O promjeni imena Donja Mahala

Nomen est omen. Ime je znak. Ime je ono prvo s kojim dolazimo pred druge ljude, pred institucije, pred svijet. Ime su nam dali oni koji su pred Bogom i ljudima ovlašteni za to - naši roditelji. Ako nam se kasnije, tijekom života to ime ne sviđa, možemo ga promijeniti.
No, što je s imenima naselja, tko ih i kako daje, tko je ovlašten za imenovanja i za promjene imena? Što je s imenima koja su nam silom nametnuta? Što je s imenima trgova, ulica, gradova, sela koja nose imena okupatora, zločinaca, diktatora ili su od istih silom izmijenjena? Sjeća li se još tko Titovog Drvara, Titovog Velesa, Titove Korenice, Titograda, Kardeljeva..? Zašto bi Uskoplje bilo Vakuf? Zašto je Duvno danas Tomislavgrad? Zašto je Lištica Široki Brijeg? A zašto je Donja Mahala kod Orašja još uvijek Mahala, a ne Trgovište ili Sveti Rok (po zaštitniku sela)?

Povijesne crtice

Iako pojedini „bosanski istoričari“, poput mitološkog Prokrusta, povijest Hrvata Bosne i Hercegovine i Posavine iz pred-osmanskog i osmanskog razdoblja, a koja se ne uklapa u njihove okvire, sakate, a svoju opet, uglavnom izmišljenu i znanstveno neutemeljenu, rastežu – Posavina prije turske okupacije nije bila nikakva „Terra Nullius“ već bogat kraj naseljen hrvatskim katoličkim stanovništvom. Nakon pada Srebereničke banovine 1520. godine, Turci, sve do okupacije BiH od strane Austo-Ugarske, osim genocida provode i kulturocid sustavno uništavajući sve tragove materijalne i nematerijalne kulture Hrvata Posavine. Duhovna i kulturna sjedišta stanovništava ovog kraja - brojni samostani i crkve – nestaju u ognju, okupatori mijenjaju imena naselja, a tisuće nevinih civila gine, iseljava se ili ih Turci odvode u roblje. Ipak, jedan mali dio stanovništa preživljava i ostaje svoj na svome trpeći stoljetni zulum i bremenitu svakodnevnicu pograničnog područja. Svi ovi događaji ostaju doboko urezani u kolektivno sjećanje naroda i ni danas nisu zaboravljeni.

O imenu naselja Donja Mahala

Odlaskom Turaka s ovih prostora nisu nestali svi tragovi turskog zuluma i okupacije već kao zlokobni podsjetnik na stoljeća nasilja ostaju upečaćeni u imenima naselja, ulica, građevina... Jedan od tih podsjetnika je svakako i ime naselja Donja Mahala.

Iz pred-osmanskog i osmanskog razdoblja nema puno pisanih tragova, ali ipak, ono malo sačuvnih fragmenata i povijesnih vrela omogućuje nam uvid u povijest nastanka imena sela Donje Mahale. Današnje naseljeno mjesto spominje se pod imenom Tvrtkovište već u 14. stoljeću, da bi kasnije kao značajno trgovačko mjesto, naselje dobilo im Trgovište, a u još kasnijem razdoblju- Utorkovište jer su se trgovačke aktivnosti uglavnom odvijale utorkom. Turci, krajem 19. stoljeća, su ovo naselje preimenovali u Donja Mahala (turcizam; mahala- dio grada, gradska četvrt, ulica) i to ime, silom nametnuto, i kao simbol i "ostavština" okupatora, zadržava se do danas.

Mahala ili Sveti Rok?

Nameće se pitanje; zašto bi jedno hrvatsko i katoličko mjesto bogate povijesti i tradicije nosilo od okupatora nametnuto ime? Jer u imenu je znak, a Mahala nije ime s kojim se većinsko stanovništvo ovog naselja može identificirati. Čak je i odbojno, a putnika namjernika, neupućenog u povijest ovog kraja, zbunjuje. Stoga je jedino logično i razumno rješenje promjena imena nasalje. Stanovnici sadašnje Donje Mahale (Male - kako ovo naselje nazivaju stanovnici) moraju sami odlučiti kako će se zvati njihovo mjesto. Da li će to biti povijesno ime Trgovište ili Sveti Rok pitanje je stanovnika tj. onih koji su se tu rodili, žive, vole i umiru. I samo njih, a ne nekih kvazi znanstvenika i nostalgičara turskog vakta.

Na lokalnoj zajednici i hrvatskim političarima je da pokrene inicijativu, i u nadležnim institucijama pravnu proceduru, za promjenu imena koju će svi razumni ljudi, neovisno o nacionalnoj, vjerskoj ili stranačkoj pripadnosti, i podržati.

Piše: Vincent Rokvić i Posavski-obzor.info