Autogolovi u vezama

Napisala: Kristina Gallo
Naše emocije su varijabilna kategorija pa netko kome smo donedavno bili spremni dati sve odjednom postaje nitko i ništa u našem životu. U skladu s tim i slika Mr. Righta poprima novo obličje, tako da naš princ kojeg smo čekale u osamnaestoj nije više onaj kojeg želimo u tridesetim i četrdesetim godinama.
Kada biste pitali neku tinejdžerku kakav bi morao biti savršeni muškarac, ona bi rekla otprilike ovo : 'Zgodan, sladak, seksi, dobar u krevetu. Frajer s dobrim motorom, sportaš, netko tko se zna tući ko Bruce Lee. Heroj poput Spidermana. Možda pjevač ili nogometaš, da bude popularan.'

No postavite li to isto pitanje nekoj ženi od 30 ili 40 godina, ona će odgovoriti ovako:

'Dosta mi je onih koji me samo varaju i iskorištavaju. Neću nepouzdanog lažljivca. Hoću sigurnost i obitelj, a ne neku budalu koja će otići za drugom čim dobijem pet kilograma više. Ne budem ni nikog financirala, on treba imati pristojne prihode. A izgled? Pa naravno da ne bi bila s rugobom, no nije dovoljno da bude nabildani ljepotan ako ne zna složiti poštenu rečenicu, neću da me sramoti u društvu.'

Petar i Sandro su bili prijatelji od djetinjstva. Iako različiti, dobro su se slagali, a po pitanju žena imali su sasvim različite životne priče.

Petar je bio seksipilan, tijela izgrađenog u teretani, rado viđen gost na svim feštama i poznat po mijenjaju cura poput ručnika kojim se brisao nakon treninga. Naravno, svaka djevojka bi dala prednost Petru jer je osim što je bio zgodan imao i tipičan pristup jednog playboya koji zna što hoće. Do svoje 30-te godine Petar je bio glavni frajer u gradu i okolici i cure su prolazile kroz njegov krevet poput vlakova prema njegovom voznom redu. No, kako su godine prolazile, a Petar nije našao srodnu dušu s kojom bi bio dulje od šest mjeseci, sve više se osjećao prazno. Osim toga, počeo je ćelaviti, nije imao stalan posao te se našao i u velikim dugovima kad je kupio BMW koji nije mogao na vrijeme otplatiti. Bacio se u potragu za budućom ženom no tada je shvatio da to neće ići nimalo lako jer su sve njegove vršnjakinje već bile u braku, a mlade djevojke su ga prezirno gledale kao taticu koji je izašao iz mode.

S druge strane, Sandro je uvijek bio tip štrebera. Ljepuškast, šminkerskog načina odijevanja, po njemu je sigurno pisan bonton a svaka mama u gradu je htjela da joj kćer dovede njega na večeru. Osim toga, bio je iz ugledne obitelji i dobro novčano potkovan. S curama nije imao sreće jer je redovito nailazio na one koje bi ga novčano iskorištavale ili doživljavale kao rame za plakanje kad bi im Petar slomio srce. No, kad je Sandro završio ekonomski fakultet i otvorio svoju firmu uz pomoć roditelja, sreća se okrenula na njegovu stranu. Odjednom je mobitel zvonio kao lud i sve su se djevojke htjele družiti s njim. Na kraju je izabrao Barbaru koja je bila dovoljno inteligentna da mu najprije bude prijateljica i da odbije Petrovu ponudu za izlazak na večeru.

Pitanje jest, zašto si neki muškarci zabijaju autogolove kad nalete na žene u koje se zaljube? Neki nisu svjesni vrijednosti svojih partnerica dok ih ne izgube, a onda ih pregazi vrijeme i ostanu sami, odbijeni čak i od onih kojima su se u mladosti ismijavali. A opet postoje i oni drugi, koji mudro šute i čekaju svoju priliku, to su igrači na duge staze i strpljenje je njihovo oružje. Možda ih neka popularna ljepotica nije odmah primjetila, ali kad je nabildani neandertalac odbaci, otići će tražiti utjehu i oni će biti spremni. Jer, suprotno mišljenju nekih pripadnika muškog spola, žene nisu glupa bića koja služe za seks i kućne poslove, njihova je struktura mnogo složenija. Žena je biće satkano od emocija, a emocije treba hraniti poput osjetljive biljke. Oni koji to shvate na kraju poberu vrhnje i dobiju predivnu životnu partnericu, dok su drugi ocvali frajeri u stalnom lovu na ono što je ostalo.

http://www.fizzit.net