Humphrey

Prije mjesec dana nazvao me drug Boris iz Beograda iz kavane "Kod Jove" i rekao kako ima zanimljiv prijedlog za mene.

Malo začuđen pitam ga o čemu se radi. Rekao mi je da bih trebao 5.8. do Čavoglava da vidim tamnu stranu društva. Ostadoh u šoku ali nakon nekoliko sekundi pomislim kako ima nešto u tom prijedlogu.

Tada su počele moje pripreme za to sudbonosno putovanje u nepoznato i strano.

Na zidove mog židovskog stana povješao sam raspela, grb i sliku Franje Tuđmana. Sutradan je moja drugarica i nevjenčana životna partnerica otišla svojim roditeljima a sin i njegov partner su našli svoj stan. Bilo je i vrijeme što se mene tiče, mislim na sina i bolju mu polovicu.

Drugove sa filozofskog sam počeo pozdravljati sa "Hvaljen Isus" i "Bog I Hrvati". U raspravama više nisam za Hrvatsku koristio termine poput klerofašistička i ustašoidna, a za Tuđmanove zlotvore branitelje sam imao samo riječi hvale.

Ne trebam ni reći, zaobilazili su me kao da imam spolnu bolest koju nisam dobio u istospolnom odnosu.

Bilo je to zanimljivih mjesec dana, uživao sam u izrazima lica svojih kolega i revolucionara u srednjim godinama.

3.8. odlučio sam skoknuti do Splita kod nekih drugova na malo potpore prije upuštanja u tu avanturu. Kad sam im rekao što planiram gledali su me kao luđaka. Rekli su da u srce tame još nije zakoračio pripadnik urbane ljevice i da se boje za mene koji sam poznat po svojim beskompromisnim stavovima.

I tako dok smo prepričavali Smojine zgode u nama poznatoj konobi, došao je i taj dan. Ja i moj suputnik i moralna podrška Matija krenuli smo prema Čavoglavama. Matija je inače hrabar momak, ali sada je drhtao cijelim putem, na rubu suza pomalo jecajući. Zagrlio sam ga i dao mu tako potrebnu hrabrost.

Uopće nije bilo lako doći do tog mjesta Zla, kao da se cijeli svijet namjerio tamo,
kolone automobila bez kraja, miris sumpora u zraku. Očito je to mjesto privlačilo sve one slabe volje koji se odaju domoljubnim klerofašističkim orgijanjima na ovaj dan kad je Tuđmanov režim izgenocidirao nevin srpski narod.

Napokon smo stigli tamo, parkirali malo dalje i uputili se pješke prema epicentru. Oko nas razna nasmiješena lica koja očito uživaju u ovom paklenom igrokazu. Tada smo shvatili u što smo se upustili. I dok sam ja još u šoku razgledao oko sebe, Matija odjednom više nije bio kraj mene. Uznemiren, potražio sam ga i našao u zagrljaju dvije sirene zla koje su ga privukle svojom maloljetnošću.

Znao sam kako ću morati biti pažljiv. Došavši tamo odjednom me gomila gurnula u stranu. Pokraj nas su prolazili novovjekovni Ustaše na svojim čeličnim konjima poput jahaća apokalipse. Među ovim domorodcima je postojala hijerarhija i ovi čudni ljudi u crnim unofromama su očito pri vrhu. Nakon što je prošao defile zla sve se malo smirilo.

Tada sam se našao u zagrljaju dvojice očito dinaroidnih žitelja gena kamenih koji su me odveli do obližnjeg oltara na kojem su se prinosile žrtve Franji Tuđmanu. Nekoliko janjaca se okretalo dok je očito visoki svećenik pazio da bude dovoljno pečen. Jedan ogromni domorodac me posjeo kraj sebe i ponudio mi piće iz čudne drvene posude i komad mesa. Nisam znao radi li se o testu ili samo o gostoljubivosti. Jesu li stanovnici pakla gostoljubivi????

Nisam htio riskirati pa sam popio malo vina i pojeo malo žrtvene životinje.Obuzeo me strašan osjećaj srama, jeo sam drugo život biće, istina dobro pečeno i dovoljno slano, ali ipak živo biće koje je imalo i majku i oca. Pitao sam se kako ću živjeti sa tim.

Ali nisam imao dugo vremena za razmišljanje jer me tada ovaj čudni čovjek odveo u crkvu gdje je vatikanski agent blagoslovio njihovo krvožedno slavlje i svi su jeli tijelo svog boga.

Nakon tog čudnog obreda svi su se uputili prema gladijatorskoj areni gdje su se razne ekipe robova borile za goli život pred pomahnitalim sudionicima slavlja.

Igra se zove nogomet i očito u tim ljudima izaziva agresivnost i žeđ za krvlju. To je trajalo neko vrijeme a kad je završilo svi su krenuli prema pozornici na kojoj se očito spremao središnji dio orgija. Ne pitajte me kako su završili jadni robovi koji su bili prisiljeni igrati nogomet, jer ne znam i ne želim znati.

Kao hipnotizirani ta gomila se kretala prema pozornici. Tada se začuo uzvik ZA DOM - to je bilo nešto iz dubina pakla, iz najcrnjeg kutka čovjekove duše - a gomila, i ja skupa sa njima moram priznati, je izvratila sa SPREMNI. I onda se na pozornici pojavio on, crni mag Zla, kvaritelj naše mladeži, prorok pakleni, Marko Perković Thompson. Gomila je kao u transu skakala, pjevala i uzvikivala ime Ante Gotovine. Ta mantra je trajala cijelu noć, nešto takvo nikada nisam vidio.

Odlučio sam pobjeći, izvukao sam sirotog Matiju iz naručja dviju vještica koje su ga zavele svojom maloljetnošću i nakon što smo se slikali sa ustaškim kapama za Matijin blog i kao dokaz našeg putovanja, krenuli smo prema civilizaciji. Dobro, policija nas je prijavila za te kape ali to je i za očekivati jer očito im slavljenje genocida ne smeta a kape smetaju.

Jedva sam čekao da dođem kući u zagrljaj svoje voljene. Svi su me dočekali , draga, sin i njegov partner.

Nazvao sam Borisa i pohvalio se svojim podvigom, on je skoro pao sa stolice kad je čuo moju priču.

Dragi čitatelji vidio sam pakao i preživio. Čudan je to svijet, tako različit od našeg. Opsjednuti su slavljenjem bitaka koje nisu ni blizi Neretve, poštuju političare koji nisu Tito i sebe nazivaju domoljubima a ne avangardom.

Sad moram i svojim drugovima početi objašnjavati svoje čudno ponašanje.

S novim pogledom na svijet sve vas lijepo pozdravljam.