• Sklon vrimenu svakom u nesklono vrime
    ne vraćaj se, imenjače, iz naše Priče
    bolje ti Oluja, u Sahari potop.
    Ne javljaj se nimoj gluhači što viče
    crvenoj krmači što ždere svoj okot.
    Sa zida Zidari brišu naše ime.

    Znaj, dok Šimić spava, izdaja ne spava
    izpod svake riči drima sklupčan Garac;
    ne daj im se, bolan, produži mi muku.
    Tvoj je strpljiv narod Isusov magarac
    priko kog se danas bisni konji tuku.
    Što skuplji glavari, jeftinija glava.

    Ne idi, Radiću, gűdi koja gúdī,
    ne odlazi, Petre, u Novigrad jurve
    ne daj nas, Stipane, Fatihu na pladnju.
    Mužkare su to, istospolci i kurve
    oštri berači što priespavaše sadnju.
    Za vas Sudac moli, al sudija sudi.

    Danas Gospin kip je krvlju proplakao
    mrtvi će nam opet ostati bez glave.
    Al sotonskoj svići doć će zora kraja:
    mi gorimo dok se prvi pivci jave
    i razprše kurve iz zemaljskog raja.
    Osuđeni na raj prođu kroz pakao.


    Ante Kraljević

  • Bijesni Lucić i Dežulović: Traže izlist konobara koji su im naplatili cugu!



    U birtiji piÅ¡e veresije nema viÅ¡e, ova činjenica uvelike je iznenadila Predraga i Borisa koji su se vraćali s obližnjeg tuluma, naravno žedni, a novčanike im je uzeo, kao kauciju, deda kojih je i stvorio, mislim medijski, a kasnije ih naučio kako biti prvi i iz birtije otići zadnji. Bila je ovo jedna od većih neprilika na koje su naiÅ¡li nerazdvojni drugovi Boris Dežulović i Predrag Lucić. Možda bi na Adi Ciganliji bilo drugačiji, jebiga, zapeli su u Hrvatskoj, a žeđ neprirodna.

    - Å*ta kaže, zajebant, na ovo Å¡ta nam konobari rade?

    - Od srca im čestitam, ni sam ne znam gdje smo sve pili, hik-hik, na veresiju, jel te hik.

    - A jesi li čuo da su ove ustaÅ¡ke birtije uvele novo revolucionarno pravilo? Naime, svi koji piju moraju to Å¡ta popiju i platiti, a mi smo iz birtija bježali iako smo jedva na nogama stajali. Ovo pravilo mora da su Å¡ovinistički hrvatski konobari uveli zbog nas. Sve kako bi demonstrirali silu nad ljudima zbog kojih su se i obogatili. Reci zajebant, Å¡ta misliÅ¡, kako bi oni živjeli da nije ispičutura poput nas?

    - To moraÅ¡ pitati vlasnike birtija, valjda oni imaju evidenciju o tome gdje se i Å¡ta se pilo, ja, bogati, nemam pojma ni jesam li sad pijan, a kamoli kakav ću biti za pol sata.

    - Å*ta ću ih pitati ne vrijedi to, trebamo lovu a deda nas je rabaÅ¡tinio. Samo da mi je doći do izlista svih onih konobara koji su se dogovarali da nam od sada naplaćuju piće. Gdje su oni dani kada smo iÅ¡li od podruma do podruma, poslije Oluje, a nakon Å¡to su ustaÅ¡e okupirale "Krajinu", i tjednima se prepuÅ¡tali užicima? SjećaÅ¡ li se toga?


    - Jebote, kako se ne bi sjećao, lude svinje trčale po dvoriÅ¡tima i staro vino, kad ustaÅ¡e..Eh živote, ni na splavovima nije bilo bolje. Sad znam zaÅ¡to ti na Kninskoj tvrđavi slaviÅ¡, nadaÅ¡ se da će naletjeti na joÅ¡ neki slobodni podrum. Je li vražino jedna, beÅ¡tijo pijana?


    - Ne izmiÅ¡lja zajebant, nije tako. Meni je deda ostavio neÅ¡to viÅ¡e nego vama. SjećaÅ¡ se kad smo onomad čuvali stražu dok su se Viki i Heni "Å¡temali", a onda zaspali? To je bila pijanka, deda nas je zato razbaÅ¡tinio, nije mi žao, takvu pijanku uvijek bih ponovio.

    - Jebiga, bilo pa se spominjalo, danas se pijančevina plaća. Tko je kriv, bre?

    - Å*ta da ti kažem, Tuđman, kažnjavao je pijance i sitne lopove po podrumima, uveo pravilo koje jamči konobarima slobodu da naplaćuju svoje dugove, redarima da vinovnike nereda izbacuju naglavce iz krčme, da on je kriv.

    -ImaÅ¡ pravo zajebant, nego, jesi li ti opet žedan, osjećam straÅ¡nu žeđu, jebote, mi se zapričali, ima pola sata da nas je konobar izbacio iz one krčme u Banjaluci?

    - Mater mu njegovu, al sam mu maznuo bocu ispod nosa, ni Borislav Å*ekegro ne bi mogao bolje.

    - Ha-ha! Jesi vrag jedan! Kad dođemo u Zagreb smjestio sam se da odemo do Buleta, znam gdje je njegov podrumu, kažu, Sanader znamo uskladiÅ¡ti nekoliko gajbi.

    - Ajmo, a sada, nebo ti tvoje, otvaraj tu bocu i tko je*e konobare...


    Slučajni prolaznici joÅ¡ i danas pričaju legende o prapočecima nezaboravnih druženja sva nerazdvojna druga, kažu da se u jednoj bosanskoj klijeti pored Banja Luke cijelu noć čula pjesma, spominjala su se viteÅ¡ka djela Ratka Mladića i odgovorno ponaÅ¡anje Milorada Dodika.

    - Boris? Jesi pri sebi?

    - Nisam, Predraže, al i reci. Hik-hik. Bljuc.

    - Ajmo onu koju nismo dugo!

    - Milorade bekroijooooo, sve si pareeee, popiooooooo - i tako unedogled.

    Foto: radiosarajevo.ba
    http://www.tinolovka-news.com