PDA

Pogledaj Full Version : Hrvatsko obrambeno štivo o domovinskom ratu



Stric Ivan
15-08-2016, 12:25
Revolucije su se vodile kroz povijest, u zemljama gdje ljudi nisu bili zadovoljni vodstvom političara, predsjednika kao i zbog drugih stvari koje su se događale malim narodima. Glupi političari misle kako ih ne vidim ja, kao bloger, i drugi koji imaju slične portale ili medije za pisanje. O malim ljudima ne trebamo govoriti uopće…njima je puna kapa svega, od HTV pa nadalje.

Strah koji pokušavaju ubacivati među nas, i razdor jeste poražavajući u situaciji kada ništa ne možemo, i kada posustanemo. Treba pripaziti na kalemljenje, odnosno, na situaciju kada počnemo jednu akciju, u bilo kojem pravcu i na trenutak kada posustanemo ili padnemo, tek tada se na nas lijepe Jude, tj. gotovani, koji osobno nemaju nikakove zamisli niti ideje, te stoga takav plan, koji nastavljaju, obično bude upropašten, od onoga koji pokušava nastaviti ili mijenjati postojeće. Dakle borite se za svoje snove svim silama, i snagama protiv postojeće tiranije, i neka Vam ne bude niti malo žao za osobne žrtve koje podnosite.

Razdor nastaje još u samom početku, zbog nesuglasica, ili nerazumijevanja materije, tako da svaki trud uložen u plan, kojeg želite sprovesti se isplati i to na način, da ubirete plodove. Mora se pripaziti i to dosta, na grebatore, kao i na one koji nemaju obraza, prisvajati tuđe zamisli, pod svoje. To se plaća.

Specijalni rat, koji se vodi jeste rat prije rata, a kod nas ga je poveo SDP, dakle, uzvraćajmo individualno na svim poljima, kako god možemo, jer nije nam u cilju svakako, odustati, što bi im uvelike olakšalo cilj i stubu do pobjede.


Monstruozni sustav koji je stvoren, nije ništa drugo do jaka policijska država, koja ne će odustati dok se svi dragovoljci ne pomlate, dok god nas ne strpaju pod zemlju.

Svi dragovoljci su na popisu i ucijenjeni do krvi od SOA, UDBA, kosovskih agencija, slobodnjaka. To se očitovalo prije mjesec dva kada sam bio u drž. odvjetništvu, zbog prekršajne prijave, i kada sam davao iskaz…u tih 30 minuta dok sam čekao drž. odvjetnicu i odvjetnika sam doznao kako su svi ucijenjeni do krvi i to od svih današnjih obavještajnih agencija, koje su nastale od SDS-a, pa do UDBA, kosovskih, stranih agencija i do slobodnjaka. Nije teško sve to percipirati, samo treba koristiti pamet.

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
15-08-2016, 12:28
“Da, to je Andrija… Spasio je srpskog vojnika koji mu se zahvalio tako što je prešao na hrvatsku stranu”! Čudno je da priča Andrije Marića nije privukla niti jednog hrvatskog redatelja. Jer njegov ratni put je… Nevjerojatan.

Šteta je da novi naraštaji u Hrvatskoj nemaju pojma tko su ljudi koji su im “servirali” domovinu. Kada bi se prisjetili golobradih mladića koji su većinom poginuli tijekom rata u Hrvatskoj, svaka bi zagrebačka ulica mogla nositi ime po jednom od heroja. Jer, bilo ih je puno… Samo jedan od njih je Andrija Marić. Uništi tenk pa zapali cigaretu, zarobi neprijatelja pa se s njime sprijatelji…Nitko ne zna što je ovoga hrvatskoga Ramba natjeralo da samo godinu dana prije rata iz Švicarske dođe u Hrvatsku. Zapravo, nakon svega što je učinio, jasno je da je to učinio isključivo zbog brige za budućnost. Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je živio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludošću, mnogi branitelji pripisivali sebi. Drago Krpan, njegov suborac iz “Žutih mrava” koji je prošao gotovo sve Andrijine akcije, izjavio je: “Andrija je znanje za protuoklopnu borbu pretpostavljam stekao u JNA i to je prenosio na nas”.

Kako je samo uništavao tenkove…

To svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokušaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je uništio Andrija, a najveći dio skupina “žuti mravi”. O Andriji s velikim poštovanjem svjedočio je i njegov suborac Zoran Sablić. Odmah mi se svidio. Imao je 25, 26 godina… Čim su ovdje počele čarke, odlučio je ostati s nama. Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kaže, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Bili smo složni kao braća, ali Andrija, to je posebna priča. Veliki ratnik, ali i veliki humanist. Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koja potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:

Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Siniša Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za “osu” i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teško ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija… njega smo izgubili”.

Hrvat, heroj, humanist koji je zavolio neprijatelja

Evo što je o Andriji kazao Siniša Jovanov, spašeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:

Proveo sam 2 do 3 dana u nekom špajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublažim žeđ… Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je možda otrov! Slušao sam kako Hrvati često šetaju po dvorištu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar… Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa šta bude… Čuo sam u dvorištu kako dečki razgovaraju, u špajzu sam ostavio pušku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio…Tražio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje… Sproveli su me u štab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim ništa…Prije dolaska u Vukovar, naši su pričali kako ustaše kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i prže strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti živ u ruke ustašama… Od tih priča sam se uvijek znao naježiti… Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaša i da su svi vojnici zapravo dojučerašnji radnici, ratari i pošteni ljudi pa glava mi je još na ramenima, a ni šamar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorište u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha. Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam ništa okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako proždrljivo trpam hranu u sebe i počeo: ” Imaš dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad.” Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: “Vi me nećete ubiti?” Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: “Rekli smo ti opcije!” Pomislio sam, ako me vrate mojima, optužit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: “Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno!!!”
Siniša Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se Žutim mravima i obrani Vukovara…

Smrt heroja

Kad je u jesen 1991. poginuo vukovarski vitez Blago Tica, Andrija je odlučio otići na pogreb u Grude, no na povratku za cijelu tu skupinu prijatelja više nije bilo ulaza u Vukovar. Pad grada dočekao je braneći Vinkovce pa se otputio u Zagreb i prijavio u 5. brigadu s kojom najprije sudjeluje u obrani Zadra. I tamo je, gotovo usput, uništio jedan tenk. Njegov ratni put okončan je na Kupresu 10. 4. 1992. godine. Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu. Toga dana poginulo je 300 hrvatskih vojnika… Svi redom heroji…

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
26-08-2016, 16:26
Za natpise Srba u tekstu o prodaji organa i trgovini organima preko dr. Vesne Bosanac i drugih liječnika u vukovarskoj bolnici 1991 sam čuo prije nekoliko godina, i na to sam reagirao sa nevjericom, jer takve riječi su došle iz usta čovjeka, koji je 90-ih godina ukrao vojne tajne iz MORH-a i za nagradu je dobio izgon u Njemačku. Inicijali su mu I.L. Radio je u Hrvatskoj vojsci kao obavještajac, i danas radi još uvijek svoj posao vani, a uz to je se uspio infiltrirati i u BDSH. Pa stoga molim, predsjednika ove stranke, neka pripaze koga imaju. Tko se jednom opeče i na hladno puca. Hrpu puta je dovozio lijekove i pomoć u Vukovar, nakon rata, da bi pred više svjedoka kazao ovakvu gnjusnost o osoblju koje je bilo u najgore vrijeme u tromjesečnoj agresiji na Vukovar. Licemjerje?! Ne. Ovo zalazi u domen psihopatologije. No da stvar bude urednija, trebali bi krenuti tragom ovih laži, a najbolje od njega. Jer je školovan. Kao i Milanović.

Dok naše ljude zatvaraju, proganjaju i uhićuju na granicama sa Hrvatskom, ovakvi likovi poput ovog super inteligentnog, i muževnog agenta bivaju nagrađeni.

Link: http://vukovar.50webs.com/vukovar.html

Kakva država takvi, predsjednici, koji su njome vladali takvi su i agenti. Jedino se mi mali ljudi nismo mijenjali,dragovoljci i branitelji…Zato im i jeste u cilju blatiti nas po svuda u svijetu, jer drugog i pametnijeg posla nemaju, a uz put zarađuju definitivno ojre, dolare, funte, i druge valute. U cilju im je uništiti dostojanstvo hrvatskog branitelja, i domoljuba, i liječnika te osoblja iz vukovarske bolnice. Imam poruku za sve liječnike i osoblje vukovarske bolnice:

Ničija nije do zore gorila pa ne će niti njihova!

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
20-09-2016, 17:45
Hrvatska polja smrti, su nepregledna. Od Dunava, preko Like, Herceg Bosne, do Cavtata. Bleiburg, Jazovka, Ovčara, Vukovar, se nikako ne može zaboraviti. Bar ja ne mogu, mada nisam bio dio obrane Vukovara. Možda iz dalje perspektive, jesam. Ali svuda su bili mrtvi. To se ne zaboravlja nipošto, a oprašta još manje.

Ako su mali narodi osuđeni na propast, kao Hrvatski, jer imamo tek 4.500.000 kuna. Što je onda sa manjima od nas. Što je sa plemenima u prašumama? Netko će kazati…ma nisu bitni. Tko to kaže, ne razlikuje se od četnika.

Računica sama govori!

Kod nas je 70.000 mrtvih na 4.500.000 ljudi a to je 1,55% ukupnog stanovništva. Taj postotak (1,55%) na 320.000.000 koliko ima USA ( Sjedinjene Američke Države) stanovnika iznosi 4.960.000. Jer je logično da 1% od 320.000.000 iznosi 3.200.000 ( tri milijuna dvjesto tisuća stanovnika). Znači 1,55 je 4.960.000 umrlih i ubijenih branitelja u USA. Nevjerovatno zar ne? Osim toga svi oni koji, sudjelovali u borbama, su danas na osuđeničkim klupama. Ne bi me stoga čudilo, da i pokojne branitelje, danas more sa sudovima i svime drugim.



Dakle nekome bi u Americi odavno zavijorila glava kao stijeg, ili bi bio osuđen na 40 godina zatvora do doživotne robije. No ono što doista mislim jeste, da netko stoji iza toga i da se radi o činu VELEIZDAJE Branitelja i Domoljuba. Documenta, Veritas, SDP kao nasljednik, i HDZ kao začetnik prljave poltike uništenja hrvatskih Branitelja, će kad tada stići na sud, i to ne pred bilo kakav sud. Već pred bojovnike koji su dali živote na Trpinjskoj cesti, i diljem Hrvatske. Ništa od Hrvatske bez Branitelja nije ostalo. Ništa neće niti ostati jer ova sitnozuba stoka (komunisti su u stanju komade Dalmacije prodavati i ex komunističkim tiranima, kao i svim bogatunima svijeta što im je doista i cilj, namjera: rasprodaja, Hrvatske, za koju nisu njiti kap krvi prodali. Rasprodaja i prodaja Branitelja i Domoljuba, stranim zemljama, Srbima, na milost i nemilost četnicima i njihovim prljavim slugama. Od strip crtača pa nadalje. Od trgovkinje do sudca. Svaki Branitelj će morati slušati njihovu priču. Strašna izdaja pod krinkom međunarodne politike, kojoj nema mjesta u našoj zemlji. Mali smo narod, pleme gotovo, i počnimo se vladati onako kako trebamo.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
20-09-2016, 17:48
Od kad je svijeta i vijeka, kod nas se vode ratovi i to većinom protiv izdajnika, i UDBAŠA kao što su Plenković, Perković, Manolić, i druga bagra. Stanimirović, Pupovac, Grčić i ex SDS, SIS, i drugi banditi, su samo nastavak kojemu je rezltat SOA, VSOA, POA. Trebalo bi to srušiti i iznova graditi. Nije ništa loše bilo ni u Bagerima, koji su najednom stali, jer je nestalo nafte. No taj dio je korišten u privatne svrhe koje nisu vrijedne spomena. Takvi ratovi su se vodili, i zovu se RAT PRIJE RATA! Danas takvi ratovi se pripremaju, od specijalnih osoba, tima stručnjaka, koji kroz fraze, riječi tipkane, ili izgovorene, učvršćuju, subliminalnim putem poruke koje mogu nanijeti toliko zla, da svaka osoba može i mora biti pogođena. Od stola punog janjetine i svinjetine, te bukarama vina, kruha ispod saća. Dakle subliminalne poruke da bi se slale, čovjek mora biti zadovoljan, sit, i ugašene žeđi. Može biti i pijan, ali ako zna što priča…takvi su mi najdraži. Obratite pažnju na primjer:

Nulti primjer: Jeste čitali Bibliju? Puna je takvih poruka. Svaka knjiga je ima, od Biblije na ovamo, pa tako i svaka Domoljubna knjiga. Ova knjiga je vrijedna sa vjerskog aspekta. Nadalje. Preko medija, se uspostavlja NWO, koji do danas ništa nije htio dobroga donijeti Hrvatima u Hrvatskoj kao i u dijaspori. Političari i K.G. Kitarović obilato koriste sve medije za uspostavu diktature. I to satkano, od jedostranačja kod nas koje je uvedeno, jer vlada jedna te ista PARTIJA! Komunistička partija. Predlažem saborskim zastupnicima, Domoljubima da uđu u Sabor sa vijencem bijelog luka. Da vampirima daju mira jer su im komunjare ukrale busines.

Oportuniste, poltrone, i druge držim u ormariću. Ali kao čepiće, za skidanje tenperature.

Ništa do sada, nije tako rečeno javno kao u Hrvatskoj:

Pročetnički poredak, udbokomunistički poredak, gdje svak ima pravo na osnovu same pomisli ulaziti u tuđe Domove i živote. Dovoljno je samo pitati hausmajstora, za kopiju ključa. Gdje se nekakvi veliki političari, vesele i trude zagorčati živote, sa nevoljama Hrvate, nakon toga pokazati svoje pravo lice (tobože Domoljubno), a koje je u stvari sotonsko. I dakako. Kako funkcioniraju društvene, mreže tako funkcioniraju ljudi Hrvati. Sve nakon ove vijesti, pročitanog, počinjenog ili kazanog, biti će i mora biti uništeno, jer je posađeno u glavama i psihi onih koji su je primili. Da bi komunjare lakše živjeli kao paraziti na grbama i leđima malih ljudi. Jedinu komandu nad svime ima onaj koji je tu poruku dao, a to je u većini slučajeva UDBA.

Stoga se nemojte čuditi niti rastavama brakova, niti suicidima, niti razbojstvima zbog kojih se trebaju stidjeti. A stida nemaju. Ni mrtav bojovnik ovo više ne može podnijeti, a živ se treba kloniti ovih čudovišta za koje svatko normalan ne može kazati da ih može snositi. Ima toliko stvari koje treba riješiti, sa HDZ-om i SDP-om jer su zaigrali kartu više, koja je nesnošljiva svima nama malim ljudima. Od veleizdaje i izdaje. Od prodaje tuđeg do pljačke. Od pravljenja dipl. putovnica do spremanja novca pokradenog u strane inozemne banke. Od magi juhe do crne magije. Ovi zadnji koji su to radili…pitam ih sada. Jeste li vi čuli, za takve ljude, moderne šamane? E pa oni rade takve obrede.

Zato ih pitam: jel znate vi uopće razliku od gljive muhare do poker aparata!? Jel znate što ste skuhali!? E pa to sami pojedite a narod i ljude ostavite na miru, kao i novac koji ste pokrali. Vratite ga natrag. Ne postoji savršen obred, jer su žrtve, uvijek i iza svega toga tužni rezultati. Nama malima su tužni. Vama je na ponos. A kako čujem pokušavate se riješiti i Domoljuuba iz Sabora. Budite pametni i pogledajte što činite, jer bi lako se mogao zapaliti Čermakov benzin, i to na svim INA- ma. A ako se zapali, vatrogasci mu ne bu došli, jer ima dovoljno šampanjca francuskog, kojeg prosipa, i dijeli za N. Godinu. Od njega mi ništa ne treba. Bolje mi ni ne treba. Ali jedno znam. Da sve komunjare, UDBA-še, KOS-ovce, ubojice Hrvata, kao i veleizdajnike treba naučiti pameti.

Jednom za sva vremena.

Kad pričam o malim ljudima ne mislim na visinu. Već na svakog tko ima srce od čelika, na srce koje zna i pustit suztu, i veseliti se, ali nikadane okrenuti leđa nikome. Takve Heroje danas trebamo. Pored onih iz Domovinskog rata, jer naime ove iz Domovnskog rata, danas uništavaju svim silama, nastoje ih ukloniti, upravo naslovom ovog teksta. HDZ će iskoristiti sve resurse malih ljudi i glasača, a potom će ih pokušati izbaciti i uništiti kao što su uništili, mogu sada slobodno kazati bar pola od broja branitelja i domoljuba koji su umrli…Ne zaboravimo da je HDZ vladao dobar dio vremena, prije SDP-a, i da se zato vrijeme NIŠTA nije objavljivalo o umrlim Braniteljima i Domoljubima. Stoga ovim putem poručujem HDZ u svima onima kojima su ruke upletene u ove radnje, da se DOBRO, čuvaju. Jer Bog nije mačka, a ima i Anđele koji čuvaju nas sve. A to u svakom slučaju nije Policija, jer radi protiv nas, Branitelja i Domoljuba.

ZA DOM SPREMNI!

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-09-2016, 11:49
Opet ću ispasti FAŠISTA i USTAŠA ali baš me briga. Baš za inat svima koji se BOJE ili SRAME javno pišem i objavljujem. Ove ljude nisu ubili marsovci, niti Kinezi ili Norvežani, ubili su ih SRBI.

261 osoba, od toga 3 žene, jedna u 7. mjesecu trudnoće; najmlađi ubijeni je imao 16. godina a ubijeno je i ŠESTOMJESEČNO DIJETE.



Adzaga Jozo, 1949.
Ahmetovic Ismet, 1968.
Andrijanic Vinko, 1953.
Arnold Kresimir, 1958.
Asadjanin Ilija, 1952.
Babic Drazen, 1966.
Bainrauch Ivan, 1956.
Bajnrauh Tomislav, 1938.
Balas Stjepan, 1956.
Balog Dragutin, 1974.
Balog Josip, 1928.
Balog Zvonko, 1958.
Balvanac Djuro, 1952.
Banozic Boris, 1967.
Baranjaji Pero, 1968.
Barbaric Branko, 1967.
Barbir Lovro, 1935.
Baric Djuka, 1950.
Barisic Franjo, 1946.
Barta Andjelko-Ivan, 1967.
Batarelo Zeljko, 1955.
Baumgartner Tomislav, 1973.
Begcevic Marko, 1968.
Begov Zeljko, 1958.
Bingula Stjepan, 1958.
Bjelanovic Ringo, 1970.
Blazevic Zlatko, 1964.
Bosak Marko, 1967.
Bosanac Dragutin, 1919.
Bosanac Tomislav, 1941.
Bracic Zvonimir, 1970.
Bukvic Djordje, 1966.
Buovac Ivan, 1966.
Crnjac Ivan, 1966.
Cupic Stanoja, 1953.
Dalic Tihomir, 1966.
Dolisnji Ivica, 1960.
Dragun Josip, 1962.
Duvnjak Stanko, 1959.
Djudjar Sasa, 1968.
Djukic Vladimir, 1948.
Ebner Vinko-Djuro, 1961.
Friscic Dragutin, 1958.
Furundzija Petar, 1949.
Gajda Robert, 1966.
Galic Milenko, 1965.
Galic Vedran 1973.
Garvanovic Borislav, 1954.
Gavric Dragan, 1956.
Glavasevic Sinisa, 1960.
Graf Branislav, 1954.
Granic Dragan, 1960.
Gruber Zoran, 1969.
Gudelj Drago, 1940.
Hegedusic Mario, 1972.
Herceg Zeljko, 1962.
Herman Ivan, 1969.
Herman Stjepan, 1955.
Hlevnjak Nedeljko, 1964.
Holjevac Nikica, 1955.
Horvat Ivica, 1958.
Iles Zvonko, 1941.
Imbrisic Ivica, 1958.
Ivezic Aleksandar, 1950.
Jajelo Marko, 1957.
Jakubovski Martin, 1971.
Jambor Tomo, 1966.
Janic Mihael, 1939.
Jantol Boris, 1959.
Jarabek Zlatko, 1956.
Jezidzic Ivica, 1957.
Jovan Zvonimir, 1967.
Jovanovic Branko, 1955.
Jovanovic Oliver, 1972.
Jurela Damir, 1969.
Jurela Zeljko, 1956.
Jurendic Darko, 1966.
Jurisic Marko-Josip, 1946.
Jurisic Pavao, 1966.
Jurisic Zeljko, 1963.
Kacic Igor, 1975.
Kapustic Josip, 1965.
Kelava Kresimir, 1953.
Knezic Djuro, 1937.
Kolak Tomislav, 1962.
Kolak Vladimir, 1966.
Komorski Ivan, 1952.
Kostovic Borislav, 1962.
Kovac Ivan, 1953.
Kovacevic Zoran, 1962.
Kozul Josip, 1968.
Krajinovic Ivan, 1966.
Krajinovic Zlatko, 1969.
Krasic Ivan, 1964.
Krezo Ivica, 1963.
Kristicevic Kazimir, 1959.
Krunes Branimir, 1966.
Lesic Tomislav, 1950.
Let Mihajlo, 1956.
Lili Dragutin, 1951.
Lovric Joko, 1968.
Lucic Marko, 1954.
Lukic Mato, 1963.
Ljubas Hrvoje, 1971.
Magoc Predrag, 1965.
Major Zeljko, 1960.
Maricic Zdenko, 1956.
Markobasic Jurica, 1959.
Medjesi Andrija, 1936.
Medjesi Zoran, 1964.
Mihalec Josip, 1926.
Mihovic Tomislav, 1952.
Mikulic Zdravko, 1961.
Misic Ivan 1968.
Mlinaric Mile, 1966.
Mokos Andrija, 1955.
Molnar sasa, 1965.
Mutvar Antun, 1969.
Nadj Darko, 1965.
Nadj Franjo, 1935.
Nejasmic Ivan, 1958.
Omerovic Mufad, 1963.
Oreski Vladislav, 1967.
Papp Tomislav, 1963.
Pataric Zeljko, 1959.
Pavlic Slobodan, 1965.
Pavlovic Zlatko, 1963.
Perak Mato, 1961.
Perko Aleksandar, 1967.
Perkovic Damir, 1965.
Perkovic Josip, 1963.
Petrovic Stjepan, 1949.
Pinter Nikola Zeljko, 1940.
Plavsic Ivan Zvonimir, 1939.
Podhorski Janja, 1931.
Polhert Damir, 1962.
Polovina Branimir, 1950.
Poljak Vjekoslav, 1951.
Posavec Stanko, 1952.
Pravdic Tomo, 1934.
Pucar Dmitar, 1949.
Radacic Ivo, 1955.
Raguz Ivan, 1955.
Rasic Milan, 1954.
Ratkovic Kresimir, 1968.
Ribicic Marko, 1951.
Rimac Salvador, 1970.
Rohacek Karlo, 1942.
Rohacek Zeljko, 1971.
Spudic Pavao, 1965.
Stanic Marko, 1958.
Stanic Zeljko, 1968.ž
Stefanko Petar, 1942.
Stojanovic Ivan, 1949.
Stubicar Ljubomir, 1954.
Sarik Stjepan, 1955.
Simenic Damir, 1965.
Simunic Pero, 1943.
Sindilj Vjekoslav, 1971.
Srenk Djuro, 1943.
Stefulj Drazen, 1963.
Tadic Tadija, 1959.
Tarle Duje, 1950.
Terek Antun, 1940.
Tisljaric Darko, 1971.
Tivanovac Ivica, 1963.
Tomasic Tihomir, 1963.
Tordinac Zeljko, 1961.
Tot Tomislav, 1967.
Traljic Tihomir, 1967.
Turk Miroslav, 1950.
Turk Petar, 1947.
Tustonjic Dane, 1959.
Usak Branko, 1958.
Vagenhofer Mirko, 1937.
Varenca Zvonko, 1957.
Varga Vladimir, 1944.
Vasic Mikajlo, 1963.
Veber Sinisa, 1969.
Vidos Goran 1960.
Virges Anton, 1953.
Vlaho Mate, 1959.
Vlaho Miroslav, 1967.
Voloder Zlatan, 1960.
Vujevic Zlatko, 1951.
Vukojevic Slaven, 1970.
Vukovic Rudolf, 1961.
Vulic Ivan, 1946.
Zeljko Josip, 1953.
Zera Mihajlo, 1955.
Zeravica Domonik, 1959.
Zugec Borislav, 1963.

261 osoba, svaka od njih ima svoju obitelj koja tuguje…

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-09-2016, 11:51
…i na žalost olako zaboravljeni zločinci istoga grada.

Moj prijatelji i urednik stranice HOŠ Stric Ivan napisao je post o gradu Vukovaru i da ga treba proglasiti gradom VJEČITOG PIJETETA s čim se u potpunosti slažem. Grad Vukovar dao je mnoge znane i neznane heroje Domovinskog rata među kojima je prvi stradao heroj BLAGO ZADRO. S njegovom pogibijom mnoge stvari su krenule naopako i tek tada je nastao pakao koji je potrajao da samog pada grada Vukovara. Naj žalosnije u toj tragediji je što HEROJ ZADRO nije poginuo u akcijama koje je uspiješno vodio i nikad poražen u nijednoj koju je predvodio nego je po mom mišljenju smetao kao i mnogi istinski branitelji odani domovini te je podmuklo smaknut ali ne od strane četnika i njihovih pristalica.(Znam da će mnogima smetati moje pisanje o toj pogibiji ali istina se mora znati.) Grad Vukovar je prvi bio na udaru velikosrbske agresije i mnogi domoljubi iz cijele Hrvatske su se odazvali obrani grada Vukovara i nažalost mnogi se nikada nisu vratili svojim domovima mnogi su završili u masovnim grobnicama na Ovčari i okolici. U sjećanje na te HEROJE grad VUKOVAR mora biti mjesto vječitog i posebnog PIJETETA. Ako ne bude mjesto posebnog PIJETETA bojim se da će se ubrzo zaboraviti svi HEROJI VUKOVARA a to se ne smije dozvoliti i zaboraviti tragedija koja je najveća u zadnjoj povijesti Hrvata.

OLAKO ZABORAVLJENI ZLOČINCI I ČETNICI KOJI SU POČINILI ZLOČIN!

Poznati su svi zločinci i četnici imenom i prezimenom koji su izvršili agresiju na grad Vukovar i počinili masovni zločin nad stanovnicima Vukovara i okolnih mijesta. Istima je sve oprošteno s abolicijom koju treba zakonom ukinuti te iste procesuirati za nedjela koja su počinili. Veliki broj pripadnika srbske paravojske i danas živi u gradu Vukovaru i slobodno se šeće gradom kao da ništa nije ni bilo. Veliki broj srbskih milicajaca koji su tijekom okupacije vršili teror i sprovodili svoj (ne) zakon danas su pripadnici Hrvatske policije po svim policijskim postajama u gradu Vukovaru i ostalim policijskim postajama.

Tko je od istih procesuiran i kažnjen?

Nitko!? Dobili su samo zadovoljstvo iako su poraženi da i dalje po svome provode neku svoju politiku i zakon koji se nikako ne slaže niti je unesen u USTAV RH.
Dokaz da su olako zaboravljeni zločinci je u samom Zagrebu gdje jednog od vođa i zločinaca imamo i u SABOR-u VOJISLAV STANIMIROVIĆ četnik i zločinac koji je odgovoran za nedjela koja su tamo počinjena sada sijedi u SABOR-u i donosi sa svojim glasom pomoć izdajnicima RH koji su u politici. Isti je Stanimirović po struci liječnik i bez obzira kojoj vojsci pripadao njegova je dužnost kao liječnika bila pružiti pomoć svakom stradalom i unesrećenom ali isti to nije činio nego je mnoge slao u nepovratnu kolonu. Isti je imao i ambulantu i jednu prostoriju u kojoj su masovno silovane Hrvatice koje su zarobljene, da li to ZABORAVITI i da li nam takav čovjek zaslužuje sjediti u samom vrhu Hrvatske politike. Po meni ne a vi razmislite.

VUKOVAR JE HRVATSKI GRAD I GRAD HEROJ I ZATO MORA BITI MJESTO POSEBNOG PIJETETA U KOJEMU ĆE HRVATI MOĆI MIRNO ŽIVJETI RADITI I PODIZATI SVOJU DJECU. NE ZABORAVITE HRVATSKE ZNANE I NE ZNANE HEROJE KOJI SU BRANILI VUKOVAR ZA KOJEG SU MNOGI DALI SVOJE ŽIVOTE, MNOGI OSTALI INVALIDI I SREĆOM ODREĐEN BROJ I PREŽIVIO UŽASNU TRAGEDIJU ALI OSTAO BEZ VELIKOG BROJA SVOJIH NAJMILIJIH. NE ZABORAVIMO NI ZLOČINCE KOJI ŽIVE I KOJI SE NASLAĐUJU POČINJENIM ZLOČINOM TREBA IH SVE PROZVATI NA ODGOVORNOST DA ODGOVARAJU ZA SVOJA NE DJELA JER RATNI ZLOČIN NIKAD NE ZASTARJEVA. POZIVAM VAS SVE DA PODRŽIMO HRVATSKE BRANITELJE IZ VUKOVARA I DA IM SE PRIDRUŽIMO U JOŠ JEDNOJ OBRANI GRADA VUKOVARA.

Počela je organizacija referenduma o „Vukovaru – mjestu (potpunog i trajnog) pijeteta“. Pozivamo sve koji mogu pomoći u organizaciji referenduma – bilo svojim radom, logističkom potporom ili financijski – uključite se – obranimo Vukovar –obranimo Hrvatsku.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-10-2016, 08:54
Tamo negdje prije nekih osam godina sam držao pčelarski kamion, sa 60 košnica, i sa tim kamionom sam išao na paše diljem Slavonije. Paše su bile od uljane repice, bagrema, lipe, livadskog meda, pa sve do suncokreta, i zlatošipke. Sve je to funkcioniralo. Imao sam prihode od sakupljanja meda, od 1,5 tona, do 2,5 tone meda, kojeg sam uredno prodavao, po tržnicama, i na ličkoj cesti, i to sve prodavačima koji su sjedili sa strane pod suncobranima. Najveći prihod sam imao od jednog uličnog prodavača, koji je bio u jednom selu, kojem sam prodavao sve to odjednom i za taj iznos od oko 300 teglica sam dobijao i do 8.500 kuna.

Ono što se treba naglasiti, jeste da je jedne godine iz nepoznatih razloga pomrlo više od 60% pčela sa kamiona, koje su bile u košnicama. Nisam samo ja izgubio pčele, već su ih izgubili pčelari diljem Hrvatske, no najviše u Slavoniji. Vinkovci imaju pčelare koji se bave i do 50 godina sa tim hobijem, i to vrlo uspješno, no DOGODILO se ono što se dogodilo nikada nije, a to je da i njima iskusnim pčelarima uginu pčele u par dana. Našao sam samo mrtva tijela, od matice, radilica, pa sve do trutova.

Pokupio sam tijela pčela i odnio u veterinarski zavod na analizu i pregled te se tada utvrdilo da je uzrok smrti pčela bio nepoznat, i da se pretpostavlja kako veterinarski zavodi u Hrvatskoj to ne mogu objasniti niti istražiti te su ta tijela pčela upućena u inozemstvo i to poglavito u Njemačku i Sjedinjene Američke Države, te je tamo utvrđeno da postoje tragovi trovanja otrovima…i nadalje stoji u priopćenju kako postoje tragovi emisije od zračenja, što je u produžetku objašnjeno sa emisijom zračenja od odašiljača naših vrlih operatera. Jer je navika kod nas, a i odobreno je da se odašiljači postavljaju i na krovove kuća, sve kako bi vlasnik kuće imao bolji signal od susjeda. Glupost.

Ono što mene zanima jeste, upravo to: KAKO to da su se uginuća događala oko Đeletovaca, u Baranji, u Slavoniji i sada se otvoreno pitam i pozivam na komentiranje: radi li se doista o trovanju odašiljačima, poljoprivrednim otrovima, ili se radi o trovanju radijacijom i bojnim otrovima, kojima se kraj i djelovanje još dugo ne će pokazati.


Zaključak!

Pošto je potpuno nejasno čija je ovo Vlada, Sabor, i sve drugo…pitam se imaju li oni muda i petlju potegnuti i doći do istine, te postaviti zahtjev za odštetu u visini od 500 milijardi eura Srbima, te sa time ugušiti i naplatiti eventualne dobrosusjedske odnose…a da bi se osigurali unaprijed, treba im tražiti još 300 milijardi eura, i to zbog narednih sukoba koje kuhaju u svojoj nacističkoj kuhinji, začinjenoj sa ubojstvima, klanjima, protjerivanjima, i prislinim uhićenjima, specijalnim ratom te zatvaranjima u logore. Čini se da kod nas od političara, nitko petlju nema, i da je sve podređeno novcu i probitku na štetu malih ljudi. U prilog tome govori što se niti jedan bojovnik iz Vukovara i sa Trpinjske ceste nije pojavio kao predavač na Vojnim učilištima. Čini me se da nikome nije stalo da ti bojovnici makar u predavanju osjete i prenesu žar borbe i iskustva koja su imali 1991 godine. Ostaje li nam samo sjećanje, na te dane ili ne? Zaključite sami. Nama idu sprovodi, a na njihovima licima visi osmijeh, izrugivanje, i podeblja lisnica sa novcem od poreznih obveznika?

Nije pravedno u svakom slučaju. Jer im na grobove stižu svijeće koje su rađene u Srbiji. Jel sa nama Hrvatima, nešto nije u redu? Imamo li kolektivnu amneziju? Nije mi jasno nikako, kako nam ne smeta tolika doza licemjerja, dvoličnosti, arogancije i laži sa kojima svaki dan i svaku noć živimo.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-10-2016, 09:01
Koliko je potrebno riječi kazati i ispisati da bi se pokrenulo nešto u Hrvata? Previše je kazano i pisano, a premalo činjeno, za male ljude, koji su ostali na margini, kako u Hrvatskoj, tako i u Herceg Bosni. U Vukovaru pogotovo. Iako stalno pišem o tome, iako dijelim popise ratnih zločinaca, po pješačkoj zoni u Vinkovcima, kako bi ljudi imali što čitati uz kavu, nejasno je, zašto sjedimo doma i odmaramo?

Na početku je bilo 3-5 branitelja umiralo! Kasnije je bilo 6, a danas ih umire 10 dnevno, tako da se pitamo je li sve u redu u Hrvatskoj? NIJE! Nešto debelo ne štima kod nas. Hitno je potrebno ujedinjenje svih Branitelja, jer je postalo nepodnošljivo stanje koje ništa ne mijenja na stvari: smrtonosni Status Quo, koji će nas do kraja koštati previše, da bi mogli nastaviti dalje.


Anđeli, Branitelji i Dragovoljci trebaju stati u stroj i pokrenuti mašineriju, jer ako je ne pokrenemo kraja tome nema. Kad kažem Anđeli, mislim pri tome na nepoštivanje žrtava Domovinskog rata, poginule, i nadalje od ubojstva Darka Pajičića, do neprocesuiranja odgovornih za smrt Nevenke Topalušić i suicide i smrti Dragovoljaca i Branitelja. Niti će mo imati boljitka, niti zadovoljštinu. Jer je previše Branitelja ostalo neriješena statusa, i drugih prava.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-10-2016, 09:03
Nakon što je Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije, u jednog tv emisiji izjavio kako je Udruga odobrila njegovu inicijativu za sastankom sa bivšim pripadnicima agresorske vojske, oglasio se i general Željko Sačić, počasni predsjednik Udruge.

Njegovo pismo upućeno članovima Glavnog odbora Udruge Specijalne policije prenosimo u cijelosti:

Poštovani,

Svaka informacija o okolnostima zločinačkog pogubljenja, o mjestima masovnih stratišta i individualnih ubojstava, o nestalim i zvjerski mučenim i ubijenim hrvatskim žrtvama, o silovateljima žena i muškaraca, kao i počiniteljima tih strašnih i masovnih ratnih zločina, o minskim poljima koje je iza sebe ostavio velikosrpski agresor u našoj Domovini, je nesumnjivo doprinos istini o Domovinskom ratu. Hoćemo li te informacije dobiti od predstavnika velikosrpskog agresora?

Ako doista ima realne šanse i garancije da naši predstavnici hrvatskih žrtava dobiju te informacije onda bi trebalo iskoristiti i tu inače vrlo dvojbenu mogućnost sjedanja za isti stol sa nepokajanim agresorom. Ali ni tada ne ulaziti u taj jako osjetljiv vojnoveteranski diplomatski angažman bez apsolutne potpore svih naših nadležnih državnih tijela. Jer nedvojbeno iza predstavnika srpskih agresora stoje njihove obavještajne i sigurnosne službe, sa vrlo jasnim i strateški definiranim ciljevima aktualne srpske unutarnje i vanjske politike.

Dakle, naš krvlju i velikim žrtvama stečeni pobjednički status u Domovinskom ratu ne smije nitko iskoristiti na našu štetu, za relativiziranje te milenijske hrvatske pobjede, za izjednačavanje statusa žrtve i agresora, za unutarnjopolitičke prilike u Srbiji, za “pranje obraza” pred ulazak Srbije u EU ili za neke druge nehrvatske interese.

Također,u tom kontekstu ne smije se zaboraviti nedavna (ovo ljetna) nezapamćena protuhrvatska, četnička hajka, neviđena od početka 90-tih, od strane najviših dužnosnika Srbije, o tome da smo svi Hrvati ustaše, o Jasenovcu, da je “Oluja” genocid nad Srbima, o blaćenju blaženika Stepinca, “uhićenju” hrvatskog špijuna u srpskim redovima (koji je, zamisli zločina, navodno prikupljao podatke o nestalima i počiniteljima srpskih ratnih zločinaca na štetu Hrvata).

Ima li u takvoj političkoj klimi u Srbiji jedan Mile Milošević, predstavnik velikosrpskog agresora na našu Domovinu dati nešto korisno za Hrvatsku i njene žrtve u Domovinskom ratu, Josipu Klemu, predsjedniku Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata ?

Ja doista ne mogu na temelju raspoloživih saznanja naći odgovor na to pitanje, ali bi mi bilo apsolutno neprihvatljivo da u miru predstavnici u ratu poraženog velikosrpskog agresora rade od nas sebi ravne.

S poštovanjem,

Počasni predsjednik Udruge Specijalne policije iz Domovinskog rata mr. sc. Željko Sačić, umirovljen u činu general bojnika.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
27-10-2016, 09:07
Prema informacijama, koje dobijam, u Hrvatskoj su trovani bunari sa cijanidom, i drugim otrovima, a posljedice¸su masovna trovanja djece, stanovništva, a rađaju se djeca sa kancerogenim bolestima, i drugima kojim je teško pronaći lijeka. Tisuće djece su umrle, tako zapanjuje hladnoća naših vlasti. Umrli su poglavito u mukama, i sa znacima oboljenja od svih vrsta raka, dijabetisa, te drugih oboljenja, koja nisu skladu sa natalitetom dobi i statusom stanovništva…Kada bi se bunari zasipali sa klorom, za dezinfekciju. Ponegdje su u bunare ubacivani i leševi ljudi, i životinja, koje su trunile, ili bile mrtve.

Trovale su ekipe iz ABHO te su sa specijalnim vozilima dopremali otrove, laički rečeno. Posljedice su nesagledive, naravno po pučanstvo koje je u vrijeme ratnih zbivanja.

Najviše sumnji dolazi zbog uvoza oružja, koje je bilo ozračeno, radioaktivnim materijalom, i koje je bilo nanijelo previše štete, hrvatskim Bojovnicima kao i civilima. Taj uvoz oružja je odobrio Josip Manolić, i svi veliki dobavljači oružja u Hrvatsku. Sva uvežena oružja nisu u onom ratnom vihoru pregledana, kao niti testirana na radioaktivnost…Posljedice su nesagledive po pučanstvo, od djece rođena starije od 1990 pa nadalje.

Po ovome se može zaključiti da se ne biraju sredstva, od bojnih otrova, konvencionalog oružja, psihološkog rata, medijskog rata, pa sve do ozračenog materijala, a svi skupa čine jednu patološku tvorevinu koja, nikada nije promašila cilj.

Činjenica jeste da je na uvoz materijala utjecao i uvozio ga Arkan sa svojom postrojbom, i da ga je plaćao kako iz svoga đžepa tako i iz đžepa ministarstva financija republike Srbije. Jednako tako, bomba koja je postavljena u Vinkovcima, došla je od strane Arkana i srbočetničkih snaga.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Puntar2.0
27-10-2016, 18:53
Pajdo, hvala za trud i dobar rad.

Stric Ivan
27-10-2016, 19:40
Hvala lijepo...neka se čuje glas, neka vide da nas ima!

Stric Ivan
27-10-2016, 19:41
Nisam ti mogla pisati jer nisam našla snage u sebi opisati ti sve borbe koje imam ovdje na ovome svijetu, dolini suza, dolini u kojoj ne samo da se nije ništa poboljšalo, nego je sve gore i gore. Oprosti za to. Znaš, svaki tjedan umre po jedan branitelj ili braniteljica. Tužno je što si mnogi od njih sami oduzmu život, tužno je što ispraćamo sami sebe svakim takvim sprovodom. Sve je teže saginjati se i polagati svijeće, bacati zemlju… Nekako je najteže slušati počasnu paljbu… to ubija… ptice se razlete, jedan dio duše ponovno umre i ode gore… U stvari kad malo bolje razmislim, mi se nikada i nismo razdvojili, jer svaki tjedan dio duše nas sa ovoga tjedna ode gore k tebi. Znaš, dajem sve od sebe, svi mi ovdje dajemo sve od sebe, ali pitam se koliko još imamo snage? Puno ti dugujemo, vjeruj dajemo sve od sebe.

Ima tako nekih dana kada se pitam ima li kraja? Puno puta se pitam ima li smisla? Onda vidim zamotanu zastavu, onakvu kakvu i ja imam, onu našu najljepšu hrvatsku, neke blijede drhtave ruke koje ju primaju i prinose srcu, naslanjaju na otvorenu ranu i tada znam – nema odustajanja. Dugujemo ti to. Nisam ti dugo pisala, ali znaš, oni batinama ubijaju branitelje, one koji su bili klinci kad je bio rat. Znaš, onog istog koji je kao i ti i mnogi drugi, bio u srpskom logoru.Kao da to nije bilo dovoljno…tebi to ne trebam pisati, ti si bio 9 mjeseci… Onda su ga ovdje ubili, u tzv. miru. Ma znaš ga sigurno, Darko Pajičić, naš branitelj. Dečko iz voljenog nam Vukovara, grada koji još krvari, grada u kojem rat nikako da prestane. Dugo ti nisam pisala, jer bilo me je sram… Kako sam ti mogla napisati da su tvoje kosti u zemlji koju si stvarao, a u kojoj nasilno uvode ćirilicu.

Onu istu kojom su bili ispisani tenkovi, mine, granate, avioni…onu kojom su nas gađali, ubijali… Onu istu pod kojom su klali, mučili, silovali, masakrirali, pjevajući ubijali djecu i starce… Ti to znaš, bio si u Vukovaru…Kako sam ti mogla napisati da po cijeloj Hrvatskoj ponižavaju hrvatske branitelje, tvoje suborce, da po cijeloj Lijepoj našoj muče 100%-tne invalide… vrijeđaju ih da imaju noge, da mogu hodati, da imaju hrpu love? Kako sam ti mogla napisati da Vukovarom hodaju sasvim slobodno i zaštićeno oni koji su silovali, koji su odvezli ranjenike iz bolnice i pobili na Ovčari zajedno sa medicinskim osobljem? Kako sam ti mogla napisati da u državnim službama rade oni isti četnici kojima si morao predati oružje…? Kako sam ti mogla napisati da nas udovice, majke, očeve i djecu ponižavaju, vrijeđaju i mjere nam količinu boli, veličinu naših rana, dubinu, njihov vijek trajanja?

Nisam ti dugo pisala…Nisam i još mi je teško, ali znaš, u zemlji koju si stvarao, progone i na silu zatvaraju po zatvorima- u izmišljenim procesima, samo da se udovolji onim srbočetničkim marvama, jer eto to je demokracija, napredak…Na nas šalju interventnu policiju, čak i djecu branitelja zaposlenih u policiji, to da valjda interveniraju nad svojim preživjelim roditeljima i njihovim suborcima…Onda šalju branitelje na branitelje, jer što će, ljudi nemaju kruha, pod kreditima su… paradokslana situacija…No u posebnim prigodama Sabadoše- oni batinaju, puste te da se gušiš u vlastitoj krvi a onda budu nagrađeni.

Najgore od svega je to, što ih mi kao porezni obveznici plaćamo. Vlast sustavno i bezočno laže, krade, mulja, urušava sve što je krvlju obranjeno i stvoreno. Nisam ti dugo pisala, ali najgore mi je kada kažu da je naš sveti obrambeni rat bio građanski! Eto, sad sam jedva napisala ovu strahotu. Pa ja znam da si otišao iz Zagreba u Vukovar, dragovoljno, ja znam da si bio u logoru, ja znam… JA ZNAM… Kako sam ti mogla napisati da si mrtav, da sam mrtva- zbog vražjeg im građanskog rata. Napali su naše invalide, znaš one najteže, a znaš li gdje? U crkvi!!!! Nema ničega svetoga toj “građanskoj” kopiladiji.

Dva puta si ispraćen sa Krunicom, jednom u rat, drugi puta u grob, a oni pljuju i gaze po tome. Ovčara je puna Krunica koje vape. Nitko nije odgovarao. Umorna sam od umiranja, umorna sam od smrti, od bolesti, od tuge..Od sprovoda, od crne zemlje u dlanovima, od gledanja blijedih, drhtavih ruku koje primaju zastavu. Od paljenja svijeća, od počasne paljbe, od toga nas ubijaju psihički, mentalno, duša plače… Umorna sam od bijede i zvukova poklopaca kanti za smeće, umorna sam moj ratniče od odlazaka u bijeli svijet naše mladosti, naše pameti, naše budućnosti. Oni su naša budućnost, ali odlaze… ovdje nema kruha…Eto, hoćeš li da ti napišem kako sam često u našem Vukovaru i kako se na tom gradu iživljavaju, ali imaju petlje doći 18.11. i hodati …kao odaju počast… ma fuj… Sjećaš li se kada smo prvi puta imali hodnju, nije nas bilo niti 100-tinjak, ali nam je cilj bio da se patnja Vukovara nikada ne zaboravi, da svake godine bude sve više ljudi, da se na taj dan skupe svi domoljubi, svi branitelji i braniteljice, svi u koloni sjećanja, koloni pijeteta prema Vukovaru, ali i Domovinskom ratu- Vukovar je simbol.

E vidiš, danas ta bagra koja se iživljava i ubija tijelo i dušu, ne samo grada nego i cijele Hrvatske, uredno imaju petlje doći u NAŠU kolonu. Još se dure…ma joj…Nisam ti dugo pisala, jer ovo nije za raj gdje si ti, ovo je možda za predzadnji Krug pakla. Moram privoditi pismo kraju. Ovaj mjesec je konačno gotov, sada ide onaj u kojem dobivam Oscara za skrivanje samoće i tuge- ti znaš koliko volim Božić, ali ima naših branitelja i njihovih obitelji koji eto imaju sreću što su živi, ali ne mogu biti u te dane zajedno, jer kao što rekoh zatočenici su, još uvijek brane ovu zemlju, ovaj naš hrvatski rod. Puno je tuge ali znaš puno je i inata u nama Hrvatima! Tim lopužama koje nas ponižavaju, zatvaraju po ludnicama i zatvorima, tim jadnicima koji su gubitnici bez identiteta, koji “siluju” Vukovar, koji nas ćiriliče, koji nas biološki hoće istrijebiti, koji nisu priznali logore, rat, smrti…svima ćemo mi njima pokazati tko je gazda u kući koja je naša. Doći ću ti zapaliti svijeću, a ti ne brini, neka nitko gore od Vas anđela ne brine- dok god dišemo, nećemo odustati i uspjet ćemo. Oprosti što ti dugo nisam pisala Ratniče svjetlosti.

Izvor: Tanja Polić Marković

Više na: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
01-11-2016, 19:11
Nekoliko riječi heroja obrane Bogdanovaca…


Nekoliko riječi heroja obrane Bogdanovaca, pukovnika Ilije Zirduma: Na današnji dan, 29.10.1991 godine, oko 9 ujutro u napadu na Bogdanovce, kažu od Arkanovih tigrova, pogođen sam sa dva rafala. Pet metaka je završilo u meni, ispred mene je poginuo Ištoković.
A moj veliki prijatelj Radnić je pogođen u ruku kad je spašavao moju glavu. Dečko iz specijalne policije Lepi, odneo me na svojim leđima (kike-robe) kroz izbušene kuće od tenkovskih granata, dalje od tog ludila. Doslovce smo se vijali oko kuća sa četkama. Tako mi spasio život.
Sa svojih 21 godinu nisam bio svjestan pakla u kojem sam se nalazio.

Danas ova dva tigra, moja dva sina, moji svemiri, moje sve, osvojili su dvije medalje. Jutros nisam ni pomislio na rat na ranjavanje, jer, oni su moj centar svijeta. 25 godina poslije svega, sam neopterećen politikom. Nemam ni trunke mržnje prema onima koji su me ranili.
Imam svoj klub, treniram i Srbe i Hrvate i vjerujte mi da sam ponosan. To su moja djeca.

Izvor: Ilija Zirdum

UVIJEK ĆU BITI PONOSAN GRANIČAR!

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
08-11-2016, 15:23
Na početku i na kraju, bijaše punk rock…


Punk Rock je stigao u Hrvatsku davne 1978 godine. U tadašnjoj komunističkoj tvorevini, socijalističkoj republici Hrvatskoj, je taj pokret, začinjen buntovništvom, revoltom i otporom prema vlastima bio pravo osvježenje. Pišem iz osobne perspektive, i perspektive mojih prijatelja. Roditelji su nam bili zagušeni komunističkom ideologijom, verbalnim deliktom, i UDBA-škim metodama praćenja, prijavljivanja svih nepoćudnika tadašnjeg sistema. U Vinkovce je punk rock stigao sa kultnom grupom Pogreb X, kojoj je osnivač za neupućene bio Vladimir Adolf Soldo, legendarni anarhist iz vinkovačkog vrtnog naselja. Uz njega se u grupi pojavljuje vokalni izvođač Ivica Čuljak- alias Satan Panonski, koji je svojim scenskim nastupima šokirao tadašnju vlast komunističku i UDBA-šku strukturu u Vinkovcima i diljem Hrvatske.



1991 godine, početkom agresije na Hrvatsku, su većina, mogu slobodno kazati 99% punkera iz Hrvatske stali u obranu tradicionalnih vrijednosti- Bog Obitelj Domovina! Netko bi rekao da su punkeri možda licemjerni, u smislu da ne priznaju druge osobe pored sebe, što je možda točno. No ako dirnete hrvatskom (vinkovačkom) punkeru nešto što je njegovo, on se ne će libiti niti zatvora, ako mora braniti svoje- Svoj na svome! Makar to groblje bilo.

Prije bih rekao, da je punk rock bio jedno polje iz kojeg su nicale razne zamisli, ideje, pa tako i Domoljubne hrvatski orijentirane zamisli, koje danas nakon više od 30 godina imaju takav korijen da ih više nitko ne može sasijeći.


Punk Rockeri su ginuli diljem Hrvatske na svim bojištima, a malo se priča o tome. Kao da nikada nisu postojali. U medijima ih ima vrlo malo preživjelih jer su išli srcem, mudima plućima, mesom i kostima naprijed, i nikada nisu odustajali. Nihilizam kojeg su promicali prije rata, se brzo pretvorio u hrabrost, kao i u ludu volju za borbom, protiv četnika, kao i muslimanskih fundamentalista. Većina Punk Rock grupa je dala obol u članovima koji su obukli odore, uzeli oružje u ruke i krenuli u borbe. Nisu samo Punk Rockeri imali problema prije rata. Imali su ih i navijači BBB i Torcide, kao dvije najveće skupine navijača. Mučna priča oko navijača i Punk Rockera, je uzela maha tik uoči rata, kada su prozivani ovi prvi stalno, a druga skupina je marginalizirana.

Primjera radi samo naveo bih sljedeće: Ivica Čuljak, je ubijen u Vinkovcima 1992 godine, pod misterioznim okolnostima. No moje osobno mišljenje jeste da je ubijen u klasičnom atentatu UDBA-e, koji i danas imaju repove i korijene u Vinkovcima i Hrvatskoj. U prilog tome jeste i UDBA-ška struktura vlasti, policije, MORH-a, SOA (obavještajna agencija), Socijalna skrb, kao i sve u Hrvatskoj. Kao u trgovini namještaja – od podruma do krova…ulogu samo igra LOVA! Njegovo ponašanje se može objasniti, gaženjem UDBA-e od ranog djetinjstva, jer UDBA kao obavještajna agencija je imala upliv u sve moguće strukture i modele ponašanja, a najčešći i najjači im način bio zvan: NAVLAKUŠA. Ivica Čuljak nije bio navučen, jer je bio vrlo inteligentan, pa je prihvatio igru, ali protiv njih. Ivica Čuljak satiran je od UDBA-e, odmah po rođenju. Kako rekoh, u prijašnjoj rečenici, obavještajne agencije su imale velike uplive u svemu, utjecaj i moć. Stoga nije za čuditi, što i nakon njegove smrti, Punk Rockeri bivaju manipulirani i korišteni od ovakvih smradova, kao što je UDBA.

U spomen na poginule punk-rockere, motoriste u Domovinskom ratu od 1991-1995, i na navijače hrvatski klubova, a moram navesti BBB i Torcida, i sve one koji su umrli i izvršili suicid u nemilosrdnom spec ratu protiv Hrvata/ica, domoljuba, invalida i dragovoljaca, te svima onima koji su na bilo kakav način pridonijeli raspadu naših obitelji, prilažem link sa youtube-a, sa znakovitom zvučnom porukom. Još nešto, vrlo važno. Danas kada pogledamo kakvi su političari i što je nastalo nakon rata, od Hrvatske, mogu samo kazati, jedno, a to je da smo u jednu ruku bili fajteri, i dali koliko je tko mogao. Postoje pojedinci koji daju i danas. Oni koji se boje, neka bar budu na usluzi ovima koji se ne boje.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
11-12-2016, 00:39
Ne ubijajte Heroje po drugi puta!


Po svemu sudeći, čini se kako sotonistička SPC ne odustaje od svojih namjera, kako bi proganjala hrvatske Heroje. Unatoč svemu otpor postoji, i vodi ga Heroj koji je pao na bojištu i koji ne će odustati niti od hrvatskog naroda, niti Boga, Obitelji i Domovine. Dopisujem se na popis, pripadnika postrojbe, ali kao živući, dok ne dođe trenutak za moj odlazak.

Progoni Branitelja i Dragovoljaca se nastavljaju, ubrzanim ritmom, a kako stvari stoje ne će se niti smanjiti, već će postati žestoki, a trajat će dok se ne makne stvarna “opasnost” a to su oni koji su bitke išli srcem, naoružani kalašnjikovima, u patikama i teksas jaknama.

Ne čudi stoga stav katoličke crkve, koja se zauzima za miran snošljiv ton, koji ako će mo kazati iskreno: NE STOJI! Njihova šutnja a javljanje samo na prozivanje, i javljanje na ukazane greške za koje ih spominju nije očito dovoljno za agilnije reagiranje. Čini mi se kako je sve što je valjalo od svećenstva (neka se ne ljute crkveni velikodostojnici, čast iznimkama) otišlo od 1941-1945, a potom do 1995. Ovo što je ostalo, nije loš odabir, no ako je Isus (govorim kao laik) tražio bojovnike u Hrvatu, pitam se što onda svećenici čine? Zar je njihov šutnja bojovništvo? Isus prezire one koji sjede Doma i ništa ne rade. Isus prezire one koji se ne bore. Ako moram šutiti, tipkat ću na tipkovnicu, pisati, na račune od kave, na pozive na ovrhe. Ako ostanem bez ruku, tipkat ću nosom, nožnim prstima.

Činjenica jeste, a to je da se u Srbu izvode litanije pravoslavnih svećenika nad kostima hrvatskih žrtava. Bradate spodobe poput onih koji, koji blagosljivljaju strijeljanje u Srebrenici, imaju istog šefa: Sv. Savu. Nepoznati svetac, sumnjivih nastojanja. Niti ga je tko vidio niti čuo, ali se vidi njegovo djelovanje nama živima. Svjedoci smo pokolja u Vukovaru i maskra nad civilima, Škabrnje, pokolja u Srebrenici. Gluhom ne vrijedi govoriti, kao i zavedenima, poput njih iz SPC. HPC se negira i gura pod tepih, skupa Andrijom Skulićem, koji je kao pripadnik Rakitja, otišao u zasluženu mirovinu.

Stoga kao urednik ove male web stranice:

Prozivam SPC (slovima-srbsku pravoslavnu crkvu, za suradnju sa vragom, belzebubom, sotonom, i drugim prljavcima). Njihova zla i gnjusne laži koje govore, i izjavljuju a pogotovo Milorad Pupovac sa riječima, kako grobove HOS-ovaca treba prekopati, spada u talog i dno dna, ljudskog karaktera, mada njega smatram za nešto sasvim drugo samo ne ljudsko biće, jer obraza nikada nije imao niti će imati.
Prozivam Republiku Hrvatsku, skupa sa vladom i Saborom, dakle cijelim sazivom Sabora, za kolaboriranje sa četnicima i izdajnicima, te za predaju i prodaju Branitelja i Dragovoljaca, srbskoj strani na uvid. Pored njih navedenih, prozivam i Josipa Klemma, kao sporednog Judu, (izdajnika), skupa sa cijelom njegovom ekipom, koja je mala, jer nije imao nikada prijatelja oko sebe (Fred Matić, Glavašević, Nađ). Užas koji vlada republikom Hrvatskom, je samo početak nečega čemu će doći kraj, ali ne dobrom nastojanju, već će doći kraj agoniji.
Prozivam i Kolindu Grabar Kitarović, predsjednicu Hrvatske, koja nema niti truna obraza, dostojanstva, niti je kada imala fizičke, a niti duhovne žrtve svoje, osobne, za Hrvatsku i a hrvatski narod. Naime imala je nos za tuđe: npr, kada je likovala sa osmijehom, zluradim veseljem, poput Hanke Paldum, kada je gen. Ante Gotovina, bio uhićen u Španjolskoj.
Sada se na kraju teksta pitam: Je li ovo Hrvatska? Je li ovo hrvatski narod dopustio? Zar smo to dozvolili, njima koji nas proganjaju? Zar smo ih platili da nas proganjaju? Zar će mo čekati, u svom Domu, Policiju, smrtni trenutak?

E pa radije bih si birao društvo, kao i trenutak. Jer, kako piše u dobrim knjigama, koje su pisane srcem, dušom, i tintom: radije ću umrijeti, u čizmama, već sjediti Doma.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
05-02-2017, 15:18
Ima ih posvuda. U hrvatskoj Policiji, u poglavarstvu, u držanim institucijama, a naša predsjednica, diže revoluciju zbog par baklji na utakmici. Za ne povjerovati! Nismo slijepi niti glupi. Jer dokazano je naime, da mi po Milanoviću, neuki, i nepismeni Hrvati, ne predajemo Hrvatsku i hrvatski dom, za razliku od fakultetski obrazovanih dispečera, negativnih zamisli usmjerenja, i htijenja. No evo 1000 bodova, (što bi kazao nuštarski izviđač Cigo, kada je usmjeravao minobacačku paljbu na oklopnjake, i kada je granata pala u otvor transportera), i nama dragovoljcima i braniteljima, jedna moja poruka: nismo stigli, i to 90% nas završiti, fakultete, i obrazovati se jer smo uzeli puške u ruke, a kao nagradu dobili od Gojka Šuška, inače pizza konobara, pištolje, kasnije se je pokazalo, da lakše izvedemo suicide sa njegovim pištoljima, kao i ogromnu hrpetinu bolesti, od PTSP-a, do svih vrsta karcinoma, dijabetisa. Neznanje i bahatost, te arogancija nisu opravdanje, niti izlika.

No ipak i ovako kljakavi, nikakvi, bolesni, mršavi, istrošeni i spaljeni, smoreni preko medija i drugih mrzitelja, do pljačkaša iz naših redova i prodanih duša. Jedno mogu kazati samo, i to ne dajem neprijatelju na čast, jer nas napada, kao i 1991 no iz drugog oružja, trebali bi komunisti i četnici i prodane duše, još svaki osobno pojesti hrpu pure da bi nas slomili. Jer ono što se u srcu nosi, ni transplantacija ne može zamijeniti: Vjera, Ljubav Domovina!

Kako objasniti neprocesuiranje četnika, u hrvatskoj? Kako objasniti neprocesuiranje UDBA, KOS u hrvatskoj? Kako objasniti činjenicu, da ratni profiteri, koji su prodavali naftu i tenkove srbima i u Kuvajt, piju šampanjce iz kanistera od 5 litara za N. Godinu, a jedna vukovarka, koja je sudjelovala u obrani Vukovara, te bila u logoru srpskom-Manda Matić, se hrani iz kontejnera!?

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
05-02-2017, 15:24
Dogodi Vam se život, napraviš nešto, zaljubiš se, muškarac u ženu ili žena u muškarca, koja je toliko pokvarena, i trula iznutra, a to saznaš godinama kasnije, imaš dvoje, troje, petero, sedmero djece, za drugo nisi siguran jel tvoje, i odgajaš dijete 15-18 godina, a izvrgnut si podsmjehu u cijeloj zajednici, koja je dešifrirana u mojim očima, kao užas koji je dan nama, i meni kao Dragovoljcu domovinskog rata. Nismo sami nikada.

No kasnije sam čuo da je taj pelin/otrov dan mnogima koji su bili u ratu, od dražesnih supruga i kao i bojovnicama od supružnika. I onda se pitam zbog čega su poumirali, izvršili suicide i zašto su mnogi pobijeni u okršajima. Dobro je kazao jedan čovjek. Muhe se na trulu ribu kupe…tko je dao miris truleži u priči razlučite sami, jer ako zbog upada u brak djeca pate, onda toj osobi treba skratiti glavu, ne njoj, majci, već njemu pa nek nauči štovati one koji su bili u prvim redovima. A danas su u prvi redovima ogavni kriminalci prosrpski orijentirani. Ja ne zaboravljam tko mi je djed bio u Vrbanji u Slavoniji. A ova kriminalna kopilad zaboravljaju, da im se niti ne zna tko im je bio predak, vjerovatno. Blažena socijalna skrb. Sve znaju a šute i gledaju svoju osobnu korist. Nešto kao nuklearni test, zvan “Atomski sa desna” koji se provodio u JNA.

Pitam se zbog čega samo? Možda im smeta, moje oko koje vidi tri koraka dalje, od čovjeka i koje je oduvijek, bilo hrvatski nastrojeno.


A ako je pokrivena ta osoba od liječnice koja je toliko se digla u visine, da ne razlikuje više što je jučer danas a što sutra, i ako joj je suprug psihijatar srpske nacionalnosti koji je sklon mitu, Titi, korupciji, i koji uporno gura kojekakve dijagnoze od sumanutosti, i ako je frend te supruge ljubitelj srpske glazbe i četnički orijentiran, i ako nema respekta prema žrtvama Domovinskog rata, kamo vodi ova priča?

I ako se prema njegovoj preporuci lišava moja sudbina preko istog psihijatra koji je toliko trul u svojoj suštini da nije ništa drugo zaslužio do metka u glavu skupa sa sa svojom etikom koju je izgradio možda u Hrvatskoj ali je prilagodio svom četničkom karakteru. Čini se da je toliko opterećen svojom četničko nacionalnosti da ne vidi tko je iza njega? Vjerovatno im odgovara. Na ovo pitanje bi vjerovatno mogli, odgovoriti psihijatri poput onih koji divama hrvatskim daju tableturine poput onih za umirenje kao što je Normabel, Tegretol, Rispolept, i Haldol. Ne podržavaju li se liječnici ili pak jesu li oni ti, koji paze na svoje pacijente, ako ste u drugoj Županiji, i ako žele preuzeti kontrolu putem lijekova nad Vašim životima. Na meni su od 1991 do danas, pokušana dva ubojstva. Od Hrvatina. Čija glava viri iz pijeska, a oko njih vrag koji se vrti u krug!

Čini mi se da bi željeli imati daljinske upravljače sa kojima bi privoljeli poslušnike, na suicide i manje svjesne stvari kao svjesnost, otvorene oči. Ne valja i biti na usluzi, jer su njihovi interesi poveći, kao i glad za krvi da bi se pred Bogom oprali, ma tko on bio. Jer samo od tog smeća može nastati veliki problem. Osim toga kako na smrtni slučaj na uvid dođe baš onaj koji ga je je potakao ili skrivao, kao npr, liječnik opće prakse, radi eksperimenata ili oficir KOS-a. Jedno je još dodatno u priči, a to je KOS, koji funkcionira dan danas. Nije niti zgorega pogledati, jel netko tipka, nešto suprugama. Ne preko mobitela, već u smislu podsvijesti, na nivou neurona, ili elektromagnetskog impulsa, kojeg emitira mozak. Ako emitira zašto ne bi primao. Začuđujuće da se baš jedan od UDBA-ša tako zove.

Umišljen liječnik ili liječnica, uz neprilagođeno ponašanje konzumenta lijekova koji uzima alkohol, po “preporuci” može dovesti do kobnih posljedica. Ako je na papiru zapisano da na konzumaciju lijekova treba pripaziti, onda to nije bez vraga. A tko izdaje lijekovi i tko ih piše, može se potražiti i krivac tko je iza vas, i tko vam preko kontrole misli ili formiranja mišljenja daje naloge za takve aktivnosti. Može biti da su tehničari ili med. Sestre pritisnute od liječnika, za takve stvari. No jedno je jasno, bar meni kao umirovljenom medicinskom tehničaru da riba smrdi od pokvarenosti, a ne od glave ili repa. Takva nam je Hrvatska. Kakvi liječnici, takva i praksa, kao i smrti Dragovoljaca i Branitelja. Neka je laka zemlja, onima koji su umrli i ubili se. Ova priča je gotova. Oni koji su tu njihova tek počinje.

Do kraja za lustraciju.

Za Dom sretni, Spremni!

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
05-02-2017, 15:27
Nije istina da je Ivan Grujić “bivši pukovnik UDBA-e”. Naprotiv, Ivan Grujić je pukovnik Hrvatske vojske!”-čulo se od nekakvih novinara. No meni se čini kako Ivan Grujić prima plaću za svoj posao, iako ga ne radi. Postoje mlađi ljudi, i pametniji neiskvareniji, koji bi mogli to odraditi, jer naime, kada bi Ivan Grujić bio imalo agilniji, i otišao sa par ljudi u Beograd, koji su odani hrvatskoj stvari, sve bi krenulo na bolje. Neka ponesu i držaljice od sjekire i neka izlemaju Vučića, Nikolića, i druge četnike. Jer ucjenjivati obitelji poginulih, preko pokvarene vlade rep. Hrvatske, i hrvatskih političara. Jel slijep vidi bijelo ili crno? On ne vidi uopće…daltonista.

Imao sam kolegu pokojnog specijalca Luku Borovnicu, koji je bio daltonista, no on je vidio daleko dalje od ovih političara. K.G.Kitarović, se druži sa Vučićem, Nikolićem, Šešeljom. Na telefonu su svaki dan, a to se zovu bilatelarni odnosi, a ne izdavanje državnih interesa. Inače nam je predsjednica školovana za neizdavanje, jer ima na usluzi Jude iz Srbije. No Jude u Hrvata mogu živjeti 100 godina. Za razmjenu bezvrijednih informacija su inače zaduženi K. G. Kitarović i Vučić.


Vučić njoj I Phone 3/2, a ona njima popise Hrvata koje treba proganjati. Neka me netko uvjeri u suprotno. Jel procesuiran ijedan četnik? Nije. Jel ijedan UDBA-š nakon smrdljivih nekoliko koji su osuđeni, bio procesuiran? Nije. A niti ne će u skoroj budućnosti, dok imamo ovakve osobe. Kažem osobe jer se ljudima ne mogu nazvati, niti u jedno segmentu. U vrhu Hrvatske nemamo katolika, već komuniste i četnike. A čini i se kako bi moglo doći do nereda na Markovu trgu. A onda neka im pomognu drug Tito i drug Mito. U Hrvata će sve loše biti otuđeno, a dobro uništeno. Jer je tako viša sila, koja je pala na dno dna, htjela.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
05-02-2017, 15:37
Poslije brata Predraga prisutnima se obratio brat Jovo Vukeljić koji je rekao da je ovo veličanstven skup, da se Draža nije uzalud borio za slobodu i Srpstvo. Napomenuo je da je ovo vojska koja je spremna da čuva svoje teritorije i vrati oduzete. Rekao je da ovdje u našoj otadžbini ne vladaju ni Europska unija, niti neko treći već mi Srbi.

U subotu je Višegrad bio prepun uniformiranih četnika, a nekoliko tisuća članova četničkih organizacije iz regije okupilo se u Draževini na svečanosti kojom se prisjećaju zločinca Draže Mihailovića.

Bratska sloga danas u Draževini, ravnogorci iz Srbije, Crne Gore, s Kosova i Metohinje u jednom stroju. U jednom glasu pjevaju himnu, slušaju govor Slavka Aleksića vojvode u kojem ističu ulogu đenerala Draže i našu ulogu u vremenu u kome živimo”, ističe se u izvještaju sa skupa kojega potpisuje Ravnogorski četnički pokret u Višegradu.

U nastavku spomenutog izvještaja prenose se riječi lidera Ravnogorskog četničkgo pokreta Jove Vukeljića.


Poslije brata Predraga prisutnima se obratio brat Jovo Vukeljić koji je rekao da je ovo veličanstven skup, da se Draža nije uzalud borio za slobodu i Srpstvo. Napomenuo je da je ovo vojska koja je spremna da čuva svoje teritorije i vrati oduzete. Rekao je da ovdje u našoj otadžbini ne vladaju ni Europska unija, niti neko treći već mi Srbi.

Oni se okupljaju već dva desetljeća, skupljaju ljudstvo i promiđžbeni štetočinski materijal, kojeg dilaju diljem Hrvatske. Posebno su opasne skupine, koje okupljaju naši Hrvati, a posebice iz onih dijelova Hrvatske gdje je Domoljublje slabijeg kova. Za takve nema oprosta, jer su Jude i izdajice, i partizančine najgoreg kova. Kao i oni koji slušaju cajke, najgoru vrstu glazbe. U Makedoniji su zabranili takvu vrstu glazbe, a i idemo za njima, slijepi i nijemi.

Zar nam trebaju Cece Ražnjatović pjevati u Zagrebu!? Mislim da je nečiji mali mozak ostao bez kisika.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
11-02-2017, 16:23
Mobilna telefonija je precijenjena! Bar meni, jer telefone nisam nikada podnosio. Radije sam išao pješice u patikama, 2 km na kavu. Osim toga kako su komunicirali ljudi prije milijun godina?

Prvi lik u priči, je lik kojeg zanima samo novac, i briga ga za Hrvatsku, jeste običan parcov. On je Juda, koji je izdao sve ovo, što je se odigrao. Zbog toga su, od tri ostala samo jedan. Njega se dade iskoristiti, jer mu je novac sve. Naravno za potrebe subliminalnog ratovanja.

Drugi od njih, koji ispunjava “marioneti” zahtjeve, ide niz dlaku, prati, cilja i tipka (zapovjedi ili po srpski: naredbe). Igra oko plijena, i pokazuje zube.

Treći lik kojeg znaju u Vinkovcima, je natprosječno inteligentan. Organizator, svega, u svojim okvirima.



Nakon par “migova”, izlijetanja i promišljanja, pošto se rasprava rasplamsala, danas oko toga te vidim da se kolega intenzivno bavi obavještavanjem četničke braće Z. i S. o situaciji u Vinkovcima. Inače za sebe kaže da je protestant, a to mu valjda daje za pravo, da ispočetka podrži, pa odbaci, Hrvatsku kada glava dođe u pitanje. I naravno podrška kriminalaca iz Srbije Z. i S. Pošto je odmah u početku bio odbijen, sumnja se uvukla, u akciju, te se saznalo nakon rata, da dan danas radi za Z. i S. Uglavnom je pijan svaki dan, i imao je par srčanih udara. Ovog lika ne smatram za čovjeka. Nego za metu. Današnja informatika, je možemo kazati dobar odabir. No u to vrijeme, bez računala, bilo je opako igrati ovakvu igru. U Beogradu je živio lik iz Vinkovaca, koji cinkao vinkovčane Hrvate u vrijeme rata. Kriminalac, koji dilao kokain prije rata po Hrvatskoj i Zagrebu. Taj je lik bio onaj koji je Z. implementirao zamisao (subliminalnim putem) o ubojstvu sivokosog. Tako je bio označen. Zalijepio se je za njega. Navodno mu je četnik platio izdaju, i prikupljanje podataka o Hrvatu, metkom u čelo…devedesetih. Tako kažu. Da je mrtav. Lik sa početka priče koji počinio izdaju, je u Vinkovcima, nakane mu se vide, i ismijava Hrvate koji su dali svoje živote. Pod maskom se nalazi đubre, koje je uništavalo Hrvata, gdje god je krenuo. Njegova firma “Prognanik”, je produkt, njegova poltronstva, kao i izdaje. Njegov ratni put je nezanimljiv.

Važno je napomenuti, da je lik, vlasnik “Prognanika”, sa Lapovaca, te uspješno kontaktira, sa istim Z. Prvi je bio utipkan, za izvršenje ubojstvo “sivog”. A S. drugi je ratni zločinac. Možda bi se i uspjelo u nečemu i bolje da vlasnik “Prognanika” nije bio veliki prijatelj, sa njima dvojicom. Da nije bio toliko dobar sa njima, možda bi njih dvojica bili na popisu ubijenih četnika, odnosno eutanizirani. No ovako ih je sačuvao, za sebe. Za po “kući” i odgoj “dece”!

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
11-02-2017, 16:27
Jutros je umro Ivan Ćošić u 60 godini. Ivan je rođeni vukovarac među prvim Dragovoljcima se odazvao u AS ZNG na Opatovac u nasu 4. bojnu Vukovarsku 3. Gardijske brigade. U obrani svoga grada Vukovara dva puta ranjen. Drugo ranjavanje na Sajmištu je bilo teško i završio je u bolnici. Ulaskom vojske u bolnicu odvezen je sa teškim ranjenicima i uz puno sreće isporučen u Hrvatsku. Liječeći teške rane u progonstvu na tragičan način izgubio je i rođenu sestru koja mu je bila jedini živi član obitelji i oslonac u životu.

Kada je izgubio nju njegov život je izgubio sve nade i očekivanja. Teško se razbolio i skončao svoj život daleko od svog Vukovara kao prognanik u Benkovcu. Mi njegovi suborci nikad nećemo zaboravit svog Ćosu. Crtu obrane koju je on držao za njega nije bilo povlačenja po cijenu života. Izgubili smo istinskog Heroja koji je cijeli svoj život posvetio pomažući svojim prijateljima a za sebe nikad ništa nije tražio.

Dragi prijatelju neka ti je laka Hrvatska zemlja koju si toliko volio.

U Domovinskom ratu je poginuo veliki broj Dragovoljaca i Branitelja imena Ivan. Umrlo je tajanstvenim smrtima, od zračenja, posljedica djelovanja bojnih otrova te PTSP-a još veći broj kojeg ministarstvo Branitelja uporno krije. Op/Stric Ivan!

Ivan Dok Anđelić / Stric Ivan

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
19-02-2017, 14:39
Ivan Anđelić Doktor slovi za jednog od istinskih ratnih heroja koji se neviđenim žarom borio na nekoliko ratišta i pokazao veliku snalažljivost i hrabrost. Taj neustrašivi čovjek je majora Šljivančanina u listopadu 1991. poslao u pičku materinu, borio se i teško ranjen, na neprijatelja je uvijek išao prvi i gledao ga u oči. Doktor je bio otrov za četnike, ubojica tenkova, a za svoje vojnike veliki autoritet. Doktora se uvažavalo, poštovalo, bespogovorno slušalo.


Ivan Anđelić rodom iz Tovarnika, seljačko dijete, je nanio na Trpinjskoj cesti sa suborcima velike gubitke četnicima, i JNA, na način koji nije bio, po nekakvim analizama uobičajen način ratovanja. Naime ratovalo se protiv velikih snaga, na gerilski način, i na taj način pobijedilo. Ovo objašnjenje je laičko, i nema razloga da nije tako, jer je činjenica da je na Trpinjskoj cesti razbijen novosadski korpus. Pretpostavlja se da je broj na opsadi Vukovara, preko 100.000, uz topništvo, pješaštvo, zrakoplovne snage i oklop, no podaci o stvarni gubitcima u tromjesečnoj bitci, se i dan danas kriju od SSNO Srbije, jer bi time njihova sramota bila još i veća, no što je danas. Stoga napadaju snagama specijalnog rata i ne daju nam mira dok god Hrvat živi.

https://videopress.com/v/4rEp6Sfl

Mnogo Heroja je otišlo na put bez povratka, iz Vukovara, stoga čuvajmo Ivana Anđelića, jer malo je istinskih Heroja u rangu Jure Francetića, kao što je on.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
19-02-2017, 14:47
Damir Tomljanović (Krivi Put, Senj, 18. travnja 1968. – Tulove grede, 17. veljače 1994.), hrvatski redarstvenik, hrvatski branitelj tijekom Domovinskog rata i zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar ZP Split 1. gardijske brigade Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Bio je zapovjednik postrojbe Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović – Gavran poginuo je 17. veljače 1994. na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.


Nositelj je brojnih odlikovanja: Spomenica domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Red kneza Domagoja, spomenicom Prvi hrvatski redarstvenik.
Dana 26. srpnja 1994. u Šepurinama kod Zadra osnovano je Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva Pukovnik Damir Tomljanović Gavran.


Na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.
Dana 18. travnja 1999. u čast Damira Tomljanovića – Gavrana blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856) na Velebitu.


Prigodom Dana hrvatskih mučenika 2010. godine, organiziranim šestodnevnim hodočašćem krenulo se iz Krivog Puta prema Senju, na Karlobag, Starigrad-Paklenica, Modrič, pa prijelaz preko Velebita i mjesta pogibije Damira Tomljenovića – Gavrana na Sveti Rok i do Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini. Cijela dionica bila je duga oko 200 km.


Damir je pokopan na groblju u Krivom Putu pokraj Senja.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
19-02-2017, 14:56
Ne daju lijek za rak a imaju ga. U to sam siguran. Previše je ljudi umrlo od te opake bolesti. I prije toga se je umiralo. Primjera radi samo, od rata na ovamo je umrlo 100.000 branitelja i dragovoljaca. Od radijacije, je umro veliki broj ljudi, nakon rata, i žalosno je što i sa braniteljima nitko nije vodio računa. Kako će tek o civilnim osobama. Loš HZZO, kao i loša državna politika u Hrvatskoj. Očaj jad i bijeda. Nije loše stoga predvoditi i veći skup na Markovu trgu, jer loše političko vodstvo, će nas odvesti u tamu iz koje nema kraja niti vidika. Bez svjetla nema niti pogleda niti cilja pred nama…loš odabir je uvijek loš, tako da se ne varamo.



Trovanje u Slavoniji


U ratu je poginulo deset autobusa Ivana i Ivanki, tako da se, ovom broju može dodati još imena nevinih osoba koju je odnijela opaka bolest. Stoga zbog ove letargije, koja vlada kod nas, sram me je uopće uzimati ikoga za primjer osim sebe, jer kako ispada, i kako osjećam pod prstima, u duhu čini se da meni kao i drugima ne preostaje mnogo vremena, niti za razmišljanje niti za odluke. Savez komunista i odgoj u kući jako puno govore, o onome što je danas zaboravljeno. A to je da zlo postoji, i da su temeljne vrijednosti narušene i to trajno.

Karcinom, jeste pošast, koja vlada svijetom i u nas, no pitanje je tko je to posijao, od 1991-danas. Zna se tko je odgovoran: komunist, četnik i hrvatski Juda.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
23-02-2017, 22:47
Vrhovni sud povisio je na sedam godina zatvorsku kaznu ratnom pomoćniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju prošle godine osudio na pet i pol godina zatvora. Merčep je osuđen da kao zapovjednik postrojbe poznate kao merčepovci nije spriječio zločine nad srpskim civilima.

Pakiranje Tomislavu Merčepu se nastavlja. Kazna koja nije dostojna čovjeka, njegova nivoa. Dakle sve što se ima za kazati jeste: Sramota Hrvatske Države, je naše sudstvo, i drž. odvjetništvo. Niti Policija nije bolja. Liče na estradne zvijezde, iz bivše Jugoslavije. Skupa sa njima se mogu pokrenuti i obavještajne službe i i njihovi aparatčiki-(sluge) koje su naše Dragovoljce, Branitelje, i Heroje potrpali na marginu postojanja, življenja i funkcioniranja.

https://videopress.com/v/AZErBuid

Ovaj sistem je UDBA-ški, a dokaz u tome jeste i to što nitko to nije osporio do danas. Tvrdnje Manolića, Perkovića i drugih bandita, da je Hrvatska stvorena na UDBA-ški temeljima, i te kako pridonosi tvrdnji ovoj činjenici, da se Heroji Domovinskog rata, zatvaraju, progone i ubijaju.

Zaboravljaju svi, kako je bilo : Ili ja ili on…taj trenutak bi se definitivno dogodio kad-tad!

Strah ulazi u Dragovoljačku i Braniteljsku populaciju, svaki danom sve više. Na grobljima nas ima više od 100.000 od 1992 godine. Pouirali so prirodni pute a 6.790 suicidom. Smrdoslavija, je ponovo pred vratima, a čini mi se, jednom kada nas ne bude, da će biti ponovo rata. No tko će to braniti, je upitno, kada Sokolovi odu, na put?

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
23-02-2017, 22:50
U Plivi su radili formulu za paučinu te vrste sa zapaljivim svojstvom u smislu da organe spali i uništi te nanese povrede centr. nervnog sistema. Posljedice su velike bile posebice na Braniteljskoj populaciji u Vukovaru, Tovarniku, Lovasu, i drugi mjestima oko Dunava i Podunavlja. Baranjska sela su također bila napadana sa paučinom i usljed toga su se rađala djeca sa malforacijama, izraslinama, kao i poremećajima usljed kojih su se razvijali karcinomi svih vrsta i boja. Da ne bi duljili, Pliva ne daje informacije o tome, jer bi to bio krah i slom povjerenja u hrvatskog farmaceutskog diva. Bacali su i plastične bombe, tako su ih zvali, jer su nalikovali na vrećice od najlona, i koje su na dodir palile, kožu te uspavljivale. Nadalje, postoje i granate od osiromašenog urana, koje su se uvozile iz Rusije, te stoga zveckanje oružjem nije nepoznat pojam kod nas u Slavoniji.

Opekline koje su nastale dodirom tih vrećica su postale vremenom smrtonosne te su posljedice istoga kova bile. Nervni sistem je bio ugrožen definitivno, i tok mišljenja, je bivao isprekidan, tako da su posljedica za osobu koja je otrovana bila katastrofalna, uz “poboljšanje” koje se dobije kada se piju alkohol i lijekovi u veliki količinama. Ta navodna organska materija u vidu paučine, koja je tragala za tkivom ljudskim je do kraja priče postala opaki otrov koji nije imao za cilj ništa drugo do uništenje čovjeka i jedinke. Vrlo opasna kombinacija. Može se kazati da su kombinacije otrova koje su dolazile iz Srbije, slučajno iz Plive i drugih zemalja, ništa drugo do agens koji se inhibira u organizam, putem krvi, znoja. Nadalje.

Ne postoji institucija u Hrvatskoj koja bi poduzela, korake koji bi do kraja rasvijetlili priču o trovanju u Slavoniji. Ipak ne treba smesti sa uma jednu stvar, da je Pliva bila najveći proizvođač lijekova u bivšoj Jugoslaviji, i najveći dobavljač za JNA, počevši od autoinjektora, bojnih otrova koje je Pliva razvila u tajnosti. Državno povjerenstvo ne postoji za istraživanje ovih stvari. Ove pojave događanja i sve smrti oko 1991 imaju pečat državne tajne. Čuvari koji imaju podatke o ovim tajnama, su najgori izdajnici koji postoje u Hrvatskoj, jer gledaju kako Dragovoljci i Branitelji umiru a podaci se ne daju javnosti na uvid, već od svega toga profitiraju, oni koji uživaju u Kultu Smrti, a to je jedna jedina, organizacija koja se zove: Crna Ruka!

Njoj su članovi i Hrvati i četnici, kao i komunisti i UDBA, KOS, jedno vrlo šaroliko igralište, koje će koštati Hrvate, velikog broja života i uloga kao što su: prosperitet, Domovina, Teritorij.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com

Stric Ivan
28-02-2017, 10:51
Rođen je 20. veljače 1958. Ljubo Česić Rojs je jedna od najkontroverznijih osoba javnog života u Hrvatskoj iz više razloga. Stvaranje neovisne Hrvatske i početak Domovinskog rata dočekao je kao vozač autobusa/specijalac, a samo za nekoliko ratnih godina prošlog desetljeća dogurao je do čina general bojnika, visokog časnika Hrvatske vojske. Poznat je kao zapovjednik 66. inženjerijske pukovnije. U vrijeme Tuđmanova režima bio je čak i pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška, također još jedne kontroverzne osobe iz devedesetih godina, a za koalicijske vlasti Ivice Račana djelovao je kao saborski zastupnik.

Saborski zastupnik Ljubo Ćesić Rojs je bio jedini koji je tjerao suze na oči u to vrijeme. Njegov humor je humor čovjeka sa kamena a bio je i ostao uzrok spoticanja samo onima koji su imali nešto protiv pravog Hrvata. Možemo kazati i ustvrditi, da je ljudina poput Rojsa bilo više, i Hrvatska bi bila bolja. Ne pričam o činu desetnika, narednika, satnika, bojnika. Ne pričam o bagerima. Njegovi bageri nisu bili, to je istina, ali je izgradio kilometre i kilometre cesti. Njega su ismijali zbog jedne rečenice: Tko je jamio-jamio!? Zaboravljaju mnogi da su karijere podigli i izgradili, u politici upravo na toj rečenici. Zaboravljaju da vikednice nije imao, od kamena bračkog, već je imao kontejner od UN, kojeg je nasadio nezakonito, na kozju stazu. I tamo im je smetala. I smetala je zato što je kontjener, od UN-a.

Ovako danas moramo trpiti mrgudna lica novih generala, koji u vojarnama imaju ročnike koji se slikaju sa šajkačama, tajne službe koje su u službi velikih i jakih, a istima nije i Rojs na čelu. Mislim da bi njegove (Rojsove) postavke bile daleko bolje i zabavnije u nekakvom boljem svijetu, uz njegova kuma Rođu-Stjepana Spajića. Šok, bi uslijedio odmah u startu.

Nisam nostalgičan, niti osjećajan previše, ali, stvari stoje tako, da želim skrenuti pažnju, na činjenicu kako je važno čuvati i svakog onoga iz Domovinskog rata, koji je još živ, jer nas sve više odlazi na putem koji nisu primjereni čovjeku, bojovniku, prijatelju i suborcu. Generale Ljubo Ćesić Rojs, svako dobro Vam želim.

Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com