E, da smo znali

Poštovani akademiče Pečarić,
Sve vrijeme pratim Vaše nesebično zalaganje i Vaš neumorni rad koji je
nadahnut željom za dostojanstvenijim životom u Hrvatskoj i strahom da bi
nam nepravodobni ulazak u EU mogao nanijeti puno nevolje. Zato se evo i
ja želim svrstati u grupu rodoljuba koji žele dati svoj doprinos toj
borbi i možda jednog dana moći čista obraza stati pred svoju djecu.

Ispričavam se unaprijed svim jezikoslovcima na mogučim učinjenim
pravopisnim i stilskim greškama, te ih molim da uvaže moju
neprofesionalnost ( po zanimanju sam liječnik stomatolog ) .

Srdačan pozdrav iz Stuttgarta. Petar Kružić



E, da smo znali


I opet će biti: " `ko j´ mog´o znati?"
Zašto su šutjeli koji su znali?
I ćutit ću opet da Hrvatska pati,
a svi će poslije bit` generali.


A ja se lomio trč´o i vik´o,
čuvaj se magle preklinjo brata,
al´ vidio il´ čuo nije me ni´ko,
ne otvoriše se nijedna vrata.


Raskošan ulaz, umilni zvuci,
namješten osmijeh, zagrljaj Judin,
a već će sutra gonit me vuci,
a nazad nema, slobode žudim.


Izlazna vrata – toga tu nema,
bojim se, strepim za djecu našu,
krvava cijena možda se sprema,
odluku stavljam na dušu vašu.


Jer, opet će biti:" E, da smo znali...".
Svinuta repa, pognuta vrata
plakat za onima koji su pali.
Slobode žudit, strepit od rata.



Petar Kružić, Stuttgart u svitanje 22.01.2012

HrHB info