PDA

Pogledaj Full Version : HVO Sarajevo



Graničar Jozo
30-08-2011, 10:20
Evo jedan mali intervju koji sam našao.

Mislim da je prikladan, posebno sada, kada se na sve moguće načine nestanak Hrvata iz Sarajeva pokušava opravdati ekonomskim napretkom Hrvatske ili Hercegovine ili šta ja znam čega ne.

posebno obratiti posljednji dio intervjua; političke okolnosti i ulogu hrvatskih političkih predstavnika.


-------

Riječ: Pukovnik Slavko Zelić, zapovjednik Brigade „Kralj Tvrtko“, predsjednik HVO Sarajevo, na poziv KOORDINACIJE UDRUGA HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE GRADA – KANTONA SARAJEVO položio je vijenac za poginule branitelje HVO Sarajevo.

Vijenci su polagani u povodu obilježavanja 18. obljetnice osnivanja brigade HVO „Kralj Tvrtko“ na području Novog Sarajeva, mjestu predviđenom za izgradnju Spomen obilježja. Na svečanom dijelu programa Zelić je održao prigodan govor u kojem je iznio određene stavove i podatke o djelovanju HVO Sarajevo, a koji zaslužuju detaljnije obrazloženje.


Riječ: Gospodine Zeliću postoje određene kontraverze u vezi osnutka HVO Sarajevo i djelovanja određenih ljudi. Da li požete iznijeti kratku kronologiju događaja?

Zelić: Nakon kratkog vremena rat se iz Slovenije 1991. godine prenio u Hrvatsku, a početkom '92. godine u BiH. Velikosrpske ambicije o pripajanju dijelova Hrvatske i BiH Miloševićev režim je počeo napadom srpsko-crnogorskih snaga na te teritorije sa ciljem etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva, ubijajući, protjerujući i razarajući njihovu imovinu.

Vođe bošnjačkog naroda su bili suzdržani i pokušavaju izbjeći sukob zbog nedostatka oružja i opreme za obranu i nade u mirno rješenje sukoba. Hrvati, svjesni neizbježnog rata, osnivaju HZ HB kao privremeni teritorijalni politički okvir, a u cilju funkcioniranja svakodnevnog života, jer je zbog agresije i osnivanja SAO krajina centralna vlast u BiH prestala funkcionirati.

Dana 8. travnja '92. u Mostaru se osniva HVO kao glavna obrambena snaga HZ HB i hrvatskog naroda u koji ulazi veliki broj Bošnjaka, a prvi veliki uspjeh imaju u petom mjesecu '92. godine oslobađajući okupirani Mostar i dolinu Neretve. Sarajevo je u to vrijeme potpuno blokirano, opkoljeno, neprekidno granatirano i u sve većoj nestašici osnovnih uvjeta za život. Struje, vode i energenata je sve manje, a stanovništvo se jedva prehranjivalo od oskudne humanitarne pomoći. Prvi otpor agresoru pružaju slabo naoružane snage MUP-a i TO u formiranju.

Riječ: Kako u toj situaciji reagiraju Hrvati u Sarajevu?

Zelić: Odmah se uključuju u postrojbe MUP-a i TO, ali i samoorganiziraju u grupe HVO-a posebno na području Stupa, Pofalića i Mejtaša. Kao datum utemeljenja brigade uzimamo upravo 29.05.'92. jer se tog dana na Pofalićima samoorganizirala najveća grupa Hrvata preko stotinu i sebe nazvali HVO pod zapovjedništvom Dragana Pinjuha. U petom mjesecu '92. na inicijativu Ante Jerkovića, Željke Jukića, Zvonimira Jana uz još nekoliko članova Gradskog odbora HDZ Sarajevo pokušao se zvanično utemeljiti HVO Sarajevo i sa jednog sastanka održanog na Stupu šalju prijedlog za osnivanje i članove HVO Sarajevo, a za predsjednika je predložen Marinko Pejić. Taj prijedlog od nadležnih organa HZ HB nije prihvaćen nego je polovinom šestog mjeseca '92. godine za predsjednika HVO Sarajevo imenovan Velimir Marić, iz razloga jer je bila praksa da se na to mjesto imenuje predsjednik Gradskog odbora HDZ-a, a Marinko Pejić je imenovan za zapovjednika Gradskog stožera.

Nažalost ovakvu odluku grupa na čelu s Marinkom Pejićem ne prihvaća, ostaju pri svojem prijedloga i počinju djelovati na području Novog Sarajeva, Čengić Vile, a na dijelovima općine Ilidža, Stupu, Doglodima, Azići, Otes, Bare, Pofaliči, Panini, djeluje HVO na čelu sa predsjednikom Velimirom Marićem. Ovaj raskol je ostavio posljedice na organiziranje i djelovanje Hrvata u obrani Sarajeva. Vlast u Gradu, ali i svi građani, su pratili svađe ove dvije grupe sa velikim nezadovoljstvom.

U sedmom mjesecu '92. Marinko Pejić napušta Sarajevo i grupu na Čengić Vili koja je zbog toga bila skoro pred raspadom. Na području gdje djeluje Velimir Marić održava se mir sa Srbima na Ilidži i to područje je uglavnom bez ratnih posljedica.

Takvu situaciju vlasti i vojne strukture u Sarajevu su smatrali neprihvatljivom i neodrživom. Nakon brojnih upada pojedinih grupa iz Sarajeva na to područje često iz razloga pljačke skladišta tvornice čokolade „Zora“ i sokova „Fructal“, posebno od strane pripadnika specijalnih jedinica Juke Prazine, u jednom od tih napada ubijeni su članovi srpske obitelji Skoke.

Nakon tog incidenta uslijedio je napad Srba sa područja Ilidže. Dana 12. i 13. 09.'92. počelo je žestoko danonoćno granatiranje tog područja, nakon čega je uslijedio pješački napad koji slabe snage HVO-a nisu mogle zadržati, a pristigle snage iz Sarajeva su uspjele zauzeti položaje i zaustaviti prodor. U tom napadu Srbi su zauzeli Doglode, Bare, dio Azića i Stupa. Veliki izbjeglički val, uglavnom Hrvata sa tog područja, je došao u Grad. Oko 600 ljudi je smješteno u objekte HVO-a, a ostali su se smjestili kod rodbine i prijatelja u Gradu. Vodstvo HVO-a sa tog područja je preko Ilidže otišlo u Kiseljak. Odlaskom Marinka Pejića u sedmom mjesecu '92. i Velimira Marića polovinom devetog mjeseca '92. HVO u Sarajevu je ostao bez vodstva.

Riječ: Što se poslije odlaska vodstva u najpotrebnijim trenucima dešavalo?

Zelić: Na sastanku koji je održan na Mejtašu u bivšoj osnovnoj školi „Silvije Strahimir Kranjčević“ polovinom devetog mjeseca '92. godine, a koji je vodio Stanko Slišković, pomoćnik ministra obrane BiH, su sudjelovali skoro svi Hrvati koji su ostali u Sarajevu,a nešto značili u političkom i društvenom životu Grada, oko 50 sudionika, je izabrano novo vodstvo HVO Sarajevo, a kao vršilac dužnosti Predsjednika je izabran Slavko Zelić. Nakon toga dolazi do brzog organizacijskog ustrojstva po svim segmentima HVO-a. Početkom 12-og mjeseca '92. godine od strane nadležnih organa HZ HB imenovano je zapovjedništvo Brigade, a za zapovjednika brigade je imenovan Slavko Zelić.

Početkom '93. godine Brigada preuzima zonu odgovornosti prema Grbavici duž rijeke Miljacke od Vrbanje mosta do zgrade Elektroprivrede. Iz sastava Brigade na području Stupa u zoni odgovornosti Treće motorizirane brigade ABiH u obrani tog područja sudjeluje u jačini dvije satnije, a na Dobrinji iz sastava Druge bojne u zoni Četvrte motorizirane brigade ABiH djeluje jedna satnija. Druga, Treća i Četvrta bojna su uglavnom angažirane u našoj zoni odgovornosti. Iako u izuzetno teškim uvjetima HVO i brigada „Kralj Tvrtko“ besprijekorno obavljaju svoje zadaće u obrani Sarajeva o čemu svjedoče izvješća Prvog korpusa ABiH, koji je imao zonu odgovornosti obrane Sarajeva. Dotadašnja odlična suradnja polako se narušava širenjem sukoba HVO-a i ABiH izvan Sarajeva. Pritisak da uđemo u sastav ABiH pojačavao se iz dana u dan i kulminirao 06.11.'93. kad je izvršen napad ABiH i MUP-a BiH na postrojbe HVO. Saznavši za planirani napad vodstvo HVO-a je pokušalo na sve načine to spriječiti jer osim političkog nije bilo razloga za ukidanje HVO-a Sarajevo.

Na naše zahtjeve su se oglušili i tadašnji članovi Predsjedništva BiH Stjepan Kljujić i Ivo Komšić jer su dali svoju suglasnost za tzv. transformaciju, odnosno, napad na HVO Sarajevo. S obzirom da nismo uspjeli spriječiti akciju, vodstvo HVO-a je pripremilo predaju želeći izbjeći oružani sukob u čemu se potpuno uspjelo jer prilikom zauzimanja naših položaja od strane ABiH i MUP-a BiH nije sa naše strane ispaljen niti jedan metak niti je itko stradao.

Riječ: Kako poslije razoružavanja djeluju bojovnici i njihove obitelji.

Zelić: Posljedice ovog nezakonitog i nepotrebnog napada su bile teške i dugotrajne po sarajevske Hrvate.

Zapovjedništvo HVO-a je bilo zatočeno i suđeno, a dvije satnije su se zbog neprihvaćanja novih okolnosti preko Miljacke predali Srbima. Bili su zatočeni 6 mjeseci u zatvoru na Kuli, izvodili najteže radove pri čemu su trojica poginula, 11 ranjena, a 75 su ostali trajni invalidi. Među sarajevskim Hrvatima je zbog izostanka bilo kakve fizičke zaštite zavladao strah i nesigurnost. Mnogi su na sve načine pokušavali napustiti Grad, a većina pripadnika HVO-a je bila prinuđena prihvatiti zapovjedništvo ABiH u novoformiranoj tzv. „Hrvatskoj brigadi Kralj Tvrtko“ u sastavu ABiH.

Pripadnici HVO su časno i srčano branili svoj grad. Da je tako nedvojbeno potvrđuju podaci o stradalima u toj borbi, veliki broj ranjenih i poginulih kojima je Sarajevo dužno podignuti spomen obilježje kao trajno sjećanje na njihovu najveću žrtvu dajući svoj život u obrani Grada. Kroz strukture HVO je prošlo preko 5.000 pripadnika različitih nacionalnosti. Do 06.11.'93. su poginula 77 pripadnika HVO-a. Kao pripadnici ABiH, a 06.11.'93. su bili pripadnici HVO, je 15 poginulih. Kao zatočenici VRS, a 06.11.'93. su bili pripadnici HVO, je 3 poginulih. Izneseni podaci nisu konačni i postoje naznake o većem broju poginulih što će se utvrditi u propisanoj proceduri i uz pomoć Koordinacije udruga Hrvatskog vijeća obrane Grada-Kantona Sarajevo.

Riječ:Hvala na lijepim riječima i potpori koju nam dajete i vidimo se na sljedećoj Obljetnici HVO, ili izgradnji Spomenika poginulim braniteljima HVO.

Zelić: HVALA!




http://hvosarajevo.ba/novosti/intervju-sa-slavkom-zelicem-u-povodu-18-obljetnice-osnivanja-hvo-brigade-kralj-tvrtko-u-sarajevu

caporegime
30-08-2011, 10:58
osobno mislim da, ako si već dio obrane nečega što smatraš svojim a koje netko napada s ciljem da to uzme, onda moraš biti dio te obrane bez zadrške i kompromisa.
nije bilo lako tim ljudima tih dana. neprijetlj s jedne strane a nepovjerljivi saveznik s druge, koji im je na kraju i pripremio krajnje poniženje.
ali to je rat. nema tu vremena kombinacije, premišljanja, komproimise.
ili se brani kako se brani ili otiđi.
u to vrijeme je taj hvo u sarajevu počesto bio mjesto za skladištenje onih koji bi se izvlačili od prave borbe.
a neki su se tukli ko lavovi.
dakle, vrlo kaotična situacija koja se ne može staviti pod jedan predznak

Graničar Jozo
30-08-2011, 11:09
to se slažem, samo očito da je to rasformiranje HVO-a bio okidač za kasnije raseljavanje Hrvata iz Sarajeva. ja sam to prvenstveno zbog toga stavio, jer se stalno provlači teza kako su Hrvati samovoljno napustili Sarajevo. U biti i jesu, samo uzroci ne mogu isključivo biti ekonomske naravi. jednom kada se uvuče crv sumnje onda je to jako zajebano.

takva logika koju muslimani provlače je glupost. reci mi kako to da se stanovništvo zagreba konstatno povećava (zbog ekonomske situacije, a ne zbog bundeka ili šta ja znam čega već ne), a hrvati sarajeva (dakle isto tako glavnog grada kao što je i zagreb) napuštaju taj ekonomski najrazvijeniji grad u BiH.


p.s. iskoristio sam ovu temu (naslov možda nije najbolje odbran) da poentiram nešto drugo.

Inkvizitor
30-08-2011, 11:54
tu nije bilo pomoći..Hrvata je bilo premalo u Sarajevu da budu neki faktor. Da su svi bili najbolji borci i anđeli, muslimani bi kad im ništa drugo ne bi preostalo inscenirali sukob..oni su Sarajevo zapikirali kao muslimansko i to je to.

mardar
30-08-2011, 12:37
Ima još i jedan problem.Sada sam točno zaboravio datume ali radi se o ovome.Trebalo je sve ići po zonama odgovornosti.Neposredno prije otvorenog rata bilo je dogovoreno da se HVO potčini ABiH u zonama koje su kontrolirali muslimani.A da se ABIH potčini HVO-u recimo u Mostaru,Livnu,Tomislavgradu, Prozoru čak i Konjicu..A stožer bi bio zajednički.Međutim znamo kako je završilo .Muslimani su i oružjem i napadima htjeli da se HVO potčini ABIH na svim područjima.Da se u stvari svi potčine Sarajevu.Nikada ni jedan dogovor nisu poštovali nikada.

caporegime
30-08-2011, 12:53
vance owenov plan. na koji su pristali i hrvati i muslimani.
shodno takoj izraženoj volji tadašnji ministar obrane iz redova hrvatskog naroda (zaboravio ime ali visoko je politički kotirao tada u hercegbosni) je naložio svim postrojbama obrane da se ovisno o teritorijalno ustrojstvu stave na raspolaganje stožerima odnosno štabovima vojski naroda čije bi te jedinice bile.
već tada je kod muslimana sazrijevala misao da od bih neće biti ništa i da je vrijeme da se na prepad uzme koliko se može, od hrvata jasno, pa da onda, kad budu teritorijalno zadovoljniji i oni daju svoj muhur na smrtovnicu republike bosne i hercegovine u tadašnjim granicama.

mardar
30-08-2011, 13:34
Ma čim sam vidio da se rovovi kopaju prema Hrvatima a ni blizu nije bilo četnika na 30 kilometara dokučio sam i sam o čemu se radi.