PDA

Pogledaj Full Version : Dok Europa vjerski umire, u Hrvatskoj redovništvo cvjeta



Grunf
31-08-2017, 23:15
Ovo je istinita priča o Hrvatskoj, maloj zemlji u srednje-mediteranskoj Europi koju nije zahvatila tama popularnog ateizma i odustajanja čovjeka od Boga. Dapače, redovnička i svećenička zvanja cvatu. Dok jedna katolička Švicarska 2015. nije imala niti jedno svećeničko zvanje, samo zagrebačka nadbiskupija ih je te godine imala dvanaest. Sa redovničkim pozivima situacija je još bolja.

Dok se u Europi zatvaraju samostani, hrvatsko redovništvo cvjeta!

Za razliku od ostatka Europe (samo u Španjolskoj je u 2016. zatvoreno 600 samostana i crkava), naša Hrvatska doživljava pravu renesansu redovničkih muških zvanja. Veliki broj mladića javlja se u franjevce, salezijance, dominikance, pavline, montfortance, isusovce, karmelićane. Ovdje donosimo priču o procvatu redova salezijanaca i dominikanaca sa portala bitno.net


Prije 15, 20 godina, Hrvatska salezijanska provincija imala je malo kandidata, a većina ih je odustala. Danas ih na svim razinama, od prednovicijata do đakonata, ima 39“, priča don Mladen Delić, svećenik salezijanac i provincijalni povjerenik za odgoj


Trenutačno je jedan od čak 26 živućih svećenika iz Košuta, malog mjesta u Cetinskoj krajini blizu Sinja. Sigurno ima nečega u tamošnjoj vodi…

Don Mladen nije sam, uz njega i ostale svećenike u toj župi živi još osam prednovaka koji kroz godinu dana promišljaju o svom pozivu. Dok se upoznajem sa svakim od njih primjećujem kako su neki mladići golobradi, tek izašli iz srednje škole, dok su neki već ozbiljni muškarci.

„Raspon godina je od 18 do 30“, govori mi svećenik s osmijehom u kutu usana. Ponosan je na njih. Velik broj zvanja, uz trud drugih svećenika, plod je i njegova rada.


Dominikanci

Ta naoko paradoksalna situacija, veliki porast duhovnih zvanja u maloj zemlji na kontinentu koji se odrekao svog kršćanskog nasljeđa, dovela me do ovog samostana na Borongaju u Zagrebu. Zanimalo me što mlade privlači u svećeništvo, u odricanje i borbu za duše, u vrijeme kada Crkva na Zapadu stari i umire jer nema zvanja i općenito mladih, kada se crkve prodaju i postaju hoteli ili nešto gore, a i sama crkvena hijerarhija ponegdje više nije sigurna u ispravnost Nauka.

Dominikanci, red koji je u Hrvatskoj do prije tridesetak godina, tvrde neki, bio pred izumiranjem, gdje su svećenička ređenje bila više iznimka nego pravilo, danas je mlad i vitalan, a svake godine nekoliko novih mladića izabere ovaj put posvećenja.

Crkveno zdanje u kojem sam imao dogovoren razgovor sa svećenikom i dvojicom bogoslova izgrađeno je na Borongaju između 1925. i 1927., kao samostan sv. Dominika. Zadnjih godina u njemu vlada stanovita „gužva“. Nekoliko svećenika i više od 20 bogoslova doživljavaju ovaj prostor kao svoj dom, ispunjavajući ga smijehom, molitvom, radom, učenjem i poučavanjem.

„Rast svećeničkih zvanja u našoj provinciji traje sada već desetak godina“, govori mi pater Anto Bobaš, dominikanski svećenik sa „stažem“ duljim od 20 godina i pojašnjava:

„U moje vrijeme, prije 25 godina, bilo nas je dvoje u studentatu (studentat predstavlja šestogodišnju formaciju nakon koje se postaje svećenik, nešto poput bogoslovije op.a.), a gornji limit bilo je od 6 do 7 osoba. Danas imamo 22 bogoslova, 4 mladića u novicijatu te 3 u sjemeništu.“

https://narod.hr/kultura/europa-vjerski-umire-hrvatskoj-mladi-hrle-redovnicka-svecenicka-zvanja