Hrvatsko pitanje u BiH - dva ludila na brvnu

Privitak 347

Pričaju da je nakon pohoda Eugena Savojskog na teritorije nečega što se danas naziva Bosna i Hercegovina ostalo jedva 30.000 katolika. Taj pustolovni plemić i vojskovođa, spalio je kažu Sarajevo i nakon nekog vremena paljenja i ubijanja vratio se tamo preko Save. S njim je nagrnuo i katolički svijet plašeći se sasvim opravdano turske odmazde. Kao što je to obično bivalo u to vrijeme, osvete su bile surove i temeljite. Slična stvar se dogodila i u Rami, kad su mletački providuri odlučili naseliti cetinsku krajinu novom turom ljutih Morlaka koji su sasvim "besposleni" tavorili i kmetovali u turskoj carevini. Pa je serdar Stojan Janković popalio po Rami turske kule i čardake a u povratku, kao za Eugenom, ovaj put preko krških polja i planina nagrnuo katolički puk, noseći sliku svoje Gospe i kako kažu, sam spalivši svoje crkve da ih Turci ne skrnave.

Ne govorim ovo da nekom držim sat povijesti nego da kažem, da hrvatski narod skoro nikad nije bio u jadnijem položaju nego danas. Općenito govoreći, ali pogotovo u Bosni i Hercegovini. Za one koji ne znaju, to je država sastavljena od dva entiteta, jednog temeljito očišćenog etničkim čišćenjem, zločinima i masovnim pogubljenjima, a zove se Republika Srpska. Da,da dobro ste čuli. Za one koji to možebitno ne znaju Srbi u BiH su mahom potomci turskih akindžija koje su Turci kroz stoljeća naseljavali na ispražnjene hrvatske prostore. U raznim povijesnim periodima te su akindžije prelazile i na mletačko-habsburšku stranu, zarad povlastice ili većeg obima pljačke, ali to je već dublji povijesni sat. Dakle, ta tvorevina nastala na sustavnom genocidu iz koje je očišćeno oko 45% predratnog stanovništva zauzima trun manje od pola BiH. Druga polovina je nominalno Federacija sastavljena od nekadašnje HercegBosne i teritorija koji se nalazio pod kontrolom muslimanske vojske ,a koja si sama tepa da je to bila Armija BiH . No i to je druga priča. U stvarnosti, to je teritorij koji muslimani Bosne i Hercegovine, frustrirani gubitkom , teritorijalnim i ljudskim koji su doživjeli od Srba, prosto žele uzeti za sebe. Svoje ratne gubitke pretrpljene od Srba nadoknaditi na Hrvatima. I to je sva njihova politika. Ona je naravno uvijena u formalne stvari, u proceduru, ali to je suština. Cijeli muslimanski politički i vojni vrh nakon poraza u istočnoj Bosni i Bosanskoj krajini želi nadoknaditi taj gubitak na hrvatskim područjima u BiH. RS ih trenutno ne zanima. Možda u drugoj fazi, ali sad ne.

Koriste se ponekim Hrvatom da bi zamaskirali svoju rabotu, ali to se zamaskirati ne može. Nađu ponekog nekarakternog Stipana ili Ivu i onda se s njime legitimiraju, mašu s njime kao sa svilenim rupčićem, dok povorka i svatovi ne prođu, a onda istresu sadržaj nosa u taj rupčić. Jer čemu drugo ustvari rupčić i služi. Zanimljivo da su s njima u sedlu i takozvani hrvatski ljuti nacionalisti koji te muslimane gledaju kao zalutale ovce koje će poslužiti hrvatskom zabijanju barjaka na klisurama drinskih kanjona ne videći i ne sluteći da će sami poslužiti kao kurban. Taj svijet koji živi u nekoj svojoj fantasti, u nekom svom projektiranom scenariju, koji nema dodira sa stvarnosti dokaz je hrvatske političke naivnosti koja nas prati kroz pusta stoljeća.

Tom tvrdoglavom i sujetnom ovnu koji ništa ne razumije i ništa ne zna suprotstavlja se zadnjih godina jedan drugi, još gluplji ovan. Prosrbin. Srbofil praktičar, koji se šlihta Srbima. Koji od Srba očekuje pomoć, a ove naravno boli organ, dobro im dođe da se Hrvati i muslimani glođu i on gleda na taj odnos kao nekad Britanci na europske sukobe. Ako su prvi jači pomozi druge, a ako su drugi jači pomozi prve. Do istrebljenja. Srbi znaju jednu stvar… Onaj zapadni dio RS-a koji je opstao samo milošću Amerike i nikog drugog i nema neku srpsku perspektivu. To uvijek visi na koncu, a konac je kako znamo tanak. Treba održavati tenzije i iskorištavati bosansko-muslimansku glupost. Čak i ispasti humanitarac Srbin vulgaris jer pomažeš slabijega. U ovom slučaju Hrvate koje muslimani žele politički uništit. A pomoći će im tko… Pa onaj koji je Hrvate politički i fizički uklonio sa teritorija kojega kontrolira. A to su pogađate Srbi. To se negdje čak i naziva apsurdom. Ali u BiH ne. Taj Hrvat srbofil praktičar srednje usmjeren i politički zanatlija, koji je sebi umislio da je veliki politički kombinator preuzima i srpske odlike. Laže, mitomani, izmišlja, podvaljuje, konstruira… Sve u cilju da opravda neopravdivo. Protiv nekog dogovora sa Srbima ne bi nitko trebao imati ništa. Pa nećemo dovijeka ratovati. Ali pod koju cijenu. Srbi se ne odriču ničega. Ratni plijen čvrsto drže u zubima. Negdje sam pročitao da jedan zabrinuti SrboHrvat kaže da bi hrvatski entitet trebao obuhvaćati područja koje je HVO kontrolirao 1994-te. Dakle bez Glamoča, Grahova, Drvara, Odžaka. On bi Hrvatima pomogao tako da bi im još uzeo. A Republiku Srpsku naravno još malo udebljao kao da pretila gospođa koja se raširila svojom tjelesinom na pola države ionako nije previše ukvasana. Hrvat srbofil, taj čudnovati kljunaš spreman je i na takve bedastoće da u srpskom ekspanzionističkom stroju vidi većeg prijatelja nego u svom sunarodnjaku. Suludo, reći će neki. Ne, za srbofila Hrvata ništa nije dovoljno suludo. On pomiče sve poznate granice ljudske logike i ljudskog uma. On je nezaustavljiv u gluposti. Počinje lagat, isprva potiho i ne bučeći, a onda kad se stroj razradi dahće u laži i konstrukciji kao parna lokomotiva. Stvara zaglušujuću buku. Ali nije buka radi buke. To mu je obrambeni mehanizam. Da ne čuje sam sebe, ali još više, da ne čuje druge. Zna da laže i da je karikatura. Ali će stvarati buku, nepodnošljivu i iritirajuću.

I dok se tako ta dva figurativna i doslovno dva politička Hrvata ovna gurkaju na brvnu, Srbi i muslimani rade svoje nacionalne projekte. Jedni su pola Bosne dobili kao da im je ćalevina, a drugi, upravo ovih dana, mjeseci i godina, pretvaraju drugu polovinu u svoju avliju ko da im je babovina.
A Hrvati, jedini narod u BiH koji nije profitirao turskom najezdom ponovo prelazi potoke i rijeke, brda i planine, kao nekad za Eugenom i Stojanom prazneći od sebe zemlju na koju imaju najviše prava.