresaju perje gosteći se u kućici njima namijenjenoj na mojoj terasi, trčkaranje veselih klinaca koji se sanjkaju po kvartu, a čak su mi simpa i oni vragolani koji će te ponekad dočekati grudom. Rodom sam s mora pa valjda zato snijeg doživljavam kao nekakvu egzotiku kojoj se uvijek iznova razveselim.
Dok sam bila mlađa, sjećam se, snijegu su se veselili svi – i stari i mladi. Danas to više nije tako. Općenito mi se čini da smo nekako manje veseli i da je sve teže u ljudima izazvati osmijeh. U Zagrebu nas je nebo odlučilo počastiti snijegom, i to pozamašnom količinom – palo je čak 70 centimetara što kažu da je nekakav rekord – ovog ponedjeljka. Kažu, danas i sutra trebalo bi padati opet. Mišljenja ljudi o bijelom gostu s neba su podijeljena, a sve su glasniji oni koji su ogorčeni zbog njegovog dolaska. U svojoj ogorčenosti, poticanju općeg defetizma, a usudim se reći i malicioznosti, ipak prednjače određeni hrvatski mediji.
Ukoliko ste u posljednjih 48 sati kliknuli na naslovnicu internetskog portala Jutarnjeg lista u oči su vam agresivno skakala ogromna crvena slova koja su vas svim silama pokušavala uvjeriti kako je u Zagrebu kaos, naravno, uz jednako tako defetistički intonirane članke. Ma što kaos, kataklizma! Samo što, čitajući ih, ne povjerujete da su se Maje možda pinkicu zeznuli u datumu i da je onaj smak svijeta o kojem se toliko puno pričalo krajem prošle godine zapravo počeo sada, i to snijegom u Zagrebu. 'Kaos! 'Kolaps!' 'Elementarna nepogoda!' Svi ti izrazi postali su najučestalije korištenim frazama,kako u Jutarnjem tako i u svi onim medijima sa sličnim ideološkim uvjerenjima.

... a ovako u Minnesoti. I njima čisti Bandić?
Dobro, moramo biti pošteni pa reći: u posljednja dva dana stvari doista nisu uobičajene i priroda se prilično vragolasto poigrala s našim planovima. Da, istina je, teže je hodati pločnicima koji nisu svi očišćeni – moja malenkost je samo pukom srećom izbjegla posjet Traumatološkoj službi u Draškovićevoj nakon što je pogrešno zakoračila u dubok, neočišćeni snijeg. Također, mnoge je, potpuno razumljivo, razbjesnilo učestalo kašnjenje tramvaja i njihovo zapinjanje u snijegu, kao i djelomično ili potpuno otkazivanje pojedinih autobusnih linija. Nije baš ugodno kad negdje u pet popodne krenete s posla, u lice vam lete ogromne pahulje snijega, tlo je sklisko, a vi ste osuđeni na nekih deset kilometara pješačenja jer su upravo javili da tramvaji ne voze onim dijelom grada u kojem vama treba prijevoz. Moj djed bi se vjerojatno na ovakvo nešto samo nasmijao – znate kako je, sigurno su vam poznate priče o našim starima koji su još kao djeca svakodnevno kilometrima pješačili do škole. Ali danas smo navikli živjeti komforno pa nam onda pješačenje po snijegu, ledu i hladnoći djeluje frustrirajuće, a sve snažnije jačanje novokomponirane religije ljudskih prava pospješuje naše vjerovanje kako, kvragu, imamo pravo na taj prijevoz. Zato nije ni čudo da jednu od udarnih vijesti u Večernjem listu predstavlja jadikovka stanovite gospođe koja je 'zgrožena, umorna, promrzla, iscrpljena, žalosna i povrijeđena' jer je dva sata pješačila kući s posla, a ne čudi ni činjenica da mnogi samo što nisu spremni na linč gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, gradskih dužnosnika i djelatnika Zimske službe jer im nisu omogućili trčkaranje ulicama u štiklicama i onim muškim cipelama za odijelo koje se skližu kad ih vidite na prospektu.
Nema sumnje, snijeg je uzrokovao probleme, ali kada vidite medijsku reakciju, kao i reakciju određenih 'običnih' ljudi na njega, zapitate se: što je trulo u državi Hrvatskoj? Tako je, recimo, u svom uobičajenom sipanju otrova net.hr objavio maliciozni tekst u kojem upire prstom na Bandića jer je loše očistio grad. Tekst se pojavio u utorak ujutro, dan nakon što je snijeg padao oko puna 24 sata, što de facto predstavlja nemoguću misiju u njegovom učinkovitom čišćenju. Kako bi dokazali da je u gradu još uvijek kaos, manipulativno su okrenuli težište teksta na krovove na kojima još uvijek ima snijega jer – zamislite! –Bandić to nije sredio. Istina, Bandić i zimska služba mogli su odraditi bolji posao, ali ovdje treba biti pošten pa reći da je čišćenje krovova, baš kao i čišćenje dvorišta i prilaza ulazima, dužnost stanara odnosno vlasnika zgrada. Bandićeva dužnost je, štoviše, kazniti, u skladu sa zakonom, one koji se u ovaj naputak ogluše. Kao dodatak soli na ranu, uz već spomenuti članak pojavila se i galerija koja nam treba pokazati kako je u centru grada kaos u sklopu koje imamo uglavnom fotografije nakupina snijega gurnutih u stranu (valjda ih je Bandić trebao pojesti?), spomenika Banu Jelačiću s nešto snijega na njemu (nekako mislim da se spomenik neće buniti ali valjda mi se pogrešno čini), kioska sa snijegom na krovu (netko će šetati po njemu?) i djelatnika zimske službe koji su se – o, sveogrđa li! - usudili se na časak odmoriti.
Naravno, jedan pljuvačko-manipulativan tekst nije dovoljan pa su se potrčkala Warburg Pincusa brzo potrudila pronaći Youtube video klip koji pokazuje kako se čisti snijeg u Kanadi koja je za njih, 'uređenija zemlja'. Pazite, Kanada, zemlja u kojoj su neki dijelovi pola godine, a neki cijelu, prekriveni snijegom. Zemlja čiji standard je viši od onoga u Hrvatskoj i koja se redovito nalazi na samom vrhu popisa država u kojima bi samo poželjeli živjeti. O da, lijepo oni čiste svoj snijeg. Brzi su i organizirani, i doista bi zagrebačka zimska služba nešto od njih mogla naučiti. Tako, recimo, njima uz ralice voze kamioni u koje se trpa snijeg kako se ne bi nakupljao sa strane ceste. Krasno, zar ne? Samo, mogu zamisliti koliko bi krasno bilo kada bi Bandić objavio da kupuje kamione za prikupljanje snijega. Usudim se kladiti da bi onda težište medijskih napisa bilo na patetičnim opisima sirotih građana koji kopaju po kantama za smeće dok Ercegovac uzurpator troši njihov mukom zarađen novac na tamo nekakve kamione koji nam eventualno trebaju par dana u godini. Sada su ipak koncentrirani na Končareve niskopodne tramvaje koji zapinju o snijeg i zahvaljujući kojima sada trgovci antispihoticima i antidepresivima zadovoljno trljaju rukama, a u tome svesrdnu podršku imaju u nezanemarivom dijelu zagrebačkog puka.
U svemu tome interesantna mi je reakcija mog susjeda, Amerikanca koji je odlučio do daljnjega puštati korijenje u glavnom gradu lijepe naše. Komentirajući bijes Zagrepčana zbog prometnih teškoća, čovjek veli: 'Nekako mi je to smiješno. Čini se da ovdje ljudi uživaju u okrivljavanju javnih službenika, kad god to mogu'. Već u nekoliko navrata mi je spomenuo kako je opazio da se kukanje pretvara u vodeću nacionalnu disciplinu, a o nedostatku poduzetnosti ne usudimo se ni razgovarati. Čvrsto vjerujem da krizne situacije – ako takvom možemo nazvati ovu koju sada imamo sa snijegom – najbolje izvlače na vidjelo do tada možda i skrivene ljudske osobine te pokazuju tko je stvarno kakav i koliko solidarnosti postoji u jednoj zajednici. Iskreno sam tužna što ću ovo napisati ali moj osobni dojam je da je Zagreb ovdje mogao puno bolje, barem oni njegovi stanovnici koji su jako puno vremena i energije uložili u žalopojke i pisanje maštovitih uvredljivih komentara na internetu umjesto što su se revnije ulovili lopate. Korisne savjete o čišćenju snijega mogu pronaći ovdje. Moram priznati da su mi živci zatitrali svaki put kada bih čula komentare kako što su: 'Ajme, jadna ja, moram prekoračiti preko snijega jer ga je ralica gurnula u stranu' i 'Prokleta zimska služba,nije nam očistila prilaznu uličicu.' Bez obzira na pogreške u radu dotične službe, čvrsto vjerujem da bi stanje u gradu bilo puno bolje da su njegovi građani pokazali više poduzetnosti i solidarnosti. Očekivati da će se institucije grada pobrinuti za svaki pedalj snijega iluzorno je i, štoviše, bezobrazno.
Ipak, kako ovaj tekst ne bi odisao isključivo negativnim tonom i tako svojim duhom postao sljedbenikom onih Kalimera koje sam krizira, spomenimo ovdje da ipak nije sve tako crno. Pohvale svakako zaslužuje grupa od petnaestak vrijednih studenata koji su pokrenuli Facebook grupu Čišćenje snijega u Zagrebu. I ne samo to. Dečki (ne znamo ima li među njima i cura) doista čiste snijeg. Izlaze na teren na poziv građana, a za svoj posao ne traže novac. Doduše, kažu, ljudi im uvijek daju, makar koju kunu. Kada bi svi pokazali ovakvu razinu poduzetnosti, problem snijega bio bi mnogo lakše riješen, a da ne govorimo o tome što bi poduzetnost te razine općenito značila za boljitak ne samo grada već i države. No to je već tema za neke druge prigode...
G.M.
http://fizzit.net
Antifašizam i ko' nas bre zavadi; https://www.facebook.com/photo/?fbid...5&locale=hr_HR
Recimo nešto o njima..
Gelsey Azalea Danas, 00:00