Imao je on običaj i prije s vremena na vrijeme održavati kimilsungovske presice gdje bi onako široko narodski, ko kakva seoska starina neukoj djeci, koje bi okupio oko sebe kao kvočka piliće, znao objašnjavati suštinu svog posla, suštinu napada na njega, u kojim bi on kao po pravilu ispadao ultimativno dobro a svi koji ga napadaju ultimativno i univerzalno zlo. Ali to je ipak bilo s nekim razmacima da nam se osjetilna i svaka druga čula malo odmore ali u zadnje vrijeme su sve ...
Za četnički zločin u Rami doznao sam tek u ovom zadnjem ratu. Bili smo na terenu u tzv Donjoj Rami, u nepreglednim vrletima, kanjonima i klisurama, predjelu koji se surovo spušta prema Jablanici, za razliku od gornjeg dijela Rame sa svojim pitomim krajolicima i prekrasnim ramskim jezerom, nasred kojega, kao labud, stoji prelijepi samostan na Šćitu. U kraju u kojem smo boravili, klisura je smjenjivala klisuru a nepregledne šume i brda davale su osjećaj nebitnosti i sitnoće ...
Desetljećima evo slušamo kako je Hrvatsku osiromašila desnica. Desetljećima slušamo, deseteljećima nam seru, kako su Hrvatsku opljačkali ljudi koji su držali desnicu na srcu. Godinama i godinama slušamo priču o lupežima Hercegovcima o tome kako su Dinaroidi, lopovski kakvi jesu već, brđani, neprilagođeni, neuklopljeni, surovi, bahati, priprosti, obijesni, opljačkali ovu jadnu zemlju. Nema tog negativnog epiteta ili stereotipa koji nije zalijepljen na ...
Odavno se zna da ankete u Hrvatskoj ne služe za ispitivanje javnog mnijenja nego za njegovo formiranje. Iako uvijek nastoje prikazati kako je to baš pravi puls građana, pa ako dovoljno puta ponoviš da netko ima podršku preko 50% taj će i dostići. Baš zahvaljujući tim "anketama" koje tako postaju nalik na proročanstovo koje samo sebe ispunjava. Sveudilj se uzdajuć u povodljivot i medikritetstvo dobrog dijela ovog sluđenog naroda koji svoje mišljenje nalazi na kiosku ...
Uzeo on mikrofon , malo se unaprijed raskeljio ko dite na tuti i krenio. A publika taman. Hrpa umnjaka, sve umniji od umnijeg, koji se smiju kad podigneš prst. Smiju se i prije kraja vica. Po zadatku. Jer ih tako naučilo. To je ta publika. Stasala na vicevima resurs efendije. A u stolicama se izvalili pričiginaši. Metuzalemi humora. Ne bi se narod, puk ni pučina znali nasmijat da oni štagod ne izvale. I kad se meškolje na kraju stolice ko zadnji birtijaši publika ceni od smija. Pavičiću ...