• Nepredvidiva budućnost daytonskih pobjednika i poraženih



    Nema slobode tamo gdje ima pobjednika ili poraženih. A to je upravo Daytonska Bosna i Hercegovina koja je u američkoj vojnoj bazi Dayton nepravedno podijeljena na pobjednike i poražene. U građansko konfesionalnom bosanskohercegovačkom sukobu, čemu je i uzrok bio nepravda između pobjednika i poraženih u bosanskohercegovačkoj prošlosti, Muslimani i Srbi su proglašeni i priznati pobjednicima, a Hrvati kao sudionici tog sukoba za slobodu i teritorij proglašeni su poraženima. I ne samo da su bosanskohercegovački Srbi i Muslimani u daytonskoj nepravdi proglašeni pobjednicima, a Hrvati poraženima, već su na tom povijesnom mjestu najveće nepravde u povijesti svijeta, pobjednici nagrađeni i entitetima stvorenim na genocidu i ratnom zločinu, a poraženi kažnjeni oduzimanjem temeljnih ljudskih prava na prostor za življenje. U sklopu te zločinačke nepravde je i legaliziranje ratnog zločina te priznavanje ratom osvojenih teritorija pobjednicima i oduzimanje istih poraženima. Svijet je, vjerojatno, prvi put u svojoj povijesti priznao genocid i nagradio njegove arhitekte i graditelje. Svijet se u Daytonu naprosto izjednačio sa ratnim zločincima i ubojicama.

    Podijeljena na pobjednike i poražene Bosna i Hercegovina je izgrađena u daytonsko bure baruta, kojem je dovoljna samo mala iskrica da eksplodira i raznese sve jednako i pobjednike, i poražene i njegove tvorce. I umjesto stvaranja pravedne blagoslovljene zemlje sa svim njenim razlikama i posebnostima izbetonirana je prokleta avlija u kojoj nemaju mira i snošljivosti ni pobjednici ni daytonski graditelji. Nadalo se kako će po zaustavljanju građansko konfesionalnog sukoba doći vrijeme ne samo čuvanja nacionalnih, vjerskih i kulturnih bosanskohercegovačkih identitetŕ već i njihovo slobodno življenje sa svim posebnostima i razlikama. No, međutim, u postdaytonsko nepravednom vremenu došlo je do još agresivnijeg napada na identitet poraženih i u Daytonu obespravljenih bosanskohercegovačkih Hrvata, koji su natjerani na rub opstanka u ropstvu ili nestanka u svakom svom obliku identiteta.

    Američka vojna baza Dayton pokazala je svjetsku nezrelost i nedoraslost za gradnju pravde i pravičnosti u multinacionalnim i multikonfesionalnim zajednicama kakva je bila Bosna i Hercegovina. Na tom povijesnom ispitu koji joj se ukazao na primjeru ponovne gradnje i jačanja multi zajednica, kao budućnosti svijeta, politika moćnika propala je bez gotovo ikakve prilike za popravni. Jer tako življene multinacionalnosti, multikonfesionalnosti i multikulturalnosti kakva se stoljećima živjela na tom dijelu brdovite i mirne Europe, nije bilo u svijetu, a od sada zasigurno ne će ni biti. Američkim i svjetskim oružjem interesne politike razbijen je mozaik svijeta u malom, kakva je bila Bosna i Hercegovina. Iako se znalo, pa to su čak i tvorci Daytona u početku priznavali, kako ubojstvom samo jednog bosanskohercegovačkog dijela ubija se i cijela Bosna i Hercegovina, svijet se nije tom spoznajom vodio u Daytonu.

    Količina nepravde osmišljene i priznate u Daytonu, nametnuta Bosni i Hercegovini i njezinim narodima, vidljiva je u činjenici da su čak s njom nezadovoljni i pobjednici, Srbi i Muslimani, i poraženi Hrvati. Ni jedan od ta tri bosanskohercegovačka naroda nije u potpunosti prihvatio toliku im nanesenu nepravdu, što je vidljivo kroz nepriznavanje takve državne zajednice od svih njezinih naroda. To je svjetski fenomen, ni jedan je narod i ne zove državom a još manje domovinom, i ni jedan se ne identificira s njom. Svaki od ta tri naroda na svom jeziku se više veže, zbog nepravde nanesene u Daytonu, identificira se sa susjedima ili s narodima tisuće kilometara dalekim od Bosne i Hercegovine, nego li s ovom i ovakvom daytonskom Bosnom. Bosanskohercegovački muslimani Bošnjaci se čvrsto vežu i identificiraju s Turskom i Iranom, bosanskohercegovački Srbi sa Srbijom i Rusijom, bosanskohercegovački Hrvati s Hrvatskom i Europom.

    Ni jedan od njih ne identificira se s ovakvom Bosnom i Hercegovinom, te je ova zemlja sada ovakva kakva je naprosto; svima samo jedan rezervni teritorij, bez nekog državnog, a još manje zajedničkog imena. Bosna i Hercegovina triju naroda, triju jezika i triju kultura nestala je u daytonskoj podjeli na dva entiteta, u kojima više nema niti zajedničkog dana državnosti, zajedničke od naroda prihvaćene zastave, valute, vojske, športa, politike, a time ni zajedničke budućnosti. Time je razbijen bosanskohercegovački državni okvir, a silom nepravde nametnut daytonski koji se doživljava kao Sveto pismo, i po kojem bosanskohercegovački narodi moraju poslušno, u nepodnošljivoj krčmi ugašenih svjetla zajedno životariti.

    I naravno da u takvom procesu životarenja biva svako svakome kriv, ne vidi se, a još manje osjeća, trenutak pravednosti i snošljivosti. Život se provlači kroz teški i mučni osjećaj nepravde, poraženosti, isključivosti, mržnje i zakinutosti. U takvom okruženju odrastaju generacije za budućnost, ne za mirnu i prosperitetnu, sigurnu i snošljivu i zajedničku bosanskohercegovačku budućnost, već za jednu opasnu ratnu bosanskohercegovačku budućnost između daytonskih pobjednika i poraženih. Za takvu bosanskohercegovačku budućnost scenarij je napravljen u Daytonu, a pozornica za izvođenje daytonskog zločinačkog djela u Bosni i Hercegovini. Glumci su svjetskog glasa i davno svijetu poznati. Publika također.

    Piše: Vinko Đotlo i Hrvatski fokus