Humphrey

Nakon što su promislili o svojoj budućnosti i budućnosti svoje djece Hrvati su u rekordno kratkom vremenu jasno poručili: Radimire, dajemo ti ključeve, povezi nas ovom maglovitom, skliskom cestom.

Prepoznali su pronicljivi građani kako u Radimirovim čvrstim rukama mogu pronaći sigurnost koja im je tako dugo izmicala. Radimir je uvijek ostavljao dojam osobe koja ne mari za prepreke koje pred njega baci život, on ih gazi u utrci za bolji život.

Napokon smo pronašli nekoga tko ostavlja neizbrisiv trag u životima svih koji imaju čast da ih makar i na kratko sudbina poveže sa njim. Zahvalni ljudi koji rade u poduzećima čiji je on vlasnik, a koji sa posebnim zadovoljstvom uzvikuju njegovo ime svakog mjeseca kad im on pokaže kako je rad sam sebi nagrada. Naravno prevelik je on čovjek pa da ga sputavaju granice naše male države, njegova je misija usmjerena na cijelo čovječanstvo, a gdje je najbolje početi nego kod susjeda.

Dok mnogi naši političari ne mogu utjecati ni na ono što im se u selu događa, Radimir utječe na živote stanovnika EU.

Sve je to prepoznao narod i sjeo je na zadnje sjedalo gledajući kroz prozor u bijedu koja je i njih okruživala dok nisu i oni postali dio Radimirovog stada.

I prije nego je upalio automobil Radimir je pokazao svoju srčanost. Rječnikom i gestikulacijama čovjeka koji zna svoju vrijednost, a ipak je skroman, on je odmah prije sudbinskog putovanja u novi život skršio svaku sumnju u srcima svojih suputnika.

Ohrabreni poticajnim riječima građani sa smiješkom na licu i vjerom u Radimira kreću na putovanje skliskom, vijugavom cestom života opijeni brzinom kojom ih vozi Radimir. I dok onako zavaljeni u zadnjem sjedalu slušaju "Stairway To Heaven" građani su uvjereni da je sve što sja zlato i oni su si upravo kupili put u raj.

Počivali u miru.