Tuđmanova izdaja Vukovara

Za Hrvate bi Vukovar trebao biti simbol kakav je Alamo za Amerikance. U oba slučaja malobrojni branitelji su zaustavili neusporedivo veću silu na dovoljno dugo vremena da dopuste da se u pozadini organizira obrana i senzibilizira javnost. Alamo je nakon pada vraćen Americi, kao i Vukovar Hrvatskoj. Međutim, Amerikanci su ponosna nacija s kičmom i mudima koja ne dozvoljava da im netko lamentira o tome da je predsjednik Jackson izdao Alamo, da se Alamo mogao obraniti i da su se iz njega mogli izvući civili, naročito ne bi dozvolili da takve teorije šire ljudi koji bi najradije da Amerike nema uopće.

Nitko u Americi ne misli da je Alamo uopće trebalo braniti pod svaku cijenu, jer cilj je bila pobjeda u ratu a ne obrana tvrđave usred ničeg. Tu taktiku su koristili gotovo svi od Amerikanaca do Staljina, to nije ništa novo.Tuđman bi bio budala da nije iskoristio ponuđeni poklon i ostavio pola vojske Jugoslavije da se bakće s par tisuća 'zengi i ustaša', kako su ih zvali: pad Vukovara HV je dočekala trostruko jača nego što je bila na početku opsade, Jugoslavija je pak osvajanjem Vukovara ostvarila Pirovu pobjedu koja ju je koštala pobjede u ratu, i to je prilično očito. No, to je otvorilo prostor raznim 'dobronamjernim' turamčima Domovinskog rata.



Hrvati vole vjerovati u teorije zavjere o padu Vukovara. Njih najčešće šire ljudi koji su sad svi redom veliki stratezi i dušebrižnici hrvatskih branitelja, a od mobilizacije su bježali kao vrag od tamjana, i usput su te iste branitelje opstruirali gdje su stigli. Po njima, Tuđman je izdao Hrvatsku a Tito je najzaslužnija osoba za njenu neovisnost. Nad braniteljima Vukovara i Tuđmanovom izdajom istog danas plaču ljudi poput Viktora Ivančića koji danas iz kozmopolitskog, gay-friendly, multikulti - naprednog i liberalnog Beograda pljuckaju po profašističkoj, nacionalističkoj i zadrtoj balkanskoj Hrvatskoj, a devedesetih se žalio svim postojećim novinskim udrugama svijeta i organizacijama za ljudska prava da ga 'režim želi ubiti' jer je, poput većine Splićana svog godišta, mobiliziran u HV - i to u debelu pozadinu.


I, naravno, ljudi poput Zorana Jovanovića, poznatijeg kao Zoran Šprajc, koji je u dnevniku povodom 20-godišnjice 'dobronamjerno' iskoristio pokojnog Sinišu Glavaševića da bi prigodno predizborno optužio Tuđmana za izdaju Hrvatske, što je smisleno koliko i optužiti Churchilla za izdaju el Alameina. Zašto bi Tuđman 'izdao' Vukovar pa ga uzeo natrag nije jasno, ali je jasno čemu služe takve teorije 20 godina nakon rata. Tuđmana se, naime, ne može izvesti pred sud, ali se može baciti još malo ljage na hrvatsku neovisnost. Čemu bi pak služilo braniti strateški posve nebitan Vukovar pod svaku cijenu? Tome da se Osijek i Đakovo ostave nebranjeni i otvori JNA put u unutrašnjost Hrvatske?

Sorošćad niti jednom rječju nije izvjestila da se u Borovu Selu ove nedjelje, dan obilježavanja pada Vukovara, ponovo pjevala stara narodna kanibalska "Slobodane, donesi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate". Većim skandalom smatraju to što je neki ravnatelj OŠ u Zagrebu stavio sliku Ante Gotovine u hodnik. E sad, ti kojima strašno smeta Gotovina, u isti mah glume najbolje prijatelje vukovarskih branitelja koji su grad branili od Miloševićevih i Kadijevićevih, kako su ih zvali, 'partizana'. Ili, kako su oni sami sebe zvali i još se zovu, 'antifašista'. U Hrvatskoj ne može proći niti jedna obljetnica koja se tiče borbe za neovisnost, koja je u svim normalnim državama temelj samopoštovanja i dostojanstva nacije, a da ga soroščad ne zablati. Godišnjica proglašenja neovisnosti će biti popraćena specijalom o Aleksandri Zec: niti jedno od 402 imena hrvatske djece stradale u ratu neće biti spomenuto, jer - nevina žrtva s imenom i prezimenom je tragedija, a broj 402 je statistika. Predsjednik će mladoj spisateljici iz Vukovara koja je došla pitati je li što saznao od svog prijatelja i kolege Tadića o njenom ocu koji je nestao na Ovčari pričati o Aleksandri Zec i kako je to što se radilo Srbima u ratu prestarašno. Godišnjica Oluje bit će popraćena specijalom o ratnim zločinama branitelja protiv nedužnih srpskih civila.

No kod Vukovara i Dubrovnika se taktika malo mijenja, pa tako već danima slušamo kako je Vukovar izdan, kako je prodan a mogao se obraniti, kako iz njega nisu izvedeni civili a mogli su biti. Cilj je prilično očit, ne radi se tu o Tuđmanu ili HDZ-u kako se želi predstaviti. Tuđman je u Hrvatskoj povijesti nešto poput Bismarcka u Njemačkoj ili Garibaldija u Italiji, ona točka na kojoj Hrvati prestaju postojati samo kao etnicitet i postaju politička zajednica. Zato Nijemci Bismarcka poštuju, kao i talijani Garibaldija, iako je potonji bio tek malo više od plaćenika. Svaka normalna država poštuje svoje osnivače, iz razumljivih razloga. Tuđman je preuzeo razoružanu i demoraliziranu zemlju u sastavu propale Jugoslavije i propalog socijalističkog projekta, a ostavio neovisnu državu koju se, za razliku od današnje, pitalo za njeno mišljenje o njoj samoj kad je bila tema razgovora svjetskih lidera, i ne samo da je se pitalo o njoj samoj već i o susjedima i regiji. Izdaja? Da je Tuđman Hrvatsku izdao, nje ne bi bilo. Da je izdao Vukovar, Vukovar bi bio Srbija, bar za njegova života i vladavine.


Dakle, ne napada se ni ovdje Tuđmana zbog njega osobno nego prije svega sve ono što on danas simbolizira, a to je prije svega neovisnost. On sam je ionako davno mrtav. A upravo na Vukovaru se Tuđman dokazao kao kompetentan vojskovođa - Vukovar mu je bio od boljih poteza, nije nasjeo na bačeni mamac, a JNA je uletjela na njegov. U situaciji kad Hrvatska nije imala ni oružja, ni podrške inozemne javnosti, i kad su Hrvati masovno pod utjecajem ekipe koja je tad širila defetizam a sad cmizdri nad 'izdajom Vukovara' bili nespremni ići u rat, snimke iz Vukovara potakle su ih da se suprotstave, a inozemnu javnost koja je do tada bila bezrezervno na strani Miloševića da uoče da se radi o goloj agresiji i pljački teritorija. Time je zapadna javnost ujedno izvršila pritisak na zapadnu politiku da podrži neovisnost Hrvatske. Vukovar je preokrenuo tok rata i zato priču o Vukovaru treba zablatiti pričom o Tuđmanovoj izdaji. Ona međutim sadrži jednu veliku rupu koju prešućuju - Tuđman je vratio Vukovar u sastav Hrvatske. Jedni govore da je Hrvatska nastala na zločinu, drugi govore, prodan je Vukovar. A zašto su ga onda Srbi vratili Tuđmanu? Bili su nezadovoljni njime i tražili povrat novca ili što?


Vukovarski branitelji, pa i neki Vukovarci koji su tada bili djeca i odrastali su u podrumima, svjesni su i te kako na što ciljaju sve te priče. znaju da bi spašavanje Vukovara i bacanje pojačanja u njega samo prouzročilo tisuće i tisuće mrtvih. Naročito što tada ni oružja osim rumunjskih kalašnjikova nije bilo. Što bi mogla uraditi pojačanja sa sjekirama i motikama, osim poginuti? Ali dušebrižnike Vukovaraca to ne brine. Civili nisu evakuirani? Oni koji govore o tome bi bili najsretniji da je Tuđman naredio evakuaciju civila ne samo Vukovara, nego i Vinkovaca, i Osijeka, i svega do Šešeljeve linije. No, činjenica je: tko je želio izaći iz Vukovara - izašao je. Tko god je ostao, zna zašto je ostao.



Na žalost, Miroslav Tuđman je zagrizao mamac i, normalno, reagirao protiv blaćenja svog oca, da bi isti čas od nekih novinara koji se inače javno deklariraju kao Jugoslaveni, u primitivnom ali učinkovitom spinu bio proglašen gadom koji blati svetinju Glavaševića! Međutim, autor navodne optužbe o izdaji nije Siniša Glavašević, a potvrdu za ovu tvrdnju možete naći u filmu Višnje Starešine "Zaustavljeni glas" gdje o tome govore i tadašnji Sinišini suradnici. Vrhunac je cinizma i licemjerja da oni koji se godinama blatom nabacuju na sve Hrvatsko i kojima ionako ništa nije sveto (što je u redu, ništa i ne treba biti sveto) sad ukazuju na Miru Tuđmana jer se, navodno, nabacuje blatom na 'svetu žrtvu' Siniše Glavaševića! Miroslav Tuđman, jasno, nije blatio Glavaševića već one koji ga zloupotrebljavaju za blaćenje njegovog oca i Domovinskog rata, ali on, kao i Kosor, ima očajan PR i nemoćan je spram medijskih profesionalaca. Koliko god lobiranje i hajka u medijima bili očiti, koliko god sistem "red svećenika pedofila i homofoba, red Tuđmanove izdaje Vukovara, red sprdanja Jace" bio primitavan i sirov, ništa sofisticiraniji od Staljinovog agitpropa, učinkovit je - dovoljno je pogledati današnju vijest, kasnije demantiranu, da je HDZ u Vukovaru maltene plesao poganske plesove po grobovima žrtava na Ovčari. Ovo s Tuđmanom i Glavaševićem međutim nema tko demantirati jer su oba mrtva.

A tko su ljudi koji stoje iza optužnica za izdaju? Ljudi poput starog spletkaroša i policajca Manolića koji je organizirao uhićenje i premlaćivanje zapovjednika Dedakovića po padu Vukovara, i uvjeravao, a vjerojatno i uvjerio, Tuđmana u Dedakovićevu izdaju? Mesić koji je 1994. planirao državni udar, i koji je u doba vukovarske tragedije, prema svjedočenju Kadijevića, lobirao kod njega i JNA da uhiti Tuđmana? Danas o tome pišu i nad navodnom izdajom Vukovara rone novinari poput Jelene Lovrić, za koju je Miroslav Lazanski posvjedočio da ga je pitala "Kad će više ona tvoja JNA da uhapsi Tuđmana". Pokušajmo zamisliti koliko je njihova briga za branitelje i Vukovar iskrena. Iskreni su jedino kad kažu da je Tuđman trebao pod svaku cijenu braniti Vukovar, jer znaju da bi tada vjerojatno morali pristati na nekakvu Republiku Srpsku Krajinu preko pola Hrvatske, kao u Bosni. Licemjerno je kad 'osvjedočeni antifašisti' koji štite renome Boljkovca i uspomenu na Josipa Broza kojeg se, za razliku od Tuđmana, ne smije blatiti jer je to napad na tekovine antifašizma, nastupaju kao zaštitnici vukovarskih branitelja koji su se nerijetko borili pod omraženim insignijama iz Drugog svjetskog rata. Koliko god da je to hrvatskoj strani nanijelo štete i koliko god da je bilo glupo, ali to je povijesna činjenica. Licemjerno je i kad na Tuđmana prebacuju odgovornost za to što je Titova 'antifašistička' JNA pobila civile u Vukovaru. Njima su 'izdajnici' svi koji nisu dio njihove ideološke klike: istovremeno, optužiti koga od njih za izdaju, i kad je očita, je 'nacionalistička galama' i primitivne antidemokratske bedastoće.


Braniteljske udruge iz Vukovara su odmah ustvrdile da je materijal krivotvoren pa su na HRT-u odlučili ispitati njegovu vjerodostojnost, odnosno utvrditi je li on iz arhive HTV-a ili s nekog drugog mjesta. No, da bi spin uspio, potreban je pokazni branitelj koji će stati na stranu optužbe, kao svjedok. Branko Borković 'Mladi Jastreb' je ovaj put odradio tu ulogu, ustvrdivši da misli da je snimka Glavaševića govora autentična, iako to zapravo i nije pitanje niti je Miro Tuđman negirao autentičnost same snimke - već smisao izjave svog oca, onako kako je ona predstavljena.



Zoran Jovanović - Šprajc nije jedini koji se povodom godišnjice pada Vukovara bavi revidiranjem novije hrvatske povijesti. Jutarnji je objavio i reprint dojmljive reportaže Borisa Dežulovića koja opisuje izmasakrirani grad, ali isto tako odiše bezočnom i zastrašujućom neutralnošću. Dežulovića za ovu zemlju i njene ljude u emocionalnom pogledu ne vezuje ništa. Grad je sravnjen sa zemljom, a što se zapravo desilo? Pa, primitivci s obje strane se potukoše... Slobo i Franjo zavadiše miroljubiv narod. Pri čemu se, jasno, obavezno zaboravlja da je Tuđman došao u priču tek nakon što je Slobo javno obećao da će biti rata. Dežulović dobro piše, spretno artikulira rečenice i zna dočarati atmosferu, ima stila.... no ja bih ipak volio čuti i kako se jedan 'hrvatski' novinar, danas doduše beogradski, našao na strani JNA? Tko je Bogoljub koji poznaje sve "osloboditelje" Vukovara i koji je njemu garantirao sigurnost? Pa taj Dežulović zajedno s cijelom ekipom projugoslavenskih novinara danas maše s Glavaševićem kao krunskim dokazom da je grad izdan, a s njegovim ubojicama je šetao ulicama grada isti dan kad je Glavašević ubijen? Dežuloviću, par pitanja za tebe: zašto su ubili Glavaševića, a tebe počastili i prošetali gradom? Zašto se nisi kod Bogoljuba i 'antifašista' raspitao za svog kolegu, koji je ubijen kao pas u nekom podrumu na par metara od tebe, dok si ti smišljao kako ćeš ga mrtvog upotrijebiti za svoje interese? Tko je i zašto osvajao Vukovar a tko ga je branio, to u tekstu ne piše, a to je osnov neke informacije? I da, kad već kažeš da ti danas ne bi objavio reprint ovog teksta... zašto ne kažeš da taj tekst 1991. nije nigdje objavljen? Ako je i nastao 1991., taj tekst je prvi put objavljen mnogo, mnogo kasnije... i da, usput, Vukovar nikad nije imao ni blizu 80 tisuća stanovnika, ali preuveličavanja uvijek dobro dođu.

Ali dobro Dežuloviću, dosta smo pričali o tome, idemo malo pričati o Aleksandri Zeci i o tome kako je Tuđman izdao Vukovar. Ni jednom riječju u svom tekstu ne spominješ JNA, 'partizane' kako su ih branitelji zvali, odnosno 'antifašiste' kako su oni sami sebe zvali. A što se samog Tuđmana tiče, moram priznati da sam bitno izmijenio svoj stav o njemu u zadnjih desetak godina, zahvaljujući tebi i tvojima. Smatrao sam ga napola diktatorom, a Feral dobrodošlim demokratskim korektivom u autoritarnoj atmosferi kasnih devedesetih. No, posljednje godine su pokazale da je zalaganje feralovaca i većine naših novinara za demokraciju bilo lažnije od Severinine čednosti.

Tragedija Hrvatske međutim nisu manipulatori, nego hrvatska javnost koja pokazuje određene znakove štokholmskog sindroma. Hrvatska je već dugo zatočenik jedne ekipe koja se ponaša po obrascu klasičnog obiteljskog zlostavljača, viđenom primjerice svojevremeno kod uglađenog europejca Ljubomira Čučića. Recept je uvijek isti. Žrtvu je prvo potrebno izolirati od obitelji, roditelja, prijateljica, uvjeriti je kako su je oni izdali i kako joj zapravo žele zlo, i kako je vi zapravo štitite od njih, dok god ne postane paranoična prema svima i tako sama onemugoći bilo kome da joj pomogne. To treba uvijek biti popraćeno omalovažavanjem svega što sa žrtvom ima veze i stalnom kritikom svakog njenog postupka kako bi ona posve izgubila samopoštovanje i stalno živjeka pod presingom i u strahu, i zato će na svaki dan kad Hrvatska obilježava neki događaj bitan za njenu povijest biti obilježen 'otkrićima' u medijima koji bacaju 'novo svjetlo', odnosno blato, na te događaje. Tek kad ste to odradili, može početi pravo zlostavljanje. A to je odrađeno vrlo uspješno, tako da danas ogromna većina Hrvata poludi na spomen branitelja i gotovo u psihozi počne vam objašnjavati kako su oni uništili Hrvatsku i kako je Tuđman izdajica i kriminalac. Na bilo kakav pokušaj argumentacije i propitivanja 'istina' vjerojatno ćete biti proglašeni hadezevcem ili bar idiotom. Onaj koji je izborio neovisnost RH u medijskom saltu mortale proglašen je izdajnikom, a tko je najveći sin ne treba niti pitati. Hrvatsku neovisnost, kažu, nije zapravo izborila HV u Oluji nego antifašisti u Drugom svjetskom ratu. Od koga smo morali Hrvatsku oslobađati 91. ako su je oni već oslobodili 45.? Ma, samo je trebalo Kadijeviću pokazati ustav iz 1974., ali se toga nitko nije sjetio.

Pobornici 'detuđmanizacije' oduvijek su bili protivnici svake ideje o hrvatskoj neovisnosti od Beograda. Priča o Tuđmanovoj izdaji nadovezuje se na priču o salveti i podjeli Bosne plasiranu od britanske tajne službe - koja je, usput, prva zagovarala podjelu Bosne, na priču o nevjerojatno bogatoj i uspješnoj Jugoslaviji koju su Tuđman i Milošević razorili i opljačkali, na priču o sjajnom životu uz inflaciju od 1.000 posto, bonove i redukcije, o vrijednom i bogatom narodu koji je sve imao, a sad nema ništa. Hrvatska je danas u vlasti medijiskih manipulatora, i ne pokazuje nikakve naznake volje da iz njihovih ruku izađe, a to joj jamči prilično lošu budućnost. Poput zaostale seoske žene koja, ako je muž i tuče, zna da je to zaslužila, i koja će mu se ako i pobjegne od njega vratiti kad obeća da će ovaj put "sve biti drukčije", Hrvatska je spremna vratiti se u kuću iz koje je, pod žestokim batinama, pred dvadeset godina istjerana.


Fizzit.net