Bijesni Lucić i Dežulović: Traže izlist konobara koji su im naplatili cugu!

U birtiji piše veresije nema više, ova činjenica uvelike je iznenadila Predraga i Borisa koji su se vraćali s obližnjeg tuluma, naravno žedni, a novčanike im je uzeo, kao kauciju, deda kojih je i stvorio, mislim medijski, a kasnije ih naučio kako biti prvi i iz birtije otići zadnji. Bila je ovo jedna od većih neprilika na koje su naišli nerazdvojni drugovi Boris Dežulović i Predrag Lucić. Možda bi na Adi Ciganliji bilo drugačiji, jebiga, zapeli su u Hrvatskoj, a žeđ neprirodna.

- Šta kaže, zajebant, na ovo šta nam konobari rade?

- Od srca im čestitam, ni sam ne znam gdje smo sve pili, hik-hik, na veresiju, jel te hik.

- A jesi li čuo da su ove ustaške birtije uvele novo revolucionarno pravilo? Naime, svi koji piju moraju to šta popiju i platiti, a mi smo iz birtija bježali iako smo jedva na nogama stajali. Ovo pravilo mora da su šovinistički hrvatski konobari uveli zbog nas. Sve kako bi demonstrirali silu nad ljudima zbog kojih su se i obogatili. Reci zajebant, šta misliš, kako bi oni živjeli da nije ispičutura poput nas?

- To moraš pitati vlasnike birtija, valjda oni imaju evidenciju o tome gdje se i šta se pilo, ja, bogati, nemam pojma ni jesam li sad pijan, a kamoli kakav ću biti za pol sata.

- Šta ću ih pitati ne vrijedi to, trebamo lovu a deda nas je rabaštinio. Samo da mi je doći do izlista svih onih konobara koji su se dogovarali da nam od sada naplaćuju piće. Gdje su oni dani kada smo išli od podruma do podruma, poslije Oluje, a nakon što su ustaše okupirale "Krajinu", i tjednima se prepuštali užicima? Sjećaš li se toga?


- Jebote, kako se ne bi sjećao, lude svinje trčale po dvorištima i staro vino, kad ustaše..Eh živote, ni na splavovima nije bilo bolje. Sad znam zašto ti na Kninskoj tvrđavi slaviš, nadaš se da će naletjeti na još neki slobodni podrum. Je li vražino jedna, beštijo pijana?


- Ne izmišlja zajebant, nije tako. Meni je deda ostavio nešto više nego vama. Sjećaš se kad smo onomad čuvali stražu dok su se Viki i Heni "štemali", a onda zaspali? To je bila pijanka, deda nas je zato razbaštinio, nije mi žao, takvu pijanku uvijek bih ponovio.

- Jebiga, bilo pa se spominjalo, danas se pijančevina plaća. Tko je kriv, bre?

- Šta da ti kažem, Tuđman, kažnjavao je pijance i sitne lopove po podrumima, uveo pravilo koje jamči konobarima slobodu da naplaćuju svoje dugove, redarima da vinovnike nereda izbacuju naglavce iz krčme, da on je kriv.

-Imaš pravo zajebant, nego, jesi li ti opet žedan, osjećam strašnu žeđu, jebote, mi se zapričali, ima pola sata da nas je konobar izbacio iz one krčme u Banjaluci?

- Mater mu njegovu, al sam mu maznuo bocu ispod nosa, ni Borislav Šekegro ne bi mogao bolje.

- Ha-ha! Jesi vrag jedan! Kad dođemo u Zagreb smjestio sam se da odemo do Buleta, znam gdje je njegov podrumu, kažu, Sanader znamo uskladišti nekoliko gajbi.

- Ajmo, a sada, nebo ti tvoje, otvaraj tu bocu i tko je*e konobare...


Slučajni prolaznici još i danas pričaju legende o prapočecima nezaboravnih druženja sva nerazdvojna druga, kažu da se u jednoj bosanskoj klijeti pored Banja Luke cijelu noć čula pjesma, spominjala su se viteška djela Ratka Mladića i odgovorno ponašanje Milorada Dodika.

- Boris? Jesi pri sebi?

- Nisam, Predraže, al i reci. Hik-hik. Bljuc.

- Ajmo onu koju nismo dugo!

- Milorade bekroijooooo, sve si pareeee, popiooooooo - i tako unedogled.

Foto: radiosarajevo.ba
http://www.tinolovka-news.com