PDA

Pogledaj Full Version : Kolumne s drugih portala



Stranice : [1] 2 3 4

Rodica
20-04-2014, 17:48
Sretan Uskrs, gospodine Tomiću



Kako je njegov humor negdje u rangu Monty Pythona, "Mućki" i "Top liste nadrealista" iz najboljih dana, možda bi trebalo Antu Tomića zaposliti kao pisca skečeva za TV. Recimo za emisiju "Nad lipom 35", kako ta perjanica hrvatskog humora ne bi izgubila na duhovitosti.

Šalu na stranu, nemoguće je ne primijetiti da u epehaziji, kao i na privatnoj javnoj televiziji najdražeg Titovog omladinca, imaju intrinzičnu potrebu za svaki kršćanski blagdan opaliti kakav šamar vjernicima i svima koji drže do svojih kršćanskih korijena, izvući iz naftalina kakvog svećenika koji je pred tridesetak godina pipao dječake ili nešto slično, jednako kao što na svaki državni blagdan Republike Hrvatske imaju potrebu objaviti nešto o ratnim zločinima, 105. reprint feljtona o Aleksandri Zec, ili teksta Tvrtka Jakovine u kom se on obrušava na mitove o kralju Arturu, pardon Tomislavu, jer je stvarno nedopustivo da jedna ozbiljna nacija ima neke svoje mitove o nekim kraljevima od prije tisuću i više godina.

Ante Tomić je vjernicima i tradicijskim katolicima ovaj put za Uskrs poklonio članak u kom se pokušava izrugivati Isusovom uskrsnuću preko kvaziduhovog transponiranja medijskog praćenja tog čina kakav bi bio da su ga pratili, otprilike, Munižaba i Šprajc, i Radmanova TV.

"Što bi Isus rekao"

Svoj izljev duhovitosti je "briljatno" poantirao time što gradonačelnik Karlovca svake godine potroši četrdeset tisuća gradskih kuna kako bi poslao božićne čestitke građanima. U pet godina, dvjesto tisuća. Isus će mu reći: "Dvjesto tisuća?! Imbecilu, mogao si vrtić za te pare napraviti", lucidno poantira svoj tekst Tomić. Koliko se vrtića moglo napraviti za sve one puste milijarde koje smo dali za spas Jutarnjeg lista i Pavićevog carstva koje Tomić ne piše, a ne piše ni što će nam vrtići kad ionako nema djece, i ovi koje imamo su prazni. Meni je iskreno malo ljigava ta patetika s vrtićima, još mi je ljigavije stalno manipuliranje time što koliko košta i "prijateljsko" upozoravanje građana kako bi im bilo bolje dati pare Liniću i Paviću nego za crkvu. A najljigavije mi je kad se antikatolički bojovnici pozivaju na Isusa, "što bi Isus na to rekao". Bogati, Ante, pa kad si vidio da se antikomunisti pozivaju na Marksa kad žele poručiti komunistima da ne žive u skladu s onim što propovijedaju, kad si grade vile i kupuju Audije? Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
No ja se ne bih ovdje bavio događajima oko uskrsnuća Isusa i kako bi to izgledalo u izravnom prijenosu Radmanove TV, to ipak spada u pod religiju, a ja pišem uglavnom o politici, no zato bih rado transponirao Tomića u priču o Grinchu.
Da vas podsjetim, ako slučajno niste gledali film, stanovnici gradića Who odbacili su Grincha dok je bio dijete zbog njegove ružnoće i zlobe. Nakon toga, on se povukao u spilju izvan mjesta i zamrzio svoje bivše sugrađane, a ta mržnja osobito izbija u vrijeme božićnih blagdana, kada su svi sretni i međusobno si čestitaju i daruju drugima darove, dok on samuje u pećini. Naravno, ni njegov rodni gradić Who nije ravnodušan prema njemu, te on u njega nije dobrodošao. Nepotvrđene glasine iz Antinog rodnog Prološca kažu da ga tamo tretiraju poput kakvog Grnicha, te da su mu jednom njegov čuveni urbani šešir odnijeli na vrh ckrvenog zvonika, pa je Ante zbog toga morao ne samo ući u mrsku crkvu već se i penjati na zvonik. Znamo da ga ni u obližnjem gradiću Splitu mještani baš ne vole, što su demonstrirali masovnom podrškom na društvenim mrežama nepoznatom počinitelju za kog znamo da nije Nino Raspudić, ako to već ne zna policija.

Jednoga dana stvari se za Grincha promijene nakon što upozna Cindy Lou, naivnu i dobrodušnu djevojčicu kojoj on slučajno, ni kriv ni dužan, spasi život. Ona ga odluči pozvati na Badnju večer u grad, iako zna da on ne pripada njezinim ljudima. Pouka priče je prava kršćanska, o prihvaćanju zalutale ovce natrag u stado.

Pružimo ruku pomirenja Anti Tomiću, jer je to kršćanski

Zato, umjesto na kritiku Tomićeva lika i djela, pozivam građane Glavine Donje i Prološca da u duhu kršćanskog blagdana pruže ruku svom zalutalom sinu, koji očito ima velikih problema s vlastitim identitetom, koji se, poput nekih homoseksualaca u doba dok se to još smatralo sramotnim, nisu htjeli suočiti sa svojom pravom prirodom i živjeli su u denialu. On očito nema snage suočiti sa svojim korijenima i priznati sebi da je i on naš brat kršćanin, ako ne već po vjeri koja je uostalom osobna stvar onda po kulturnom i civilizacijskom naslijeđu, i zato mu treba pomoći. Nezgodno je kad se čovjek srami svojih korijena: jednom sam, pišući o Tomiću, povukao paralelu s likom iz romana "Korijeni" velikog američkog crnog autora Alexa Haleya, koji nas uči da čovjek nije manje vrijedan zato što potječe iz crne Afrike, ali jest manje vrijedan ako se odrekne svojih korijena: ako sami sebe i svoju kulturu smatrate manje vrijednom, kako će vas onda netko drugi cijeniti? Ako se sramite svojih predaka, čime se onda možete ponositi?

Ante svoje kršćasnke korijene ismijava ga na jedan primitivan način. On možda u tome vidi urbanost, bijeg od sredine iz koje potiče, no u narodu se to što on radi zove "bezobrazluk" ili jednostavno nedostatak dobrog kućnog odgoja. A loš kućni odgoj nije ništa urbano niti napredno: vrijeđanje drugih ljudi na njihov blagdan je jednostavno nekultura.

Pošten vlaški svit i Ante Tomić

Ja ne vjerujem da Ante u svojoj kući nije primio dobar odgoj, još manje da se mora nečeg stidjeti. Imotska krajina iz koje potječe je, iako brojem stanovnika jedva doseže neke zgrade u Zagrebu poput Mamutice, dala ogroman doprinos hrvatskoj kulturi, posve nesrazmjeran broju stanovnika. Tu su Tin Ujević, Antun Branko Šimić iz obližnjih Drinovaca, redatelj Ante Babaja, književnik Ivan Raos, da nabrojimo samo one koji su dali veliki doprinos kulturi pisane riječi.
No Tomić se radije priklonio antifašističkoj kulturi koju reprezentiraju neki ne baš po dobru poznati njegovi suseljani, poput Veljka Kadijevića. Kultura je to bliža onoj Sarajlije Jergovića, koji u skladu s usmenošću sredine iz koje dolazi jednostavno ne može odoljeti a da u svojim tekstovima nekom ne opsuje mater, onako u celofanu. Ante, ti si iz sredine koja ima dugu kulturu pisane riječi, vezanu upravo na to kršćanstvo i crkvu koja je pisanu riječ čuvala i širila stoljećima! Sigurno te otac i mater nisu učili da ljude vrijeđaš i sigurno su te učili da poštuješ druge i drukčije, zar ne, ipak si odrastao uz pošten vlaški svit. Nemoj ga sramotiti! Pusti Jergoviće i slične, oni kulture ophođenja nemaju jer se nisu imali na koga ugledati, ti svakako imaš, ti si iz sredine koja ima kulturu pisane riječi. Oni će te odbaciti kad im više ne budeš trebao, tvoji te ne mogu odbaciti i da hoće.

Na kraju, umjesto da svim građanima čestitam Usks, čestitat ću ga samo tebi, ovom prilikom, u nadi da ćeš pronaći sebe i naučiti živjeti u miru sa svojim naslijeđem, sa svojim identitetom kojeg ne možeš tek tako skinuti kao šešir niti ga se možeš odreći, s onim što te čini čovjekom, da ćeš pronaći svoj duševni mir (ti imaš dušu, zar ne, iako si ateist?). Kultura je nešto što se ne gradi u jednoj generaciji, nego stoljećima. Ova naša je, sviđalo se to kome ili ne, kršćanska. Budi na nju ponosan jer je tvoja: druge nemaš. Iz nje si potekao.

U protivnom, bojim se, morat ćeš svoj urbani šešir zamijeniti još urbanijim sombrerom kako bi se zaštitio od padalina.



http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/120839-sretan-uskrs-gospodine-tomicu.html

derulja
20-04-2014, 21:12
holjevac je nevjerojatno dobar kolumnist :s

nadam se da će ga narod.hr povući s tog dnevno.yu.

sretan vam Uskrs svima!

ljuta trava
21-04-2014, 00:55
holjevac je nevjerojatno dobar kolumnist :s

nadam se da će ga narod.hr povući s tog dnevno.yu.

sretan vam Uskrs svima!

Sretan Uskrs !!!!

Bilo bi odlično da Holjevac počne pisati za narod.hr .Dnevno je dno dna , žali Bože što tamo pišu Holjevac , Hodak i Dujmović .

derulja
21-04-2014, 01:21
Sretan Uskrs !!!!

Bilo bi odlično da Holjevac počne pisati za narod.hr .Dnevno je dno dna , žali Bože što tamo pišu Holjevac , Hodak i Dujmović .

travo ljuta, sva tri treba povući :)

ljuta trava
21-04-2014, 01:26
travo ljuta, sva tri treba povući :)


To bi bio vrhunski potez .

Inkvizitor
21-04-2014, 12:32
holjevac je nevjerojatno dobar kolumnist :s

nadam se da će ga narod.hr povući s tog dnevno.yu.

sretan vam Uskrs svima!

Na pitanje zašto piše za dnevno hr..Holjevac je rekao..jednostavno..zato što plaćaju

Ne može ga svatko ni platit.

derulja
21-04-2014, 14:00
Na pitanje zašto piše za dnevno hr..Holjevac je rekao..jednostavno..zato što plaćaju

Ne može ga svatko ni platit.

vremena su malo otežala i, na žalost, treba odabrati stranu.
to mu više neće biti jak argument ako mu ponudi pisati primjerice narod.hr za nešto nižu lovu.

osim ako se to ne dogodi, od strane naroda, naravno da mora čovjek negdje pisati i zaditi.

samo mi je žao da zbog 3 kolumnista moram klikati na taj dnevno.

Humphrey
21-04-2014, 14:03
Na pitanje zašto piše za dnevno hr..Holjevac je rekao..jednostavno..zato što plaćaju

Ne može ga svatko ni platit.

Dok ga ne cenzuriraju i dok može pisati što želi neka piše tamo.

Inkvizitor
21-04-2014, 14:07
Dok ga ne cenzuriraju i dok može pisati što želi neka piše tamo.

pa da..bolje da piše tamo nego na fizzitu

Na fizzitu ga čitalo 50 ljudi a tamo 5 000 štajaznam..

takvi biseri ne smiju biti u bunkeru il pisat blogove..

još ako zaradi..super..imat će više motiva..

mholjevac
21-04-2014, 17:00
fala svima... ovako, samo da razjasnim dilemu, radim za dnevno jer su mi ponudili posao, a banka u kojoj sam radio 17 godina (i pet godina prije toga u jednoj drugoj) je postala mafijaško leglo i odlagalište hypo otpada... a i meni se više ne da zajebavat s bazama podataka, star sam za to... tako da sam prihvatio ponudu Dnevnog da pišem za njih, koja je uostalom bila vrlo fer... :kez

Drugih ponuda nije bilo, tako da...

Inkvizitor
21-04-2014, 17:08
Primjetio sam da su ti nove kolumne više tehničke . Nema više one razbarušenosti i genijalnih poentiranja. No razumijem kad se piše skoro svaki dan, ne može se držati tako jaka kvaliteta..

kao npr.ovaj

http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/119823-sdp-u-se-smijesi-brutalan-poraz-na-izborima-na-celu-s-milanovicem-koji-je-sam-sebi-super-lijep-i-pametan.html

caporegime
21-04-2014, 19:31
fala svima... ovako, samo da razjasnim dilemu, radim za dnevno jer su mi ponudili posao, a banka u kojoj sam radio 17 godina (i pet godina prije toga u jednoj drugoj) je postala mafijaško leglo i odlagalište hypo otpada... a i meni se više ne da zajebavat s bazama podataka, star sam za to... tako da sam prihvatio ponudu Dnevnog da pišem za njih, koja je uostalom bila vrlo fer... :kez

Drugih ponuda nije bilo, tako da...

odlično. znači da su te zaposlili tamo. kako ja i dalje tvrdim da spadaš u top 3 najbolja kolumnista u zemlji a po analitici uvjerljivo prvi, dnevno.hr za kojeg smatram da se u mnogo stvari ponaša diletantski, napravio je dobru stvar.
još da i inkvija primjete, a on ima jednu dobru liričku dozu, zasigurno bi se time pozicionirali kao mjesto na kojemu preferiraju nove, mlade ali zato vrlo precizne i kvalitetne komentatore.
još kad bi i u drugim segmentima slijedili ovu dobru odluku.....

Humphrey
21-04-2014, 19:35
fala svima... ovako, samo da razjasnim dilemu, radim za dnevno jer su mi ponudili posao, a banka u kojoj sam radio 17 godina (i pet godina prije toga u jednoj drugoj) je postala mafijaško leglo i odlagalište hypo otpada... a i meni se više ne da zajebavat s bazama podataka, star sam za to... tako da sam prihvatio ponudu Dnevnog da pišem za njih, koja je uostalom bila vrlo fer... :kez

Drugih ponuda nije bilo, tako da...

Ti si kao RusselL Crowe u onom lošem filmu,ne znam mu ni ime,samo što je on odlučio praviti vino,a ti pisati.:D

derulja
21-04-2014, 22:40
fala svima... ovako, samo da razjasnim dilemu, radim za dnevno jer su mi ponudili posao, a banka u kojoj sam radio 17 godina (i pet godina prije toga u jednoj drugoj) je postala mafijaško leglo i odlagalište hypo otpada... a i meni se više ne da zajebavat s bazama podataka, star sam za to... tako da sam prihvatio ponudu Dnevnog da pišem za njih, koja je uostalom bila vrlo fer... :kez

Drugih ponuda nije bilo, tako da...

šteta :( ali već ćeš biti uočen, ne sumljam.

super te čitati, pisao tehniči ili analitički :naklon

ljuta trava
21-04-2014, 22:54
fala svima... ovako, samo da razjasnim dilemu, radim za dnevno jer su mi ponudili posao, a banka u kojoj sam radio 17 godina (i pet godina prije toga u jednoj drugoj) je postala mafijaško leglo i odlagalište hypo otpada... a i meni se više ne da zajebavat s bazama podataka, star sam za to... tako da sam prihvatio ponudu Dnevnog da pišem za njih, koja je uostalom bila vrlo fer... :kez

Drugih ponuda nije bilo, tako da...

Samo zbog tvojih kolumni otvaram dnevno .Nastavi u svom prepoznatljivom stilu .

Inkvizitor
22-04-2014, 09:44
šteta :( ali već ćeš biti uočen, ne sumljam.

super te čitati, pisao tehniči ili analitički :naklon

Vidiš meni nije isto.

Meni je Holjevac najbolji i pravi kad piše analitičke kolumne začinjene briljantnim zapažanjima, opservacijama, seciranjima, pritajenim ali nevjerovatno jakim humorom uz malu malu dozu karikiranja jer opisuje iskarikiranu stvarnost.

To kako on razobličuje demaskira svu bijedu hrvatske političke i medijske scene, to je je jednostavno briljantno da pomisliš..evo narode sve ti je nacrtao..ako sad ne skužiš onda si glup do kraja.

Pazi, svi ti Dežulovići, Pavičići, Ivančići, pa i Tomići i ini nije da ne znaju pisat..itekako znaju..samo je štos u tome da se oni služe lažima i podvalama a Holjevac istinom. To je ta razlika.

Oni nađu neki djelić, neku sitnicu koja im paše iz neke poluistine i onda guslaju na njoj, poentiraju na njoj, jer drugo nemaju. Svi njihovi tekstovi su konstrukti. Holjevcu ne treba konstrukt. Šta će mu konstrukt. On ima stvarnost i on je odlično opisuje.

Oni detaljom objašnjavaju cjelinu a on cjelinom objašnjava detalj.

Tehničke kolumne nisu ON..nabrajanje suhoparnih činjenica..bez šuga, rekli bi u Dalmaciji.

derulja
22-04-2014, 13:06
Vidiš meni nije isto.

Meni je Holjevac najbolji i pravi kad piše analitičke kolumne začinjene briljantnim zapažanjima, opservacijama, seciranjima, pritajenim ali nevjerovatno jakim humorom uz malu malu dozu karikiranja jer opisuje iskarikiranu stvarnost.

To kako on razobličuje demaskira svu bijedu hrvatske političke i medijske scene, to je je jednostavno briljantno da pomisliš..evo narode sve ti je nacrtao..ako sad ne skužiš onda si glup do kraja.

Pazi svi ti Dežulovići, Pavičići, Ivančići, pa i Tomići i ini nije da ne znaju pisat..znaju..samo je štos u toem da se oni služe lažima i podvalama a Holjevac istinom. To je ta razlika.

Oni nađu neki djelić, neku sitnicu koja im paše iz neke poluistine i onda guslaju na njoj poentiraju na njoj jer drugo nemaju. Svi njihovi tekstovi su konstrukti. Holjevcu ne treba konstrukt. Šta će mu konstrukt. On ima stvarnost i on je odlično opisuje.

Oni detaljom objašnjavaju cjelinu a on cjelinom objašnjava detalj.

Tehničke kolumne nisu ON..nabrajanje suhoparnih činjenica..bez šuga, rekli bi u Dalmaciji.

slažem se da su mu analitičke kolumne bolno dobre, duhovite i istinite.
neka napiše jednu takvu tjedno ili u dva tjedna to je super.
teško je na dvodnevnoj razini biti konstantno pronicljiv i duhovit jer iscrpiš ideje.
ne znam, pretpostavljam. ne bavim se pisanjem.

meni je samo žao da piše na dnevno, ali možda se i to promijeni.

Inkvizitor
26-04-2014, 17:41
Još jedan odličan tekst..


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/121239-lustracija-ultradesnicarenje-ili-suocavanje-s-prosloscu.html

NorthStand
26-04-2014, 20:50
odličan holjevac, ili što bi neki rekli prc u bulju. drugovi vrijeme vam istječe, HDZ sve popularniji, a lustracija sve bliže i bliže. :kez

Rodica
29-04-2014, 10:53
nova marcova kolumna:

Bolji život? Jugoslavija u brojkama

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/121437-bolji-zivot-jugoslavija-u-brojkama.html

Grunf
30-04-2014, 15:33
Jako dobra kolumna o srpskom "poslu stoljeća" s Fiatom. Za naše koji stalno kukaju kako u Srbiji cvatu investicije, a kod nas ništa.

http://www.dnevno.hr/vijesti/regija/121542-fiat-u-srbiji-strana-investicija-stoljeca-ili-katastrofa-na-pomolu.html


Kako je poslovni gubitak i u prethodnoj 2011. godini iznosio 54.5 milijuna eura, ispada da je zajednička firma u prve dvije godine ostvarila čisti gubitak od okruglo sto milijuna eura.

Ak je ovo istina onda se mogu samo za glavu loviti. :shock


Fiat u Srbiji ne plaća porez idućih deset godina, ne plaća komunalne naknade, ne plaća doprinose na plaće radnika (radnicima zdravstveno i sve ostalo plaća država Srbija), struju dobiva po privilegiranoj cijeni, određene prometnice je morala sagraditi Srbija o svom trošku, ne plaća porez na plaće radnika, a na strani 17 izvještaja, prema navodima srpskih novinara, piše : "Kredit koji garantira vlada Republike Srbije po kamatnoj stopi nižoj od tržišne tretira se kao državno davanje". Uza sve to, država subvencionira svaki auto koji se proda u Srbiji s tri tisuće eura, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo drugih proizvođača koji svoje automobile prodaju u Srbiji.


Najzanimljivija stavka je – troškovi eksperata i podrške u iznosu od 1,55 milijardi dinara. Više se isplaćuje za eksperte, nego za plaće 2.960 zaposlenih radnika...

Međutim, veliki troškovi materijala i vanjskih dobavljača i eksperata upućuju da Fiat preko napuhanih troškova izvlači novac iz zajedničke tvrtke, koja samo služi da se novac opere na legalan način i izbjegnu talijanski poreznici.


Srbija na svakom proizvedenom autu gubi nekoliko stotina, ako ne i tisuća eura: zarade tu za državu Srbiju nema, niti će je izgleda ikad biti. A sve se pokriva stranim kreditima, koje će opet otplatiti Srbija. Fiat će se navjerojatnije nakon 10 godina kad istekne period u kom ne mora ništa plaćati izvući i ostaviti Srbiji tada već zastarjeli pogon i par milijardi gubitaka i nevraćenih kredita.

Uroš
04-05-2014, 20:08
Jako dobra kolumna o srpskom "poslu stoljeća" s Fiatom. Za naše koji stalno kukaju kako u Srbiji cvatu investicije, a kod nas ništa.

http://www.dnevno.hr/vijesti/regija/121542-fiat-u-srbiji-strana-investicija-stoljeca-ili-katastrofa-na-pomolu.html

Ak je ovo istina onda se mogu samo za glavu loviti. :shock

Kakvo govno od članka, smrdi kiselo grožđe na kilometar...

Jedna od retkih dobrih stvari urađenih u čemernoj ekonomiji Srbije zadnjih godina, najveća industrijska investicija na prostorima celokupne bivše Jugoslavije pa od Titove smrti naovamo sigurno. Ja bar ne znam za primer da je u itijedan drugi industrijski pogon investirano 1,2 milijarde evra? Ili bar trećina, četvrtina tog iznosa... Ako neko zna za neku industrijsku investiciju od ne ovih 1,2 milijarde nego eto 300-400 milki evra, grinfild ili braunfild nebitno, neka slobodno podeli tu dragocenu informaciju.

Taj Fijat je prošle godine imao izvoz od 1,53 milijarde dolara (http://www.moto.rs/beta.rs_fiat_automobili_srbija_izvezao_automobile_ za_1.5_milijardi_evra-pc-41622.i) - više nego ijedan drugi privredni subjekat od Šentilja do Đevđelije. Proizvedeno je prošle godine nešto preko 117.000 automobila, od toga 97% je otišlo u izvoz (http://www.rtk.co.rs/ekonomija/item/15238-fiat-proizveo-117000-automobila). Inače kapacitet fabrike je 200.000 automobila sa projektovanim proširenjem na 300.000 kola, pa neka cenjeni Marsel izračuna koliki je još prostor za rast izvoza iz te fabrike, s obzirom da je u prvoj operativnoj, 2013., godini se izašlo na 1 i po milijardu sa tih 117.000 proizvedenih kola - koliko to dođe, 55% od kapaciteta...

Pominju se neke bajke da je bankrotirana Srbija ulagala neke silne novce u fabriku, što je jedna od podmetačina autora članka. Jedino novčano ulaganje države Srbije je bilo plaćanje socijalnog programa za višak zaposlenih. Par hiljada radnika je dobilo otpremnine i to je jedini novčani izdatak Srbije u ovoj investiciji. Učešće Srbije u "Fijat automobilima Srbije" je prenos zemljišta i svih pogona na njemu i to je tih 30% učešća države Srbije u kapitalu FAS-a. Druga podmetačina je da se Srbija kreditno zadužila za sufinansiranje investicije - nosilac celokupnog kreditnog zaduženja za ovu investiciju je Fijat grupacija. Koji kredit i od koga je digla Republika Srbija za FAS? Treća laž je da država plaća doprinose za penzijsko i zdravstveno radnicima FAS-a, neka autor nađe jednu vest ili dokument odakle se referisao za to.

Fijat je oslobođen plaćanja komunalnih taksi Gradu Kragujevcu i poreza na dobit državi Srbiji u prvih 10 godina (5 je već prošlo od potpisivanja ugovora). Jebiga, ovi naši majmuni su skapirali da im moraš dati neke podsticaje da dođu ovamo, inače je te 2008. bila preliminarna odluka da grade pogon u Krajovi (Rumunija) gde je posle otišao Ford. Vaši hrvatski eksperti verovatno kapiraju da mogu bez ikakvih podsticaja da privuku nekog da investira u Hrvatsku, valjda nesvesni okruženja gde svaka zemlja od Slovačke do Bugarske nudi raznorazne podsticaje, vidim odlično vam ide...

Posebna lakrdija u tekstu je navođenje operativnih gubitaka u poslovanju iz revizorskog izveštaja, iz pazi sad, 2012. godine?! hahah... Autor očigledno nema pojma da je fabrika startovala sa radom tek krajem novembra 2012. godine gde se okupila cela bulumenta ovdašnjih glavešina da preseče vrpcu. Praktično cele te 2012. godine fabrika nije radila već se završavala rekonstrukcija poluraspadnutih pogona soc-mastodonta koja je inače trajala pune 3 godine i u koju je investirano 1,2 milijarde evra opreme (od najsavremenijih japanskih Komatsu robota, pa nadalje). Prva operativna godina fabrike je bila 2013. a neke od podatakaza tu godinu (vrednost izvoza iz fabrike i broj proizvedenih automobila) sam već naveo. Normalno da će fabrika da ima operativni gubitak i u 2012.kao i u 2011., 2010. i 2009. kad ista nije ništa proizvodila a ulupavale su se pare u njenu rekonstrukciju.

Voleo bih da autor objasni računicu po kojoj je došao da Srbija na svakom automobilu gubi "nekoliko stotina evra"?! Čisto metodologiju obračuna ako nije problem...

Simpatično je i kako autor tvrdi da se u fabrici samo "lakira i sklapa automobil", hahahha... Ta fabrika je zaokružen fabrički sistem od preseraja, komponentistike, pa do montaže i lakirnice.

A posebno slatka je konstatacija da će se Fijat pokupiti posle 10 godina i ostaviti "zastareli pogon Srbiji". Eto kako mali Perica zamišlja automobilsku industriju, hahah... Ulupaš preko 1,2 milijardu sopstvenog novca u rekonstrukciju i opremu i tako, po rečima Markjonea, napraviš (uz fabriku u Tiči u Poljskoj, gde se proizvode Pande i Punta) najmoderniji pogon u celoj grupaciji, dovučeš sa sobom 10ak fabrika automobilskih delova koje se same za sebe zaposlile 5-6 hiljada radnika u Kragujevcu i okolini, i pokupiš se za 10 godina. Verujem da bi se Marselu svideo takav scenario, ali je neozbiljno plasirati u javni članak neka svoja lična maštanja i projekcije...

Uroš
04-05-2014, 20:17
Inače, Srbija je dobrim delom zahvaljujući prvoj punoj godini sa proizvodnjom u tom buđavom Fijatu prošle godine imala rast izvoza od 25%. I prvi put veći izvoz od Hrvatske, nekih 15 milijardi naspram hrvatskih 11-12 milijardi dolara. Mislim, doduše nisam siguran, da Srbija ni u bivšoj Jugoslaviji nikad nije više izvozila od Hrvatske.

Izašli su podaci za prvi kvartal pre neki dan, rast za ovu godinu izvoza je zasad 22%, verovatno dobrim delom zbog rasta proizvodnje u Fijatu.

Skywalker
04-05-2014, 20:32
Ja ne znam sve ove podatke,ali imam prijatelje u Kragujevcu,koji kazu da je grad zivnuo od kad je FIAT tamo dosao...Neki su se zaposlili u fabrici,neki izdaju stanove Italijanima,i to kazu dosta skuplje nego sto bi inace izdavali(ne znam da li je ovo istina)..otvoreni su italijanski restorani,eto bar i tu ima nekog posla za kuvare,konobare...Kad bi u svakom gradu imali ovako neku fabriku.

Grunf
04-05-2014, 21:30
Mislim da nije cilj tog članka bio da popljuje nego da ukaže na cijelu priču, a ta je da je Srbija dala ogromne povlastice FIAT-u kako bi pokrenuo proizvodnju u Srbiji. S jedne strane je to dobro jer će se zaposliti puno ljudi u kraju gdje je velika nezaposlenost, ali je pitanje koliko će financijske koristi imati Srbija od toga.

Inkvizitor
04-05-2014, 22:27
Nisam upućen u sve stvari sa teksta pa ne mogu govorit..znam daa je Srbija davala il 7 il 10 tisuća eura stranim inevstitorima za svako radno mjesot i da je u samoj Srbiji oko toga bilo puno rasprave, onda to 10-godišnji moratorij na plaćanje dobit..pa neplaćanje komunalnih naknada..sve su to ruku na srce očajnički potezi..ne znam jel naši isto to rade..

Nije ni svaka investicija nešto ako je pod samoponižavajaćuim uvjetima..

Tako je navodno Slovačka privukla velike investicije u autoindustriji..a ono plaće radnicima po 300 eura.

Pa što ne plaćate radnike u svojoj zemlji 300 eura lešinarčine jedne..

Rodica
05-05-2014, 11:52
odgovorit će marc kad se vrati sa medenog mjeseca :)

mholjevac
05-05-2014, 16:07
odgovorit će marc kad se vrati sa medenog mjeseca :)

Nu mene... i fala ti. :)

Srbija je dakle, @uroš, imala rast izvoza, najmanje zahvaljujući fiatu - jer koliko izveze toliko bogami i uveze, a naročito uveze "intelektualnih usluga", dakle u cijeni svakog auta se obračunava i trošak razvoja koji je cca 1000 eura po autu, a sam auto u proizvodnji ne košta više od 7-8.000... od toga jedno 5000 otpada na uvozne dijelove... tako da ono. Srbija obavlja montažu i lakiranje, što je mali udio u cijeni auta... zapravo cijela proizvodnja košta, što se iz brojki i vidi, manje od troškova razvoja po autu... dakle na izvoz od 10.000 eura vi imate uvoza od 9.000 eura otprilike, a sve skupa je čisti gubitak...

mholjevac
05-05-2014, 16:16
Voleo bih da autor objasni računicu po kojoj je došao da Srbija na svakom automobilu gubi "nekoliko stotina evra"?! Čisto metodologiju obračuna ako nije problem...

Simpatično je i kako autor tvrdi da se u fabrici samo "lakira i sklapa automobil", hahahha... Ta fabrika je zaokružen fabrički sistem od preseraja, komponentistike, pa do montaže i lakirnice.


Računica je jednostavna, operativni gubitak podijeliš s brojem proizvedenih auta i to je to... a operativni gubitak je razlika između troškova proizvodnje i prihoda od prodaje auta, financijske i računovodstvene kemije ostaviš po strani... to ti je brat bratu sto milijuna eura za dvije godine, e sad to podijeli s koliko ajmo reć 200 000 auta, ako i toliko...

Što se lakiranja i sklapanja tiče to je upravo ono što ta tvornica radi, inženjerski posao ne radi, razvoj alata ne radi, razvoj modela ne radi, marketing ne radi to isto rade talijani, dijelove kupujete ispada iz brojki skoro sve - trošak dijelova je 85% iznosa koji se dobije prodajom auta, dakle kako rekoh montaža i lakiranje... čista šrafciger - industrija, nema tu za vas neke love... da radite i sve dijelove, a ne radite skoro ni jedan (motori dolaze gotovi, kompletno, i mjenjači, iz uvoza, dijelovi karoserije dolaze gotovi, sva plastika dolazi gotova, sva elektrika i elektronika je magneti marelli, zicevi su kako vidim uvoz, skoro sve je uvoz)...


evo sa srpskog sajta:

"Samo ‘Manjeti Mareli’ proizvodi skoro 60 odsto delova za ‘500 L’ a on još uvek nije počeo sa radom u Srbiji. Dakle sve delove koje on proizvodi uvozimo. Ni preseraj u FAS-ovoj fabrici još nije profunkcionisao, tako da se i svi delovi za karoseriju uvoze. Pa, više je ‘punto’ imao delova koji su se izrađivali u Srbiji. A pored toga, trenutno se proizvodi oko 50 vozila dnevno, tako da to nikako ne može da se nazove serijskom proizvodnjom“, kaže Mihajlović.


http://auto.blog.rs/blog/auto/vesti/2012/07/17/da-li-se-fiat-500l-u-kragujevcu-proizvodi-ili-sklapa


"Nova vlada će imati mogućnost uvida u ugovor i pretpostavljam da se tu mogu naći i neki delovi koji su nepovoljni za privredu Srbije. Kada je 2008. godine potpisivan ugovor sa Fijatom, bivša vlada je pristala na takav aranžman da bi dobila političke poene. Sada ćemo videti kako će reagovati nova vlada kada se bude upoznala sa svim delovima koji su poslovna tajna“, kaže Mihajlović, dodajući da ni država sa svoje strane nije ispunila obavezu izgradnje auto puta i obilaznice oko Kragujevca.

mholjevac
05-05-2014, 16:20
Ja ne znam sve ove podatke,ali imam prijatelje u Kragujevcu,koji kazu da je grad zivnuo od kad je FIAT tamo dosao...Neki su se zaposlili u fabrici,neki izdaju stanove Italijanima,i to kazu dosta skuplje nego sto bi inace izdavali(ne znam da li je ovo istina)..otvoreni su italijanski restorani,eto bar i tu ima nekog posla za kuvare,konobare...Kad bi u svakom gradu imali ovako neku fabriku.

Pa gle, pitanje je samo nosi li tvornica lovu ili ne. Meni se iz svega što sam pronašao čini da su vas iz fiata zajebali, vas i talijanske poreznike... cijela priča se svodi na to da oni eskiviraju porez i carinu za neka tržišta, usput i koriste jeftinu nekvalificiranu radnu snagu... mislim tri tisuće radnika zapošljava fiat, u srbiji, koliko od toga inženjera, pravnika, dizajnera, managera... i ono malo što ih zapošljava su talijani... istina ima za kragujevac neke koristi od toga, ali za srbiju kao takvu nema, jer svi ostali srbi daju subvencije...

Uroš
05-05-2014, 22:54
Nu mene... i fala ti. :)

Srbija je dakle, @uroš, imala rast izvoza, najmanje zahvaljujući fiatu - jer koliko izveze toliko bogami i uveze, a naročito uveze "intelektualnih usluga", dakle u cijeni svakog auta se obračunava i trošak razvoja koji je cca 1000 eura po autu, a sam auto u proizvodnji ne košta više od 7-8.000... od toga jedno 5000 otpada na uvozne dijelove... tako da ono. Srbija obavlja montažu i lakiranje, što je mali udio u cijeni auta... zapravo cijela proizvodnja košta, što se iz brojki i vidi, manje od troškova razvoja po autu... dakle na izvoz od 10.000 eura vi imate uvoza od 9.000 eura otprilike, a sve skupa je čisti gubitak...

Izvini lafe, ali pričaš napamet, prosto imam transfer blama kad vidim kako lupaš...

1. Kažeš da je Srbija "najmanje zahvaljujući Fiatu imala rast izvoza". Evo šta kaže šef Grupe za statistiku spoljne trgovine u Zavodu za statistiku, kudikamo je upućenija od hrvatskog kolumniste:

Fijat zaslužan za rast izvoza

Najviše izvozimo automobile čije je paljenje svećicom, zatim dizelaše, snage do 1.500 kubika i dizel automobile do 2.500 kubika. Ukupan izvoz ovih vozila „Fijata“ različitih tipova motora u septembru je bio veći od 210 miliona dolara.

"Dobri rezultati spoljne trgovine posledica su proizvodnje i izvoza „Fijat automobila Srbija“, ali i proizvođača delova za automobile i električnih mašina i aparata. Region Šumadije i Zapadne Srbije u septembru beleži rast od 33,6 odsto zahvaljujući izvozu „Fijata“ - kaže Jasmina Crnomarković, šef grupe za statistiku spoljne trgovine pri Republičkom zavodu za statistiku.

http://www.b92.rs/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2013&mm=11&dd=17&nav_id=778476

2. Sledeća neistina koju ponavljaš je da se u Kragujevcu samo montira i lakira automobil, to je tolika glupost da ne kapiram kako ti nije teško sa dva klika na internetu proveriš koliku si glupost izvalio i poštediš sebe. Fabrika u Kragujevcu je klasična fabrika automobila, potpuno zaokružen sistem sa svim proizvodnim sektorima koje ima jedna fabrika automobila: od preseraja, komponentistike do montaže i lakirnice. Dozvoli da ću pre nego tebi verovati šefu Fijata, Markjoneu, koji je na otvaranju fabrike izjavio da je kragujevački pogon uz fabriku u poljskom Tičiju (gde se proizvode Pande i Punta) najmodernija fabrika u celoj grupaciji Fijat. Nisu ulupali 1,2 milijarde € u najmoderniju opremu (jesi čuo za japanske Komatsu robote, naprimer?) i rekonstrukciju, pazi sad, 1,4 miliona kvadratnih metara fabričkog prostora da bi montirali i lakirali automobile?! Jel misliš da se na ovom dole prostoru koji ima 2 zasebne trafo-stanice za napajanje strujom, svoj sistem za prečišćavanje voda, sopstveni teretni železnički terminal, itd. samo lakiraju automobili?

https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash4/1044745_459762947453034_805618418_n.jpg

Ne da toga nema u Kragujevcu nego nijedan ne-kineski proizvođač automobila ne radi samo lakiranje i sklapanje automobila, iz ovoga se vidi da očigledno ne razumeš niti si upoznat sa auto-industrijom. Evo ja te javno čikam da mi navedeš jedan jedini pogon u Evropi gde se samo sklapaju i lakiraju automobili i ja ću ti dati za pravo za sve što si napisao, uključujući i ove očigledne neistine i gluposti.

3. Dalje, odakle ti ova računica da od "10.000 evra izvoza, imate 9.000 evra uvoza" - navedi konkretno ili se bar referiši na neki dokument, članak, štogod, samo bez ovih paušalnih ocena dođeš 10, a izađe ti 9 hiljada.

NorthStand
05-05-2014, 23:36
nek si se ti nama javio, naravno ko i uvijek s pregršt "argumenata". ti znaš tko kakve koristi ima od toga, to samo Fiat i vlada SRB točno zna. samo sumnjam da će bilo tko od njih, iznosit prave informacije pred javnost jer im takvo nešto vjerojatno nije u interesu. treba se stvorit pozitivna slika cijele priče, ne negativna. kao i uvijek na ovim prostorima, dominira mitomanija i slatkoriječivost koja u stvarnosti nema pokriće. naravno da onima koji su dobili svojih 300 eura plaće što je za srbiju solidna para su zadovoljni, ali je vrlo upitno koliko Srbija ko država ima koristi od ovog "ulaganja" i na to se holjevac i referirao.


Inače, Srbija je dobrim delom zahvaljujući prvoj punoj godini sa proizvodnjom u tom buđavom Fijatu prošle godine imala rast izvoza od 25%. I prvi put veći izvoz od Hrvatske, nekih 15 milijardi naspram hrvatskih 11-12 milijardi dolara. Mislim, doduše nisam siguran, da Srbija ni u bivšoj Jugoslaviji nikad nije više izvozila od Hrvatske.

Izašli su podaci za prvi kvartal pre neki dan, rast za ovu godinu izvoza je zasad 22%, verovatno dobrim delom zbog rasta proizvodnje u Fijatu.

bez brige, i dalje ste vi u svemu iza nas i nećete nas nikad prestić. i da nemamo ove kretene na vlasti koje imamo, odavno bi mi bili na normalnom putu i bilježili rast BDP-a. ovako stagniramo i padamo iz godine u godinu, ali i to će se jednom prekinut jer Hrvatska realno ima najveći potencijal od svih ex-yu država samo smo zbog birokracije koja guši i nas hrvate, a ne samo strana ulaganja i ulagače sjebani i nepoželjna destinacija za biznis. kad se jednom olakša proces za ulaganja, snizi retardirane poreze tad će ovakva ulaganja od 1,2 miljardu eura biti moguća i realizirat će se bez problema. treba prvo stvorit uvjete za takva ulaganja, a mi ih nismo stvorili i zato ih i nema. dok ste vi koliko vidim, išli i na svoju štetu samo da privučete ta prijeko željenja ulaganja i da zaposlite nešto nezaposlenog svijeta. ne kažem da ste totalno fulali metu, ali zasigurno da nemate tu šta pretjerano slavit kao što slavite.

Inkvizitor
05-05-2014, 23:40
Holjevac se treba baviti hrvatskim stvarima..imamo mi svojih problema a Srbi imaju svoje

Meni je malo čudno da se izvoz Fiata računa u baš srpski izvoz..tu će vrhnje pokupit većinski vlasnik a ne toliko Srbija

Eno počelo čerupanje u kokošinjcu..to je tema..ako na jednu kokoš padne kaplja krvi ..rasčerupat će se..

Uroš
05-05-2014, 23:53
Računica je jednostavna, operativni gubitak podijeliš s brojem proizvedenih auta i to je to... a operativni gubitak je razlika između troškova proizvodnje i prihoda od prodaje auta, financijske i računovodstvene kemije ostaviš po strani... to ti je brat bratu sto milijuna eura za dvije godine, e sad to podijeli s koliko ajmo reć 200 000 auta, ako i toliko...

Što se lakiranja i sklapanja tiče to je upravo ono što ta tvornica radi, inženjerski posao ne radi, razvoj alata ne radi, razvoj modela ne radi, marketing ne radi to isto rade talijani, dijelove kupujete ispada iz brojki skoro sve - trošak dijelova je 85% iznosa koji se dobije prodajom auta, dakle kako rekoh montaža i lakiranje... čista šrafciger - industrija, nema tu za vas neke love... da radite i sve dijelove, a ne radite skoro ni jedan (motori dolaze gotovi, kompletno, i mjenjači, iz uvoza, dijelovi karoserije dolaze gotovi, sva plastika dolazi gotova, sva elektrika i elektronika je magneti marelli, zicevi su kako vidim uvoz, skoro sve je uvoz)...


evo sa srpskog sajta:

"Samo ‘Manjeti Mareli’ proizvodi skoro 60 odsto delova za ‘500 L’ a on još uvek nije počeo sa radom u Srbiji. Dakle sve delove koje on proizvodi uvozimo. Ni preseraj u FAS-ovoj fabrici još nije profunkcionisao, tako da se i svi delovi za karoseriju uvoze. Pa, više je ‘punto’ imao delova koji su se izrađivali u Srbiji. A pored toga, trenutno se proizvodi oko 50 vozila dnevno, tako da to nikako ne može da se nazove serijskom proizvodnjom“, kaže Mihajlović.


http://auto.blog.rs/blog/auto/vesti/2012/07/17/da-li-se-fiat-500l-u-kragujevcu-proizvodi-ili-sklapa


"Nova vlada će imati mogućnost uvida u ugovor i pretpostavljam da se tu mogu naći i neki delovi koji su nepovoljni za privredu Srbije. Kada je 2008. godine potpisivan ugovor sa Fijatom, bivša vlada je pristala na takav aranžman da bi dobila političke poene. Sada ćemo videti kako će reagovati nova vlada kada se bude upoznala sa svim delovima koji su poslovna tajna“, kaže Mihajlović, dodajući da ni država sa svoje strane nije ispunila obavezu izgradnje auto puta i obilaznice oko Kragujevca.

1. Već sam ti napisao, fabrika je imala operativne gubitke u 2012. iz prostog razloga što je još trajala rekonstrukcija a serijska proizvodnja tj. otvaranje rekonstruisane fabrike je bilo krajem novembra te godine. Normalno da ćeš imati gubitke ako ništa ne proizvodiš (sem starog programa Punta i to na nivou od 10.000 jedinica godišnje) a ulažeš brdo para u rekonstrukciju i premanje pogona. Godina 2013. je prva operativna godina fabrike, prva puna godina sa serijskom proizvodnjom, pa sačekaj finansijske izveštaje za tu godinu, mislim da bi trebali već da budu objavljeni.

2. Ordinarna laž je da se u "Srbiji ne radi skoro nijedan deo za automobil"! Potpuna proizvoljnost, da ne kažem podmetačina. Prvo bi trebao da znaš da prosečan kompakt automobil se sastoji od 1 do 3 hiljade različitih delova, od onih najsitnijih do onih najkrupnijih. Trenutna lokalizacija Fiata 500l je oko 75% - to ti znači da 75% svih delova je proizvedeno u Srbiji, jedini značajniji delovi koji se uvoze su motor i menjač. Kažem trenutno, jer je cilj da li do 2015. ili 2016. da se ide na 90%, kad se budu pootvarale preostale fabrike auto-delova. Evo ti mapa Srbije sa fabrikama auto-delova (tzv. komponentaši), to su sve pogoni koji su izgrađeni od potpisivanja ugovora sa Fijatom 2009. godine, znači u zadnjih 4 godine su se otvorile sve te fabrike koje proizvode delove primarno za Fijat ali i za ostale proizvođače (recimo "Jura" u Nišu proizvodi elektriku za fabrike Kia i Hjundaija u Slovačkoj), i zapošljavaju oko 10 hiljada radnika:

http://siepa.gov.rs/files/pics2010/automotive_2011_1.jpg

Primeti klaster proizvođača oko Kragujevca. Ovde na mapi čak nisu ni sve fabrike, jer vidim da nije stavljen hrvatski "Plastik" (nekadašnja "Jugoplastika") koji je otvorio fabriku u Mladenovcu koja radi neke delove za Fijat.

3. Služiš se podmetanjem, stavio si vest sa sajta iz 2012. godine, gde piše da još nije počela serijska proizvodnja, kao i da još uvek nije počeo sa radom glavni komponentaš "Manjeti Mareli". E pa da obavestim, taj "Manjeti Mareli" radi već godinu i kusur, fabrika je otvorena u isto vreme kad i rekonstruisana fabrika "Zastave".

http://www.magnetimarelli.com/company/locations

4. Odakle ti to da se u fabrici inženjerski posao ne radi? Pa imaš gomilu inženjera i tehnologa zaposlenih. Pa zahvaljujući Fijatu je otvoren novi smer na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu:

Inženjeri za „Fijat“ i sa Mašinskog fakulteta


KRAGUJEVAC - Budući studenti koji žele da postanu automobilski inženjeri i samim tim dobiju šansu za zaposlenje u “Fijatu” moći će od kraja ove godine da upišu taj smer na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu. Ovaj fakultet akreditovaće novi studijski program - Automobilsko inženjerstvo u saradnji sa “Fijat automobili Srbija” i Univerzitetom “Politehnika” iz Torina.

- Automobilsko inženjerstvo kao potpuno nov studijski program radiće se kroz direktnu saradnju sa “Fijatom”, odnosno fabrikom u Kragujevcu “Fijat automobili Srbija”. “Fijat automobili Srbija” trebalo bi da iskažu svoje konkretne potrebe za stručnjacima tog profila, a u otvaranju smera sarađivaćemo i sa Univerzitetom “Politehnika” iz Torina. U nekom sledećem koraku cilj je da sa “Politehnikom” saradnju podignemo na takav nivo da međusobno priznajemo diplome ova dve visokoobrazovne institucije - rekao je dekan Mašinskog fakulteta prof. dr Miroslav Babić.

Studijski program na Mašinskom fakultetu biće u potpunosti usaglašen sa

- “Politehnika” je veliki partner “Fijata” u Italiji, i deo njihovog programa biće prebačen kod nas. To predstavlja potpuno nov iskorak našeg fakulteta prema “Fijatu”, da školujemo kadrove za njegove potrebe. Još se analizira koliko će trajati obrazovanje, da li tri plus dva, ili četiri plus jedna godina. Ono što je najvažnije, kadrovi školovani na fakultetu u Kragujevcu moći će odmah da se uključe u rad “Fijatove” kompanije - kaže dr Miladin Stefanović.

Detalji uvođenja novog programa na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu još su nedostupni javnosti, ali kako kaže dr Stefanović, najvažnije je da će studenti po završetku svog školovanja moći odmah bez dodatnih kvalifikacija ili prilagođavanja i prekvalifikacija da se uključe u rad u proizvodni sistem automobilske industrije “Fijata” na određenom radnom mestu.

http://www.blic.rs/Vesti/Srbija/232236/Inzenjeri-za-Fijat-i-sa-Masinskog-fakulteta

Uroš
06-05-2014, 00:03
Pa gle, pitanje je samo nosi li tvornica lovu ili ne. Meni se iz svega što sam pronašao čini da su vas iz fiata zajebali, vas i talijanske poreznike... cijela priča se svodi na to da oni eskiviraju porez i carinu za neka tržišta, usput i koriste jeftinu nekvalificiranu radnu snagu... mislim tri tisuće radnika zapošljava fiat, u srbiji, koliko od toga inženjera, pravnika, dizajnera, managera... i ono malo što ih zapošljava su talijani... istina ima za kragujevac neke koristi od toga, ali za srbiju kao takvu nema, jer svi ostali srbi daju subvencije...

Jeste, zajebao nas Fijat.

Zajebao nas tako što je u prvoj operativnoj godini taj isti Fijat proizveo robe u vrednosti od preko 1,5 milijardi $ (od toga 97% za izvoz), u ovoj to po svemu sudeći ide na preko 2 milijarde dolara.

Zajebao nas je tako što je pokrivenost uvoza izvozom 2011. bio 59%, a prošle godine 73%, a ove se očekuju preko 80%.

Zajebao nas je tako što je prošle godine u svet otišlo 117.000 vozila "made in Serbia", a ove po projekciji preko 150.000. U martu je samo u Americi prodano preko 2 hiljada Fijata 500L.

Zajebao nas je tako što umesto 5 i kusur hiljada socijalnih slučajeva radnika "Zastave" na grbači države koja im je uplaćivala doprinose i minimalce, danas imaš preko 3 hiljade radnika Fijata koji nisu na grbači države nego od Italijana primaju u proseku oko 450€ plate sa sve urednim doprinosima (prosečna zarada u Srbiji je jedva 390€).

Zajebao nas je što je investirao 1,2 milijarde € i kompletno rekonstruisao i opremio fabrički prostor od 1.2 miliona kvadrata.

Baš nas je zajebao...

DzoniBG
06-05-2014, 00:18
Znacaj Fijata je toliko veliki za Srbiju da samo slepac ili maliciozan covek moze to da osporava...

Da imamo jos takve dve fabrike, mogao bi da kazem da smo stali na noge.

Inkvizitor
06-05-2014, 00:24
Jbt to je čisti defetizam..nema ništa od toga..to je samo traženje najejftinije moguće radne snage koja dirinči za mjesečnu plaću koju u matičnim državama ne bi smjeli ni ponudit kao tjednu a da ne dobiju ciglu u prozore.

To je čisti neokolonijalizam i ponižavanje..

Nisam u ekonomiji nit znam jel ovo točno što je Holjevac napisao..znam otprilike da svi stranci koji ovdje dođu, na ove prostore muljaju i varaju više nego ijedan domaći jebivjetar i varalica..i da se ponašaju ko da su došli u svoju koloniju

tako da vjerovatno i država ima neke koristi...eto ljudi se zaposlili pa taj izvoz..mislim izvoz..čiji izvoz..tko će ubrat dobit od tog izvoza..još kad si oslobođen poreza na dobit..mislim..oslobođen si komunalija..dobijaš za svako radno mjesto 7 000 eura poticaja..

to je meni samoponižavanje..

DzoniBG
06-05-2014, 00:37
Jbt to je čsiti defetizam..nema ništa od toga..to je samo traženje najejftinije moguće radne snage koja dirinči za plaću koja u matičnim državama ne bi smjeli ni ponudit kao tjednu a da ne dobiju cigle u prozore.

To je čisti neokolonijalizam i ponižavanje..

Nisam u ekonomiji nit znam jel ovo točno što je Holjevac napisao..znam otprilike da svi stranci koji ovdje dođu, na ove prostore muljaju i varaju više nego ijedan domaći jebivjetar i varalica..i da se ponašaju ko da su došli u svoju koloniju

tako da vjerovatno i država ima neke koristi...eto ljudi se zaposlili pa taj izvoz..mislim izvoz..čiji izvoz..tko će ubrati dobit od tog izvoza..još kad si oslobođen poreza na dobit..mislim..oslobođen si komunalija..dobijaš za svako radno mjesto 7 000 eura poticaja..

to je meni samoponižavanje..

Inkvi, imas centar Sumadije, grad od preko 150.000 ljudi, veci od Splita, koji su pre 10 godina zvali Dolina Gladi...

Ogroman kompleks Zastave koji je raspadom Juge izgubio kooperante iz susednih republika... a i da nije, govance od auta kakav je bio Yugo ne bi mogao vise nikome da prodas... tehnologija ubiboze zastarela, tamo su jos rucno zavarivali metalne delove... motor, elektronika, sasija... ispod svake norme...

Imas gomilu ljudi, radnika, inzinjera koji su prakticno bez posla, i gde drzava treba da upumpa milione da bi odrzala minimum socijalnog mira...

Jesu velike subvencije investitorima, ali na koji drugi nacin bi privukao nekoga... zasto bi dosao bas u Srbiju?! mogu na x drugih lokacija da investiraju... mi nismo Poljska da imamo trziste od preko 30 miliona ljudi, nismo u EU... imamo komparativnu prednost jeftine i obrazovane radne snage, ali nije to dovoljno, iza ovakvog projekta je morala da stane drzava sa punim kapacitetom...

Veliki problem svih nasih drzava je slab izvoz, trgovinski deficit... nemamo sta da prodajemo ni zapadu ni istoku... ovako dobijes jednog giganta koji em zaposli ljude, em uplacuje znatne sume novca u budzet kroz poreze... pogledaj ovo sto je Uros okacio, semu kooperanata... desetina manjih i vecih firmi sirom Srbije koje proizvode delove... od sirovina iz rudnika, metalnog kompleksa, elektronike...

Sad mozemo da kukako za brozovim vremenima kad smo imali neke nase jake firme...ali to vreme je neprovatno proslo... danas gledas kako da prezivis, a ovo je jedan od nacina... nije ovo dovoljno, treba mnogo tu stvari da se jos rese... ali je vazno i za druge investitore, ako oni ovde dobro rade bez ometanja, doci ce i drugi....

SarajkaDjevojka
06-05-2014, 00:38
U svim drzavama je bilo tako. Kad Madjarska i Slovačka nisu bile u EU pogoni i pogoni fabrika iz AT tamo su preseljeni.

Nije to novost samo na Balkanu.

Pa sportsku opremu gdje proizvode? Mislim markiranu?

Kaze imaju pokretne fabrike na brodovima.. I samo iskrcavaju po zemljama robu.

Inkvizitor
06-05-2014, 00:41
ma okej ako je vama dobro..pa sigurno ima i pozitivnih strana inače bi bilo van pameti..

Moje mišljenje da državu neće izvuć takve investicije..ni našu ni vašu..to je samo preživljavanje...ovdje mahom dođu lešinarit..pogle ti plaća koje daju..lešinari..

A što se tiče Brozovih vremena..tek je to odlična Holjevčeva kolumna..tu je postirana mislim.. a u Srbiju i Fiat se nije trebo ni mješat po meni....al dobro..to je jedna kolumna..

DzoniBG
06-05-2014, 00:52
Treba da shvatimo gde se nalazimo, i u kom vremenu...

Nemas vise ni nezavisne drzave, ni jakih domacih firmi, ni nezavisne politike... nismo umeli da u predhodnim vremenima napravimo velike respektabilne drzave, i sad smo moderne kolonijice...

Imas izbor da se ljutis i napusis mange tvrdeci da imas neki svoj "nesvrstani" put... mi smo srali kvake 90-ih, i nalupali su nas... ili da shvatis svoje mesto u tom akvarijumu sa ajkulama.

Ako nemas veliku i jaku drzavu, vojsku, ekonomiju... pa sta trazis?! Gledaju te ko slepca, tu nema razgovora na ravnoj nozi, samo zavrtanje ruku dok ne budes poslusan, i pitas sta jos treba...

To je tako... bolje reci istinu, nego zavaravati se... moracemo da budemo jako pametni i spretni ako mislimo uopste da prezivimo... a nikad necemo ziveti standardom jakih drzava, propustili smo mnogo vremena, a nismo bili ni kadri to da organizujemo... tako nam se zalomilo...

Uroš
06-05-2014, 01:04
Računica je jednostavna, operativni gubitak podijeliš s brojem proizvedenih auta i to je to... a operativni gubitak je razlika između troškova proizvodnje i prihoda od prodaje auta, financijske i računovodstvene kemije ostaviš po strani... to ti je brat bratu sto milijuna eura za dvije godine, e sad to podijeli s koliko ajmo reć 200 000 auta, ako i toliko...

I što kažeš "brat bratu", pa "podijeliš 100 milijuna na 200.000 auta", ahahaha... Jel ti nije bar malo neugodno, a?

Javna reč je totalno pojeftinila, ustvari potpuno se obezvredila sa dolaskom interneta, svaki nabeđeni anonimus može da sastavi kolumnu, članak i nalupeta se za medalju... Zoran primer je ovaj članak gore od koga smo počeli sa ovom raspravom...

Uroš
06-05-2014, 01:08
Nisam upućen u sve stvari sa teksta pa ne mogu govorit..znam daa je Srbija davala il 7 il 10 tisuća eura stranim inevstitorima za svako radno mjesot i da je u samoj Srbiji oko toga bilo puno rasprave, onda to 10-godišnji moratorij na plaćanje dobit..pa neplaćanje komunalnih naknada..sve su to ruku na srce očajnički potezi..ne znam jel naši isto to rade..

Nije ni svaka investicija nešto ako je pod samoponižavajaćuim uvjetima..

Tako je navodno Slovačka privukla velike investicije u autoindustriji..a ono plaće radnicima po 300 eura.

Pa što ne plaćate radnike u svojoj zemlji 300 eura lešinarčine jedne..

To rade maltene sve zemlje u okruženju. Slovačka je tako dovela Pežo u Žilinu, pa posle i Kiju i Hjundaji. Mađari su kroz podsticaje doveli Audi u Đer i Mercedes u Kečkemet. Poljaci Fijat u Tiči, Rumuni Ford i Reno u Krajovi, mi taj Fijat u Kragujevac.

Eto Hrvati su pametni pa se ne ponižavaju i ne vuku investitore za rukav, zato ste 5 godinu zaredom u recesiji (uz Grčku valjda jedini u Evropi), dok eto ta ponižena Srbija je dobrim delom i zahvaljujući Fijatu prošle godine imala rast od 2,7% BDP-a. Da ne pričam o Slovačkoj i Poljskoj koje uopšte nisu ni imale recesiju svih ovih kriznih godina...

Uroš
06-05-2014, 01:10
Meni je malo čudno da se izvoz Fiata računa u baš srpski izvoz..tu će vrhnje pokupit većinski vlasnik a ne toliko Srbija

Što ti je čudno, sve što se proizvede u Srbiji a plasira se preko, se računa u izvoz Srbije. To su elementarne stvari, jebem mu mater...

NorthStand
06-05-2014, 01:33
Holjevac se treba baviti hrvatskim stvarima..imamo mi svojih problema a Srbi imaju svoje

Meni je malo čudno da se izvoz Fiata računa u baš srpski izvoz..tu će vrhnje pokupit većinski vlasnik a ne toliko Srbija

Eno počelo čerupanje u kokošinjcu..to je tema..ako na jednu kokoš padne kaplja krvi ..rasčerupat će se..

jedva čekam krvavi rasplet cijele te sapunice, očito je da su drug slavko i zoran spremni za rat do zadnje kaplje krvi. mislim da sdp više gubi gubitkom slinića, on im je glavni lopov i finacijer stranke. dok je zoran, prolazni igrač kojeg če odbacit ko prljavu krpu nakon gubitka izbora.

NorthStand
06-05-2014, 02:30
Treba da shvatimo gde se nalazimo, i u kom vremenu...

Nemas vise ni nezavisne drzave, ni jakih domacih firmi, ni nezavisne politike... nismo umeli da u predhodnim vremenima napravimo velike respektabilne drzave, i sad smo moderne kolonijice...

Imas izbor da se ljutis i napusis mange tvrdeci da imas neki svoj "nesvrstani" put... mi smo srali kvake 90-ih, i nalupali su nas... ili da shvatis svoje mesto u tom akvarijumu sa ajkulama.

Ako nemas veliku i jaku drzavu, vojsku, ekonomiju... pa sta trazis?! Gledaju te ko slepca, tu nema razgovora na ravnoj nozi, samo zavrtanje ruku dok ne budes poslusan, i pitas sta jos treba...

To je tako... bolje reci istinu, nego zavaravati se... moracemo da budemo jako pametni i spretni ako mislimo uopste da prezivimo... a nikad necemo ziveti standardom jakih drzava, propustili smo mnogo vremena, a nismo bili ni kadri to da organizujemo... tako nam se zalomilo...

to je poanta cijele priče, i džabe vam sto Fiata pored "surove stvarnosti". sad ste počeli malo da se otvarate svijetu, ali proći će vam još 10 godina minimalac dok će te biti u situaciji u kojoj smo mi danas. u pogledu političke situacije, ne u pogledu ekonomije. mi smo ipak davo izašli iz te "izolacije" još 1995 čim je rat završio, a vi tek sad krećete tim putem. bez prihvaćanja zapada, ste nula Rusija sama vam nije garant ničega. ne možete se oslanjat samo na rusiju, kad pripadate europi u cijelini a ne samo Rusiji. meni ne smeta jaka Rusija, smeta mi ovo njihovo drndanje po ukrajini. i zato sam protiv Putina, svi koji su čitali moje komentare o rusima i putinu prije intervencije u ukrajini znaju da sam bio na njegovoj strani i da sam hvalio njegovu čvrstu politiku na spram zapada, ali je previše izolirao zemlju. ne može ni on glumatat da ne ovisi o zapadu, kada zna da ovisi. dakle jedna Rusija zna jako dobro koliko ovisi o zapadu, a da neće znati Srbija ili Hrvatska debili su oni koji misle da takve državice našeg kalibra mogu mjenjat političku stvarnost europe a pogotovo svijeta. mi se možemo samo priklonit nekoj opciji, ili što reče Dučić "dočekat osvajača cvećem" i "smiješit se" ili biti "topovsko meso" za njihove potrebe. nema tu neke mudrosti, sve te njihove sukobe i ratove niti smo mi započeli nitii smo ih mi završili, smiješno je pratit ove koji komentiraju kako je Tito "naše sunce" promjeni tijek drugog svijetskog rata. :rofl možda na ovim prostorima, ali generalno bio je kurac od papira u europskim a kamoli svijetskim okvirima. s time, da svaku jaku državu čini jaka ekonomija odnosno jaka vojska koja je produkt jake ekonomije, to Jugoslavija ni prva ni druga nije imala. u kakvom svijetu zabluda, ti ljudi koji to pričaju žive ja bih volio jednom odgonetnut ali do danas nisam uspio. iako se trudim cijelo vrijeme shvatit, o čemu to oni pričaju i na čemu baziraju takve svoje tvrdnje o nekom našem velikom značenju u ovom univerzumu. treba biti svijestan svojih mogućnosti, i tek tad se može postić nešto, i tek tad se može nadat nekom uspjehu u protivnom sve završi tragično upravo onako kako je skončala Jugoslavija. nju je uništila ekonomska neodrživost, a ne zapad ili istok, ondnosno nekakvi imperijalisti i kapitalisti kako se to često čuje iz usta jugonostalgičara i titoista. da je SFRJ bila jaka ekonomski, da su ljudi dobro živjeli i da nije procvijetao nacionalizam 1980ih mi bi danas vjerojatno još uvijek bili komunisti, ali svi znamo da je krah jugo ekonomije rezultirao i buđenjem nacionalnih strasti i neka je. jer po meni da smo bili normalni, nikad ne bi ni ušli u istu državnu zajednicu i spriječili bi sve one tragedije naših ljudi u tim prokletim ratovima. kažem da smo bili normalni, a kao što svi znamo nismo. moralim smo mi čačkat mečku, odnosno neki od nas jer je ja sigurno nikad ne bih čačkao točno znam gdje je kome mjesto i nema se šta tu mrdat i čačkat previše. ali neki utopisti predvođeni jugoslavenstvom, i kraljem titom i ostalima su naivno povjerovali u taj mit zvan Jugoslavija i odnjeli stotine tisuća života u povijest. i danas nakon svega, nikakvu pouku nisu izvukli već nastavljaju gdje su njihovi očevi i djedovi stali. srećom ovaj put sve im je uzalud, i što kaže pjesma "uzalud vam trud svirači". granice su tu gdje jesu, i nema više mrdanja svakom njegovo to su te "antifašističke" granice u koje se kunu pa neka ih jednom za svagda i prihvate pošto su "antifašisti" krojili sudbinu istih a ne Pavelić i Ustaše. ja ih prihvatio, ali vidim neki nikako da ih prihvate bile su dobre unutar granica SFRJ ali sada kada su to stvarne granice između ex-yu republika sada ne valjaju, zanimljivo. srećom su provaljeni svi ti jazavci, i mogu se samo nadat da će im i uz pomoć zapada ikad više nešto nalik onome što je Tito napravio poći za rukom.

što se tiče standarda vjeruj mi on će doći s vremenom(negdje prije negdje kasnije), neće vječno propaliteti vodit naše države, ono što je puno važnije je to da ne gajimo iluzije o "bratstvu jedinstvu". ekonomski prosperitet i stabilnost, zapadne države i sile znamo kako stječu upravo ovom kolonizacijom o kojom pričamo. mi takvo nešto nikad nećemo imat, nemamo ni resurse ni ljude za takvo nešto. jedino Rusija kao što vidimo može biti "nesvrstana", i Kina djelomice. svi ostali na ovaj ili onaj način, su podređeni amerima i EU. prema tome, nemamo se mi šta kurčit već prihvatit realnost. realnost je EU i Nato, nesvrstanost znači svrstanost u ovom slučaju, i čim si to postaješ kao što sam reko topovsko meso odnosno hrana lešinarima. uvijek je teško bilo procijenit kome se priklonit, ali europa je sad jedna cijelina čak i smrdljivi britanci koji se već 200+ godina bore protiv primata švaba shvaćaju da će ih izlazak iz europe odsijeć od svega. pa samo galame i prijete referendumom o izlasku iz EU, da oni to žele napravit napravili bi to bez strke i zbrke, a najviše ih jebe što ovu politiku koju sada švabe vode ne mogu diskreditirat pod krinkom nekakve hitlerove agresivnost jer ovo je suptilna i pametna politika, koju vodi Merkle i šamaraju samo tako britance u svim segmentima. po prešišali su ih u svemu, ne samo ekonomski. politički je Njemačka postala najutjecajnija država EU, a to je zapravo njihova noćna mora koju ne mogu progutat. kao što vidimo Njemačka nije ni za neki preoštar pristup Rusiji, iako svi znaju kakva je prošlost tih dviju država i naroda. prema tome, vode jednu odmjerenu pametnu politiku u kojoj stvaraju saveznike a ne neprijatelje, i zato predviđam dugu dominaciju nijemcima u budućnosti. mogli bi svi i naučit iz njiovog primjera ponešto, a Rusija prva s agresivnim pristupom tipa Hitlerovog 1930ih samo se može stvorit puno neprijatelja, i dovest zemlju do izolacije i niz nepotrebnih problema. iako je kažem Rusija dovoljno jaka, da se odupre tim zapadnim i europskim pritiscima, morat će i ona pristat na neka riješenja koja propagira zapad prije ili kasnije. ne možeš ignorirat najjače sile svijeta dugoročno, a europa i SAD i dalje imaju vojni i diplomatski primat u svijetskoj politici bez obzira što netko o njima mislio, ni ja ne gajim nekakve velike simpatije smatram da su debili i da su europu upropastili više nego svi fašisti i nacisti zajedno. ali to je više stvar pragmatike, dakle možeš da se kurčiš i da puno izgubiš i svejedno na kraju prihvatiš barem djelomice ako ne u potpunosti to što oni traže, ili da jednostavno odmah prihvatiš realnost i ne izgubiš sve te resurse i potencijal koje ti odnosi imaju zbog inaćenja i kurčenja. kao što ste vi napravili prilikom raspada SFRJ, i tim upornim srpskim kurčenjem zapadu koje se nastavilo i 2000ih a onda je ko odgovor došla nezavisnost Kosova. ali sumnjam da ste vi ikakve pouke iz toga izvukli, iako je očito da Vučić naginje i zapadu koliko i istoku što je velika promjena za Srbiju. dakle vi ste izabrali teži put, i naravno platili veću cijenu za razliku od nas koji smo shvatili kad se zapadu treba kurčit a kad prihvatit ono što on od nas traži. odnosno to je Tuđman odlično shvaćao, i osigurao je ovim isprdcima što sada stoluju sve na pladnju. ali i to je preteško za njih, nisu ni investicije u stanju osigurat, a i kako bi bili kad svi znaju kakva komunistička kamarila ovdje obitava i kako treba puno "gladnih usta"(linića i čačića) "nahranit" dok se konačno i dobije odobrenje za ulaganje.

Inkvizitor
06-05-2014, 08:18
To rade maltene sve zemlje u okruženju. Slovačka je tako dovela Pežo u Žilinu, pa posle i Kiju i Hjundaji. Mađari su kroz podsticaje doveli Audi u Đer i Mercedes u Kečkemet. Poljaci Fijat u Tiči, Rumuni Ford i Reno u Krajovi, mi taj Fijat u Kragujevac.

Eto Hrvati su pametni pa se ne ponižavaju i ne vuku investitore za rukav, zato ste 5 godinu zaredom u recesiji (uz Grčku valjda jedini u Evropi), dok eto ta ponižena Srbija je dobrim delom i zahvaljujući Fijatu prošle godine imala rast od 2,7% BDP-a. Da ne pričam o Slovačkoj i Poljskoj koje uopšte nisu ni imale recesiju svih ovih kriznih godina...

Baš me briga frajeru. Šta si se zapalio. Vaša stvar. Tu nitko ne može napisati riječ da ti ne grizeš. Stoj na braniku Fiata ko ti brani. Jesmo iskompoleksirani smo što je Fiat došao vama i šta možemo. Probaj to shvatiti. Imaj malo razumevanja.

Rodica
06-05-2014, 10:28
I što kažeš "brat bratu", pa "podijeliš 100 milijuna na 200.000 auta", ahahaha... Jel ti nije bar malo neugodno, a?

Javna reč je totalno pojeftinila, ustvari potpuno se obezvredila sa dolaskom interneta, svaki nabeđeni anonimus može da sastavi kolumnu, članak i nalupeta se za medalju... Zoran primer je ovaj članak gore od koga smo počeli sa ovom raspravom...

pa sad se vi pitajte zašto nitko normalan ne želi ostati i pisati na ovom forumu...

Inkvizitor
06-05-2014, 10:44
Ne pitamo se više odavno. Ionako odavno pišu samo ludi.

Izvalio je glupost u svom stilu a ne vjerujem da to može Holjevcu udariti na sujetu niti će itko, da ponovimo, noramalan..uzeti izjavu od citiranog za išta relevantno.

caporegime
06-05-2014, 15:54
nije ovo tema za kragujevac ili zastavu ali sumnjam da je tak okao što uroš govori.
naime, već par godina nas bombardiraju s uspješnim pričama kako srbija svako malo privuče neke lude investicije s po nekoliko stotina eura ulaganja i nekoliko tisuća radnih mjesta.
a kad čitaš srpski tisak, sve gore i gore, zemlja u rasulu što se tiče ekonomije, nezaposlenost raste, proračun prazan.....
mislim da je ona "kooperantska slika" koju je uroš postavio prije izraz želja nego realnosti.
obzirom na sve one subvencije, plaćanje za otvaranje radnih mjesta, da je to tako kako uroš govori, ne bi se slali onakvi sos signali.

p.s. jesmo u recesiji već 5 godina, u kurcu smo, nemamo rast kao vi ali ja još uvijek natučem mjesečno 4 srpske prosječne plaće. a nisam baš nešto ekstremno iznad prosjeka u hr
idem sad od žalosti i muke ubit negdje 200 eura u nekom trgovačkom centru.....u pola sata.

NorthStand
06-05-2014, 17:30
što reče mukte kavga, naša runda vaša plaća. :smijeh

i naravno, odmah je dobio bananu, a ovdje se bune kad im obrišeš četničke slike. a nisu u stanju na svom forumu, ni sitnu zajebanciju podnest.

i realno mi trenutno jesmo u kurcu, ali većina hrvata živi dobro. pogledajte samo kakvi auti se voze, dobro većina je na kredit, ali bože moj tko je u jugi vozio takva kola? gotovo nitko. plaće su veće osjetno, skrpa se od mjeseca do mjeseca režije i da ne nabrajam dalje. dakle realno nikome ništa ne fali, a može se otić i na janjetinu koji put i na more i da ne nabrajam dalje. naravno sve to košta, ali očito ljudi imaju para, koliko ljudi ode na zimovanje a tobože smo u recesiji, Hrvati su fine guze guzičarčine teške i nema tog boga koji nas može otarasit od guzičaranje. za to uvijek nađemo para, i vremena. :kez

a naravno da situacija može biti bolja, i bit će bolja kad se promjeni ova politička bagra koja trenutno se zagurala u stranke i sabor. očito je da je riječ o nesposobnim ljudima, ali iskreno ne vjerujem ni da će HDZ za svog mandata nešto drastično promjenit, možda bude malo bolje ali neki radikalni zaokret ne očekujem tako skoro eventualno za 10tak godina bude po pitanju ekonomije bolje i počne rast BDP poželjnih 2-3 posto godišnje.

Uroš
06-05-2014, 19:49
Baš me briga frajeru. Šta si se zapalio. Vaša stvar. Tu nitko ne može napisati riječ da ti ne grizeš. Stoj na braniku Fiata ko ti brani. Jesmo iskompoleksirani smo što je Fiat došao vama i šta možemo. Probaj to shvatiti. Imaj malo razumevanja.

Pa jebe mi se jel tebe briga, odgovorio sam samo na tvoju tezu da je to samoponižavajuće da vučeš investitore za rukav.

I naravno da imam razumevanja za tebe, pa vidiš da sam bona fidae pokušao da ti razjasnim izuzetno komplikovanu stvar koja te je kopkala - kako to da se Fijatov izvoz računa u izvoz Srbije. Neko drugi, bez razumevanja i svesti za razmere tvoje neukosti, bi se odmah isprdao s tobom...

Uroš
06-05-2014, 19:59
pa sad se vi pitajte zašto nitko normalan ne želi ostati i pisati na ovom forumu...

Šta je sporno, šta te povredilo? Evo, pitam te šta je problematično u mom pisanju povodom ove kolumne, zašto si to navela kao primer nečega zbog čega ljudi ne pišu na ovom forumu?!

Postavila se kolumna Marsela Holjevca, argumentovano sam u par komentara obrazložio da se radi o jednoj solidnoj nakupini gluposti, neistina i proizvoljnosti. Konkretno, stavku po stavku. Kad sam na to dobio njegov odgovor koji ustvari nije ponudio nijednu jedinu kontratvrdnju ili kontraargument, nego se priča svela na fazon "brat bratu" i viša matematika tipa "to ti dođe 100 milijuna podijeljeno sa 200.000 auta", sam dozvolio sebi da kažem da je javna reč s prodorom interneta potpuno devalvirana jer svako može da potpiše kolumnu, članak, štogod, a da suštinski nema nikakve relevantnosti i odgovornosti za ono napisano, niti spremnosti da argumentovano odbrani tvrdnje iznesene u tom autorskom tekstu. Ovaj tekst Marsela Holjevca je prosto vrištući primer toga...

Uroš
06-05-2014, 20:12
nije ovo tema za kragujevac ili zastavu ali sumnjam da je tak okao što uroš govori.
naime, već par godina nas bombardiraju s uspješnim pričama kako srbija svako malo privuče neke lude investicije s po nekoliko stotina eura ulaganja i nekoliko tisuća radnih mjesta.
a kad čitaš srpski tisak, sve gore i gore, zemlja u rasulu što se tiče ekonomije, nezaposlenost raste, proračun prazan.....
mislim da je ona "kooperantska slika" koju je uroš postavio prije izraz želja nego realnosti.
obzirom na sve one subvencije, plaćanje za otvaranje radnih mjesta, da je to tako kako uroš govori, ne bi se slali onakvi sos signali.

Pa možeš da sumnjaš, a mislim da ti je ništa lakše da me demantuješ i da kažeš šta je netačno.

Vrh je ovo što kažeš da ona mapa je "izraz želja nego realnosti", pa ukucaj majka mu stara bar jedno od imena kompanija sa one mape, ima ih 30ak, kreni od Kontinentala u Subotici na severu pa završi sa Mišlenom u Pirotu na jugu, pa ako nađeš jednu da nema fabriku u Srbiji, i da sam je izmislio, evo obećavam da slova više neću napisati ovde. Mislim da je fer ponuda, ionako vidim da većinu iritira moje pisanije ovde, tako da je svakako win-win situacija...

A dobro ti je da pratiš srpsku štampu, srpska štampa je i inače sinonim kvalitetnog i stručnog novinarstva, baš kao i vaša. Ono, baš daju dobar uvid u stanje. Daleko da je situacija bajna, sve je to više ili manje čemerno, ali novine i kod vas i kod nas se prodaju sa najcrnjim vestima, tako da valjda imaš filter kad procesuješ informacije. Ja se rađe držim zvanične statistike, tako da mi je relevantnije kad RZS kaže da je rast BDP-a u 2013. bio 2,7%, pokrivenost uvoza izvozom od 75% sa daljim trendom rasta, godišnja inflacija 2,5%, nego kad pročitam u renomiranom Blicu ili Kuriru da je Srbija u kurcu... Da je Srbija u kurcu znam i bez njih, ali mi ipak od tog naklapanja više znače konkretne cifre zvanične statistike...

Uroš
06-05-2014, 20:17
p.s. jesmo u recesiji već 5 godina, u kurcu smo, nemamo rast kao vi ali ja još uvijek natučem mjesečno 4 srpske prosječne plaće. a nisam baš nešto ekstremno iznad prosjeka u hr
idem sad od žalosti i muke ubit negdje 200 eura u nekom trgovačkom centru.....u pola sata.

Dobro, ti imaš 4 srpske prosečne plate što mu dođe 1.560 evra mesečno, bravo ti, ali prosečan Hrvat ima 725 evra naspram 390 evra koliko je prosečna plata u Srbiji. Ti zaradiš 4 prosečne srpske plate, ali ti nisi prosek u Hrvatskoj, prosek je onaj koji zaradi 1.8 prosečne srpske plate.

Uzdravlje ih trošio, svakako.

caporegime
06-05-2014, 20:17
nisam ja rekao da te tvornice ne postoje ali da li su baš skroz uključeni u proizvodni lanac zastave.......
osim informacija u obliku glasa od ljudi preko ili od ljudi što imaju poslovne kontakte preko, priča ide da je u kragujevcu ipak sklapaonica a ne zaokružena proizvodnja.
osobno nisam vidio niti sam vršio uvid u poslovnu dokumentaciju ali zašto bi ljudi od tamo lagali

Uroš
06-05-2014, 20:24
Koji ljudi, kakva sklapaonica? Jel možeš malo konkretnije? "Čuo", "priča se".

Stvarno da ne pišem sve ponovo, ovo sam odgovorio Marselu, pa ako nađeš za shodno, voleo bih da mi bar na jedno od svega ovoga odgovoriš:


2. Sledeća neistina koju ponavljaš je da se u Kragujevcu samo montira i lakira automobil, to je tolika glupost da ne kapiram kako ti nije teško sa dva klika na internetu proveriš koliku si glupost izvalio i poštediš sebe. Fabrika u Kragujevcu je klasična fabrika automobila, potpuno zaokružen sistem sa svim proizvodnim sektorima koje ima jedna fabrika automobila: od preseraja, komponentistike do montaže i lakirnice. Dozvoli da ću pre nego tebi verovati šefu Fijata, Markjoneu, koji je na otvaranju fabrike izjavio da je kragujevački pogon uz fabriku u poljskom Tičiju (gde se proizvode Pande i Punta) najmodernija fabrika u celoj grupaciji Fijat. Nisu ulupali 1,2 milijarde € u najmoderniju opremu (jesi čuo za japanske Komatsu robote, naprimer?) i rekonstrukciju, pazi sad, 1,4 miliona kvadratnih metara fabričkog prostora da bi montirali i lakirali automobile?! Jel misliš da se na ovom dole prostoru koji ima 2 zasebne trafo-stanice za napajanje strujom, svoj sistem za prečišćavanje voda, sopstveni teretni železnički terminal, itd. samo lakiraju automobili?

https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash4/1044745_459762947453034_805618418_n.jpg

Ne da toga nema u Kragujevcu nego nijedan ne-kineski proizvođač automobila ne radi samo lakiranje i sklapanje automobila, iz ovoga se vidi da očigledno ne razumeš niti si upoznat sa auto-industrijom. Evo ja te javno čikam da mi navedeš jedan jedini pogon u Evropi gde se samo sklapaju i lakiraju automobili i ja ću ti dati za pravo za sve što si napisao, uključujući i ove očigledne neistine i gluposti.

Inkvizitor
06-05-2014, 20:27
Pa jebe mi se jel tebe briga, odgovorio sam samo na tvoju tezu da je to samoponižavajuće da vučeš investitore za rukav.

I naravno da imam razumevanja za tebe, pa vidiš da sam bona fidae pokušao da ti razjasnim izuzetno komplikovanu stvar koja te je kopkala - kako to da se Fijatov izvoz računa u izvoz Srbije. Neko drugi, bez razumevanja i svesti za razmere tvoje neukosti, bi se odmah isprdao s tobom...


Ali fora je u tome nobelovac..što taj izvoz neminovno prati i izvoz zarade. U Italiju npr. Tako da Srbija od tog fiktivnog izvoza ustvari ima kurac. Može i od ovce. Čak subvencionira izvoz srpskih para u Italiju.

Tako i banke imaju veliku dobit..austrijske, talijanske, mađarske..pa bi rekli..aauuuu..mora da se tu dobbro živi i onda ide izvoz para...

Svaka strana firma koja dođe po jeftinu radnu snagu dođe po pare ili kao banke, dođu tu zarađivat na kamatama jer u njihovim zemljama ne smiju uzimat po 10% kamata..

I ne bi htio da se ova tema pretvori u nadjebavanje s tobom..tema je ipak Holjevac i njegov odličan kolumnistički opus.. i cijeli opus a ne samo jedna kolumna..koja je btw za mene čisti višak.

Uroš
06-05-2014, 20:33
Što su onda ulupali onoliki novac u preseraj ili komponentistiku, što su rekonstruisali celi kompleks od 1,2 miliona kvadrata, za sklapanje automobila ti je potrebno četvrtina-petina tog prostora...

Ako imaš nekoga u splitskom "Plastiku" (bivša "Jugoplastika"), njih pitaj gde im mozak bi da sele pogon iz Hrvatske u Mladenovac (pošto su se izborili za neki Fijatov atest i upali na spisak dobavljača za 500l) kad se radi samo o sklapanju kola...

Grunf
06-05-2014, 22:06
Možda bi bilo dobro ovo izdvojiti u novu temu da tamo možemo nastaviti raspravu. :)

Inkvizitor
07-05-2014, 14:27
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/121998-ljevicu-nista-ne-boli-kao-spomen-na-pica-majstora.html

Inkvizitor
08-05-2014, 00:01
Napokon jedna aNaliza crvene Rijeke koju drži SDP-ove Cosa Nostra.

Samo je minus da nije malo više obrađen "popularni" Slavko. I njegova uloga u prodaji INE i jadranskih hotela

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/122140-tko-je-tko-u-rijeckoj-hobotnici.html

splicho343
08-05-2014, 13:42
Odličan članak. Rijeka i Istra su najveće utvrde crvenih i komunjara u ovoj državi.

skater
08-05-2014, 18:24
Odličan članak. Rijeka i Istra su najveće utvrde crvenih i komunjara u ovoj državi.

Nije problem koliko su crveni i komunjare, koliko je problem je što su protuhrvatski nastrojeni. Ali čim je netko komunjara automatski je internacionalist i "progresivac" jer biti nacionalist je nazadno, "ognjištarski", "(klero)fašistički". Pod "progresivno" mislim na sociološku dimenziju ljevičarske ideologije, multikulturalizam/multirasizam (dovlačenje imigranata), podržavanje raznih "manjina" koliko god bile remetilački čimbenik u zemlji i radile nerede, pljačke, silovanja, ubojstva (viđeno u UK, Francuskoj, Švedskoj), podržavanje "rodne" ideologije, feminizma, homoseksualizma itd.

NorthStand
08-05-2014, 19:55
Nije problem koliko su crveni i komunjare, koliko je problem je što su protuhrvatski nastrojeni. Ali čim je netko komunjara automatski je internacionalist i "progresivac" jer biti nacionalist je nazadno, "ognjištarski", "(klero)fašistički". Pod "progresivno" mislim na sociološku dimenziju ljevičarske ideologije, multikulturalizam/multirasizam (dovlačenje imigranata), podržavanje raznih "manjina" koliko god bile remetilački čimbenik u zemlji i radile nerede, pljačke, silovanja, ubojstva (viđeno u UK, Francuskoj, Švedskoj), podržavanje "rodne" ideologije, feminizma, homoseksualizma itd.

razumjemo se, savršeno se razumjemo imamo isti prijezir prema tome. ja poštujem ljudske slobode, čak i sam sebe uhvatim u liberalnim razmišljanjima po nekim stvarima, ali to navedeno iznad neme veze s ljudskim slobodama i liberalizmom već s obijesti pojedinaca koji hoće uništit naše društvo, odnosno sva društva u svijetu upravo takvom politikom. tobože kao svijet se uvijek mjenjao, da samo što oni ovo što rade ne rade da bi nas promjenili, već da bi nas uništili.

meni prvom ne smeta lijevica ko lijevica, smeta mi taj internacionalizam što ti reče, i njihov iz aviona vidljiv antihrvatski dakle antidržavotvorni stav. ne možeš jednostavno ne možeš biti državljanin neke države, a da ju mrziš taj mentalni sklop ja nikad neću prihvatit pod normalno. ne možeš mrzit obitelj u kojoj si se odgojio i odrastao, tako ne možeš ni državu u kojoj si se rodio. a oni to mogu, njima to polazi za rukom, a mislim da bi konačno trebalo napravit neke konkretne zakone po tom pitanju koji će se jasno postavit na spram takvog ponašanja, barem javnog. isto tako, mi umjesto da zapad kopiramo tamo gdje dobro vode politiku, mi ih kopiramo ondje gdje postajemo još veći debili nego oni. dakle uvijek kopiramo negativne stvari, i njih usađujemo u naše društvo. umjesto da prihvatimo ono što je dobro, a ono što je loše odjebemo. ali čudna smo mi država, i još čudniji narod tako da suvišno je o tome pričat, dug je to proces i potrajat će dok se mi po tim pitanjima ne unormalimo i ne uvedemo reda.

Inkvizitor
09-05-2014, 09:45
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/122238-zasto-sdp-zbog-linica-ne-treba-smijeniti-zorana-milanovica.html

Inkvizitor
09-05-2014, 23:46
odlična kolumna i ljigi antifašista


http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/122333-kad-ne-zelite-otvoreno-reci-sto-ste-sakrijte-se-iza-antifasizma.html

moonlight
10-05-2014, 02:24
Mislim da je odgovor na zadnji pasus kolumne slika sa otkrivanja spomenika IX bojni HOS-a u Splitu, kakav je ono skup, prvi bih skinuo kapu, kad ne bi bilo slika sa njega...današnja Hrvatska.

Grunf
11-05-2014, 13:18
Pitanje gospodinu Holjevcu. Jeste li dobili ponudu za pisanje na portalu narod.hr?

Humphrey
11-05-2014, 13:36
Mislim da je odgovor na zadnji pasus kolumne slika sa otkrivanja spomenika IX bojni HOS-a u Splitu, kakav je ono skup, prvi bih skinuo kapu, kad ne bi bilo slika sa njega...današnja Hrvatska.

Kakve slike?

moonlight
11-05-2014, 14:20
Kakve slike?


http://www.jutarnji.hr/tisucu-gradana-pozdravilo-spomenik-hos-a/1190079/

Ujkan
11-05-2014, 17:05
http://www.jutarnji.hr/tisucu-gradana-pozdravilo-spomenik-hos-a/1190079/
šta je sporno?

skater
11-05-2014, 18:29
šta je sporno?

Pretpostavljam Dobroslav Paraga.

Po meni je sporno što uklesani grb nije grb IX. Bojne HOS-a Rafael vitez Boban i što uklesani hrvatski grb ne počinje s prvim bijelim poljem.


Pod ovim svetim znakom i hrvatskim barjakom. Vitezovi krv su lili i slobodu iznjedrili.

Laž.

https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/t1.0-9/10297632_522370124534933_3150395728878040224_n.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cf/Patch_of_Ninth_battalion_Rafael_the_knight_Boban.s vg/250px-Patch_of_Ninth_battalion_Rafael_the_knight_Boban.s vg.png

Inkvizitor
11-05-2014, 18:39
Da..to nije to..to je truli kompromis..to nije grb HOS-a niti bojne..

moonlight
11-05-2014, 19:02
šta je sporno?

Pa ništa očito nije sporno, ako nije sporno zapovjedniku, pukovniku Skeji i invalidima IX bojne...

Govor drži ratni dezerter, u ulozi gradonačelnika, u prvom redu stoji Đapić zbog kojeg kao glavnog razarača pravaške ideje nisu dugo vremena mogli ostvariti svoja prava, veliki dio ljudi koji je došao odati počast bojni, vjerojatno ni ne sluteći da će im se želudac okretati kada vide s kim su okruženi...
I u konačnici, pošto je bojna osnovana na nekoj ustaškoj tradiciji, sam monolit je povijesno onda pogrešan...
Sve ostalo kad bi se radilo o samom pijetetu bilo bi jasno, ovako je samo degutantno...

Humphrey
11-05-2014, 19:33
Svašta, sad i hosovci rade kompromise.Koji narod...

skater
11-05-2014, 20:11
Govor drži ratni dezerter, u ulozi gradonačelnika

Ali jedno mu priznam, "dan pobjede nad antifašizmom". :kez U pravu je, pobjeda hrvatskih branitelja i dragovoljaca nad antifašističkom crvenom zvezdom petokrakom i (anti)fašističkom (vidi pod Anzac Day) četničkom kokardom.


Svašta, sad i hosovci rade kompromise.Koji narod...

Onda nije čudno da je takvo stanje u državi kada se od onih koji su se borili za hrvatsku državu i hrvatski narod rade budale. Riskirali su živote u borbi za hrvatsku državu i hrvatski narod da ih sada sprješava šačica aparatčika i birokrata u dizanju spomenika kakav se pristoji jednoj od hrvatskih braniteljskih postrojbi.
Koliko puta čujem ono, goloruki smo išli protiv tenkova, kako će me onda bilo što zaplašiti a onda se učini ovakva travestija.

Inkvizitor
11-05-2014, 20:21
vjerovatno im ne bi dopustili spomemik sa svim obilježjima ali to nije to..

Humphrey
11-05-2014, 20:42
vjerovatno im ne bi dopustili spomemik sa svim obilježjima ali to nije to..

Na kakav god kompromis pristali,slavoserbi ih nikad neće prihvatiti,kao ni ovaj spomenik.On će im uvijek biti trn u oku,čak i ovakav.

Jer ono što njih smeta nisu nazivi ni simboli nego borba za Hrvatsku.

Humphrey
11-05-2014, 20:47
Na kraju, to je spomenik pripadnicima te bojne, živima i mrtvima, pa ako njima to odgovara,a nisam čuo neko protivljenje, onda neka bude po njihovom.

NorthStand
11-05-2014, 21:27
Da..to nije to..to je truli kompromis..to nije grb HOS-a niti bojne..

to je kratko rečeno sramota ove iskompleksirane države, jasno mi je da se nijemci tako odnose prema svojoj prošlosti, jer su oni jurišali po cijeloj europi. ali da u hr partizanija za dom spremni izjednačuju s sieg heil, koji je bio službeni pozdrav vojske koja je svojom čizmom stupila na skoro sve državne teritorije u europi. ustaše su zapravo krive kao i taj za dom spremni, što su na strani poraženih kreirali svoju politiku. iako je ovdje očito, da poraženi nisu poraženi i da poraženi nisu vodili pogrešnu politiku. jer ideja o hrvatskoj državi, nije ustaška ideja već većine hrvatskog naroda. to što se agresivna grupa komunista, preko saveznika nametnula hrvatima srbima i svima ostalima ovdje ko neko političke riješenje dovoljno govori o tim pobjednicima. i meni nije to to, jer svaki kompromis koji se napravi boljševicima znači još jednu lopatu dublje u kanalu zvanom ZAVNOHovska hrvatska. tu je i Tuđman radio nebuloze, povezujući 1991 RH s njome i pričajući priče u koje nitko ne vjeruje ni nacionalna ni ova odnarođena hrvatska. njima ZAVNOH predstavlja još manje nego nama, bez Jugoslavije ko takve i on je to dobro znao i nije mi jasno zašto je onda povezivao hrvatsku s time šta je mislio da će nas zapad prihvatit pod svoje zbog toga? hoće kurac, i danas nas svi jebu gdje god stignu, a ovakvi kompromisi su ono što nas čini konjušarskim narodom. oni koji nikad nisu htjeli hrvatsku državu, mjenjaju naše simbole i običaje pod krinkom "antifašizma" i to nazivaju borbmo za ljudska prava đubrad odnarođena. ali nećete ne meni tumačit povijest to vam se ja kunem, nije me nitko učio povijest doli ja sam i percipirat ću je točno onako kako ja to odlučim, a sigurno da će se moji pogledi bitno razlikovat od pogledata "antifašista".

skater
11-05-2014, 22:03
vjerovatno im ne bi dopustili spomemik sa svim obilježjima ali to nije to..

Jesu li se borili pod tim hrvatskim obilježjima za slobodu i neovisnost hrvatske države i hrvatskog naroda? U čemu je problem? Da smo hrvatska država a očito nismo, onda svatko tko bi se protivio takvom spomeniku nebi imao što tražiti na svom radnom mjestu niti bi ovo bila tema na forumu jer problema nebi bilo.
Svatko tko se protivi spomeniku IX. Bojne Rafael vitez Boban, "Za dom spremni", onako kako bi moralo biti, zaslužuje šamar i izgon iz hrvatske države.

Kompromis dokazuje kako HOS-ovci priznaju kako su njihova obilježja zločinačka jer da nisu, nebi bilo problema ih staviti na spomenik onako kako su izvorno trebala biti uklesana.

Svaka čast Hrvatima Bosne i Hercegovine, tako izgleda pravi hrvatski spomenik a ne ona travestija u Splitu, očito u Hrvatskoj ništa ne može proći kako treba a hrvatski branitelji su naučili pognuti glave i poslušno šutjeti i trpjeti šamaranja:

http://pressrs.ba/upload/boxImageData/2012/5/20/161323/spomenik.jpg

Inače,

http://blog.vecernji.hr/sandra-sabljak/2011/04/23/sramota-spomenici-koji-velicaju-krvnika-a-omalovazavaju-zrtvu/

http://s29.postimg.org/ehqmwcwh3/1_sporan_tekst_na_spomeniku_soskocaninu.jpg (http://postimage.org/)


Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.



Na kraju, to je spomenik pripadnicima te bojne, živima i mrtvima, pa ako njima to odgovara,a nisam čuo neko protivljenje, onda neka bude po njihovom.

Pljunuli su na svoje poginule suborce i svoje svetinje, ali ako to njima odgovara, njihov problem. Oni su samo slika i prilika situacije u Hrvatskoj gdje se svakodnevno gazi po hrvatskoj državi i hrvatskom narodu, pa tako i po hrvatskim braniteljima.

Sanader je odradio svoj posao, u Hrvatskoj je nacionalizam sveden na minimum, ne samo to, od hrvatskih branitelja su učinili budale i ovce, pa tako ni HOS-ovci nisu izuzetak.
Još se samo trebaju po medijima izjašnjavati kao antifašisti poput Josipa Klemma u društvu Govnarske akcije (http://s28.postimg.org/unddvvl2l/10337726_791314574220895_4085237112406701188_n.jpg ) i opravdavati za svoja hrvatska obilježja i pozdrav da bi poltronska slika bila potpuna.
Ali će oni za antifašiste uvijek biti fašisti i/ili zločinci jer su se borili protiv antifašističke crvene zvezde petokrake i antifašističke četničke kokarde te im srušili voljenu Jugosloviju/Srbosloviju.

skater
11-05-2014, 22:09
to je kratko rečeno sramota ove iskompleksirane države, jasno mi je da se nijemci tako odnose prema svojoj prošlosti, jer su oni jurišali po cijeloj europi.

Nijemcima je nametnuta kolektivna krivnja ali Englezima nitko ne spočitava što su porobili gotovo pola svijeta. Da ne govorimo spletkarenja Engleza i Francuza kada im je Njemačka postala gospodarska konkurencija, da ne idem u detalje, 1.svj. rat i ostalo, ponižavanje Njemačke koja niti nije započela 1.svj. rat. itd.

NorthStand
11-05-2014, 23:18
Nijemcima je nametnuta kolektivna krivnja ali Englezima nitko ne spočitava što su porobili gotovo pola svijeta. Da ne govorimo spletkarenja Engleza i Francuza kada im je Njemačka postala gospodarska konkurencija, da ne idem u detalje, 1.svj. rat i ostalo, ponižavanje Njemačke koja niti nije započela 1.svj. rat. itd.

jasno, ja sam o tome više puta govorio, kako za jedne važe jedni kriteriji za druge drugi. ja osobno kad vidim kako su nijemci iskompleksirani tom svojom povijesti, namjerno držim do tog njihovog naci pokreta jer ne želim dozvolit da se tuđe zločinačke politike skrivaju iza jedne poražene politike. a to upravo rade britanci amerikanci i rusi, oni su svojom politikom od 1945 daleko veća sranja napravili od nacista za europu. a ove pričice kako smo danas slobodni, mogu samo postavit kontrapitanje zar jesmo ? ako smo slobodni, zašto nam se zabranjuju simboli i nacionalna obilježja ? zašto smo fašisti, čim otvorimo usta i kažemo nešto kontra tita i partizana. zašto se rasistima proglašava, sve one koji su protiv imigrantske politike ? šta sam ja rasist zato jer želim jasniji regulaciji, imigranata u EU odnosno europi ? zašto sam homofob, jer ne želim dozvolit manjinskoj grupi da ponižava većinsku u europi. smiješno, nikakve argumente nemaju, a jeidni argument na sve im je "zlo vreba, trebamo biti na oprezu". "ekstremni nacionalizam" nije poražen, i tome slična sranja. a zašto bi to ekstremni nacionalizam, bio nešto što je krajnje neprihvatljivo a njihov boljševizam upakiran u foliju "liberalizma" nešto što je krajnje prihvatljivo ? ljudi su ih provalili, i te svoje ljevičarske spinove više niikome ne mogu prodavat, ljevica će na nadolazećim europskim parlamentarnim a čak možda i predsjedničkim izborima biti teško potučena. baš zato jer su i slijepi progledali, i gluhi proslušali.

kao što sam reko, iz niz razloga, ne priznajem to nametanje kolektivne krivnje kako našem tako ni njemačkom narodu. ja ništa to što se nijemcima stavlja na teret ne priznajem, i žao mi je što su oni pali pod utjecaj te globalističke mašinerije koja im je uspjela nametnut krivnju. oni imaju dužnost obilježavat zločine nacističkog režima, ali nemaju pravo cijeli svoj narod i sve naciste trpat u isti koš i zbog svijetske javnosti non stop izjavljivat kajanje. za nešto što su radile sve imperijalne sile, i to nešto one rade i dan danas samo što to prikazuju na sasvim drugačiji način, pogotovo britanci rusi i ameirkanci tu prednjače u uljepšavanju svoje politike. britanci su najveća gamad, jer se najmanje žrtvuju a najviše plodova na kraju svega poberu. rusima se barem ne može poreć, da su iskrvavili protiv nacista da okupiraju pola europe, 20 miliona ljudi su izgubili u ratu, dok su britanci i ameri baš na račun rusa minimalizirali svoje gubitke maksimalno.

prema tome, sve je to ista bagra, i zato ne pušim tu tezu o hitleru nekakvom ultimativnom sotoni koji je došao na ovaj svijet da samo ubija i kasapi ljude. povijest čovječanstva je prepuna takvih političara odnosno vojskovođa, koji marširaju po tuđim teritorijama, nije to hitler bando mitomanska prvi izmislio da vi od njega radite ultimativno zlo ovoga svijeta. nikad neću prihvatit takve nebuloze, jer jednostavno ne odgavaraju istini, a krajnje ne podnosim laž i mitomaniju. razumjem da su sile pobjednice i danas vične tumačenju povijesti na način na koji njima odgovara, kao i partizani i komunjare na ovim našim područjima, ali to ne znači da su moji borci za NDH bili fašisti i sotone jer su se borili za svoju državu. ako se čovjek ne može borit za svoj narod, i svoju državu, za što se to konkretno smije borit a da ne bude proglašen fašistom odnosno "suradnikom okupatora" ? smiješno, previše su oni sranja israli od 1945 u tim svojim povijesnim analizama, ali hvala bogu da preko "povijesnog revizionizma" sva ta sranja im dolaze na naplatu. a tek u budućnosti očekujem, još veću radikalizaciju u smjeru demistificiranja njihovih mitova i laži na račun ne samo nacista fašista i ustaša, već općenito cijelog tog 2 svijetskog rata baš zato da se konačno skine taj kompleks koji oni namjerno i sustavno nameću nekmi narodima s jasnim ciljem diskreditacije i želje da nikad više ne ugroze njihovu politiku. to će im ići još neko vrijeme, ali u budućnosti ovaj svijet će se promjenit ili će se uništit, treće solucije nema. ili će sam sebe dovest na put božji, ili će rezultirat svojim uništenjem. kako sada stvari stoje, brod sigurno plovi prema svom uništenju. ali mene to veseli, jer ja se ne bojim smrti ali oni koji non stop moraliziraju oni bi se trebali bojat jer upravo javno najviše zaziru od smrti koju rat proizvodi.

ja ću svakako uvijek biti na strani švaba u svakom ratu, jer je alternativa daleko daleko gora. na strani francuza i engleza se samo degenerik može borit, a i sa rusima nije previše pametno tivke sadit. upitno je koliko su se oni istinski odrekli boljševizma i komunizma, po meni još su daleko od istinske katarze po tom pitanju, dovoljno je vidjet vojnu paradu u povodu "dana pobjede" na crvenom trgu. SAD imaju licemjernu politiku, malo jedno malo drugo, sve u svemu svi su oni govna kao što sam reko. samo postoje ona veća, i ona manja govna. ja se trudim izabrat manje govno, jer manje govno znači da će moj narod i moja država manje nastradat.

caporegime
12-05-2014, 15:12
mislim da je danas jedna članak u novinama na putu da postane dobra inspiracija za kolumnu.

Ujkan
12-05-2014, 20:39
uzjebale se komunjare

http://www.index.hr/vijesti/clanak/viktor-ivancic-otvoreno-pismo-debilu-na-celu-splita/746006.aspx

splicho343
12-05-2014, 20:51
uzjebale se komunjare

http://www.index.hr/vijesti/clanak/viktor-ivancic-otvoreno-pismo-debilu-na-celu-splita/746006.aspx

Pravi maniri jedne komunjare, napiši čoviku otvoreno pismo i nazovi ga debilon....šta da kažen

splicho343
12-05-2014, 20:51
Vikiju bi mogla doletjet kanta govana za ovaj govor mržnje, vrijeđanje i nemušto glazbeno kritičarenje.

Dabogda! :D to bi mu bilo tuširanje

skater
12-05-2014, 21:50
Dabogda! :D to bi mu bilo tuširanje

S jednog drugog portala, komentar primjenjiv i na Viktora Ivančića:


dežuloviću od dana kada si dobija nagradu seren i pišan u kantu od 200 litara dočekati će te kada se budeš najmanje nada

skater
12-05-2014, 22:29
jedinici iz zadnjega rata koja nosi naziv po čuvenome ustaškom vojskovođi, ratnome zločincu, zapovjedniku zloglasne Crne legije

Navedi ratni zločin počinjen od strane viteza Rafaela Bobana, Crne Legije, i kada smo pri tome ratne zločine viteza Jure Francetića. Ili se ošamari par puta po glavi da te netko drugi nebi zasluženo išamarao, smeće orjunaško, jugokomunističko.

Reče deklarirani ljevičar Predrag Raos da se ideje pobijaju idejama i u pravu je, ali za smradove poput Viktora Ivančića, jedina "vaspitna" metoda je kanta govana jer smeća poput njega nemaju srama i ako netko veli da je 1+1=2 on će radi vlastite gluposti i prkosa reći da su 1+1=3, za takve je jedini lijek batina, izgon iz zemlje i ostalo.
Jer ono što piše ovo smeće nije neka dobronamjerna kritika nego otvoreno pljuvanje po hrvatskoj državi i hrvatskom narodu te hrvatskim dragovoljcima i braniteljima.
Ako ćemo se povoditi za američkom slobodom govora i izražavanja, onda ako mogu paradirati antifašisti sa crvenom zvezdom petokrakom, onda mogu i ustaše sa slovom U. Bez dvostrukih mjerila.


Meni, doduše, nije baš najjasnije zbog čega je vojna formacija nazvana po nacističkome oficiru uopće zakonom dopuštena

Nacistički oficir? :rofl Malo je nacistički a malo ustaški častnik. U kojoj njemačkoj SS postrojbi je bio Rafael Boban? :rofl

Možda se postrojba trebala nazvati po nekoj partizančini?
Možda Sava Kovačević, Moša Pijade (Čiča Janko), Koča Popović, Peko Dapčević, Đoko Jovanić?


a kamoli da joj se podiže spomenik

Spomenik se podiže, smrade, hrvatskim dragovoljcima i braniteljima koji su se borili protiv srpskocrnogorskog četničkog i jugokomunističkog agresora.


nisu privedeni u najbližu policijsku stanicu

Tebe bi trebalo propustiti kroz šake provokatoru a onda protjerati iz hrvatske države da svojim verbalnim govnima ne zagađuješ Hrvatsku.


Zar ima veće pobjede nad antifašizmom od prizora u kojem nominalni ljevičar, na Dan antifašizma, veliča jedinicu koja nosi ime ustaškoga vojskovođe i čiji su pripadnici postrojeni u fašističkim uniformama?

Ima, a to je bila stvarna pobjeda nad antifašističkom crvenom zvezdom petokrakom i antifašističkom monarhističkom četničkom kokardom.


i čiji su pripadnici postrojeni u fašističkim uniformama

To su radne odore HOS-a kojima su branili Hrvatsku i hrvatski narod od tvojih antifašističkih srpskocrnogorskih četnika i jugokomunističkih agresora.


na kojima se koči ustaška parola „Za dom spremni“.

Hrvatski domoljubni poklič, smeće jugokomunističko, za razliku od tvojeg sociopatskog i licemjernog "Smrt fašizmu, sloboda narodu".


na dan proglašenja Endehazije

Ne će valjda na dan Eseferjota.


a onda poprište ukrasiti granitnim spomenikom sa šahovnicom dimenzija nebodera

Ne postoji "šahovnica" postoji samo hrvatski grb.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/c-h/dran/8903-je-li-ahovnica-hrvatski-grb.html

NorthStand
13-05-2014, 00:16
http://www.vecernji.hr/svijet/sve-je-ovo-pocelo-zbog-straha-od-jake-njemacke-938118

skater još malo u vezi ovog gore što si se osvrnu na uguravanje nijemaca u ratove, pa to svaka iti malo povijesno informirana osoba zna. osim ovih komunjaretina i saveznika koji vrte svoje priče, ali prava istina danas je svima više manje poznata.

Humphrey
13-05-2014, 12:44
Evo antifašističkoj ljigi smeta i ovakav spomenik,ali evo onaj hosovac Kutina(jel to ona sa foruma hr) kaže za dnevno kako natpis ZDS ide na spomenik u Splitu. Nije mi samo jasno zašto ga nisu stavili odmah,ali ako je istina super.

NorthStand
13-05-2014, 20:13
ma vjerojatno zbog medija, treba znat igrat protiv partizanije. ipak oni budno paze, da ne izbiju nekakvi "fašistički" ekscesi odnosno malo im je bilo 45 godina što su kenjali jugoslavije, i proglašavali nevine ljude fašistima pa sad tradiciju moraju nastavit. srećom ljudi shvaćaju da je riječ o gamadi kojoj je glavni nacionalni simbol, zvijezda petokraka koju bi nam rado svima ugravirali na čelo i državnu zastavu. smiješno mi je samo to kako se uporno trude dokazat, da su oni s takvim komunističkim simbolima stvarali hrvatsku i kako se ZAVNOH baš temeljio na tim vrijednostima. da samo ZAVNOH nikad u praksi nije ni zaživio, to uvijek zaborave nekako napomenut.

Tijekom 8. svibnja partizanske jedinice ulaze u Zagreb. To nije značilo i konačan povratak mira za Hrvate. Deklaracije ZAVNOH-a odavno su bile, kako piše Ivan Supek u knjizi Na prekretnici milenija, pogažene, demokratska obećanja iznevjerena, humanističke težnje potisnute, a Hrvati po drugi put izručeni na milost i nemilost velikosrpskom hegemonizmu, ovaj put pod boljševičkom krinkom. U tim godinama na svršetku rata, pisao je Supek, nisu se progonili samo ostaci NDH-a, nego se teror također okreće spram ’klasnih neprijatelja’ i pristaša HSS-a, dojučerašnjih ratnih saveznika.


http://www.youtube.com/watch?v=rnLrrF5bdFY


Hrvatska se krv sad budi vrije svaka kap.
Nova zora nama rudi, naš je pozdrav ŽAP.
Sad ću sijat, sad ću žeti pšenicu i kruh.
Oj Hrvati još ste živi pradjedova duh.
Sava, Drava,Drina, Kupa i Dunava tok.
Partizani gubite se kratak vam je rok!
Hrvatska se krv sad budi vrije svaka kap.
Nova zora nama rudi, naš je pozdrav ŽAP, ŽAP, ŽAP.

skater
13-05-2014, 21:06
"Žalosno je da danas se moramo braniti od likova iz nekakve antifašističke lige, mi dragovoljci HOS-a, koji smo devedesetih među prvima stali na branik nama voljene Domovine, za razliku od tih indijanaca koji je nikad nisu voljeli, ali imaju obraza nas prozivati. Nekoliko stotina dragovoljaca HOS-a je dalo život za Hrvatsku slobodu, a šaka jada proziva nas fašistima?

Fašisti su bili vaši JNA vojnici i voljena vam Srbija ili Jugoslavija, oni koji su etnički čistili bivše republike umjetne tvorevine jugoslavije. Fašist je i Pupovčev brat koji propagira mirotvorstvo i koji je član ove lige, a trebalo bi ga pitati što je ono bilo sa dr Šreterom u Bučju i zašto se nije ispitala njegova uloga u tome?

Tko to odobrava milione i milione kuna Documenti kojoj je jedini zadatak gazit dostojanstvo hrvatskih branitelja, Domovinski rat i samu Hrvatsku? Kakva je uloga Fumića kao nekadašnjeg vojnog tužitelja koji znamo kakve presude su davali Hrvatima, samo zato što su bili protiv partije, jednoumlja, protiv fašista, protiv njih. Zašto se to ne istražuje?

Smeta im spomen obilježje u Splitu? Smeta im ogromna uloga, časna uloga HOS-a u Domovinskom ratu, smeta im što to obilježje u Splitu je u čast i na spomen 46 dragovoljaca koji su dali život za Hrvatsku slobodu? Smeta njima sve Hrvatsko, sve, osim novca, osim kuna koje uzimaju od države koju ne vole. HOS je nastao u Domovinskom ratu. HOS je ponos Hrvatskog naroda i svih časnih ljudi. Uvijek ističemo da su pripadnici HOS-a bili i pripadnici ostalih nacionalnih manjina, pa tako i srpske. Kažu da manipuliramo? Ne, oni manipuliraju, mi smo svoje u Domovinskom ratu pokazali i dokazali se. Vi i vama slični želite dobiti nešto što ste u ratu izgubili, pa vam jasno treba reći da taj film nećete vidjeti. Ovo sve pokazuje onima koji misle da je rat završio. Ne, nije. Samo se drugačije vodi. Svi vi koji podržavate te likove jasno pokazujete nama tko ste. Samo naprijed, ima Boga u kojeg vi naravno ne vjerujete, ali kao što smo u ratu pobjedili tako ćemo i u miru".

Damir Markuš ‘’Kutina’’


kojoj je glavni nacionalni simbol, zvijezda petokraka

Glavni masonski, sotonistički simbol, pentagram.


da su oni s takvim komunističkim simbolima stvarali hrvatsku

Kakvu Hrvatsku, Jugosloviju.

Inkvizitor
16-05-2014, 11:18
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/122753-stovani-gospodine-ratni-profiteru-ivancicu.html

Rodica
23-05-2014, 16:50
Još jedna odlična marcova kolumna!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/123361-povratak-druga-mice-ima-li-boljkovac-veze-s-ubojstvom-reichl-kira.html

Inkvizitor
29-05-2014, 18:26
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/123955-don-liniceva-tiskovna-tresla-se-brda-rodio-se-mis.html

kiša
30-05-2014, 22:42
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/123955-don-liniceva-tiskovna-tresla-se-brda-rodio-se-mis.html

dobar Marcel, je slušati Linića, koji je btw bio šef od financija i u državi a i u sdp-u bio a onaj tko zna tokove novca zna sve, kako nabacuje nekakve pričice o Milanoviću ćini se kao kamilica. gledala sam Bujicu večeras kaže Malić definitivno možemo reći da je SDP zločinačka organizacija jer dva čelna čovjeka te stranke tako svjedoče jedan o drugom, a razmjere će se naravno doznati tek nakon izbora

NorthStand
31-05-2014, 00:48
misliš na Gordana Malića, što mu karani zaposlio brata u policiju? :kez

šta je je, u miru su Srbi bolji od pola hrvata, em realniji em zahvalniji od ovih naših. našima kad nešto pomogneš, prvi ti se smiju kad ti se neko sranje dogodi. oni ti barem, iz neke zahvalnosti ne seru po tebi. bio je nedavno u nedjeljom u dva pa sam malo gledao, ok mu je nastup igra koliko toliko "neutralnu" igru i ne drži nijednoj strani stranu kad je politika u pitanju.

kaže on, "kad političari pričaju o poštenju ja se hvatam za daljinski." :smijeh


http://www.youtube.com/watch?v=4njOOkjPR8s

kiša
01-06-2014, 20:46
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/124183-aleksandar-stankovic-gostovao-kod-ranka-ostojica.html

Inkvizitor
11-06-2014, 21:45
Holjevčev tekst o Jovanoviću...



http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/125069-ako-je-hdz-zlocinacka-organizacija-je-li-sdp-teroristicka.html

Kardinal24
15-06-2014, 14:35
Gospodine Holjevac, imam par pitanja u vezi ove, po meni jako važne, kolumne:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/123854-sto-bi-tek-bilo-da-hdz-vodi-netko-kompetentan.html

Jeste li tu?

Picaferaj
15-06-2014, 17:39
Gospodine Holjevac, imam par pitanja u vezi ove, po meni jako važne, kolumne:

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/123854-sto-bi-tek-bilo-da-hdz-vodi-netko-kompetentan.html

Jeste li tu?

Upravo sam pročita kolumnu. Izvrsna je. A sad umirem od znatiželje oko tih tvojih pitanja koje želiš postavit autoru.

Kardinal24
16-06-2014, 10:40
Pa evo zanima me šta na primjer Gospodin Holjevac misli o izjava Admirala Loše da je "Karamarko još veća podvala od Sanadera koji provodi britanske interese"?

Holjevac je rekao u kolumni kako napadi na Karamarka da je Mesićev agent dolaze od udbaških krugova.

Smatra li dakle Admirala Lošu udbašem?

zaba1111
16-06-2014, 12:59
Pa dobro, Lošo vjerovatno nije udbaš, ali je Lošo netko ko je prije par mjeseci govorio da će se Jugoslavija obnoviti na vidovdan 2014.

Karamarko je izabran od strane 2000 izaslanika Hdza, znači demokratskom vecinom gotovo svih aktivnih članova, odnosno Karamarka je izabrala baza HDZa koja ga isto tako može i smijeniti.

Tim slijedom proizilazi da ili je HDZ udbaška stranka u potpunosti, od baze do vrha ili je baza prevarena pa je pogrešno birala.
Međutim da bi se bazu prevarilo potrebno je odigrati igru prevare, a to se radi prvenstveno putem medija , plasiranjem različitih informacija i putem kontroliranih udruga, a svi ti instrumenti prevare rade upravo suprotno, Karamarko se već godinama sotonizira , u anketama se lažno sugerira njegova negativnost, uglavnom svi udbaški instrumenti su upereni protiv njega, tako da je meni nejasno na koji je način neoudba utjecala na tu podvalu.
Teorija da oni sve to rade da bi bazu HDZa usmjeril na kontrareakciju je plitka.

Inkvizitor
16-06-2014, 13:01
Lošo je bio bitan general u ratu što mi je čudno da ponekad lupeta takve gluposti i takve bizarne teorije zavjere da me čisto dođe sram.

Kardinal24
16-06-2014, 13:41
Pa dobro, Lošo vjerovatno nije udbaš, ali je Lošo netko ko je prije par mjeseci govorio da će se Jugoslavija obnoviti na vidovdan 2014.

Admiral ponekad malo pretjeruje, tko god je čitao njegove knjige, vidi da se radi o vrsnom analitičaru.


Karamarko je izabran od strane 2000 izaslanika Hdza, znači demokratskom vecinom gotovo svih aktivnih članova, odnosno Karamarka je izabrala baza HDZa koja ga isto tako može i smijeniti.

Ovo nažalost nije točno, izabrali su ga delegati. Nikako članstvo. Svi kandidati na saboru su se obavezli i obećali članstvu da će nakon godinu dana biti pravo demokratski izbori po načelu jedan član jedan glas.
Karamarko je svoju riječ pregazio, odnosno otvoreno slagao članstvo.
Zašto se boji izbora u vlastitoj stranci?


Tim slijedom proizilazi da ili je HDZ udbaška stranka u potpunosti, od baze do vrha ili je baza prevarena pa je pogrešno birala.
Međutim da bi se bazu prevarilo potrebno je odigrati igru prevare, a to se radi prvenstveno putem medija , plasiranjem različitih informacija i putem kontroliranih udruga, a svi ti instrumenti prevare rade upravo suprotno, Karamarko se već godinama sotonizira , u anketama se lažno sugerira njegova negativnost, uglavnom svi udbaški instrumenti su upereni protiv njega...

Ovo je i Holjevac rekao. Gdje to i koji udbaši napadaju Karamarka? Ja te napade ne vidim. A nije da udbaši ne znaju lagati, klevećati, konstruirati.
Usporedimo na primjer prave napade UDBe na Dr Željku Markić, to je za mene hajka. Ja to jednostavno ne vidim u slučaju Karamarka.
Ima li primjera gdje se njemu podmećalo, gdje mu se objavljivala imovina, i pitala odakle je, gdje mu je češljana prošlost?

Inkvizitor
16-06-2014, 13:46
Napada ga se brate konstatno. Najnepopularniji je političar. Izvlači mu se sve.

Ne znam, možda ga je instalirala UDBA. Ako je. onda nemamo o čemu pričat, Onda je svejedno, onda je cijeli narod igračka u njihovim rukama. S Karamarkom ili bez njega.

Kardinal24
16-06-2014, 14:44
Ma đe ga napada dragi Inkvizitore?

Karamarko ima na stotine afera, tisuću stvari koje mu možeš objaviti, ali toga nigdje u medijima...usko prijateljstvo s Mesićem, tvrtka mu Soboli koja je čuvala zgradu EPH, u KK Zagreb je u NO skupa sjedio s Ninom Pavićem i Marijanom Hanžekovićem...privatni život, Enisa i sadašnja mu koka Ana Šarić, jugoateistkinja, direktorica marketinga u EPH....

Meni da se daju mediji na 24 sata, i Karamarko je povijest.

Gdje se on to napada u medijima?? Večernji (Styria) nema dana da mu ne pjeva oade....

A EPH, pa on je bio prst i nokat s Pavićem....a to da je "najnepopularniji" političar, pa bio je i Sanader, ali ipak je redovno ispijao šampanjac s Mesićem i Pavićem.

Medijski linč je nešto drugo (vidi Pašalić ili Željka Markić), a ne ova predstava šta se radi s Karamarkom.

Inkvizitor
16-06-2014, 14:50
o svemu tome se pisalo i pisalo..

A što je alternativa mislim..da ovi ostanu..ne kužim..

caporegime
16-06-2014, 15:14
pa, nitko ga nije toliko napadao kao eph.
poslovna politika takvih medija je "napadaj organizaciju ali ne diraj određene ljude".
kao što je eph uvijek sustavno napadao hdz ali sanadera nikad.
ovdje se čini da im je baš karamarko trn u oku.
uostalo, i mali zoki je bio linićev isprdak pa evo kako je završilo.

bili su prijatelji i glavaš i šeks pa nisam siguran da se to održalo......

zaba1111
16-06-2014, 15:33
Evo sad pogledah po googlu, pa i nema nešto članaka protiv Karamarka, mada je moj dojam da su snažno protiv njega, jedino što je konstanta je da je po anketama najomraženiji.
Možda ni njemu nemaju što konkrento zamjeriti pa plasiraju takve ankete, a možda ga i štite, mada kažem, moj dojam je da ga ne štite, a ustvari nitko od nas i nije 100% siguran u njega, meni u njegovu korist najviše govori to što je napokon zastvarno poradio na okupljanju desnih glasova, što je pozvao Tomašić i HSS , što nije dopustio da se to razvodni i pristao je na ustupke. Kandidirao je Kolindu koja jedina može pobijediti Josipovića, znači da iskreno i temeljito radi na stvarnom skidanju komunjara s vlasti, mogao je on, da je s njima slizan, npr kandidirati Šujicu ili nekog sličnog, kao što je radio Sanader.

A i sve njegove izjave, pogotovo intervjui , su na mjestu iako izgleda smotano, što mu je i najveća mana.
Po pitanju odnosa prema komunizmu i bih je sasvim uredu. A i kadroviranje u stranci i podrška koju ima od provjerenih ljudi govore da bi on mogao biti naš čovjek.

Zašto nije raspisao izbore je sumnjivo ako je to trebao po statutu, a da je Lošo protiv njega to dosad nisam čuo.

Kardinal24
16-06-2014, 16:07
Zaba, pismo akademiku Pečariću vezi Karamarka.
===============

Štovani gospon Pečariću,

kao prvo da vam zahvalim na svom vašem trudu u promicanju istine, i sve što ste učinili za hrvatski narod. Pišem vam ovo pismo kao odgovor na vašu kolumnu na portalu HKV.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/p-r/peari-josip/17670-akademik-pecaric-i-prof-dr-tomac-model-za-smjenu-sadasnje-vlasti.html

Želio bah vam podijeliti moje mišljenje u vezi Tomislava Karamarka te predsjedničkih izbora. Kao što ste i sami rekli, da mi Hrvati imamo jednog kandidata koji bi se suprotstavio jugozmiji, pobjeda je uvjerljivo naša. No, do toga vjerovatno neće doći, ter će se ponoviti prijašnji scenarij, po kome je Sanader kao jugozmijski trojanac namjerno postavio više kandidata i omogućio jugozmiji pobjedu na izborima.

Pogledajte samo ovu činjenicu. Kada su god izbori u SDP-u, nas Hrvata to nije briga, niti se itko uzrujava, niti sekira, niti zanima, jer svi znamo, da su svi kandidati u SDP-u jednaki, i koga god izaberu, ta je osoba projugoslavenske, hrvatsko anacionalne, ateističke, titoističke i antituđmanovske, liberalno kapitalne i socijalno neosjetljive orijentacije. Stoga, kao što rekoh, za nas Hrvate ti izbori u SDP-u nisu zanimljivi.

A sada predimo na predsjedničke izbore u HDZ-u. Čovjek bi očekivao, kao što nas Hrvate ne zanimaju izbore u SDP-u, da i njih ne zanimaju izbori u HDZ-u, ali tome nije tako, njih i te kako ti izbori zanimaju, a i razlog zašto je tome tako, odgovor je na gotovo sve stvari u hrvatskoj politici i stanju u društvu.

Odgovor je, što oni i te kako znaju, da su oni u manjini, kao što Dr Tudman reče "Nisu problem niti Slovenci, nit Englezi ni Srbi, problem je onih 20 % Hrvata (Jugozmija) što mrzi Hrvatsku." Nažalost tih 20 % ima gotovo 100 % moći. Oni drže sav kapital, svu industriju, sve medije, sudstvo, diplomaciju, tajne službe, oni imaju svoje ljude u HNBu, HRTu, DORHu.

I znaju, da bi po svakoj matematici, gubili gotovo sve izbore da se to stanje reflektira u strankama. Stoga je njima i te kako važno tko će biti predsjednik HDZ-a....i kad god su izbori u HDZ-u, u njih je ALARM na najvišoj razini. Svi njihovi političari, mediji, "nevladine" udruge su na nogama, na miljun analiza, sugestija, prijedloga ćete dobiti od njih zašto je ovaj i ovaj kandidat dobar za HDZ, a zašto ovaj i ovaj nije dobar te vodi Hrvatsku u propast.

Sjetimo se samo medijsko-logističke potpore EPH-a kod pobjede Sanadera. I kao što znamo, Sanader im se odužio. Skupa s Mesićem je provodio detuđmanizaciju (krinka za dekroatizaciju), proganjao generale, ušao u koaliciju sa Pupovcem i Stanimirovićem, te usput poslovao s INOm i FIMI medijom.

Nakon Sanadera, predsjednica HDZ-a postaje Jadranka Kosor, bivša članica pokreta za Jugoslaviju, obiteljsko stanje rastavljena. I ona također uvijek o Mesiću samim riječima pohvale. Nakon Jadranke Kosor, na scenu stupa Tomislav Karamarko. Nakon samo par mjeseci članstva u HDZ-u, biva izabran za novog predsjednika. Čime je to čovjek koji je samo par mjeseci bio u stranci, stekao toliku popularnost da bude izabran ni za manje ni više nego za predsjednika?

Odgovor možda leži u biografiji dotičnog. Pa evo samo par isječaka. Tomislav Karamarko je dakle 2000 godine bio savjetnik Mesiću i u njegovoj izbornoj kampanji. Mesićeva kampanja se temeljila na zapravo dvije glavne teme,
1. Detuđmanizaciji
2. Rasizmom protiv Hercegovaca.

Tomislav Karamarko je svesrdno u tome sudjelovao, i narod je izabrao lažnog proroka. Kao što reče jedan svećenik: "Od činjenice da je Mesić postao predsjednik, jedino je gora što postoji narod koji ga je izabrao." Svi se sjećamo kako je Mesić u izbornoj noći proslavio svoju veličanstvenu pobjedu, koje je temeljio na najgnusnijim lažima, klevetama i lažnim obećanjima. No, njemu sa strane jedna druga osoba čestita i ispija skupa s njim šampanjac, to je današnji predsjednik HDZ-a, Tomislav Karamarko, osoba dakle koja je skupa s Tuđmanovim najvećim neprijateljima provodila tada uspješnu detuđmanizaciju, danas se u tog istog Tuđmana kune:

http://static.nacional.hr/img/bacc4ebb319183e03a37e9f5a3a37e0e_700x550.jpg

Nadalje, za vrijeme jednog malog sukoba, Tomislav Karamarko u intervjuu Nacionalu izjavljuje slijedeće:

1. Karamarko: "Cijenim Stjepana Mesića kao čovjeka."
2. Karamarko: "..nisam htjeo da prijateljstvo koje traje više od deset godina (!!!) tek tako ode u vjetar..."

Karamarko nakon toga i osniva tvrtku Soboli koja se bavi sigurnosnim uslugama. Dobiva upravo dok su na vlasti Mesić i Račan, odnosno Mesić i Sanader jako unosne poslove od države, ali i od privatnog sektora, između ostalog tvrtka Soboli osigurava EPH Ninoslava Pavića, bivšeg Skojevca i Mesić-Račan Sanaderovog medijskog agresora. Čudno malo ako je Karamarko, za ono šta se danas izdaje, hrvatsko demokršćanin i Tuđmanovac, da mu Nino Pavić daje posao osiguranja vlastite zgrade kada se zna da je to jako osjetljiv i povjerljiv posao.

No suradnja s Pavićem tu ne staje. Karamarko je i u upravnom odboru KK Zagreb. Tamo između ostalih također sjede, opet taj Nino Pavić, te Marijan Hanžeković, po vlastitom priznanju jedan od vodećih masona u Hrvatskoj.

Neki dan smo opet čuli da se sreo sa Franjom Gregurićem i Nikicom Valentićom....

Privatni život mu nije baš za pohvalu za jednog "demokršćanina". Prvu suprugu je napustio za mlađu Anu Šarić, koja je, evo opet poveznice, bila direktorica marketinga u EPH. Za svjetonazor gospođe Šarić, koja je radila u visokom položaju Pavićeve EPH grupe, a znajući kakav odnos prema Hrvatskom narodu, Crkvi, Domovinskom Ratu, Thompsonu, dijaspori, Tuđmanu gaji EPH, neka odlučuju drugi.

Dakle, kada pogledamo s kim se sve Karamarko dugi niz godina družio i druži, vidimo jako puno pripadnika bivših jugoslavenskih službi i tadašnjeg aparata. Malo čudno, zar ne...

I onda Karamarko postaje predsjednik HDZ-a. Samo jedan mali primjer koji zorno ilustrira tko vodi konce, prvo je dao podršku za referendum o ćirilici, pa ga je netko zovnuo, pa je tu podršku ekspresno poništio i izrekao kako "nije vrijeme za referendum".

Dakle, postoji netko ili neka sila, koja ima moć, da Karamarko pregazi vlastitu riječ....zar to nije zastrašujuće, da netko može diktirati predsjedniku najveće hrvatske stranke kada i za koga smije dići ruku a kada ne??

Da objasnim još jednu stvar, moja je kritika upućena isključivo protiv Tomislava Karamarka, jer sam uvjeren da je on u HDZu da obavi određeni zadatak, a nipošto protiv HDZ-a samog, jer da HDZ vode na primjer Dr Miro Tuđman, Dr Progomet, Goran Marić ili bilo tko, tko je čestit, domoljuban, i najvažnije neucjenjiv, ta bi osoba skupila Svehrvatski Savez, i mi bismo na izborima dobili između 60 i 70 % glasova. To se ne čini, a neke osobe imaju zadatak da takvu prirodnu koaliciju miniraju.

Kao i kod Sanadera, jako je malo ljudi koji na vrijeme vide šta se događa, i kao kod Sanadera, koji je za internet propagandu plaćao Franka Bilavera i Ivicu Bana iz Dubrovnika, i Karamarko ima svoj internet propagandni čopor, koji svakog tko javno iznosi opće poznate činjenice i istinu, etiketiraju sa "udbaš, plaćenik, skojevac, jugoslaven...."....što je paradoks po sebi, jer je upravo njihov gazda veći dio svog života služio i proveo upravo s tim udbašima i jugoslavenima.

No, kao kod Sanadera, šteta je jedino što nas nema više da upozorimo na lažne proroke.

Je li moguće da sa svojom analizom griješim u vezi Karamarka? Naravno. Sam Karamarko bi mogao otkloniti sve sumnje sa par jasnih i nedvosmislenih izjava, na primjer, u vezi Mesićevih dilanja transkripta britanskim novinarima. Jedna izjava Karamarka, na primjer "to je bila izdajnička akcija", ili bilo koja kritika upućena Mesiću bi otklonila dosta sumnji.

Dan danas takve kritike prema Mesiću nema, kao niti jedne jedine negativne riječi upućene njemu.

""Tko ne koristi oči da vidi, koristit će ih za plakanje." - Satre

S štovanjem,
Obični Hrvat koji razmišlja svojom glavom

Kardinal24
16-06-2014, 16:09
o svemu tome se pisalo i pisalo..

A što je alternativa mislim..da ovi ostanu..ne kužim..

Alternativa je da Hrvat, a ne udbaška lutka, prvo preuzme HDZ, sklopi Svehrvatski Savez, i osovoji do 70 % na izborima i pokrene lustraciju.

Lustracija je velikim djelom i demesićizacija, a sada pitanje, kako je moguće da Karamarko dan danas niti jedne negativne riječi o Mesiću nije rekao?

Kardinal24
16-06-2014, 16:13
Kandidirao je Kolindu koja jedina može pobijediti Josipovića, znači da iskreno i temeljito radi na stvarnom skidanju komunjara s vlasti, mogao je on, da je s njima slizan, npr kandidirati Šujicu ili nekog sličnog, kao što je radio Sanader.
.

Odgovorio sam na ostalo, čekam moderatora da mi odobri post.

U vezi Kolinde, znaš li da je članica masonske Trilaterlane Komisije?

I što se mene tiče, po njihovom odnosu prema Mesiću ćete ih poznati.

Kolinda o Chimpu: "U jako sam dobrim odnosima s Mesićem."
Mesić o Kolindi: "Bila bi jako dobar izbor za HDZ."

Inkvizitor
16-06-2014, 16:21
Alternativa je da Hrvat, a ne udbaška lutka, prvo preuzme HDZ, sklopi Svehrvatski Savez, i osovoji do 70 % na izborima i pokrene lustraciju.

Lustracija je velikim djelom i demesićizacija, a sada pitanje, kako je moguće da Karamarko dan danas niti jedne negativne riječi o Mesiću nije rekao?

To je nemoguća misija. Tu bi se našlo deset taština da to razjebe.

osim toga ne mislim da Karamarko nije Hrvat.

i tko bi bio taj Hrvat koji okupio taštu hrvatsku desnicu na okup. Kako se zove.

zaba1111
16-06-2014, 16:35
Odgovorio sam na ostalo, čekam moderatora da mi odobri post.

U vezi Kolinde, znaš li da je članica masonske Trilaterlane Komisije?

I što se mene tiče, po njihovom odnosu prema Mesiću ćete ih poznati.

Kolinda o Chimpu: "U jako sam dobrim odnosima s Mesićem."
Mesić o Kolindi: "Bila bi jako dobar izbor za HDZ."

A cuo jesam sto ne mora znaciti da je istina, zena otvoreno govori da je katolik, a tamo takve ne primaju.
Ali kako god, ona ima veze,a ja ne vidim zasto ih ne bi, koliko je moguce, iskoristila na dobrobit Hr.

Kardinal24
16-06-2014, 16:43
A cuo jesam sto ne mora znaciti da je istina, zena otvoreno govori da je katolik, a tamo takve ne primaju.
Ali kako god, ona ima veze,a ja ne vidim zasto ih ne bi, koliko je moguce, iskoristila na dobrobit Hr.

Zaba, Jezušmarija.

http://www.trilateral.org/download/file/TC_list_6-13.pdf

Stranica 4: Kolinda Grabar Kitarović
Stranica 5: Franjo Luković

Kardinal24
16-06-2014, 16:46
To je nemoguća misija. Tu bi se našlo deset taština da to razjebe.

osim toga ne mislim da Karamarko nije Hrvat.


Inkvizitore, Jezušmarija, I Mesić je etnički Hrvat.

Nisam mislio po tom kriteriju, već po političkom i ideološkom svjetonazoru.

Mesić - Etnički Hrvat, ideološki Jugoslaven

Predsjednik HDZ-a bi trebao biti:
Etnički Hrvat - Ideološki Hrvat

To sam mislio.

Primjeri su Dr Tuđman, Dr Prgomet, Dr Goran Marić....itd..

Sigurno ne osoba koja je život provela s Mesićem, Pavićem, Hanžekovićem, Gregurićem, osoba koja se prvo oženila za muslimanku, zatim rastala, da bude s ljubavnicom iz jugosrpskog EPH-a, koja mu je nešto starija od kćerke.

Inkvizitor
16-06-2014, 16:51
Inkvizitore, Jezušmarija, I Mesić je etnički Hrvat.

Nisam mislio po tom kriteriju, već po političkom i ideološkom svjetonazoru.

Mesić - Etnički Hrvat, ideološki Jugoslaven

Predsjednik HDZ-a bi trebao biti:
Etnički Hrvat - Ideološki Hrvat

To sam mislio.

Primjeri su Dr Tuđman, Dr Prgomet, Dr Goran Marić....itd..

Sigurno ne osoba koja je život provela s Mesićem, Pavićem, Hanžekovićem, Gregurićem, osoba koja se prvo oženila za muslimanku, zatim rastala, da bude s ljubavnicom iz jugosrpskog EPH-a, koja mu je nešto starija od kćerke.

Pa na to sam i mislio politički hrvat, rođenje uopće ne uzimam u obzir.

Prgomet..ono što sma čuo od njega ne uliva mi neku nadu. Tuđman junior je komunikacijski užasan i već je probao, nije prošao..

Mogu ja idelazirat ali Hrvati nisu narod za idealiziranje..možemo samo birat manje lošeg..takvi smo i treba to shvatiti.

zaba1111
16-06-2014, 17:10
Zaba, Jezušmarija.

http://www.trilateral.org/download/file/TC_list_6-13.pdf

Stranica 4: Kolinda Grabar Kitarović
Stranica 5: Franjo Luković

Znaci sluzbeno je clanica, sto ne mora znaci da je to lose, kazem da ne vidim zasto zena ne bi te veze iskoristila, pa nisu oni tamo droidi pa da samo slijede necije upute, ni politicke stranke na vlasti, iako sa definiranim mocima, nisu jednoumlje, svugdje postoji lokalpatriotizam i svugdje se vuce na svoju stranu. Nema ozbiljnije i na pravednickim postulatima utemeljenije institucije od Crkve pa i tamo se navlaci za svoj kraj.

A gdje izvuce HDZovog Lesara ,Marica, taj ne krije da je marksist.

caporegime
16-06-2014, 20:51
dakle, karamarko je namješteni igrač s cilje da razjebe ono što bi trebalo biti oporavljeni hdz.
što znači da je svejedno tko dobio izbore, opet će četnici i jugofašisti biti povlaštena kasta.
što znači dragi narode, sad kad znamo da nam nema nade, vratite se svojim poslovima, svojim ženama ili muževima ako ih imate, razmišljajte kojem ćete mehaničaru ići i gdje ćete potrošiti svojih tjedana dana mora ako imate novaca za more.
gledajte euroviziju, čitajte tabloide jer živciranje kao i nada vam se ne isplati. glas za hdz je glas za isto sranje kao ovo što gledamo danas.
nade naime nema.
prema tome, konačni rezultat je da se ne opiremo jer jugoborg će nas ionako asimilirat ii prilagoditi ako već nije.

tako otprilike glasi zaključak svega.
kad bi ja bio udbaš ili komunjara otprilike bi tako podesio djelovanje.
tko nam garantira da ti "dušebrižnici" koji tako bdiju nad hrvatskom sami nisu ubačeni elementi s ciljem da nas uvjere da ionako nema nade i da je sve unaprijed određeno i posloženo odnosno oni koji bi trebali odigrati ulogu one dvojice iz pinokija?

možda karamarko doista jest to kako ga procjenjuju neki ali unaprijed postaviti takav zaključak je u najmanju ruku sumnjivo i ne vjerujem takvim dobronamjernicima.

RockyMarciano
16-06-2014, 21:11
dakle, karamarko je namješteni igrač s cilje da razjebe ono što bi trebalo biti oporavljeni hdz.
što znači da je svejedno tko dobio izbore, opet će četnici i jugofašisti biti povlaštena kasta.
što znači dragi narode, sad kad znamo da nam nema nade, vratite se svojim poslovima, svojim ženama ili muževima ako ih imate, razmišljajte kojem ćete mehaničaru ići i gdje ćete potrošiti svojih tjedana dana mora ako imate novaca za more.
gledajte euroviziju, čitajte tabloide jer živciranje kao i nada vam se ne isplati. glas za hdz je glas za isto sranje kao ovo što gledamo danas.
nade naime nema.
prema tome, konačni rezultat je da se ne opiremo jer jugoborg će nas ionako asimilirat ii prilagoditi ako već nije.

tako otprilike glasi zaključak svega.
kad bi ja bio udbaš ili komunjara otprilike bi tako podesio djelovanje.
tko nam garantira da ti "dušebrižnici" koji tako bdiju nad hrvatskom sami nisu ubačeni elementi s ciljem da nas uvjere da ionako nema nade i da je sve unaprijed određeno i posloženo odnosno oni koji bi trebali odigrati ulogu one dvojice iz pinokija?

možda karamarko doista jest to kako ga procjenjuju neki ali unaprijed postaviti takav zaključak je u najmanju ruku sumnjivo i ne vjerujem takvim dobronamjernicima.

Slažem se. Kad nas je nažalost uvijek prisutno kukanje i pasivnost. Takav mentalitet me užasno nervira. Uvijek su se nikakve sile urotile protiv nas i šta god da napravimo bit će loše. Upravo je takav mentalitet ono što nas ubija. Treba ljudima usadit u glavu da je važno nešto poduzet, a ne samo kukat i trunuti. Naši mudraci uspješno dijagnosticiraju problem, a nikad ne predlažu neko normalno i realno riješenje. Ne znanima me i ne koristi mi prazna priča. Da mi je do toga otišao bi u kvartovski kafić.

Kardinal24
16-06-2014, 21:17
Anglosaksonci kažu "Fool me once, it's up to you, fool me twice, it's up to me."
U prijevodu, zajebi me jednom, ti si kriv, zajebi me opet, ja sam kriv.

Sanadera je ubacila jugozmija da razjebe desnicu, a istim obrazom je ubacila i Karamarka, s apsolutno istim ciljem.

Šta mislite da bi SDP dozvolio da im predsjednik bude bivši Tuđmanov savjetnik koji je o Tuđmanu govorio "Cjenim ga kao čovjeka, s kojim me veže desetogodišnje prijateljstvo"?

Naravno NE, to nešto nije moguće u SDP-u. Takvo kukavičje jaje se dva puta zaredom može podbaciti samo impotentnoj desnici.

Znate li da je samo 5 % ljudi na Titanicu vjerovalo i znalo na vrijeme da će potonuti, ostali su u salonima plesali i ispijali šampanjac.

caporegime
16-06-2014, 23:20
i? što onda predlažeš?
da svi bojkotiraju hdz jer je karamarko krtica?
inače, realna posljedica toga je da ti sdp bude još 4 godine na vlasti. to ti je prihvatljivija opcija??

interceptor
17-06-2014, 16:04
Nešto sam o tome jednom pisao...
Dobro zbori capo! Kardinale nekad je alternativa takva kakva je, ne mora biti "krojena po mojoj mjeri" ali ako razmišljam razumski kako pobijediti nešto što mi ne odgovara uzimam ono "sredstvo" s kojim znam da ću ga lakše neutralizirati. Pametan čovjek uvijek bira manje zlo od većega.Ako me mora pogoditi kamen od 3cm ili veći od toga,ja uvijek biram onaj prvi.

Uostalom,imaš sad za koga glasati. Desnica nije više toliko "razmrvljena" pa se ne moraš bojati bacanja glasa na izborima.Samo uči nešto od političkih neprijatelja.Evo ti primjera one Holy; izbačena je iz svoje matične stranke,ali se ne obrušava na njih,samo blago sporadično.., ona zna na koga udarati... Možeš li zamisliti na našoj strani takav epilog?:misli Nije da ti nisi u pravu ali takva je konstelacija... Nešto mi pada na um jedan film iz 1979 Lažni car Šćepan mali-Čovjek koga treba ubiti (tako se zvao)

caporegime
21-06-2014, 14:00
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/125649-autorima-otvorenog-pisma-mornaru-postovana-gospodo-antifasisti-iz-udruge-protagora.html

a za ovo...


I na kraju, želio bih vas upozoriti na to da je dati ime jednoj udruzi po jednom sofistu apsurdno i glupo: Naime, grčka riječ "sofist" označava ono što mi danas zovemo "demagog" (doslovan prijevod je "mudrijaš"). Sofisti su bili rani grčki mislioci ozloglašeni po tome da su mlatili praznu slamu i za to kupili velike novce, poput današnjih TV zvijezda. Protagora je bio jedan od najuspješnijihu tom zanatu intelektualnog prostituiranja. Njegovi sofizmi kao, npr., 'Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu', 'Kako se nešto nekome doima, za njega to tako i postoji', i slični, školski su primjeri demagoških floskula i narodnih mudrosti u celofanu učenosti.

Za dotičnog mlatitelja prazne slame danas ne bismo ni znali, jer niti jedno njegovo djelo nije sačuvano, da nije bilo Platona, koji je upravo Protagoru uzeo kao primjer svega onog što ne valja u filozofiji. On je posvetio jedan svoj dijalog Protagori, učinvši ga predmetom sprdnje. U tom tekstu Protagora je prikazan kao arogantan i pompozan lik, okružen četama zatupljenih, bezumnih obožavatelja ("antifašista", rekli bismo danas), koji je u stanju svima satima dodijavati svojim beskrajnim govorancijama u kojima nikad ništa konkretnog ne kaže, nego se uvijek skriva iza mišljenja mase. Platon je u taj dijalog ubacio i svog učitelja Sokrata, koji, kad Protagora govori kako se ljude može učiti vrlinama te kako je on, Protagora, jedan od najboljih učitelja u tome pogledu, ne zaboravivši napomenuti kako na takvom učenju dobro zarađuje, izlazi za govornicu i argumentirano dokazuje da Protagora ne samo da ne zna ljude učiti vrlinama, nego nema pojma što vrline uopće jesu.

Dakle, kad već uzimate ime po starogrčkom filozofu, uzmite nekog tko nije ostao zapamćen tek kao pompozni demagog koji prodaje maglu za pare, poput Oprah ili dr. Oza, i koji je poznat po svojim djelima, a ne po tome što ga je najveći grčki filozof uzeo kao primjer hodajuće katastrofe od filozofa.

:naklon:naklon

NorthStand
21-06-2014, 14:57
http://www.vecernji.hr/hrvatska/referendumi-su-sve-masovnija-igra-zato-sto-se-igra-bez-pravila-946005

šta reć tek na ovu tuku, ide mi na racku da večernji glumata pluralizam i pušta očite ljevičare na svoj portal dok na jutarnjem turbo crveni imaju sve udarne kolumne, tamo nema jednog desničara da piše kolumnu. novi list globus i sva ostala veća glasila, nema jednog jedinog desničara ali zato naš večernji glumata pravo idiotski kako to obično biva s desničarima nekakav pluralizam, gospodo draga kada ljevica u hrvata bude normalnija i kada počne razmišljat pragmatičnije onda ću i ja prihvatiti takve tekovine, do tada dok su oni zabunkerirrani u svom bunkeru jednoumlja destrukcije i mržnje prema svemu hrvatskom, mogu biti samo i jedino fašist kako mi oni tepaju i pravo fašistički djelit njih od nas! prema tome, ako je večernji desno glasilo šta ova tuketina ima radit i pisat u njemu? jel ovo normalno da ona praktički ovdje navija za Ustav kojeg propagiraju Jovo i Milanče? inače tuka je već u nekoliko kolumni nadrobila takve gluposti, da mi dođe muka nakon prvog pročitanog retka pričala je bila i o Vukovaru itd ovo joj nije prvi put da spominje "oduzimanje prava nacioanlnim manjinama" ma koje oduzimanje prava s podizanjem praga za uvođenje dvojezičnosti? svaka država ima pravo postavit svoj prag dvojezičnosti, na kraju krajeva ukidanjem ćirilice neće se ukinut ostali dvojezični znakovi u hrvatskoj, ostat će na istim mjestima a ćirilica će se ukinut zato jer je nije trebalo ni postavljat ni sad ni nikad, svi ovi zagovornici ćirilizacije hrvatske rata vidjeli nisu niti ga osjetili na svojoj koži a i da jesu to im ne daje za pravo da ljude maltretiraju s time. i da su ti koji su protiv ćirilice manjina, nema ih pravo terorizirati većina svojih neoliberalnim sranjima i glumatanjima multi kulti politike koja nas je i dovela do rata, šta je Tito radio nego mutio vodu i na kraju proizveo vakum i eksploziju sukoba i sirovih strasti tri puta jaču da nije bilo njega i njegovih partizačina i bratstvo jedinstvo kretenarija koje su samo zatomile one prirodne nacionalne trzavice koje su kad tad morale eksplodirat kako su ekspolidirale. ovakvi panjevi kalibra ova Ivanka Toma su najveća opasnost za naše društvo, jer oni sa svojom politikom i shvaćanjem politike stvaraju sukobe ne samo između vlastitog naroda već i između svih ostalih naroda, da nije bilo te njihove internacionalne jugoslavije mi nikad ne bi ni ratovali s srbima, a svim tim kretenima poručujem kad nas tako vatreno pokušavaju zavuć pod skute srbistana u čemu je problem ako mi opet potpišemo rimske ugovore i prepustimo ih talijanima? kad je to samo tako, i kad nema problema ako netko provodi nacionalizaciju tuđe zemlje kako je to slučaj sad s srbima, danas ćirilica sutra će biti općine, a prekosutra pripajanje majčici srbiji ko da smo mi retardirani pa da ne znamo kad gamad uzme prst da će uskoro pokušat i ruku! tjerajte vi tu svoju boljševičku politiku s neoliberalnim celofanom negdje drugdje, a za mene će ovakve kokoške i kokošari uvijek biti notorne komunjare i partizančine, a pucam od smijeha kako su sada postali nekakvi liberalčići i borci za ljudska prava a kada je njihov idol Tito slao ljude u rupe i goli otok i zatvore nije bilo jednog da se oglasi i zazove "ljudksa prava" stoka licemjerna.

Humphrey
21-06-2014, 15:09
NE čitati večernji!

NorthStand
21-06-2014, 15:10
dakle kada treba izabrat Milanovića i ući u EU dovoljno je i pet posto birača, ali kada treba promjenit prava nacionalnih manjina tada treba 40 posto odnosno treba jednostavno ljudima ukinut pravo odlučivanja! pa kome vi bando jedna ušljiva, uporno pokušavate nametnut te svoje nakaradne boljševičke stavove iza kojih se krija samo i jedino politika onog zagorskog satrapa i mentola kojim ste vi zadojeni u svojim glavama i dan danas. vi ćete nekome odlučivat u njegovo ime i govorit što je za njega najbolje, i kako će on uredit svoju državu po vlastitom nahođenju možda bi opet vas titoiste i komuniste ponovo sve trebali pitat, da vas 20 posto kretena odlučuje u ime svih nas. kao što sam reko, to su ti mali čučavci i debili koji u ime nekakvih ljudksih prava i sloboda kontinuirano pišaju i seru po vrijednostima na kojima je stvorena ova država, a sigurno da niej stvorena na zavnohu avnoju jajcima ogulinima (ja priznajem samo sud moje partije) i sličnim sranjima. na žalost u hrvatksoj ima toliko kretena, da me uopće ne čudi da ovi paraziti uspjevaju nametnut tu svoju odnarođenu vlast i politiku. tako je bilo u prošlosti tako je i sada, konjušari dražvotvorne snage nazivaju kvislinškim. dakle ljudi koji stvaraju i bore se za našu državu su kvislinzi, a partizani i njima slični pacijenit za lječenje su naravno antifašisti osloboditelji i veliki stvaraoci hrvatske države iako ni sami ne mogu objasnit kako su stvoritelji hrvatske države kada je produkt njihove borbe SFRJ. državna zajednica, iz koje se hrvatska izvukla nakon teškog krvoprolića, i to ne jedanput već tri puta. prvi put 1918, drugi put 1941, i treći put 1991. i dalje oni jasle i haklaju po svome, ali neka samo me dodatno nadrkavaju i kad krene rafalna paljba mislim da nijedan neće ostat na životu. pa će imat šta mislit i propagirat na onome svijetu, tom njihovom ludilu je davno trebalo stati na kraj to ljevičarenje u hratksoj odavno je autodestruktivno nehumanno i kranje antihrvatsko, to i je problem hrvatske zapravo jugsolavenske ljevice koja fašističkmi metodama zavodi jednoumlje u našu državu. a puna su im usta fašizma, kada narod hoće demokratski spriječit njihovo iživljavanje nad nama i našim moždanim vijugama oni to nazovu "kršenjem ljudksih prava" e ako mogu švicarci zabranit minarete, zabranit će i Hrvati ćirilicu to vam se ja kunem u svoje ime! pa vi trubite po svim pripizdinama svijeta, kako smo fašisti smradovi jedni odnarođeni. da smo normalna država, pola takvih mentola bi završilo u zatvoru a pola bi policija u maniri putinovih pajkana prebila na licu mjesta i par odgojnih bi bilo puno više efektnije od javnih polemika s njima na tu temu, smeta im policijska država kad su desničari u pitanju ali kad su u pitanju antifašisti nije im smetala policijska država. ne da su provaljeni, već tu svoju mitomaniju i politiku više ne mogu podvalit nit djetetu od pet godina kojih ovih dana nosi kockasti dres i navija za hrvatsku, jer svatko tko voli hrvatsku njihov je smrtni nepriajtelj ili kako oni kažu fašist! o tome se tu radi, i toga trebaju svi biti svijesni.

kiša
30-06-2014, 21:41
Vrhunac licemjerja Željka Sabe: Autobusi iz Hrvatske nisu dobrodošli, iz Novog Sada jesu

Autor: Marcel Holjevac
Datum: ponedjeljak, 30. lipnja 2014. u 14:45

Vukovar je dobio novog gradonačelnika: stari mu nije čestitao na pobjedi, već se obrušio na činjenicu da je HDZ dio birača doveo autobusima u Vukovar. Krajnje licemjerno od stranke koja je izbore dobivala upravo dovoženjem birača autobusima "Laste", ali ne iz drugih krajeva Hrvatske.

"Vratite se odakle ste došli", poruka je koja se mogla čuti na Hrvatskom iseljeničkom kongresu u Zagrebu, održanom prošli tjedan u Zagrebu. Uputila ju je na prijemu kod Bandića neimenovana članica HMI-ja mr. sc. Antunu Babiću koji je s 20 godina napustio Jugoslaviju kao politički emigrant i vratio u Hrvatsku u travnju 1990. godine kako bi se priključio borbi za obranu i međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

Stvarno, izgleda da su jedini povratnici koji su u Hrvatsku dobrodošli oni koji su je napustili 95. godine u koloni predvođenoj srpskom vojskom. Patetično i jadno zvuči Sabino cendranje da je HDZ dobio izbore u Vukovaru dovodeći autobusima svoje birače iz drugih dijelova Hrvatske, kad se zna da SDP već godinama, ne samo u Vukovaru, dobiva izbore dovođenjem "Lasta-birača" autobusima iz Srbije. "Evo pobijedili su za četiri autobusa, a navodno ih je došlo osam do deset - rekao je bivši gradonačelnik Sabo, koji očito nije pohađao Jovanovićev građanski odgoj pa ne zna da u civiliziranim državama važi pravilo da se izbornom pobjedniku čestita i stisne ruku. Umjesto toga, Sabo je zacendrao kako oni imaju više autobusa od "Laste": "Ovo je bila bitka ne sa vukovarskim HDZ-om nego sa cijelim HDZ-om koji su organizirali prijevoz za svoje članove do Vukovara. Imamo dokaze i fotografije autobusa i kombi vozila koji su dovozili ljude na glasanje, rekao je Sabo. Zanimljivo da fotografije lastinih autobusa pred biralištima od Knina do Vukovara postoje već preko desetljeća, ali do sad to nije bilo ništa ilegalno. Sabo smatra da o novom gradonačelniku Vukovara nisu odlučili ljudi koji žive u Vukovaru. Ali bar žive u Hrvatskoj, zar ne? Upravo na tom tragu je bio Penavin odgovor: "Dovodili smo birače autobusima jer ne računamo na one iz Novog Sada." Stvarno, čudna je to logika po kojoj u Vukovaru ne mogu glasati oni koji žive negdje drugdje u Hrvatskoj, ali mogu oni koji žive negdje drugdje u Srbiji.

Hajka na "lažne birače", odnosno "proklete hercegovce koji glasaju u zemlji u kojoj ne plaćaju porez" kulminirila je dvijetisućitih, što je zapravo bila ciljana kampanja kako bi se diskriminiralo birače prema mjestu stanovanja, što je propisima EU zabranjeno. Zanimljivo da su u njoj prednjačili "borci protiv diskriminacije", koji inače smatraju da bi svi građani trebali biti ravnopravni neovisno o etnicitetu, vjeri, spolu i rasi, osim ako su Hercegovci ili katolici, ili općenito birači HDZ-a i desnih stranaka. Tada važe druga pravila, pa se valjda pravo glasa određuje prema tome koliko je tko poreza platio. Temeljem te logike bi trebalo postaviti pitanje koliko onda glasova bi trebao imati Todorić, i bi li pravo glasa trebali imati vječni studenti, NGO-ovci, nezaposleni, umirovljenici i razni drugi koji ne samo da ne plaćaju porez nego žive od proračunskog novca.

Najgori primjer te hajke je bio kad je stanoviti udbaš Rakar, navodno "novinar", otkrio da u "jednoj jedinoj kući, na adresi Dusine 0", žive 404 birača. A na adresi Dusine 999 živi njih tridesetak. Novinari u Hrvatskoj su se krenuli natjecati u kretenizmu svjesno nasjedajući na očitu laž - naime čak i Forrest Gump bi mogao iz priloženog shvatiti da 0 i 999 nisu kućni brojevi, nego se cijelo selo vodi kao jedna jedina adresa jer nema kućnih brojeva, što uostalom nije niti teško provjeriti - pa su išli računati koliko je visok neboder na broju nula u Dusini. To što nigdje ne postoji kućni broj nula, nego se on stavlja kao i "bb", bez broja, tamo gdje brojeva nema, nikog nije bilo briga. Javnost je taj mamac, jasno, progutala, i ta medijska laž je poslužila kao temelj jedne ogavne šovinističke kampanje protiv Hercegovaca. Marko Rakar je za nagradu za "dejstvovanje protiv ustaša" trebao biti nagrađen, kao i svi njemu slični, dobro plaćenom sinekurom u uredu predsjednika Josipovića što je propalo kad se otkrila njegova upletenost u razne kriminalne radnje i višemilijunske dugove koje je ostavio iza svoje propale tvrtke.

Kad smo već kod njega, zanimljiv je detalj da je taj borac protiv "lažnih birača", odnosno onih koji ne žive tamo gdje biraju, pokušao u Istri, u kojoj ne živi, utjecati na izbore preko fitkivnog ljepuškastog blogera Sandra, 20-godišnjaka čije se lice pojavljivalo na svim plakatima - dok se nije otkrilo da je zgodni i mladi "bloger Sandro" zapravo 40 - godišnji debeli i ćelavi Marko Rakar. Jasno je da Marko Rakar Sandra nije pisao iz ideala, jer niti živi u Istri, niti je osobno zainteresiran za zbivanja tamo, kao što nema nekih osobnih razloga za netrpeljivost prema Ivanu Jakovčiću - uostalom nije imao osobnih razloga ni za netrpeljivost prema Hercegovcima. Za taj ga je posao netko - platio. U izvješću o troškovima izborne kampanje stranke Ladonja tvrtka Mrak usluge d.o.o. u vlasništvu Marka Rakara navodi se: za bedževe mu je plaćeno 4.600,20 kuna, za nekakav oglas 25.685,65 kuna, a za oglašavanje 51.660,00 kuna. Za trošak izrade i održavanja bloga IDStra.com Rakar je najvjerojatnije dodatno nagrađen, ali javnost nikad neće doznati ni kako ni koliko ni od koga, iako se da pretpostaviti.

No vratimo se Vukovaru i Sabi. Na stranu priča s autobusima, nejasno je kako je jedan kandidat za Remetinec uopće mislio upravljati gradom? Iz zatvora, kao i kolegica mu Marina Lovrić Merzel rođena Sekulić? Branitelj sa zadnje crte, Sabo, u svom se mandatu istaknuo krađom novca od siromašnih Vukovaraca koji je trošio na viagru i kavice: može li jadnije od toga? Može, jer je predsjednik njegove stranke ultrapoštenih ljudi, Milanović, prvo rekao da SDP neće podržati Sabu, a potom ga je ipak podržao, ponovivši pritom kako je SDP jedina poštena stranka i jedini jamac poštene Hrvatske. To čak više nije niti smiješno.

Ono što je još gadljivije je što je ćirilica na kojoj je Sabo inzistirao, kamen spoticanja u gradu, uvedena upravo forsiranjem biračkih popisa kako bi ispalo da u gradu ima mnogo više Srba nego što ih ima. Svima je manje-više jasno da u gradu nema dovoljno Srba koji tamo stvarno žive da bi se legalno uvela ćirilica, prema slovu zakona koje kaže da treba jedna trećina da bi natpisi bili dvojezični, no ovaj put Rakarima nisu smetali "lažni birači" niti smo od onih koji su vodili hajku protiv glasača - Hercegovaca - uključujući Sarajlije Jergovića i Ivančića - čuli i jedan glas prosvjeda o tome kako se ćirilica uvodi preko lažiranih biračkih popisa. Očito su oni nešto što se po potrebi obije o glavu jednoj ili drugoj stranci, ali niti jedna ih ne želi dovesti u red jer računa da bi od muljanja s lokalnim izborima mogla imati koristi. Podsjetimo - na lokalnim izborima smiju sudjelovati samo oni koji stvarno i žive u lokalnoj zajednici, za razliku od parlamentarnih i predsjedničkih na kojima smiju sudjelovati svi, neovisno gdje "plaćaju porez" - i to uključuje i Srbe iz Beograda koji imaju državljanstvo, ali i hrvatsku dijasporu u Australiji i Americi, pa i Hercegovce.

No mene zanima, zašto su oni koji su najglasnije ustali u obranu prava Srba na ćirilicu isti oni novinari i aktivisti koji su najglasnije ustali protiv prava Hrvata na prijevod na hrvatski srpskih serija na javnim TV stanicama u Hrvatskoj? Kad se jedan gledatelj požalio zašto "Žikina dinastija" nema hrvatske titlove, kako slovo zakona jasno nalaže, svi su se oni krenuli sprdati s "hrvatinama" koje eto ne razumiju srpski. Što će im hrvatski, rekli su tada, kad ionako razumiju srpski i bez prijevoda? Nitko od njih nije postavio pitanje što će onda Srbima ćirilica, kad svi pismeni Srbi ionako razumiju latinicu. Primjer je to dvostrukih moralnih standarda koji su vidljivi u Vukovaru i kod dovođenja birača autobusima: dok su oni Lastini autobusi dobri i antifašistički, dotle su HDZ-ovi autobusi ustašoidni i izborna prevara. Ostaje nadati se da će netko ipak jednog dana srediti biračke popise, iako ta nada počiva na slabim osnovama. Očito svima više odgovara situacija u kojoj mogu muljati.

NorthStand
07-07-2014, 20:50
http://www.vecernji.hr/hrvatska/ne-mogu-navijati-za-bih-zato-sto-uskracuje-politicka-prava-mojim-roditeljima-sestrama-i-bratu-948611

prc u bulju, Nino ogolio crvenoguze majmune. :kez

skater
10-07-2014, 13:02
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/127105-papin-vitez-mastruko-javna-tv-ne-smije-imati-obavezu-promicanja-dominantne-katolicke-religije.html

Papin vitez Maštruko: 'Javna TV ne smije imati obavezu promicanja dominantne katoličke religije'


Ali zato smije promicati komunizam, jugoslavenstvo, i u svijetu dominantnu LGBTQ ideologiju. Pače, poželjno je svaki dan prikazati dva partizanska filma i tri serije iz "regiona".

Ivica Maštruko je na sjednici Programskog vijeća Radmanove privatne, a hrvatske javne TV, koja nam htjeli ili ne izbije svaki mjesec 80 kuna iz džepa za program koji nitko ne gleda, nitko ne uvažava, i koji nikog ne zanima, ustvrdio: "U svjetovnoj državi ne može biti zadatak javne televizije promicanje religije, javna televizija ne smije imati obvezu promicanje ideologije niti religije. Bilo bi normalnije da formulacije budu obveze poznavanja religije".

Vjerojatno bi se to poznavanje religije svelo na priče o tome kako su zli kršćani pokršćavali indijance, palili znanstvenike na lomači, kočili svekoliki razvoj čovječanstva, i tako dalje. Nekako s obzirom na to kako Maštruko inače govori o crkvi ne vjerujem da bismo ikad čuli išta o kršćanstvu kao temelju zapadne civilizacije i svih njenih vrijednosti, okviru unutar kojeg se razvila znanost, tehnologija, i humanističke ideje zapada. Bogu hvala, za sad još nikom nije palo na pamet uklanjati križeve s crkvenih tornjeva, jer valjda u "svjetovnoj državi" križevima nije mjesto u javnom prostoru, pa na još tako dominantnim pozicijama, sred svakog sela i grada, i to na vrh tornja.

Ivica Maštruko je jedan od onih kršćanski educiranih komunista koji su uvijek bili tako poželjni ljevici kao peta kolona u kršćanskom svijetu. Ovaj bivši jugoslavenski, a kasnije hrvatski diplomat karijeru je počeo 1963. kao novinar Narodnog lista, šest godina kasnije, 1969., postaje saborski zastupnik u "političkom vijeću", u godinama hrvatskog proljeća bio je stručni suradnik u Komitetu SKH u Zadru, bio je predsjednik izvršnog vijeća Skupštine općine Zadar, a potom i predsjednik iste Skupštine, potom se 1986. ponovo vraća u Sabor kao zastupnik tzv. "Vijeća udruženog rada", a 2003. se po treći put vraća u Sabor, ovaj put demokratskim putem - kao zastupnik notorno udbaške stranke HNS, koja je okupljala upravo takve poput njega: obrazovane visokopozicionirane kadrove iz komunističkog režima. Uza sve to, bio je veleposlanik SFRJ pri svetoj stolici: ovo zato jer je ponešto znao o religiji, naime 1974. je magistrirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu na temu "Teorija ateizma i religije" te tako postao sociolog religije (tako se predstavlja: sociolog ateizma bi vjerojatno bilo istinitije).

Papa Ivan Pavao II ga je svojevremeno, kao veleposlanika, proglasio za viteza Velikog križa papinskog viteškog reda, ali njega je to pomalo naljutilo, jer je saznao da bi morao sam platiti mač: "Uz to je išao nacrt pripadajuće uniforme i mača kojega bih trebao imati. Da sam ga ikada naručio, koštao bi mač cijelo bogatstvo", rekao je on u jednom intervjuu. Jer bi valjda mač trebala platiti crkva. Od milodara i one love koju dobije od države kao naknadu za otetu imovinu. Jer je nedopustivo da crkva bude tako rastrošna i gradi sebi neke zgrade po Zagrebu i nedopustivo je da biskupi troše na aute. Dopustivo je da troše novac crkve na Ivanove mačeve i plašteve, jer što bi on to sam plaćao.

Uglavnom, kao educiranom čovjeku možda je Maštruku promaklo da sve javne TV u Europi na ovaj ili onaj način promiču nacionalnu kulturu, nacionalni identitet, pa time i religiju koja je nerazdvojni dio i temelj tog identiteta. Ništa čudno od čovjeka koji, predstavljajući se kao "blizak katoličkoj vrhušci" i kleru, uglavnom suptilno i manje suptilno blati crkvu. Don Grubišić se ionako već potrošio. Kako god, Ustav hrvatske i dalje jamči slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, kao što to jamči i povelja ljudskih prava UN-a.

Mene ipak fascinira potreba ateista, antiteista, i općenito svih hejtera kršćanstva da se ogrebu o crkvu i religiju svakom mogućom prilikom, od sjedinca programskog vijeća do Sabora u kom je brijusnki turist od sedam kuna dnevno Nenad Stazić konstatirao kako su "protivnici ćirilice su protiv kršćanskih vrijednosti". Naime, svaki ateist u Hrvatskoj ima intrinzičnu potrebu kršćanima objašnjavati što su kršćanske vrijednosti, što je Isus mislio i govorio, i kako bi se pravi kršćanin trebao ponašati. S druge strane nisam primijetio da vjernici imaju potrebu podučavati građane građanskim vrijednostima, optuživati komuniste za licemjere zbog osobnog bogatstva, tumačiti kako bi se pravi komunist trebao ponašati, ili tumačiti Marksove radove socijalistima. Još me više fascinira kuknjava zbog 250 milijuna koje crkva dobiva godišnje kao naknadu za konfisciranu imovinu, nekih 4 kune mjesečno po Hrvatu, dok nikom izgleda ne smeta što nam dalekovidnica izbije 80 kuna mjesečno za prodavanje bureka. Možda je vrijeme da se, umjesto protjerivanje religije s javne TV, progovori o potrebi ukidanja megalomanske, ekscesno skupe, i posve nepotrebne javne TV. O tome je li religiji mjesto na javnoj TV bi se dalo diskutirati, ali sasvim sigurno je da u demokratskoj državi ne bi trebalo biti mjesta za partijsku javnu TV, a još manje za partijske aparatčike iz bivšeg režima u njenom programskom vijeću. Ako se već Maštruko poziva na sekularnost i odvojenost javne TV od svih "religija i ideologija", trebalo bi ga podsjetiti da su u stvarno sekularnim državama, onima koje su odvojene ne samo od religije nego i od ideologije, takvi poput njega potpali pod proces lustracije i zabranjeno im je svako javno djelovanje, naročito u medijima. Za primjer ne mora dalje od Poljske ili Njemačke. Gdje religija i dalje ima mjesto u javnom prostoru, ali stari komunisti ne.

skater
13-07-2014, 17:33
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/127406-predsjednikov-novi-ustav-projekt-opasnog-uma.html

Predsjednikov novi Ustav - projekt opasnog uma


Predsjednik Josipović i dalje pušta probne balone za svoj prijedlog novog Ustava. On je danas rekao da će prijedlog novog ustava ponuditi građanima na referendumu, jer zna da nema izgleda da mu u saboru prođe s dvotrećinskom većinom.

Taj prijedlog bi, na papiru, trebao ići u smjeru jačanja demokracije. U praksi trebao bi ići u smjeru uspostave partijske strogo kontrolirane totalitarne države, a ne treba nimalo sumnjati ni da bi iz Ustava bila izbačena odredba unesena 1997. godine o zabrani pokretanja postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. Vjerojatno je upravo to najvažniji motiv zbog kojeg Josipović uporno pokušava progurati promjenu ustava.

U toj državi bi građani, sudeći po svemu što smo do sad od Josipovića o tom ustavu čuli, imali pravo na referendumu odlučivati o svemu nebitnom, poput visine komunalne naknade ili broju mjesta za prodaju sladoleda i vrstama istih, a o svemu bitnom, poput definicije temeljnih društvenih ćelija kao što je obitelj, bi odlučivala isključivo partija u skladu sa svojim svjetonazorom. Referendum bi, prema onom što je predsjednik do sada iznio, bilo lakše organizirati, trebalo bi manje potpisa građana, ali kaže da se "pritom mora jasno definirati pod kojim uvjetima i koji je krug pitanja koja bi se uopće mogla otvoriti referendumom". To je diplomtski izraz za "narod ne treba gurati nos ono što ga se ne tiče". Međutim, u demokracijama ne postoji pitanje koje se naroda ne tiče: to je njen smisao.

U toj državi bi građani imali pravo javno ispovijedati rodni identitet i seksualnu orijentaciju, ali ne i vjeru, ona bi bila privatna stvar i smjelo bi je se ispovijedati u svojoj kupaonici ili u crkvi, nešto kao u komunizmu gdje ste smjeli govoriti što god ste htjeli dok god vas nitko ne može čuti. Iz onog što je do sad govorio - i još više iz onog što govore ljudi koji ga podržavaju, a ne moraju govoriti uvijeno poput njega - jasno je da bi bilo kakvo iskazivanje vjere bilo praktički protjerano iz javnog prostora. To sad jamči članak 40. ustava, koji izgleda prilično žulja Josipovića, a koji kaže "Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja". Nešto slično kaže i Opća deklaracija UN o pravima čovjeka iz 1948. godine koju SFRJ nikad nije potpisala, jer se držala stajališta koje su proklamirali SSSR i zemlje Istočnoga bloka – da bi prihvaćanje Deklaracije značilo "povredu suvereniteta države", odnosno "uplitanje u unutarnje stvari". Jugoslavenski helsinški odbor predložio je 1988. Skupštini SFRJ svečano pristupanje Općoj deklaraciji, ali Skupština nije niti odgovorila na taj prijedlog.

Danas su pak upravo ljudska prava ono čime se bivši (?) komunisti najradije kite: naravno, pri tom bi partija imala isključivo pravo definirati ih i tumačiti, pa i spriječiti bilo kakav demokratski proces proglašavanjem naroda "ruljom", kao kod prošlog referenduma - što se kosi s teorijom demokracije, u kojoj narod nikad nije "rulja" već vrhovni suveren - ili floskulama o "teroru većine nad manjinom", što je zgodan način da se temeljem stvarne ili izmišljene "ugroženosti" ovog ili onog pojedinca nametne rješenje koje u tom času vlastima odgovara. Društvo naime nije tek skupina ničim povezanih pojedinaca. Pojedinac, jasno, mora biti zaštićen u svojem ljudskom dignitetu, što uostalom i proizlazi iz kršćanskog morala, ali je kao društveno biće isto tako dužan prilagoditi se uspostavljenim pisanim i nepisanim pravilima po kojima zajednica funkcionira. Ta se pravila pokušavaju danas nasilno, odozgo, mijenjati i nametati.

O tome što spada u javnu sferu, a što u privatnu bi dakle odlučivala partija u skladu sa svojim u osnovi totalitarnim mentalnim sklopom. Vjera jest privatna stvar ako se gleda s aspekta jednakosti i slobode građana na izbor, dakle ustavno pravno, no upravo kroz javno manifestiranje u društvu vjera nalazi mediji i prostor svog djelovanja. Totalitani um je sklon i društvo kao pojam tumačiti kroz totalitarne naočale pa današnji kriptokomunisti smatraju da je sve što je "privatno" neprikazivo igdje drugdje osim i isključivo u privatnom prostoru, nikako društvenom. Društveni prostor je nešto što, po njima, pripada samo njima i samo oni smiju određivati što se smije, a što ne, javno manifestirati. U skladu sa svojim interesima, koji će im omogućiti monopol na određivanje svjetonazora i morala.

Kriterij je u praksi da su javno prikazive samo one "različitosti" koje prostiču iz onih ljudskih osobina koje nisu vezane na određenu kulturu, tradiciju, dakle na nešto što je po njima "društveni konstrukt" (kao da civilizacija kao takva nije "društveni konstrukt" i zasnovana na društvenim konstruktima), dakle kriterij je stvaranje "novog čovjeka", svedenog na fizičko biće i njegove fizičke potrebe, kojim se lako manipulira i lako ga se drži u pokornosti. Totalitarni režimi i totalitarne države ne podnose konkurenciju u vidu organiziranih religija, pa općenito idu na ukidanje i umanjivanje temeljnog ljudskog prava na udruživanje s istomišljenicima: to se uglavnom radi kroz politiku "nediskriminacije", koja naravno nema toliko svrhu "zaštititi manjinu od terora većine", naročito ne u Hrvatskoj (o Americi bi se dalo diskutirati, ona je nastala na posve drugim premisama, no ono što je dobro za Ameriku i daje rezultate u Americi ne mora biti dobro i za druge, bitno različite kulture i nacije). Svrha je prije svega onemogućiti bilo kakvo udruživanje na bilo kakvim ideološkim premisama koje bi predstavljale prijetnju monopolu partije.

Nije teško vidjeti iz dosadašnjih reakcija Ive Josipovića da bi on iz političkog procesa potpuno isključio velik dio građana, odnosno onemogućio ih u političkom djelovanju, time što bi posve onemogućio političko djelovanje RKC i kršćanskih udruga pod firmom "sekularizma", dok se s druge strane forsira NGO-e. No ako se govori o sekularizmu, to samo znači da su sve religije, ideologije, i sve iz određenih religija i ideologija proizašle udruge građana pred državom ravnopravne: i crkva je, u konačnici, udruga građana koliko i Iskorak i BABE, i ona prema svakom demokratskom pravilu ima pravo sudjelovati u političkim procesima, te predlagati ili se zalagati za određenu politiku. To se pod svaku cijenu želi onemogućiti, čime bi se u praksi stvorili građani prvog reda i građani drugog reda ("katolibani"). Nakaradno shvaćanje sekularizma koje se pokušava progurati kroz medije ide upravo za isključivanjem iz politike udruga građana, zasnovanih na premisama kulturnog i nacionalnog ideniteta definiranog na ovim prostorima prije svega kršćanstvom (kao i svugdje u zapadnom svijetu), odnosno specifično za mediteransko - srednjeeuropski prostor katoličanstvom. To se radi kroz larmu o "odvojenosti crkve od države": ta odvojenost međutim ne znači odvojenost crkve od sudjelovanja u političkom procesu pa i političkom odlučivanju, nego sudjelovanje kao jednog od ravnopravnih sudionika u tom procesu, a ne kao organizacije koja ima monopol na odlučivanje o pitanjima društvenih odnosa, kao u srednjem vijeku.

Uostalom, problem tog vremena je upravo bio monopolistički položaj crkve: danas taj monopol žele zauzeti neke druge snage, što je jednako loše i što nas jednako vraća u demokratski srednji vijek: svaki monopol je loš, svaki monopol kako u ekonomiji tako i u politici vodi u iste probleme, i svaki monopolist umjesto na razvoj svoje resurse troši na očuvanje svog monopola. Još je katolički svetac Tomas Moore, kad je Henrik VIII preuzeo od crkve mnoge njene ingerencije na sebe kao kralja, te pored svjetovnog proglasio sebe i vrhovnim vjerskim poglavarom Engleske, upozorio na tu opasnost i povijest je pokazala da je bio u pravu. Kako to funkcionira u praksi najbolje smo vidjeli na primjerima komunističkih država, gdje nikakvog razvoja ni znanstvenog, ni ekonomskog, ni tehnološkog, ni društvenog, nije bilo upravo zbog monopolističkog položaja jedne "vjere".

No i iz drugih se detalja vidi da Josipovićev prijedlog, pod maskom "veće demokracije i većeg prava građana na odlučivanje" ide upravo u suprotnom smjeru. On je za jačanje lokalne i regionalne samouprave, ali je jednom spomenuo da "treba onemogućiti lokalne šerife" koji bi mogli blokirati "strateške projekte". Nije teško iščitati da se tu zapravo radi o tome da se stavi sve pod kontrolu centralne vlasti, a lokalnoj bi se samoupravi dale mrvice: bilo kakav pokušaj građana da spriječe gradnju kakvog megazagađivača ili kakvog kriminalnog projekta na kom će netko dobiti stotinjak milijuna pinke bi se proglasio "strateškim projektom". Naravno, govoreći o "lokalnim šerifima", Josipović nije rekao spada li u takve i njegova dobra prijateljica iz Siska, trenutno s privremenim boravištem u Remetincu.

Na istom tragu uspostave svevlasti partije je i prijedlog o prekrajanju izbornih jedinica, koje bi također trebale ući u ustav, iako to zapravo nije ustavna materija. Nije teško pogoditi da bi izborne jedinice bile skrojene onako kako to SDP-u odgovara, odnosno da bi bile skrojene tako da se određena područja koja gravitiraju HDZ-u pripoje kakvom većem mjestu u kom SDP dominira. Isto tako, postrožile bi se definicije "govora mržnje" u ime nediskriminacije i zaštite ljudskih prava, što je zapravo samo ukidanje osobnih sloboda, prvenstveno slobode savjesti i slobode govora, i povratak cenzure na mala vrata. Današnja "politička korektnost" uostalom ionako neodoljivo podsjeća na "newspeak", novogovor Orwelove fiktivne totalitarne države kojom vlada "Ingsoc" (skraćenica za "engleske socijalste"), kao što i današnje društvo sve više nalikuje na ono iz njegove "1984" u svakom aspektu. "Unutarnji krug partije" od 2% ljudi je, naravno, onaj koji odlučuje o tome što je dobro a što zlo i drugi se nemaju što miješati u to.

Ustav je najvažniji akt države. Osnivači SAD-a, "Founding Fathers" su to pokušali objasniti: Ustav donosi narod – i zato su tada proveli referendum – da bi se vlast "vezala lancima" i pridržavala ga se, jer se vlast temelji na nepovjerenju. Narod je u demokraciji vrhovni suveren. Ustav ograničava i vlast naroda jamčeći prava pojedincima i manjinama, ali logika predsjednika Josipovića prema kojoj se o ljudskim pravima ne može odlučivati na referendumu nije pravnička logika, a nije ni ispravna logika. Jer se tada naime postavlja pitanje tko je taj koji odlučuje o ljudskim pravima: Biblija? Sarnavka? Teršelićka? Ujedinjeni narodi? On sam? Centralni komitet partije? Naime, ni ljudska prava nisu "bogom dana", već su i ona sama uvelike predmet demokratskog odlučivanja, pa i konsenzusa. O njima u Americi odlučuje vrhovni sud, koji je tamo ujedno i ustavni sud (njegove presude su temelj za tumačenje ustava), ali isključivo temeljem američkog ustava. Demokratski donesenog.

Josipovićev prijedlog ustava, po svemu što se o njemu zna, nije drugo nego li podvala koju ne može progurati kroz Sabor, pa je pokušava progurati kroz referendum, koji inače prezire kao formu odlučivanja kad ga raspisuje stožer ili "U ime obitelji". Formulacija da treba zabraniti referendumsko odlučivanje o ljudskim pravima i slobodama je pritom najopasnija: ona naoko može zvučati dobro, ali u suštini ne znači ništa drugo nego li orwelovsku totalitarnu državu po uzoru na onu Titovu, gdje je narod smio odlučivati o svemu osim o onom o čemu je partija uzela sebi za pravo da odlučuje, ili bliskoistočnih mulokracija gdje se smije odlučivati o svemu dok god je u skladu s vrijednostima zapisanim u Kuranu (to je njihov pandan "ljudskih prava") a zakoni su šerijatski, što god narod odlučio: naime na izbore ne smije pristupiti kandidat kojeg ne odobri vijeće mula. Ljudska prava naime nisu univerzalna, kako se često pogrešno misli, bar ne u većem svom dijelu, a još manje je to njihovo tumačenje. Dati nekom monopol da odlučuje o tome o čemu narod smije a o čemu ne odlučivati je upravo uspostava nove "vjerske" države, nipošto demokratske i sekularne, jer pretpostavlja postojanje kaste "prosvijećenih" koji će ionako odlučivati o svemu bitnom.

caporegime
14-07-2014, 10:06
zašto ne?
ajmo na referendum.
obziro mda će propasti, bilo bi lijepo gledati josipovićevu facu uobličenu u grimasu 100 puta jadniju od prosječno jadne njegove face u trenutku kad dozna informaciju da je dobio još koji parožak.
ako mu pak, uspije, opet dobro. barem znamo da s ovcama od ovog naroda nećemo nigdje daleko dogurati.

skater
16-07-2014, 18:41
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/127619-gavrilo-princip-rade-serbedzija-s-kcerkom-i-prijateljicama-i-duh-druga-tita-ponovo-na-brijunima.html

Gavrilo Princip, Rade Šerbedžija (s kćerkom i prijateljicama) i duh druga Tita ponovo na Brijunima


Brijuni su mitsko mjesto Jugoslavena i svih koji se tako osjećaju. Zato su oni idealno mjesto za postavljanje drame Biljane Srbljanović "Mali mi je ovaj grob" o Gavrilu Principu, uz izvedbi Ulysses teatra najpoznatijeg hrvatskog Srbina iza Pupovca, Šerbedžije.
U novinama je nekidan osvanula slika Rade kako dolazi na Brijune gliserom, u pratnji supruge, kćerke, i njenih prijateljica. Ono što se prvo svakom nameće kao pitanje je što kćerkine prijateljice rade tamo, u tom "sve po sedam kuna" resortu na kojem obični smrtnici mogu ljetovati po cijenama nalik onima za najelitnija odredišta na Azurnoj obali, za boravak u davno dotrajalim hotelima, dok je režimskim umjetnicima, njihovoj obitelji i prijateljima njihove obitelji, i Staziću, očito sve dostupno po povlaštenim cijenama.

Sad, nije da imam nešto osobno protiv Rade, gledao sam čak dvaput njegovog Leara na tim istim Brijunima, nije da imam nešto ni protiv gostovanja umjetnika iz Srbije na festivalima u Hrvatskoj - Calderonov "Život je san" prikazan davne 87. na Minčeti u Dubrovniku u režiji Dušana Jovanovića uz nezaboravnog Branislava Lečića u naslovnoj ulozi kraljevića Sigismunda je jedna od dojmljivijih predstava koje sam ikad vidio. Isti taj Lečić je među prvima u Beogradu ustao protiv granatiranja Dubrovnika, javno i glasno, što ga je koštalo višekratnog brutalnog premlaćivanja od strane Slobine narodne milicije. Znate ono, "niko ne sme da vas bije sem narodne milicije". Istina, i Rade, koji je tih godina odselio iz Hrvatske put Srbije se pridružio antiratnim prosvjedima, ali više onako umjereno, u stilu "nije lepo da se bijemo". Njega nitko nije prebio.


http://www.youtube.com/watch?v=4EoHVvOgi_U#t=54

Nekima nedostaje "glamur Dubrovnika": kažu, posebna se pozornost pridavala "dubrovačkoj književnosti" (valjda bi jezik otpao da se kaže "hrvatskoj"), a vodili su se i razgovori "na vrlo visokom nivoju"

O umjetnosti kao izgovoru za "džabalebarenje" najbolje govori priloženi video i priče o besplatnim hotelima i neplaćenim večerama u Dubrovniku. No, rekoh, nije da imam nešto protiv Rade, odličan je on glumac, i Lear je odlična predstava. Ali imam protiv režimskih umjetnika generalno. Ministarstvo kulture nema ni kune za Marulove dane, država nema novca da održi na životu imunološki zavod, ali nećemo valjda zanemariti kulturu! Za Jasmiline filmove se uvijek nađe - sjećate se Jasmile Žbanić, a nađe se i za Radu, pa i za obitelj, prijatelje, i tako to...

Dvije stvari mi tu padaju u oči. Jedna je da, kao što je i Jasmila koristila obilna sredstva HAVC-a i ministarstva kulture RH da bi sred ljeta snimala po hrvatskim otocima - i tako zapravo imala plaćeno ljetovanje za sebe i ekipu, i Rade nekako koristi svoje "kulturne usluge" Hrvatskoj za povlašten status. U demokracijama je običaj da ljudi sami plaćaju svoje račune: Šerbedžija bi, kao odlično plaćeni hollywoodski glumac, svakako mogao i platiti punu cijenu ljetovanja za obitelj, naročito za prijatelje obitelji. Nekako me sve to podsjeća na kastu režimskih umjetnika iz socijalizma, koji su svoje velike stanove u centru i još veće socijalne privilegije crpili iz svoje društveno-političke podobnosti. Istina, i demokratske države ponekad plaćaju umjetnicima određene usluge, ali prijateljice njihovih kćerki sami plaćaju svoja ljetovanja.

Druga je što je Titov režim, kad je već skupo plaćao umjetnike, iste plaćao da promoviraju taj isti režim i državu. No, koga promovira Šerbedžija postavljajući na Brijunima predstavu o Gavrilu Principu? I što Gavrilo Princip uopće ima s Hrvatskom, da bi ministarstvo kulture RH trebalo davati nekakav novac za to? I zašto bi Hrvatska plaćala predstavu autorice Biljane Srbljenović, inače beogradske narkomanke poznate po problemima s kokainom, lošem i uvredljivom smislu za humor zbog kojeg se više puta našla na udaru javnosti u Srbiji i elitističkom stavu i svjetonazoru tj. preziru prema običnim ljudima? Istina, ona je gay friendly, naprednih shvaćanja, projugoslavenski više nego prosrpski orijentirana kao i naša postkomunistička elita, kao takva idealan partner ovakvoj "nacionalnoj eliti" kakvu imamo, pa i vlasti.

No stvarno, zašto bi Hrvatska postavljala predstavu autorice za koju Gavrilo Princip, o kojem se u predstavi i radi, "nije terorist"? Naravno da je Gavrilo Princip bio samo i jedino terorist, za svakog tko nije indoktriniran velikosrpstvom ili, mnogo gore, jugoslavenstvom i panslavističkim idejama. Upravo njegov primjer dokazao je da one nisu manje opasne od Hitlerovog pangermanizma, uostalom.

Dakle, za gospođu Srbljanović "Princip i mladobosanci nisu bili nikakvi teroristi, kako danas pokušavaju da ih predstave, već su pucali u čoveka koji je bio komandant austrijske vojske." To što je taj komandant austrijske vojske bio na austrijskom tlu - Bosna je bila dio Austrije, dok je Srbija pak smatrala da treba biti dio Srbije - očito do nje ne dopire.

"Naš komad govori i o ubojstvu Zorana Đinđića, atentatu kao činu nasilja i sredstvu političke borbe", rekla je ona. "U predstavi smo koristili i tekstove sa suđenja za ubojstvo Đinđića. To je tema koja me opsjeda. Mi ne možemo biti mirni dok se ne razjasni politička pozadina njegovog ubojstva. Postoje najave da će biti hrabrosti da se razrješi slučaj. To je naša dužnost - izjavila je Srbljanovićeva za B92 nekoliko sati pred prvo izvođenje.

A kad se već krivotvori povijest, neka se krivotvori do kraja: u komad je uvela i ženski lik Ljubicu, koji nije postojao u povijesti, ali ona to tumači ovako: "Ne podnosim filmove u kojima nema žena... Morala sam se identificirati s tom situacijom, jer su oni (Crna ruka) bili emancipirani ljudi koji su zajedno sa svojim djevojkama ravnopravno učestvovali u tajnoj organizaciji. Odlučila sam da uvesti taj ženski lik."

Stvarno, što ne bismo Gavrila, člana jedne od najzloglasnijih terorističkih organizacija u povijesti čovječanstva, predstavili kao romantika, emancipiranog čovjeka prije emancipacije, Jugoslavena prije Jugoslavije, feminista prije feminizma?

Biljana Srbljanović ocjenila je početkom ove godine u Beču, na diskusiji "Koje su posljedice 1914." da "revolucionari" koji su ubili austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 1914. godine u Sarajevu nisu bili srpski, već jugoslovenski nacionalisti. A to je, po njoj, mnogo bolja stvar. Naime, istaknula je da multikulturalna ideja tog doba u osnovi nije bila srpski nacionalizam, već hrvatsko-srpska ideja o novom svjetskom poretku, što je za nju bila "revolucionarna ideja". Po njoj, Princip nije bio terorist, nego "žrtva politike, kao i svi mi"! ""Ovaj tekst govori o stradanju revolucionara", kaže ona. "Crna ruka se ovdje, više od jednog stoljeća, obračunava sa svim što je plemenito, revolucionarno i napredno. Ona likvidira, ona mobilizira, ona indoktrinira, ona vlada", napisala je Biljana. Napredno i revolucionarno, naravno, simbolizira Biljana. I Gavrilo. I Rade. A Crna ruka je eto vuče za kosu i ne da joj raditi. A Gavrilo je žrtva, a ne zločinac.

Te gluposti zbunjenog uma ovdje nema smisla raščlanjivati, pošto Biljana Srbljanović očito svoj pseudograđanski život živi odvojena od stvarnosti i normalnosti, duboko zakopana u lažno moraliziranje i dodvoravanje političkim elitama, a sve obavijeno maglom intelektualiziranja. Radi se o nekoj vrsti četnikovanja s ljudskim licem, s naglaskom na građanskim vrijednostima. Pretjerano uživanje u nekim građanskim vrijednostima, tj. kokainu, ju je koštalo i političke karijere (bila je kandidat za gradonačelnika, ali je pala s kokainom a otkrilo se da je bila redoviti kupac kod stanovitog dilera koji je također pao). Jutarnji i za to ima mnogo razumijevanja. Kupuje nešto manje od grama kokaina (a kazna je mogla biti i do tri godine zatvora). "Da, možeš misliti, gram kokaina, pa svi znaju da bogati i slavni koji žive između kontinenata i ludih destinacija šmrču (Biljana je supruga bivšeg francuskog veleposlanika u Srbiji, jedno vrijeme živjela je u Africi "gdje su nafta i deve"), ali Biljani je to bilo grdno zamjereno", kažu u Jutarnjem.

No comment. Da, svi šmrču. Tko će bolje znati nego "elita" iz Jutarnjeg... stvarno, zamjerati bogatima da u zemlji u kojoj ljudi jedva spajaju kraj s krajem i nerijetko doslovce gladuju dnevno pošmrču nekoliko stotina eura, pa tko bi im to normalan mogao zamjeriti! Uostalom svi znamo da su i Biljana i Rade i cijelo uredništvo Jutarnjeg uvijek na strani malog i siromašnog čovjeka, slabijeg, homoseksualca, siromaha... naravno, negdje tamo sa svojih visina oni podržavaju sve što je plemenito i humano. I *ebe im se što dnevno pošmrču, poloču i požderu prosječnu radničku plaću. Ili dvije - tri. Što bi radnička klasa bez svoje elite, bez svoje napredne, revolucionarne građanske intelektualne ljevice, našmrkanog ešalona koji će ih braniti od zatucanosti, homofoba, nacionalizma, desničara? Svi oni su socijalno osvješteni, jasno, samo što ne dijele život onih s kojima vječno sa stranica novina suosjećaju.

Lik i djelo Biljane ovdje nisu toliko bitni, koliko ni Rade, ali je bitno da niti jedna država koja drži do sebe neće plaćati nikakve predstave i filmove koji nju samu ne promoviraju. A najmanje predstave i filmove koji romantiziraju i promoviraju njene protivnike i neprijatelje, tj. četničku organizaciju "Crna ruka", pa makar i na "soft" način kroz romantiziranje lika i djela Gavrila Principa. To ima smisla koliko i da Amerika plati film koja će predstaviti Osamu ili Saddama kao "žrtvu politike" i romantičnog vizionara.

Nekima to ima smisla. Uredništvu Jutarnjeg, primjerice. "Možete li zamisliti suvremenog dramatičara koji Principa vidi kao vukodlaka koji ubija "našeg" prestolonasljednika ili, pak, kao ur-komunista, osim u nekoj ludoj groteski?" pitaju oni. Zašto našeg pod navodnicima??? To jest bio naš prijestolonasljednik, iako ne možda i "njihov".

No zanimljivo kako se za takve projekte uvijek para nađe. Je li Hrvatska, umjesto da dijeli milijune Radi, Jasmili, i sličnima, mogla od kakvog holivudskog producenta naručiti povijesni spektakl o opsadi Siska? Ili bar dati neke beneficije kako bi se Igre prijestolja i dalje snimale u Hrvatskoj, što je trenutno najbolja reklama Hrvatskoj ako se govori o filmu i kazalištu? Ne, njima smo digli cijene snimanja, tako da odu.

Možda bi ipak bilo najbolje da se s Brijuna, tog mitskog Titovog otočja, cijeli Ulysses preseli na isto tako mitski Titov Galeb. Ionako su sve to mitska mjesta jugoslavenstva, predstava o Principu bi tamo još bolje legla. Rijeka ionako ne zna što bi s tom hrpom ruzine, pa je danas iznesen prijedlog da ga se, po cijeni od deset milijuna eura, da u 30-godišnji zakup. Siguran sam da će Rade pronaći sponzore za tih desetak milijuna u Hollywoodu.

skater
16-07-2014, 18:53
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/127493-iskustva-obicnog-turista-isplati-li-se-uopce-ljetovati-u-hrvatskoj.html

Iskustva običnog turista: Isplati li se uopće ljetovati u Hrvatskoj?


Je li Hrvatska jeftina ili preskupa? Natječemo li se mi u cijenama ponude s Marokom ili susjednom Italijom? Bez namjere da idem u statistike ili citiram strance, radije ću iznijeti osobna iskustva iz raznih zemalja na Mediteranu.
Kao i većina građana SFRJ, do rata sam ljetovao u Hrvatskoj: kao i svi, kod djedova, baka, rodbine... Danas ljudi često spominju da je onda radnik mogao ljetovati na Jadranu, a danas nam je to preskupo, no tada su tek bolje stojeći uplaćivali privatni smještaj, ostali su putovali na more oboružani hranom za idućih mjesec dana, u vlastitu vikendicu sagrađenu sedamdesetih, kad je beton bio jeftin, a sve ostalo skupo, ili, češće, kod rodbine i prijatelja. Kvalitetni restorani su bili rijetki, a ako biste kao domaći gost i sjeli u njih gledali su vas sumnjičavo. Domaći gost bi sjedio uz pivu i eventualno ćevape satima, čekalo se da dođe "Švabo" i naruči ribu (kako se računalo da isti ne znaju previše o ribama, obično bi im se uvalila ona od prekjučer). Kafići uz rivu su bili uglavnom u socrealističkom stilu, kao i većina hotela, a hrana u njima je redovito bila predmetom kritika stranaca naviklih na malo bolje standarde. Klinci su lijepili noseve uz stakla automobila kojima su Nijemci dolazili na more, jer takve baš i nisu viđali na našim ulicama, kako bi vidjeli "koliko ide", a stariji klinci napasali oči na liberalnim i bujnim Šveđankama u toplesu.


Turisti su se uglavnom žalili na nedostatak sadržaja i zabave. Ista se svodila na ribarske večeri i ljetne terase na kojima bi svirao kakav bend sastavljen od lokalnih galebova, u pravilu ne pretjerano muzički nadarenih, ali živo zaineteresiranih za barenje kakave Inge auf Sweden. Tome je električna gitara i služila. Domaći turist je novac ostavljao na domaćem Jadranu, jer mu je sve ostalo bilo preskupo i nedostižno. Daleka putovanja avionom na kakve destinacije poput Maroka ili Turske su bila izvan platežne moći, a tamo gdje se moglo otići autom se uglavnom išlo kupiti traperice i čokoladu. Ljetovanje u inozemstvu je ipak bilo za uski krug.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277852.jpg
Zrće, i stanovita Mađarica

Hrvatski se turizam u međuvremenu dramatično promijenio, ali neke stvari su ostale iste. Zabave je svakako više, Zrće je definitivno jedna od najboljih i najpovoljnijih desetinacija za zabavu u svijetu, hoteli su uglavnom bolji, a neki baš i ne. S druge strane Dubrovnik je osamdesetih bio vibrantan grad, zabavan, pun života, mladenački, i s igrama koje su pružale kulturu i pučku zabavu sve u jednom, dok je danas nekako dosadan, razočaravajuć, i arogantno skup... Plaže su svakako čišće, ali i dalje pretežno kamene, restoranska ponuda kvalitetnija, kafići dotjeraniji i u njima više nema metalnih "jadran" stolaca i konobarica dlakavih nogu u Borosanama, ali i Hrvatima je inozemstvo dostupnije. Usto, cijene avionskog prijevoza su pale, i danas Nijemci više ne idu u Hrvatsku jer im je to najbliže toplo more: čarterom do Španjolske je jeftinije nego autom do Hrvatske.

Što je jeftinije, a što skuplje?


Koliko god se mi bunili na pive od 20 kuna i pizze od 60 kuna, te cijene ležaljki i svega ostalog, Hrvatska spada u jeftinija odredišta što se tiče cijena izlazaka i pića. Pivu ćete rijetko gdje u Europi naći ispod 5 eura, i to malu. Bar kad govorimo o kafićima. U Grčkoj, na Kreti, sam još mogao dobiti "specijalnu ponudu" tipa dvije pive po cijeni jedne (pet eura). Male, jasno. No to je jeftina destinacija, namijenjena engleskoj radničkoj mladeži koja ide tamo radi klubova. Na francuskoj Azurnoj obali su cijene osjetno više: pića u rijetkim kafićima mogu biti i ekscesno skupa, a isto je u Italiji. Čak niti u selima Toscane, miljama daleko od bilo kakvih turističkih odredišta, u lokalnoj pivnici u kojoj su subotom uveče jedini gosti lokalni teenageri iz okolnih sela (svi sa istim kokot - frizurama), piva nije ispod pet eura, velika sedam. To je dobrih 50 kuna za veliku pivu, i to u seoskom bircu. Skupo? Jeftinije nego u Dubrovniku, ali osjetno skuplje nego na sličnim mjestima u Hrvatskoj.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/1_277856.jpg
Plaža u Cannesu

Ali zato je na imanju na kom sam odsjeo bilo moguće dobiti bocu odličnog gazdinog vina za tri eura. Čak i u ekstremno skupom (i Dubrovniku vrlo sličnom) Antibesu možete u kafiću popiti čašu sasvim dobrog francuskog vina za euro i pol... Što je otprilike dvostruko manje nego što ćete platiti kavu. Godinu ranije, na Pelješcu koji obiluje vinarijama, bilo je nemoguće dobiti butelju ičeg pristojnog ispod stotinjak kuna. A smještaj je koštao isto - pedeset eura za dvoje, ali je bio neusporediv, u korist Toscane gdje sam za taj novac imao kućicu na kat i poveći bazen na pet metara od nje, uz pogled od milijun dolara... Dobiti u Istri makar i bazični smještaj za taj novac graniči s fantastikom, makar i u unutrašnjosti. No, zaputite li se u turistički atraktivnija odredišta na samoj obali, smještaj u Italiji i Francuskoj može biti i arogantno skup, kako privatni tako i hotelski. U Grčkoj je jasno osjetno povoljnije - dok god se držite daleko od elitnijih lokacija na otocima i dok vam ne smetaju pijani njemački i britanski teenageri svuda oko vas. Ono što mi je u Hrvatskoj predstavljalo problem je što nitko ne želi niti čuti da biste negdje ostali samo dva ili tri dana u privatnom smještaju. Čak i na lokacijama gdje ljudi inače dolaze na dva-tri dana, poput Zrća.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277874.jpg

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277983.jpg
Farma u Toscani, smješaj po cijeni najjeftinijeg dvokrevetnog apartmana u Crikvi...


S druge strane, čak i na elitnim odredištima poput Monaca moguće je sasvim dobro jesti za sasvim razuman novac. U Schumijevom omiljenom "Stars and Barsu" platili smo bifteke koje je bilo nemoguće pojesti (za dvoje zapada preko kilograma) i butelju kućnog vina nekih pedesetak eura - otprilike kao u Skalinskoj. Niti brancini u Monaco villeu nisu bili skuplji. Dostupno, ako ne već jeftino? Da, dok pazite gdje zalazite i konzultirate tripadvisor, u protivnom bi vam se moglo desiti da sjednete na par pića i poneki sladoled i ostanete lakši za stotinjak eura. Pivo u klubovima po mondenim odredištima može doseći nevjerojatnih 30 eura, iako je tamo nitko ne pije, svi se drže šampanjca po tisuću i više. Cijene hotela i smještaja? Najčešće od 500 do 1.000 eura na noć, a u elitnim hotelima poput Hermitagea i mnogo više: znate, to su oni hoteli ispred kojih stoje parkirani pokazni Spykeri, Paganiji, i egzotična vozila koja ni Jeremy Clarkson ne bi isprva prepoznao. S druge strane, i u ekscesno skupom Cannesu moguće je pojesti pristojnu večeru za novac ne mnogo veći nego što ćete istu takvu platiti u Trogiru ili Rovinju. Zapravo: možda i manji, obzirom na cijene restorana u Rovinju.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277853.jpg
Jahte u monegaškoj luci

Naglasak je na "pristojnu": zanimljivo je da su cijene pizza, hamburgera i općenito junk fooda svake vrste osjetno veće nego u Hrvatskoj, pa ćete pizzu u Italiji ili Francuskoj, ako je čemu, u pravilu platiti stotinjak kuna, dok su cijene ozbiljnijih restorana ne mnogo veće. Govorimo, jasno, o standardnoj ponudi turističkih restorana: zaputite li se u kakav restoran s Michelinovim zvjezdicama tipa Louisa XV, to bi vas moglo koštati i preko dvije tisuće eura po osobi, za večeru. Osobno to nisam provjeravao, ali znam neke koji su imali čast... No, poanta je: dok su kod nas generalno cijene stvari poput cole, pizze ili pive mnogo niže nego u Italiji, Francuskoj, i Španjolskoj, dotke su cijene su sve sličnije kako se ide prema gore u turističkoj ponudi.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277855.jpg
Halo, Bing, trosobni stan, cijena sitnica...


Smještaj? Nekretnine su vani u pravilu mnogo skuplje: spomenuti Monaco je ekstremni primjer. Oblijepljen je oglasima agencija za nekretnine, i moram priznati da su i mene šokirale: dva milijuna eura za garsonjericu od tridesetak kvadrata, 14 milijuna za luksuzni trosobni stan na 15. katu... Naravno, tamo gdje cijena kvadrata nerijetko prelazi nevjerojatnih sto tisuća eura, smještaj ne može biti naročito jeftin. Niti Nica, vjerojatno najjeftnije mjesto na Azurnoj obali, grad veličine Splita, nije nimalo jeftina - kvadrati se kreću od 4 do 10 tisuća eura, a u skladu s tim je i cijena dnevnog najma. Ako vam se baš posreći, možete pronaći i vrlo povoljan smještaj na stotinjak metara od šetnice, u dobroj četvrti, preko Housetripa ili nekog sličnog sitea - nama se posrećilo da pronađemo lijepi i poveći stan na odličnoj lokaciji za osamdesetak eura dnevno, no takva cijena je velika iznimka a nipošto pravilo - ali o hotelima uz samu šetnicu niti ne razmišljajte, sve ispod 500 eura dnevno u sezoni je premija na lutriji. U pravilu, cijene svega osim hrane u dućanima su višestruko veće nego u Hrvatskoj. No, najbolje stvari, poput razgledanja Provanse, i predivnih plaža su i dalje besplatne... uglavnom.

Naravno, ako nađete neku na kojoj ne morate platiti suncobran ležaljke, čija cijena može biti zastrašujuća i nerijetko za dan prelazi trideset eura. U većini gradova najbolji dijelovi plaža pripadaju hotelima ili se ulaz naplaćuje, no i u Cannesu, Nici, Antibesu, i sličnim mjestima postoje velike i izuzetno lijepe plaže na koje je ulaz slobodan, a izgledom su miljama ispred većine naših. U Italiji pak uglavnom ulaz na plažu naplaćuju, i nije jeftin - a ni more nije neko ludilo, naročito s jadranske strane.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277982.jpg
Plaža u Italiji


Prilično su skupe i lokalne atrakcije - penjanje na kosi toranj u Pizzi će vam naplatiti arogantnih 18 eura, ni ulazi u razne povijesne crkve i galerije nisu jeftini, a parkiranje ćete u Veneciji platiti 30 eura. U istoj toj Veneciji ćete sladoled ili piće platiti i više nego skupo, ali je zato u neposrednoj okolici moguće pronaći odličnih hotela s 4 zvjezdice po cijeni od pedesetak eura za dvokrevetnu sobu - bar je nama uspjelo. U Hrvatskoj je to teže pronaći u sezoni, po toj cijeni - u stvari, po toj cijeni ćete jako teško pronaći bilo kakav jadni sobičak...

A što je bolje, a što lošije?

Plaže, plaže, i plaže. Hrvatska ih zapravo nema. Ok, ona u Baški je solidna, ali tamo ljeti nemate gdje prostrti ručnik. Ona na Bolu je lijepa, ali parking ćete platiti ako me sjećanje služi nekih 70 kuna u startu - nije ni malo, a to je tek početak troškova. U Hrvatskoj prevladavaju kamene plaže, i koliko god mi njih prezentirali kao "autentične" i "ljepotu divlje prirode" - to nije ono što turisti žele. K vragu, to nije ni ono što ja želim, mrzim lomiti noge po oštrom kamenju ili krupnom oblutku. Hrvati nisu svjesni jednostavne činjenice: plaža znatno utječe na cijenu mjesta. Ona s pješčanom postižu veće cijene od onih sa šljunčanom, a ona sa šljunčanom u pravilu su skuplja od onih gdje su samo stijene. Na stranu iznimke, to je generalno pravilo.

Zato su mi beskrajne pješčane plaže Krete, stotinjak metara duboke i kilometrima i kilometrima duge, iza kojih se prostiru nizovi beach barova s bazenima i restorančića, bile priličan šok. Na njih me zapravo otjerala arogancija dubrovačkih organa reda i mira negdje tamo devedesetih, koji su odlučili uvesti mir i tišinu u starom gradu nakon ponoći, jer bi neka nonica spavala. Gnjevan zbog akcije policije koja je isključila jazz band koji je zabavljao nas turiste na poljani u starom gradu dok smo ispijali pivo po cijeni od tada nevjerojatnih 40 kuna, odlučio sam po prvi put otići u inozemstvo... jer, kad već toliko plaćam za običnu "žuju", očekujem bar toliko uviđavnosti od "domaćih" da me ne potjeraju u ponoć na spavanje.

Ok, treba vam ležaljka, Grci kao Grci, imaju cijene već prema platežnoj moći turista - ako vas ošacaju da ste skandinavac onda je 8 eura, ako ste Britanac ili Nijemac onda je pet, ako ste "iz ovih krajeva" možete se prošvercati i za siću od tri eura... Usto, računajte da su Grci prilični lupeži i da će vas pokušati oženiti na svemu, od najma skutera ili auta do hotela: trikovi su bezbrojni i treba jako paziti što zapravo dogovarate i što je uključeno a što ne. Hrvatska je ipak mnogo manje balkan. S druge strane, nevjerojatno su poduzetni - ako zaželite razgledati kakve antičke iskopine, vjerojatno će ih sagraditi od stiropora već idući dan... Ili vas odvesti na kakav izlet u kakvo "autentično grčko selo" koje je autentično upravo koliko i Disneyland, pa nakon što vas napoje "besplatnim" jeftinim vinom pokušat će vam uvaliti ovo, ono, i nešto treće po cijenama koje nemaju baš veze s mozgom. Na mediteranu ste, a osjećate se kao da ste sred Peckhama. I pregovarate s Del Boyem. S druge strane, buka nikad nikom nije smetala iako je mladež divljala ulicama do jutra - za razliku od Dubrovčana, oni jednostavno imaju turističke zone u kojima se smije bučiti... a i lukavo su podjelili mjesta u okolici po zemljama i platežnoj moći turista, pa se točno zna gdje dolaze Nijemci, gdje Englezi, a gdje Skandinavci. Tome su prilagođene cijene, ponuda, i izgled mjesta, a najskuplje je naravno tamo gdje su Skandinavci.


Plaže i zabava - to je ono gdje je Grčka prednjačila. U plažama, prednjači i dalje: Zar je tako teško urediti plaže? Zar itko misli da su sve te pješčane plaže prirodno nastale? Kod nas je jedino Petrina pokušao nešto slično, uz veliki otpor javnosti. Usto, koliko god smo mi ponosni na čistoću i ljepotu našeg mora... vjerujte mi, ni na grčkim otocima ili na francuskoj obali more nije ništa ružnije. U zabavi, Grci ne prednjače više, a i nitko drugi tu više nije ispred nas osim možda Španjolaca: Zrće je jedna od definitivno najjeftinijih i najboljih destinacija za zabavu diljem Europe. Na Ibizi nisam nikad bio, no oni koji jesu kažu da nije nešto bolja - samo mnogo skuplja, tamo ćete ulaz u klub platiti i pedesetak eura. Na Zrću je ulaz u pravilu besplatan ako baš ne nastupa neko veliko ime u Papayi, ali ni tada u pravilu nećete platiti više od nekih 150 kuna. Kokteli su također cijenom razmjerno povoljni - šezdesetak eura za mali, sto pedeset do dvjestotinjak kuna za onaj litreni - što je skupo kad računate da je na toj nakupini leda profit i do 1000%, ali jeftino u usporedbi s onim koliko će vas oderati drugdje. Usto, u Italiji i Francuskoj takvih mjesta baš i nema, a ona koja postoje na azurnoj obali su do te mjere ekscesno skupa da je bolje da smjesta zaboravite na njih ako niste Rihanna, crni raper, ili meksički diler droge.



Ono čega također nema su - kafići. Mi smo nekako navikli na kafiće posvuda, dok ih po Italiji i Francuskoj, čak i u etabiliranim turističkim mjestima, treba tražiti svijećom. Da, sve je puno restorana, ali kafići? Ne. Oni su valja izumrli. A dođete li izvan sezone negdje, kao mi proljetos u Cortinu d' Ampezzo na samom kraju skijaške sezone, negdje u travnju - moglo bi vam se lako desiti da nemate gdje nešto popiti, kamoli pojesti. Izvan sezone ne radi niti jedan kafić, i samo jedan restoran - a i taj radi tek kad je vrijeme za večeru...

Općenito, mi smatramo da u turističkim mjestima sve mora biti gostima dostupno od 0-24, nedjeljom i praznikom, no vani to baš nije slučaj. Restorani u pravilu rade samo u vrijeme ručka i večere, ili čak samo večere, kafići su rijetki, a u polumilijunskoj Nici subotom popodne ne radi niti jedan dućan, kamoli nedjeljom. U Italiji je situacija vrlo slična tome. Koja razlika od Hrvatske ili, još više, Grčke gdje ne samo da su barovi posvuda, nego mnogi imaju i svoj bazen! U Grasseu smo prisustvovali lokalnom festivalu jasmina, na koji smo naletjeli slučajno: po završetku programa, oko jedanaest sati, rijeka od desetak tisuća turista se razmiljela gradom u potrazi za bilo kakvim lokalom koji radi... Bez uspjeha. Jedino što je radilo bila je jedna jedina slastičarna, ispred koje se stvorio red nalik onom u socijalizmu! Ali gdje biste drugdje osim u Grasseu mogli probati sladoled od lavande?

Možete se upitati kakvog smisla ima uspoređivati azurnu obalu i Hrvatsku, ili Italiju i Hrvatsku, no ima, jer se radi o mediteranskim lokacijama, dostupnim automobilom. Usto, radi se o zemljama unutar EU. U turizmu je "brand" sve: naplatiti možete onoliko koliko ste sebi izgradili image. Hrvatska je na žalost u ligi s Grčkom, Turskom i Marokom što se tiče i imagea i cijena. Kod nas imamo samo dva prava turistička branda, Istru i Dubrovnik, i tamo su cijene prilično blizu onima na elitnijim lokacijama na zapadu, bar u nekim segmentima. I pustite priču da prosječan Hrvat to ne može platiti: ne može ni prosječan Francuz u St Tropez, bez brige.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277872.jpg
Livorno

Koliko god nama Dubrovnik bio eltina lokacija, ili Hvar oni nisu ni cijenama niti brojem ekscesno skupih jahti usidrenih pred obalom niti ugledom u svijetu na razini jedne Azurne obale, Sardinije, ili Malorce. Time niti cijenama: u Nici turizam bio razvijen još krajem 19 stoljeća, kad su bogati Englezi odlazili tamo oporaviti se od tmurne Londonske klime (zato se šetnica u Nici i zove "Promenade des Anglais"). Vile duž obale u Livornu također svjedoče o dugoj tradiciji turizma. Kod nas se počelo, osim u Opatiji, Lovranu i Baški te još ponekom mjestašcu, o turizmu ozbiljnije razmišljati tek sedamdesetih, negdje kad i u Grčkoj i Španjolskoj, no naša turistička ponuda je sve do dvijetisućitih bila prililno "socijalistička". S jedne strane, to je prednost, s druge mana. Uostalom, i St. Tropez se počeo tek tada razvijati.

No na kraju, isplati li se uopće ljetovati u Hrvatskoj? Zavisi, i ja sam svake godine u dilemi: trošak mi na kraju ispadne gotovo jednak, ako se na zapadu odreknem nekih stvari poput ispijanja piva po kafićima uz obalu. Hrvatska svakako ima razmjerno povoljne cijene gotovo svega, ali isto tako i zaostaje u kultiviranosti. Pelješac me primjerice oduševio ljepotom, ali da bi bio nova Istra jednostavno treba raditi jako mnogo na njemu. Usto, često puta u inozemstvu jednostavno dobijem više za svoj novac, čak i tamo gdje je sve naizgled mnogo skuplje. Seoski turizam u Toscani mi je apsolutno otkriće, kao i tamošnje ceste po kojima se nekad vozila utrka Mille miglia - doduše niti neke naše nisu loše, a i nisu načičkane radarima... Naše more je divno, ali turisti u pravilu pored mora i sunca traže i plaže i zabavu. Plaža - pješčanih, onakvih kakve velika većina turista želi - jednostavno kronično nedostaje, a sa zabavom je danas ipak prilično dobro, bar u mjestima namijenjemim mladima. Neke stvari su smiješno jeftine, druge pak arogantno skupe. U nekima smo u samom vrhu, dok smo kod drugih u debelom turističkom srednjem vijeku... No, ono što je sigurno, da ne moramo imati kompleksa i spram najrazvikanjih lokacija. U Hrvatskoj postoji još mnogo prostora i za omasovljenje turizma, i za veću zaradu, ali to će svakako zahtijevati mnogo posla, truda, organizacije i strategije. Vremena kad se moglo živjeti od cimerfraja bez mnogo truda prolaze, turisti, čak i moja malenkost, danas očekuju mnogo više od kamene nepočišćene plaže sto metara od kanalizacije i sobice u kakvoj apratmanskoj betonjari.

skater
16-07-2014, 18:57
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/127493-iskustva-obicnog-turista-isplati-li-se-uopce-ljetovati-u-hrvatskoj.html

Iskustva običnog turista: Isplati li se uopće ljetovati u Hrvatskoj?


Je li Hrvatska jeftina ili preskupa? Natječemo li se mi u cijenama ponude s Marokom ili susjednom Italijom? Bez namjere da idem u statistike ili citiram strance, radije ću iznijeti osobna iskustva iz raznih zemalja na Mediteranu.
Kao i većina građana SFRJ, do rata sam ljetovao u Hrvatskoj: kao i svi, kod djedova, baka, rodbine... Danas ljudi često spominju da je onda radnik mogao ljetovati na Jadranu, a danas nam je to preskupo, no tada su tek bolje stojeći uplaćivali privatni smještaj, ostali su putovali na more oboružani hranom za idućih mjesec dana, u vlastitu vikendicu sagrađenu sedamdesetih, kad je beton bio jeftin, a sve ostalo skupo, ili, češće, kod rodbine i prijatelja. Kvalitetni restorani su bili rijetki, a ako biste kao domaći gost i sjeli u njih gledali su vas sumnjičavo. Domaći gost bi sjedio uz pivu i eventualno ćevape satima, čekalo se da dođe "Švabo" i naruči ribu (kako se računalo da isti ne znaju previše o ribama, obično bi im se uvalila ona od prekjučer). Kafići uz rivu su bili uglavnom u socrealističkom stilu, kao i većina hotela, a hrana u njima je redovito bila predmetom kritika stranaca naviklih na malo bolje standarde. Klinci su lijepili noseve uz stakla automobila kojima su Nijemci dolazili na more, jer takve baš i nisu viđali na našim ulicama, kako bi vidjeli "koliko ide", a stariji klinci napasali oči na liberalnim i bujnim Šveđankama u toplesu.


Turisti su se uglavnom žalili na nedostatak sadržaja i zabave. Ista se svodila na ribarske večeri i ljetne terase na kojima bi svirao kakav bend sastavljen od lokalnih galebova, u pravilu ne pretjerano muzički nadarenih, ali živo zaineteresiranih za barenje kakave Inge auf Sweden. Tome je električna gitara i služila. Domaći turist je novac ostavljao na domaćem Jadranu, jer mu je sve ostalo bilo preskupo i nedostižno. Daleka putovanja avionom na kakve destinacije poput Maroka ili Turske su bila izvan platežne moći, a tamo gdje se moglo otići autom se uglavnom išlo kupiti traperice i čokoladu. Ljetovanje u inozemstvu je ipak bilo za uski krug.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277852.jpg
Zrće, i stanovita Mađarica

Hrvatski se turizam u međuvremenu dramatično promijenio, ali neke stvari su ostale iste. Zabave je svakako više, Zrće je definitivno jedna od najboljih i najpovoljnijih desetinacija za zabavu u svijetu, hoteli su uglavnom bolji, a neki baš i ne. S druge strane Dubrovnik je osamdesetih bio vibrantan grad, zabavan, pun života, mladenački, i s igrama koje su pružale kulturu i pučku zabavu sve u jednom, dok je danas nekako dosadan, razočaravajuć, i arogantno skup... Plaže su svakako čišće, ali i dalje pretežno kamene, restoranska ponuda kvalitetnija, kafići dotjeraniji i u njima više nema metalnih "jadran" stolaca i konobarica dlakavih nogu u Borosanama, ali i Hrvatima je inozemstvo dostupnije. Usto, cijene avionskog prijevoza su pale, i danas Nijemci više ne idu u Hrvatsku jer im je to najbliže toplo more: čarterom do Španjolske je jeftinije nego autom do Hrvatske.

Što je jeftinije, a što skuplje?


Koliko god se mi bunili na pive od 20 kuna i pizze od 60 kuna, te cijene ležaljki i svega ostalog, Hrvatska spada u jeftinija odredišta što se tiče cijena izlazaka i pića. Pivu ćete rijetko gdje u Europi naći ispod 5 eura, i to malu. Bar kad govorimo o kafićima. U Grčkoj, na Kreti, sam još mogao dobiti "specijalnu ponudu" tipa dvije pive po cijeni jedne (pet eura). Male, jasno. No to je jeftina destinacija, namijenjena engleskoj radničkoj mladeži koja ide tamo radi klubova. Na francuskoj Azurnoj obali su cijene osjetno više: pića u rijetkim kafićima mogu biti i ekscesno skupa, a isto je u Italiji. Čak niti u selima Toscane, miljama daleko od bilo kakvih turističkih odredišta, u lokalnoj pivnici u kojoj su subotom uveče jedini gosti lokalni teenageri iz okolnih sela (svi sa istim kokot - frizurama), piva nije ispod pet eura, velika sedam. To je dobrih 50 kuna za veliku pivu, i to u seoskom bircu. Skupo? Jeftinije nego u Dubrovniku, ali osjetno skuplje nego na sličnim mjestima u Hrvatskoj.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/1_277856.jpg
Plaža u Cannesu

Ali zato je na imanju na kom sam odsjeo bilo moguće dobiti bocu odličnog gazdinog vina za tri eura. Čak i u ekstremno skupom (i Dubrovniku vrlo sličnom) Antibesu možete u kafiću popiti čašu sasvim dobrog francuskog vina za euro i pol... Što je otprilike dvostruko manje nego što ćete platiti kavu. Godinu ranije, na Pelješcu koji obiluje vinarijama, bilo je nemoguće dobiti butelju ičeg pristojnog ispod stotinjak kuna. A smještaj je koštao isto - pedeset eura za dvoje, ali je bio neusporediv, u korist Toscane gdje sam za taj novac imao kućicu na kat i poveći bazen na pet metara od nje, uz pogled od milijun dolara... Dobiti u Istri makar i bazični smještaj za taj novac graniči s fantastikom, makar i u unutrašnjosti. No, zaputite li se u turistički atraktivnija odredišta na samoj obali, smještaj u Italiji i Francuskoj može biti i arogantno skup, kako privatni tako i hotelski. U Grčkoj je jasno osjetno povoljnije - dok god se držite daleko od elitnijih lokacija na otocima i dok vam ne smetaju pijani njemački i britanski teenageri svuda oko vas. Ono što mi je u Hrvatskoj predstavljalo problem je što nitko ne želi niti čuti da biste negdje ostali samo dva ili tri dana u privatnom smještaju. Čak i na lokacijama gdje ljudi inače dolaze na dva-tri dana, poput Zrća.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277874.jpg

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277983.jpg
Farma u Toscani, smješaj po cijeni najjeftinijeg dvokrevetnog apartmana u Crikvi...


S druge strane, čak i na elitnim odredištima poput Monaca moguće je sasvim dobro jesti za sasvim razuman novac. U Schumijevom omiljenom "Stars and Barsu" platili smo bifteke koje je bilo nemoguće pojesti (za dvoje zapada preko kilograma) i butelju kućnog vina nekih pedesetak eura - otprilike kao u Skalinskoj. Niti brancini u Monaco villeu nisu bili skuplji. Dostupno, ako ne već jeftino? Da, dok pazite gdje zalazite i konzultirate tripadvisor, u protivnom bi vam se moglo desiti da sjednete na par pića i poneki sladoled i ostanete lakši za stotinjak eura. Pivo u klubovima po mondenim odredištima može doseći nevjerojatnih 30 eura, iako je tamo nitko ne pije, svi se drže šampanjca po tisuću i više. Cijene hotela i smještaja? Najčešće od 500 do 1.000 eura na noć, a u elitnim hotelima poput Hermitagea i mnogo više: znate, to su oni hoteli ispred kojih stoje parkirani pokazni Spykeri, Paganiji, i egzotična vozila koja ni Jeremy Clarkson ne bi isprva prepoznao. S druge strane, i u ekscesno skupom Cannesu moguće je pojesti pristojnu večeru za novac ne mnogo veći nego što ćete istu takvu platiti u Trogiru ili Rovinju. Zapravo: možda i manji, obzirom na cijene restorana u Rovinju.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277853.jpg
Jahte u monegaškoj luci

Naglasak je na "pristojnu": zanimljivo je da su cijene pizza, hamburgera i općenito junk fooda svake vrste osjetno veće nego u Hrvatskoj, pa ćete pizzu u Italiji ili Francuskoj, ako je čemu, u pravilu platiti stotinjak kuna, dok su cijene ozbiljnijih restorana ne mnogo veće. Govorimo, jasno, o standardnoj ponudi turističkih restorana: zaputite li se u kakav restoran s Michelinovim zvjezdicama tipa Louisa XV, to bi vas moglo koštati i preko dvije tisuće eura po osobi, za večeru. Osobno to nisam provjeravao, ali znam neke koji su imali čast... No, poanta je: dok su kod nas generalno cijene stvari poput cole, pizze ili pive mnogo niže nego u Italiji, Francuskoj, i Španjolskoj, dotke su cijene su sve sličnije kako se ide prema gore u turističkoj ponudi.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277855.jpg
Halo, Bing, trosobni stan, cijena sitnica...


Smještaj? Nekretnine su vani u pravilu mnogo skuplje: spomenuti Monaco je ekstremni primjer. Oblijepljen je oglasima agencija za nekretnine, i moram priznati da su i mene šokirale: dva milijuna eura za garsonjericu od tridesetak kvadrata, 14 milijuna za luksuzni trosobni stan na 15. katu... Naravno, tamo gdje cijena kvadrata nerijetko prelazi nevjerojatnih sto tisuća eura, smještaj ne može biti naročito jeftin. Niti Nica, vjerojatno najjeftnije mjesto na Azurnoj obali, grad veličine Splita, nije nimalo jeftina - kvadrati se kreću od 4 do 10 tisuća eura, a u skladu s tim je i cijena dnevnog najma. Ako vam se baš posreći, možete pronaći i vrlo povoljan smještaj na stotinjak metara od šetnice, u dobroj četvrti, preko Housetripa ili nekog sličnog sitea - nama se posrećilo da pronađemo lijepi i poveći stan na odličnoj lokaciji za osamdesetak eura dnevno, no takva cijena je velika iznimka a nipošto pravilo - ali o hotelima uz samu šetnicu niti ne razmišljajte, sve ispod 500 eura dnevno u sezoni je premija na lutriji. U pravilu, cijene svega osim hrane u dućanima su višestruko veće nego u Hrvatskoj. No, najbolje stvari, poput razgledanja Provanse, i predivnih plaža su i dalje besplatne... uglavnom.

Naravno, ako nađete neku na kojoj ne morate platiti suncobran ležaljke, čija cijena može biti zastrašujuća i nerijetko za dan prelazi trideset eura. U većini gradova najbolji dijelovi plaža pripadaju hotelima ili se ulaz naplaćuje, no i u Cannesu, Nici, Antibesu, i sličnim mjestima postoje velike i izuzetno lijepe plaže na koje je ulaz slobodan, a izgledom su miljama ispred većine naših. U Italiji pak uglavnom ulaz na plažu naplaćuju, i nije jeftin - a ni more nije neko ludilo, naročito s jadranske strane.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277982.jpg
Plaža u Italiji


Prilično su skupe i lokalne atrakcije - penjanje na kosi toranj u Pizzi će vam naplatiti arogantnih 18 eura, ni ulazi u razne povijesne crkve i galerije nisu jeftini, a parkiranje ćete u Veneciji platiti 30 eura. U istoj toj Veneciji ćete sladoled ili piće platiti i više nego skupo, ali je zato u neposrednoj okolici moguće pronaći odličnih hotela s 4 zvjezdice po cijeni od pedesetak eura za dvokrevetnu sobu - bar je nama uspjelo. U Hrvatskoj je to teže pronaći u sezoni, po toj cijeni - u stvari, po toj cijeni ćete jako teško pronaći bilo kakav jadni sobičak...

A što je bolje, a što lošije?

Plaže, plaže, i plaže. Hrvatska ih zapravo nema. Ok, ona u Baški je solidna, ali tamo ljeti nemate gdje prostrti ručnik. Ona na Bolu je lijepa, ali parking ćete platiti ako me sjećanje služi nekih 70 kuna u startu - nije ni malo, a to je tek početak troškova. U Hrvatskoj prevladavaju kamene plaže, i koliko god mi njih prezentirali kao "autentične" i "ljepotu divlje prirode" - to nije ono što turisti žele. K vragu, to nije ni ono što ja želim, mrzim lomiti noge po oštrom kamenju ili krupnom oblutku. Hrvati nisu svjesni jednostavne činjenice: plaža znatno utječe na cijenu mjesta. Ona s pješčanom postižu veće cijene od onih sa šljunčanom, a ona sa šljunčanom u pravilu su skuplja od onih gdje su samo stijene. Na stranu iznimke, to je generalno pravilo.

Zato su mi beskrajne pješčane plaže Krete, stotinjak metara duboke i kilometrima i kilometrima duge, iza kojih se prostiru nizovi beach barova s bazenima i restorančića, bile priličan šok. Na njih me zapravo otjerala arogancija dubrovačkih organa reda i mira negdje tamo devedesetih, koji su odlučili uvesti mir i tišinu u starom gradu nakon ponoći, jer bi neka nonica spavala. Gnjevan zbog akcije policije koja je isključila jazz band koji je zabavljao nas turiste na poljani u starom gradu dok smo ispijali pivo po cijeni od tada nevjerojatnih 40 kuna, odlučio sam po prvi put otići u inozemstvo... jer, kad već toliko plaćam za običnu "žuju", očekujem bar toliko uviđavnosti od "domaćih" da me ne potjeraju u ponoć na spavanje.

Ok, treba vam ležaljka, Grci kao Grci, imaju cijene već prema platežnoj moći turista - ako vas ošacaju da ste skandinavac onda je 8 eura, ako ste Britanac ili Nijemac onda je pet, ako ste "iz ovih krajeva" možete se prošvercati i za siću od tri eura... Usto, računajte da su Grci prilični lupeži i da će vas pokušati oženiti na svemu, od najma skutera ili auta do hotela: trikovi su bezbrojni i treba jako paziti što zapravo dogovarate i što je uključeno a što ne. Hrvatska je ipak mnogo manje balkan. S druge strane, nevjerojatno su poduzetni - ako zaželite razgledati kakve antičke iskopine, vjerojatno će ih sagraditi od stiropora već idući dan... Ili vas odvesti na kakav izlet u kakvo "autentično grčko selo" koje je autentično upravo koliko i Disneyland, pa nakon što vas napoje "besplatnim" jeftinim vinom pokušat će vam uvaliti ovo, ono, i nešto treće po cijenama koje nemaju baš veze s mozgom. Na mediteranu ste, a osjećate se kao da ste sred Peckhama. I pregovarate s Del Boyem. S druge strane, buka nikad nikom nije smetala iako je mladež divljala ulicama do jutra - za razliku od Dubrovčana, oni jednostavno imaju turističke zone u kojima se smije bučiti... a i lukavo su podjelili mjesta u okolici po zemljama i platežnoj moći turista, pa se točno zna gdje dolaze Nijemci, gdje Englezi, a gdje Skandinavci. Tome su prilagođene cijene, ponuda, i izgled mjesta, a najskuplje je naravno tamo gdje su Skandinavci.


Plaže i zabava - to je ono gdje je Grčka prednjačila. U plažama, prednjači i dalje: Zar je tako teško urediti plaže? Zar itko misli da su sve te pješčane plaže prirodno nastale? Kod nas je jedino Petrina pokušao nešto slično, uz veliki otpor javnosti. Usto, koliko god smo mi ponosni na čistoću i ljepotu našeg mora... vjerujte mi, ni na grčkim otocima ili na francuskoj obali more nije ništa ružnije. U zabavi, Grci ne prednjače više, a i nitko drugi tu više nije ispred nas osim možda Španjolaca: Zrće je jedna od definitivno najjeftinijih i najboljih destinacija za zabavu diljem Europe. Na Ibizi nisam nikad bio, no oni koji jesu kažu da nije nešto bolja - samo mnogo skuplja, tamo ćete ulaz u klub platiti i pedesetak eura. Na Zrću je ulaz u pravilu besplatan ako baš ne nastupa neko veliko ime u Papayi, ali ni tada u pravilu nećete platiti više od nekih 150 kuna. Kokteli su također cijenom razmjerno povoljni - šezdesetak eura za mali, sto pedeset do dvjestotinjak kuna za onaj litreni - što je skupo kad računate da je na toj nakupini leda profit i do 1000%, ali jeftino u usporedbi s onim koliko će vas oderati drugdje. Usto, u Italiji i Francuskoj takvih mjesta baš i nema, a ona koja postoje na azurnoj obali su do te mjere ekscesno skupa da je bolje da smjesta zaboravite na njih ako niste Rihanna, crni raper, ili meksički diler droge.



Ono čega također nema su - kafići. Mi smo nekako navikli na kafiće posvuda, dok ih po Italiji i Francuskoj, čak i u etabiliranim turističkim mjestima, treba tražiti svijećom. Da, sve je puno restorana, ali kafići? Ne. Oni su valja izumrli. A dođete li izvan sezone negdje, kao mi proljetos u Cortinu d' Ampezzo na samom kraju skijaške sezone, negdje u travnju - moglo bi vam se lako desiti da nemate gdje nešto popiti, kamoli pojesti. Izvan sezone ne radi niti jedan kafić, i samo jedan restoran - a i taj radi tek kad je vrijeme za večeru...

Općenito, mi smatramo da u turističkim mjestima sve mora biti gostima dostupno od 0-24, nedjeljom i praznikom, no vani to baš nije slučaj. Restorani u pravilu rade samo u vrijeme ručka i večere, ili čak samo večere, kafići su rijetki, a u polumilijunskoj Nici subotom popodne ne radi niti jedan dućan, kamoli nedjeljom. U Italiji je situacija vrlo slična tome. Koja razlika od Hrvatske ili, još više, Grčke gdje ne samo da su barovi posvuda, nego mnogi imaju i svoj bazen! U Grasseu smo prisustvovali lokalnom festivalu jasmina, na koji smo naletjeli slučajno: po završetku programa, oko jedanaest sati, rijeka od desetak tisuća turista se razmiljela gradom u potrazi za bilo kakvim lokalom koji radi... Bez uspjeha. Jedino što je radilo bila je jedna jedina slastičarna, ispred koje se stvorio red nalik onom u socijalizmu! Ali gdje biste drugdje osim u Grasseu mogli probati sladoled od lavande?

Možete se upitati kakvog smisla ima uspoređivati azurnu obalu i Hrvatsku, ili Italiju i Hrvatsku, no ima, jer se radi o mediteranskim lokacijama, dostupnim automobilom. Usto, radi se o zemljama unutar EU. U turizmu je "brand" sve: naplatiti možete onoliko koliko ste sebi izgradili image. Hrvatska je na žalost u ligi s Grčkom, Turskom i Marokom što se tiče i imagea i cijena. Kod nas imamo samo dva prava turistička branda, Istru i Dubrovnik, i tamo su cijene prilično blizu onima na elitnijim lokacijama na zapadu, bar u nekim segmentima. I pustite priču da prosječan Hrvat to ne može platiti: ne može ni prosječan Francuz u St Tropez, bez brige.

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/14/127493/277872.jpg
Livorno

Koliko god nama Dubrovnik bio eltina lokacija, ili Hvar oni nisu ni cijenama niti brojem ekscesno skupih jahti usidrenih pred obalom niti ugledom u svijetu na razini jedne Azurne obale, Sardinije, ili Malorce. Time niti cijenama: u Nici turizam bio razvijen još krajem 19 stoljeća, kad su bogati Englezi odlazili tamo oporaviti se od tmurne Londonske klime (zato se šetnica u Nici i zove "Promenade des Anglais"). Vile duž obale u Livornu također svjedoče o dugoj tradiciji turizma. Kod nas se počelo, osim u Opatiji, Lovranu i Baški te još ponekom mjestašcu, o turizmu ozbiljnije razmišljati tek sedamdesetih, negdje kad i u Grčkoj i Španjolskoj, no naša turistička ponuda je sve do dvijetisućitih bila prililno "socijalistička". S jedne strane, to je prednost, s druge mana. Uostalom, i St. Tropez se počeo tek tada razvijati.

No na kraju, isplati li se uopće ljetovati u Hrvatskoj? Zavisi, i ja sam svake godine u dilemi: trošak mi na kraju ispadne gotovo jednak, ako se na zapadu odreknem nekih stvari poput ispijanja piva po kafićima uz obalu. Hrvatska svakako ima razmjerno povoljne cijene gotovo svega, ali isto tako i zaostaje u kultiviranosti. Pelješac me primjerice oduševio ljepotom, ali da bi bio nova Istra jednostavno treba raditi jako mnogo na njemu. Usto, često puta u inozemstvu jednostavno dobijem više za svoj novac, čak i tamo gdje je sve naizgled mnogo skuplje. Seoski turizam u Toscani mi je apsolutno otkriće, kao i tamošnje ceste po kojima se nekad vozila utrka Mille miglia - doduše niti neke naše nisu loše, a i nisu načičkane radarima... Naše more je divno, ali turisti u pravilu pored mora i sunca traže i plaže i zabavu. Plaža - pješčanih, onakvih kakve velika većina turista želi - jednostavno kronično nedostaje, a sa zabavom je danas ipak prilično dobro, bar u mjestima namijenjemim mladima. Neke stvari su smiješno jeftine, druge pak arogantno skupe. U nekima smo u samom vrhu, dok smo kod drugih u debelom turističkom srednjem vijeku... No, ono što je sigurno, da ne moramo imati kompleksa i spram najrazvikanjih lokacija. U Hrvatskoj postoji još mnogo prostora i za omasovljenje turizma, i za veću zaradu, ali to će svakako zahtijevati mnogo posla, truda, organizacije i strategije. Vremena kad se moglo živjeti od cimerfraja bez mnogo truda prolaze, turisti, čak i moja malenkost, danas očekuju mnogo više od kamene nepočišćene plaže sto metara od kanalizacije i sobice u kakvoj apratmanskoj betonjari.

skater
16-07-2014, 19:00
Zar itko misli da su sve te pješčane plaže prirodno nastale? Kod nas je jedino Petrina pokušao nešto slično, uz veliki otpor javnosti.

Da možda izgradimo "lepši" i "stariji" Dubrovnik, Marcele? Da hrvatsku obalu betoniziramo ili pospemo pijeskom kako bi mogao lakše hodati?
Protivim se intervencijama u prirodu tamo gdje im nije mjesto. Ovo bi otvorilo Pandorinu kutiju. Ionako su neka mjesta nagrđena neplanskom gradnjom, zbrda-zdola. Hrvatska obala nisu koraljni grebeni, moramo sačuvati vlastitu posebnost inače ne ćemo biti ništa drugačiji od Španjolske i Grčke.

skater
16-07-2014, 19:02
zašto ne?
ajmo na referendum.
obziro mda će propasti, bilo bi lijepo gledati josipovićevu facu uobličenu u grimasu 100 puta jadniju od prosječno jadne njegove face u trenutku kad dozna informaciju da je dobio još koji parožak.
ako mu pak, uspije, opet dobro. barem znamo da s ovcama od ovog naroda nećemo nigdje daleko dogurati.

Ti bi se igrao radioaktivnim materijalom.

zaba1111
16-07-2014, 22:14
Da možda izgradimo "lepši" i "stariji" Dubrovnik, Marcele? Da hrvatsku obalu betoniziramo ili pospemo pijeskom kako bi mogao lakše hodati?
Protivim se intervencijama u prirodu tamo gdje im nije mjesto. Ovo bi otvorilo Pandorinu kutiju. Ionako su neka mjesta nagrđena neplanskom gradnjom, zbrda-zdola. Hrvatska obala nisu koraljni grebeni, moramo sačuvati vlastitu posebnost inače ne ćemo biti ništa drugačiji od Španjolske i Grčke.

Zato postoji struka da kaže gdje je mjesto , gdje je potreba i koja je mjera.
Npr , često sam u Vodicama, gdje do nedavno i nisu poistojale šljunčane plaže, osim na betonu ili oštrom kamenu nisi mogao gdje leći, danas je dobar dio Vodica nasut šljunkom i sad je to moguće, ugodno je za ući u more i upravo tamo gdje su plaže nasute ima i kupača, tako gdje nisu niti možeš ući ući u more nit koga ima, uglavnom jedva čekam da sve naspu i još prošire, ne znam što bi to narušili i što bi štitili.

Slična stvar je u Makarskoj, tamo gdje su nedavno nasuli plažu sada ima i kupača, tj. više je plaže i veći je kapacitet, ne vidim u čemu je problem, a kad se god glasno dignu ekološke udruge iskustvo uči da je opcija kontra njih ona prava.

Grunf
17-07-2014, 09:17
Činjenica je da je najpoznatija i najpriznatija hrvatska plaža Zlatni rat nasuta pijeskom tj. umjetno je napravljena. Ulaganje u plaže je u ulaganje u turizam. Kod nas je vrhunski domet ulaganja u plažu betoniranje uvala, a istraživanja među turistima pokazuju da su najpopularnije šljunčane i pješčane plaže tak da bumo valjda jednog dana i mi došli do te razine da si sredimo plaže.

kiša
17-07-2014, 20:36
Sabor kao Titanic: tonemo uz šampanjac
http://www.fizzit.net/images/1407/sampanjac1.jpg
Običaj je u civiliziranom svijetu da se otvaranjem boce šampanjca proslavi uspjeh, pobjeda, završetak uspješnog posla. Naši vrli zastupnici su pred ljetnu stanku otvorili šampanjac, a vjerojatno ni njima nije jasno što slave. Selo gori, baba se češlja, rekli bi neki.


Za otvaranje šampanjca možda imamo razloga mi ostali, koji smo ih se bar na neko vrijeme riješili. Oni naime odlaze na teškim i mukotrpnim radom zasluženi dvomjesečni odmor. To je možda dovoljan razlog da mi građani otvorimo šampanjac, jer dva mjeseca Sabor neće raditi nikakvu štetu, a bit ćemo i pošteđeni slušanja njihovih svađa, gluposti i primitivizma. Nećemo morati bar dva mjeseca razbijati glavu s tim što smo ih izabrali i pritom se osjećati kao kreteni.



No kojeg razloga za slavlje ima ta slučajna nakupina predobro plaćenih beskorisnika i štetočina, uz rijetke časne i manje nečasne iznimke? Doveli su zemlju do ruba bankrota brže nego što su se nadali? EU i svjetska banka su nedavno izrekla žestoke kritike na račun Hrvatske vlade, ocijenivši je posve nekompetentnom. To do njihovih gluhih ušiju nije doprlo pa je Mirando Mrsić rekao da nas "svjetska banka nije kritizirala već prepoznala naše reforme". Milanović, definitivno najnesposobniji premijer od osamostaljenja unatoč jakoj konkurenciji, rekao je prije neki dan da je ova vlada ostvarila, pa, neće reći čudo, ali svakako jako mnogo.



Koji sajam taštine i samozadovljstva! Da se zapitate žive li ti ljudi u paralelnom svemiru? Kad ih slušate, dođe vam da povjerujete u teorije zavjera o vanzemaljcima i ljudima gušterima! Kako ih drukčije protumačiti?



Podsjetimo, spomenuti predstavnik svjetske banke, gospodin Hahm, rekao je: "Nedostaje vodstvo u ekonomskim reformama, jasna vizija u kojem smjeru ekonomija želi ići. Ekonomija treba nekoga tko će efikasno koordinirati fiskalni okvir sa strukturnim reformama i time otvoriti prostor za rast predvođen privatnim sektorom", i dodao da je Hrvatska zaglibila u recesiji zato što nema čelnike koji će zagovarati promjene, i jer favorizira (parazitski) društveni sektor na uštrb privatnog.



Je li razlog za slavlje možda packa od Merkelice koja je došla u Dubrovnik a nije se htjela sastati s Milanovićem? Ili to što nije došla lani na prijem države u EU, i usput udarila packe vladi i saboru koji je izglasao Lex Perković, kojeg su kasnije morali povući nakon par šamara, a nakon toga su morali i izručiti bandite iz nekadašnje UDBA-e? To baš nije za otvaranje šampanjca, prije za pokrivanje ušima i stajanje u kutu.



Ili su možda slavili što nas je EU proglasila najneefikasnijom ekonomijom od svih članica, zemljom slučajem i nasljednikom Grčke? Slave li novi zakon o radu, koji su donijeli prije ljetne stanke, i odbijanje amandmana kojim bi se spriječilo da trudnice rade treću smjenu? Da ne slave možda otvaranjem šampanjca donošenje novog zakona o životnom partnerstvu? Ili to što su četnici (bivši i sadašnji) konačno uspjeli doći u Dubrovnik, ovaj put kao "ugledni gosti iz regiona", kad im već u ratu nije uspjelo silom oružja, i sad tamo s Josipovićem ugovaraju nove "zapadnobalkanije"?



Slave li to što nisu uspjeli povući praktički ni eura iz fondova? Ili slave kolaps zdravstvenog sustava? Nezaposlenost koja će nakon sezone zasigurno prijeći 400.000 ljudi? Slave li možda rekordan deficit i javni dug? Demografsku katastrofu i iseljavanje? Kad su bili u oporbi, svi naslovi su govorili kako ljudi masovno iseljavaju iz Hrvatske, iako je tada više ljudi - doseljavalo, samo se to nekako prešućivalo nego se uzimala samo jedna strana statistike.



Slave li sve one izjave kojima su se izblamirali, od Ingridinog engleskog do Milanovićevih tulavih izjava nakon poplava? Slave li prvu godinu u EU, u kojoj su Hrvatsku potpuno izblamirali pred EU partnerima? Slave li što im je sve više članova vlade i koalicije po zatvorima? Slave li to što su omogućili Marini da i dalje prima 17.000 kuna plaće iako radi iz zatvora u Remetincu?



Što god slavili, to otvaranje šampanjca budu uspomene na Severinin čuveni pornić, gdje je šampanjac isto bio u jednoj od glavnih uloga. Normalni ljudi slave kad imaju što. Doduše u kuplerajima se ponekad šampanjac otvara i čisto onako, da bi zabava išla dalje. Ako ih gledamo kao hrvatsku vladu, onda oni stvarno nemaju razloga za slavlje. Ako ih gledamo kao neprijatelje Hrvatske, onda međutim i te kako imaju razloga za slavlje: uspjeli su je dovesti na najnižu razinu u svakom pogledu otkad postoji.



Mi ćemo šampanjac ipak otvoriti kad oni odu za stalno, ne samo na godišnji. Po mogućnosti u Remetinec gdje ih već čekaju brojni suradnici i prijatelji.



Izvor: dnevno.hr

skater
17-07-2014, 21:00
Zato postoji struka da kaže gdje je mjesto , gdje je potreba i koja je mjera.
Npr , često sam u Vodicama, gdje do nedavno i nisu poistojale šljunčane plaže, osim na betonu ili oštrom kamenu nisi mogao gdje leći, danas je dobar dio Vodica nasut šljunkom i sad je to moguće, ugodno je za ući u more i upravo tamo gdje su plaže nasute ima i kupača, tako gdje nisu niti možeš ući ući u more nit koga ima, uglavnom jedva čekam da sve naspu i još prošire, ne znam što bi to narušili i što bi štitili.

Slična stvar je u Makarskoj, tamo gdje su nedavno nasuli plažu sada ima i kupača, tj. više je plaže i veći je kapacitet, ne vidim u čemu je problem, a kad se god glasno dignu ekološke udruge iskustvo uči da je opcija kontra njih ona prava.

Treba postojati mjera, ali s obzirom da kod nas struka nema utjecaja ili je pod utjecajem korupcije pitanje je koliko se radi u skladu s pravilima pod utjecajem zdravog razuma.

Humphrey
17-07-2014, 21:07
Pješčane ili šljunčane plaže? Turisti više vole pješčane,a i Hrvatima odgovoraju jer je teško zabiti glavu u šljunak.

skater
18-07-2014, 12:57
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/127777-dezulovic-nemaju-hrvati-veze-sa-njemackim-redom-radom-i-disciplinom-ali-imaju-s-nacizmom.html

Dežulović: Nemaju Hrvati veze sa njemačkim redom, radom i disciplinom, ali imaju s nacizmom


Dežulović ima rijedak talent da u meni pobudi osjećaj gađenja. Posljednjim svojim uratkom naslovljenim "I samim Nijemcima je neugodno kad njihovi navijači s juga Europe dižu desnice" posebno.

Jasno, to je nastavak starog udbaškog spina kako su se i sami nacisti zgražali nad onim što su ustaše radile u Jasenovcu. Već vidim kako Hitler bjesni u svom bunkeru i prijeti Paveliću da će ga smijeniti zbog pogroma Židova, a Mengele u suzama šalje uznemireno pismo Ligi naroda tražeći da se ti neljudski postupci prekinu. Inače među pravašima i hrvatskim patriotima je prije rata bio velik broj Židova, koji su bili mahom antijugoslavenski orijentirani, tako da je pogrom Židova u Hrvatskoj bio uglavnom produkt Hitlerovog ludila, dok je pak antisemitizam u nekim drugim dijelovima balkana bio autohton, baš kao što je i srpski fašizam s kraja osamdesetih bio autohton i samonikao.

"Zanimljiva je to stvar za ozbiljnu sociološku studiju, jer – kao i mnoge stvari u nogometu – sa samim nogometom, naravno, nikakve veze nema", piše autor ove ozbiljne sociološke studije Dežulović. "Fascinacija njemačkom nogometnom filozofijom proizvod je grandioznog projekta nacionalne emancipacije iz ranih devedesetih, kojim je predviđeno da se cijela hrvatska povijest, kultura, tradicija i mentalitet izmjeste s Balkana – kojemu po novome nikad nismo pripadali, kao što nikad nismo navijali za Brazil – i smjesti nešto sjeverozapadnije, između Austrije i Bavarske. I nastavlja, "Ćiro Blažević će izjavom kako Nijemce „najviše voli vidjeti na tenku i u Štuki" - diveći se njihovoj pobjedi nad Rusijom i „osveti za Staljingrad" - osloboditi Hrvate i posljednje rezerve, te „primalnim krikom" s psihijatrijskog kauča razotkriti prave korijene iznenadne hrvatske ljubavi prema njemačkom nogometu."

Jednu stvar je onima koji prate Dežulovićevo "dejstvovanje" nemoguće ne primijetiti: njemu strahovito smeta sve ono što civilizacijski i kulturološki veže Hrvate s mitteleeuropom i Njemačkom, a još mu više smeta kad Hrvati ne žele biti dio balkanske kaljuže. Sve što je ikad pisao ima zajednički nazivnik: zgaditi Hrvatima zapad (s izuzetkom anglosaksonskog svijeta), i Hrvate zapadu, i približiti ih istoku s kojeg u Hrvatsku nikad ništa dobrog ni plemenitog nije došlo: tek horde srpskih oficira koje su, kako je pisao prije Drugog svjetskog rata dopisnik engleskog i američkog tiska Gedye, "bogato plaćene od prihoda teških hrvatskih poreza izmiljele iz orijentalnog Beograda i raširile korupciju i prinudu".

Tako Dežulović i dalje iz antifašističkog, progresivnog i nadasve slobodarskog Beograda i dalje soli Hrvatima pamet o tome kako je priklanjati se Nijemcima svakako loše, dok je priklanjanti se Srbiji svakako moralno ispravno, naime nacionalizam je loš samo ako ide u smjeru nacionalne emancipacije Hrvata od Srba i srpstva, jer time ide i protiv široke slavenske duše, genetske programiranosti Hrvata da budu Balkanci. Nacionalizam jugoslavenske provenijencije je zdrav, narodni, domaći, antifašistički. Što god Srbi uradili, oni će uvijek biti Pijemont Zapadnobalkanije, antifašistički i slobodarski narod, dok su Hrvati koji to ne žele prihvatiti i u Srbiji vide jedino dugogodišnjeg okupatora hrvatskih zemalja u toj vizuri izdajice narodne stvari, klerofašisti, katolibani, i jednostavno nacisti.

Ismijavanje i ponižavanje svih Hrvatskih napora da se oslobode Balkana u sebi i oko sebe je stara taktika udbaške medijske bulumente: Hrvat koji naginje zapadu i pokazuje nostalgiju za austro ugarskim vremenima je zapravo prikriveni nacist, prema Dežulovićivima. Nekako je ustašoidan. Najučinkovitija metoda za pridobivanje poglupe sljedbe među Hrvatima je, smatraju u tim krugovima, prikazati svakog Hrvata koji svoju budućnost ne vidi u balkanskom blatu kao "bečkog konjušara" i "ustašu", te stvoriti u njemu osjećaj stida i srama što je uopće Hrvat. A "grandiozni projekt nacionalne emancipacije" je, naravno, Dežulovićima isto nešto rezervirano samo za krezube primitivce, dok pravi, elitni Hrvati moraju biti vječno odani slavenskoj stvari, emacipirati se preko Beograda i panslavizma: s te strane današnji se Jutarnji ne razlikuje nimalo ne razlikuje od Slobine propagande s početka rata. Beograđanin Dežulović, kao i kolege mu sarajlije Jergović i Ivančić, ne rade ništa do li ponavljaju staru četničko-antifašističku tezu o Srbima pravovjrenim antifašistima, kojima se možda ponekad i omakne koji genocid ali to ništa ne mijenja na njihovom slobodarskom karakteru, i Hrvatima kao genetski programiranim ustašama i klerofašistima, kojima to treba izbiti iz glave na ovaj ili onaj način i objasniti im gdje im je mjesto: uz ostatak propalog balkanskog šljama, među nefunkcionalnim i nesuvislim državama koje sad upravo Njemačka za uši vuče u EU kako ne bi završile tamo gdje ih srce ionako vuče i gdje im i jest mjesto, u zagrljaju ruskog medvjeda.

Taj obrazac može se pratiti kod svih Dežulovićevih tekstova, jer on i nije novinski komentator već dio specijalnog propagandnog rata. Njegovo pisanje je strogo programatsko, i ne odražava njegove osobne stavove, koje vjerojatno niti nema, već uporno odgurava Hrvatsku od srednje Europe u smjeru Balkana. Sjetite se koliko se Feral zgražao nad hrvatskom ratnom propagandom i sprdanjem Srba i Srbije, ali kad smo se zavadili sa Slovenijom, evo ti Ferala kako potpiruje nacionalističke strasti, koje mu se inače navnodno gade, više nego Smiljko Šagolj! Najednom postade Dežulović veća Hrvatina od Thompsona! Kad su neki znanstvenici utvrdili da Hrvati genotipom baš i nemaju previše zajedničkog sa Slavenima (iako su nesporno od dominantnih Slavena preuzeli jezik), evo ti brže bolje Dežulovićeva kako sipa otrov, iako naravno naciju ne definira genetika nego kultura! Sama teza o genetskoj predodređenosti naroda je uostalom rasistička, ali tulava "antifašistička" sljedba to ionako nije u stanju uočiti: programiranu su kako smiju, a kako ne razmišljati.

Radi se o klasičnom izvrtanju teza: Hrvati koji ne žele biti srpskim slugama se automatski prezentiraju kao da žele biti "njemačke sluge!" S Hrvatima koji nisu željeli izručiti Gotovinu Dežulović se sprdao godinama. Kad vlast nije željela izručiti Nijemcima ubdašku bagru - Dežulović je to podržao. Ipak se zna tko su "njihovi" a tko "naši". Nema kod njega moralne dosljednosti, stava, poštenja. Nema čak ni hrabrosti da otvoreno kaže gdje stoji nego bizantinski mulja i podvaljuje: "ako ste s nama onda ste napredni, pametni, ako ste protiv onda ste fuj zaostali ustašoidi".

Da budala ima svjedoči što je njegov tekst dobio preko tisuću lajkova: nevjerojatna je lakoća kojom Hrvati nasjedaju na uvijek iste ujdurme uvijek iste ekipe. Prva generacija rođena u gradu, djeca sirotinje iz dalmatinske Zagore koja je došla u Zagreb ili Split i dobila socijalni stan na 15. katu ili posao u škveru, uostalom, po defaultu bježi od svojih "nazadnih" hrvatskih korijena. "Guraju se Hrvati u svoju novu paradigmu, iako s njom baš nikakve veze nemaju. Sve što njemačka reprezentacija predstavlja u civiliziranom svijetu, u onome dakle u kojemu ne predstavlja osvetnike Staljingrada, Hrvatima je daleko, strano i nerazumljivo poput ćirilice: i germanska radna etika, i red, i rad i disciplina, i njihova opjevana upornost, čvrstoća, karakter i mentalna snaga, i veličanstveni njemački duh, i možda najvažnije - protestantska skromnost", piše Boris.

Iz Beograda, u kojem su te vrijednosti valjda razumljive svima, pa je zato i otišao tamo, a ne u Beč ili Berlin. Istina je da Hrvati, što se tih vrijednosti tiče, nisu Nijemci, ali su im svakako mnogo bliži nego njegovi sugrađani, kao što je i Hrvatska po svemu mnogo bliža Austriji nego Srbija. U stvari, Hrvatska je ipak civilizacijski i kulturno bliža katoličkoj Austriji i katoličkoj (ne protestantskoj, kako to kaže Dežuković) Bavarskoj nego pravoslavnoj Srbiji. Uostalom, Hrvatska spada u isti civlizacijski subkontekst kao i Njemačka, dok je Srbija ipak dio jednog posve drugog civilizacijskog kruga, pa stoga ni Hrvatska nema što tražiti s njom u zajednici. Istina je da je protestanska etika Hrvatima daleka i strana, ali im je jednako strana i bizanstka etika koju karakteriziraju prijetvornost, laž, i spletka. Riječ "byzantine" Merriam-Webster riječnik definira kao "okrakteriziran neiskrenim, podmuklim i obično zavjereničkim načinom djelovanja". A upravo je to ono što najbolje definira Dežulovića. Ne i Hrvate. Ako oni i imaju nečeg balkanskog, sve je to došlo upravo s Dežulovićima. Uostalom, upravo su Dežulovići - antifašisti izvršili genocid nad brojnim Nijemcima u Hrvatskoj nakon rata, konfisciravši im imanja po Slavoniji (temeljem rasnih zakona koje je donio Tito) i tako vratili Slavoniju ekonomski i kulturno daleko unazad, pa i cijelu Hrvatsku.

Vratimo se Gedyeju: "Hrvatske zapadnjačke manire i kultura nisu im priskrbile poštovanje, nego prezir u novoj državi, te odbacivanje - Hrvat je gledan kao uškopljeni, degenerirani Srbin, za razliku od krepkog Srbina iz Kraljevine Srbije", pisao je on. "Hrvati su nedvojbeno i jednodušno ukazivali da su nevjera, preziranje ljudskog života, ubojstvo kao način političke borbe, te korupcija glavne odrednice srpskog karakatera. Posljednjih stotinu godina srpske povijesti je neprispodobivo po događajima koji su u Zapadnoj Europi bili mogući samo u srednjem vijeku. S malobrojnim izuzecima, svi njihovi knezovi i kraljevi bili su ili ubijeni ili zbačeni s prijestolja.", napisao je on na stranci 212. svoje knjige davne 1932. Koliko je bio u pravu, najbolje pokazuje upravo vlastitim izborom bizantinac Dežulović. Uostalom, da su Hrvati navijali za Argentinu u finalu, on bi ionako napisao da je to samo zato jer se tamo nakon rata sklonio veliki broj bivših nacista.

Na kraju, poruka cijelog teksta da se sažeti u rečenicu "Nemate vi Hrvati ništa s Njemačkim smislom za rad, red i disciplinu, ali imate s njihovim nacizmom". U normalnijoj državi taj čovjek više nikad ni retka ne bi napisao, a novina za koju piše bila bi suočena ne samo s tužbom za šovinizam nego i s bojkotom javnosti. Ali Hrvatska je u tom pogledu i dalje Balkan. Tu i dalje ima onih koji se stide svog imena i onog što jesu. To je Dežulovićeva beskičmenjačka publika koja svršava na njegove uvrede njima samima upućene i dijeli lajkove.

Humphrey
18-07-2014, 14:49
Ali Hrvatska je u tom pogledu i dalje Balkan. Tu i dalje ima onih koji se stide svog imena i onog što jesu. To je Dežulovićeva beskičmenjačka publika koja svršava na njegove uvrede njima samima upućene i dijeli lajkove.

Ovo je jedino bitno, može Holjevac napisati 100 ovakvih tekstova,ali čitat će ga samo Hrvati koji sve to već znaju, a većinska slavoserbska pasmina će i dalje mahati repom na Dežulovićeve tekstove.

skater
19-07-2014, 14:05
Jasno, to je nastavak starog udbaškog spina kako su se i sami nacisti zgražali nad onim što su ustaše radile u Jasenovcu. Već vidim kako Hitler bjesni u svom bunkeru i prijeti Paveliću da će ga smijeniti zbog pogroma Židova, a Mengele u suzama šalje uznemireno pismo Ligi naroda tražeći da se ti neljudski postupci prekinu. Inače među pravašima i hrvatskim patriotima je prije rata bio velik broj Židova, koji su bili mahom antijugoslavenski orijentirani, tako da je pogrom Židova u Hrvatskoj bio uglavnom produkt Hitlerovog ludila, dok je pak antisemitizam u nekim drugim dijelovima balkana bio autohton, baš kao što je i srpski fašizam s kraja osamdesetih bio autohton i samonikao.

Nisu jedini:


Shimon Peres, kojemu je ovo treći dan posjeta Hrvatskoj, tom je prilikom dao i kratku izjavu, rekavši kako je Jasenovac logor drukčiji od svih ostalih, jer su žrtve tamo ubijana na mučke načine, noževima i čekićima. Hrvatski čuvari u Jasenovcu bili su u većoj mjeri brutalni nego što su njemački čuvari u svojim logorima bili organizirani, rekao je Peres. Zbog toga je Jasenovac bio izraz posebnog sadizma, a u takvom okruženju uopće nije važno je li tamo poubijano 100.000 ljudi ili samo jedna osoba.

Humphrey
19-07-2014, 20:33
dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/127889-kako-su-partizanska-djeca-prevarila-ustasku-djecu.html

Dujmović: Kako su partizanska djeca prevarila ustašku djecu

Dujmović je u pravu, savršeno je opisao što se dogodilo, svjestan je toga što se dogodilo,ali ipak odbija priznati jednostavnu istinu. Ovo je država te partizanske djece, nisu je stvorili,ali su je ukrali,a kako nema nikoga tko bi ju tražio natrag ona je njihova.

TheBronxBomber
19-07-2014, 21:39
Clanak je dosta dobar. S tim da se ne slazem s formulacijom "hrvatska politicka ljevica." To ne postoji. A pitanje je je li ikada postojala.

Te reci za nekoga da je "anacionalan" u jugoslavenskoj Hrvatskoj je euphemism za Jugoslaven.

Bobani
19-07-2014, 22:40
Also post on Facebook
Objavljuješ kao Gabro Vuskic (Ovo niste Vi?)


Iako sam veliki Tuđmanovac, ipak ovo ne odgovara istni kada se kaže: "Tuđmanova doktrina pomirenja govorila je o pomirenju ustaša i partizana u smislu ideologije..." Doktrinu pomirenja Ustaša i hrvatskih partizana je potekla od zadnjeg Zapovjednika OHS-a NDH Vjekoslava Maksa Luburića, generala Drinjanina. On je tu DOKTRINU IDEOLOŠKOG POMIRENA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA napisao, stavio na papir, tiskao u izdanjima DRINAPRESSća i izdao u ISTARSKOJ DRINI br. 3-4 1964, strana 18-21.
Draga braćo Hrvati nemojmo po partizanski, jugoslavenski, Udbaški iskrivljivati činjenice. Doktor Franjo Tuđman koliko god je on bio Titin đak, još više je upijao sve što je Maks Luburić pisao o DOKTRINI IDEOLOŠKOG POMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA, te prihvatio njegove, generala drinjanina ideje, da bez: POMIRENJA SVIH HRVATSA NEMA HRVATSKE DRŽAVE I BUDUĆNOST JE JUGOSLAVENSKA.

Inkvizitor
25-07-2014, 17:11
Nije Marcel al je dobar


http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/128328-a-zasto-se-milanovicu-ne-bi-smjelo-zvizdati.html

skater
26-07-2014, 18:22
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/128360-platiti-perkovicu-obranu-bi-bilo-ravno-placanju-obrane-seselju.html

Platiti Perkoviću obranu bi bilo ravno plaćanju obrane Šešelju


Stvarno treba imati drskosti pa tražiti da vam Hrvatska plaća obranu od optužbi da ste ubijali hrvatske političke emigrante, i to kao šef odjela za borbu protiv neprijateljske emigracije. Ta emigracija je bila neprijateljska jedino Jugoslaviji, nipošto Hrvatskoj.
Dakle, kako već znate, Perković bi htio da mu Hrvatska plaća obranu od optužbi da je ubijao Hrvate. I to iz političkih razloga, dakle jer su bili Hrvati. Može li bezboraznije od toga? Doduše, od ljudi koji su sa sjekirom umlaćivali ljude nekog posebnog obraza ne treba ni očekivati, kao ni od vlasti koja takve brani noktima i zubima. A kako je ova vlast već dokazala koliko je daleko u stanju ići da bi zaštitila svog najdražeg udbaša iza Boljkovca, ne treba nikog iznenaditi ako tom zahtjevu bude udovoljeno. Vlast koja je uništila ono malo međunarodnog kredibiliteta Hrvatske radi tog mutnog tipa, koja je pokrenula cijelu medijsku kampanju i mjesecima nas bombardirala dezinformacijama i predstavljala primitivnog jugokomunističkog ubojicu sa sjekirom maltene kao hrvatskog James Bonda, zacijelo neće odoljeti tome da Perkoviću napravi posljednji ustupak prije nego ga Njemačka otpremi tamo gdje je otpremila i svoje STASI-jevce, iza debelog zida kaznionice i na smetlište povijesti.

Hrvatska bi, po Perkoviću i njegovim odvjetnicima i brojnim zagovornicima u medijima i politici, trebala temeljem članaka 84. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu platiti obranu u Njemačkoj od optužbi da je tamo ubio Đurekovića, bivšeg direktora INA-e, kojeg je upravo on "namamio" u emigraciju rekavši mu da u Jugoslaviji krugovi oko Vanje Špiljka, tadašnjeg predsjednika vlade SFRJ, spremaju njegovo ubojstvo. Radilo se o dvostrukoj igri, jer UDBA-i nikako nije odgovaralo da ga likvidira ovdje. Đureković je, podsjetimo, postao nepodoban jer je previše znao o tome kako sinovi Josipa Broza i Vanje Špiljka kradu naveliko na naftnim ugovorima s Rusijom. Taj članak kaže da pripadnici tajne službe, čak i u mirovini, imaju pravo na pravnu pomoć službe, ako se ne radi o slučaju kojeg je prijavila sama SOA.

To je vrhunac drskosti, i smisleno otprilike koliko i da kakav stari nacist traži da mu Izrael plati obranu pred sudom za ratne zločine jer je nakon rata uradio kakvu uslugu Mossadu. Ili, koliko i da Amerika Wehrneru Von Braunu plati obranu od optužbi za ratne zločine jer je nakon rata radio na projektu Appolo. Ako mislite da bi Amerika tako nešto uradila, varate se: Von Brauna nisam spomenuo slučajno. Arthur Rudolph, jedan od njegovih najbližih suradnika kako na projektu V2 tako i na projektu Apollo - bio je prisiljen napustiti Sjedinjene države i odreći se državljanstva kad je otkriveno da je sudjelovao u ratnim zločinima. Izbor je bio jednostavan, ili doživotni izgon iz Amerike i vraćanje američkog državljanstva, ili suočenje sa sudom za ratne zločine. Nitko u Americi nije postavljao pitanje njegovih poslijeratnih zasluga za Ujaka Sema, koje su svakako bile velike, kao što su neki pokušavali braniti Perkovića njegovim zaslugama za RH - koje su svakako vrlo sporne, i vjerojatno se svode na širenje mreže svojih udbaških suradnika uzduž i poprijeko obavještajne zajednice i politike, kojima je Hrvatska i danas premrežena.

Usto, to je nastavak istih starih spinova koji je sustavno puštan u javnost kako bi se istu uvjerilo da je politika "život damo, Perkovića ne damo" u interesu građana RH, kad je on, prije izručenja Njemačkoj, predstavljan po medijima kao "naš obavještajac". To je međutim samo služilo zamagljivanju činjenice da Perković to ubojstvo nije počinio kao "naš obavještajac", nego kao obavještajac bivše, i Hrvatskoj neprijateljske države - SFRJ. Sve priče o tome kako smo mi "pravni sljednici te države" jednostavno ne stoje. Pravni sljednik vlasti u Beogradu je Beograd. Perković je, kad je ubio Đurekovića, radio za neprijateljsku tajnu službu, za tajnu službu upravo one države s kojom smo ratovali za neovisnost.

Drugim riječima, za zločine koje je počinio kao djelatnik tajne službe SFRJ, obranu bi mu trebala platiti SFRJ. Kako te države više nema, slobodan si je obranu, koja neće biti jeftina - planirano je 60 ročišta i ispitivanje 130 svjedoka - platiti sam. Ili, još bolje, zamoliti udbašku bulumentu u Hrvatskoj da mu to plati. Kako su svi oni puni para kao brod, ne bi im trebalo biti teško. Slovenski autor Edo Ravnikar je u svojoj knjizi iz 1995. "Udbomafija, priročnik za razumevanje tranzicije", procijenio da je "udbomafija" izvukla iz zemlje najmanje 20 milijardi dolara.

Hrvatska bi imala moralnu, pa i zakonsku obavezu, platiti mu obranu samo u slučaju da je ubojstvo bilo u režiji tajne službe Republike Hrvatske. To što je on radio za tu službu, pa i sudjelovao u njenom osnivanju, Hrvatsku ni na koji način ne obvezuje da mu iz svog tankog budžeta plaća skupu obranu. To niti u jednoj drugoj državi planete ne bi trebalo posebno obrazlagati niti argumentirati. Dapače, u Francuskoj ili Engleskoj biste imali milijun bijesnih ljudi na ulicama kad bi vlada na takav način pokušala zaštiti ubojice Francuza ili Engleza, koji su radili za neprijateljske tajne službe, kako je to radila u Hrvatskoj. Isto tako, u Njemačkoj više nema nikakvih "Karl Marx stadtova" niti "Stalin platzeva", kojih je istočna Njemačka bila puna. Nitko u Njemačkoj nije demonstrirao protiv preimenovanja Staljinovih trgova niti pravdao Staljina time da je bio "antifašist", iako Njemačka nosi mnogo teže breme prošlosti nego Hrvatska, i iako je Staljin svakako kao "antifašist" i borac protiv Hitlera bio neusporedivo zaslužniji od Tita. Nitko tamo nije stare agente Stasija štedio, niti bivše komuniste. Svi su oni potpali pod temeljit, njemački pedantno proveden proces lustracije i sustavno su uklonjeni iz tajnih službi i javnog života. Neki će ovdje možda spomenuti da je Tuđman takve uključio u politički život Hrvatske, no svi znamo da on bez pakta s hrvatskim udbašima ne bi nikad mogao izvojevati neovisnost. On ih se riješiti nije mogao, iako je nakon rata pokušao. Mi, međutim, možemo, i trebamo, očistiti sve ostatke represivnog aparata komunističkog režima SFRJ iz države. Političke volje da se to uradi, međutim, nema.

Jedna od stvari u Hrvatskoj koja je najteže objašnjiva je odnos Hrvata spram svoje neovisnosti. Hrvati su stoljećima dresirani u duhu vazalnog odnosa, posljednjih stotinjak godina uglavnom spram Beograda, i psihološke posljedice toga su vidljive u odnosu spram Perkovića. U Hrvatskoj je jedno vrijeme isticanje slika Ante Gotovine bilo dovoljan razlog da ostanete bez posla ili bar budete proglašeni ultimativnim primitivcem, a kad je trebalo platiti obranu generala Praljka - zbog onog što je uradio ratujući na hrvatskoj strani, ne, kao Perković, na srpsko-jugoslavenskoj, javnost se digla na stražnje noge. U bilo kojoj drugoj državi bi izbile velike demonstracije kad bi došla pjevačica koja je u ratu bodrila neprijateljske vojnike, u neprijateljskoj uniformi, neovisno o motivima postupka. Kod nas, mi samo što se takvima ne ispričavamo, i uvodimo ih u Arenu u Puli na crvenom tepihu, dok je pjevaču koji je bio hrvatski ratnik i branitelj tamo nastup zabranjen. Hrvatski kompleksi su brojni, i teško objašnjivi i psihijatru, kamoli novinaru. Takvi paradoksi mogući su samo u Hrvatskoj, i Perković je jedan od tih neobjašnjivih paradoksa, posljedica hrvatske intrinzične potrebe za indulgencijom. Toksični otpad bivše države i kojekakav jugoološ to obilato koristi da bi i dalje podrivao interese države i pljuckao po Hrvatima i istovremeno dobro živio na njihovoj grbači.

skater
26-07-2014, 19:12
Bolji život? Jugoslavija u brojkama

http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/121437-bolji-zivot-jugoslavija-u-brojkama.html

Je li za Tita stvarno gospodarstvo bilo jače, a ljudi sretniji? (1)

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/128047-je-li-za-tita-stvarno-gospodarstvo-bilo-jace-a-ljudi-sretniji-1.html]Je li za Tita stvarno gospodarstvo bilo ja?e, a ljudi sretniji? (1)

Je li za Tita stvarno gospodarstvo bilo jače, a ljudi sretniji (2)

http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/128085-je-li-za-tita-stvarno-gospodarstvo-bilo-jace-a-ljudi-sretniji-2.html

NorthStand
27-07-2014, 01:17
Tito i gospodarstvo, nepismena budala od 4 razreda osnovne škole, prvi je pao, najveći dio života drumski razbojnik i boljševik. jedina opsesija istinska su mu bili hrana i žene, sve ostalo za što se izdavao mogu samo reći da je odradio odličnu predstavu i da je kao glumac položio s odličnim! pošto na ovim prostorima obitavaju kreteni, ne čudi me da su neki stvanro ozbiljno mislili da će Tito spasit "naše narode i narodnosti" od bijede i "fašističkog ropstva" namjerno stavljam navodnike. a da ne govorim o tome, da je on kao i mnogi drugi kroz našu povijest poslužio stranim silama da ostvare svoje političke ciljeve, a njihov politički cilj na ovom našem trusnom području uvijek je bila jedna mega država a ne 7 manjih državica. i danas im je isti cilj, zato stalno ko papagaji ponavljaju o "zapadnom balkanu" i naravno "regionu". na žalost, hrpa hrvata ni danas pored interneta ko da ne želi shvatit očito. kud nas te guske taj šljam odnarođeni vodi, prvo su nas usisali u tu EU koja je mega SFRJ. a nakon nekog vremena ne bi me začudilo cirka 50tak godina, da ponovo dođu na ideju Jugoslavije naravno -Slovenija+Albanija. sve u sklopu ove "regije" i "zapadnog balkana", jer kažu oni morate "ekonomski tijesno surađivat" buahahahaha kakve budale ovdje žive, majko milena blažen bio Putin barem toj gamadi ne da ni mm popusta kao što nije dao ni Hitler to je jedino što oni razumju, mi Hrvati koje jebu već stoljećima to najbolje razumjemo! zato sam uvijek podržavoa i Putina i Orbana i Le Pen jedine istinske državnike u europi, koji prkose tom šljamu bez grama poštenja i nacionalnog u sebi. zato se tako i čude navedenima, jer njima je franpantno za vidjet da se netko bori za svoj narod i državu svim sredstvima! to oni dobro znate nazivaju "fašizama", a oni koji uništavaju navedeno ti su znamo dobro "antifašisti" i zato je Tito bio toliko popularan kod njih, ko njihova igračka za uništenje "naših naroda i narodnosti" e gluposti samo dođi na balkan i uživaj.

o zločinima koje su počinili suvišno je i pričat, to je posebna tema i o tome bi se dalo detaljno razglabat i to činjenicama i brojkama. i kada bi se to jednom iznjelo na površinu, kao i zločine "sila osovine" mislim da bi tek tad neki neutralni progledali ovako preko medija harače i pričaju kako su partizani nevinašca kako su oni u službi saveznika samo se branili od fašista i nacista. i slične idiotarije, ko da se ne zna da je taj boljševički nakot surađivao s nacistima i fašistima dok isti nisu otvoreno ugrozili njihovu ideologiju i zamišljenu politiku. tako to ide u životu, dok me ne diraš dobar si kad me diraš grizem. dakle, isti su oni ko fašisti i nacisti, samo su "drugačijih boja" i svijetonazora. i to su dokazali od 1945-1991, a to pokazuju i danas predvođeni "socijalistom" Josipovićem i Milanovićem. ćirilizacija vukovara i hrvatske je dokaz tome, da njima ništa nije sveto a ponajmanje vlastita država i narod. takvi su od rođenja, i takvi će biti do svoje smrti.

NorthStand
27-07-2014, 01:26
e da i ne sumnjam da će gamad platit Nobila za obranu Perkovića, i to izdašno! mi smo država koja može sve "progutati", da je neki drugi narod u pitanju odavno bi se ovakve parazite ko što su nama na vlasti ako ne vješalo onda prebijalo na mrtvo ime u "sačekušama" po gradu. ovako, gamad misli da može radit što god hoće bez sankcija i kazne, i tako se i ponašaju. a da ih netko malo za vrat uhvati, drugačije bi oni rezonirali ako ništa barem bi se prije nego donesu ovakvu veleizdajničku i amoralnu odluku o plaćanju ubojicama iz državnog proračuna ročišta okrenuli dva tri puta oko sebe, da vide dal ih netko gleda dok rade to što rade. ovako ni to ne naprave, već potpuno bezbrižno provode svoju komunističku diktaturu. uz podršku ovcojeba antifašističkih, koji im na izborima daju veliku potporu baš za takvu politiku, obrane udbaških komunističkih i boljševičkih vrijednosti. upravo zato 80 posto ako ne i 90 posto glasača glasa za SDP i Josipovića. samo se svi prave glupi i pričaju pričice za malu djecu, kako oni ne glasaju zbog "ideoloških razloga" ma e da glasate zbog gospodarskih i ekonomskih, ja sam totalni kreten pa ne znam zašto vi glasate za ljubitelje srba jadovna jasenovca i brezovice i naravno maršala tita. srećom, nisu svi u ovoj državi na toj liniji dapače većina je protiv ali oni što izlaze na izbore očito su za takvu politiku i tu je krucijalni problem naše države. i dok se to ne promjeni, neće biti dobro i stanje u državi će iz dana u dan biti sve gore, a i sad je daleko od normalnog. upravo zbog "socijalista" i izdajnika, koji plaćaju obranu udbašima a pakovali su generalima u hagu, i u hrvatskoj krivnju i navijali za što veće kazne. da je postojala opcija za smrtnu kaznu, oni bi sigurno bili za nju jer su stvorili samostalnu suverenu i NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. grijeh je biti Hrvat, to nam poručuju svaki dan i neumorno od 1918 kada su prvi put tako "suptilno" zavukli se srbima u šupak, i gaje više zajedničkih odnosa i političke bliskosti s njima nego s hrvatima koji su za hrvatsku državu i narod. to je jedina istina ove naše žalosne priče, postoje etnički Hrvati koji su bliži srbima nego Hrvatima u Vukovaru koji su iz itekako objektivnih razloga protiv ćirilice i srbizacije svog grada. oni bi to razumjeli da je riječ o paveliću i ustašama, da im se u sred pule zavijori crna zastava s ogromnim slovom U u sredini, ovako prave se blesavi i kao ne znaju zašto hrvate smeta ćirilica. zato jer su oni mučka govna, koja nema osjećaja za svoj vlastiti narod i državu, eto zašto ne znaju ništa o svom vlastitom narodu i državu, jer su im bliži Srbi i Srbija i EU i Bruxell odnosno Baroso nego Tuđman koji je utemeljio našu državu i njen pravni i politički subjektivitet na ovome svijetu 1991. suvišno je trošit riječi više na njih, u biti nisu ih ni vrijedni ko ni ove izdajice s dinamovog sjevera ali dobro je reći istinu zbog ostalih a ne zbog njih.

NorthStand
27-07-2014, 20:25
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/11360-geneza-danasnjega-politickog-jugoslavenstva-kozmopolitizam-hrvatskih-masona-1

skater
02-08-2014, 12:59
http://dnevno.hr/techno/znanost/128899-istrazujemo-zasto-neki-narodi-imaju-duljeg-od-drugih-i-koje-to-jos-razlike-povlaci.html

ISTRAŽUJEMO: Zašto neki narodi imaju 'duljeg' od drugih? (i koje to još razlike povlači...)


Pred nekoliko dana je u medijima objavljena karta s - veličinama penisa pojedinih naroda u Europi. Da su afrički narodi malo dulji, a azijski malo "kraći" od ostalih, je manje više poznato. No što znanost kaže o tim razlikama? Odakle potiču te razlike, i koje druge razlike to vuče za sobom?
Svakako da su u Bosni vrlo sretni rezultatima istraživanja, koje pokazuje da su "najdulji" narod u Europi. Međutim, kad se usporede karte koje prikazuju prosječnu veličinu penisa u svijetu, i one koje prikazuju prosječni IQ po državama, vidi se da jedno u pravilu ne ide s drugim, uz neke iznimke. Važe li i tu predrasude koje važe za plavuše velikih grudi - a koje ih obično ne povezuju s visokom inteligencijom? I dok higijeničari političke korektnosti nemaju problema s tim da se neproporcionalno visok udio Židova među dobitnicima Nobelove nagrade tumači razlikama u inteligenciji, dotle se spominjanje nižeg izmjerenog IQ-a kod afroamerikanaca tumači rasistički dizajniranim testovima inteligencije, Gaussova krivulja odnosno normalna distribucija se kvalificira kao pseudoznanostvena (svaka znanost koja nije u skladu s dogmama političke korektnosti je "lažna znanost" i treba biti zabranjena) a činjenica da oni u prosjeku u mnogo manjoj mjeri završavaju srednju školu i fakultete i manje zarađuju društvenom nepravdom i rasizmom u američkom društvu. Činjenica da žuti Amerikanci zarađuju više od bijelih, i češće završavaju fakultete, se ne može tumačiti rasizmom bijelaca pa se ne tumači ničim. Čak je i Nobelovac Watson, legenda znanosti, naročito genetike, završio posve jednako kao svojevremeno Galileo - kojeg je inkvizicija osudila na zabranu naučavanja njegovih heretičkih teorija, a kasnije na kućni pritvor - zbog izjave da su "crnci manje inteligentni nego bijelci". Doduše, Galileo je bar imao pravo iznijeti svoju obranu, dok Watsonu to inkvizicija crkve političke korektnosti nije omogućila, osuđen je smjesta. Sva sveučilišta su mu otkazala predavanja, a on otjeran u mirovinu, iako se pokrio ušima i vratio na pravu vjeru povukavši svoju izjavu i rekavši da "nema znanstvenog temelja za takve tvrdnje": svi se ljudi, kako znamo, rađaju jednaki, a razlike su samo plod društvene nepravde.

Osim kad se radi o duljini muškog spolnog uda, koja je mjerljiva centimetrom, a ne sumnjivim metodama poput testova inteligencije. Međutim, za te razlike postoji savršeno logično znanstveno objašnjenje. A ono je povezano i s - razlikama u inteligenciji. Radi se, najjednostavnije rečeno, o seksualnoj selekciji.

Znanstvenici, antropolozi, koji su proučavali primate primijetili su da Bonobo majmuni, koji žive u matrijarhatu, imaju vrlo dugačka spolovila u odnosu na svoju veličinu, dok patrijarhalne gorile imaju penis duljine 3 inča. Bonobo majmuni i njihove zajednice su inače ideal spomenutih higijeničara, jer u njihovom društvu nema nasilja, a svi konflikti se rješavaju isključivo seksom, često istospolnim ili između bliskih rođaka. Ta vesela majmunska družina je, doduše, neposredno pred izumiranjem i opstanak im zavisi samo od dobre volje njihovih dalekih, nasilnih, i evolucijski mnogo uspješnijih rođaka - ljudi. S druge strane, gorile su izrazito patrijarhalne - alfa mužjak ima svoj harem koji mu nitko ne smije dirati.


Kakve to veze ima s duljinom? Ili inteligencijom? Očito, postoje razlike u veličini penisa između raznih ljudskih populacija: Afrikanci su najobdareniji, Europljani su u sredini, dok su Azijati najmanje obdareni. Kad se mjeri IQ, stvari idu obratnim redom. Kako su svi preci svih rasa došli iz Afrike prije 60,000 godina, to znači da su te razlike nastale evolucijom u tom razdoblju. Je li to zbog toga što neke od tih grupa više nisu živjele u lovačkim zajednicama? Subsaharska Afrika je, kako znamo, i dalje često matrijarhalna, a žene su u takvim društvima mnogo promiskuitetnije i često se pare s više muškaraca konsekutivno. To je jednostavno zato jer u matrijarhalnom društvu koje ne poznaje poljoprivredu niti privatnu svojinu nije bitno tko je otac djeteta. Tu dolazi do seksualne selekcije, prema tumačenjima antropologa, slično kao kod Bonoboa: naime, ukoliko je žena imala odnos s nekoliko muškaraca za vrijeme ovulacije, otac djeteta će uvijek biti onaj najobdareniji. Znanstvenici često tumače gubitak "bodlji" ("spines") na spolovilu kod nekih vrsta primata upravo prelaskom na patrijarhalne zajednice: one naime služe tome da "uklone" spermu prethodnika.

Vrlo je lako moguće da je otkriće poljoprivrede takav stil života učinilo nepotrebnim, pa i kontraproduktivnim. Narodi istočne Azije su napustili način života lovaca - sakupljača prvi, odmah nakon zadnjeg ledenog doba, pred 13.000 godina. A s takvim načinom života razvila se i monogamija, odnosno poligamija, u kojoj su žene oštro kažnjavane za vanbračni seks, pa je tako duljina spolovila prestala biti evolucijska prednost. Drugim riječima, u prvim civiliziranim ljudskim zajednicama je život naših predaka postao sličniji onom gorila nego čimpanzi. Čak i oni s kratkim penisom su mogli ostaviti iza sebe nasljednike: inteligencija je međuitm postala prednost, u društvima koja su poznavala privatno vlasništvo omogućavala je veće mogućnosti za prehranjivanje i opstanak potomstva. Duljina penisa zato prestaje biti evolucijska prednost, seksualna selekcija je potisnuta. Duljina penisa postaje neutralna u odnosu na selekciju, a neutralnost znači veće varijacije. U stvari, kod nekih ljudskih populacija duljina penisa više varira nego u drugih. Kako on u društvima koja prakticiraju monogamiju i poligamiju nema druge svrhe osim oplođivanja vlastite žene ili vlastitih žena, njegovo skraćenje, kako se vidi na primjeru gorila, nije više prepreka opstanku kao kod zajednica gdje su ženske jedinke izrazito promiskuitetne.

Dok god u takvim društvima muškarac može zarađivati za život, i osigurati da njegova žena nema spolne odnose "sa strane", što je uglavnom bilo uređeno društvenim regulama u svim civiliziranim društvima, on dakle može imati nasljednike neovisno o duljini spolovila. U društvima koja su dulje prakticirala monogamiju i sjedilački, poljoprivredni način života, duljina spolovila teži osrednjosti, a u društvima koja su do nedavno zadžala način života lovaca - sakupljača, gdje važi evolucijska logika "više partnera, veće šanse za uspjeh", duljina spolovila je osjetno veća.

No, te razlike ne ostaju samo na tome. Profesor Joseph Heinrich, istraživač s University of British Columbia kaže da su monogamna društva zamijenila ona poligamna jer su stabilnija i generiraju manje socijalnih problema, kriminala i agresije. On kaže: "Željeli smo shvatiti zašto je monogamija postala civilizacijski standard u većini razvijenih država u posljednjih nekoliko stoljeća, dok su stare kulture većinom prakticirale poligamiju. Nedostatak žena za udaju u poligamnim kulturama povećava konkurenciju među muškarcima," kaže Henrich, i dodaje da je poligamija zabranjena 1955 u Indiji (djelomično), 1953 u Kini i 1880 u Japanu. "U poligamnim društvima je manje žena slobodnih za udaju, i veća je konkurencija među muškarcima što povećava vjerojatnost da će muškarci pribjeći kriminalnom ponašanju da bi se domogli resursa i žena". Takvo ponašanje se može vidjeti i kod poligamnih zajednica Indiosa u Amazoni, gdje su još nedavno bili česti ratni pohodi na susjedna plemena da bi im se otele žene.

Prema Henrichu, glavna kulturološka prednost monogamije nad poliginijom je egalitarna distribucija žena. Institucionalizirana monogamija povećava dugoročno planiranje, ekonomsku produktivnost jer su muškarci usmjereni na stjecanje za obitelj umjesto na stjecanje obitelji, prema njegovoj studiji. Napominje da je istitucionaliziranje monogamije potpomognuto kroz religije koje su je imale inkorporirane u svom nauku, prije svega kroz kršćanstvo. Jedan od razloga što se kršćanski zapad izdigao daleko iznad ostalih civilizacija i bio mnogo uspješniji u proteklim stoljećima leži upravo u tome.

Monogamni brak, prema toj studiji, također znatno doprinosi dobrobiti djece, ali i njihovom školovanju i ulaganju u djecu, što opet potiče razvoj inteligencije. "Monogamni brakovi su u velikoj mjeri prethodili demokraciji i uspostavi prava žena tamo gdje su uspostavljeni", kaže Henrich. "Smanjujući konkurenciju među muškarcima za sve mlađe i mlađe djevojke (sjetite se, u arapskom svijetu su česta vjenčanja s maloljetnicama kako bi ih se "rezerviralo"), monogamija pomiče na više doba kad žene rađaju prvo dijete, smanjuje razliku u godinama između supružnika, i utječe na veći udio žena u odlučivanju unutar kuće što smanjuje broj djece i povećava ravnopravnost spolova. U društvima gdje je dozvoljeno imati više žena, pokazuje istraživanje, borba za žene rezultira većom razinom nasilja, siromaštva, i nejednakosti spolova nego u društvima koja su institucionalizirala i prakticiraju monogamne veze.

skater
02-08-2014, 13:02
Kako su svi preci svih rasa došli iz Afrike prije 60,000 godina

http://fbcdn-sphotos-d-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash4/1000759_485253764884041_669973490_n.jpg

http://atlanteangardens.blogspot.com.au/2014/05/out-of-africa-theory-officially-debunked.html

http://2.bp.blogspot.com/-SQ9ECzIEXKA/U2UNo7J0ROI/AAAAAAAABT0/eFnfpB9NVGk/s1600/Russian+Geneticists+Disprove+Out+of+Africa+Claim.j pg

http://3.bp.blogspot.com/-ZpdND33Y-WY/U2UPM6kWWJI/AAAAAAAABUM/djjPTRpmHyE/s1600/cromag3.jpg

skater
02-08-2014, 20:34
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/128940-udba-ostaje-zasticena-nista-od-otvaranja-arhiva-video.html

UDBA ostaje zaštićena: Ništa od otvaranja arhiva! (VIDEO)


Demokracije u Hrvatskoj nema, niti će je skoro biti. U svim istočnoeuropskim državama nakon pada "antifašizma", odnosno komunizma, otvoreni su i dani javnosti i straživačima na uvid dokumenti "antifašističke" tajne policije.

U Hrvatskoj, ništa od toga: tek 2040. ćemo moći vidjeti dokumente iz posljednje godine "antifašizma". I još gore od toga: po našem zakonu, čak i dokumentima starijim od pedeset godina neće smjeti vidjeti nitko bez dozvole Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost. To je nekadašnji VONS, kojem je izbačeno O i postao je VNS, ali je nakon toga više brinuo o sigurnosti udbaške kamarile nego o nacionalnoj sigurnosti: taj i takav Mesićev VNS je 4. veljače 2005. godine na Pantovčaku donio odluka da se ide na generala Gotovinu svim sredstvima prema upustvima akcijskog plana britanske obavještajne službe MI-6. Hrvatski građani nikad nisu vidjeli transkript s te sjednice VNS-a jer ga Ivo Josipović nije podijelio svim novinarima, nego ga je izgleda dao samo Hrvoju Zovku koji je iz tog transkripta citirao samo dijelove onoga što je rekao Karamarko, kako bi ga diskreditirao. A zašto hrvatska javnost nije dobila na uvid cijeli zapisnik s tog sastanka, da vidimo tko je tu što govorio, da vidimo je li itko branio generala ili su ga svi napadali? Gdje je sad Mesićeva dosljednost koji je tvrdio da javnost ima pravo na sve transkripte Tuđmanovog VONS-a, i ne samo javnost nego i haško tužiteljstvo, ali ne i na transkripte sjednica VNS-a koji je on vodio?

S druge strane, Tuđmanovi dokumenti će i dalje biti dostupni, kao i do sad, svim mogućim detuđmanizatorima. Voltaire je jednom rekao, "pogledajte protiv koga ne smijete govoriti pa ćete znati tko vam vlada". UDBA ostaje zaštićena kao lički medvjed, iz čega nije teško zaključiti da udbašija i njeni potomci i danas vladaju Hrvatskom, ovaj put ne kao formalna institucija već više po sistemu "cosa nostre", tajnog društva bez formalnog članstva, statuta i registracije. I kao što je za članstvo u Cosa Nostri nužno porijeklo sa Sicilije jer znaju da drugima ne mogu vjerovati jer "nisu njihovi", tako je i za sudjelovanje u tim strukturama bitno rodoslovlje. UDBA jako dobro zna kome može vjerovati: samo svojima.

Na zapadu vrijedi pravilo da državne tajne postaju dostupne javnosti nakon 30 godina: međutim, u Hrvatskoj je to pomaknuto na 50 godina, unatoč najavama Milanovićeve Vlade od prije godinu dana da će olakšati pristup arhivskoj građi od posebnog nacionalnog interesa. No, oni to nisu izjavili zato što žele dati javnosti na uvid što su Perković i ostatak bande radili do devedesete: naprotiv, povod je bio taj što je povjesničarki Julijani Antić-Bratulović odbijen o dokumentaciji iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana koja je 2005. i 2006. predana na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu te o dokumentima MUP-a, tajnih službi i tijela vlasti bivše SR Hrvatske, uključujući i dokumentaciju bivšeg CK SKH.

Povod za tu najavu bila je kontroverzna odluka Vlade iz srpnja 2013. kojom je odbijen zahtjev za pristupom Tuđmanovoj arhivi povjesničarki Julijani Antić-Brautović koja piše doktorat o "trgovanju teritorijem" u ratu tijekom 90-ih. Istovremeno, dan je pristup arhivi povjesničaru Anti Nazoru koji je istraživao napad na Vukovar. Kako je Ante Nazor povjesničar kroatocentričnih stajališta, izbio je skandal u "antifašističkim" krugovima: Milanovićeva je Vlada raspustila povjerenstvo koje Vladi predlaže kome odobriti pristup arhivskoj građi i osnovala novo, desetočlano, kako se ne bi opet dogodilo da neki ustašoidi i muljatori dođu do Tuđmanovih arhiva.

Na to se osvrnuo i bivši predsjednik Mesić, koji je svoje dilanje državnih tajni britanskoj tajnoj službi - Johnu Cooksonu, primjerice - dopustio da slobodno vršljaju Tuđmanovom arhivom, pravdajući to time da "javnost ima pravo znati sve što se događalo", ali ta filozofija očito ne vrijedi kad su mnogo stariji dokumenti, oni udbaški, u pitanju.


http://www.youtube.com/watch?v=tOebNGA_z1M

Upravo je taj selektivan odabir dokumenata bio i temelj optužnice protiv generala u Haagu, čime bi posredno bio osuđen i Franjo Tuđman. Koji su ciljevi, Mesić niti ne krije: "Dokumentaciju iz Ureda predsjednika Franje Tuđmana trebalo bi otvoriti javnosti, prvenstveno znanstvenicima jer je, na kraju krajeva, dobar dio javnosti već odavno upoznat s njezinim sadržajem. No s druge strane, posebno me iznenađuje posljednja odluka Vlade kojom se notornom Anti Nazoru iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra odobrio pristup arhivi prvog predsjednika jer smatram da se on ne bavi znanošću, nego opravdavanjem lika i djela Franje Tuđmana tijekom Domovinskoga rata." Dakle, cilj je kriminalizirati samo postojanje i stvaranje Republike Hrvatske: ne treba biti naivan, Tuđman je davno mrtav, a stvaranje neovisne Hrvatske je neodvojivo od njegovog lika i djela. S druge strane, kriminalizirati "antifašizam" otvaranjem nekih arhiva UDBA-e je nedopustivo. Pa da se sazna što su drugovi i njihovi očevi, kako politički tako i biološki, radili!

Sličan stav ima i braco od seke Pusić, on je jako zabrinut za nacionalne interese: "Uglavnom, smatram da se Tuđmanova arhiva treba otvoriti jer ne vjerujem da je njezin glavni sadržaj od vitalnog nacionalnog interesa, više je to zbir političke prljavštine i lopovluka. U nacionalnom bi interesu bilo da se objavom toga takve stvari više ne ponove", rekao je on tada. Ali i on je, jasno, protiv otvaranja dosjea UDBA-e jer je valjda u nacionalnom interesu da se ponove svinjarije poput ubojstva Đurekovića, ili stotinjak drugih udbaških ubojstava, da ne govorimo o svinjarijama poput diktature, ukidanja slobodnih izbora, ukidanja demokratskih institucija, masovnih pokolja, slanja ljudi na Goli i u Gradišku i tako dalje.

Svi arhivi i dokumenti o Domovinskom ratu su odavno dostupni, prije svega Haškom tužiteljstvu i britanskoj tajnoj službi, dostupni su svi arhivi dr. Tuđmana i njegova ureda i svih institucija Hrvatske, vršljao je po njima kako je tko htio, ali je UDBA nedodirljiva. Arhive trebaju biti dostupne britanskoj tajnoj službi, ali ne i hrvatskim građanima.

Otvaranje svih arhiva, naročito onih iz vremena komunizma, zalog je demokratizacije zemlje, koju su neki pokušali spriječiti "detuđmanizacijom", što je samo sinonim za uništenje svega onog dobrog što je stvoreno u doba Tuđmana - prije svega nacionalne emancipacije. Demokratizacija istočnog bloka i pad "antifašizma" je počeo upravo jednim danas zaboravljenim ubojstvom koje je izvršila Poljska inačica UDBA-e: kad su dvojica pripadnika tamošnje komunističke tajne policije ubila svećenika Popieluszka, koji je s oltara propovijedao demokratizaciju, bio je to početak velikih demonstracija u Poljskoj, početak uspona sindikata "Solidarnost", i početak kraja komunističkih diktatura u svijetu.

Zato imamo i te kako razloga vjerovati da je profesor povijesti iz Danske Christian Axboe Nielsen, kojeg citira "Jutarnji list", u pravu. On je za potrebe svoje knjige o MUP-u SFRJ u arhivima u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu pokušavao istražiti građu iz toga doba te je izjavio da nad ovim prostorima još uvijek lebdi duh "balkanskoga špijuna" i iznio sumnju da se slobodno istraživanje arhiva iz vremena prije Tuđmana namjerno otežava kako bi se prikrila činjenica da je dokumentacija tajnih službi, pogotovo Udbe, proteklih godina masovno uništavana.

Humphrey
02-08-2014, 20:48
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/128940-udba-ostaje-zasticena-nista-od-otvaranja-arhiva-video.html

UDBA ostaje zaštićena: Ništa od otvaranja arhiva! (VIDEO)

"Odnarođena vlast", sa državom je sve u redu.

NorthStand
03-08-2014, 02:13
a vi se ponadali da će UDBA biti lustrirana, dok ta govna sva ne pocrkavaju nitko ih neće ni pipnut, a u velikoj mjeri za to je kriv Tuđman iako o njemu mislim sve najbolje. tu aboliciju četnika iz podunavlja, i udbaša i komunjara mu nikako ne mogu oprostit. takva vrsta kompromisa, za ovako malu državu kao što smo mi može biti kobna. ali on je uvijek gledao da ne otvori više fronti odjednom, ali što duže čekaš da se otarasiš govana to ti je gore. ja bih uvijek rađe izabrao obračun, nego tihi pakt i mir s onima koji ti cijelo vrijeme rade o glavi, ja sam uvijek za to da se stvari razriješe kad oružja zveckaju a ne kad "pravosuđe" preuzme pravdu. znao je Tito jako dobro što radi, kada je dao linčovat 200.000 domobrana i ustaša on je bio svijestan da u slučaju da to ne napravi ima veliki politički problem za novonastalu SFRJ, ogromnu opoziciju koja će vječno radit na razvaljivanju SFRJ. i tako je i bilo, jer one što nije uspio pobit radili su do svoje smrti na uništenju Jugoslavije. i uspjeli hvala bogu. to je samo dokaz, da se s takvog bagrom kao što su oni ne može mirnim putem i nekakvim civizacijskim metodama doći do uspjeha, dao im se oprost i mir i oni su to zloupotrijebili, da ih se sve pobilo bilo bi to daleko djelotvornije ma šta netko o tim represivnim metodama obračuna mislio. ni ja nisam pobornik krvoprolića, ali kada su ova govna u pitanju to mi se jedino čini razumno, ili da se naravno jednostavno pomirimo da konce u rukama u svojoj vlastitoj državi nikad nećemo imat. stvarno ne vidim koja je alternativa, očekivat od hrvatskog pravosuđa i policije da će nešto napravit protiv udbaša i komunista pogotovo nekakvih "narodnih heroja" je stvarno suludo, to je trebalo u tišini u vrijeme rata jednog po jednog na tanane u šumu pa neka i oni ko i mi nakon 45 godina Jugoslavije pričaju o svom Bleiburgu, i fućka se meni šta netko misli o osveti ja otvoreno kažem da sam za osvetu nad svakim onime tko ubija moj narod i tko radi na uništenju moje države, a tu spadaju udbaši komunisti i četnici. u 20 stoljeću dotični su najviše radili u tom smjeru, i ne vidim ni jedan razlog zašto bi se tu bagru toleriralo u utrobi naše države i naše nacije. te priče kako su i oni Hrvati me ne zanimaju, jer Hrvat odnosno Hrvati ne služe svojim neprijateljima i ne rade na uništenju svoje države, jebe mi se što su oni etnički Hrvati jer je očito da su klasični izdajnici i da se s takvima u normalnim državama bez milosti obračunava. zamislite gdje bi stigla amerika, kada bi tolerirala ovakve kretene kao što su Nobilo Mesić Fumić Boljkovac Manolić Linić Sanader i da ne nabrajam dalje, oni kad bi si dopustili takav luskuz ili Izrael ne bi ni godinu dana potrajali bez obzira na sav kapital i utjecaj kojim barataju, bez represivnih metoda nema uspjeha. Židovi da tenkovima tamo ne tabanaju svoju slobodu, nikad je ne bi ni imali na bliskom istoku, prema tome neka se gospoda moralni licemjeri prave blesavi ali ja za razliku od nekih moralnih isprdaka dobro znam što je u interesu naše države i našeg naroda i nikad ne bih narpavio ništa što je u suprotonsti s navedenim. i radio bi najgore stvari na svijetu, za svoj narod i svoju državu, jer mi je moral potpuno sekundaran u ovom krajnje amoralnom svijetu gdje svako svakoga jebe tko može. prema tome, prestanime se pozivat na vjeru i moralna sranja jer od toga se ne živi, i na tim vrijednostima se ne stvaraju a još manje opstaju države. i ja vjerujem u isusa krista, ali na ovome svijetu mir se brani i uspostavlja oružjem. to smo mi Hrvati jako dobro naučili u 20 i 21 stoljeću, i dosta je bilo ovih demagoga kalibra Josipović što nam valjaju komunističke proserotrine o "bratstvu jedinstvu" koje nikada i nigdje nije postojala, pa neće ni u hr dok god se ne ispostavi račun ovoj gamadi koja sustavno rovari protiv vlastite države i vlastitog naroda. ja im milosti nikada ne bih dao, i nikada im ne bih ko Tuđman bez obračuna prešao preko onoga što su radili hrvatskom narodu od 1945-1991 a može se reći i debelo nakon toga, jer ovo što rade danas nije ništa puno bolje nego ono što su radili do 1991. danas samo to rade sofisticiranije, više nas ne kolju i ne ubijaju jer ne mogu i ne smiju ali su preko medija pravosuđa i policije vrlo učinkoviti kad treba utišat svoje protivnike i kritičare, bolje reći smrtne neprijatelje. i kad se to sve zna, ako HDZ sad kad dođe na vlast a doći će ne počisti tu govnjariju jednom za svagda, mislim da treba radit na potpunom gašenju HDZ jer to niti je Tuđmanova stranka više a niti je Hrvatska. ako nisu u stanju udbašima stati na kraj, i svim njihovim priljepcima krenuvši od Josipovića do Milanovića Ostojića i ostalih jarana onda mi nemamo tu više šta pričat. dovoljno se HDZu radilo popusta, ovo što ja pričam nije nikakav radikalizam i otvaranje sukoba u državi jer su sve istočnoeuropske države to odavno napravile a mi nismo samo zato jer je i HDZ prepun udbaških i jugoslavenskih kadrova, i ako je to slučaj a znamo da je onda će se boga mi i prema tom HDZu postavit na identičan način kao i prema zločinačkoj komunističkoj partiji SDP. jer je očito da izemđu njih razlike nema, pa kad je tako nagazit govnjariju jednakom žestinom i bez milosti. pa šta ostalo od ove države da ostalo, bolje da se borimo za bolje sutra nego da nestanemo bez ispaljenog metka, ako to znači podjelu onda neka bude podjela mi i oni, ne vidim zatšo neki rade dramu oko podjela. te podjele su blagoslov, ko ovi mamićevci pa to je milina da se zna tko gdje pripada i da se zna kako se treba prema kome postupat i odnosit a ne da govna sjede na "dvije stolice" tako da ta priča o pomirbi nekakvih partizana i ustaša, mi jako dobro danas znamo svi da je to jedna velika utopija koja se nikada ponavljam nikad neće ostvarit. prestanimo živjet u zabludi da se komunisti i nacionalisti ikada mogu pomirit oko bilo čega, jer su vrijednosni sustavi i politički pogledi te dvije skupine ljudi u totalnoj suprotnosti i mi i oni nemamo ama baš ništa zajedničkog osim državu u kojoj živimo. dok se mi uvijek bez respekta i bez kalkulacija ko "fašisti" borimo za istu, oni se bore protiv iste također bez kalkuacija kad se to sve zna fino se naoružat i već sada biti spreman za rat kako onaj građanski tako i onaj globalni. postoji poslovica, gdje su oprezni živi neoprezni su odavno mrtvi! e ja volim biti oprezan, točnije dobro naoružan jer tako se ipak osjećam puno sigurnije pogotovo u "lijepoj našoj silovanoj" ili bolje reći udbaškoj. istina uvijek grubo zvuči, ali je treba reći na glas pred svima da se ljudi malo manje samozavaravaju. iako uvijek će biti onih koji su "kontra", jer je njima uvijek špica biti kontra. pogotovo kada su naši opjevani "leftardi" u pitanju, oni su uvijek anti nešto. aj da i ja budem jedanput oko nečeg s njima na istoj valnoj dužini, ja sam protiv pomirbe partizana i ustaša ja sam samo i jedino za to da se dogodi konačni obračun kod "ok korala" i da u tom obračunu hrvatska konačno bude lišena ovog jugoslavenskog vonja koje uporno i sustavno ispuštaju po hrvatskoj bivši jugo komunistički udbaški kadrovi koji se nikad neće pomirit s nastankom hrvatske države. kad to svi znamo, ne znam šta se koji kurac s njima mirimo, to što su oni za mir samo zato da bi nastavili vašarit ko za vrijeme SFRJ dovoljno govori o slabosti desnice u hr koja praktički ne postoji. jer da postoji odavno bi se njima ispostavio račun, za sve ono što su radili i rade protiv vlastitog naroda i vlastite države. do kad god budemo trpili da nas jebu u zdrav mozak, u vlastitoj državi dotle ćemo biti nacija za sprdnju. to je ko da dozvoliš da te netko u vlastitoj kući uporno tuče, a ti da mu nijednom baš nijednom nisu u stanju zviznut šamar ili šaku po sred nosa. kad će naši ljudi naučit, da u hrvatskoj samo to većina razumje, samo kad mu par zuba izravnaš jebote pametniji je nego nakon sto sati filozofiranja i objašnjavanja jedne te iste stvari. većina najbolje upija strah, to UDBA jako dobro zna pa ne bi bilo loše da netko i našu cijenjenu i dragu Udbu isprepada čekićima sjekirama i ostalim priborom kojeg je blagoslovio Maršal. kad treba klat hrvate, onda se ne bune kad Hrvati kolju onda jauču i srceparajuće dreče o fašistima. ne da mi je drago što su ih ustaše tabanale, samo mogu reći da mi je žao što ih nisu još jače. to mi je žao, jer sve ovo što su radili i što danas rade pokazuje da je to bio jedini ispravni put kad su oni u pitanju. nikakve priče i polemike, suživot i ostala sranja samo tarambanje po njihovim odnarođenima glavama pa dok god se ne dozovu pameti a to neće biti tako skoro. jer ni nakon ulaska u EU, i svega u ovih 20tak godina njima region i balkan zapadni balkan ne izazi iz glave. očito je da jugo pravosuđe i policija nemaju problema s udbašima i komunistima, pa je izgledno da narod mora uzet pravdu u svoje ruke. pošto oni vole revolicionare tita i chegevaru, siguran sam da će imat razumjevanja i za ovu "revoluciju" koju će im prije ili kasnije hrvatski narod priredit i to nadam se s kamatama. jer ovom kontinuitetu izdajništva i odnarođenog idiotizma, treba jednom reći dosta i to radikalnim metodama a ne nekavim pravosuđima koje ionako kontrolia u velikoj mjeri ta ista UDBA koju bi tobože to isto pravosuđe trebalo progonit. dosta je bilo ovog ludila ovdje, ja sam spreman za sve opcije pa i rat.. ništa mi neće biti mrsko, samo mi je mrska ova učmalost i pasivnost našeg naroda dok mu rade zlo. neki drugi narod odavno bi uzeli pravdu u svoje ruke, i presudili u svoje ime svima koji rade ovakve stvari koje su u hrvatskoj odavno postale svakodnevica. kao što sam reko, ništa nije napravljeno jer je i HDZ u jugo talogu i tu su se zavukli udbaški igrači i zato nikad nisu do kraja raskrinkani i prikazani ko šljam našeg društva. a vjerojatno ni neće, jer ne vidim tko će to iz HDZ-a osim eventualno vase potegnut lustraciju te bande bez identiteta koja sustavno već desetljećima radi u tuđem interesu, a svoj vlastiti narod baca pod noge drugima. ili bolje reći, u kavez lavovima.

Humphrey
03-08-2014, 14:36
a vi se ponadali da će UDBA biti lustrirana, dok ta govna sva ne pocrkavaju nitko ih neće ni pipnut

Tko će pocrkati? Manolić,Boljkovac,Perković? Kao da su oni bitni, nakon Josipa Perkovića Saša Perković.

Ovo je njihova država, ovo je država koju su oteli i ostavili u naslijeđe svojoj djeci i unucima. Ovo nije država Hrvata, ova država je tamnica hrvatskog naroda kao i Jugoslavija, samo opasnija jer se njeno pravo lice skriva iza hrvatskog imena i simbola.

Ime nije ništa;ono što nazivamo Hrvatskom, smrdi na Jugoslaviju.

skater
04-08-2014, 19:44
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/129004-paradoks-krpanja-turistickih-rupa-turizmom-se-treba-baviti-ozbiljno-ili-ga-potpuno-odbaciti.html

Paradoks krpanja 'turističkih rupa': Turizmom se treba baviti ozbiljno ili ga potpuno odbaciti


Već nekoliko godina slušamo o tome kako će dobar kolovoz pokriti srpanjsku rupu ili dobra sezona pokriti lošu predsezonu. Što to zapravo znači?

Cijela stvar zapravo podsjeća na ekonomsku filozofiju državnih poduzeća iz bivše Jugoslavije: "gubitak nije veći od planiranog, dobro je". Turisti najviše dolaze u kolovozu, to stoji: on uvijek bilježi rekorde. No kolovoz, jasno, ne može nadoknaditi srpanjsku rupu, isto kao što trgovcu dobra zarada u utorak ne nadoknađuje to što nitko nije kupovao u ponedjeljak. Možda nećete zaraditi manje nego što ste planirali - ali ćete svakako zaraditi manje nego što ste mogli i trebali. Propušteno se jednostavno ne može nadoknaditi, naročito kad imate rupu sred sezone, u srpnju.

Što uopće znači "srpanjska rupa" o kojoj godinama slušamo? Jednostavno, podbačaj od plana, veliki i neplanirani manjka gostiju. Što i nije čudno, kad se zna da ne samo da turizam vode ljudi koji ništa ne rade osim što kadroviraju i smišljaju najbezbolniji način na koji će osigurati korist za pojedince i IDS. Srpanjska je turistička rupa posljedica sustavnog nerada, nemanja politike, i nesnalaženja. Loše vrijeme i praznici u ovim i onim državama su samo loš izgovor. Vrijeme ne možemo popraviti, praznike u bavarskoj ne možemo određivati, ali možemo prilagoditi ponudu onom što se traži, izaći na nova i velika tržišta u usponu (Kina!).


Iako će ministar nesumnjivo prilagoditi statistiku i proglasiti sezonu rekordnom, činjenica je da se loša predsezona ne može poboljšati uspješnijom posezonom. A Zadar, primjerice, ove godine, po onom što kažu tamošnji ljudi, nije imao ni pola lanjskog prometa. Gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli ocijenio je prošli tjedan na tiskovnoj konferenciji pod nazivom "Što je ostalo od hrvatskog turizma?" da je od hrvatskog turizma ostala jedino katastrofa sedmog mjeseca. Teško se je s tim ne složiti: turizam je ozbiljan posao, kao i svaki drugi, i ako se ne želimo njime baviti ozbiljno i sustavno, onda je najbolje da ga posve odbacimo i prestanemo se baviti njime uopće. Ovakav fakultativni "daj što daš" pristup nečem što nam je najjača privredna grana ne vodi nigdje. Ako Hrvatska ne želi ozbiljno shvaćati turizam i zaradu koju nosi, onda možda stvarno bolje da svi preselimo u tvorničke hale i latimo se šrafcigera, za tri eura na sat, koliko takav posao vrijedi.

Koji su problemi hrvatskog turizma? Prije svega, kako produžiti sezonu i turizam učiniti cjelogodišnjom djelatnošću gdje god je moguće. Iako je on po prirodi stvari sezonski, on ne mora biti ograničen na mjesec ili dva."Sezonalnost hrvatskog turizma je najveći problem turizma koji se potencira i produbljuje, što pokazuje činjenica da se 94 posto noćenja i 86 posto prihoda od međunarodnog turizma ostvari između travnja i rujna", rekao je svojevremeno Oliver Kesar, profesor Ekonomskog fakulteta na okruglom stolu "kakav turizam želimo i možemo razvijati u Hrvatskoj". A od onda se sezonalnost - produbila. U dva ljetna mjeseca, srpnju i kolovozu, dolazi nam čak pola od desetak milijuna turista koji godišnje posjete Hrvatsku! A ta sezonalnost stvara krivu sliku o potencijalima turizma kao industrije: većina ljudi u Hrvatskoj, posve pogrešno, smatra da to "nije ozbiljan posao jer se ne može živjeti od nečeg što nosi novac dva mjeseca godišnje." Sezonalnost možda je najveći problem hrvatskog turizma, no nije jedini.


A to je povezano s investiranjem u turizam: ne može se više kao šezdesetih i sedamdesetih očekivati da će furešti doći sami, i biti zadovoljni bilo čime što ovdje zateknu. Tada je turizam bio u povojima, danas je to ozbiljna industrija koja donosi Hrvatskoj oko 15 % ukupne novostvorene vrijednosti. To je najveća industrija u Hrvatskoj, industrija koja najbrže vraća uloženo, i u nju treba ulagati, a ne sanjati nešto deseto čega nema i neće biti. A nama je 45 % smještajnih kapaciteta u privatnom smještaju, 25 % u kampovima, a svega 14 % u hotelima. To je "partizanski" pristup, gdje se od minimuma ulaganja očekuje maksimum dobiti. Capelli je na spomenutoj tiskovnoj konferenciji rekao da je do pogoršanja u stanju turizma došlo zbog politiziranja i nepraćenja struke. S tim se je teško ne složiti: Novi direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice je Ratomir Ivičić, iako je većina kandidata imala mnogo bolje reference od Ivičića. U turizmu se i dalje kadrovira - politički, i tešk je očekivati dobre rezultate na takav način.


Nadalje, problem je i nedovršena privatizacija kapaciteta koji su u državnom vlasništvu. Problemi su brojni – u izdavanju dozvola, neriješenoj vlasničkoj strukturi, zakonima... Ukratko, veliki kompleksi zemljišta, kao i zapušteni hotelski kompleksi građeni pred četdresetak godina, stoje neiskorišteni i čekaju ulagača. A kad se on pojavi, svi gledaju kako ga izreketariti, opljačkati, ucijeniti. Pod tim uvjetima, nitko ne želi ulagati. Za razvoj turizma potrebno je najviše ulagati u hotele i restorane, a u zadnjih desetak godina u turizam je uloženo svega pet posto ukupnih ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, dok je udio direktnih stranih investicija u turizam samo 2,5 posto. Dakle: u djelatnost koja nam nosi 15% svega što zaradimo, mi investiramo svega 5 %! Može li gluplje od toga? Tamo gdje se ne ulaže, nema ni zarade: ona može samo sve više padati.


Na ljestvici konkurentnosti u turizmu, Hrvatska je na 34. mjestu u svijetu, 24. u Europi i 8. od 9 zemalja na Mediteranu. A u turizmu smo još najkonkurentiniji, u odnosu na sve ostalo. To su katastrofalni podaci, koje je preklani iznio Robert Pende, tada zamjenik ministra turizma. On je rekao da je misija Ministarstva turizma u mandatnom razdoblju 2012. - 2015. poboljšati konkurentnost kroz izmjene zakonske regulative, poboljšanje poslovnog okruženja i infrastrukture te unaprjeđenje komunikacije s tržištem. Ništa od toga se nije dogodilo, naravno, pogoršalo se.

Mnogi smatraju da bi Hrvatska na turizmu trebala zaraditi novac, pa ga potom uložiti u nešto drugo, tvornice, visoku tehnologiju, bilo što. Dva primjera svjedoče koliko je to pogrešno: Jugoslavija i Španjolska. Jugoslavija je novac zarađen turizmom, koji je tada bio ozbiljan novac za siromašnu socijalističku ekonomiju kojoj je svaki priljev deviza bio dragocjen, ulagala u gradnju tvornica. Većina njih nikad nije proizvela ništa osim golemih gubitaka: pojam "promašene investicije" bio je jedna od najspominjanijih sintagmi osamdesetih. U turizam se ulagalo malo, pa je i rast zarade bio malen: a ono u što se ulagalo, je uglavnom brzo propalo pod teretom golemih gubitaka (Obrovac je epitom tih "promašenih investicija: stotinjak milijuna za tvornicu koja je radila samo nekoliko mjeseci, proizvevši još nekoliko desetaka milijuna gubitaka, i onda još teški milijuni za sanaciju zemljišta).

Španjolska je drugi: novac zarađen turizmom je uglavnom devedesetih investiran u razvoj visokotehnoloških industrija. Španjolska je, što je malo poznato, drugi najveći proizvođač automobila u Europi, odmah nakon Njemačke: španjolska vlada je davala, kao danas sprska, ogromne porezne olakšice svakom tko je kanio kakvu industriju preseliti u Španjolsku, potpomognuto dodatnim milijardama beneficija. Rezultat je da je osamdesetih vrlo prosperitetna španjolska dvijetisućitih potonula u katastrofalnu nezaposlenost, bijedu, i beznađe: Opelove i Volkswagenove tvornice jednostavno ne mogu progutati milijune nezaposlenih, a i one lagano sele iz zemlje koja više ne daje velike porezne olakšice i ne nudi jeftinu radnu snagu. Ideja "turizam nam ne treba, trebaju nam tvornice" se u oba slučaja pokazala posve pogrešnom: treba nam novac, naravno, a kako će se on zaraditi je svejedno.


Zbog svega toga je upravo nevjerojatno da u posljednjih 20 godina nije analizirao koliko turizam pridonosi hrvatskom gospodarstvu u cjelini. Takvu studiju dosad nitko nije izradio, i sve se svodi na prepucavanje brojkama. Kad se pogleda samo izravni udio turizma, dolazi se do brojke od desetak posto. No Nenad Ivandić s Instituta za turizam, koautor studije o učincima turizma, kaže da i u zemljama koje imaju znatno veći prihod od turizma, on u BDP-u izravno ne prelazi udio od 10 posto. Cipar u Europskoj uniji ima najveći udio od 8,6 posto, zatim slijedi Španjolska s udjelom od 6,3 posto, dok Austrija ima oko 5,4 posto. Ali kad se dodaju neizravni učinci, "nevidljivi izvoz", ti učinci se gotovo udvostručuju.

Dakle, kad već ne znamo što bismo, kako, i za koga proizvodili, možemo li učiniti više da povećamo prihod od turizma? Kupallišni turizam koji traje dva mjeseca je kao model potpuno iskorišten, jer mi možemo primiti od 13 do 15 milijuna turista. Ono što kronično nedostaje su investicije u turizmu, jer one stvaraju dugoročan i stalan prihod koji ne zavisi od srpnja i kolovoza. Miroslav Dragičević iz Horwath Consultinga, tvrtke specijalizirane za turizam, kaže da je Hrvatskoj potrebno od 10 do 15 milijardi eura investicija u turizam: time bi se izgradilo 150 000 novih smještajnih jedinica i 20 000 novih vezova u marinama, uz dodatne sadržaje koji bi privukli turiste tijekom cijele godine, a ne samo ljeti, poput golfa, vodenih parkova, kongresnih dvorana, objekata za zdravstveni turizam koji je u velikom uzletu u svijetu i budućnost je turizma. Naravno, osnovni preduvjet je da se investiranje olakša sređivanjem zemljišnih knjiga i državne imovine na obali, da se smanji birokratska procedura i parafiskalni nameti za turističke djelatnosti, i da se ulagače prestane reketariti i musti. Cilj treba biti produženje sezone i privlačenje gostiju veće platežne moći, a ne "krpanje srpanjske rupe u kolovozu" i brojenje noćenja. Hrvatski turizam po gostu imao prosječnu potrošnju od šezdesetak eura, što je dvostruko manje od nama sličnih mediteranskih zemalja. "Želimo li se razvijati, ne trebamo gledati Grčku, Tursku i Crnu Goru, nego Austriju, Švicarsku, Azurnu obalu, sve koji su uspjeli stvoriti dodanu vrijednost", kaže on.

Picaferaj
06-08-2014, 01:22
ISPOD POVRŠINE
Na proslavi Oluje u Kninu nije trebalo zviždati, nego plakati


Milanoviću se zviždalo čak i na konvenciji mladeži njegove partije prije par tjedana u Rijeci, ali to nitko nije komentirao kao ovo u Kninu. Nije dugo trebalo čekati reakcije na zvižduke koji su na centralnoj proslavi Oluje upućeni državnom vrhu. Među onima koji komentiraju ima i onih koji kažu da se danas trebalo s poštovanjem sjetiti onih koji su poginuli za slobodu jedine nam Domovine, a u takvoj se prigodi ne zviždi. Taj stav sasvim je pogrešan.

Danas smo se svi zajedno trebali prisjetiti zašto su branitelji dali svoj život. Zašto se baš na današnji dan u Vodicama bombom raznio bivši branitelj? Zašto je pao još jedan hrvatski MiG 21, možda i posljednji koji je mogao poletjeti? Zašto je današnji zapovjednik svečanog postroja Hrvatske vojske, general Dragutin Repinc zvučao kao da na pozornici namješta žensku klapu, a ne kao pravi vojni zapovjednik?

Gdje je nestala ponosna Hrvatska iz Oluje koju slavimo na današnji dan?

Bilo je zaista tužno gledati zapovjednika kopnenog roda Hrvatske vojske kako glasom odgajatelja u dječjem vrtiću uz pomoć mikrofona poput kakvog DJ-a izdaje naredbe svečanom postroju, dok ga sa strane gleda zapovjednik Glavnog stožera sa svježe obojanom kosom. Jadna je država koja ima vojsku čijem zapovjedniku treba mikrofon da ga se čuje. Ne znam bih li se smijao ili plakao dok se prisjećam kako je general Damir Krstičević zapovijedao svečanim postrojem 06. kolovoza 1995. prilikom dolaska predsjednika Franje Tuđmana u tek oslobođeni Knin.

Možda sam tada bio i pod dojmom aktualnih događaja, prepun emocija, ali činilo mi se tada da će zemlja početi pucati od oštrine i siline glasa nejakog Krstičevića. I onda s takvim sjećanjima moram gledati ove danas u Kninu.

Ovo nisam napisao da bih ismijavao nijansu obojane kose pojedinih naših generala, nego zato što mi se čini da baš ova usporedba sa zapovijedanjem svečanim postrojem najbolje oslikava ono što se u međuvremenu dogodilo Republici Hrvatskoj: pogrešni ljudi na pogrešnim mjestima. Uzalud je nama sjećati se onih kojih nema. Trebamo se zapitati zašto ih nema.

Jesu li toliki dali svoje živote za to da bi državu vodili ljudi koji tvrde da se u Hrvatskoj dogodio građanski rat, a onda se isčuđavaju kad im u Kninu zvižde? Jesu li toliki pali da bi se godinama odigravala pljačka neviđenih razmjera?

Da ne bude zabune, ne mislim da su za ovakvo stanje u državi krivi samo vladajući. Za naše gubljenje energije na to smiju li se u Kninu čuti zvižduci govornicima ili ne jednako je kriva oporba, koliko i vladajući. Ovi potonji zato što su zvižduke stvarno zaslužili, a oporba zato što se ponaša tako da dolazi do sumnje događa li se sve to u njihovoj režiji. Naime, ako su zvižduci Milanoviću na proslavi u Kninu dio oporbene režije, onda je to još jedno pljuvanje po grobovima palih branitelja. Postoji mjesto i vrijeme koje nije primjereno za politikantske borbe.

Zviždati u Kninu danas je trebalo i zbog mizerne proslave najvećeg državnog blagdana. Dan pobjede i domovnske zahvalnosti zaslužio je puno više od par stotina okupljenih na onom malom kninskom trgiću. Ono što se danas odigravalo u Kninu bila je samo televizijski prenošena slika stanja u cijeloj državi. Sve je izgledalo kao da političari žele što prije odraditi što se odraditi mora pa da što prije nastave uživati u još jednom neradnom danu.

Zviždati se u Kninu danas moralo zato što u državi nitko ne osjeća ni trunke slavljeničkog raspoloženja. Slaviti ne mogu ljudi koji ne znaju kako će za mjesec dana djeci kupiti knjige. Slaviti se ne može u državi u kojoj gospodarska aktivnost već godinama bilježi pad, a broj građana s blokiranim računima, dakle bez sredstava za život, bilježi stalni rast.

U Kninu se danas nije moralo zviždati zato što je pao još jedan ratni zrakoplov, ali se moralo zviždati kad na proslavu Dana branitelja ministar obrane dođe odjeven kao da ide na nekakav neformalni studentski tulum. Može Ante Kotromanović biti pobornik sportskog stila odjevanja, ali onog trenutka kad je prihvatio ministarsku funkciju, prihvatio je i određene protokolarne obveze u koje ulazi i formalni način odijevanja u nekim prigodama. Doći razdrljene košulje i bez odijela na proslavu najvećeg državnog blagdana u najmanju je ruku neozbiljno, a svjedoči i o neozbiljnom pristupu značenju tog dana.

U Kninu se danas moralo zviždati zato što malo tko u Hrvatskoj javnosti vjeruje da oporba nema ništa s ovim zvižducima. Očekujemo da će zemlju uskoro preuzeti političari koji se na optužbe da su oni organizatori zvižduka, ne mogu sjetiti te podsjetiti na činjenicu da Milanoviću već zvižde i na skupovima njegove partije.

Oporba je to koja tvrdi da može formirati stručnu Vladu, ali nije u stanju formirati dobru PR službu koja zna dobro i pravovremeno reagirati. Ako je to oporba koja će preuzeti vlast od ovih kojima se moralo zviždati, onda je u Kninu danas trebalo i plakati. Ne samo za poginulima u Oluji

Autor: Ante Gugo

http://www.politikaplus.com/novost/107959/na-proslavi-oluje-u-kninu-nije-trebalo-zvizdati-nego-plakati

skater
06-08-2014, 17:20
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/129134-zvizducima-je-mjesto-tamo-gdje-su-politicari.html

Zvižducima je mjesto tamo gdje su političari


Već godinama slušamo medijska zgražanja nad time što se političarima u Kninu na proslavama godišnjice Oluje - zviždi. Zar oni, s obzirom na svoj odnos prema Domovinskom ratu, svoju ulogu u njemu i rezultate u vođenju države, misle da bi im netko trebao pljeskati?

Prošle godine jugofilski portal Lupiga povodom dana Oluje stavio je članak pod naslovom, "Zar je tako teško spomenuti Srbe?"; referirajući se na to što se na proslavi Dana domovinske zahvalnosti ne spominju srpske žrtve. Ove godine opet nisu spomenuti: naime, nabrajajući pod čijom smo sve okupacijom bili, premijer je nabrojao sve od Mletaka do Turaka, samo nije spomenuo Srbiju. Jer ono od 1918. na dalje očito ne smatra okupacijom. Nije spomenuo ni komuniste. To je zanimljivo, jer upravo se od njihove okupacije oslobađala Hrvatska u Oluji, ne od Mletaka. S te je strane njegov govor promašen. Uostalom, što i očekivati od nekog za koga je "Domovinski rat imao elemente građanskog rata". Naravno da nije, ali bi nekog vraga trebalo i znati o tome što karakterizira građanski rat, a što agresiju u cilju pljačke teritorija: po premijerovim kriterijima je i Drugi svjetski valjda imao elemente građanskog rata jer su u okupaciji Češke sudjelovali Nijemci iz Sudeta. Doduše, u Jugoslaviji je Drugi svjetski rat imao elemente građanskog rata, prvenstveno sukobi četnika i partizana koji su se vodili za osvajanje vlasti u zemlji, a ne iz nekog drugog razloga.

Zanimljivo da se prilikom proslava dana pobjede u Europi, koji se nekim slučajem ne zove dan antifašističke borbe, niti se ikad i igdje tamo spominje antifašizam jer se taj termin obično vezuje uz Staljina (proguglajte Churchill i antifascism pa nećete naći ništa: proguglajte isto za Staljina), također ne spominju njemačke žrtve, osim kao žrtve vlastitog ludila. Problem hrvatskih filofašista je što sami sebe vide kao antifašiste: u njihovoj vizuri je Srbiji antifašizam imanentan, jednako kao i fašizam Hrvatskoj, pa kroz te naočale gledaju i Oluju. Trebamo li se sjetiti nevinih srpskih žrtava, kao što se često spočitava po medijima takve provenijencije? Pa, ne sjećam se da se na Danu pobjede govori o Hirošimi ili Drezdenu, niti o protjerivanju Nijemaca iz Sudeta i Jugoslavije. Možda bi ipak trebalo napomenuti da Hrvatska vojska nije prema poraženima postupila kao antifašisti 1945: da jest, svi bi bili vraćeni s granice sa Srbijom i BIH i pospremljeni u jame ili natjerani na marševe u četveroredu. Često se sa srpske strane spočitava i da Oluju ne bi trebalo slaviti jer se radilo o "progonu Srba". Tehnički to nije točno jer Srbi nisu istjerivani iz kuća - izbjegli su prije ma kakvog kontakta s hrvatskom vojskom, tako da takva argumentacija ne stoji. Naravno, svatko smije spekulirati na temu "što bi bilo kad bi bilo", no nitko nema pravo iskrivljavati činjenice.

Takvi stavovi pokazuju da hrvatski medijski prostor nije denacificiran: Oluju se, jednostavno, ne smije ni u kom pogledu dovoditi u pitanje, niti bi i jedna razumna zemlja dopustila takav vid povijesnog revizionizma. Na žalost, Hrvatska nije nikad donijela zakon o zabrani povijesnog revizionizma kojim bi se zabranilo bilo kakvo relativiziranje ili negiranje karaktera Domovinskog rata kao isključivo i jedino rata protiv fašističke Miloševićeve Srbije. Tu se ne radi ni o kakvom nacionalizmu, već jednostavno o postavljanju mjerila stvari.

Nakon oslobađajuće presude za generale kojima je potvrđeno da Oluja nije bila dio "zločinačkog poduhvata", spomenuti filofašisti su nešto tiši nego u godinama prije toga, kad su manje-više otvoreno zagovarali da se tako što uopće prestane slaviti, sprdajući se s izljevima nacionalizma i primitivizmom Thompsonove publike (Brenina je sofisticirana, za nju su se uvijek zalagali). Što oni i danas misle o Oluji, najbolje govori status koji je Denis Latin podijelio na svom službenom faceu: "Sretan vam dan domovinske pljačke i paleži". Da u Americi tako što izjavi povodim Dana nezavisnosti, to bi ga koštalo ne samo zatvora, nego i doživotnog izgona iz javnog života. Na žalost, malo je hrvatskih filofašista koji se i danas nakon svega usude otvoreno reći što zapravo misle. Ali nije da ne znamo. I što je najgore, i dalje će vjerovati da su zapravo borci za pravdu i "antifašisti". Vjerojatno su i njemački nacisti vjerovali da su na pravoj strani, uostalom. Srećom, u Njemačkoj je nakon rata provedena denacifikacija, i svako relativiziranje pobjede je zabranjeno. Vrijeme je da se tako postave stvari i ovdje: Hrvati su se u tom ratu borili za vlastitu slobodu, nezavisnost, i demokraciju, dok se srpska strana borila protiv tih općeprihvaćenih ljudskih i demokratskih vrijednosti, dakle za komunističku diktaturu i imperijalnu etnički čistu Veliku Srbiju, i tu nema mjesta usporedbama broja žrtava. Na žalost, folklorno pozivanje na NDH, inače posve nepotrebno, a ponekad i podmetnuto, je nešto čime spretno manipuliraju tražeći svijećom kakvo U na kapi.

Milanović je jedan od tih koji su svojim izjavama relativizirali Domovinski rat pa su s te strane zvižduci očekivani: da je tko u Engleskoj kad relativizirao Drugi svjetski rat, isto bi ga dočekali zvižduci na proslavi Dana pobjede. Uostalom, zvižduka bi bilo i više da nije paralelne proslave u Čavoglavama, koja je obično bolje posjećena od službene kninske, i na kojoj se okupljaju oni koji bi Milanoviću i Josipoviću svakako zviždali i mnogo glasnije od pristutnih. On je na to rekao da je mjesto za zvižduke Markov trg, "koji je prethodna vlada lokotom zatvorila". Kako danas nema tko organizirati prosvjede na Markovu trgu, jer udbaške strukture danas sigurno neće organizirati Facebook demonstracije - zviždalo mu se tamo gdje je bio.

On je rekao da to neće zabraniti - kao da bi u demokratskoj državi tako nešto uopće i mogao! Odakle Milanoviću naime ideja da se u demokratskoj državi može zabraniti zviždanje premijeru? Pa nismo DNRH, niti je on Kim Il Zoran. Da jest, vjerojatno bi dobio nadimak "Lijeni vođa", ili "Vođa koji lupeta gluposti". Prosvjeda na Markovu trgu ionako neće biti: prosvjednike koji krenu put njega ova vlada ionako ne zaustavlja na sto metara od banskih dvora, kao prethodna, nego zaustavi autobuse već na izlazu iz Vukovara. A iskreno, Markov trg i nije mjesto za prosvjede: premalen je, a i u Americi se ne prosvjeduje baš pod samim prozorima Bijele kuće, već na distanci dovoljnoj da nitko ne može dobaciti kamen do prozora. Što naravno na Markovu trgu nije moguće. Tako da je njegovo busanje u prsa s demokratičnošću ove vlade koja eto dopušta demonstracije i tamo gdje HDZ nije zapravo teška demagoška magla.

Tim više što Milanović divljačke napade na kordone policije prije dvije godine na Markovu trgu vidi kao festival demokracije, dok se "splitska riva" ili skupovi u Čavoglavama, na kojima nikad nije bilo ni najmanjeg incidenta, papirić nije pao na pod, i danas u lijevim medijima tretiraju kao Mussolijev marš na Rim. Dok je zviždanje političarima u Kninu nedopustiv napad na demokratski izabranu vlast, dotle je bacanje kamenih kocki čista demokracija, zavisno tko zviždi i tko baca kamenje. Demokracija međutim ne definira koje su poruke i zahtjevi demokratski a koji ne, već postoje samo demokratske metode. Mirni skup je demokratska metoda. Pokušaj državnog udara praćen nasiljem na ulicama to nije. Da su naši antifašisti po mentalnom sklopu zapravo prvenstveno antidemokrati, vidi se i po takvim različitim mjerilima. Kao što se vidi i po tome što je za njih "direktna demokracija" najuzvišeniji čin kad se radi o protestima kojima se blokira fakultet, ali kad se radi o referendumu kojeg organizira Željka Markić onda je to čisti fašizam i nešto što treba zakonom zabraniti. Zna se tko ima ekskluzivno pravo na demokraciju. Sigurno ne neki tamo vukovarski branitelji ili "katolibani". To reflektira i stav srpskih fašista iz 89. spram ljudskih prava Albanaca na Kosovu, koji otprilike glasi, "šta će bre šiptarima ljudska prava, ljudska prava su za ljude".

Nakon premijera govorio je Leko koji je pozvao na jedinstvo: "Pobjeda je građanima donijela dugo željeni mir, povratak normalnom životu. To su trajne vrijednosti... Izražavam i žaljenje što su na njihov dan u Hrvatskoj prisutni duboki razdori koji bi Hrvatsku u ratu sigurni doveli do uništenja. Pojavile su se snage kojima ne odgovara naše jedinstvo. Osuđujem posijano sjeme razdora. Iz poštivanja prema braniteljima odlučio sam sudjelovati u ovoj proslavi, no moram istaknuti kako sam zabrinut velikim podjelama u državi. Mržnja nikome ne koristi. U demokratskom društvu ne vrijedi pravilo tko nije s nama, taj je protiv nas", rekao je Leko.


Radi se o krajnjem cinizmu: kad je Tuđman pozvao na jedinstvo, kad je sabor trebao jednoglasno izglasati neovisnost RH, SDP je tražio da se nakon odluke kojom se prekidaju sve veze sa SFRJ odmah u ustav donese i ona kojom bi se, bezuvjetno, odmah pristupilo gradnji nove Jugoslavije, a kad to nije prihvaćeno izašli su iz sabornice. Gdje je tada bilo to jedinstvo? I uostalom, govoreći o jedinstvu u ratu, gdje su tada bili Josipović i Milanović? Ako ne već na ratištu, možda tamo gdje se diplomatski radilo na prizanju RH? Ne baš: jedan se grebao za mjesto suca u međunarodnom sudu pravde i skupljao stanove, drugi je šalabajzao svijetom besciljno i čekao ishod rata. O kakvom jedinstvu bi sad pričali: jedinstvu branitelja s ljudima koji za njih nisu htjeli ni čuti, koji su otpuštali ljude koji bi stavili gdje kakvu sliku Gotovine, kao zagrebačkog ravnatelja škole? Koji su oslobađajuću presudu dočekali s knedlom u grlu, kao što su s knedlom u grlu vjerojatno dočekali i Oluju?

Ako je Leko trebao nekom uputiti poziv na jedinstvo, to nisu zviždači: to su razni Latini, Dežulovići, Džakule, ili Pupovci, koji nikad nisu progutali tu knedlu koja se zove Republika Hrvatska. Pupovac je uostalom preklani odbio ići u Knin rekavši da "Ni nakon sedamnaest godina nije stvoren prostor za politiku sjećanja u kojoj bi bilo mjesta za stradanje pripadnika i hrvatskog i srpskog naroda. Ni nepunih godinu dana od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nema ravnopravnog tretmana zločina i žrtava. Govor mržnje i uvrede ne dolaze samo od marginalnih grupa ili medija već i od predstavnika nacionalne politike i nacionalnih, javnih medija". Stvarno, zašto ne bismo jednako tretirali Milu Martića i Antu Gotovinu? Sve u zatvor.

skater
06-08-2014, 17:55
Zanimljivo da se prilikom proslava dana pobjede u Europi, koji se nekim slučajem ne zove dan antifašističke borbe, niti se ikad i igdje tamo spominje antifašizam jer se taj termin obično vezuje uz Staljina (proguglajte Churchill i antifascism pa nećete naći ništa: proguglajte isto za Staljina).


http://www.youtube.com/watch?v=7GI9_CN53As


Problem hrvatskih filofašista je što sami sebe vide kao antifašiste

Je li Staljin bio fašist? Je li Che Guevara bio fašist? Nisu bili fašisti ali su bili komunistički, antifašistički zločinci i teroristi.

Nisu oni filofašisti nego filokomunisti, antifašisti. Veličaju crvenu zvezdu petokraku i maršala Tita.

Biti antifašistom te ne amnestira krivnje za počinjene zločine u ratu ili miru. Deklarirati se antifašistom te ne čini moralnom vertikalom i savješću društva. Ne daje ti opravdanje za nerede, paljenje automobila, maltretiranje ljudi i ostalo što čine leftardske, etnomazohističke (većinom bijelci) antifašističke po Europi i svijetu.

Još nisam vidio nijednog deklariranog antifašistu, ljevičara koji je stao na stranu hrvatskih branitelja.


najbolje govori status koji je Denis Latin podijelio na svom službenom faceu: "Sretan vam dan domovinske pljačke i paleži".

http://www.youtube.com/watch?v=sMalvTRfrWI


Takvi stavovi pokazuju da hrvatski medijski prostor nije denacificiran: Oluju se, jednostavno, ne smije ni u kom pogledu dovoditi u pitanje, niti bi i jedna razumna zemlja dopustila takav vid povijesnog revizionizma. Na žalost, Hrvatska nije nikad donijela zakon o zabrani povijesnog revizionizma kojim bi se zabranilo bilo kakvo relativiziranje ili negiranje karaktera Domovinskog rata kao isključivo i jedino rata protiv fašističke Miloševićeve Srbije. Tu se ne radi ni o kakvom nacionalizmu, već jednostavno o postavljanju mjerila stvari.

Najmanji problem je ako (marginalni) Savo Štrbac, Veca Teršelić, Žare Puhovski, Zoka Pusić, Čičak Zvonimir Ivan, Markovina, Jakovina, Dežulović, Ivančić, Tomić, Butković, Documenta, REKOM, Veritas i njima slični rade "revizionizam" ali veliki problem je kada iste stvari poput prije spomenutih govore premijer i predsjednik Republike Hrvatske. I ovdje se ne radi o povijesnom revizionizmu nego čistoj velikosrpskoj promidžbi i lažima što je daleko od onoga što predstavlja povijesni revizionizam odnosno revizija povijesti.

Povijesni revizionizam se bazira na istini i činjenicama a ne pakiranju laži. To nekima smeta ukoliko razbija u ovom slučaju antifašističke/komunističke mitove koje su desetljećima antifašisti servirali ne samo na području bivše Jugoslavije nego diljem Europe i svijeta.

"Predsjednik Josipović podržao inicijativu za osnivanje REKOM".

http://www.documenta.hr/en/predsjednik-josipovi%C4%87-podr%C5%BEao-inicijativu-za-osnivanje-rekom.html

Josipović odlikovao zaslužne osobe, tvrtke i institucije
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/201031/Josipovic-odlikovao-zasluzne-osobe-tvrtke-i-institucije.html


Predsjednik je odličja uručio opernoj pjevačici Renati Pokupić, gospodarstveniku Mirku Ervačiću, znanstveniku Tomislavu Domazetu-Loši, izumitelju Matiji Kopiću te teakwondo reprezentativkama Ani i Luciji Zaninović, dok su dobitnici priznanja Zagrebačka filharmonija, Documenta - centar za suočavanje s prošlošću te 3LHD arhitektonski studio iz Zagreba.

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/feljtoni/9155-lex-perkovic-1918-2013-sin-ante-josipovica-odlikovao-vesnu-terselic-i-mladena-bajica-9

https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRl9IQIzAcwl3N_p30JQIJqUnLtpzYr3 uA0L-r2a9vpCc6Na2rspw


http://www.youtube.com/watch?v=RjdICd_0gUg


http://www.youtube.com/watch?v=yckq96NW_l4

Milošević nije bio fašist niti nacional-socijalist, nego komunist, socijalist i Miloševićeva Srbija nije bila fašistička, nacionalsocijalistička nego komunistička/socijalistička. Nemoj Marcelu iskrivljavati činjenice. Nije svako zlo fašizam i nacionalsocijalizam ("nacizam"). Koristiš priglupu retoriku "antifašista", "anti-fa" leftarda kojima treba antipod kako bi mogli opravdati svoj "antifašizam" i nerijetko nerede koje rade u ime "tolerancije", pa svako drugačije mišljenje okarakteriziraju "fašizmom".


dok se srpska strana borila protiv tih općeprihvaćenih ljudskih i demokratskih vrijednosti, dakle za komunističku diktaturu i imperijalnu etnički čistu Veliku Srbiju, i tu nema mjesta usporedbama broja žrtava

Misliš valjda fašističku, malo prije si rekao da je Miloševićeva Srbija bila "fašistička".


Vjerojatno su i njemački nacisti vjerovali da su na pravoj strani

Njemački nacionalsocijalisti su bili na pravoj strani, za njemačku državu i njemački narod.


i svako relativiziranje pobjede je zabranjeno

Ako želiš znati tko tobom vlada, provjeri koga ti nije dopušteno kritizirati - Voltaire.


Srećom, u Njemačkoj je nakon rata provedena denacifikacija, i svako relativiziranje pobjede je zabranjeno.

Denacionalsocijalizacija. :kez

Povijest pišu pobjednici (Saveznici, zato nema sudbenog progona komunističkih, antifašističkih/komunističkih i savezničkih (Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska) zločinaca, zato nijedan primjerice partizanski/komunistički/antifašistički ratni zločinac poput Boljkovca, Manolića nikada ne će biti osuđen), osim u Hrvatskoj.

U Italiji nije provedena defašizacija.
U Hrvatskoj nije provedena dekomunizacija, naprotiv, osnovana je Komunistička partija Hrvatske.

skater
06-08-2014, 18:03
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/129165-dubrovacki-sdp-ovac-steta-da-mig-nije-pao-na-cavoglave.html

Dubrovački SDP-ovac: 'Šteta da MIG nije pao na Čavoglave'


Nikša Klečak, donedavni predsjednik Foruma mladih SDP Dubrovnika, je do sad već dobro poznat javnosti - po raznim krivičnim djelima... što imovinskim, što drugima.

Donedavni Predsjednik Foruma mladih SDP-a u Dubrovniku ima na svom popisu nestašluka uzimanje profesora i učenika za taoce, vožnju u pijanom stanju, hakiranje mailova i špijuniranje, nepravomoćnu presudu za zloupotrebu u gospodarskom poslovanju na godinu i pol zatvora bezuvjetno, a spominjale su se i slike maloljetnica u računalu...

Jučer je Nikša čestitao građanima Dan domovinske zahvalnosti statusom na Facebooku. Status k'o status, nije krivično djelo, ali zaslužuje komentar. Nakon nekog vremena, suočen s komentarima u kojima su mu spominjali bližu rodbinu i domaće životinje ga je uklonio. Ipak, takav status ne dolikuje uvaženom lideru mladeži SDP-a. Doduše, jednom su ga već izbacili iz stranke, ali ga je središnjica odlučila - vratiti. Možda vrate i Marinu, koju je također izbacila lokalna podružnica. Od veljače ove godine je Dragana Žitković predsjednica foruma mladih, ali je nadobudni Nikša i dalje član gradskog odbora SDP-a.

Njegovi problemi s Facebookom počeli su još kad je lijepio Sanaderu slike kukastih križeva i osnovao hate grupu na Facebooku ''Kladim se da ću naći 5000 ljudi koji ne vole Sanadera". Što nije bio nikakav problem naći, naravno. Policija je pretresla njegov stan u potrazi za materijalom koji se pojavio na internetu, konkretno – slikama premijera Sanadera kojemu su na licu nacrtani nacistički simboli. Nakon razgovora u policiji, Klečak je pušten kući jer nije pronađen dokaz koji bi na bilo koji način sugerirao njegovu odgovornost za nacističke simbole pripojene premijeru RH. Kako osobno zagovaram slobodu govora, to mu ne mogu zamjeriti, ali je nakon toga "Dubrovački list" objavio kako je Nikša Klečak 2004. godine bio prijavljen zbog kaznenog djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba vezano uz pornografiju. Između ostalog, navodi kako je Klečak prijavljen i zbog drugih prekršaja i kaznenih djela, među kojima je i napad na policijskog službenika te izbjegavanje kontrole i uništavanja policijske imovine.

Klečak je to demantirao, rekavši - slijedeći valjda starije partijske drugove - kako mu HDZ podmeće. I danas na stranicama SDP-a stoji: "Hvata nas i zebenja što pojedinci Hrvatsku žele pretvoriti u svoj strogo kontrolirani feud", što je bila službena reakcija SDP-a na to, uz obavezno lamentiranje o podmetanju i pokušajima diskreditacije uvaženog predsjednika foruma mladih. No, kasnije se našao pod lavinom mnogo bolje dokumentiranih optužbi od članova vlastite stranke, a i policije: 2010. godine, nakon godinu i pol izbivanja iz medijskog prostora, predsjednik Foruma mladih SDP-a iz Dubrovnika ponovno je u središtu skandala. Olga Muratti, predsjednica gradskog vijeća i Gradskog odbora SDP-a, optužila ga je za nezakonito čitanje njezine privatne elektronske pošte i za to da je neke njezine mailove proslijedio dalje. Naime, gospođa Muratti žalila se na tretman protokola Grada Dubrovnika na svečanoj loži na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, a mail se nekako našao u 'inboxu' dubrovačkog gradonačelnika - Andre Vlahušića iz HNS-a. "To je mladić koji je vrlo vrijedan, koji je član moje stranke. Najteže je kad to doživite od osobe koja vam je bliska. Ali ne bih špekulirala što će se dogoditi ako je kriv, još mu ništa nije dokazano - rekla je Muratti, i dodala kako ne želi to davati u medije jer je to njezina privatna stvar. "Ne znam kakvi su njezini motivi i razmišljanja, ali ona ima pravo podnijeti prijavu. Nije ju podnijela protiv mene, već protiv nekoga tko joj je ušao u korisnički račun elektroničke pošte - kratko je prokomentirao Klečak.

Da je SDP-ovac Klečak osoba od posebnog povjerenja Andre Vlahušića, ali i Ive Josipovića, potvrđeno je 2010. kad je mladac na Croatia Summitu gradskim (Vlahušićevim) BMW-om vozio Josipovića i Vlahušića. Vlahušić je rekao kako je Klečak prošao sve sigurnosne provjere i dodao da Ivo Josipović i on imaju povjerenja u mladića. Klečak je rekao da je i ranije vozio gradonačelnika te da je samo priskočio u pomoć jer službeni vozač nije bio u gradu. Kasnije je Vlahušić demantirao vijest HRT-a: "Nikad nisam rekao da je Nikša Klečak vozio predsjednika RH", rekao je gradonačelnik odgovarajući na pitanje vijećnika Ivušića zašto je obmanuo javnost govoreći kako je Nikšu Klečka zbog povjerenja kojeg u njega imaju predsjednik RH Ivo Josipović i on, angažirao da vozi protokolarni BMW.

Da povjerenje nije bilo opravdano doznalo se malo kasnije iste godine, kad je Klečak uhvaćen poprilično piijan za volanom (1,3 promila) u ranim jutarnjim satima, kraj Boninova u Dubrovniku. Nakon toga ga je lokalno stranačko vodstvo izbacilo iz stranke, no središnjica ga, zbog proceduralne pogreške, vraća u članstvo SDP-a!
Uskoro je, 2011., Klečak svojim prijavama dodao i novu: u školski kabinet je zaključao učitelja i 12 đaka 2. razreda nautičkog smjera. Razlog? Kapetan Pitarević, je 17. studenog oko 14 sati došao na nastavu i pred ulazom u kabinet zatekao vozilo koje je blokiralo ulaz. Otišao je obližnji lokal pitati je li tko od gostiju vlasnik vozila pa je nakon toga, kako se nitko nije javio, pozvao pauka. Kad je pauk stigao, došao je i Klečak. "Kad se raspitao tko mu je zvao pauka, uletio mi je u kabinet gdje sam s učenicima izvodio praktičnu nastavu i počeo mi svašta nervozno govoriti i vrijeđati me ... Rekao mi je da mu moram platiti 500 kuna koje je on morao platiti pauk-službi. Otišao je ljutito i zaključao vanjska vrata kabineta, a ključ bacio u grmlje", ispričao je kapetan za Slobodnu. "Djeca su, srećom, našla taj ključ pa nismo morali mijenjati bravu. Nakon toga sam pozvao policiju, oni su došli i ispitali me. Rekli su i da će djeca možda biti svjedoci, ali da će njih ispitati netko drugi. Od tada me više nitko nije kontaktirao i ne znam što se dalje događa", ispričao je Pitarević, koji je o svemu izvijestio i ravnatelja škole Tomislava Vitkovića. On je pak kratko komentirao: "Klečak je bivši učenik naše škole i uvijek smo imali problema s njim".

Reakcija dubrovačkog SDP-a, odnosno Olge Muratti, bila je: "A što je sad napravio?". "Znam, kazat će da nije kriv, da mu podmeću, ali nitko se nema pravo tako ponašati. Želim da se nadležne institucije reagiraju što prije i da se sankcionira", rekla je.

Sankcioniran je nešto kasnije, ali za pronevjeru gotovo milijun kuna. U rujnu prošle godine Nikša Klečak proglašen je krivim za počinjeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju te je nepravomoćnom osudom Županijskog suda u Dubrovniku osuđen na kaznu zatvora od 18 mjeseci te novčanu kaznu u iznosu od 40 tisuća kuna. Klečak je, utvrdio je sud, u razdoblju od studenog 2010. do veljače 2011. godine poduzeću "Kompas RAC" pribavio nepripadnu imovinsku korist od 848.302,28 kun. Klečak je kao direktor Kompas RAC-a koji se bavi iznajmljivanjem vozila okrao 232 klijenta koji su posredničkim turističkim agencijama uplatili iznose za najam vozila i kao potvrdu donijeli 'voucher'. Pri najmu vozila 'vouchere' su predali Kompas RAC-u dajući i brojeve kreditnih kartica VISA i MasterCard kao agencijsko osiguranje za sve eventualne troškove koji nisu ugovoreni. Kako agencije početkom studenog 2010. nisu podmirile dužne iznose najma Kompasu, Nikša je, koristeći se brojevima kreditnih kartica, te brojeve unio u elektronički sustav naplate i na kućnu adresu 232 korisnika najma poslao račune za obavljene usluge. Dakle, naplatio je korisnicima vozila najam - još jednom!

Nikša trenutno radi kao novinar za navodno dubrovački gradski, a zapravo Vlahušićev portal "Dubrovački dnevnik", i sjedi u gradskom odboru SDP-a... a stigne i komentirati "lopove i primitivce" iz Čavoglava na faceu. Mi mislimo da bi ipak za Hrvatsku bilo bolje da je MiG pao njemu na glavu, a ne na Čavoglave.

NorthStand
06-08-2014, 18:53
blažen bio fašizam, pored njihovog "antifašizma". to je sve što mogu reći na tu temu, i misilm da se ne treba više zamarat šta ta govna jugoslavenska pričaju na tu temu stvarno su nebitni. fašisti su im razbucali jugoslaviju, pa sada rigaju žuć i sipaju frustracije po brezovicama srbu jasenovcu. naravno sasvim slučajno zaborave na goli otok macelj zagreb maribor i ostale destinacije gdje su "antifašisti" tako uljudno i nadasve civilizirano postupali s ljudima političkim protivnicima i vojnim neprijateljima. baš onako kako to doolikuje, jednoj "antifašističkoj" bagri njihovog kalibra.

http://www.ostali.org/~ovodic/?q=vijesti/vjekoslav-perica-za-mene-je-tu%C4%91manova-dr%C5%BEava-bila-druga-endehazija

evo pročitajte malo ovog prosera to je taj njihov mentalni sklop, sve što je nacionalno i ima ikakve veze s nacionalnim identitetom i njegovanjem istog za njih je fašizam! točno to je ovaj majmun objasnio u svojim odgovorima, na jednako retardirana pitanja. normalno da treba osudit i nacističke i fašističke zločine, ali oni po ničemu nisu isto što i komunistički koji su mahom činjeni upravo protiv vlastitog naroda. za mene će uvijek negativnije biti percipirani oni, koji svoj vlastiti narod mogu ubijat i tamničit nego oni koji zbog tko zna kakvih razloga i motiva obračunavaju s tuđim. jednostavno to je moja percepija, i biti će takva i dalje ma koliko antifašisti pokušavali dokazat da svaki život vrijedi jednako. ne kažem da ne vrijedi, ali ja sam Hrvat i tako se i ponašam što se za njih ne bi moglo reći. prema tome ko Hrvat imam dužnost i obavezu, skrbit o svom narodu i vodit računa o njegovim ranama a ne tuđim. naravno da jugoslavenski propaliteti kalibra ovog perice toga nisu svijesni, jer su oni odgojeni da nemaju nikakvog nacionalnog usmjerenja i senzibiliteta prema svome. dapače, oni javno tumače takvo nešto ko fašistički model razmišljanja i ponašanja. dakle, ako skrbiš i vodiš računa o svojoj državi i narodu sigurno si fašist. ma šta netko mislio, o fašističkoj italiji i nacističkoj njemačkoj oni svoje dirali nisu, kako su to radili prerevni "antifašisti" i to ne samo oni iz moskve već i ovi iz splita zagreba beograda rijeke i da ne nabrajam dalje, bili su toliko revni da su u tom svom traženju fašista blago rečeno pretjerali i pobili tisuće nevinih ljudi. za koje do dana današnjeg sramote li nitko nije a vjerojatno ni neće odgovarat, ali bitno da oni nama seruckaju o fašistima i nacistima i u 2014. i traže patetično procesuiranje zločina nad srbima i ostalima u prošlom ratu, gamad koja prima dotacije iz svih centara svijeta kako bi dokazivala zločinački karakter vlastitog naroda, tko vas stoko ne zna ne zna ništa o pokvarenosti. ovi prostori su definitivno specifični po tom šljamu bez identiteta, koji radi najveće moguće gadosti svom narodu tobože zbog "kozmopolitskih" vrijednosti. nisam znao da je kozmopolitizam, i univerzalnost nešto što se stječe tako da se vlastiti narod opterećuje fašizmom i genocidnošću. ali to su oni, oni se nikad neće promjenit jer su retardirani ko i njihovi roditelji djedovi i šukundjedovi "antifašisti". u hrvatskoj se ovakva govna odgaja da mrze vlastiti narod i državu, to više nije nikakva slučajnost to je sustavna politika i koncepcija takvih propaliteta Tito je samo to radikalnije patentirao, a ovi su ga samo fanatično sljedili i sljede ga i danas. samo nikako da shvate, da će ih ta samomržnja pojest ko karcinom zdravog čovjeka. neće oni daleko dogurat, s tim svojim šizofreničnim shvaćanjem naše povijesti(prošlosti) i sadašnjosti.

Humphrey
06-08-2014, 21:40
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/129165-dubrovacki-sdp-ovac-steta-da-mig-nije-pao-na-cavoglave.html

Dubrovački SDP-ovac: 'Šteta da MIG nije pao na Čavoglave'

Tipičan sdp-ovac,izigrava četnika poslije Oluje, a za vrijeme Oluje nigdje ih nije bilo kad su ih srbi trebali,pa makar i da natovare traktore.

skater
08-08-2014, 22:31
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/129313-sudski-epilog-hajke-jutarnjeg-na-administratore-hrvatske-wikipedije.html

Sudski epilog hajke Jutarnjeg na administratore hrvatske Wikipedije


Prošle godine Jutarnji list je pokušao, serijom članaka, ukloniti administratore hrvatske Wikipedije i zamijeniti ih ideološkim fanaticima i akvistima, i uvesti jednu zajedničku "srpskohrvatsku" wikipediju, na "zajedničkom" jeziku. Administratori su podnijeli tužbu protiv EPH holdinga.

Čitava stvar je, kako obično u Hrvatskoj bude, krenula od "ugroženog Srbina". Ovaj put je uloga Miloša Žanka pripala Pavlu Močilcu. On je surađivao s Wikipedijom kao autor članaka iz područja u kom je doktorirao - farmaceutike, te je, zgrožen "veličanjem NDH" na Wikipediji, alarmirao pravednike iz Jutarnjeg lista a oni pak ministra Jovanovića. Oni su pak smjesta zaključili kako je hrvatska Wikipedija proustaška te kažu kako se u njoj veličaju NDH i poglavnik, iako nitko od njih nije naveo što je točno sporno, a sve skupa se zasnivalo na par istrgnutih citata od nekoliko riječi. Isto tako nije bilo nikakvih linkova. Pavle je predstavljen kao doktor koji je prekinuo suradnju s Wikipedijom zgrožen njenim ustaškim karakterom. Osnovana je i hate grupa na facebooku "Razotkrivamo sramotnu hr.wikipediju". Članci u Jutarnjem su pisani u maniri najgore nacističke ili komunističke difamacije ljudi, a pozivaju se na sugovornike iz te hate grupe: "Pokušat ćemo razotkriti mračnu stranu hr.wikipedije. To je jedan nacionalistički ostrašćen projekt, koji nudi samo pristrana gledišta i eliminira sve one koji žele pridonijeti malo širem pogledu na stvari. Ne znamo tko zapravo stoji iza ovog šovinističkog projekta koji naočigled svih revidira prošlost i baca ljagu na sadašnjost, no nećemo to samo mirno promatrati", poruka je koju je napisao osnivač grupe na Facebooku. Kao glavni protagonisti "Nezavisne wikipedije hrvatske", kako se je neki prozvali, spominju se administratori SpeedyGonzales i Roberta F. koji su, kaže naš sugovornik, potpuno izgurali većinu drugih urednika."


Pavle Močilac je inače fanatizirani borac protiv religije, član svih antireligioznih udruga u zemlji od Davida do Protagore, a za potonju je napisao i nekoliko kolumni, poput "vjeronauku nije mjesto nigdje". Naročito je napadnut jedan od administratora Wikipedije, pod nickom "Speedy Gonzales", Darko Čokor, diplomirani FER-ovac. "TKO NA WIKIPEDIJI PROMOVIRA USTAŠE", kaže Jutarnji u naslovu jednog od čak osam članaka protiv hrvatske Wikipedije koje su objavili u svega deset dana, uz otvoreni poziv na hajku: "Ovaj čovjek urednički potpisuje veličanje NDH". O tome tko, gdje, i kako na wikipediji promovira ustaše, ni slova. Čokor je napisao demantij, odnosno odgovor uredništvu Jutarnjeg, koji nije objavljen, pa je zbog toga cijela stvar završila na sudu. "Sve je počelo tako što je osnovana mala hategroup na facebooku suprostavljena projektu hr.wiki. Njihov argument za mržnju je bio i ostao taj što se kod nas ne dozvoljava nikakvo veličanje niti ustaštva niti Titoizma. A ako ne veličaš Titoizam automatski si fašist, naravno jer nisi antifašist", rekao je Čokor. "Wikipedija se opasno zamjerila Jovanoviću u nekoliko navrata tijekom brojnih afera koje je kreirao. Na primjer, prilikom dolaska Judith Reisman navraćala je ekipa koja je željela u članak o njoj uvrstiti da je luda baba, ali to admini nisu dozvoljavali, te su na Wikipediji stajali samo relevantni podatci", rekao je.


Kao svjedoci "Jutarnjeg lista" na sudu će se pojaviti Miljenko Jergović, Jurica Pavičić, rečeni nesuđeni bombaš Pavle Močilac, Inoslav Bešker... i još neki. Stvar je u tome što Jutarnji, kaže nam Čokor, podmeće da on kao administrator uopće uređuje članke, kao u novinama, ili odgovara za sadržaj. "Administratori ne pregledavaju sadržaj, autori, volonteri, ga kreiraju sami, a svatko može dati prigovor ili sugestiju". Administratori nisu urednici - oni tek rješavaju konflikte između autora, na specijaliziranim forumima gdje pokreću teme oko sporova. No, agresivni napadi dobro organzirane i posve netolerantne i ideološki zatucane grupe ljudi koja pod svaku cijenu želi preuzeti u potpunosti kontrolu nad Wikipedijom se nastavljaju.



Bitna osoba, pored "objektivnog" Pavla, autora bombaško facebook statusa (koliko takav tip može biti objektivan kao urednik neke političke teme), je stanoviti Ante Perković, jedan od urednika Wikipedije koji piše kao Argo navis. Admini upravo tome i služe, da bi reagirali na zahtjeve za ispravcima netočnih navoda. No, rečeni Ante Perković je u jednom članku naveo pogrešne podatke o Ivanu Zvonimiru Čičku, a kad je ovaj zahtijevao ispravak, rekao mu je, otprilike, neka si uredi sam članak o sebi. "Je li netko zainteresiran za pisanje članaka o ateizmu, agnostizicmu i sl. na hrvatskoj wikipediji? Već ima grupa suradnika koja je fokusirana na to (uz neke druge wiki-aktivizme, npr. LGBT), pa bi se lako uklopili", piše u svom face statusu Perković u siječnju ove godine. Zar je enciklopedija mjesto za aktivizam??? Ili za objektivno informiranje???

Radilo se, a i još se radi, o pokušaju da određene projugoslavenske grupe povezane s ekstremističkim ideologijama preuzmu uređivanje Wikipedije, a cilj koji se nije niti skrivao je bio potpuno ukidanje .hr wikipedije i njena zamjena .sh wikipedijom. U izmjenama tekstova i njihovoj "sanitizaciji", odnosno krivotvorenju činjenica i njihovom prilagođavanju vlastitim ideološkim pogledima, posebno se, kažu nam prozvani urednici hr. wikipedije, istaknuo LGBT aktivist Dean Čekić.


Dean na admin diskusiji piše: "Sh.wiki ima jednu veliku prednost u odnosu na druge projekte u regiji, može preuzimati članke bez da ih "prevodi" i tu su prednost suradnici ovog projekta fantastično iskoristili (molim vas nemojte to shvatiti kao kritiku, nije bila namjera). Ovaj je projekt već dovoljno ojačao da osim preuzimanja članaka, već ima i zavidnu proizvodnju vlastitih članaka i kvalitetom i kvantitetom ravnih sr.wiki (hr.wiki je na moju žalost tu inferiornija). Ja predviđam da će sh.wiki ubrzo sustići i sr.wiki, jer ima potencijal". I nastavlja: "Svi znamo da postoji neprijateljstvo između sh. i hr. projekta. Hr. projekt stoji vrlo loše, već je polako umirao od 2009. kao posljedica katastrofalnog administriranja. Ciljevi administratora hr.wiki su svih ovih godina bili gotovo isključivo politički. Forisali su jednu (meni vrlo odbojnu) političku opciju koja je dovela do onih sukoba u rujnu prošle godine." Ideju je jasno podržao i stanoviti urednik pod nickom dobarskroz (!): njemu smeta nepostojeće veličanje Luburića (provjerite uostalom članak na wiki), ali veličanje jednog drugog masovnog ubojice, i to već u samo nicku, je valjda "borba protiv totalitarizma"! "Potpuno je nebitno jesu li bosanski, hrvatski ili srpski jezik zasebni jezici ili su to inačice jednog makrojezika", kaže dotični u jednoj od rasprava.

On je ujedno i osoba koja stoji iza spomenute hate grupe: "Pokretač inicijative 'Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije', koji se koristi nadimkom DobarSkroz, kaže da je u raspravama o hr.wikipediji koje se trenutno vode očigledan potpuni nedostatak argumentacije sadašnje garniture admina", kaže se u jednom tekstu t-portala. Dakle, "neobjektivnost hrvatske Wiki" bi razotkrivao lik s Josipom Brozom, dugodišnjim diktatorom, u nicku! Kakvih li boraca za ljudska prava i demokraciju, koji se pozivaju na čovjeka koji je 35 godina vladao državom bez demokratskih izbora, kršio sva ljudska prava, i poput afričkih primitivaca i svojih prijatelja ljudoždera nazivao gradove i trgove po sebi za života! I da vratimo jedan jezik za sve. Iako je i pismo integralni dio jezika, bar po standardima pismenih nacija, pa već samim tim što se srpski piše ćirilicom to nije isti jezik. Naravno, baklan ima tradiciju usmenosti, pa često ni visokoobrazovani ne razumiju da jedan jezik ne može imati dva pisma: to su onda dva književna jezika. A govorni jezik je nešto sasvim deseto i nebitno.



Uz pomoć spomenutog Deana Čekića u uređivanje wiki se uključio i određen broj LGBT aktivista, koji su mu bili potrebni kao glasačka mašinerija koja će ukloniti sve nezavisne i slobodno misleće urednike neopterećene ideološkom isključivošću. LGBT portal Crol.hr naveo je članke „Istospolni brak", „Brak", „Rodna ideologija", „LGBTIQ", „Le Zbor", „Homoseksualnost" kao sporne, tražeći u osnovi da se uklone bilo kakvi argumenti koji ne idu u prilog istospolnom braku, homoseksualnosti i rodnoj ideologiji s hrvatske inačice Wikipedije. Dakle, trebalo bi uvesti jednoumlje i posve izbaciti svaku argumentaciju i objektivne znanstvene činjenice koje se nekom ne dopadaju. Ukratko, po njima bi Wikipedija trebala biti isključivo u funkciji indoktrinacije i zaglupljivanja. U članku „Istospolni brak" kao posebno degutantnu rečenicu Crol.hr navodi argumentaciju filozofa Nevena Sesardića: „Ljubav je povezana s posljednje navedenim elementom. Ako se za definiciju braka jedino važnom proglasi ljubav, koja je apstraktan i relativiziran pojam, a zanemare ostali elementi, postaje logična i legalizacija poligamije, incesta, pedofilije pa čak i braka sa životinjama, smatraju kritičari." Tu je dakle navedena argumentacija druge strane - ne kao jedina istina, nego kao protuargumentacija, što je obaveza enciklpedista! Ta rečenica u članku na Wikipediji više ne postoji - Obrisao ju je Dean72. Nemaju se što u wikipediji spominjati argumenti koji nisu u prilog onom što on tvrdi: takva enciklopedija, međutim nije ni enciklopedija ni objektivna. Takva enciklopedija je tek - agitprop, odnosno gebelsovska propaganda koja ne iznosi jednako argumente obje strane, već jednostavno briše što joj se ne dopada.

On je između ostalog izbrisao i slijedeće u članku o Judith Reisman: "uklonio sam jednu netočnost u zadnjem uređivanju, dio rečenice u zagradi "(pod orgazam se bilježilo "gubljenje svijesti, "vikanje", "vapljenje", "konvulzije").", kao i riječ orgazam pod navodnicima. Riječ "orgazam" pod navodnicima insinuira da je promatrač inerpretirao reakciju na mučenje kao orgazam, što nije točno. U niti jednom se Kinseyevom izvještaju ne spominju ni vikanje, ni gubitak svijesti, ni vapaji, ni konvulzije. Ja takve podatke uistinu nisam našao, a ako griješim ja ću prvi isto ispraviti. Ono što je Kinsey prenio u svoj rad bili su uistinu orgazmi." Ako vam nije jasno: radi se o "orgazmima" djece od svega nekoliko mjeseci ili nekoliko godina na kojima je Kinsey vršio eksperimente!!! On dakle tvrdi da je laž da su djeca vikala i vapila dok je Kinsey kod njih pokušavao "izazvati orgazam", već da su stvarno doživljavla orgazme!

I dodaje, da ne bude zabune: "U Kinseyevim izvješćima su uistinu bili opisani dječji orgazmi, a ne mučenje djece. Nikakvi navodnici ovdje nisu potrebni."


Među tom grupom koja pokušava ukloniti sve tragove kroatocentričnosti iz hrvatske Wikipedije, je i stanovita doktorica iz Rijeke, Karmen Lončarek, koja je pet godina pisala za Feral, a danas piše za lijevi Novi list i ekstremistički h-alter, koji uglavnom okuplja najrigidnije i najnetolerantnije ideološke fanatike. On se, jasno, zalaže, kao i ostali, za "srpskohrvatski": "Dok srpska wikipedija neugodno forsira ćirilicu, hrvatska wikipedija pak teško pati od jezičnog čistunstva. Ne samo da hrvatski wikipedijanci nove članke marljivo trijebe od "tokova" i "izvještaja", te ih prepravljaju u "tijekove" i "izvješća", već i brišu članke koji unutar dva tjedna nisu dekontaminirani od srpskih i bosanskih natruha. Naravno da se takvim napasnim jezičnim čistunstvom često s prljavom vodom iz lavora izbaci i dijete, a potencijalni wikipedijanac otjera." Stvarno, sramota da se netko želi držati propisanog jezičnog standarda! Mnogo lepo.


A da stvar bude bolja, u ovu ekipicu koja želi srpskohrvatsku, politički korektnu, striktno antikatoličku i lgbtq aktivistički wikipediju, uključila se po svemu sudeći i vlada rh, koja to nipošto ne bi smjela raditi, naročito se ne bi smjela miješati u članke o sebi samoj. Naime, admini smatraju da web master vlade uređuje članke na wiki, što smatraju skandaloznim. Naime, u jednom od tekstova "Novog lista", naslovljenog srednjevjekovnim naslovom "Djeco, ne baratajte hrvatskom Wikipedijom jer su sadržaji falsificirani" (dakle nije istina ono što je utvrđeno da je istina, jer svatko može korigirati upise na wiki jasno ako ima dokaze za svoje tvrdnje, nego je istina što "antifašisti" kažu da je istina) Jovanović kaže: "Administratori hrvatske Wikipedije brišu naknadne upise od strane Vladinih web mastera kao dupli upis." Naravno da ih brišu, jer vladini Web masteri nemaju što uređivati wikipediju! Pa nije ovo Sjeverna Koreja! Ili ipak jest: DNRH.

Nad člankom o sad već bivšem ministru "dežurao" je fausto, a onda se pojavio i kao glasač protiv admina, te pod pravim imenom, Zoran Oštrić, objavio članak "Razotkrivanje sramotne hr wikipedije", gdje je priznao da je on "fausto". Tamo piše: "Pozivam moje čitatelje da lajkaju ovu facebook stranicu Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije. Stranica je namijenjena razotkrivanju neoustaških članaka, tiranije admina koji je drže u šakama, laži i pristranih izvora koje koristi sramota zvana hr.wiki. Primitivizam i ideološka rigidnost ustašonostalgičara, koji vladaju hrvatskom wikipedijom, deprimirajuća je činjenica. Povezana je s općim antiintelektualizmom i zatucanošću, iako ima dobrih članaka u područjima koja izbjegnu pažnji ideoloških kerbera i loših đaka. Bio sam suradnik hr wikipedije do 2007., kad sam odustao, kao i brojni drugi. Vidi moju suradničku stranicu (Fausto)."

Fausto, dakle Zoran Oštrić, je tipičan član ovog "razotkrivanja sramotne hr wikipedije": on je jedan od osnivača ARK-a (Antiratne kampanje 1991.) zajedno s Teršeličkom, te suradnik ARKzina i raznih zelenih udruga.

Dakle, to su manje-više ljudi koji bi provodili sanitizaciju hr.wikipedije. Kako ne vjerujem u sanitizaciju bilo čega, već samo u slobodu svakog da iznese svoju argumentaciju i svoje viđenje, moram primijetiti da se tu radi o grupi ljudi koja bi, u najboljoj naci-komi maniri zabranili svima da imaju ikakvo svoje mišljenje. Po čemu se njihovi postupci, progoni nepoćudnih urednika, zabrana i brisanja nepoćudnih članaka, razlikuju od nacističkog spaljivanja knjiga? Baš ni po čemu, osim što oni to rade u ime "znanstvenog aktivizma", kao što je i hitler baratao s pojmom "znanstvenog rasizma". No, živimo u doba političke korektnosti, kad je ono što je nekad bila sloboda govora postalo "govor mržnje". Hoće li hrvatska wikipedija opstati kao samostalan nacionalni projekt, ili će postati .sh i .lgbtq, vidjet ćemo.

Picaferaj
08-08-2014, 23:11
Piše: Nino Raspudić
''Svima čestitam dan pobjede i dan domovinske pljačke i paleža!” Ovim riječima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja nije čestitao Savo Štrbac ni Ratko Mladić, već Denis Latin, glavni urednik Trećeg dnevnika nacionalne televizije. Čestitku je objavio na svom, javnosti otvorenom Facebook profilu. Na istom mjestu je preklani, nakon izraelskog napada na Gazu, objavio status: “Ponekad mi bude žao što Hitler nije ostvario neke svoje zamisli.”

Tu nacističku dovitljivost preuzeo je od izvjesnog Enesa Čelosmanovića i držao istaknutom sve dok mediji nisu prenijeli čime urednik s HRT-a kiti svoj zid. Onda ga je uklonio, uz komentar: “Ispričavam se! izbrisao sam!” Na kakav nedovršeni Hitlerov posao je mislio? Sigurno ne na gradnju autocesta na području Reicha. Da je bilo koji drugi novinar i urednik u Hrvatskoj objavio takvu nacističku svinjariju, s pravom bi profesionalno bio stavljen na led do kraja života. Ali u ovoj zemlji oduvijek postoje oni koji imaju privilegij npr. javno ustašovati, kao Latinov politički mentor i dugogodišnji stvarni urednik “legendarne” Latinice Stipe Mesić. 

Mesić može u Australiji govoriti kako je Hrvatska pobijedila 10. travnja 1941., isticati kako se nemamo što ispričavati zbog Jasenovca, pjevati ili zijevati na Juru i Bobana, raspaljivati najniže antisrpske strasti u najgušća vremena pikanterijama poput one kako Srbi mogu ponijeti samo zemlju koju su donijeli na opancima, a onda postati počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista i dežurni solitelj nacionalne pamet o srpsko-hrvatskom bratstvu i jedinstvu. “Ponekad žalitelj” što “Hitler nije dovršio posao” Denis Latin danas uređivačkom politikom i prigodnom čestitkom nabija Hrvatima komplekse za sve ono što je sam svojedobno iskazivao i medijski uredno servisirao.

Njegovo je pravo privatno misliti i iskazivati što hoće. Prošla su vremena kada se odgovaralo za verbalni delikt ili njuškalo što netko govori privatno, za koga navija ili s koliko veselja slavi državne blagdane. Denis Latin kao privatna osoba ima pravo na negativne emocije prema Oluji, jednako kao i Savo Štrbac ili sav onaj nesretni narod uvučen u krajinsku avanturu. Ima pravo na domovinski mazohizam, ima pravo i provokacijom upozoravati na neke aspekte koji ostaju u sjeni slavlja, koliko god njegovo svođenje Oluje eminentno na palež i pljačku bilo netočno, zlonamjerno, parcijalno i tendenciozno. Na golemom oslobođenom teritoriju bilo je i paleža i pljačke, i karijere su napravljene na izvještavanju i priči o tome. Ali prije Oluje bilo je i trećine okupiranog teritorija, presječene zemlje, stotina tisuća prognanih, tisuća pobijenih civila, stotine uništenih crkava i grobalja, svakodnevnog granatiranja gradova. Bilo je i višegodišnjih pokušaja rješavanja situacije pregovorima. Gandhijevska trpnja može biti individualni izbor, kao i predaja. Denis Latin privatno ima pravo na sve to, ali Denis Latin kao urednik Trećeg dnevnika nacionalne televizije, sve dok je na toj funkciji, na Facebook zidu koji je javan i na kojem redovito daje i najave sadržaja tog dnevnika nema pravo čestitati “dan domovinske pljačke i paleža”.

Palež i pljačku Latin ne spominje zato što bi bio posebno sućutan prema srpskim stradalnicima nakon Oluje jer je to mogao biti u kolovozu 1995. kada je itekako imalo smisla upozoravati na pozadinski palež i pljačku kako bi pobjeda bila još čišća. U vremenu koje danas prikazuje kao nacionalistički totalitarizam, Latin se sa 25 godina, u dobi u kojoj mu kolege počinju karijere izvještavajući s placa, već uspentrao do vrha informativnog programa. Nije ga ni tada resio bajni stas, glas, obrazovanje ni iskustvo koje u toj dobi nije ni mogao imati, već ga je netko očito gurao ili je sam to, u duhu vremena, izuzetno umješno činio.

U prvim danima nakon Oluje, kada se događala “pljačka i palež” koju danas nabija na nos i tada rođenim i nerođenim Hrvatima, on se u povodu Vlaka slobode javlja iz improviziranog kninskog studija i kaže kako se na kninskom nebu vidi puno dima te spremno objašnjava kako “to nije zbog borbenog djelovanja nego zato što ljudi čiste kuće i pale smeće”. Nije mu to tada bio problem kao ni čitati popise nepoćudnih Srba u ratnim dnevnicima. Kao što mu je mentor Stipe Mesić, nakon što je izvisio u HDZ-ovim frakcijskim borbama, našao novu političku nišu pa se 1994. prebacio na “antifašizam” i “poštenje”, i Latin se nakon ratnog domoljubnog novinarstva rebrendirao tobože kontroverznom emisijom Latinica, koja je uredno emitirana u vrijeme “totalitarizma”. Vješto je udarao u opravdano napetu žicu nezadovoljstva naroda lopovlukom u vrijeme dok je dug iznosio desetinu današnjeg politički modelirajući javnost, povremeno i takvim sredstvima zbog kojih bi mu u svakoj demokratskoj zemlji s minimumom profesionalnih novinarskih standarda profesionalna karijera na javnoj televiziji bila zapečaćena.

Na vrhuncu hajke na tadašnjeg suca Ustavnog suda Vicu Vukojevića, kojeg su razvlačili nakon što je u BiH izašla knjiga ispovijesti u ratu silovanih žena, u Latinici je emitiran prilog u kojem žena snimana s leđa u polumraku izmijenjenog glasa izgovara iskaz Bošnjakinje iz Stoca, koja opisuje kako ju je silovao Vice Vukojević. Ostao je dojam da je riječ o svjedočenju te žene i da je Vukojević odvratni zločinac koji se od ruke pravde krije iza imuniteta suca Ustavnog suda. Kad je Vukojeviću istekao mandat i skinut imunitet, tužiteljstvo BiH je pokrenulo istragu i ustanovilo da ta navodno silovana žena ne postoji. Pokazalo se da je sve bilo izmišljeno, da je knjiga nastala kao fabrikacija bošnjačke obavještajne službe AID, dobrodošla njihovim jaranima u Zagrebu zabrinutim Vukojevićevim brbanjem oko zločina Udbe. I nikom ništa. Čovjeka su mediji godinama razvlačili zbog silovanja izmišljene žene, u Latinici samo što nije objavljena i dokumentarna snimka samog zločinačkog čina, a nakon svega, od aktivnih sudionika hajke ispričao se samo Renato Baretić.

Denis Latin, inače kao student sekretar partijske organizacije na Fakultetu političkih znanosti, što za ovu priču nije nevažno, i nakon svega toga je nastavio sloviti za vrhunskog novinarskog profesionalca. Može li takav manipulator, huškač, distributer antisemitskih i filonacističkih izjava i dalje raditi na javnoj televiziji? Kod Radmana može. Štoviše, može postati jedna od glavnih karika informativnog programa i kao takav čestitati 5. kolovoza na spomenuti način. Što bi tek bilo da je samo jedan sudac u drugostupanjskoj presudi Gotovini i Markaču odlučio drugačije? Kako bi se latiničari tek tad iživljavali kad nam nakon oslobađajuće presude Haaškog suda, koji im je do tada bio neupitni moralni i povijesni autoritet, čestitaju “dan domovinske pljačke i paleža”?

HRT je prije nekoliko mjeseci pokrenuo postupak redovitog otkaza novinarki Heleni Krmpotić. U obrazloženju stoji da je javno na tiskovnoj konferenciji uvredljivo govorila o Vladi i nekim ministrima. Ministri su dakle svetinje i o njima novinar javne televizije javno ne smije govoriti uvredljivim rječnikom, dok Oluja i branitelji, holokaust ili profesionalna etika očito nisu, jer Latin nakon svega prolazi i bez ukora.

I bez Latinove čestitke 5. kolovoz je prošao tužno. Započeo je samoubojstvom branitelja, koji se odjeven u gardijsku odoru raznio bombom na ulazu u Vodice, a nevečer je došla vijest o padu prastarog MiG-a kod Donje Lomnice, pri čemu je samo iskustvo i prisebnost pilota spasila i njegov i druge živote. Skalamerija koja glumi zrakoplovnu flotu, sigurna poput Grunfovih letjelica iz Alan Forda, plastična je slika stanja vojske 19 godina nakon Oluje. Ako se, mimo oporbene urote, traži razlog zviždanja državnom vrhu u Kninu, teoretski bi i sama Latinova čestitka bila dovoljna. Da, zvižde vam jer ste stvorili takav društveni sklop u kojem, između ostalog, dnevnik nacionalne TV kuće uređuje osoba koja javno čestita “dan domovinske pljačke i paleža”. Imate saborsku većinu koja imenuje ravnatelja HRT-a, mehanizmi kontrole su vašim rukama. Ovakva čestitka, ako ne reagirate, ostaje kao izravna derivacija vaše političke volje. Pa vi vidite.

NorthStand
09-08-2014, 13:54
http://blog.vecernji.hr/aleksandar-music/karamarko-likvidiraj-region-5534

evo i ovdje, da nekom ne promakne jer je stvarno dobro rezoniranje.

skater
14-08-2014, 19:03
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/129726-dajte-se-dogovorite-sami-sa-sobom-pateticna-nakupino-licemjera.html

Dajte se dogovorite sami sa sobom, patetična nakupino licemjera


Kako uz tanak CV, evidentnu neukost i debeo dosje postati u ranim dvadesetima direktor u velikom gradskom poduzeću, recimo Kompasu, i to u gradu u kojemu za mlade nema posla ni s dva magisterija? Jednostavno: budite Josipovićev i Vlahušićev "dečko od povjerenja". Odnosno, nečija osobna kuja.

Raspisala se Luce urednica portala i njezin novinar Nikša jer sam se drznuo objaviti screenshot Nikšinog statusa na Facebooku u kojemu je izrazio uvjerenje da bi Migovi bili od koristi Hrvatskoj jedino kad bi koji pao u Čavoglavama. Kako polemiziranje s iznesenim stavom nije običaj hrvatskih "anti"fašista, već se poput svojih rođaka bez "anti" radije služe difamacijama i etiketiranjima, nisam smatrao potrebnim objašnjavati bilo kome jesam li ja raspomamaljeni ustaša, homofob, morž djecožder (svaka sličnost s ministricom Mrak Taritaš je slučajna), pedofil, vještica iz Salema, ili što drugo. Jednostavno, ako mi netko kaže "ti si peder", ne vidim tu prostora za polemiziranje.

Nemam običaj s "pravovjernima" ulaziti u polemiku jer oni su, prema vlastitom viđenju stvarnosti "zaštitnici manjina, a ja ih napadam" - pa su stoga bilo kakve rasprave s takvim fanaticima, "true beliverima" i općenito indoktriniranim ljudima jalove i ne vode nigdje. Ne znam koje je to manjine pripadnik Nikša, niti me je briga za njegovu spolnu orijentaciju i etničku pripadnost, iskreno govoreći, ali eto Luce je morala izvući "argument" po kojemu je ona valjda Sveta Luce od Dubrovnik Pridea, a ja veliki sotona. No moram se osvrnuti na par stvari koje nikako ne mogu probaviti.

http://img.dnevno.hr/data/2014/8/13/129726/288853.jpg

"U društvu prodanih duša, jeftinih politikanata, u društvu koje slavi zločine, zločince, ubijanje i gaženje ljudskih prava, u društvu koje zviždi preko leševa, Facebook status mora biti glavna tema jer ni za što drugo oni nisu sposobni. Zbog takvih smo zaslužili da nas pljačkaju, da smo gladni i bez posla", piše Luce s Vlahušićevog privatnog portala, registiranog na - a koga drugog - nego na Nikšu Klečka. Kako se vidi iz priloženog. Koja dakle ogavna patetika, Luce. Nisi ti ni gladna ni bez posla, jelda. Jer gospar Andro daje vašem portalu, sa četiri zaposlena, od kojih ste dvoje ti i Nikša, 15 tisuća kuna mjesečno, oliti 180 tisuća kuna godišnje, da bi pisali kako je Andro car, HNS - stranka s 1% glasova i 99% mjesta u upravama državnih kompanija - najbolja stranka u Hrvata, a golf na Srđu super stvar, odnosno vile koje će Aron Frenkel sagraditi na terenu koji je dobio po cijeni kave na Stradunu za metar kvadratni, uz malu potporu Stipe Mesića i gospara Andre, te svekolikog HNS-a. Znate, to su vam one vile za koje je Jutarnji pisao kako je to najveći kriminal u Hrvatskoj ikad, dok su pogrešno mislili da je to deal koji je sklopila gradonačelnica Šuica, a kad je Aron osobno doletio Mesiću i pitao gdje zapelo, onda su za 180 stupnjeva, kao prava poslušnička partijska pseta, promijenili diskurs u samo tri dana i počeli gnojiti kako je to super investicija u hrvatski turizam. Daš čovjeku zemljište badava, e al' on uloži. I zaposli sobarice. Iz Rumunjske. Odličan posao.

I oprostite gospoja, meni Facebook nije glavna tema, meni je Nikšin debilni status bio samo povod da napišem članak o njegovoj bisernoj karijeri kao predsjednika Foruma mladih dubrovačkog SDP-a, odnosno sekretara SKOJ-a. Ja sam jasno napisao, "status k'o status, nije krivično djelo, ali zaslužuje komentar". A vama je Facebook status jednog bivšeg ratnog snimatelja HTV-a bio dovoljan da ga prijavite policiji, pa je čovjek dobio 6 mjeseci zatvora jer vam je smrtno ozbiljno zaprijetio da će vam baciti na redakciju atomsku bombu koju ima u gepeku. Svatko tko je ikad pročitao jedan jedini Travin status, zna da se čovjek zajebava. I zajebava se, za razliku od Nikše, vrhunski. Upoznao sam ga jednom davno uživo, na jednom domijenku punom hrvatskih celebrityija, povodom završetka sezone Farme: ne, Luce, nismo otišli na Thompsonov koncert koji se istovremeno održavao sto metara dalje od "Ritza". Predložio mi je da glumim američkog producenta reality showa pred našim zvijezdama "Farme" i ostalih menažerija koje je inače snimao, da vidimo kako će naše zvijezde reagirati na to: da, moram priznati da je to bilo zanimljivo iskustvo, retaji od "zvijezda" su redom popušili priču, a ja sam se jedva suzdržavao da ne prasnem u smijeh pred Modnim mačkom i Stefany. Možda nekom taj humor ne leži, ali je za razliku od Nikše Trava bar duhovit. Istina, njegov smisao za practical joke ga je par puta koštao i batina, ali sve je to za ljude. Osim toga, meni nije problem glumiti američkog producenta jer bar normalno govorim engleski. Za razliku od "been there, than that" Nikše, direktora Kompas Rent a cara. Jer to je mjesto za koje engleski nije potreban. Pa ni onaj na razini petog osnovne. Što će ti škola i engleski ako si antifašista, ljevičar, gay friendly i jaran od Andre? To je dovoljno za biti direktor. U Dubrovniku.

A ti si od njegova statusa napravila ne samo materijal za robiju, nego i svjetsku tragediju. "Nemiri u susjedstvu, gotovo rat. Kuhaju nevolje i u Hrvatskoj. S Facebooka grmi inicijativa za organizacijom masovnog prosvjeda protiv Vlade. Masovno se ljudi uključuju. Tipkovnica, miš i bespuće interneta trpe svašta. To su današnji moderni ratnici i borci za pravdu. Pucaju iz svih oružja. Iz udobnog naslonjača. To je nova generacija ratnika, dok je ona stara 91. uzela pušku u ruke i stvorila nam Domovinu. Jedan od njih, zaigrao se s tastaturom i prijetio redakciji i urednici Dubrovačkog dnevnika na Facebooku, koja ga je prijavila policiji", pisala je naša Luce. "Među njima je i ugledni dubrovački branitelj bez kojega danas ne bi imali Dubrovnik. Na Facebooku je pružio punu podršku dotičnom, iz čega se može zaključiti kako se slaže s prijetnjama i kako je i njemu valjda žao što koja granata nije zalutala te 91. u ratnom Dubrovniku i ubila njegovu osmogodišnjakinju sugrađanku, koja je danas 'cura bez mozga, zadojena mržnjom prema svemu što ima predznak hrvatsko." Svašta vi možete zaključiti iz nečijeg facebook statusa, samo nitko očito ne bi smio ništa zaključiti iz vaših statusa. Koji su jasni da jasniji ne mogu biti.

Tome dodajmo tekst iz "Dubrovačkog": "Nejasno je kako je ratni snimatelj koji je riskirao svoj život kako bi u svijet odaslao slike Dubrovnika koji gori imao vremena tada haračiti po skloništima i pronaći tu osmogodišnju djevojčicu, danas novinarku, i silovati je. No izgleda da je uspio. Danas mu je žao što je nije ubio"! Ako to nije podmetanje, onda ne znam što jest! I imate drskosti optužiti "dnevno" da podmeće vama! Pročitavši taj tekst, ja se stvarno zabrinuh da Travac nije pedofil? Da nije stvarno u ratu silovao kakvu osmogodišnu curicu? A onda sam shvatio da si ti zapravo silovana osmogodišnja djevojčica iz teksta, naša urednica Luce, jer si 91. imala osam godina. A Trava te je silovao statusom na Faceu. Koji je napisao kad ti nije bilo osam godina, nego trideset i nešto. I za koji je dobio 6 mjeseci robije, koliko mi je poznato. Nepravomoćno, kao i Nikšinih 18 mjeseci za pljačku oko milijun kuna od stranaka firme u kojoj je bio direktor. Polupismen, ali jebiga direktor. Nije mala stvar postati direktor u dvadeset i četvrtoj. I tko sad podmeće: ja ili vi?

Dakle, kad tvoj Nikša "nounar" napiše da bi od Miga bilo koristi jedino da je pao na Čavoglave, onda ti pišeš da je "Nikša Klečak napisao glup status, koji je neke razjario, neke nasmijao, neke povrijedio, ali nikoga nije ubio, niti je želio smrt 100 tisuća ljudi u Čavoglavama". A kad Trava napiše status koji nije glup, koji je tebe razjario, mene nasmijao, a neke možda povrijedio, ali nije nikog ubio, niti je želio smrt sto tisuća ljudi, a kamoli osmogodišne djevojčice, onda je to za robiju. I to je silovanje djevojčice od osam godina. I žao mu je što te nije ubio. To je čista konstrukcija, jasno. A vi onda meni podmećete da sam ja nešto podmetnuo Nikši što nije rekao??? I još napišete da ga se napada etko ne zbog svih njegovih grijeha, nego jer je član SDP-a? A SDP se ispričao javnosti zbog tog statusa svog glupavog člana i najavio da će ga (ponovo) izbaciti? Pa onda još podmećete i SDP-u da su ratni zločinci?

E da, Luce, i što sa statusom: "bila bi šteta da padne samo MIG na Čavoglave kad bude ta čobanska fešta prepuna ljudskog šljama, gdje se uostalom veliča zlostavljač i koljač djece i novorođenčadi - nakaza Kordić... nadam se da će pasti ipak neki veći zrakoplov....ili više njih" - jesmo li i taj status krivo protumačili?

Da licemjerje bude potpuno, ti Luce pišeš: "Ali je nedvosmisleno napisano kako bi na neki način Hrvatska bila puno bolje mjesto za živjeti u njoj bez ljudi koji mrze, koji prijete, koji ubijaju, koji slave zločine i zločince. Nažalost, status je bio bolno istinit, a svaka poruka i poziv koji i dalje stižu, redovno kronično besmisleni i nepismeni, to dokazuju." Nikša pak piše da mu ja podmećem: "Tendenciozan i zlonamjeran je prije svega naslov kojim se lažno i neistinito meni imputira želja da padne MIG na Čavoglave. Na mom Facebook profilu je vrlo jasno napisan status koji niti u primisli ne priziva pad MIG-a u mirnodopsko vrijeme, a najmanje da padne u vrijeme kada u njemu boravi 100 tisuća ljudi". Ajde se vas dvoje dogovorite: što je Nikša zapravo želio reći? Jel' bi bilo dobro da MIG pobije one u Čavoglavama, kako ti kažeš, ili nije on to tako mislio, kako on kaže?

"Po mnogima monstruozni i huškački portal Dnevno proširio je laž kako je Klečak napisao da mu je žao što MIG nije pao na Čavoglave. On to naravno nije napisao, ali sto puta ponovljena laž lako postane istina", pišete u Dubrovačkom dnevniku. Nitko nije napisao da je Nikši žao što MiG nije pao na Čavoglave - bar ne ja. Nikša je napisao što je napisao, a ljudi su to protumačili kako su protumačili. E sad, Nikša će, kao i uvijek, reći da on nije mislio što je mislio, rekao što je rekao, uradio što je uradio. Uvijek njemu jadnom netko podmeće, policija, šefica stranke Olga Muratti, HDZ, Sanader, ravnatelj škole, dnevno.hr.

http://img.dnevno.hr/data/2014/8/13/129726/288852.jpg

Dakle, da rezimiramo: kad ja prenesem status gospara Nikše, bez izmjena, bez kraćenja, bez komentara, i popratim to njegovim bajnim životopisom, koji uključuje siledžijstvo, krađu, probleme u školi, špijuniranje, vožnju u pijanom stanju, i još ponešto, onda je to bavljenje nečijim Facebook statusom, umjesto da se bavimo ekonomijom i stvarnim problemima. Kad netko drugi napiše totalno zajebantski status na račun uhljeba i besorisnika iz "Dubrovačkog dnevnika", onda je to za sudsku tužbu i robiju. Dajte se dogovorite sami sa sobom, patetična nakupino licemjera: je li ono što se piše na Facebooku verbalni delikt radi kojeg treba slati ljude na goli, ili zajebancija? Ili je, ako se radi o redakciji "Dubrovačkog", to onda silovanje, prijetnja, i ratni zločin, a ako se radi o sto tisuća ljudi u Čavoglavama benigna zajebacija i humor? Ako je Nikšin status humor, onda je na razini "Nad lipom 35". Ja ne smatram da su Nikšini statusi za zatvor: ali ako on komentira one u Čavoglavama na takav način, zašto se onda čudi da oni komentiraju njega? Vi pak smatrate da su Facebook komentari kontra vas za doživotnu robiju, a Facebook komentari kontra ostalih sloboda govora. Što se mene tiče, Nikša je slobodan pisati što god ga volja. A ja sam mu slobodan odgovoriti na to što god mene volja. Kao i svi ostali.

No, vi kao pravi crveni fašisti očito ne mislite tako. I zato sam ja klerofašista jer sam se osvrnuo na jedan vaš status, a vi ste antifašisti jer ste radi statusa na Faceu čovjeka poslali u zatvor zbog "govora mržnje", odnosno tužili ga. A on to nije shvatio ozbiljno pa nije uzeo odvjetnika. Tko zaboga Facebook shvaća ozbiljno???

Vi. "Predsjednik SDP-a zaboravio je kako su Nikšu Klečka desni mediji žrtvovali, razapeli na križ i raspisali nagradu za njegovo ubojstvo - upravo zato što je prije svega član SDP-a. Član koji je svojim statusom iskazao neslaganje s onim dijelom ljudi koji su preko mrtvih zviždali legalno izbranoj vlasti". Hej. Nije Nikša razapet jer je član SDP-a - SDP se od njega, uostalom, ogradio i to podržavam, dapače čestitke dubrovačkom SDP-u, od mene - nego je razapet jer je osuđeni pronevjeritelj, nasilnik, uhljeb, pijanac za volanom, i koješta drugo.


Nadalje, vama strašno smeta što se u Kninu zviždalo "legalno izabranoj vlasti", i to "preko leševa". Vlasti koja vas masno plaća, a ne grize se ruka koja te hrani, jasno. Kao da i Hitler i Milošević nisu bili posve legalno izabrani. Nije se naravno zviždalo preko leševa, do kojih ionako nikom od te partizanske ekipe nije stalo, nego se zviždalo, kako je to u demokracijama običaj, nesposobnim političarima. Luce i Nikša, slobodni ste na klerofašističkom portalu "Dnevno" pogledati kako Francuzi "preko leševa" palih u revoluciji ne samo zvižde Hollandeu na najveći državni blagdan, dan pada Bastille, nego mu i viču da je dezerter (čuješ li, Milanoviću?).

No, pustimo napokon Facebook statuse. Mene strahovito zanima kako je to jedan mlađahan momak, u čijem životopisu ne vidim nigdje da je ikakve škole osim srednje pomorske završio, a i u njoj je prema riječima ravnatelja bio vrlo problematičan, postao direktor u firmi "Kompas", odnosno direktor njihove rent-a-car podružnice? Kako netko tko je efektivno polupismen, tko je u stanju napisati status poput ovog prioženog, kakav dijete u petom osnovne koje uredno sluša na satu ne bi napisalo, dakle osoba koja ne barata ni s najelementarnijim engleskim pojmovima, može u ranim dvadesetima postati direktor? Koje su kvalifikacije za to potrebene u Dubrovniku? Partijska knjižica? Povjerenje koje u njega imaju Josipović i gospar Andro? Špijuniranje stranke u korist koalicijskih partnera? Dosje na policiji?

Ja mislim da ipak sve to zajedno, plus glupost i neznanje. Jer, Luce je sve rekla: "Dok vi prezirete manjine i različitosti, mi se borimo za njihova prava. Dok vi prijetite i širite mržnju na Facebooku, mi pišemo istine koje vas bole. A bole vas, zato što ste krivi."

Dakle, time je sve rečeno. Nikša voli manjine i različitosti, osim onih različitosti u Čavoglavama, i zato je on prav, a mi smo svi krivi. I zato on ne mora ići u škole i učiti da bi bio direktor, novinar, ili bilo što drugo: poput zaslužnih drugova iz 45., koji su "rano napustili školovanje da bi se pridružili naprednom pokretu", pa kasnije postali direktori "socijalističkih giganata" sa četiri razreda osnovne i vođe tzv. "janjećih brigada", i Nikša je zarana otkrio da pravom antifašistu znanje engleskog nije nužno da bi bio direkor turističke agencije u Dubrovniku, niti školovanje općenito. Dovoljna je "moralno politička podobnost". Dok ostali moraju učiti i čitati da bi postali intelektualci, ljevici to nije potrebno, dovoljno je samo usvojiti napredan i urbani svjetonazor, odnosno ideologiju koja graniči s poganskom religijom. Na žalost, to je danas diskurs ljevice u Hrvatskoj, a iza svega stoji latentni rasizam imanentan socijalizmu. Oni u Čavoglavama su naime neuki, glupi, i nikakva šteta ako im avion padne na glavu, dapače to bi za Hrvatsku bilo dobro. Glupi su i neuki ne zato jer nisu išli u škole - mnogi jesu - nego zato jer se pretpostavlja da ne smatraju da put do iskupljenja čovječanstva vodi preko gay pridea, jer ne smatraju da im je Tuđman uništio djetinjstvo, jer smatraju da imaju pravo na svoju paradu ponosa, koja nije s gay nego hrvatskim i katoličkim predznakom. Jer ne smatraju da trebaju biti u ormaru. Nikša je pametan i napredan, iako pomalo neuk - ne zato što je išao u školu i učio, jer očito nije, nego zato što zna prepoznati zeitgeist i što se dobro prodaje ovaj čas na tržištu moralno političke podobnosti. Nismo radi onih u Čavoglavama "gladni i bez posla", nego su to neki radi ovakvih poput Nikše, koji uzima radno mjesto nekom tko je sposobniji, ali ima lošije veze. Da je ovo srednji vijek, Nikša bi zacijelo bio veliki kršćanin i lovac na vještice. Da je ovo četrdeset peta, Nikša bi s puškom istjerivao ljude iz domova. Ali nije, ovo je 21. stoljeće. Zna se tko su danas neprijatelji "progresa". Oni u Čavoglavama.

skater
14-08-2014, 19:05
No, vi kao pravi crveni fašisti očito ne mislite tako

Marcelu, ne postoji drveno željezo, crveni fašizam. Nazovi stvari pravim imenom. Oni su pravi mentalni komunisti. Daješ alibi ljevičarima, antifašistima, komunistima, socijalistima da oni ne mogu biti totalitarni poput fašista i nacionalsocijalista.


Na žalost, to je danas diskurs ljevice u Hrvatskoj

I u svijetu, nismo izuzetak.


Glupi su i neuki ne zato jer nisu išli u škole

Još jedan fetiš (na IQ i pamet) ljevice, desničare prikazivati i smatrati neukima, glupima, nazadnima. A kada ispadne da desničari nisu baš toliki glupani, onda govore o (rasističkoj) pseudoznanosti.

Bush je glup, Obama je pametan. Sarah Palin glupa, Hillary Clinton je pametna, jer Demokrati su pametni, napredni a Republikanci glupi i nazadni.
"Been there, done that".


Ljevičarima je jako teško tolerirati desničare jer oni desničare smatraju zlima. Ja pak nemam nikakvog problema s toleriranjem ljevičara jer naprosto smatram da su u krivu.

Ja pak nemam nikakvog problema s toleriranjem (osim gluposti) ljevičara jer naprosto smatram da su većinom idioti koji nemaju doticaja sa stvarnošću u kojoj žive.

NorthStand
17-08-2014, 16:41
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/254200/Default.aspx


karanje crvenoguzih majmuna se nastavlja puno parom, još malo pa će biti cijeli prekriveni onom spolnom tekućinom bijele boje. :smijeh

NorthStand
17-08-2014, 16:50
Ja pak nemam nikakvog problema s toleriranjem (osim gluposti) ljevičara jer naprosto smatram da su većinom idioti koji nemaju doticaja sa stvarnošću u kojoj žive.

apsolutno djelim tvoje rezoniranje po ovom pitanju, mislim da većina debela većina znači nekih 80 posto "ljevičara" odnosno notornih partizančina i komunjara jer kod nas u hr su "ljevičari" upravo to. nemaju nikakvog dodira s stvarnošću, već oni žive u nekakvom paralelnom svijetu i stvarnosti koja se sigurno ne događa sad i ovdje. već više u njihovoj glavi, koja je stvarno svašta sposobna izmislit i to na silu spremna proguravat. srba nema 33 posto u Vukovaru, svi znaju da je to laž ali naši letftardi su i silom nametali građanima Vukovara ćirilicu, i to je dokaz do kud je sposobna ta gamad ići da bi nametnula svoj svijetonazore i svoje izmišljene vrijednosti koje ne prihvaća debela većina hrvata i hrvatica. dakle njih boli džon, što u stvarnosti nemaju temelja podržavat ćirilicu jer ih većina građana ne podržava u tome, niti su oni izbore dobili zbog Ćirilice Pedera i "spašavanja vojnika Perkovića". naravno, u njihovoj "imaginarnoj" stvarnosti koju oni sebi stvaraju u glavi, oni su upravo zbog takvih svijetonazorskih pitanja izabrani na vlast. a očito je da ta gamad crvenoguza nije riješila ni jedno jedino vitalno pitanje za ovu državu, od kad je sjele u one udobne kožne fotelje na markovu trgu. prema tome, lap topovi i struja se troši na neradničku bagru koja se nekada u vrijeme komunizma klela svim djelovima svog tjela u "radnička prava" a danas su sušta suprotnost primjer neradničke bagre koja paratizira na našem proračunu i ne radi ama baš ništa u interesu ovog naroda i države u kojoj žive i u kojoj su dobili priliku da sjede na vlasti i predstavljaju interese svoje zemlje i nacije na najbolji mogući način. naravno oni to zloupotrebljavaju, jer su obična klika koja nikad nije niti će prihvatit hrvatsku državu ko takvu, sve što oni prihavaćju od 1918 i prve Kraljevine Jugoslavije do današnje SRH je pljačka i punjenje svojih privatnih džepova na račun ponižavanja vlastitog naroda i države. to su ti "antifašisti" i cijenjeni naši leftardi i libertadi kako ih ti često zoveš. to je njihova, slika i prilika i njihova iskrivljena stvarnost u kojoj žive iz dana u dan.

Picaferaj
25-08-2014, 15:50
Mislim, ako ikada dođe do potpisivanja nekakve peticije da se Zoran Šprajc vrati i vodi središnji Dnevnik, tu ću peticiju odmah potpisati. Naravno, samo ako se ta peticija bude potpisivala u uredima tijela državne vlasti. Neće mene nitko vući za rukav i na tržnici na Jarunu gnjavit da podržim Šprajca!
23. kolovoza 2014.g., središnji Dnevnik HRT-a u 19:30h. Voditelj Stipe Alfier. Uvjerljiv kao da ga snimaju skrivenom kamerom, a on to sluti. Tema je ozbiljna. Skoro dramatična. Zbrisala dvojica zatvorenika iz zatvora u Zadru i Puli. Nacija se trese. Od smijeha! Naravno svi navijaju za bjegunce. Stipe prvi shvaća da se tu radi o pravosudnoj apokalipsi i smiruje nas svježim Brufenom od 600mg koji od prilike glasi: nakon bjega zatvorenika upravnik zatvora u Puli podnio je ostavku! Doznali smo stoga dvije krucijalne informacije. Barem što se tiče HRT-ovog Dnevnika. Da postoji osoba koja daje ostavku jer je netko zapalio iz zatvora, a njemu nije dokazano da je on "držao ljestve" te da neki jugonostalgičari još uvijek misle da u RH postoje upravnici. A to što misle još i plasiraju u Dnevniku u 19:30h.

Mislim, ako ikada dođe do potpisivanja nekakve peticije da se Zoran Šprajc vrati i vodi središnji Dnevnik, tu ću peticiju odmah potpisati. Naravno, samo ako se ta peticija bude potpisivala u uredima tijela državne vlasti. Neće mene nitko vući za rukav i na tržnici na Jarunu gnjavit da podržim Šprajca!

A naš Stipe, zvani "jezikoslovac", mogao bi napraviti još jedan važan korak u svojoj karijeri. Recimo da se dogodi njegova inauguracija. U prijevodu da ga netko gurne preko veze u Inu i da tamo radi kao lektor hrvatskog jezika i pomaže direktorima Mola kad pišu svoja priopćenja hrvatskoj javnosti. No, moram biti iskren i priznati da su Molovci već solidno savladali hrvatski jezik tako da na njih ne može utjecat ni jedna Snježana Kordić. U njihov napredak sam se neki dan i osobno uvjerio u kavani na trgu Bana Jelačića. Kraj mog stola jedan Molov direktor pozvao je konobara ovim riječima: "Kelner, ideš hodaš, mene dodaš, čaša zima voda!" Eto, u takvim kritičnim situacijama mogao bi uskočiti naš Stipe i objasnit konobaru da nije vrijeme za padanje u depresiju. Pa ako se želi nasmijati i s nostalgijom sjetiti dobre stare Juge treba ga pozvati da gleda Dnevnik HRT-a koji vodi i uređuje on - Stipe Alfier. Evo što ti je život na državnim jaslama!

Iz socijalne karte malog Isusa vidljivo je da on nije rođen na državnim jaslama!

Pavle Kalinić počeo pljuckati po našoj HR vojsci. Odmah je vidljivo da mu je Kolinda draža od Josipovića. Bez obzira na moderna vremena. Pavle, u maniri pravog pesimiste, izreče tvrdnju koja je daleko od istine. Tvrdi naime da nas napadne jahta Romana Abramovića da bi se teško obranili. Ja s druge strane podržavam stav uvijek objektivnog i izbalansiranog vojnog analitičara Davora Butkovića da bi se Hrvatska sigurno izvukla iz škripca ma kako velika bila Abramovićeva jahta. Jašta! Butković željeznom logikom siječe Kalinića na sitne dijelove ko peršin. Kaže Bule: "Stanje u HV-u ipak nije kritično. HV je odlično obavio posao u Afganistanu i u poplavljenoj Slavoniji". I Kalinić zamučao! Ako dođe do nekakove frke odosmo mi u Kabul! Tamo su naši! Tamo smo sigurni! Osim toga zna Bule što nam je sve ostavio zločinački HDZ. I koje su nadnaravne napore morali uložiti i Stipe Mesić i Josipović da nekako dovedu u red kaos u HV-u. Nakon 5. kolovoza 1995.g., ostala je luda kuća. Te jedni su Tigrovi, drugi Pume, treći Gromovi, te 2. gardijska brigada iz Mostara. Kakve veze Mostar ima s Hrvatima? Onda 3. gardijska brigada, pa Termiti. Pa treća gardijska brigada Kune. Toj se navodno odmah priključio Pupovac i njegovi etnobiznismeni.

I sva sreća da je pametni hrvatski puk izabrao za predsjednika Stipicu, a ministar obrane postao genijalni vojni taktičar Jozo Radoš. I tako zajedničkim snagama malo Stipe, pa malo Jozo, pa malo prekaljeni jednodnevni vojnik Sanader, pa potom Jadranka i Josipović, pa Ante, ali ne Tomić, napokon su stabilizirali našu vojsku iliti HV u respektabilnu silu kojoj ni jedna poplava nemože nauditi. I zato je krajnje maliciozno, da ne kažem neku slabiju riječ, plašiti pošteni hrvatski puk tobožnjom Abramovićevom invazijom. Neka je on Putinov prijatelj i nek' samo pokuša napasti Lijepu našu! Malo bi se iznenadio. A Pavle Kalinić, da je doista dobronamjeran, izabrao bi neku realniju i životniju simetriju kao ilustraciju stanja u HV-u. Recimo da nas iznenada napadne Vatikan. E, to je onda druga i puno ozbiljnija priča. Vatikan ima švicarsku papinsku gardu koja se sastoji od 5 časnika, 26 dočasnika i 78 helebardira iliti običnih remaca. A s druge strane mi smo sami. Pa čak i u takovim krajnje dramatičnim okolnostima ja vjerujem u hrvatskog čovjeka i njegovo Ministarstvo odbrane kako bi to lijepo rekao Stipe Alfier.

Trebalo bi hitno imenovati don Ivu Grubišića generalnim vikarom. Kad taj vikne, a tek kad ga vide onako dominantnog, vatikanski agresori mogli bi se samo pomoliti i zatražiti oprost. Mi bi im naravno oprostili jer smo kršćani, ali za pokoru bi nam morali vratiti Istarsku biskupiju. A uz generala, generalnog vikara don Ivu, trebalo bi u generalštab imenovati Dr. Mirjanu Kasapović koja se i javno izjasnila za generalštab koji bi trebao malo stisnuti Vukovarski stožer. Potom i generale Stipu Mesića, Vladu Šeksa (koji je u zadnje vrijeme više General turist nego general) i nakon toga uz vojnički grah svi zajedno zapjevati "Još Hrvatska ni propala...".

Sa sjetom se sjetim nezaboravnog kavalira Stipe Mesića koji je svojevremeno šarmantnoj haaškoj tužiteljici Carli del Ponte svako malo slao buket hrvatskih branitelja - cvijeće hrvatskog naroda.

Novinarka Jutarnjeg Mirela Lilek zvana Lili došla je, upornim razmišljanjem, do otkrića koje ju promovira za relevantnog kandidata za novinarku godine. Naravno kod fra Duke! Ona kaže: "Najgore je kad policija na silu odgovara silom". To otkriće treba patentirati. Kad netko upotrebi silu prema građanima i policiji, a zna se da je taj progresivan recimo ko Nikša Klečak zvan MiG 20 (20 bi mogao biti njegov kvocijent), onda policija misli Lili treba izvaditi svetu vodicu i s njom poprskati nasilnika koji će se odmah pretvoriti u humanitarca Antuna Žeravicu.

On kao humanitarac u Dubrovniku nije htio dati policajcima osobnu kartu koju po zakonu mora dati ili ga se mora privesti. Policajci su postupili po zakonu, ali humanitarc to ne j...! Rezultat sveg bio je prosvijed s porukom: "Danas Žeravica, sutra ti!".

Predugo sam živio u Americi i vidio na svoje oči neke stvari koje će se prije ili kasnije događati u lijepoj našoj provinciji. Ja mislim da humanitarac nije napravio ništa strašno. Ali u Americi bi, recimo, za istu stvar mogao biti upucan. Dobro, Ameri nisu neki bog-zna kakav uzor. Ista je stvar i u Francuskoj i Njemačkoj. Izuzetak je samo Britanija. O Rusiji i Kini da i ne govorimo. Ulaskom u EU prihvatili smo ili ćemo prihvatiti pravila koja će potpuno dezavuirati nagradu Mirele Lilek za novinarku godine koju će dobiti za svoje senzacionalno otkriće. No policija za sada ima jedan sveti zadatak koji itekako dobro obavlja. A to je lov na ustašku zmiju koja nam se svakodnevno mota među nogama. Tako je 5. kolovoza u Čavoglavama opet bio priređen dernek koji je svim liberalima i proeuropski orjentisanim drugovima digao kosu na glavi. Čista ustašija! Nigdje slike druga Tita, Rade Šerbedžije, Milorada Pupovca. Nigdje zastave Prvog splitskog partizanskog odreda...

A revni policajci otkriše sliku i priliku nekog lika koji je nosio zastavu Zapadno-hercegovačke županije. Službena zastava s prvim poljem bijele boje. "Molim 1500 kunića!" ljubezno će policajac. "Zašto?" Pravi se blesav tip sa zastavom. Zato jer je to ustaška zastava poući ga naš hrvatski policajac. Ustašoid pokuša prodati neku prastaru foru da i grb na Markovom trgu počinje s bijelom bojom. "To je silogizam prijatelju reče policajac. Plati 776 kn i budi sretan da nejdeš u apsanu". I zatucani Hercegovac plati i osjeti rijetku sreću što je naletio na tolerantnog i razumnog policajca. Da je tu policajac na silu odgovorio silom naša Lili ne bi rekla ni riječ. I Hercegovac se ujutro, pun janjetine i piva, vraća kući i vozeći se u Opel vectri razmišlja. "Je*ote dobro sam prošo. Kad su mene oderali za službenu zastavu moje županije kako tek prolaze oni jadnici koji se svake godine 25. maja okupljaju u Kumrovcu. Vidim na TV maše se zastavama SFRJ, sve u šesnaest, vampiri slave druga Tita. Bez njega ne bi bilo RH. Zbog njega Sava teče uzvodno. Pa je*ote možda je to sve i točno. Što nam onda nisu 91.g., to rekli da ne kupujemo oružje i ne idemo u rat. Ako je to Tito još u Bihaću i Topuskom sredio. I sad ih još hrvatska policija lovi po ponosnom Kumrovcu i naplaćuje svakom po 776 kuna po zastavi. Koja je to lova? Zato RH i stoji tako dobro. Znaju oni gdje novac leži".

Kad smo već kod najvećeg sina naših naroda i narodnosti Jutarnji donosi pravu robu. "Tajni memoari Jovanke Broz uskoro će uzdrmati svijet". Doznati će se gdje su zakopane kosti Draže Mihajlovića - prvog antifašiste Europe. Svijet drhti da dozna zašto je na Brijunskom plenumu smijenjen drug Marko iliti Aleksandar Ranković te slične svjetsko svemirske pikanterije. Ma kakav ISIL, kakav Bakr AL Baghdandi, kakva Ukrajina, Gaza, Izrael, kakav Islandski vulkan čija će lava zaustaviti zračni promet na cijelom svijetu. Svijet će napokon doznati istinu o Bleiburgu. Humani Britanci i partizani su odlučili sve protivnike antifašističke kolicije opskrbiti lunch paketima i pustiti da u miru božjem odu svojim kućama. I onda se zločinačka Crna legija odlučila na proboj. I onda su ih sve na žalost morali pobiti. Time netko misli uzdrmati svijet? Sve me to podsjeća na stari vic iz Juge koji ide otprilike ovako: "Znaš kako je Crnogorac umro od zuba?" "Kako?" "Bolio ga zub pa se je tako derao da su ga morali ubiti!"

Abraham Lincoln je jednom rekao: "Bolje šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odagnati svaku sumnju".

Autor: Zvonimir Hodak


http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-hodak/130668-ako-se-zelite-s-nostalgijom-sjetiti-dobre-stare-juge-gledajte-dnevnik-hrt-a-koji-ureduje-stipe-alfier.html

NorthStand
25-08-2014, 21:17
čavoglave ih ubijaju u pojam, znaju da je to ustaško zmijsko leglo, da se tamo kote ustaše ko na traci a oni nikako da to zaustave. jebote šta bi oni dali da Tito ponovo može poslat partizane u lov na ustaše po čavoglavama. :rofl ali neće ići drugovi, nisu naši plugovi više za vas, da nam mjerite koliko žita vam moramo izdvojit iz svog kalupa, neće ići orite svoje njihve svojim plugovima, u naše ne dirajte ako vam je život mio. smrt antifašizmu, sloboda narodu. :kez

skater
26-08-2014, 16:51
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/130699-a-da-srusimo-katedralu-u-sibeniku.html

A da srušimo katedralu u Šibeniku?


Preklani je SDP lobirao za zabranu klubova na Zrću koji su tri kilometra od najbliže kuće, a danas se digla buka oko "klerofašizma" jer je biskup Ivas zatražio premještanje ljetne terase u Šibeniku koja je sred grada i radi do 4 ujutro, da bi tjedan dana kasnije došlo do incidenta. No zakon je jasan.
Ima li biskup Ivas ikakve veze s tim što je policija u subotu u tri sata ujutro, desetak dana nakon što se požalio da plato ispred katedrale nije adekvatno mjesto za otvorenu terasu noćnog kluba, zamolila vlasnike da stišaju razglas, na što su oni reagirali uvredama pa su privedeni? Sama pretpostavka da Ostojićeva policija postupa po naređenju biskupa je prilično idiotska. Nema nikakvog dokaza o tome, tek pretpostavke, a nije niti bitno. Jer, na Azimut se nije žalio tek biskup, već i stanari u centru grada, a najviše - vlasnici restorana u okolici. Ipak, mediji nisu dvojili o tome tko je krivac: unisono su uprli prstom u biskupa, a i Karamarka kojem se biskup požalio, i digla se ogromna medijska buka.

Grupu potpore klubu Azimut osnovala je Dea Redžić, inače urednica sporta na portalu Index. A taj portal je i najglasniji u potpori klubu. "Klerofašizam u Šibeniku", "ne želimo živjeti ovdje", "Šibenik na nogama", vrište naslovi, a komentari se uglavnom kreću u smjeru toga da crkvu kao takvu treba zabraniti (ljudska prava, pri čemu je pravo na udruživanje i javno iskazivanje vjere, ovdje ne igraju ulogu kod pobornika religije ljudskih prava). Oni prije svega ističu da klub ima dozvolu za rad do četiri ujutro, pa su zaključili da je policija intervenirala "po naredbi biskupa". No zakon o ugostiteljskoj djelatnosti vrlo jasan: članak osam zakona kaže da ugostiteljski objekti iz skupine "barovi", gdje spada i spomenuti "Azimut", smiju raditi od 6.00 do 24.00 sata, a oni koji ispunjavaju uvjete za rad noću sukladno posebnim propisima smiju, ali samo u zatvorenim prostorima, raditi od 21.00 do 6.00 sati. Oni iz skupine "Restorani" i "Barovi" koji se nalaze izvan naseljenih područja naselja smiju raditi 0.00 do 24.00 sata, dakle cijelo vrijeme. Šibenik je još uvijek naseljeno područje, zar ne.

Nadalje, navodi se da "Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može najduže za 2 sata odlukom produžiti propisano radno vrijeme ugostiteljskih objekata iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka" - što je do dva ujutro, za terase. Dakle, sva lamentiranja o tome kako je klub "Azimut" božji dar za turizam u Šibeniku i kako eto klerofašistička crkva i još klerofašističkiji HDZ miniraju turizam, mrze mladež, i šalju policiju na djecu ne stoje. Jednostavno: nema nikakve zakonske osnove da klub sred grada ima ljetnu pozornicu koja radi do 4 ujutro, niti je moguće po zakonu napraviti iznimku. To da je "Šibenik na nogama" zbog toga je isto najblaže rečeno nategnuto: ne znam niti jedan grad gdje bi stanovnici bili sretni da im bilo što tambura pod prozorima svaku noć do ujutro.

Nejasno je i tko je i kako dao dozvolu klubu koji se nalazi u naseljenom području dozvolu za rad do 4 ujutro na otvorenom prostoru - jer takva mogućnost nije predviđena zakonom, niti se igdje prakticira. Nejasno je i imaju li oni stvarno takvu dozvolu, ili samo tvrde da je imaju? Prema zakonu, ne postoji nitko tko bi takvu dozvolu Azimutu smio i mogao izdati!

No prilično je jasno da lokacija u strogom centru grada, bilo kojeg, nije naročito primjerena za ljetnu pozornicu koja radi do četiri ujutro. Ipak, incident od subote, kad je policija u tri ujutro zamolila vlasnike da stišaju muziku, bila je povodom za još jedan izljev histerije protiv crkve. Kako to inače bude, to je mnogim prigoda da istresu svoje frustracije i demonstriraju svoje nepoznavanje povijesti i ignoranciju nabrajajući sve crkvene grijehe od Adama do Avnoja. No diskutirati o tome je tema za sebe.

Zanimljivija su ovdje dvostruka mjerila: na Zrću SDP-u smetaju klubovi koji su tri kilometra od najbliže kuće u Novalji! Pred sezonu 2012. je SDP lobirao za zabranu klubova na Zrću, jer, citiram njihovog vijećnika, "Buka, mladi koji pijani i potpuno goli šeću centrom grada, odlazak obiteljskih gostiju i propadanje obiteljskog smještaja koji u sezoni postiže cijenu od tek sedam eura, uz ostalo, posljedica su razvoja Zrća čiji koncept treba hitnu promjenu i oko toga se građani trebaju izjasniti - referendumom", poručeno je na tribini u organizaciji SDP-a. Ideju je podržao ministar policije Ostojić: "definitivnu odluku o tome moraju donijeti samo žitelji, stanovnici Novalje", rekao je. A kako sam u posljednjih desetak godina gotovo svake godine navraćao na Zrće, mogu posvjedočiti da se buka klubova ne čuje niti na autobusnoj stanici dvjestotinjak metara iznad plaže, kamoli u kilometrima udaljenoj Novalji! Ali, problem je vjerojatno što je gradonačelnik Novalje HDZ-ovac, i podržao je razvoj klubova na Zrću...

Stotinjak kilometara udaljeni SDP Šibenika pak ima posve oprečno mišljenje o noćnom miru od svojih kolega u Novalji: Franko Vidović, šef šibenskog SDP-a, prokomentirao je slučaj: "Što je previše, previše je. Pustite poduzetnike da rade svoj posao onako kako najbolje znaju (...) Prvo Terraneo, sad ovo. Kome doista smeta ljetni noćni život u gradu? Kako da se ljudi bave turizmom ako ćemo ih na svakom koraku u tom sprječavati?" Noćni život, očito, smeta SDP-ovcima, kad se odvija tamo gdje mu je mjesto - na plaži kilometrima udaljenoj od mjesta, kao što je Zrće! Naravno, osim u slučaju da oni ubiru pinku od klubova, ili u slučaju da smeta crkvi, koja im je ionako trn u oku. Bi li SDP pristao na referendum u Šibeniku, onakav kakav su tražili u Novalji? Hoće li se ovaj put Ostojić založiti za takvo rješenje?

Naravno, taj ispad SDP-a u Novalji lijevi mediji nisu prokomentirali, ali su zato godinu dana ranije Dežulović i kompanija u komentarima žestoko napali policiju u Splitu koja je jednu turisticu zamolila da se obuče, jer je rivom šetala u bikiniju. Koja katolibanska država! Na udaru se našao i svećenik iz Vodnjana u Istri koji se žalio da mu turisti ulaze u crkvu u badićima: mračnjak, vraća nas u srednji vijek! Ali nitko od njih nije opazio da je upravo tih dana turboliberalna Barcelona, u kojoj su socijalisti na vlasti ako se ne varam već dobra tri desetljeća, donijela propis kojim se golotinja na ulici strogo kažnjava, ne samo opomenom: badić ili kupaće gaće za muškarce na ulici se naplaćuju sto dvadeset, toples tristo eura, potpuna golotinja petsto. Isto tako, Hrvati malo putuju u inozemstvo, pa im je lako podvaliti priče o "katolibanskom svećeniku" koji maltretira turiste, dok u Italiji i Francuskoj turisti za ulazak u bilo koju povijesnu crkvu dobivaju na ulazu "tuniku" od papira za jednokratnu upotrebu ako nisu propisno odjeveni. Lani sam u Italiji primijetio da gotovo pola žena koje su obilazile Duomo u Firenci imaju te tunike. Razlog? Uglavnom, majice na "brutelice" u kojima se ne smije u crkvu, ili kratke hlačice. Eh, ta zaostala Italija. I katolibanska Barcelona.

Kad smo kod tih zemalja: dosta sam posljednjih godina putovao po inozemstvu, i nigdje, baš nigdje, od posve jeftinih turističkih mjesta za partijanje poput Krete do skupog Monaca i Cannesa, nisam nigdje vidio niti jedan klub nigdje u naseljenom mjestu koji bi puštao muziku iza ponoći na otvorenom. Koncerti na otvorenom su isto rijetkost, i u pravilu se održavaju tamo gdje ne smetaju turistima koji bi spavali. Nisam od pobornika noćnog mira i tišine u turističkim mjestima - naprotiv, i meni je ponekad zasmetalo da u Dubrovniku u starom gradu kafići moraju prestati nakon ponoći puštati čak i tihu muziku, no kao i svi normalni ljudi smatram da postoje mjesta gdje je primjereno puštati glasnu muziku do jutra, i gdje to ne smeta ostalim turistima - a ne treba zaboraviti da većinu turista u Šibeniku, i to onu većinu koja nešto i troši, čine upravo parovi s djecom i stariji ljudi koji u 4 ujutro žele noćni mir. U okolici Šibenika, naročito na otocima, ima dovoljno primjerenih mjesta za klubove poput onih na Zrću: plato pred katedralom to jednostavno nije.

Problem je u tome što takve stvari dobivaju pozitivan ili negativan publicitet u medijima ovisno od toga kome buka smeta: biskupu ili SDP-u. Dežulović je lani, kad su neki drugi ljudi prigovorili zatvaranju hvarskog Carpe Diema sred sezone, napisao članak: "Vapaj za Carpe Diem i ostala mjesta 'u interesu' naroda". A kad smo već kod Carpea: i njemu je ljetna terasa preseljena na paklinske otoke - jer u centru grada joj nije mjesto. On je u tom članku svesrdno podržao zatvaranje kluba, jer tamo partijaju neki zli bogatuni, i još klub vara na porezu (ja sam uvjeren eto da Azimut, kao i svi klubovi u Hrvatskoj, plaća porez do zadnje lipe i fiskalizira svako piće koje proda, da ne pere novac, i da vlasnici nisu povezani s nekom lokalnom mafijom). "Najzad, nije ni njima lako zadovoljiti nezajažljivu gologuzu fukaru. Što, kako vidimo, gleda samo svoje interese", zaključuje Dežulović svoju umotvorinu u kojoj igra na kartu ogorčenosti prema bogatašima, iako vlasnici Carpe Diema nisu ni blizu vlasnicima novinske kuće za koju piše. Posve drukčije je pak Jutarnji pisao o Carpe Diemu kad su se pijani francuski homoseksualci slikali goli pred obližnom crkvom: tada Carpe diem za njih nije bio mafijaško leglo gdje se otvoreno šmrče kokain nego jedno od svetih mjesto hrvatskog turizma, koje zla crkva želi uništiti.

Naravno, vlasnici Azimuta ne gledaju svoje financijske interese, nego, je li, turističkog razvoja grada, i nije im do para: da crkva ima interes u kakvom klubu, pisalo bi se kako zbog pohlepe crkve građani ne mogu spavati. Zapravo, i piše se: "Hrvatska je talac 10% goveda koja žive u 16 stoljeću", piše u jednom od komentara na vijest o zatvaranju Azimuta. Iskreno, izgleda da smo svi njihovi taoci, jer svi smo kad tad doživjeli da nam policija upadne na tulum i zamoli da stišamo muziku, zar ne, bar se meni to desilo mnogo puta.

No zaboravlja se da turisti u Šibenik ne dolaze samo zbog Azimuta, nego prvenstveno zbog katedrale i ostalih crkvi, koje bi izgleda mnogi najradije srušili, sudeći po komentarima, ili zabranili zvonjavu jer im "smeta buka crkvenih zvona" (!). A ta "buka" je stoljećima upravo bila zvuk civilizacije, nisu bez raloga svi gradovi zapada izgrađeni upravo oko crkvi: uostalom, o ključnoj ulozi crkve u razvoju kulture u Šibeniku i Hrvatskoj općenito dovoljno svjedoči "tripadvisor", kojeg danas gotovo svaki turist konzultira prije nego negdje otputuje. A tamo se na popisu turističkih atrakcija u Šibeniku spominju, na vrhu popisa, sve same crkve, samostani, i mjesta nazvana po katoličkim svecima : uz katedralu tu su i tvrđava svetog Nikole, manastir Visovac, crkva Svete Barbare, tvrđava Svetog Mihovila, crkva svetog Ivana Krstitelja, crkva i samostan Svetog Frane, benediktinski samostan, i tako dalje. A ni u Zagrebu baš ne vidim da turisti posjećuju Kumrovec i zgradu centralnog komiteta - uglavnom slikaju katedralu. Nije teško zaključiti da se tu, kao i inače, ne radi o turizmu i radnom vremenu, već da je incident poslužio tek kao okidač da se iz svih oružja zapuca po crkvi.

Sličnih nedavnih primjera gdje se koristi bilo kakav povod da se ljudima omrzne crkva, koja je ključna za nacionalni i kulturni identitet Hrvata, kako bi se promovirale "napredne i humane" ideje. Sjetite se samo slučaja najljepše novije zagrebačke građevine, Biskupske konferencije, oko čije se "fasade od poludragog kamena" digla golema buka iako nikom tko ima google tražilicu nije bilo teško provjeriti da oniks koji se koristi u građevini ne samo da nije poludragi nego posve običan kamen, nego i da mu je cijena na veliko, u formi i debljini u kojoj ga je Fabijanić koristio na toj fasadi, u pravilu ne veća od dvjestotinjak dolara po kvadratu, i da su od njega sagrađene mnoge javne zgrade u Europi: knjižnice, primjerice. Uostalom, o materijalu ionako ne odlučuje biskup već arhitekt, u okviru zadane cijene: a ona je za tu zgradu po kvadratu bila višestruko manja od u isto vrijeme nastalog Muzeja suvremene umjetnosti, ogavne betonjare koju su građani iz svog džepa platili oko 4.600 eura po kvadratu, a izgleda kao hibrid tvornice akumulatora i trgovačkog centra u Bjelorusiji. Ili, sjetite se Dajle, gdje su antifašisti listom stali na stranu biskupa Milovana koji je Dajlu rasprodavao za golf terene, prodajući njene dijelove za jednu cijenu svom odvjetniku da bi ih on za tri dana prodao za trostruku investitorima, pa digli dreku na crkvu kad je Papa odlučio takvoj praksi stati na kraj i useliti benediktince iz Italije: istina, antifašisti inače mrze brojanje krvnih zrnaca, ali ovaj put je useljenje tri talijana u samostana popraćeno komentarima kao da će oni u najmanju ruku samostan staviti na rame i odnijeti u Italiju.

Kome crkva toliko smeta, drugo je pitanje, a popis je dugačak, no jedno je sigurno: ako netko skriva stvarne svoje motive i ima dvostruke kriterije kad se radi o istim stvarima, namjere mu svakako nisu iskrene ni dobre. Noćni život je tek loš izgovor kako bi se i dalje širila netolerancija. Svatko tko išta zna o povijesti zna da su gotovo svi totalitarni i krvoločni režimi bili spram crkve izrazito neprijateljski raspoloženi: ako želite totalnu kontrolu nad građanima, ako želite manipulirati njima, morate imati monopol na srca i um ljudi, morate u potpunosti kontrolirati što i kako razmišljaju, a crkva je tu uvijek i samo smetnja. Od francuske revolucije do Lenjinističkog komunizma i Mussolinijevog fašizma (dotični je u mladosti kao novinar pisao brojne članke protiv crkve koje neki naši lijevi portali kao da prepisuju) svjedočili smo da masovnim pokoljima i diktaturama gotovo uvijek prethodi rat protiv crkve kao institucije, i religije kao društvenog fenomena, odnosno protiv temeljnog prava ljudi na udruživanje s istomišljenicima koje je tako opasno za sve diktatore i one koji to žele biti. Povod je, kako vidimo, lako pronaći, iskonstruirati, izmisliti, ili podmetnuti.

caporegime
26-08-2014, 17:59
a što reći. glavno da oni "koji misle svojom glavom i koji nisu ovce da ih se voda okolo" i koji za sebe smatraju da "mladi, urbani i obrazovani" iz dana u dan dokazuju da spadaju u najgluplji i najprimitivniji dio stanovništva zemlje.
a da im jutarnji list ili index plasira vijest da je zli tuđman uskrsnuo i da je zapalio savu pa da se vatra proširila na močvaru a sava izgorjela, ne sumnjam da bi i to prihvatili odmah zdravo za gotovo.

NorthStand
26-08-2014, 23:08
nema meni ništa slađe nego kad oni mene počnu uvjeravat kako su se oni i partizani borili za slobodnu hrvatsku od fašista, to mi je najdraža njihova spika i teza. pa kad ste tako patriotski nastrojeni, ja ih pitam šta onda sipate žuč na račun tuđmana branitelja hrvatske pa i ustaša, u čemu je problem šta pa vi hrvatine žile režete na spomen hrvatske i hrvata, šta onda problem u tome gdje zapinje? onda počnu one klasične ljevičarske teze o privatizaciji o nacionalizmu o fašistima koji jedu malu nejač za doručak pa ovo pa ono, pa tuđmanovo djeljenje bosne prodaja posavine, zvuči poznato? i pavelić je "prodao" dalmaciju i istru i šta sve ne, to je jednostavno najgluplji i najretardiraniji dio ovog naroda i takvi su mahom i išli u paritzane uz dužno poštovanje Tuđmanu i sličnima. partizani su bili uvjerljivo najgluplja nakupina govana koju je ova država ikad vidjela, zato su se i mogli u šumi organizirat i rušit NDH. isto tako svi ti odnosno dječica od takvih, daju ovakve prijedloge danas, crkvu treba uništitit jer crkva je simbol fašizma. kao što je simbol fašizma svaki čovjek, koji se zalaže za nacionalne i kršćanske vrijednosti u našem društvu. to su jednostavno retardirani kreteni, na koje ne treba trošti svoje vrijeme, oni najviše kažu sami o sebi čim otvore usta.

skater
26-08-2014, 23:12
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/130809-slucaj-azimut-trijumf-huskackog-novinarstva.html

Slučaj Azimut: trijumf huškačkog novinarstva


Tresla se katedrala, rodilo se niš. Kako je jedna obična prijava za remećenje javnog reda i mira prerasla u demonstracije, kampanju protiv biskupa i crkve, i masovnu histeriju o uništenju kulturnog života Šibenika?

Što se zapravo dogodilo u subotu u Šibeniku? Kontaktirali smo policijsku upravu, vlasnike kluba "Azimut", i ured gradonačelnika. I saznali da se zapravo nije dogodilo - baš ništa.

Naslovi poput onog "ljetnu pozornicu žele ugasiti biskup Ante Ivas i lokalna HDZ-ova vlast" jednostavno nemaju nikakvog temelja, radi se o kampanji dezinformacija i još jednom progonu vještica u režiji "liberalnih" medija. Vještice su ovaj put gradonačelnik hadezeovac i biskup. Međutim, niti itko gasi ljetnu pozornicu, niti je spor izbio oko nje, niti biskup ima išta s intervencijom.

Priča u medijima ide otprilike ovako: Šibenski biskup Ante Ivas se već duže vrijeme žali na buku koja u njegovu spavaonicu dopire iz kluba Azimut, smještenog tik uz katedralu svetog Jakova i biskupski dvor. Policija je zato bez ikakve zakonske osnove upala u klub u tri ujutro, "iako ima sve dozvole da radi do četiri". Naslovi govore sve: "Sprema se veliki prosvjed za Azimut: "Biskupe Ivas, večeras nema spavanja!", "Šibenik i Dalmacija na nogama: "Ovo je klerofašizam u kojem ne želimo živjeti", "Evo kako su Karamarko i Crkva zabranili noćni život u Šibeniku". Po njima, cilj je vratiti Hrvatsku u srednji vijek, ukinuti "kulturu" tj. ukinuti festival, uvesti mrak. No sve je to hrpa konstrukcija, pretpostavki, i obična histerija.

"Prokleti biskup, prokleti HDZ".

"Policijska represija dogodila se u subotu navečer, svega dan nakon što je Crkva intezivirala napore za gašenje Festivala", pisalo je u jednom izvješću lokalnog portala. No kakav se to "festival" događa na otvorenom u 3 ujutro, kad se dogodila "policijska represija" zanimalo nas je? Propisi o radnom vremenu i održavanju koncerata na otvorenom vrlo su jasni. Prvo smo kontaktirali vlasnike Azimuta, kako bismo saznali je li istina što mediji pišu, da imaju dozvolu za rad do 4 ujutro. Jer, po zakonu, nitko im ne može dati dozvolu za puštanje muzike na otvorenom iza dva ujutro, a gradski propisi kažu - ponoć, kao i državni. Zanimalo nas je, prije svega, je li policija intervenirala na "festivalskoj terasi" i time omela "kulturni život grada" ili unutar samog kafića, gdje mogu imati dozvolu za rad do šest ujutro, ako su registrirani kao noćni klub, s tim da se muzika ne smije čuti izvan kluba?

Hrvoje Jelković, koji se u medijima spominje kao jedan od privedenih vlasnika, nije bio raspoložen reći nam išta, a direktor "artima", vlasnika "Azimuta", Luka Pavić je bio ljubazniji, ali niti on nije htio reći ništa bez da nam to potvrdi vlasnik Hrvoje. Ipak, saznali smo da su registrirani dvojako, kao kafić i noćni klub: "Ne znam odakle ta glupost o radnom vremenu do četiri ujutro u medijima", kaže Luka, "mi kao noćni klub možemo raditi do šest, u zatvorenom prostoru". No ništa dalje nije htio komentirati.

Ali glasnogovornica policijske uprave Šibensko - kninske Marica Kosor nam je detaljno ispričala što se zapravo dogodilo: "Policija je reagirala u 2:22 u noći od subote na nedjelju prema dojavi građanina koji se žalio na remećenje javnog reda i mira, na način da je glazba koja dopire iz kafića većeg intenziteta od propisa. Operativno dežurstvo tada nije pronašlo nikakvo kršenje propisa, to jest ocijenili su da muzika koja dopire iz kafića nije preglasna i ne narušava javni red i mir. No dvadest minuta kasnije primili su drugu dojavu, i ovom prilikom utvrdili da je glazba glasnija nego prije, jačeg intenziteta, i da intenzitet glazbe remeti javni red I mir. Upoznali su vlasnika s prijavom da smanji intenzitet glazbe ili zatvori vrata i prozore lokala. Tom prilikom je vlasnik, 46-godišnjak iz Šibenika, počeo vrijeđati policijske službenike, a u tome mu se pridružio suvlasnik, 37-godišnjak iz Zagreba. Policijski službenici su izdali zapovijed da prestanu s vrijeđanjem i narušavanjem javnog reda i mira. Kako su oni odbili, policijski službenici su uz druge službenike koje su pozvali uporabili sredstva prisile te ih priveli u stanicu, gdje je utvrđeno da su bili u alkohiliziranom stanju".

Kako po propisima nije moguće provesti obradu nad alkoholiziranim ljudima, zadržani su u posebnim prostorijama na triježnjenju. Ujutro je provedena obrada, a u nedjelju poslije podne su privedeni na Prekršajni sud u Šibeniku, uz optužni prijedlog za prekršaj iz članka 13 o prekršajima protiv javnog reda i mira preko bučne glazbe i članka 17 - vrijeđanje i omaložavanje policijskih službenika.

Dozvola postoji, ali ne za muziku izvan kluba

Također, u policiji su nam potvrdili izajvu Luke Pavića - Azimut ima uredne dozvole za rad noću, to nije sporno. "Dozvola nije sporna, oni je imaju", rekli su nam u policiji. "Uklapaju se u te okvire, ali se ne uklapaju u remećenje javnog reda I mira". Dakle, ono što su objavili neki mediji, pozivajući se na vlasnika - da je "policija intervenirala u tri ujutro iako klub ima dozvolu za rad do četiri" - je jednostavno dezinformacija. Policija nije intervenirala jer klub nema dozvolu za rad, koja nije sporna, nego zato jer prema toj dozvoli oni mogu iza ponoći (tolerira se, kažu nam u policiji, i do oko dva ujutro ljeti, vikendom) bučiti samo unutar lokala - buka se ne smije čuti van. Policija je intervenirala jer se glasna buka čula u tri ujutro izvan lokala. Za što dozvolu nema - nitko. Kampanjom dezinformacija u medijima međutim stvoren je dojam da oni imaju dozvolu za "festival na otvorenom" do 4, a policija im ne da raditi unatoč dozvoli, odnosno da policija želi ukinuti "ljetni festival" i "kulturna događanja" u gradu (iako kulturu treba shvatiti vrlo široko da bi se noćna zabava uz piće i muziku strpala u nju) .

A biskup? U policiji opovrgavaju da on ima išta s tim. "Policija je servis građana i postupa neovisno tko zove. Nije bitno tko je prijavio nego što će se utvrditi po mjestu", rekla nam je gospođa Kosor. Je li buku prijavio biskup? Ona to ne zna, no sasvim sigurno nitko nije intervenirao zbog onog što je biskup govorio na blagdan Velike gospe. "Policija izlazi po svakoj dojavi za kršenje javnog reda i mira", kaže nam.

Nazvali smo i ured gradonačelnika, glasnogovornicu Mladenu Baran Jakelić. Također nas je zanimalo prije svega ima li kafić, odnosno klub, sve dozvole i o kakvom se "festivalu" uopće radi, hoće li klub biti zatvoren, izmješten, do kad grad tolerira noćnu buku...

"Noćni događaj" se vikendom, kako smo saznali, može odvijati do dva ujutro. No tvrdi da nikad nije bilo govora o zatvaranju kluba - to je, kaže, čista dezinformacija. "Eventualno je bilo govora da će za iduću godinu razmišljati o izmještanju štekata – green stagea, ljetne pozornica koja je skroz blizu katedrale, ali svega za stotinjak metara", rekla nam je. Toliko o "vraćanju u mračni srednji vijek u režiji crkve i HDZ-a"!

Pitanje buke je, kaže nam, nevezano za to postoji li u blizini kakav ugostiteljski objekt. "Čitava je stara jezgra zbijena, a ne možete protjerati ljude s otvorenog, pa se desi buka noću kad ljudi spavaju". No i ona kaže da sve skupa nema nikakve veze s biskupom. "Buka smeta prije svega stanarima, a biskup je stanar kao i svaki drugi." Što se tiče njegovih pritužbi, kaže, grad nema stav o tome. Ugostiteljski objekt, kaže nam, ima dozvolu za rad u zatvorenom prostoru noću. "Ljudi se bune i na druge kafiće, pa policija intervenira kad je preglasna glazba ili po prijavi. Biskup je izložen toj buci čitavo prošlo i ovo ljeto, pa nije čudno da mu smeta", kaže.

A je li Azimut tek jedan turistički kafić koji radi noću, ili, kako tvrde u nekim medijima, kamen temeljac kulturnog života u gradu? Rade i zimi, a ljeti na otvorenoj terasi organiziraju glazbene programe i ne naplaćuju ulaz, kaže nam gospođa Baran Jakelić. "Malo su drukčiji od klasičnog kafića, nudili su sadržaje, organizirali izložbe, koncerte i slično".

O zatvaranju, dakle, nikad nije bilo govora: stvar je to koja ide s usta na usta, s portala na portal, pa je tako jedna obična intervencija protiv remećenja javnog reda, kakvih godišnje ima tisuće duž jadrana, postala križarski rat crkve protiv kulture, demokracije, noćnog života, i koječega. Dodaju da je problem što se puno mladih skupi pred klubom, a tu osiguranje nije dobro i nije moguće spriječiti prelijevanje buke na otvoreni prostor: otvorena vrata i stalni ulasci i izlasci uzrokuju da se muzika iz kluba koji radi cijelu noć čuje van. Tu se skuplja po nekoliko stotina mladih koji šeću od Azimuta do rive, prostor je komotan, a velik broj ljudi znači i veliku buku, u neposrednoj blizini stare jezgre i katedrale. "Katedrala je svetište pa i o tome treba voditi računa", kaže nam. Prostor na kom su sad štandovi je ranije zakupljen, pa za ovu godinu promjena neće biti, no nagodinu će vjerojatno drukčije organizirati prostor i terasu.

Konstrukcije i podmetanja

Biskupu je to ionako svejedno: on za tri mjeseca ide u mirovinu, i nagodinu više neće biti tamo. Bit će neki drugi biskup, i njemu će, kao i ostalim stanarima gradske jezgre, svakako smetati buka bude li je u tri ujutro. No nemoguće je oteti se dojmu da je čitava priča iskonstruirana zato da bi se još jednom napalo biskupe, crkvu, i izmanipuliralo mlade ljude kojima je, naravno, i te kako stalo do izlazaka. Biskupa u toj priči, očito, nema nigdje, kao ni nikakvih festivala, ljetnih pozornica, kulture, ničeg: radi se tek o najobičnijem kršenju javnog reda i mira.

Zapravo, čitava medijska konstrukcija događaja temelji se na tri temeljne laži: jedna je išla u smjeru da se u konzmenata medija stvori dojam kako je klub imao dozvolu za rad do četiri na otvorenoj pozornici, što nije istina. Klub nije imao dozvolu za stvaranje bilo kakve buke izvan prostora kluba nakon dva ujutro. Druga je da gradska vlast (prokleti HDZ) želi ugasiti "ljetni festival" i popularni klub, iako o tome ni u jednom trenutku nije bilo govora. I treća je da to što biskupu, kao i ostalim stanarima u centru Šibenika koji su potpisivali peticiju protiv buke, ima bilo kakve veze s tim: potonja se konstrukcija zasniva čisto na spekulaciji i malicioznosti, odnosno predrasuda koje vladaju u našem društvu spram crkve. Na taj način je od jedne obične policijske intervencije zbog preglasne muzike napravljen skandal godine, organizirane demonstracije u zaštitu kluba, a zapravo se radi samo o pravljenju budala od mladih ljudi koji, jasno, stvarno i vjeruju da im netko (biskupi i hdz) žele onemogućiti noćne izlaske. Na taj način se stvaraju nove generacije "mladoturaka revolucije", i usađuje mladima mržnja spram vlastitih civilizacijskih korijena. Oni u cijeloj priči ispadaju korisne budale koje demonstriraju i štite nečije poslovne i političke interese.


No, Jutarnji ide dalje: cijela priča im je dobro došla da nastave s huškanjem, pa smo danas mogli u naslovu pročitati kako biskup bespravno (!) sebi gradi grobnicu ispod katedrale (kao da biskupima treba dozvola - svi biskupi se pokapaju u katedralama, otkad je katedrala i biskupa), da bi u tekstu ipak pisalo nešto drugo - da se radi tek o arheološkim istraživanjima stare crkvice ispod današnje katedrale. To jest, cijeli tekst se zasniva na konstrukcijama i pretpostavkama, kao što se i cijela ovaj hajka na biskupa zasniva na konstrukcijama bez imalo činjenica. No huškačkom novinarstvu činjenice ionako nisu važne, važno je naći ma kakav povod da se raspali po crkvi i općenito narodnim neprijateljima.

NorthStand
27-08-2014, 02:38
ma za sve je kriv klerofašizam, i katolibani. :kez

Picaferaj
27-08-2014, 04:03
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/130809-slucaj-azimut-trijumf-huskackog-novinarstva.html

Slučaj Azimut: trijumf huškačkog novinarstva

Ovo sam kopira bez dozvole sa facebooka



gospodo sve do večeras nisam skužija zašto odjednom aafera ito dvi odjednom i obe vezane za crkvu ili njzine predstavnike prva biskup ivas u šibeniku o tom sam danas nešto već reka ali sad ću samo dodat zašto sad i zašto nakon 50 koncerata zar nije odmah se to moglo riješit nakon recimo 10 a ne 50 koncerata onda dubrovnik ito zamislite kulturni izričaj da gola umjetnica istrči ito ni manje ni više iz katedrale nema drugih starina u dubrovniku več baš katedrala i sad eto brani se kulturni izričaj i sloboda izražavanja a nije recimo napad na dostojanstvo crkve katolika pa i same katedrale tom golotinjom u prostoru katedrale već baš napad na slobodu govora i umjetničkog izričaja ili ono u šibeniku jeli neko misli da je tek sad to trebalo iznit u javnost i napast biskupa sad kad je skoro kraj tog kulturnog ljeta ili je sve urađeno da se osveti biskuou za govor na misi u kninu nekako mi poznat rukopis svega isplanirnog i odigranog u finim rukavicama a po starom i uigranom receptu jedne stare organizacije za koju su mnogi mislili da je nema više i da je nestala zajedno s njenim tvorcima znači šibenik je odgovor biskupu za misu u kninu a ovo u dubrovniku naniće tetu turizmu a kao kulturni događaj ili umjetnički izričaj e ajmo obrnit stvari recimo ja bi sliku ante pavelića ili stepinca postavija čisto iz umjetnički pobuda na iblerov trg i to nazva umjetnički KONTRAST viđenog ILI RECIMO SPOMENIK U JASENOVCU OBAVIJA ZASTAVOM HOSA ISTO IZ UMJETNIČKI POBUDA I DA ONDA ČUJEM ZAGOVARAČE UMJETNIČKI SLOBODA A IMAJU ISTO VEZE KO I GOLA GLUMICA U KATEDRALI uf opet ja velika slova sori nevičem niti mislim vikat inakog znači imamo različite kriterije u sličnim sitoacijama ili u prevodu jdnoumlje s ciljem da se još jedina koja koliko toliko organizacija može okupit narod oko sebe a to je crkva oblati što više i sad ono najbitnije navikla je crkva dobivat takve udarce ispod pojasa već ono bitnije pogotovo kad je materijalno u pitanju gospoda ili preciznije drugovii su lipo napali crkvu pa nek se narod stim zabavlja dok su oni lipo otišli s pajdama iz regiona dogovarat koće više dat da se a c okrene kroz njihove zemlje a obiđe hrvatska i njen teritorij jer ebi ga triba i region živit mi imamo di svoje audije propuvat od zg do ploča a recimo susjedi nemaju a mi smo dobri susjedi pačemo nima pomoć mi ionako imamo ceste kojom se et po izvješću naših pošteni upravielja gotov niko i nevozi osim na dva vikenda u vrime fergosta eto dragi prijatelji razmislite ivi eli ovo bija napad na crkvu ili micanje od obilaznih cesta ili oboje istovremeno reka bi naš narod jednim udarcom dvi muve samo nepije više vode te i takve priče narod je konačno počeja svaćat o čemu se tu radi i to će pokazat na izborim koji dolaze nadam se i razumom glasat da se nebi ove i ovake stvari ponavljale i za manje od 4 godine rekli bi planeri ovoga ništa nas nesme iznenaditi

skater
27-08-2014, 22:26
IKEA - inteligentna rješenja za izbjegavanje poreza. Iz Švicarske.

http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/126210-ikea-inteligentna-rjesenja-za-izbjegavanje-poreza-iz-svicarske.html

Vlasnik IKEA-e je bio neonacist godinama iza rata!

http://dnevno.hr/vijesti/svijet/130733-vlasnik-ikea-e-je-bio-neonacist-godinama-iza-rata.html

Što se dogodilo Marcel? Od zagovornika kapitalizma postaješ ljevičarski moralist kada ti je IKEA toliko stala na žulj. :kez

Nije IKEA dobrotvorna organizacija niti crkva koja bi držala moralne propovijedi. Sve se radi u ime profita, tako kapitalizam funkcionira to bi barem tebi moralo biti jasno. Nije u redu ako se služi nekim prljavim trikovima ali to je realnost, nisu ni prvi ni zadnji.
Ako rade nešto protuzakonito onda postoje institucije (pravosuđe, policija) koje takve stvari sankcioniraju.

Marcel bi mogao početi pisati za h-alter, index, advance, dobro mu je krenulo.


Vlasnik IKEA-e je bio neonacist godinama iza rata!

Što onda? Njegova stvar je li nacionalsocijalist, fašist, komunist, socijalist...

Kome smeta ne mora kupovati njegove proizvode.


On je u svojoj knjizi "Istina o Ikei" iz 2009. naveo da je IKEA u osnovi rasistička kompanija koja je "multikulturalna" uglavnom po tome što u njoj za male plaće rade stranci na loše plaćenim i zahtjevnim mjestima, dok je visoki management isključivo arijevskog, preciznije švedskog porijekla

Stvarno šokantno, Šveđanin koji preferira nativne Šveđane iznad ostalih etničkih i rasnih grupa.
Šokantno kada netko preferira ljude koji pripadaju njegovoj skupini na temelju etničke, rasne, vjerske i ostale pripadnosti.

Inače na isti način se ponašaju Židovi, muslimani i ostali ali to nije kontroverzno osim ako tako nešto radi Europljanin, bijelac, arijac.


koja je "multikulturalna" uglavnom po tome što u njoj za male plaće rade stranci na loše plaćenim i zahtjevnim mjestima

Multikulturalnost/multirasizam, "različitost" se dobro prodaje u Europi, SAD-u, Kanadi, Australiji, općenito zapadnoj civilizaciji nauštrb nativnog stanovništva, zašto nebi prodavali maglu kada im to dobro koristi za reputaciju kompanije ili prodaju proizvoda?


Švedske nacionalističke socijalističke radničke stranke

Nacional (national) ne nacionalističke (nationalistic).


No najveća kontroverza se digla oko otkrića Kampradove nacističke prošlosti

Zanimljiva mi je ta ljevičarska crno-bijela slika. Nečija nacionalsocijalistička prošlost je kontroverzna ali nečija komunistička prošlost nije.


Zbog otkrića o nacističkoj prošlosti, u Izraelu su mu uništili jednu robnu kuću.

Znači legalno je nekome uništiti robnu kuću jer se ne slaže s nečijim političkim stavovima?

Sada bi mogla radikalna ljevica po Europi početi razbijati izloge židovskih trgovina zbog židovskih napada na palestinske civile, ili bi to bio "anti-semitizam"?

Svaka kritika izraelske politike je "anti-semitizam".

ZGabriel
27-08-2014, 22:49
team IKEA. :zubo idem ovaj vikend kupiti crno-bijele šalice i tanjure. :D

NorthStand
28-08-2014, 00:49
bolje neonacist, nego jugofašist. odnosno jugonacist, postoje nacionalisti u svakoj državi nijemci su imali naciste talijani fašiste mi ustaše a jugoslaveni partizane odnosno jugonaciste jugonacionaliste i fašiste. svi su oni redom fašisti, ako malo zagrebete ispod površine kao i saveznička klika, amerikanci i englezi su poznati širom svijeta ko moralne gromade šta su sve radili u povijesti bilo bi bolje da se poklope po ustima kada počnu seruckat o fašistima i nacistima. tako da meni tu moralnu demagogiju ne mogu prodavat, jer nisam retardiran ko pola europe po tom pitanju. a najgori su oni sovijetski nacisti koji su uz pomoć crvene zvijezde, proširili rusku imperiju i teritorije do jadrana i baltika. ko god dobije priliku da se naci fašistički proširi, on je iskoristi, e ali svi su oni dobre duše i ne bi oni kopirali Adolfa, ne bi qurac. prilika čini lopova, i svi oni kad su došli u priliku kad su nadjačali sile osovine tu priliku su debelo iskoristli za kreiranje novog svijetskog poretka s maršalom Titom na čelu "zapadnog balkana" prema tome fuck off antifašisti, dobivam proljev od vas čim usta svoja otvorite.

skater
28-08-2014, 17:15
http://dnevno.hr/vijesti/regija/130924-sefer-halilovic-uzet-cemo-mostar-nema-vise-vojske-koja-ce-pomoci-hrvatima.html

Sefer Halilović: Uzet ćemo Mostar, nema više vojske koja će pomoći Hrvatima


"Neka se oni koji zazivaju treći entitet i Mostar kao 'stolni grad' ne raduju, neka ne likuju jer nema više ni Hrvatske vojske ni dobrovoljačkih jedinica da im pomažu... Mi hoćemo Mostar kao jedinstven grad. I, ako Bog da, dobit ćemo ga jer neka nam pokažu na koji način misle da nam ga ne daju?"
Gornje riječi izrekao je u intervjuu za BIH agenciju "Polis" Sefer Halilović, čovjek koji je nedavno sjedio u Hagu pod optužbom za pokolje hrvatskih civila u BiH, a danas je kandidat za predsjedništvo BiH. Kad bi Hrvatska bila ozbiljna država, i kad bi umjesto 'ministarke spoljnih poslova regiona' imala ministricu vanjskih poslova Hrvatske, tako nešto bi polučilo u najmanju ruku oštru prosvjednu notu susjednoj nesvrstanoj državi, a vjerojatno i poneku ozbiljnu prijetnju. Jer, kad Sefer, koji se već "istaknuo" u ratu napadima na Hrvate, i koji je jedan od najzaslužnijih, ako ne i najzaslužniji, za slom bošnjačko-hrvatskog savezništva u ratu u BIH i rat između Hrvata i Bošnjaka, prijeti Hrvatima da će milom ili silom ukinuti njihova prava i konstitutivnost i stvoriti "unitarnu i jedinstvenu" BIH, to nije stvar preko koje bi i jedna država koja imalo drži do sebe smjela prijeći olako. Tim više što se radi o čovjeku koji je danas vođa stranke "BPS - Bosanskohercegovačka patriotska stranka", i kandidat za najviše mjesto u državi.

U intervjuu za rečenu agenciju Sefer se vrlo agresivno obrušio na Srbe i Hrvate u BIH:

"Na ovaj ili onaj način Bosna i Hercegovina će biti cjelovita zemlja. Rekao sam Vam, isto se odnosi i na secesioniste iz Banja Luke kao i na one koji tako razmišljaju u zapadnom Mostaru: država Bosna i Hercegovina će, ako ja budem njen predsjednik i BPS u vlasti, doći na lice mjesta u ta mjesta i pokazati svoju snagu. Neće nama nikakvi lokalci kvariti sreću, odnosno svađati narod radi svojih lopovskih interesa jer ne prizivaju oni kojekakva odcjepljenja i entitete radi naroda već radi svojih lopovluka. Znate onu "Ne laje pas radi sela...".

Neka se oni koji zazivaju treći entitet i Mostar kao "stolni grad" ne raduju, neka ne likuju jer nema više ni hrvatske vojske ni dobrovoljačkih jedinica da im pomažu u tom naumu. Oni su upućeni na nas, a mi hoćemo i tražit ćemo Mostar kao jedinstven grad. I, ako Bog da, dobit ćemo ga jer eto neka nam pokažu na koji način misle da nam ga ne daju? Njihovo je Sarajevo koliko naše, ali će i Mostar biti zajednički i točka!

Ne zanima me tko je tamo zadojen fašizmom, a ko nekakvim velikohrvatstvom, ima Velež da igra pod Bijelim brijegom i ima da se na Humu iznad Mostara vijori ogromna zastava Bosne i Hercegovine. Da vidim koje su snage koje će to spriječiti! Ne može Sarajevo biti zajedničko, federalna vlada za sve, a Mostar samo za Hrvate, ili je sve zajedničko, ili neće stvari ići više kako su išle i neka svi to znaju.

Nismo mi lud narod da dopuštamo da hrvatski Konzum iz BiH godišnje iznese milijarde maraka, a da mi zauzvrat, ne smijemo pronijeti BiH zastavu kroz ulice u Mostaru. Tome sa mojim izborom u Predsjedništvo BiH i BPS-om u vlasti dolazi kraj, budite sigurni.

Sefer ide i dalje, pa kaže da će rušiti Dayton. To i nije novost, jer je on oduvijek bio veliki protivnik daytonske BiH. "Ja kao budući predsjednik Predsjendištva BiH, ako Bog da, želim formirati jaku, bošnjačku, nacionalnu politiku, napraviti snažan nacionalni front koji će definisati naš nacionalni minimum ispod kojeg nijedan predstavnik Bošnjaka, ma ko bio, nikada ne smije ići i svi se oko njega moramo okupiti. Moj zadatak biće da reafirmišem ideju cjelovite i unitarne Bosne i Hercegovine i ojačam državnost naše zemlje na svakom njenom strateškom mjestu. Idem na Unu, Drinu, na Savu, u Neum, tamo zastave Bosne i Hercegovine moraju biti visoko podignute", kaže Sefer i dodaje da se država se mora uvažavati "na svakom njenom ćošku". Dodaje i da želi biti biti predsjednik Bosne i Hercegovine jer se njegove kandidature boje oni koji se boje jake Bosne i Hercegovine. U tome mu u prilog ide i novinar, koji krajnje neprofesionalno u pitanju daje i odgovore: "Danas mnogi u Bosni i Hercegovini grad Mostar nazivaju 'gradom slučajem', a njegovo bošnjačko stanovništvo 'građanima trećeg reda'. Zbog čega je to tako i kako biste vi popravili ovo stanje?", glasi jedno od pitanja.

"Mislio sam da oni koji su potpisali izdaju Hercegovine i Mostara, nakon agresije na našu zemlju, neće smjeti ni ući u Mostar", kaže Sefer Halilović na to. "Bio sam šokiran kada sam shvatio da su postali vlast na istom mjestu koje su izdali i ostavili da crkava", te nastavlja s tekstom koji smo naveli na početku. Otvoreno najavljuje i odbacivanje Daytonskog sporazuma: "Bosna i Hercegovina će biti cjelovita država koja će radi ekonomskih, historijskih, geografskih, infrastrukturalnih, privrednih i svih drugih poveznica i prilika morati ići ka svom unitarizmu. (...) To neka svi zaborave. Bosna će biti država, bolje im je neka to svi prihvate s mirom jer nas je, Bošnjaka, 4.000.000 u zemlji i dijaspori i mi našu zemlju ne damo, a uz nas je i 500.00 Srba i Hrvata koji Bosnu i Hercegovinu vide kao svoju zemlju i rade za nju. Mi hoćemo mir, hoćemo normalnu zemlju i neće nas više ucjenjivati domaći feudalci i bjelosvjetske lopuže."

Ovo, i sve drugo što je rekao, teško je iščitati drukčije nego neuvijenu prijetnju. No Sefer Halilović zapravo samo otvoreno govori ono što "mulitetničari" u BIH zapravo misle: građanska Bosna ne bi, naravno, bila građanska, nego je to samo izgovor za majorizaciju Hrvata i Srba u njoj, kod kojih sve više dolazi do približavnja slijedom pritisaka iz Sarajeva i bizantskih igrica tamošnjih vlasti kojima pomalo nagrizaju duh Daytona, namještaju Hrvatima "njihove" predstavnike, i zapravo dugoročno ruše svake izglede za opstanak ikakve BIH. Bošnjaci, jednostavno, nemaju kritičnu masu da bi BIH pretvorili u nacionalnu državu tipa Hrvatske ili Srbije - za to je ipak potrebno, čisto sociološki gledano, bar 80% homogenog stanovništa - a s tim da su tek "prvi među jednakima" se, logično, teško mogu pomiriti i to je uzrok frustracija sličnih onima koje su osamdesetih razorile Jugoslaviju. Tada su Srbi u Jugoslaviji bili u sličnom položaju kao Bošnjaci danas u BIH: sačinjavali su oko pola stanovništva, a usto su Hrvati i Slovenci bili ekonomski uspješniji. Usto, bili su strano tijelo (katolici): Huntington je davno obrazložio zašto države koje objedinjuju narode iz dva različita civilizacijska subkonteksta dugoročno ne mogu opstati, a slučajevi Jugoslavije, Iraka, i mnogih drugih su mu dali za pravo. Hoće li te nacionalne frustracije Bošnjaka dovesti do radikalizacije tamošnjeg stanovništva, kao i Srba osamdesetih, i dovesti na vlast nekog tko bi bio pandan Slobi Miloševiću? Moguće. A to bi onda gotovo neizbježno vodilo u rat.

A Sefer je upravo onakav čovjek kakvog bi takva atmosfera, prepuna frustracija, mogla izroditi. Časnik JNA koji je ratne 1991. promaknut u čin majora (bojnika), Hrvate u JNA je tada nazivao "ustašama". No, tek kad se rat približio Bosni, krajem rujna 1991., istupa iz JNA i odlazi u Sarajevo, gdje radi plan obrane Sarajeva koji je krajem iste godine i odobren. Osnovao je paravojne snage de facto pod kontrolom Izetbegovićeve stranke SDA, "patriotsku ligu", koje će kasnije postati temelj Armije BIH, a on njen prvi zapovjednik. U svojoj "Direktivi za obranu suvereniteta i integriteta BiH", koja je bila temelj ratnog djelovanja patriotske lige, napisanoj 25. veljače 1992., Halilović je odredio "zaštitu muslimanskog naroda" i "očuvanje integriteta i cjelovitosti BiH". Kao neprijatelje naveo je SDS i HDZ: od početka je, zapravo, Hrvate i Srbe držao podjednako neprijateljima.

Sudjelovao je u izradi planova bošnjačkih lidera o naseljavanju muslimanskih prognanika na područja u kojima su tradicionalno Hrvati činili većinsko stanovništvo, kako bi se promijenila etnička struktura i nekad većinski hrvatski krajevi "pomuslimanili". Ta politika se pokazala prilično uspješnom, naročito u srednjoj Bosni. U travnju 1993., zajedno s Ejupom Ganićem, na sastanku u prostorijama Željezare Zenica s vojnim vrhom Trećim korpusom Armije RBiH zahtijevao je napad na Hrvatsko vijeće obrane, u dogovoru s Izetbegovićem koji je tada bio u Ženevi. U Visoko je doveo islamisitičke ekstremiste - teroriste i četiri vojna instruktora, tri iz Irana i jednog iz Kuvajta. Vodio je napade Armije RBiH u rujnu 1993. u Uskoplju, Trusini i Jablanici, a pod njegovim izravnim zapovjedništvom počinjeni su pokolji nad Hrvatima u Uzdolu i Grabovici. Njegov orginalni plan za uništenje HRHB i proboj do Ploča u Hrvatskoj zvao se "Neretva 93", no srećom zaustavljen je u Mostaru: očito, to do danas Hrvatima u Mostaru nije zaboravio. Tamo gdje nije uspio ući s vojskom 1993., mogao bi ući 2014., uz pomoć pasivne i za nacionalne interese posve nezainteresirane hrvatske vlade.

Nakon rata počinje se baviti pisanjem, a pokreće i političku karijeru: 1997. izdaje knjigu "Lukava strategija", a u Hrvatskoj tu knjigu promoviraju Martin Špegelj i Stjepan Mesić. Ubrzo postaje i zastupnik u parlamentu BIH, ali njegov brz politički uspon prekida optužnica iz Haga: U rujnu 2001. Međunarodni sud ga je optužio za ratne zločine počinjene nad Hrvatima u Uzdolu i Grabovici 1993. Četiri godine kasnije oslobođen je optužbe, jer nije dokazano da je on naredio pokolje civila.

NorthStand
28-08-2014, 19:00
a pogledaj ti na što liči to balijsko govno, jedva čekam da krenu njihove glave ću s većim guštom cipelarit nego srpske, samo krenite turci kud sreće da još jednom krenete pa da dobijemo odriješene ruke za oslobađanje bugojna žepče jajca i svih ostalih gradova koje ste okupirali i pokušali okupirat u vrijeme rata. a i to da HV ne postoji, bi se također mogao uvjerit da itekako postoji. rađe ti brini brigu da vam Srbi kad ponovo krenu ne naprave Tri nove srebrenice, a ne samo jednu, mene bi više to brinulo od Mostara poturico.

NorthStand
28-08-2014, 19:18
ja ne znam koji kurac smo se mi uopće suprostavljali srbima nešto, u svezi tih muslimana kao mi njih štitimo a oni kad god mogu kolju naše. e pa idući puta i bihać i sve ostale enklave goradže i da ne nabrajam dalje prepustit mladićima pa da vidimo jajare i mudonje da vidimo jarani koliko vam je tvrd kurac, kad ste ovako kurčeviti i silni možete vi bez ustaša jel da paše? šta će vama ustaše, pa vi srbe u zubima nosite. jedva čekam da ih opet krenu tamanit, a onda fino gledat iz pozadine i mirovat dok jauču i preklinju za pomoć. ali majke mi ni metka ni ništa im dostavit baš ništa, ostavit ih na cijedilu pa da mi vidimo koliko će ta vaša bosna i vaša federacija potrajat bez podrške hrvata pizda vam materina pokvarena.

dakle, Hrvati prepuste JNA odnosno srbima da ubijaju našim oružjem naše ljude(oružjem TO), i kasnije u bosni dopremamo tone oružja kojim će muslimani ubijati hrvate. e nikad više bando jedna crljiva, nikad više, što ste dobili dobili ste od sad pa na dalje jedni i drugi zalihe koljačkog oružja i nožina ćete tražit negdje drugdje, mislim da su vas dosta hrvati naoružavali da bi tim oružjem klali hrvate i širili svoje teritorije na našu štetu!

skater
28-08-2014, 21:13
bolje neonacist, nego jugofašist. odnosno jugonacist, postoje nacionalisti u svakoj državi nijemci su imali naciste talijani fašiste mi ustaše a jugoslaveni partizane odnosno jugonaciste jugonacionaliste i fašiste.

Jugokomunisti...

NorthStand
29-08-2014, 19:47
Jugokomunisti...

ja im obožavam reć jugofašisti, jer oni se groze fašista zato im namjerno taj fašizam pripisujem jer realno koja je razlika između njih i fašista, pa razlika je samo u tome što su ovi talijanski fašisti a ovi jugofašisti. metode rada i djelovanja su im iste, pobij sve koji su protiv nas i bok. i onda se još nešto zgražaju ustašama, kao da su ustaše nešto radikalnije bile od njih, ja mislim da je ante bio premekan previše ih je milovao pod krilaticom "svi smo mi hrvati", kad se dočepaš komuniste nema milovanja samo udaranja. :kez

i te priče od jugoslavenski propaliteta kako su oni oslobađali hrvatsku, da ste vi oslobodili hrvatsku ne bi mi čamili u komunizmu 45 godina, i još nam to pričali da je to neka naša tekovina i temeljna vrijednost i ugravirali nam u ustav tu glupost. kao ovi u svijetu neće mislit da smo mi fašisti, ako u ustav stavimo da se ne baziramo na NDH već na Zavnohu. :facepalm

kome se to mi non stop dokazujemo ja ne znam niti me zanima, samo znam da zbog takvih šupčina i kretena nismo imali države 960 godina!!!!!

evo ovakvih... http://hr.wikipedia.org/wiki/Vicko_Krstulovi%C4%87

Dana 6. srpnja 1945. godine prenosi Uredbu saveznoga ministra unutarnjih poslova Aleksandra Rankovića oblasnim i okružnim NOO o uklanjanju vojničkih grobalja pripadnika protivničkih vojska:

"Tako je okupator sakupljao svoje poginule, prenosio ih na posebno uređena groblja, gdje ih je sahranjivao uz posebnu paradu i uz učešće domaćih izdajnika...treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takova groblja."[11] Tada su sravnani sa zemljom svi vanjski znakovi groblja.

e biti ćete lustrirani paraziti jedni, pa makar ponovo bez države ostali, ali prije ćemo vas sve redom lustrirat da bude konačno jasno svima tko su to ti "narodni osloboditeljii" i "antifašisti". dosta je bilo njihove demagogije laži i prodavanja magle, jebali vas talijani kad ste zbog istih odlučili borit protiv vlastite države nego čekat zgodan trenutak da zajednički udarimo na iste. ali jebi ga, treba prvo uništit hrvatsku da bi živjela jugoslavija, kao da Hrvati iz bosne zbog iste te jugoslavije nisu ostali van svojih granica. zbog čega je ISTRA VAŽNIJA OD npr Hercegovine, kad je Istra nastanjena hrvatima davno kasnije nego hercegovina, može li mi netko to objasnit logički i argumentirano a ne ovom partizanskom verzijom povijesti?


http://www.youtube.com/watch?v=dpR2kHbiNU8

Karani držimo te za riječ, krajnje je vrijeme da skaraš ove crvene kmere. :)

NorthStand
30-08-2014, 01:39
Na dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, 23. kolovoza, na skupu u Dubrovniku Karamarko je najavio da će se prekinuti s praksom povijesnog revizionizma zasnovanog na veličanju jugoslavenske diktature i ukloniti imena ulica, no najvažnije će izostati: izopćenje udbaša iz javnog života.

Karamarkov put od najpopularnijeg političara u državi - što je bio kao nestranački ministar unutarnjih poslova koji je strpao Sanadera iza rešetaka - do najnepopularnijeg počeo je one sekunde kad je izjavio da ga vrijeđa da ga se naziva "antifašistom". U demokratskoj Hrvatskoj smijete reći manje više sve, samo ne i da je pokojni diktator bio diktator i da Jugoslavija nije bila rajski vrt nego zemlja koja je zadnjih deset godina svog života provela u ekonomskoj i političkoj agoniji, nesposobna riješiti i jedan životni problem svog stanovništva.

No i danas, kad god se progovori o potrebi lustracije i suočavanja sa zločinima počinjenima u ime Jugoslavije, krene se s pričama da "treba razgovarati o ekonomiji", što je gotovo djetinja razina distrakcije. O kojoj bi se ekonomiji razgovaralo? Problemi ekonomije i lustracije su, uostalom, povezani: Hrvatska ekonomija dizajnirana je da Titovoj kamarili na vlasti i oko nje život bude što ljepši, kao i njihovim poltronima u medijima i NGO-ima s kojima dijele opljačkano, a sve bez mnogo truda. Ukratko, lustracija se ne smije nipošto provesti jer oni moraju zadržati vlast pod svaku cijenu: na vlasti je lijepo, putuje se, jede se, zabavlja se. Naravno, kako bi se čitava aparatura mogla prehraniti potrebno je ukrasti što više novca narodu i privrednicima, preko poreza, prireza, kazni i ovrha. Gotovo sav državni aparat je u službi otimačine i pljačke. To, naravno, nije klima gdje poduzetnici, strani ili domaći, žele ulagati, potrošača nema zbog guljenja, a i nema posla osim dilanja kokaina koji se uz takve poreze isplati.

Teško naslijeđe totalitarizma i jugoslavenstva razotkrio je i slučaj Perković, gdje je čitava medijska i vladajuća aparatura stala u njihovu obranu žrtvujući vitalne političke i ekonomske interese nacije. Lustracije je u tom slučaju ipak bilo - ali isključivo zaslugom Njemačke, zemlje koja je vrlo temeljito provela lustraciju komunističkih kadrova: tamo nitko nije smio reći da je udar na ostatke komunističke tajne policije i represivnog aparata napad na antifašizam, niti izjednačavanje komunizma i nacizma. Naprotiv, Njemačka se čvrsto držala osnovnog pravnog principa da sve treba mjeriti istim metrom, da sve zločine treba suditi po jednakim kriterijima.

Kod nas je pak pokušaj da se sudi zločincima poput Boljkovca proglašen "suđenjem antifašizmu". I upravo tu je Karamarko izgubio vjerodostojnost, i stekao najgoru reputaciju koju je u politici moguće dobiti - reputaciju gubitnika. Jednostavno: pokušao je strpati Manolića i Boljkovca u zatvor, i nije uspio. Protiv toga se digla cijela postkomunistička klika. Kasnije nije uspio u još nekoliko stvari - a svaki put kad bi progovorio o lustraciji, obilo bi mu se o glavu. Jednostavno, morao bi poraditi na svom političkom marketingu koji je očajan, i ostavlja prostor da se mnogo toga okrene protiv njega.

No žalosno je da u Hrvatskoj ne postoji nikakva svijest o važnosti i potrebi lustracije. Gdje na svijetu još postoje ulice koje se zovu po onima koji su ih sami po sebi nazvali za života? Nigdje! Ulice i trgovi se ne imenuju po živim ljudima! I potpuno se slažem s kolegom Dolićem da nema nikakvog razloga da se trg ne nazove po Staljinu, ako već želimo "antifašista" u nazivu. Ili po Tuđmanu, koji je također bio partizan, ili Bobetku. Hebrang, kojeg su antifašisti ubili iako se rado pozivaju na to da je njegov ZAVNOH spomenut u ustavu, već ima ulicu. Iako, po Mesiću, ne bi imao. Zanimljivo je to spominjanje ZAVNOH-a u ustavu: iako antifašisti Tuđmana općenito smatraju velikim sotonom i diktatorom, rado se pozivaju na to da je on donio taj ustav. I da nije uklonio trgove s Titovim imenom. Tvrdnje da je proglašavanje Tita diktatorom pa i zločincem povijesni revizionizam su izvrtanje činjenica - povijesni je revizionizam upravo proglašavanje njegove JNA vojskom koja je Hrvatsku oslobodila, a njega pozitivnom povijesnom ličnošću. Ni u Rusiji nitko ne slavi Staljina, iako je porazio Nijemce i oslobodio Rusiju okupacije. A imali bi više razloga da to rade nego mi s Titom.

Isto tako ne postoji svijest o tome da u svim državama svijeta djeca uče o svojoj državi, o svojoj borbi za neovisnost, o prvom predsjedniku svoje države, koji je svugdje neupitan kao povijesna ličnost. Predsjednici kolonijalnih tvorevina se ne prikazuju u pozitivnom kontekstu: a u Hrvatskoj i dalje ne postoji svijest o tome da je Jugoslavija bila isključivo plod interesa sila Antante, i da je stvorena nakon drugog svjetskog rata, te da je Hrvatska bila prije svega "ratni plijen" zemalja pobjednica, odnosno pokonjena Srbiji kao ratna stečevina. S te strane, treba u udžbenicima inzistirati da je Jugoslavija u Hrvatskoj bila tek okupacijska tvorevina, i ništa više. FNRJ, odnosno SFRJ, je bila tek njen nastavak. Tu nema potrebe ni za kakvom apologetikom, niti to povlači za sobom bilo kakvo pravdanje niti veličanje ustaštva, isto kao što osuda komunizma ne znači nikakvo pravdanje nacizma, koji mu je ustalom iznimno srodan (oni koji su pročitali 25 točaka Hitlerovog programa, primjetit će da je bar polovica identična s ciljevima svih ostalih socijalističkih pokreta, a ostale se tiču Židova). S te strane se Karamarku ne može ništa zamjeriti.

No ono što se može i mora zamjeriti Karamarku, ako su izvješća sa skupa točna - a kako nam je Ivan Zvonimir Čičak, jedan od govornika, potvrdio, nisu. Naime, uklanjanje imena ulica i trgova je nužno, kao i zabrana svakog povijesnog revizionizma kojim bi se lažno Tita prikazivalo tvorcem, odnosno pretečom Hrvatske neovisnosti - ako nas je njegova vojska oslobodila, od koga smo se onda zaboga morali oslobađati devedesetih - ali nije dovoljna.

Naime uklanjanje svih ostataka pripadnika jugoslavenskog represivnog aparata, prije svega tajne policije, iz politike i medija preduvjet je stvarne demokratizacije države, i pretvaranja Hrvatske u koliko toliko normalnu i samoodrživu zemlju. Ovdje se ne radi samo o uhićenju "starčića" poput Manolića i Boljkovca - iako farsa oko uhićenja potonjeg, koji je uhićen samo da bi se Nijemcima dokazalo da mi možemo i sami suditi ubojicama poput Perkovića, pa je genijalnom presudom utvrđeno da je za zločine kriv "sistem" a ne i ljudi koji su bili čelnici tog sistema i izdavali naređenja za ubojstva, mučenja i likvidacije. Naravno, potrebno je riješiti i njihove slučajeve, jer zemlja koja dozvoljava da grozna mučenja i podmukla ubojstva koja su oni počinili nakon svibnja 1945., dakle nakon rata, prođu nekažnjena i da ubojice uživaju status uvaženih građana i daju intervjue u kojima ih se tretira kao dražesne i simpatične starčiće, nema neke budućnosti. Ali prije svega potrebno je riješiti i sve one slučajeve gdje medijima i politikom drmaju pripadnici klike proizašle iz tog totalitarnog režima: laž je da Europa ne želi lustraciju, što smo danas mogli pročitati u Jutarnjem, naprotiv, ona upravo inzistira na njoj, a serija članaka o lustraciji i tome kako je ona provedena u Njemačkoj koju zadnjih mjeseci možemo čitati na službenom njemačkom "Deutsche welle", odnosno njihovom hrvatskom izdanju, sadrži i političku poruku.

Zato, ako se Karamarko misli zadržati samo na uklanjanju Titovih trgova, to nije dobro. Pitanje je društvene higijene da se jednaki zločini svih strana i svih totalitarnih režima tretiraju posve jednako. Isto tako pitanje je osnovne demokratske higijene da se onima koji su bili dužnosnici komunističke tajne policije i vrha KP uskrati svaka mogućnost da rade na mjestima gdje mogu opstruirati demokratske procese, izigravajući istovremeno velike borce za demokraciju: to su prije svega javne službe, NGO-i, i mediji. To je urađeno u Njemačkoj, baltičkim državama, Češkoj, Poljskoj, i drugdje, i pokazalo se nužnim preduvjetom za razvoj demokracije. Ako Karamarko misli samo izbaciti veličanje diktatora iz udžbenika, a diktatorove sluge ostaviti posvuda, nije napravio ništa niti će od toga biti ikakve koristi. Ionako će ga u tom slučaju prva iduća vlast vratiti. I ne samo to, nego će mu se polovična rješeanja i mlitavost u pristupu, kao i mnogo puta do sad, vratiti kao bumerang.

M.H.

TheBronxBomber
31-08-2014, 23:05
http://www.vecernji.hr/hrvatska/dr-milan-kujundzic-nije-za-predsjednika-premalo-trosi-958249

Tako je, Ivane.

skater
01-09-2014, 00:04
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/131170-schaeuble-zatvara-slavinu-bankrot-hrvatske-neizbjezan.html

Schäuble zatvara slavinu, bankrot Hrvatske neizbježan?


Njemački ministar financija poručio je liderima EU: "Besplatnog novca više neće biti". Nijemcima je dojadilo finacirati tuđe političke promašaje, Grčku socijalu, francuske socijalističke eksperimente. A Hrvatska?

Je li Nijemcima konačno dojadilo? Nakon što je predsjednik europske središnje banke Mario Draghi - jedan od deset najutjecajnijih ljudi svijeta, prema Forbesovoj listi - postavio jasan zahtjev europskim vladama da poduzmu strukturne reforme kako bi podigli konkurentnost svojih ekonomija i prevladali naslijeđe dužničke krize iz 2009., njemački ministar financija Wolfgang Schäuble oglasio se oštro intoniranim priopćenjem. Poanta tog priopćenja je: zabavi je kraj, Njemačka više neće dijeliti novac žicarima.

U intervjuu za Bloomberg TV, Schäuble je rekao da Europa treba pronaći načina da pokrene rast, i da je "središnja banka dosegla limit u pomaganju euro zoni". To je bilo upućeno prije svega francuskom predsjedniku Hollandeu: On je rekao da razumije njegove zahtjeve, ali da ekspanzivna monetarna politika "samo može kupiti vrijeme". A vrijeme je, izgleda, isteklo: Francuzi, nakon propasti populističkog i priglupog eksperimenta s ekstremno visokom porezima za bogate, trebaju hitno nove milijarde iz središnje banke. Francuska bilježi loše - i sve gore - ekonomske rezultate, ali i ogroman budžetski deficit koji ne mogu svesti u okvire od minusa od tri posto koji zahtijeva Europska komisija i središnja banka.

François Hollande je pozvao na održavanje summita zemanja euro zone prije tri dana, kako bi se "omekšali" zahtjevi EK za smanjenjem budžetskog deficita. Ukratko, Francuska traži da joj se malo progleda kroz prste jer stvari tamo ne idu prema planu. Pariz otvoreno priznaje da neće biti u stanju ostvariti ciljano smanjenje budžetskog deficita za ovu godinu - kao, uostalom, niti naša vlada. U EU je na vlasti lijeva opcija u svega nekolicini država, a niti jedna baš nije uspješna.

Schäuble je izbjegao odgovoriti izravno na pitanje hoće li Njemačka na tom summitu odgovoriti na zahtjeve i jedne države ponaosob za povećanjem granice budžetskog deficita, odnosno manjka u državnoj blagajni koji se mora pokriti zaduženjem kod središnje banke, ali je rekao: "Nitko nema pravo držati nikom lekcije, jer svi znaju pravila".

Njemačka ne želi odustati od striktne fiskalne discipline prije nego vidi rezultate francuskih obećanja da će pokrenuti strukturalne promjene u ekonomiji, u području zakona o radu i socijalnih povlastica. Europa je lani Francuzima već odobrila dvogodišnju odgodu roka do 2015. da svede svoj budžetski deficit na razinu od 3% BDP-a, odnosno ukupne ekonomske aktivnosti u državi - a to je cilj koji Francuska, to je već sigurno, neće moći ispuniti niti do tog novog roka.

Francuski ministar financija Sapin uzvratio je da je francuski predsjednik zahtijevao sastanak da bi se raspravili problemi euro zone u cjelini, ne samo Francuske. "Ne radi se o zahtjevu za novim produljenjem roka - to vam mogu reći izravno," rekao je Sapin. No, da se radi upravo o tome, da se iščitati iz Schäubleovih odgovora, naročito onog da je "europska banka dosegla limit". Schäuble objašnjava. "Likvidnost tržišta nije preniska, ona je čak previsoka" - dakle, po njemu, novca ima i previše na tržištu. "Zato mislim da je monetarna politika iscrpila sve svoje instrumente i zato su ono što mi hitno trebamo investicije, povratak povjerenja ulgača, tržišta i potrošača u oporavak. Ne mislim da središnja banka ima instrumente kojima bi se mogla boriti protiv deflacije, da budem posve iskren", kaže Schäuble.

On je siguran da će "njegovi kolege u Francuskoj uraditi što je potrebno u skladu s pravilima koja su dogovorena, pa onda ponovo dogovorena, pa opet." "Jako je važno da svi mi u Europi znamo - svaka država članica - da se moramo držati strukturnih reformi i povećati konkurentost, čak i mi u Njemačkoj." Reklo bi se da je to još jedan čavao u lijes dosadašnje politike oprosta dugova. Nijemci kažu da to više neće tolerirati. No, dok su Grčka i Portugal, pa i Italija, nekako uspjeli iskoristiti period jeftinog novca da bi sanirali svoje dugove, Hrvatska urbzava svoj put prema bankrotu: cilj, svođenje budžetskog deficita unutar 3% BDP-a do kraja 2016, sasvim sigurno neće biti ispunjen - u stvari, bit će dobro bude li ispod 5%.

Deficit države u Hrvatskoj u 2010. godini iznosio je nešto preko 20 milijardi kuna, u 2011. godini 25 milijardi, a u 2012. 16 milijadi, kao i u prošloj 2013. Kad se uračunaju dugovi zdravstva i isplate državnih jamstava, ove godine bismo ponovo mogli doći na 19 milijiardi kuna. No državni dug je znatno porastao: 2010. iznosio je 145 milijardi, 2011. godine 170 milijardi, a 2012. godine 183 milijarde kuna. I budžetski deficit i dug opće države probili dozvoljene granice od 3% BDP-a za deficit, odnosno 60% BDP-a za dug, te sve brže rastu.
Prema projekcijama Ministarstva financija, proračunski minus državnog proračuna u 2014. godini trebao je iznositi 16 milijardi kuna odnosno 4,8 posto BDP-a, a konsolidirani dug opće države na kraju godine 232 milijarde kuna ili 69,5 posto BDP-a. No, sasvim je sigurno da će te zastrašujuće brojke biti još veće. Njemačka nije spremna tolerirati kršenje pravila Francuskoj: mi doduše nismo u euro zoni, ali i za nas važe ista pravila. Hrvatska ima dvojni problem - pored posve promašene fiskalne politike koja visokim porezima guši ekonomiju, tu je i monetarna politika HNB-a suprotna onoj europske banke, koja na umjetan način održava visoku cijenu kune i time guši izvoz, podiže uvoz, i gura zemlju u bankrot. Ako se itko nadao da će nas Nijemci izvući milijardama svog novca, kao što su uradili s Grčkom i Italjiom, izgleda da se uzalud nada. Nijemcima plaće rastu već desetljećima mnogo sporije nego BDP, a njima je dojadilo financirati manje produktivne i manje uspješne u EU.

skater
01-09-2014, 00:06
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/131165-slavko-goldstein-za-el-pais-hrvat-recimo-da-sam-jugoslaven.html

Slavko Goldstein za El Pais: 'Hrvat? Recimo da sam Jugoslaven'


Slavko Goldstein dao je intervju za španjolski El Pais, nekoć umjereno lijevu, a danas umjereno desnu dnevnu novinu proeuropske orijentacije, povodom izlaska svoje knjige "1941 - godina koja se vraća".

Naslov intervjua možete vidjeti na slici: ako ne stojite dobro sa španjolskim, "Recimo da sam Jugoslaven". Odgovor je to Goldsteina na prvo pitanje, "Kako vam je draže da vas zovemo, seńor Goldstein, hrvatskim piscem ili jugoslavenskim piscem?"

U nastavku predstavljanja Goldsteina piše da je osnovao HSLS 1989., ali je izašao iz njega nakon godinu i pol kad su se u njega "infiltrirali nacionalisti", te da se borio kao partizan u drugom svjetskom ratu, a potom devedesetih "ponovo prisustvovao građanskim (!) ratovima". Očito je Hrvatska politika i propaganda propustila proširiti svijest o tome da se ni o kakvom građanskom ratu nije radilo, niti je on to po svojoj prirodi i ciljevima bio - što ni ne treba čuditi, znamo li da i premijer smatra da je rat imao "elemente građanskog".

A to je i tema Goldsteinove knjige i intervjua: "Cilj knjige je, rekao je Goldstein, objasniti zašto se krajem dvadesetog stoljeća ponovio bratoubilački rat Srba i Hrvata koji su se borili među sobom prije pedeset godina. Zašto se jedna velika zemlja u istočnoj Europi raspala na ne manje od sedam beznačajnih državica". Po čemu je Jugoslavija bila velika i značajna u svijetu, osim po rekordnom broju političkih zatvorenika i rekordnoj inflaciji, teško je reći. U nastavku se raspravlja o NDH, pokoljima Roma, Srba i Židova, uz napomenu da je to bio "gotovo nemoguć zadatak jer je gotovo polovina stanovnika NDH pripadala tim manjinama (malo nategnuta matematika, reklo bi se) i plinskim komorama kojih u NDH nije bilo.

"Fanatizam u službi ideologije postao nasljednik fanatizma u službi religije", kaže Goldstein. "On dolazi iz ljudske potrebe da vjerujemo i budemo vjerni i odani do Apsoluta, do te mjere da smo netolerantni prema drugima i svakome tko je drugačiji." Navodi se da je Slavko postao gerilac u dobi od 13 godina (otac mu je ubijen) i izašao iz njega s činom poručnika JNA. "No, pobjeda je bila gorka zbog gubitka tolikih prijatelja i poznanika, jer odmazde su prerasle u daljnja masovna ubojstva i, konačno, u nametanje totalitarnog režima i pretvaranje zemlje u satelit SSSR-a, s političkim čistkama koje su bile slika i prilika Staljinističkih" . Goldstein je, kaže se u tekstu, podnio ostavku na članstvo u partiji i emigrirao u Izrael gdje je ostao nekoliko godina, susreo se s demokracijom. No, nakon prekida s SSSR-om, kaže se, vratio se jer je Titov režim "postajao sve liberalniji i tolerantniji" pa je odlučio pomoći tom procesu. Sjećate se, to je bilo ono doba "liberalizma i tolerancije" kad su stotine tisuća uglavnom nedužnih ljudi završile na Golom i po raznim logorima pod uglavnom lažnim optužbama da su "staljinisti", iako u to doba nije bilo staljinističkijeg režima od Titovog: čistke su u SSSR-u prestale dvadesetak godina ranije.

Goldstein spominje i svoje prijateljstvo s Đilasom: 'Bio sam uz Đilasa. Slagao sam se s njim. Prisustvovao sam njegovom padu. Tito je donekle prihvatio kritke; bio je spreman za neke neke liberalizacije, ali ne i na prelazak na višestranački sustav, koji kao boljševik nije mogao prihvatiti. On je bio uvjeren da je jednostranački sustav učinkovitiji, da se u njemu energija ne rasipa u nepotrebnim raspravama. Đilas nije htio popustiti, pa je proveo devet godina u zatvoru", kaže dalje Goldstein o tom simpatičnom i liberalnom lideru čija unuka nas ovih dana sa stranica Jutarnjeg uvjerava kako su ljudi koji bi ga označili kao diktatora i povijesnog negativca zločesti.

El Pais dalje piše kako je poglavlje 18, "Priča o dva naroda", posebno poučno. Objašnjava detaljno vječnu mržnju između dviju susjednih sela, jedno, kaže nastanjuju Hrvati a drugo Srbi, Brigada ustaša stigala je iz Zagreba kako bi provela genocid nad Srbima, koje nitko nije upozorio, pa su oni 40 koji su preživjeli i njihovi potomci 40 godina kasnije pokrenuli osvetnički pohod: tumačenje je to Domovinskog rata "osvetom za ustaške zločine", za što svatko tko je živio ovdje osamdesetih zna da je tek puka propaganda.

Zanimljivo da mnogo objektivnije u osvrtu na Goldsteinovu knjigu piše beogradski B92: "Hrvatske su ustaše bile i dio osovinskih snaga na čelu s Hitlerom, dok su hrvatski partizani išli i za Staljinovim barjacima, a ni jedni ni drugi nisu imali, ni programatski ni praktično, veze sa zapadnim demokracijama. To je zloslutno obilježje i našega fašizma i našega antifašizma. Uostalom, neće, vjerojatno, biti slučajno da su tri najautoritarnije državničke ličnosti ne samo hrvatske nego i jugoslavenske novije povijesti bili upravo Hrvati (koliko god među njima bile nepremostive razlike): Tito, Pavelić i Tuđman.

Konačna pobjeda antifašizma na prostorima Hrvatske i Jugoslavije nije, u konačnici, saprala njezinu nemoralnu komponentu, tj. činjenicu da je njezin najozbiljniji dionik bio i Staljin, sa oko 20 milijuna vlastitih žrtava što ih je poubijao u čistkama, i osnivanje, prvi put za njezina trajanja, pravoga kolonijalnog carstva u srcu Europe, kojega smo, isprva, i sami bili dio, poznatoga kao socijalistički lager", stoji u osvrtu Marka Grčića o knjizi: "1941 - godina koja se vraća", na tom portalu. No, on kaže i "Knjiga 1941., godina koja se vraća Slavka Goldsteina pokušaj je da se shvati zašto je to traumatsko iskustvo kroz koje je prošla Hrvatska prije, otprilike, šest desetljeća i dalje ozbiljna razdjelnica što dijeli nepomirljive procjenitelje njegovih posljedica, koje, preko Domovinskoga rata, sežu sve do naših dana. On se pošteno namučio da se približi političkom i etičkom odgovoru. Ti su dijelovi njegove knjige, jer izdižu obiteljsku tragediju iznad subjektivnoga obzora, zapravo najpotresniji i najljekovitiji.

S druge strane, kao partizanski borac, on uspijeva vidjeti i naličje i buduće posljedice svojih mladalačkih ideala, te, po mojem mišljenju, pruža jednu od najzrelijih u nas intelektualnih bilanci pozitivnih i negativnih elemenata poratne epohe, u kojoj smo, sve donedavna, živjeli". Kako knjigu nisam čitao pa ne bih o toj ocjeni polemizirao, no iz onog što je Goldstein rekao za "El Pais" ne bi se reklo da je to baš tako.

Grunf
01-09-2014, 09:28
Povjesničar diletant, i to još pristrani čovjek pa nije ni čudo da piše takve pamflete.

NorthStand
01-09-2014, 21:06
nema to veze s diletantstvom, već s ideologijom i ispranim mozgom. to je odlika svih komunjara, oni kao što ja uporno tvrdim su odnarođeni šljam koji se grozi ne nacionalista već svega nacioanlnog. oni od toga zaziru, zato im je uvijek milije mislit za sebe da su Jugoslaveni nego Hrvati. oni bi mogli biti i čimpanze, samo da se ne izjasne ko Hrvati. njima je to plemenski debilizam, izjasnit se hrvatom i biti za hrvatsku državu.

Staljin o ukrajinskom nacionalizmu 26.03.1941, dan prije puča generala Simovića u Kraljevini Jugoslaviji :

Ne, mi pravilno postupamo, što tako surovo kažnjavamo nacionaliste u svim republikama. Oni su najveći pomagači naših neprijatelja i neprijatelji vlastitih naroda. Zavjetna mašta nacionalista je raspad Sovjetskog Saveza na odijeljene "nacionalne" države, koje bi postale lak plijen za naše neprijatelje. Narodi koji naseljavaju prostor Sovjetskog Saveza u tom slučaju bi u najvećem broju slučajeva bili fizički uništeni, a ostali dio koji bi ostao živ postao bi bezoblična masa i gomila robova pod osvajačima.

Nisu slučajno izdajnici ukrajinskog naroda, lideri ukrajinskih nacionalista, svi ti mali, konovalci, banderovci dobili zadatak od njemačke obavještajne službe da rašire mržnju prema Rusima i da odvoje Ukrajinu od Sovjetskog Saveza. Sve je to stara pjesma drevnih vremena još iz vremena Rimske imperije, zavadi pa vladaj.

Osobeno uspješni u tom dijelu huškanja jednih naroda protiv drugih su Englezi. Blagodareći takoj taktici, potkupljivanjem bijednika i raznih lidera raznih naroda, kapitalističko otok Engleska, prva tvornica mira, bijedna po svojim dimenzijama uspjela je osvojiti ogromne teritorije, porobi mnoge narode svijeta, i stvoriti "Veliku" Britansku Imperiju, u kojoj kako govore Englezi nikada ne zalazi sunce.

Ali dok smo živi u našoj otadžbini to neće proći. Kada hitlerovske budale zovu SSSR zmajem od papira koji će se raspasti pri prvom jačem udaru izvana, računaju na nepostojanje družbe među narodima, koji sada naseljavaju Sovjetski Savez. Nadaju se da će drug na druga udariti. Ljudi raznih nacionalnosti će međutim zaštiti nju, ne žaleći svoj ​​život za svoju ljubljenu Otadžbinu.

Dodatno se nećemo baviti ocjenama nacionalista. Ako im dozvolimo da djeluju otvoreno, oni će nam donijeti ne malo bijede, Eto zašto ih treba držati na čeličnoj uzdi, ne dati im da potkopaju jedinstvo Sovjetskog Saveza.



--za boldani dio se slažem, ali ovo ostalo je klasično komunističko samozavaravanje i debilizacija, a kada to dolazi od dragoga kobe onda se može otprilike shvatit kako oni zapravo gledaju na stvari. kome može biti u interesu, da sto naroda živi u jednoj mega državi kakva je SSSR ili danas Rusija, oni su sve te narode porobili i ti narodi sada pokušavaju izaći van, i Staljin stvarno nikad ne bi dobio rat protiv Hitlera da ga nisu podržali svi ti narodi priključivši se Crvenoj Armiji, dakle to nije bio samo dvoboj Rusa i Nijemaca kako se prečesto tako predstavlja.

Bobani
02-09-2014, 00:28
JEDNO PISMO U ZRAKOPLOVU OD CLEVELANDA DO AUSTINA

Bog! dragi Franjo i Dragice,

Evo mene opet. Ovo je pismo kojeg sam u zrakoplovu pisao mojem nećaku Mili (Mišo) Boban koji je radio i još uvojek radi na RTV Zagreb. Iz pisma ćeš sve razumijeti i vidjeti po datumu kada je pisana. Pošto se iduće godine pripremaju izbora za predsjednika RH, smatram da je danas politička situacija u Hrvatskoj skoro identična situaciji kada se je održavala prva Konvencija Hrvatske Demokratske Zajednice u Clevelandu ima tome 24 godina i osam mjeseci. Ti si Franjo uvijek prednjačio u dobrom prosuđivanju hrvatskih političkih zbivanja. Pročitaj pa mi javi.
Iskreni pozdravi tebi i svim tvojima. Bog! Mile.
ZDS!

Jedno pismo! U zrakoplovu od Clevlanda do Austina, 22 siječnja 1990.

Dragi moj Mišo,

Neću ti pisati dugo pismo iako sam mislio. Nalazimo se u inflaciji vremena, tj. dok se ovo pismo piše mnoge stvari se dogadjaju i to u korist hrvatske slobode, demokracije i hrvatske države. Primio sam tvoje pismo prošli tjedan. Sve sam razumio i hvala ti na informacijama, i to iz više razloga:

1.) Pozvan sam na Prvu Konvenciju HDZ u Cleveland (Ohio) 20.21 siječnja 1990. Bilo je lijepo vidjeti 71 delegata iz Amerike i Kanadae. Ja sam predstavljao državu Texas. U mojim preko 1500 rodoljubnih i političkih sastanaka u emigraciji, vidio sam i doživio svašta, ali nisam doživio jedno sveopćehrvatsko oduševljenje kao na ovoj Konvenciji. Kako su Hrvati inteligentni i civiliziran narod! Bilo je tu: Doktora, profesora, inžinjera, privrednika, biznesmena, svećenika i svi drugih. Lica su izrazito vesela bila i u nekoliko puta suzama radosnicama bila orošena činjenicom da je konačno došlo vrijeme da se uljudno može sjesti za okrugli stol i oni iz BRIGADA i oni iz BOJNI i raspravljati o sudbini i budućnosti hrvatskog naroda. Gosp. Franjo Tudjman - predsjednik HDZ - je krasio ovu Konvenciju.

2.) Vjesnik HDZ je državotvoran i u prvi pet brojeva je više-manje izrazio moje želje kao i želje mnogih drugih. Nadopunjati ćemo ga od sada svi zajedno i neka nam to bude dužnost.

Ja znam da ima na pomolu i drugih političkih organizacija u Hrvatskoj koje bi željele doći do punog izražaja u ovim povjesnim trenutcima. I to je dobro, jer je to izražaj dobre volje, nacionalnog izražaja i demokracije. Ali, mišljenja sam da je u iseljeništvu gosp. Tudjman osvojio teren i srca mnogih. Takodjer sam mišljenja da je on jedini koji je najmjerodavniji sprovesti u djelo poruku generala Drinjanina: "PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA" koja je izišla u Istarskoj "DRINI" br. 3/4 1964., i predvoditi hrvatski narod k svom nacionalnom suverenitetu u ovim povjesnim trenutcima kako bi mogao skinuti crne mrlje sa svoje prošlosti i prošlosti onih Hrvata koji su svoje idealizme uzidali u zavnoh i avnoj i tako bili prevareni. Kao što je u svoje vrijeme hrvatski general Maks Luburić izjavio da je on odgovoran za Ustašku revoluciju i kao takav je mjerodavan pružiti ruku pomirenja hrvatskim komunistima i pregovarati sa hrvatskim Srbima, jer se je borio protiv jednih i drugih. Osim toga gosp. Tudjman je poznati povjesničar koji gleda stvari najmanje sto godina unaprijed, što bi se i kako moglo reći o njemu i drugima, kakav bi se film o njemu mogao snimati, ili kao o rodu ili IZRODU. On je bez dvojbe izabrao ovo prvo i skinuo partizansku kapu kao što je i Maks Luburić skinuo ustašku. Koliko je gosp. Tudjman dalekovidan u svom programu, najbolje se može očitovati iz odgovora na upit: Šta on misli o generalu Luburiću, odgovor je glasio: Oba smo mi hrvatski generali.

3.) Na 24-25 veljače o.g. će se održati GLAVNA KONVENCIJA HDZ u Zagrebu. Najmanje dva "Chartera" će doći sa ovog američkog kontinenta s Hrvatima, delegatima HDZ. Ovi Hrvati će predstavljati iseljeništvo a i svoje organizacije ako to hoće i žele. Samim ovim sazivom će se udariti pečat demokracije HDZ-ci. Ako dodje do zabrane tada će se održati u Beču. U svakom slučaju Konvencija će se održati. I HNO će imati delegate (2) koja će biti na Konvenciji u Zagrebu, odnosno Beču, jer je HNO i srcem i dušom za državotvorni program HDZ. Dužnosnici HNO su se sastali u subotu večer (20.1.90) i raspravljali skoro cijelu noću kući Mladena Dedića, što i kako dalje nastaviti s radom HNO. Odlučeno je da je za sada misija HNO dovršena i da se naša buduća djelatnost usmjerava u pravcu rada HDZ. Predlagalo se je da ja podjem kao delegat, ali opreznosti radi - jer nikada ne znaš šta se može desiti - izabrana su druga dvojica. Ja ću tebi naknadno javiti. Ti svakako nastoj biti nazočan na Konvenciji kao promatrač. Svakako nastoj - kažem nastoj - sa svojom ekipom pridonijeti što više možeš da se preko TV Zagreb prenosi što više. Delegati dolaze u petak a odlaze u ponedjeljak. Neće biti vremena za razbacivanje.

4.) HDZ je u iseljeništvu do sada - u ovo kratko vrijeme - uspjelo povratiti poljuljanu i izgubljenu nadu medju Hrvatima tako da se sada svaki osjeća kao da je deset stopa visok. To oduševljenje nam je potrebno jer se pred nama nalazi velika i odgovorna zadaća. Samo velikim oduševljenjem možemo mase okupiti, i samo masama možemo povratiti ono izgubljeno u krilo Hrvatske. U protivnom slučaju će biti zli jezika koji će širiti priče da je HDZ prodalo BiH kao što je bilo zli jezika koji su govorili da je Poglavnik prodao Dalmaciju Talijanima, iako nikada nisu mogli pokazati kopiju čeka.

5.) Raspitaj se kod uprave HDZ za savjete kako osnovati ogranke u Sl. Požegi (ogranak HDZ Mato Boban) i u Sovićima - Grude (ogranak HDZ Braća Šimići ili slično. Svakako ime se stavi na raspolaganje. Nemoj stati po strani. Predloži u upravi HDZ potrebu jednog MOTTO-GESLO oko kojeg će se Hrvati i gradjani Hrvatske okupljati. Predloži ovaj kojeg sam ja predložio u nedjelju na Konvenciji a gosp. Tudjman zapisao: NAŠ PROGRAM, NAŠE IME A ZOVEMO SE HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA.

6.) U mome pismu mojim komšijama - na Veliki petak 1988. - sam priložio sliku Nikaraguvanaca kako su se oni sastali i učinili Nikaraguansko Nacionalno Izmirenje. Tada sam rekao da ću se svim raspoloživim i demokratskim sredstvima boriti da i ja budem na sliki Hrvatskog Nacionalnog Izmirenja. I hvala Bogu to se je ostvarilo u Clevelandu (Ohio) u nedjelju 21.1.1990. (Slika je uistinu izišla u časopisu Matice Iseljenika Hrvatske na stranici 42 za prosinac 2009., mo. Otporaš.) Tko vjeruje i čeka, taj dočeka. Ja sam zagovarao, vjerovao i dočekao da budem na sliki Hrvatskog Izmirenja. Sada to trebaju bez bojazni i drugi učiniti. Da se nebi promijenila ona izreka Zrinskih i Frankopana: "Navik on živi ki zgine pošteno",u onu: "Navik on zgine ki živi ko janje".

Tvoj Stric Milan.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Mišo, bilo bi dobro da napraviš kopiju ovog pisma i pošalješ u Australiju P.O.Box 293. St. Albans, Vic. 3021, Australia. Svakako ga podaj upravi vjesnika HDZ s molbom da ga objave ako smatraju za shodbno i da bi mogao i druge poticati da prigrle program HDZ. Javi se. Volite tvoj stric Milan. Pozdravi sve. Bog! Stric Milan.

Picaferaj
02-09-2014, 05:36
--za boldani dio se slažem, ali ovo ostalo je klasično komunističko samozavaravanje i debilizacija, a kada to dolazi od dragoga kobe onda se može otprilike shvatit kako oni zapravo gledaju na stvari. kome može biti u interesu, da sto naroda živi u jednoj mega državi kakva je SSSR ili danas Rusija, oni su sve te narode porobili i ti narodi sada pokušavaju izaći van, i Staljin stvarno nikad ne bi dobio rat protiv Hitlera da ga nisu podržali svi ti narodi priključivši se Crvenoj Armiji, dakle to nije bio samo dvoboj Rusa i Nijemaca kako se prečesto tako predstavlja.

Nisu se ti narodi pridružili Crvenoj Armiji nego im je NKDV ili kako se već tada KGB zvao rekao: "samo jedan korak nazad i mrtvi ste". No ni to ne bi pomoglo Staljinu da ga Londonsko-Conistički Banksteri koji su stvorili SSSR i koji su već tada kontrolirali SAD nisu pomagali sa enormnim kličinama ratnog i inog materijala i vojnm savjetnicima. Sve to je bilo unaprijed pripremljeno. I zato je SAD priznala SSSR još 1933 ili 1939., nisam siguran.


neki novi vjetrovi su počeli puvat. Ovaj dokumentarac se presta cenzurirati na većini stranica koje posjećuem što prije ne bio slučaj.

http://thegreateststorynevertold.tv/


Bilo bi dobro kad bi neko dodao hr. titlove

suntzu72
09-09-2014, 10:14
prije nekog vremena ovdje je bila debata, potaknuta marcelovim člankom, o tvornici zastava iz kragujevca.
na skepsu autora dio forumaša je dokazivao kako je to ipak ogorman gospodarski uspjeh i srbije i tvornice.

danas:

Zbog krize Fiat privremeno obustavio proizvodnju modela 500L u Srbiji (http://www.index.hr/vijesti/clanak/zbog-krize-fiat-privremeno-obustavio-proizvodnju-modela-500l-u-srbiji/770219.aspx)

"Uzroci privremenog zastoja su eksternog karaktera i odnose se na zbivanja na europskom i svjetskom automobilskom tržištu, koja su uvjetovana ekonomskim parametrima i samom ekonomskom krizom", navedeno je u priopćenju FAS-a.
prevedeno, došli im glave rusi.

skater
09-09-2014, 15:54
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/131985-ema-i-irena-cekaju-dijete.html

Ema i Irena čekaju dijete


"U srži liberalizma je razmaženo derište - nesretno, kakva već razmažena djeca jesu, nezadovoljno, zahtjevno, nedisciplinirano, despotsko i beskorisno. Liberalizam je filozofija slinavih derišta.”

Gornja opaska P. J. O' Rourkea, legendarnog američkog političkog satiričara i autora knjige "Dajte ratu šansu", najbolje sažima srž te filozofije, koja s izvornim liberalizmom, koji teži slobodi pojedinca, zapravo nema ništa osim imena koje je ukrao. Zato se tradicionalni "truli liberali" - gdje spada O' Rourke, kao i njegovi kolege s Cato institutea, i autor ovih redova - danas pogrešno zovu "libertarijanci".

32 godišnja Ema i pet godina starija Irena - kojima to nisu prava imena - čekaju dijete nakon umjetne oplodnje. Oplodnju nisu platile - obavljena je o trošku socijalnog u Hrvatskoj. Pronašle su nešto što queer portal "Crol" zove "kvalitetnim anonimnim donorom" u Zagrebu (što je "kvalitetni donor" nije jasno, ali je jasno da se od muškarca tu, u skladu s nacističkom eugenikom, traže određene genetske kvalitete, i ništa drugo - očito, cure nisu htjele riskirati s anonimnim donorom kao takvim). "Svjesne su, tvrde, da će njihov postupak izazvati niz oprečnih reakcija, no javnosti poručuju da je njihovo dijete ne samo pomno planirano, već i željeno. Iz užeg obiteljskog kruga dobile su zasad samo pozitivne reakcije. Upravo zbog bebe, a i i zbog teške trudnoće koja očekuje Emu, nisu još predale zahtjev za životnim partnerstvom, no planiraju i to ovog mjeseca", kaže se u vijesti.

Svakako, postupak otvara stanovite moralne dvojbe. Osobno, nisam a priori protivnik usvajanja djece od strane istospolnih parova - jednostavno, smatram da usvajanje ne treba biti vezano uz bračni status ili postojanje partnera. Ali, jednako kao što smatram i da pobačaj treba biti legalan, iz posve praktičnih razloga - da ga djevojke ne bi radile u ilegalnim klinikama, što bi rezultiralo mnogo većom smrtnošću, ali ga ne smatram ljudskim pravom već legaliziranim ubojstvom i nemoralnim činom - smatram da to što je nešto, u skladu s principima slobode osobnog izbora, legalno, ne znači nužno da je i poželjno i moralno. Liberalnom mozgu je to teško za shvatiti, jer obično funkcionira po crno - bijelom principu: ako nešto država odobrava, onda je to vaše pravo i točka.

Bivši vođa Gay alliancea: "Ne, mi nismo poput vas"

Isto tako, nisam protivnik toga da osobe istog spola sklope građanski ugovor o zajedničkom životu - jer smatram da slobodni ljudi moraju biti slobodni sklapati kakve god ugovore među sobom žele dok god oni ne uključuju robovlasništvo, nasilje, ili slične moralno neprihvatljive uvjete ugovora - ali sam protivnik toga da se takav ugovor zove "brak", i to ne zbog zaštite branda, nego zato jer se on suštinski razlikuje od istospolnog partnerstva. Brak je, rekao je jedan cinik, arhaična institucija uspostavljena u svrhu ugnjetavanja žena i zlostavljanja djece, u kojoj okrutno i nepravedno homoseksualni parovi ne smiju sudjelovati. U tome ima dosta istine: brak, stvarno, jest usko povezan s patrijarhatom. S te strane, njegovo transponiranje u gay subkulturu jest ne samo besmisleno nego i kontarproduktivno za obje populacije - o tome se izjasnio i jedan od pionira gay pokreta, danas borac za legalizaciju pedofilije, David Thorstad, rekavši: "Nažalost, gay pokret danas ne ide ni za čim višim od manjih promjena unutar nepravednog sustava. To nema ništa zajedničkog sa seksualnim oslobođenjem koje je bilo u fokusu pokreta. Umjesto nekadašnjeg slogana "Gay Liberation Fronta" "Mislite li da su homoseksualci odvratni? Možete se kladiti u svoje slatko dupence da jesu!" danas je poruka: "Mi smo ljubavni parovi baš kao i vi. Prihvatite nas u vaše veliko pravedno društvo, u vaše crkve, u vaše ratne strojeve, vaše prevarantske političke strukutre, udarite nam na čelo štambilj da nas je država odobrila. Mi nismo promiskuitetni hedonisti poput onih pedera koji sad umiru od AIDS-a ili perverznjaka koji se seksaju s maloljetnicima. Mi smo vrijedni poštovanja, predvidljivi, pouzdani, i konvencionalni. Mi smo patrioti; mi jedva čekamo da služimo u vašoj omraženoj vojsci. Mi smo O-BI-TELJ."

Thorstad je, jasno, gad. Deklarirani, izautani pedofil. Trockist, jedan od bivših lidera komunista u Americi. I, o strahote, tvrdi da je pedofilija nerazdvojna od muške homoseksualnosti i njen najčešći pojavni oblik u povijesti zapadne civilizacije, pozivajući se pritom na čuvene gay-pedofile (pederastija je točan izraz) iz povijesti poput Michelangela, i Leonarda. Ali meni je taj gad uvijek bio simpatičan, iako s njim ne dijelim ništa osim simpatija za slobodu i gađenje spram licemjerja. Naravno, shvaćamo je drukčije, posve suprotno. No on je lišen ikakvih natruha neiskrenosti i licemjerja - što se za današnji gay aktivizam ne može reći. Ne kalkulira s izajvama, ne trudi se biti bilo kome prihvatljiv. On zamjera današnim aktivistima napor da se homoseksualce asimilira u puritansko, ćudoredno američko društvo i njegove strukture poput braka. On ih je htio - uništiti. "Pederastija je glavni oblik homoseksualnosti koji se razvio unutar zapadne civilizacije – i ne samo na zapadu!", kaže on, i dodaje da je neodvojiva od najviših točaka zapadne kulture, antičke Grčke i renesanse. Današnje vođe gay pokreta opisuje kao "politički korektne zombije," a radikalizam grupa poput "Queer Nationa" kao "bizaran i uvredljiv."

Tri vrste braka

No brak nije samo građanski ugovor - on je vjerski sakrament, ali i prirodna zajednica, starija i od crkve i države, i kao takav nikad i nigdje nije bio istospolni, jer se to jednostavno uvijek i svugdje smatralo besmislenim. Istina, Neron je svojevremeno pokušao sklopiti brak s jednim svojim robom - dječakom, i to je prvi u povijesti zabilježen takav slučaj, no rimska država mu taj brak, koji je sklopljen uz veliku paradu ulicama, nije priznala iako je bio car. Osim toga Neron je, kako znamo, bio lud. Upravo zato, nisam protiv da ljudi sklapaju građanska partnerstva kakva žele - ali ne vidim, ako se već odustaje od tradicionalne definicije braka koji je određen monogamijom, raznospolnošću, i neraskidivošću - zašto onda ne ići i dalje, zašto odbaciti princip raznospolnosti a zadržati monogamiju, i trajni karakter ugovora. Ne vidim razloga zašto se takvi ugovori ne bi sklapali na tri ili pet godina, zašto ne između troje ili pet ljudi. Naravno, naziv "brak" treba ostati rezerviran za ono što je oduvijek i bio i kao vjerski sakrament i, zadnjih par stoljeća, građanski ugovor.

No dok oko prava homoseksualaca da sklapaju ugovore o zajedničkom životu i nema prevelikih dvojbi - iako ima dvojbi bi li te zajednice u pravima trebale biti izjednačene s "prirodnim" brakom - većina građana je protiv prava na usvajanje djece. No ovdje se ne radi o usvajanju, već o - biološkom djetetu jedne od tih žena. Treba li to zakonom zabraniti?

Smatram da ne. No kako rekoh na početku: to što je nešto dozvoljeno, ne znači da je moralno. Dok razne gay udruge slave ovo kao čin oslobođenja i korak prema svetom gralu modernog liberalizma - nediskriminaciji, dok se priča o ljudskim pravima, najmanje se priča o sudbini samog djeteta. Je li to velikodušan čin davanja života, ili sebičnost?

Potonje, rekao bih. "Bitno je jesi li odgovorna osoba i želiš i to iz zdravih pobuda", poručuje lezbijski par te tvrdi da im je svejedno radi li se o sinu ili kćerki, samo da je zdravo. Bi li odgovorna osoba, ako se već odlučila, da bi udovoljila svojim seksualnim nagonima, živjeti s partnerom istog spola, trebala imati djecu iz čisto sebične želje da ih ima? Ili bi, ako se odlučila na djecu, trebala žrtvovati nešto zbog tog djeteta i odlučiti se na život s muškarcem, iako je isti možda seksualno ne privlači? Nesporno, i tu ne trebaju nikakva istraživanja: djeca s oba roditelja mnogo bolje, čisto statistički, prolaze u životu, nego djeca samohranih majki ili očeva. Dvije majke nisu različite od samo jedne: druga majka ne može zamijeniti ulogu oca. Djeca od majke trebaju dobiti nježnost, suosjećanje, stvari srca: od oca trebaju usvojiti neke muške principe, racia, osjećaja časti, hrabrosti, odgovornosti. Oni nisu socijalno uvjetovani, kako to liberali krivo tumače: oni su takvi kod manje-više svih sisavaca. Mužjaci imaju svoju ulogu u podizanju potomstva, ženke svoju. To se kosi s principima liberalizma, koji idu za "nediskriminacijom", odnosno ujednačavanjem različitog. Brak sam po sebi je ultimativno diskriminatoran čin: "diskriminirate" sve ostale, u ime samo jednog partnera. Njihov odabir "kvalitetnog" donora je čin diskriminacije: djevojke su postavile uvjete, koji su po sebi diskriminatorni spram, vjerojatno, ružnih, glupih, ovakvih ili onakvih muškaraca - automatski to podrazumijeva diskriminaciju upravo po urođenim osobinama. Začeće je diskriminatorno kao takvo: biološki otac ne može biti žena, zato je muškarac potreban bar kao donor. Nije li to diskriminatorno prema njemu kao biološkom ocu, da ga se svodi na ulogu donora, makar on i svojevoljno pristao na to?

No ono što meni tu najviše pada u oči je diskriminacija muškaraca u cijelini. Istospolni muški parovi ne mogu na isti način dobiti dijete. Je li to vid diskriminacije? Feministice će reći da je to stvar bioloških razlika. Muškarce je tu sama priroda "diskriminirala", oni ne mogu rađati djecu. I to je problem s čitavomo tom paradignom u kojoj je nediskriminacija vrhovni moralni princip, a ljudska prava ružan supstitut za slobodu djelovanja, gdje nitko nije odgovoran ni za što. Problem je sličan kao i s komunizmom: prava jednih su uvijek u sukobu s pravima ili "pravima" drugih, a kako se ljudi nikad neće moći sami dogovoriti čije pravo dolazi prije, o tome će morati odlučivati partijski komitet, ili ajatolah ljudskih prava iz nekog NGO-a.

Tko tu sve koga diskriminira?

Da, priroda je diskriminativna - to joj je u srži. Evolucija je, pobogu, zasnovana na principu diskriminacije. Stvarna ravnopravnost spolova je ostvariva samo u tradicionalnom, katolibanskom raznospolnom braku, gdje ne moraju nužno svi biti isti (muškarci i žene, kako znamo, nisu isti: osim genitalija, najveće razlike su upravo u mozgu, što je uvjetovano čisto antropološkim čimbenicima, nipošto "nepravednim društvom" ili "socijalnim konstruktima" kako to tumači gender ideologija). Ravnopravnost znači da muškarci mogu imati svoju ulogu i raditi muške stvari, žene svoju ulogu i raditi ženske stvari, a pritom se svejedno ne osjećati manje vrijednima niti diskriminiranima. Ravnopravnost u tradicionalnim odnosima proizlazi iz jedinstvene uloge spolova, ne iz nasilnog ujednačavanja prava.

I na kraju, tu je dijete, o kojem se u larmi o ljudskim pravima najmanje očito misli. Djeca su okrutna: odrasle možete natjerati da budu politički korektni, djecu ne. Ona će postavljati neugodna pitanja. Ema i Irena misle da mogu s tim izaći na kraj, iako znaju da su svoje dijete u startu diskriminirale - ono je diskriminirano, jer neće imati figuru oca. To je jednostavno tako. Je li baš tako liberalno i moralno ispravno lišiti dijete oca, da bi se udovoljilo vlastitim seksualnim preferencijama, i živjelo s onim "kog voliš"? Ili bi odgovorno bilo, ako već želite živjeti s onim kog volite, odreći se djece? Osobno, smatram da bi to bio - moralni čin. Razum jasno govori da su prava djeteta na biološku majku i oca ispred prava roditelja na izbor partnera. Zato mi je sve bliže Thosrstadovo razmišljanje, da gay subkulturu treba ostaviti tamo gdje joj je mjesto, i ne je uklapati u okvire konvencionalnog života jer joj tamo zapravo nije mjesto. No, vrli novi svijet sve više najavljuje budućnost: industriju i kupovinu djece a la carte, pa i one GMO...

NorthStand
09-09-2014, 19:54
Nisu se ti narodi pridružili Crvenoj Armiji nego im je NKDV ili kako se već tada KGB zvao rekao: "samo jedan korak nazad i mrtvi ste". No ni to ne bi pomoglo Staljinu da ga Londonsko-Conistički Banksteri koji su stvorili SSSR i koji su već tada kontrolirali SAD nisu pomagali sa enormnim kličinama ratnog i inog materijala i vojnm savjetnicima. Sve to je bilo unaprijed pripremljeno. I zato je SAD priznala SSSR još 1933 ili 1939., nisam siguran.


neki novi vjetrovi su počeli puvat. Ovaj dokumentarac se presta cenzurirati na većini stranica koje posjećuem što prije ne bio slučaj.

http://thegreateststorynevertold.tv/


Bilo bi dobro kad bi neko dodao hr. titlove

ma znam ja to, englezi su uvjerljivo najveća govna kad je politika u pitanju. komunisti i jesu njihovo maslo, kao i ovdje na našim prostorima jugoslavenčine. tako da, sve mi je to više manje jasno, a meni ne mogu prodavat demagogiju ni sekunde jer ipak za razliku od glasača Josipovića koristim moždane stanice.


prije nekog vremena ovdje je bila debata, potaknuta marcelovim člankom, o tvornici zastava iz kragujevca.
na skepsu autora dio forumaša je dokazivao kako je to ipak ogorman gospodarski uspjeh i srbije i tvornice.

danas:

Zbog krize Fiat privremeno obustavio proizvodnju modela 500L u Srbiji (http://www.index.hr/vijesti/clanak/zbog-krize-fiat-privremeno-obustavio-proizvodnju-modela-500l-u-srbiji/770219.aspx)

prevedeno, došli im glave rusi.


kod nas na ovim prostorima, strana ulaganja su ništa drugo nego stvaranje robova i sisanje para iz naših džepova. ja ne znam jesmo li imali jedno veliko strano ulaganje, a da smo od njega profitirali? ne kažem da nije bilo uspješnih primjera, ali ih je toliko malo da bi bio red da se naši velikani s markova trga i pantovčaka malo zamisle, kako vode politiku kad su u pitanju ta "strana ulaganja" koja tobože nama koriste i pumpaju proračun.

skater
14-09-2014, 13:15
http://dnevno.hr/vijesti/regija/132452-je-li-jugoslavija-prodavala-svoju-djecu-za-devize.html

Je li Jugoslavija prodavala svoju djecu za devize?


Lavinu je pokrenuo Anders Olsen iz Kopehagena, rođen 1972. u Slankamenu kao Srđan Milinković. Kad je bio tromjesečna beba, otet je od roditelja i prodat za 20 000 maraka imućnom bračnom paru iz Danske.

"Čitav život sam znao da nešto nije u redu, da ja ne pripadam njima. U mojoj danskoj porodici svi su bili plavi, takve su im i oči i kosa, a ja sam bio garav", rekao je on svojoj sestri Aleksandri, koju je upoznao pred četiri godine. To mu je bilo čudno, ali uzimao je to zdravo za gotovo. A onda mu je na 18. rođendan majka priznala: ona i suprug nisu mogli imati djece, i za 20 000 maraka su ga kupili - ne od mafije, nego od Centra za socijalni rad! Saznao je i da je njegova danska "sestra" kupljena na isti način: rođena je u Šapcu i prodana!

A saznao je i da su mu pravi roditelji Dušan Milinković (88) i Sofija Bošnjak (63) iz Srbije. Srđan je pronašao svoje prave roditelje i u ispovjedi za srpski "Informer" ispričao da je sve počelo 1972. u Gradskoj bolnici na Zvezdari, gdje je rođen zdrav, i zaveden u srbijanskim knjigama kao Srđan Milinković. Majka je bila siromašna, i nije živjela s njegovim ocem, te se obratila za pomoć Centru za socijalni rad. Odmah po porođaju, kaže, beba joj je oteta i prodana strancima, a kad se pokušala pobuniti, policija joj je zaprijetila da će im i prvo dijete, Aleksandru Milinković, na isti način uzeti!

No, jednog dana Srđan se pojavio na vratima svog biološkog oca Dušana. On kaže da nikad neće zaboraviti taj dan: "Izgrlio sam ga dok je još bio na vratima! Na kilometar se vidi da je to moja krv! Jako smo slični i tako je očigledno da je on moj sin. Jedini problem je što ja ne govorim engleski, a on nije imao od koga naučiti srpski, pa nam je za svaki susret potreban prevodilac", priča Dušan.

Često mafija otima i prodaje djecu, međutim u Jugoslaviji je to radila - država. U sve je bio upleten sam vrh tadašnjeg MUP-a i ljudi iz Centra za socijalni rad, koji su pokupili vrhnje od prodaje više stotina beba!

Mnogi roditelji otete djece u Srbiji tvrde da je SFRJ desetljećima bila „Eldorado za usvajanje". Prvo bi MUP i centar za socijalni rad sredili papire, a potom bi se prešlo se na otimanje djeteta iz rodilišta. Korupcija, ili nešto što se radilo uz blagoslov i znanje vrha države? Ovo drugo, po svemu sudeći. Jugoslavija je uvijek imala problem s "devizama", a djeca su bila jedna od rijetkih stvari koje su mogli ponuditi u zamjenu za tako potrebnu konvertibilnu valutu, bez koje se nije moglo kupiti ništa.

A tih godina novine u Danskoj, u kojoj je za nekoliko godina bilo usvojeno 35 mališana, pokušale su jugoslavenskim ekonomskim teškoćama objasniti zašto SFRJ jedina u Europi dozvoljavamo „izvoz djece". Da se rodila tada, Angelina ne bi morala djecu kupovati po Kambodži. "Upozoren sam da se, zbog pravnog formalizma i birokratizma u postupku međunarodnih usvojenja, čak i djece koja su rođena i nalaze se u Jugoslaviji, putem posrednika razvio takav biznis koji je na skandalozno zao glas iznio naše „metode" kod usvajanja", napisao je početkom sedamesetih godina dr. Nedeljković, znanstveni suradnik Instituta za socijalnu politiku SR Srbije, u izvještaju sa svjetskog kongresa o usvajanju, održanom u Milanu.

I tada je bila javna tajna da su poneki danski advokati uzimali velike svote novca da bi proveli usvajanje djeteta iz Jugoslavije. Tim novcem su djeca kupovana od socijalnih službi tadašnje SFRJ. "U to vrijeme, u zakonu o posvanjanju nije bilo nikave stavke o stranim državljanima - kaže Danica Petrović, umirovljena socijalna radnica iz Niša, za "novosti.rs". Strani državljani su 1967. godine usvojili desetoro djece iz Srbije. Iduće godine je takvih slučajeva bilo 13, a već 1969. - 24. No tada kreće bum: Početkom sedamdesetih, u Zenicu, Prištinu i Kulu stigla je „narudžbenica" iz Danske i Švedske za čak 230 djece! Tada je SFRJ postala veliki i svjetski priznati izvoznik beba, za koju se svijet sve više zanimao.

No, kad se taj mehanizam uhodao, tvrde roditelji otete djece, prešlo se na obmanjivanje roditelja da su im djeca umrla pri porodu, da bi onda mimo njihovog znanja bila prodata strancima! "Bebe iz Srbije su se „osladile" strancima, i mi smo sigurni da je poslije velikog broja usvajanja dece sedamdesetih godina prošlog stoljeća i nakon toga nastavljen „izvoz beba" - tvrdi Goran Filipović, roditelj iz Beograda. "Poslije otimanja djece od majki i volšebnih usvajanja, naše bebe su potom počele nestajati iz rodilišta. A poznato je, na primjer, da u jednom gradu u Danskoj živi veliki broj uspješnih poslovnih ljudi usvojenih iz naše zemlje."

Da te sumnje nisu bez osnove, dokazuje slučaj Save i Ružice Babić iz Inđije, koji su tragali za svojim sinom Nikolom još od daleke 1959. godine, kada je jednostavno nestao u beogradskoj bolnici za nedonoščad. Nesretna majka je stalno imala osjećaj da se dogodilo nešto čudno s dječakom, koji je sa njom proveo samo desetak sati u rodilištu. Godine 1996. Ružici je anonimni telefonski poziv otkrio da je njeno treće dijete, za koje su mislili da je mrtvo već 37 godina, zapravo - živo!

Kasnije su stranci prešli na druge metode, kojima su posve zaobišli Jugoslaviju: Prema službenim podacima, za samo šest mjeseci 1972. godine u Zapadnom Berlinu, usvojeno je 1300 vanbračno rođenih beba u SR Njemačkoj od njihovih majki, državljanki SFRJ, koje su tamo bile "na privremenom radu". Naravno, ta djeca su začeta "po narudžbi" budućih usvojitelja. U međuvremenu su rodilišta u osiromašenoj Jugoslaviji počeli mučiti drugi problemi, mnogi će se još sjetiti skandala kad su štakori izgrizli veći broj beba u rodilištu, što je ostalo zabilježeno i u pjesmi Bore "Čorbe" "Na zapadu ništa novo", koja uglavnom nabraja novinske naslove iz vremena kad je nastala, kao vid socijalne kritike tadašnjeg društva.

skater
14-09-2014, 23:03
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/132492-od-150-prijava-protiv-laznih-branitelja-niti-jedna-nije-prihvacena.html

Od 150 prijava protiv 'lažnih branitelja' niti jedna nije prihvaćena


Fred Matić je prije dvije godine pokrenuo veliku akciju protiv tzv. "lažnih branitelja", nakon što je prethodno priznao da je godinama bio lažni invalid - njegova invalidnost, kao i trajna nesposobnost za rad, je netragom nestala nakon što je sjeo u ministarsku stolicu.

I ta akcija je propala jer je bila motivirana politički - cilj nije bio pronaći korisnike povlastica koji na njih ne bi trebali imati pravo, već je cilj bio diskreditirati politički braniteljsku populaciju i preko toga i Domovinski rat. Da je cilj stvarno bio pronaći korisnike povlastica, registar nikad ne bi bio objavljen - on je tek javni stup srama. Država ima podatke tko prima braniteljsku ili invalidsku mirovinu i bez toga, i ima mnogo učinkovitije mehanizme, ako je stvarno cilj onaj koji je bio proklamiran. Ovako, sve se svelo na logiku "prijavi bližnjeg svog", tako milu bivšim komunistima.

To niti je moglo dati rezultata, niti je dalo. Naime, prema najnovijim podatcima iz zadarske policije, a prema pisanju "Zadarskog lista", nije utvrđen niti jedan nezakonit status branitelja Domovinskoga rata te su istrage, kaže glasnogovornik PU zadarske, Elis Žodan, obustavljene: "Naša je Policijska prijava zaprimila ukupno 150 prijava u kojima se iznose sumnje na počinjenje kaznenih djela u vezi sa stjecanjem statusa branitelja. Istraga je po tim prijavama završena, međutim, u niti jednom slučaju koji se odnose na branitelje Zadarske županije nisu pronađeni elementi kaznenog djela."

To je epilog pred dvije godine uz veliku pompu objavljenog "registra branitelja" iz kojeg se trebalo vidjeti tko je tzv. "lažni branitelj". Mnogi su unaprijed upozoravali da od svega skupa neće biti ništa: iako svi znamo da je u Hrvatskoj nečasno ponašanje izrazito rašireno, pa time i zloupotreba svih mogućih socijalnih prava i povlastica uz potpunu socijalnu neosjetljivost za neopravdani život na tuđi račun - osim u slučaju korištenja povlastica iz DR - objava registra je u startu bila osuđena na propast jer malo tko je lažirao svoj ratni staž: HV je o tome vodila dobru evidenciju od početka, a i to se ne bi baš moglo dokazati tek podatcima iz registra.

Veći problem je što su mnogi izmislili "invalidnost" i platili liječnicima da ih proglase invalidima, iako im ništa ne fali - o čemu u registru nema ništa. Na samo sudjelovanje u ratu, što je jedino što se iz registra vidi, ne dobivaju se neke posebne povlastice, a o mirovinama i tome tko ih je i kako dobio u registru isto tako - ne piše ništa.

Na što je Fred Matić dobio invalidnost od 70 % do dana današnjeg je, recimo, ostalo nerazjašnjeno, jer ga u ratu nije očešao niti jedan metak, a na logor se može dobiti najviše 30 %. Usto, ministar je jedini u svijetu poznati primjer izlječenja PTSP-a, koji je kod njega netragom nestao: da je kojim slučajem vjernik i da je hodočastio u Međugorje, njegovo izliječenje bismo mogli pripisati Gospi, no kako ne vjerujem u čuda, a Fred još manje, vjerojatnije to čudesno izliječenje treba pripisati krivotvorenoj medicinskoj dokumentaciji. Također je ostalo nerazjašnjeno kako netko može biti u mirovini godinama, pa se iz nje vratiti u ministarsku fotelju: mogućnosti su tu samo dvije - ili imamo ministra koji je nesposoban za rad pa ga treba smijeniti, ili imamo ministra koji je lažirao trajnu nesposobnost za rad, pa ga opet treba smijeniti (i ujedno osuditi doktora koji ga je takvim proglasio).

Stoga, kako akcija ne bi posve propala, predlažemo ministarstvu da pregleda Matićeve papire, kako bi objava registra imala bar neki učinak: za njega bar nije teško dokazati da je neovlašteno koristio povlastice, što je uostalom "vraćanjem invalidnosti" i vraćanjem mirovine i sam neizravno priznao.

skater
16-09-2014, 17:02
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/132585-a-da-od-aushwitza-napravimo-klub-swingera-a-od-jasenovca-novo-zrce.html

A da od Aushwitza napravimo klub swingera, a od Jasenovca novo Zrće?


Ekološki socijalni forum iz Rijeke želi homoseksualce poslati na Goli otok. Ozbiljno. Ne šalimo se.

Naravno, ne baš u onom smislu u kojemu su to radili njihovi ideološki očevi i djedovi. Jer, ne zaboravimo, homoseksualci su bili jednako onoliko "antisocijalistički elementi" i "nositelji dekadentnih zapadnih tendencija" koliko su to bili i "kulaci", narkomani, građanska srednja klasa - "buržuji" i brojne druge kategorije stanovništva. Možda i više.

Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) je, kako javlja HINA, u srpnju objavio javni poziv za predaju ideja, inicijativa i programa razvoja 100 državnih nekretnina u Hrvatskoj, koje stoje neiskorištene, a među njima je i zloglasni komunistički konc-logor Goli otok, na kojemu su pogubljeni brojni, prije svega, komunisti.

Među onima koji su poslali prijedlog za Goli otok je i udruga Ekološko-socijalni forum iz Rijeke koja je u ponedjeljak izvijestila da su DUUDI-ju prijavili projektom "Goli otok - European Gay Resort Croatia". Njijhova je ideja da se na tom otoku razvije specijalizirana turistička ponuda za LGBT turističko tržište, kao ciljnu skupinu kojoj Hrvatska, kako kažu, do sada nije bila jedna od primarnih destinacija.

Ideja je odmah naišla na podršku radikalnih desničarskih grupa na internetu koje se mahom slažu s tim da se homoseksualce pošalje na Goli, s kartom u jednom smjeru, uz prijedlog da "animatori" budu isti oni koji su tamo prije radili kao logorski čuvari. Predsjednik udruge, Aljoša Babić, već je i prije, piše "Večernji list", slao takve pijedloge ministru Lorencinu, no ovaj je pokazao dovoljno razuma da na njih ne odgovori. "Ne vidim koga bi to u Europi zanimalo da je ondje nekada bio zatvor Informbiroa, to je naša lokalna stvar. Pokazalo se da upravo treba razvijati destinacije na kojima se okupljaju ciljane grupe, kao na Zrću, prilika je to da Hrvatska pokaže svoju otvorenost – kazao je Babić za Večernji.

Na stranu što je dotični gospodin neuk - Goli nije bio zatvor informbiroa, upravo suprotno, ovdje se postavlja ozbiljnije pitanje. Stvarno, ako bismo na mjestu masovnog pogubljenja većinom posve nedužnih ljudi mogli napraviti party-destinaciju za LGBT populaciju, zašto ne bismo u Jasenovcu napravili to isto? Ili još jedno Zrće? Ni za Jasenovac današnja mladež u Europi ionako ne zna, a i to je uostalom "naša lokalna stvar". Po Aljoši B., "Goli otok je idealna destinacija, nenaseljena, čime bi se izbjegla reakcija lokalnog stanovništva, a s druge strane dovoljno blizu drugim otocima, Krku, Rabu i kopnu". Pa zapravo je i područje nekadašnjeg logora Jasenovac nenaseljeno i dovoljno daleko od naselja. A i u Aušvicu bi Poljaci, da su pametni, mogli otvoriti nekakav disko ili klub za swingere koji bi se tamo mogli seksati nad masovnim grobnicama bez da ikom smetaju.

Ironično je da je na Golom već snimljen jedan gay-pornić iz domaće produkcije, o čemu su mediji izvjestili još 2005. No, homoseksualaca je na Golom bilo i prije. U svojstvu robijaša, jasno. Stanoviti T. O. iz Varaždina, koji je na Golom proveo tri godine, je svojevremeno ispričao za "Večernjak": "Homoseksualizma među osuđenicima bilo je i na Golom otoku. O tome se neprestano pričalo i mi smo znali tko su ti ljudi. Uglavnom su se međusobno družili jer nitko od nas nije želio biti u njihovoj blizini, čak niti jesti za istim stolom s njima. Kad bi bili uhvaćeni na djelu, zatvorske bi ih vlasti stavljale u izolaciju u kojoj bi proveli i do godinu dana", rekao je on, potvrdivši time ono što se i znalo - kazne za homoseksualnost su u "antifašizmu" često bile strože nego za kriminal, a društvena prihvaćenost istih negdje na razini prihvaćenosti crnca u sjedištu Ku Klux Klana, jednako među drugim zatvorenicima kao i među stražarima.

"Mi osuđenici koji nismo imali takvih sklonosti tjerali smo ih od sebe kad smo shvatili njihove namjere prema nama. Gadilo nam se njihovo umiljavanje te smo ih doživljavali kao ljigavce", rekao je on u tom intervjuu. Prisjeća se kako je jedan mladić koji je bio u tzv. popravnom domu na Golom otoku nožem blanjalice rasporio od trbuha do vrata osuđenika koji mu se neprestano nametao i nikako ga se nije mogao riješiti. On smatra da duge zatvorske kazne pridonose homoseksualnom opredjeljenju mnogih zatvorenika jer većina njih nije imala takve sklonosti na slobodi. Najčešće su u odnose stupali, kaže on, za dvije ili tri kutije cigareta.

No, ono što je nama tu zanimljivo nije povijest Golog. Ideja je, jasno, idiotska: na Golom su ljudi masovno pogubljivani, mučeni i premlaćivani zbog svojih političkih uvjerenja, uglavnom posve nedužni, najčešće jer bi ih netko "otcinkao". Kao takav, Goli bi trebao biti mjesto pijeteta: uostalom, Goli je i gore stratište od Bleiburga i ostalih spomenutih, jer dok se ubijanje "neprijatelja" još može razumjeti, ako ne opravdati, Goli je bio čisti primjer komunističkog kanibalizma. Tamo je režim slao "svoje" nepoćudne i dočekivao ih špalirom batina. Primjer nedužnog čovjeka zatočenog na Golom je nedavno preminuli zagrebački umjetnik židovskog porijekla Alfred Pal, koji je nakon gostovanja u nacističkim logorima gostovao i na Golom čak dvaput - drugi put samo zato što mu je partija poslala provokatora, na čiji on "prijedlog" da podijeli neke letke nije pristao, ali ga nije ni prijavio narodnoj vlasti pa su ga poslali na još nekoliko godina "preodgoja".

I sad bi netko to pretvorio u mjesto zabave i partijanja? Ljudska glupost i bezobrazluk, reklo bi se, nemaju granica. No, zašto baš LGBT populacija? Očito, ljevica preko njih traži i nudi čovječanstvu mogućnost "iskupljenja": kao što su inicijalno "potlačeni" radnici bili subjektom revolucije, danas su to homoseksualci. Revolucija je dolaskom postindustrijske ere, u kojoj nema baš "plavih ovratnika", u paničnoj potrazi za novim subjektom. A valja se nekako, izgleda, iskupiti i za stare grijehe partije spram te populacije, a usto ista dobro dođe i kao saveznik u borbi protiv lijevog aktivizma, nekoć davno komunizma, mrske crkve koja im je vječni konkurent za srca i duše ljudi. Privremeni, doduše, jer ne treba imati nekih iluzija da ta ekipa ne bi, da je ponovo u poziciji da ima apsolutnu vlast i moć, postupila s njima isto kao i prošli put i poslala ih na party na Goli u trajanju od nekoliko godina.
Inače o tome kako bi se najbolje mogao upotrijebiti Goli postoje i drugi prijedlozi, a najčešći je onaj koji ide u smjeru da to bude destinacija za korumpirane političare iz svih naših stranaka. Konačna.

skater
18-09-2014, 02:15
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/132622-skj-sdp-i-skh-hdz-slozni-moratorijem-na-demokraciju.html

SKJ-SDP i SKH-HDZ složni - moratorijem na demokraciju!


Kad se male ruke u Saboru slože, sve se može. Pa i ukinuti članak 1. ustava. Naročito je dirljiva scena u kojoj sensei Vlado Šeks, u ulozi Darth Vladera, kaže svom mlađahnom učeniku Peđi: "Luke, ja sam tvoj otac". Imperij uzvraća udarac narodu: svi su složni da referendum treba spriječiti.
I lijevo i desno krilo partije, SKJ-SDP i SKH-HDZ, izjasnili su se za moratorij na referendume u Hrvatskoj i time suspendirali ustav, što je zapravo oblik državnog udara.

To dokazuje da je Željka Markić najbolje što se dogodilo na hrvatskoj političkoj sceni u posljednjih nekoliko godina. Bez ikakvog zaleđa u postojećim strukturama i stranim ambasadama, postala je neprijatelj broj jedan boljševicima svih boja i svih stranačkih pripadnosti. Razotkrila je da su nevladine udruge zapravo režimski pripuzi, ogolila agendu GONG-a. Ono što joj nikad neće oprostiti je da je narodu vratila vjeru u demokraciju i u sebe samog, pokazala mu da je moguće boriti se protiv sustava, i to posve legalno i legitimno, kroz institucije. Udarila je establishment tamo gdje ih najviše boli, prvo u same ideološke temelje, a potom je penetrirala u srce birokracije, u politički duopol koji se sastoji od dva krila nekadašnje kompartije, ono kroatocentrično poznato i kao HDZ, i ono jugocentrično koje se odaziva na SDP.

Oba, unatoč nepomirljivim razlikama, ipak dijele jednu osobinu: se*e im se na demokraciju. Dovela je u nepriliku kriptorežimske kolumniste koji je ne smiju podržati jer su je ionako proglasili narodnim neprijateljem i homofobnom vješticom, a ne smiju ni otvoreno stati na stranu Šeksa i Peđe jer bi izgubili i ono malo kredibiliteta što ga imaju u manje inteligentnom dijelu javnosti. Zato Tomići i Dežulovići mudro šute i radije lamentiraju o svemu nebitnom i bezveznom.

Zaustavite referendum pod svaku cijenu!

I dok su prethodni referendumi nekako i prošli, ovaj najnoviji, koji bi doveo u pitanje vječni ostanak na vlasti dvije frakcije kompartije, ne smije proći: No passaran, poručuju nam uglas dva naša najveća ustavotvora, Vlado i Peđa. Još mi je u sjećanju cinično i ljigavo Peđino muljanje kojim je nemušto branio ustavne promjene koje su trebale zaštititi svetog Josipa od sjekire i njegova šefa Mustača jer u ovoj državi od svih javnih službi, izgleda, funkcioniraju samo tajne službe: njihovi su pripadnici, osobito udbaški šljam i kosovski ološ, zaštićeniji od sredozemne medvjedice. Stvarno, ako se moglo ići s idejom da se mijenja temeljni pravni dokument države, koji je inače u demokracijama svetinja, da bi se zaštitilo nekoliko ubojica sa sjekirama, zašto se onda ustav ne bi moglo mijenjati i da bi se zaštitio cijeli politički establishment od volje naroda?

A u tom ustavu, u članku jedan, piše: "U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem." Posredno nije problem, ali ovo neposredno, izgleda, jest: što se narod ima miješati u politiku?

Politički igrokaz "ukinimo ustav" započeo je artiljerijskom pripremom preko režimskih medija, a nastavio se jučer u Saboru. GONG je, kako partija i stranka ne bi same prljale ruke, predstavio i u saborsku proceduru uputio prijedlog izmjena izbornih zakona, koje će, da ne ispadne da SDP-HDZ stoji iza te ujdurme, predstaviti "nezavisni" Jadranka Kosor i Josip Kvegav, a uz njih su u skupini bili predstavnici svih frakcija KP u Saboru.


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=-CKBW9kD8Vs

U nastavku je nastupio Smerdel u ulozi "nezavisnog stručnjaka": "Ovaj odbor bi trebao predložiti saboru da stavi moratorij na održavanje referenduma, dok se referendum ne regulira". Referendum međutim itekako jest reguliran, i previše: nema zemlje u EU koja ima restriktivnije propise o tome koliko je potpisa potrebno za referendum! Što se tu ima regulirati? Jedino to da se zabrani narodu da referendumom dira u svevlast političke kaste!

Klanjam se, sensei

A zatim na scenu stupa mudri sensei Obi-Wan Šeks, potpredsjednik Odbora za Ustav, koji kaže da je malo previše tih referenduma u zadnje vrijeme, a to stvarno nije u redu. Potom na pozornicu dolazi Predsjednik odbora za Ustav Peđa Grbin, i otriva zle namjere Markićke: "da se pod krinkom preferencijalnog glasovanja u stvari podvali građanima čitav niz drugih stvari" - kao što je recimo zabrana predizbornih koalicija. Koje su inače zabranjene posvuda u EU jer omogućavaju izigravanje volje birača, što se jasno vidi na primjeru HNS-a koji bez ikakve potpore birača praktički vlada Hrvatskom. "Zamislite kako bi javnost reagirala da je SDP prethodnih godina zatražio moratorij na održavanje referenduma", kaže mladi učenik u kameru, dok sensei stoji u pozadini. "Danas takav prijedlog dolazi s druge strane", kaže on, kao da ne znamo da je sve to - ista strana. A zatim prilazi Obi Wan Vlado, i kaže mladom učeniku, "Sila je jaka u tebi, Peđa". Odnosno, "Slušao sam vrlo pozorno, bili ste izvrsni." Na što Peđa odreagira decentnim polunaklonom.

Obi-Wan Vlado valjda nije znao da su kamere još uključene, inače bismo ostali prikraćeni za ovaj izljev nježnosti između senseija i njegova učenika. Gledajući ovu scenu, pred očima mi prolazi "Luke, I'm your father", scena iz ratova zvijezda. Doduše, tko je Peđin duhovni otac bilo je jasno još kad je ovaj pokušao mijenjati Ustav da bi zaštitio putnike za München. Nakon ove scene, ostaje nam samo još da zamislimo Vladu i Peđu zajedno na idućem prideu u Osijeku, Vladu u crnoj koži i Peđu u roza haljinici i halterima, kako se, svaki s bocom u ruci i Ghetto-blasterom na Peđinom ramenu iz kojeg se čuje Thompson, nježno drže za rukice. Nakon te dirljive ljubavne scene u Dnevniku RTL-a se pojavljuje joker "zovi prijatelja" Dragan Zelić, i tumači tulavom narodu kako će referendum "nakaradno promijeniti izborna pravila", odnosno omogućiti narodu da bira kog želi, a ne kog partija postavi na vrh liste.

Zatim se pojavljuje Bauk kao Deus ex machina, i kaže da zapravo moratorij nije niti potreban jer Sabor može dvotrećinskom većinom promijeniti Ustav! "Suglasan sam da treba promijeniti ustavne odredbe koje se tiču referenduma. Ustavne promjene su na dnevnom redu i Sabor ih može donijeti doslovno sutra", kazao je Bauk Hini.

Čeka se pravorijek mudraca

Mudri sijedi predsjednik još se nije oglasio, no on je već prije rekao da ovo s demokracijom baš nije dobro, i da bi zakon trebao biti takav da se potpisi mogu prikupljati otprilike svake pete srijede u mjesecu u uredima državne uprave od 12 do 12.15, i da referendumom treba omogućiti građanima da odlučuju otprilike jedino o radnom vremenu slastičarnica i vrstama sladoleda koje prodaju, dok ne bi bilo mudro da građani sami odlučuju o ozbiljnim stvarima koje ih se tiču jer je tu on da misli o tome. Pri čemu bi on i dalje imao pravo veta, ako mu se odluka naroda ne dopada.

Profesionalna politička nomenklatura se brzo ujedinila sada kad je osjetila da bi mogla izgubiti svoja još u komunizmu "stečena prava": Smerdel i Šeks, autori Ustava RH koji su bili i glavni kod svih kasnijih izmjena, predlažu suspendiranje točke jedan Ustava koji su sami donijeli i to zovu "moratorijem". Razni NGO-i i lažni borci za demokraciju to prešutno podržavaju jer su dio istog kupleraja. Ne treba uopće biti pravni stručnjak kako bi se uvidjelo da je ta rabota protuustavna: Sabor ima ovlasti za mijenjanje Ustava, ali nigdje nije navedeno da Sabor, niti bilo tko drugi, ima ovlasti za suspendiranje odredbi važećeg Ustava! U stvari, istup Smerdela, Bauka i Šeksa je kazneno djelo: to je poziv na rušenje ustavnog poretka! Što možemo još očekivati od tih "uglednih" stručnjaka? Možda "moratorij" na izbore? Eto, SDP i HDZ se dvotrećinski dogovore da treba iz Ustava izbaciti demokratske izbore i problem je riješen!

A da stvar bude gora, taj otvoreni poziv na rušenje Ustava dolazi od ljudi koji su do sad prozivali sve referendumske odluke naroda kao "neustavne"! Hej, gospodo, pa i narod može mijenjati Ustav - referendumom! Ustav donosi narod, za narod i u ime naroda! Američki ustav počinje s "We, the people" - "Mi, narod" - i nije se mijenjao otkad je Amerike, i nikad nikom nije palo na pamet igrati se s njim! A kamoli da bi spriječili neku treću opciju da dođe na vlast, iako i tamo de facto postoji duopol.

Usto, kad bi se veliki igrači na tržištu, recimo Apple i Microsoft, dogovorili oko nečeg, recimo cijena svojih proizvoda, na štetu potrošača, to bi se smatralo kršenjem antimonopolskih zakona i bilo bi strogo kažnjivo. I u Hrvatskoj postoje takvi zakoni koji sprječavaju oligopole, odnosno dogovor malog broja igrača koji drže velik dio tržišta na štetu potrošača. Isti zakoni bi trebali vrijediti i u politici i spriječiti stranke koje drže velik dio biračkog tijela da se međusobno dogovore na štetu birača!

Referendum je temelj hrvatske države

Hrvatska je svoju neovisnost stekla - referendumom. U temeljima ove države je neposredno izjašnjavanje naroda na referendumu. Čak ni komunisti devedesete nisu spriječili referendum o neovisnosti, kojim je, voljom naroda, Hrvatska postala država. Čak ni JNA to nije uspjela! Doduše, pokušala je poništiti referendumsku volju naroda silom oružja, pa znamo kako je završila. A to demokratsko dostignuće, izravno izražavanje volje naroda, nam sad žele ukinuti, i to u trenutku dok Škoti na referendumu odlučuju o svojoj neovisnosti! Što bi bilo da se Torijevci i Laburisti u Westminsteru dogovore i ukinu pravo Škotima da na referendumu odluče o svojoj sudbini - a mogli bi, jer imaju gotovo sav parlament, a obje stranke su jednako protiv neovisnosti Škotske? Ali čitava EU, iako je protiv škotske neovisnosti, jasno poručuje da će poštivati rezultate referenduma, kakvi god bili!

Na kraju, osobno, ne vjerujem da bi neka treća opcija nešto novo Hrvatskoj donijela jer nema razloga vjerovati da bi netko treći bio bitno različit od ovo dvoje; iz iste političke kulture teško da može preko noći izrasti nešto posve različito. No, ovdje se jednostavno radi o principima, radi se o tome da put do vlasti mora biti otvoren jednako svim građanima. Partija međutim ne da vlast: HDZ je već prije došao na glas kao lopovska i korumpirana stranka, dok je SDP u posljednjem mandatu tsunamijem zauzeo sva javna poduzeća i ministarstva, poput najezde skakavaca, poharavši javni sektor nesposobnim uhljebima i lojalnim aparatčicima koji se zadnjih godina razmnožavaju brže od žohara na smetlištu. Toj političkoj kulturi jednostavno treba stati na kraj. Referendum o promjeni izbornog zakonodavastva je dobar početak.

skater
18-09-2014, 02:43
http://dnevno.hr/vijesti/svijet/132766-tko-se-boji-slobodne-skotske.html

Tko se boji slobodne Škotske?


Nezahvalno je prognozirati išta unaprijed: sigurnije je, ako pišete za novine, biti jako pametan post festum pa reći "eto, znao sam". Ja ću ovom prilikom prognozirati suprotno anketama BBC-ja: Škotska će od sutra biti neovisna država.
Zašto? Pa jer povijest pokazuje da se na referendumima o neovisnosti uvijek mnogo više ljudi opredijeli "za" nego što su to ankete predviđale. To ne znači nužno da su ankete namještene, iako ponekad i jesu. Ne teba zaboraviti, ankete nisu samo način ispitivanja nego i kreiranja javnog mnijenja. Zato u pozadini mnogih takvih agencija stoje određene državne službe.

No, pripremaju li oni već izgovore zašto ispitivanja nisu dala točan rezultat? Martin Boon, direktor agencije za istraživanje javnog mnijenja ICM, upozorio je na BBC-ju da bi referendum mogao biti "Waterloo za polling agencije". Zna li on nešto što mi još ne znamo? Svi se slažu, podrška neovisnosti je konstantno rasla kako se referendum približavao. On upozorava da istraživanja ne samo da ne zahvaćaju jednako sve populacije – zbog metodologije – nego da ljudi često i nisu iskreni te javno zastupaju opciju koja je "društveno prihvatljivija" – zato ljevica u anketama u pravilu dobiva mnogo manje glasova nego na izborima, a isto tako i pobornici ostanka u postojećoj državi.

Zastrašivanje Škota

Dr. Stephen Fisher, sociolog, podsjeća da se to dogodilo 1992. na općim izborima, kad su svi prognozirali pobjedu laburista, a izbore je odnio John Major, torijevac. U 12 od 16 posljednjih referenduma, kaže on, konačni je rezultat bio više glasova za opciju "Da" nego što su najavljivale ankete. Uostalom, dovoljno se sjetiti posljednjeg našeg referenduma: protivnici istospolnih brakova baš nisu željeli to reći anketarima jer "nije društveno prihvatljivo" biti "nazadan", da bi u konačnici rezultat bio mnogo više glasova "za" nego što su ankete predviđale. Jesu li takvi tonovi s BBC-ja alibi za očekivani poraz krune na referendumu?

Zastrašivanje Škota sa svih strana traje već dugo vremena. Međutim, to baš nije realno, radi se više o prijetnjama: katastrofičnim scenarijima Škote se pokušava odvratiti od neovisnosti. Sve to i nije previše realno: Škota ima oko pet milijuna, naspram pedesestak milijuna Engleza, a Škotska posjeduje barem polovicu britanskih naftnih polja u Sjevernom moru. Uz to, Škotska ekonomija je u samom vrhu Ujedinjenog Kraljevstva tako da su priče o propasti Škotske ako izađe iz UK uglavnom teško lupetanje i trolanje. Jedini koji stvarno gube odlaskom Škotske su Englezi i to se iz reakcija Westminstera jasno vidi. Pa ne nagovaraju oni Škote da ostanu u UK radi Škota nego radi sebe!

Očima hrvatskih medija

No, ovdje treba spomenuti dva indikativna članka u hrvatskim medijima. Jedan smo i mi prenijeli: Premijer Španjolske Mario Rajoy osvrnuo se negativno na škotsku neovisnost rekavši da "Svi u Europi vjeruju da su ti procesi krajnje negativni" i istaknuo gospodarske razloge. "Ti procesi su mine za europski duh jer je Europa zamišljena da bi integrirala države, a ne da ih podijeli", dodao je. No, niti su ekonomski razlozi nešto zbog čega se izglasava neovisnost, već ljudsko dostojanstvo, niti baš svi misle da je to "krajnje negativno", naprotiv, Škoti uživaju mnogo simpatija, niti je Europa zamišljena da "ujedini" nacije tako da jedna vlada onom drugom, već da sve budu ravnopravne. Škoti u Engleskoj kao pojedinci možda jesu manje-više ravnopravni, ali kao nacija - nisu. Danas malo tko gleda stvari holistički pa se onda od drveća ne vidi šuma.

Taj je članak prenesen pod naslovom 'Škoti, ne srljajte u neovisnost, pogledajte kako je prošla Hrvatska!'. Stvarno, kako smo to prošli? Bar imamo svaki dan struje i benzina, što je svakako više nego što se može reći za Jugoslaviju, no stvar nije uopće u tome. Stvar je u tome da nismo narod drugog reda u vlastitoj domovini, "sidekick". Ponekad je bolje živjeti u vlastitoj stračari nego u tuđem dvorcu. Uostalom, kao da smo uz JNA i Miloševića imali i neku drugu opciju? Hrvatska je danas članica EU, što "Jugoslavija" (Srbija) nije i vjerojatno nikada neće ni biti - niti bi ikad bila da je ostala "cijela".

Članak za prijavu, ili liječenje

Zašto je Rajoy protiv, jasno je: Katalonija će, uspije li škotski referendum, tražiti neovisnost. A zašto je Oleg Maštruko iz "Buga" protiv? On je autor jednog vrlo primitivnog članka objavljenog prije nekoliko dana, u kojemu kaže:

"Gotovo nijedan narod na svijetu ne davi nas toliko svojom posebnošću, forama, kiltovima, viskijem, zasebnom - iako tragično lošom i besmislenom - nogometnom repkom, Braveheartovima, borbama za nezavisnost i kojekakvim povijesnim glupostima kao Škoti. Nevjerojatno su naporan i dosadan narod, s mnoštvom povijesnih neuspjeha, i kojem je sva ta oblaporna propaganda omogućena pukom činjenicom da su preuzeli jezik svojih osvajača, koji je "slučajno", naime zaslugom tih istih osvajača - najpopularniji jezik na svijetu. Tako da nas onda Škoti i Irci mogu daviti beskonačnim pričama o svom viskiju, Guinnessu, U2, o tome koliko su posebni i zanimljivi, i koliko im je nepravde nanijelo X stoljeća pod odurnim Englezima, a sve što vrijedi imaju baš zahvaljujući tim Englezima. I sve te priče, naravno, Škoti pričaju na engleskom, ali ne niti običnom engleskom, već nečem užasnom i nerazumljivom, što prikazuju kao "svoj dijalekt" (zapravo su nedovoljno kulturni i pismeni da nauče engleski barem koliko i prosječni Poljak i Indijac u UK). Nema naroda u Europi o kojem imam gore mišljenje, čak i svi balkanski narodi su mi draži, a mi smo zbilja božesačuvaj ekipa."

Pa nastavlja: "Niti kada im se sada nezavisnost nudi na pladnju civilizirane demokracije - koju također ne bi nikad imali da nije Engleza - neće je izabrati. Uskoro je moment istine i škotska prilika da se pokažu jesu li zadnje smeće, sjeverna Moldavija, Mladeni Grdovići natočeni viskijem i jaki samo na riječima, nule, jad, ili imaju minimum dosljednosti... Uvjeren sam da će se i opet pokazati kao šaka jada, ali Neka se čudo desi, rekao bi Bare, po ljepoti, manjku glazbenog talenta, odumrlosti mozga i količini alkohola u krvi pravi Škot".

Kad to pročitate, pomislite: je li taj čovjek normalan? Je li u menopauzi? No, mnogi ljudi, pa tako i Maštruko, su impresionirani snagom i moći dominantnih, a pritom ne primjećuju sve vrijednosti koje postoje među potlačenim narodima. Članak je zapravo za kaznenu prijavu, a možda i za liječenje u instituciji. Nazivati jedan narod šakom jada je ispod svih kriterija novinarstva. Najdegutantnije je pisanje panegirika Englezima kao naciji koja je dala Škotima sve što imaju.

Predbacivanje Hrvatima

I kao što rat u Jugoslaviji nakon prekida nekima dobro dođe za plašenje Škota, tako nekima škotski referendum dobro dođe da predbace Hrvatima "neovisnost" koju joj nikad nisu oprostili pa sve svode na ekonomski aspekt (iako i s te strane Hrvatska nesporno mnogo bolje stoji nego što je Jugoslavija stajala u zadnjem periodu svog kratkog, krizama, političkim nasiljem, i diktaturom obilježenog političkog života). Smetaju li Olegu zapravo Hrvati pa piše o Škotima, ne znam i ne mogu reći. No, ono što znam: afričke nacije, Indija, Amerika, Australija - svi oni koji su se odvojili od engleske krune u proteklim stoljećima, a svi oni itekako duguju Englezima u području kulture, imidža, jezika, civilizacijskih stečevina, to nije sporno - nikad nisu to zažalili. Neki su ekonomski uspješniji nego što bi bili da su ostali pod krunom, od SAD-a do Australije. Neki, poput Zimbabwea, su propali. Propale su i neke bivše kolonije koje nisu držali Englezi, poput Južne Afrike.

Pa dok Hrvatima mnogi i danas predbacuju oslobođenje od polukolonijalnog statusa, crncima u Africi to neće predbaciti nitko, iako je nekad najbogatija zemlja Afrike, Zimbabwe, danas najsiromašnija zemlja planeta, obilježena nasiljem i korupcijom. Tuđmana se i danas sotonizra, dok se Mandelu beatificira kao borca protiv kolonijalizma, iako je potonji, sa svojom suprugom, masovno ubijao ljude - svoje, crne ljude - omatajući ih u gume prije nego što bi ih zapalili, raširio prinudu i korupciju zemljom i inzistirao na nasilju kao metodi političke borbe. No, njihova je borba "sveta": krivnja je eto bijelog čovjeka što ih je kolonizirao, a da nije, kažu mitovi i legende, oni bi danas bili razvijeni baš poput nas, iako su u 19. stoljeću, kad je bijeli čovjek došao u subsaharsku Afriku, živjeli u predcivlizacijskim zajednicama i nisu poznavali nikakve vidove državne organizacije, kamoli što drugo.

Gdje bi Škoti danas bili da nisu bili pod vlašću Engleza?

A ni u tim zemljama nema nikog tko bi želio vratiti Engleze kao kolonijaliste: to bi prije svega značilo priznati svoju inferiornost u odnosu na njih. Nametati Hrvatima (ili Škotima) inferiornost pričama kako je pod Srbima/Englezima bilo bolje, znači jednostavno poručiti: "vi ste manje vrijedni kao nacija, gluplji ste, zaostali, i bez nas, rase gospodara, niste si u stanju ni cipele vezati". Dok za Engleze u Africi za takve priče bar ima osnove, iako ne i moralnog opravdanja, za priču o Hrvatskoj koja je cvala pod vlašću Beograda temelja nema (dovoljno je pogledati gdje je Hrvatska bila u odnosu na ostale srednjoeuropske nacije, pa i neke zapadnoeuropske, 1918. i koliko je zaostala do 1991.).

Gdje bi Škoti danas bili da nisu bili pod vlašću Engleza? Sigurno da ne bi živjeli u pećinama ni na granama drveća. Civlizacijski utjecaji se šire i mimo kolonijalnog statusa. Škotska je dio sjeverne Europe, a tamo zaostalih baš i nema, s Englezima ni bez njih. U svakom slučaju, sloboda i neovisnost su općeprepoznate civilizacijske vrijednosti, koje neki ni danas ne žele priznati kao takve pa lamentiraju o "ekonomskim posljedicama" koje su za tu priču zapravo nebitne. Vjerojatni sutrašnji odlazak Škota uostalom i nije nego nastavak procesa raspada britanskog imperija koji traje još od smrti kraljice Viktorije. To što težnje za neovisnošću kod Škota nisu tako jake kao što su bile kod Iraca, valja pripisati tome što su religijske (Škoti su prezbiterijanci, dakle protestanti kao i Englezi, koji su Anglikanci) manje nego između Iraca i Škota, a time su manje i kulturološke razlike koje stoje u pozadini svake težnje za neovisnošću. No, to ne znači da Škoti na svoju neovisnost imaju puno pravo.

NorthStand
18-09-2014, 03:13
Marcel ponovo u "turbo izdanju". :naklon

samo mora pripazit, da ga zbog ovakvih stavova i kolumni ne proglase "turbo ustašom". :kez

skater
18-09-2014, 14:20
Branko Smerdel je svojim istupom glede referenduma izgubio svaku vjerodostojnost kao profesor i "neovisni stručnjak".

skater
19-09-2014, 19:32
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=xBZi6HqDwcQ

http://dnevno.hr/vijesti/svijet/132935-je-li-referendum-u-skotskoj-namjesten-video.html

Je li referendum u Škotskoj namješten? (VIDEO)


Ovaj video od jutros kruži internetom, a prikazuje neke slučajeve za koje autori videa kažu da su očito muljanje s glasovima, u korist "ne" opcije.

Pobornici neovisnosti Škotske teško se mire s porazom na referendumu. Tvrde da je bilo namještanja glasova. Još je Staljin rekao, "Oni koji glasaju ne odlučuju ni o čemu. Oni koji broje glasove odlučuju."

Cameron nije Staljin, ali gornji video ipak budi određene sumnje u potpunu regularnost referenduma. Opet, znajući kako u praksi izgleda čuveni engleski "fair play", kojeg smo bar mi ovdje više puta iskusili na svojoj koži, od stvaranja prve Jugoslavije, preko Simovićevog puča u Beogradu, za koji je otvaranjem arhiva nakon 60 godina i dokazano da ga je organizirala i provela britanska tajna služba - i time uvukla Jugoslaviju u drugi svjetski rat, što je rezultiralo s milijun mrtvih - do događaja oko generala Gotovine i "suptilnog" miješanja preko medija, NGO-a, i tajanstvenih financijera određenih kandidata u izborne procese u Hrvatskoj, Srbiji i drugdje - ne treba posve isključiti ni prljave igrice, od propagandnih pa do onih na samim biralištima.

U anglosaksonskom svijetu ljudi uglavnom odbacuju takvu mogućnost, vjerujući u poštenje svojih političara i demokratske standarde koji tamo vladaju. Jedan tweet kaže, "Škotka nije Sudan, naravno da nije bilo namještanja". Škotska, naravno, nije Sudan, ali ni Engleska baš nije uzor fair playa u međunarodnim odnosima: imperijalne sile se jednostavno ne ponašaju fer. Inače ne bi bile to što jesu - imperijalne sile. Njihove se službe ipak služe sofisticiranijim metodama psihološkog pritiska i indoktrinacije nego one Sudanske, koje se uglavnom uzdaju u pendrek i toljagu.

Drugi komentar kaže, "Ako mislite da je jedna od najstarijih demokracija na svijetu, Ujedinjeno Kraljevstvo, namjestila ovaj referendum trebate se sabrati". No, to što je jedna od najstarijih demokracija, znači među ostalim i da je jedna od najiskusnijih u namještanju rezultata - ne bi bilo prvi put...

Policija kaže: da u Glasgowu istražuju 10 slučajeva kod kojih se sumnja na izbornu prevaru nakon što ih je gradsko vijeće Glasgowa kontaktiralo jučer nakon rezultata. Oni kažu da se radi o slučajevima gdje bi se netko pojavio i glasao pod lažnim imenom, da bi se stvarna osoba pojavila kasnije i pokušala glasati. Stewart Hosie, glasnogovornik u Westminsteru, kaže da je "jako žalosno što ljudi tome pribjegavaju kako bi lažno glasali". On je za Sky news rekao: "Ti listići su identificirani, s njih će biti uzeti otisci prstiju, policija će obaviti svoj posao i siguran sam da će, tko god je to radio, biti uhvaćen i osuđen." No, kaže da to neće utjecati na rezultat.

Policija u Škotskoj je rekla da je u tijeku istrana "manjeg broja" glasačkih listića koji su kompromitirani. Njihov glasnogovornik kaže: "Policija sigurnost ovog referenduma shvaća najozbiljnije i radi s partnerskim agencijama, uključujući lokalne vlasti i osobe zadužene za brojanje glasova, da osigura integritet glasovanja."

No, snimka ne dovodi u sumnju birače koji su dvaput pokušali glasati, nego one koji su glasove brojili. Teorija zavjere ili realna mogućnost? Pogledajte pa prosudite sami.

skater
19-09-2014, 19:33
http://dnevno.hr/vijesti/hrvatska/132918-mladi-antifasisti-brodom-hrm-posjetili-titovu-spilju-vis.html

'Mladi antifašisti' brodom HRM posjetili Titovu špilju, Vis...


Mladi antifašisti grada Splita su išli u Komižu obilježiti 70. obljetnicu nečeg nejasnog. Piše "70. obljetnicu značaja otoka Visa u narodno-oslobodilačkoj borbi", što god to značilo. Brodom HRM.

Kad već brodovi HRM razvoze Stazića na ljetovanje na Brijune u sklopu programa "sve po sedam kuna", rezerviranog za zastupnike u Saboru, i Radu Šerbedžiju s obitelji i prijateljima, što ne bi i njih?
"Jučer smo bili u Komiži povodom 70. obljetnice značaja otoka Visa u narodno-oslobodilačkoj borbi. Plovili smo s HRVATSKOM RATNOM MORNARICOM, a sam događaj je bio pod pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog Sabora, gospodina Leke. Uz prigodne govore, valja spomenuti i 22-minutni film El Shatt, izložbu fotografija iz El Shatta te izvedbe klape Liket. Također smo posjetili Titovu špilju", kaže status na faceu ove vesele družine.

Pa kud na Vis brodom neprijateljske "ustaške" vojske? Zar JNA više nema koji razarač da ih preveze? Da stvar bude bolja tamo su išli brodom BS-73 "Faust Vrančić", zapovijednim brodom HRM-a. A izgleda da ni trajekti više ne voze do Visa. Doduše, spomenuti brod, iz nekog nama nejasnog razloga, na boku ima plavo-bijelo-crvenu traku s hrvatskom "šahovnicom" između, pa je kao takav valjda mladim antifašistima prihvatljiv. O grafici na brodu bismo ipak trebali pitati nekog u ministarstvu.

Ako je po fotografijama suditi, a na facebook su stavili njih 19, dotični "mladi antifašisti" imaju u prosjeku oko sedamdeset godina, nedovoljno da bi sudjelovali u Drugom svjetskom ratu, previše da bi sudjelovali u Domovinskom, ali taman dovoljno za boračku na dva svjedoka. Uz njih ima na fotografijama i nešto mladih ljudi, koji su premladi da bi sudjelovali u bilo kom od dva rata, ali očito su fanovi onog koji je završio pobjedom JNA, više nego onog koji je završio porazom iste.

Osobno, da sam ja "Mladi Antifašist(a)", odbio bih voziti se brodom ustašoidne, klerofašističke Hrvatske ratne mornarice, koja je antifašističku JNA potukla do koljena. Ali, eto, kako Titov "Galeb" još uvijek nije u plovnom stanju, a kad će biti ne zna se - Obesnel ipak nema stotinjak milijuna dolara potrebnih da se ta nakupina hrđe i leglo štakora osposobi - nije im ostalo jadnima ništa drugo. Država, očito, ima para za prijevoz mladih antifašista do Visa, ali nema novca za asistente djeci s posebnim potrebama.

Uglavnom, lijepo je da HV slavi pobjede JNA, uz visoko pokroviteljstvo predsjednika Sabora Leke, i blagoslov Ive Josipovića. O trošku poreznih obveznika. Trajekti su za luzere, kažu iz jedne druge splitske udruge, "urbana desnica"... a za mlade antifašiste, tu je HRM. Njima je i "anti-antifašistička" Hrvatska vojska ok, dok god je besplatno. Tko su fašisti, ako je HV antifašistička, ostaje otvoreno pitanje.

skater
22-09-2014, 22:33
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/133097-spomenica-je-tu-a-gdje-su-cekovi.html

Spomenica je tu, a gdje su čekovi?


Spomenica se negdje zagubila, kaže, pa slučajno završila u smeću. Njemu se često slučajno zagube stvari. Tako su se slučajno zagubili i čekovi iseljenika iz Australije, samo što njih nitko nije pronašao u smeću. Za sad. Možda su u nekom drugom kontejneru, tko zna. A možda su u šumi.

Tuđmanovi transkripti također nisu pronađeni u kontejneru. One su već davno prije toga predane "novinaru" tiskovne agencije u Hrvatskoj poznate kao MI6. I poslužile su kao temelj za pisanje optužnice protiv čovjeka koji je Mesiću dao čin general - bojnika - a i omogućio mu da postane premijer, i tako uskrsne svoju manje-više kokošarsku "političku karijeru", koju je sedamdesetih gradio na progonu potpisnika Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika, a koja je naprasno završila kad je pokušao "privatizirati" lokalnu tvornicu, što je kasnije proglasio "političkim progonom". Zašto ga je Tuđman, zajedno s bulumentom udbaških kadrova - Boljkovcem, Manolićem i drugom bratijom - uopće izvukao iz naftalina, i koja je točno bila njihova uloga u stvaranju države, i danas nije posve jasno. Isto kao što nije jasno je li Tuđman trebao njima, ili oni njemu, i bi li on mogao uopće doći na vlast bez blagoslova "službe". Ono što jest jasno je da su oni od početka bili peta kolona koja se dotičnog gledala riješiti. Na kraju se riješio on njih, i rat priveo kraju. Uz ishod koji im baš i nije najbolje odgovarao.

Stvar bi u nekoj državi u kojoj građani imaju malo manje kompleksa i malo više drže do sebe kao političke nacije bila prvorazredni skandal. Da je tako što uradio koji američki predsjednik - pa da se baš radi o papiru koji potvrđuje sudjelovanje u Amerikancima inače mrskom vijetnamskom ratu - već bi netko pokrenuo proces impeachmenta. Je li to mala intimna politička osveta Tuđmanu, koji je taj papir potpisao? A prvorazredni bi skandal bio i da predsjednik kupuje vilu novcem za koji se ne zna odakle mu, nego ga je "posudio od prijatelja". Tajanstvenog. Jer ljudi inače posude onak na viđenje frendovima dva milijuna kuna, i ne traže ih natrag godinama. Samo kamate su na taj iznos oko sto tisuća kuna godišnje, ali tko nam kriv što nemamo takve prijatelje koji će se odreći tog novca za svoje prijatelje.

No najintrigantnije je predsjednikovo objašnjenje kako oni nisu iselili iz toga stana: "Mi smo i dalje u tom stanu u Ilici. Nema novog stana. Nakon što ste mi javili za pronalazak tih spomenica, raspitao sam se u obitelji i o tome nitko ništa ne zna. Očito je onda kod nekog velikog pospremanja to nehotice uklonjeno. Nitko to nije namjerno učinio. Možda su se te spomenice nalazile na nekoj hrpi, umetnute među papirima, pa smo uklanjajući tu hrpu papira nehotice bacili i te dokumente".

Dakle, predsjednik je uz novu vilu zadržao i stari stan, za koji je rekao da će ga prodati kako bi vratio tajanstvenom prijatelju "posuđeni novac": lijepo se tih kamata nakupilo do sad otkad nije predsjednik, bar pola milijuna kuna. Ali eto prijateljima se posuđuje beskamatno. Ako ćemo vjerovati Mesiću, autoru izjava "Nikad nisma bio u Haagu, a kamoli svjedočio", "Srđan Mladinić nije moj prijatelj i ja nisam zvao Podravku da mu da kredit", "Moje ime se ne spominje u optužnici za Patriu" i mnogih drugih od kojih bi nekima narastao nos, ili se bar zacrvenio obraz. Papiri nisu bačeni namjerno? Čak i da nisu, kakav je to čovjek koji svoje dokumente tako drži da ne zna gdje su pa slučajno završe u smeću? Je li onda problem samo u njegovoj neurednosti, pa su tako posve slučajno i transkripti završili u Haagu, a čekovi se slučajno zametnuli?

Nije ni bitno. Bitno je da je, kad su se izgubili čekovi, Stjepan Mesić rekao da on nije kriv "jer nije unovčio čekove", pa po njemu nije ništa ukrao. To ima smisla koliko i reći uzeo sam dijamante, ali ih nisam prodao nego sam ih izgubio, pa eto nisam lopov. Zapravo, i manje: čekovi su, po hrvatskom zakonu, gotovina: ček, mjenica i novčanica su gotovinska sredstva, podjednako. "Unovčavanje čeka" nije čak ni podizanje gotovine - samo zamjena jednog gotovinskog sredstva drugim. Dakle, čak i kad bismo Stipi vjerovali - "gubitak" čekova bi i dalje bio krađa: ako preuzmete državnu gotovinu, a ne predate je u riznicu, odnosno tamo gdje treba, ukrali ste novac. Ili bi to tako državno tužilaštvo trebalo tretirati. Čak i ako ste izgubili novac, i dalje se radi o krivičnom djelu, jer za preuzeti novac odgovarate osobno.

Zato ovom prilikom ponovo moramo pitati državno odvjetništvo, kani li itko pokrenuti slučaj "izgubljenih čekova", ili se čeka da ih netko "slučajno" pronađe u Stipinom kontejneru za smeće? Mi nekako ne vjerujemo da će se oni tamo ikad pronaći. Neovisno o predsjednikovoj sklonosti zametanju stvari, zaboravljanju bitnih događaja iz vlastite bliže prošlosti, i ostalim kognitivnim suficitima koji se kod njega pojavljuju prigodno. Otprilike kao što se junacima trash filmova obično pri ruci nađe nešto prigodno u kritičnim situacijama kako bi se izvukli iz gabule. A ne bi bilo zgorega ni oduzeti mu sva odličja koja je, posve nezasluženo, dobio u ratu, kao i činove. Ako ni zbog čega drugog, a ono zato jer je pokazao koliko mu je do njih stalo.

skater
22-09-2014, 22:43
http://dnevno.hr/vijesti/komentari/132668-slucaj-sisackog-zeta-vrijeme-je-da-kazemo-to-nije-nas-rat.html

Slučaj 'sisačkog zeta': Vrijeme je da kažemo 'To nije naš rat'

Ratnohuškačka propaganda ima svoja pravila. Kampanja koju neki mediji, prije svega oni iz EPH grupe, vode protiv islamista, slijedi sva ta pravila.


Sotoniziranje neprijatelja, stvaranje iluzije ugroženosti uz jasno upiranje prstom u "ugrozu", katastrofični scenarij ako mrski neprijatelj nadvlada, sve smo to već gledali i znamo kako ide. "Krvoločni džihadisti ubili sisačkog zeta"; "Britanija kreće u lov na sisačkog zeta", "Bijes zbog ubojstva sisačkog zeta", "Moj otac je heroj - Životna priča Davida Hainesa, sisačkog zeta kojeg su likvidirali džihadisti", "Kolega sisačkog zeta sljedeći je na popisu nemilosrdnih džihadista".

Sve su to naslovi objavljeni u nepunih tjedan dana u istoj dnevnoj novini. Primijetite da se ritimički, gotovo hipnotički, ponavlja sintagma "sisački zet": ona je tu da stvori dojam da je ubijen jedan od nas, naš čovjek. I mi ga trebamo osvetiti. A takvih članaka ima još desetke: Zar je ubojstvo britanskog humanitarca najveći problem ove države, u vrijeme kad je zemlja poharana poplavama, kad oba krila partije zajedno suspendiraju Ustav, što bi svugdje drugdje bio prvorazredni politički skandal, kad se osuđena kriminalka iz zatvora vraća u saborske klupe? A ne.

Da biste nahuškali narod, morate ih zastrašiti. Treba širiti paranoju, sotonizirati islamiste. "ISIL u idućih pet godina planira osvojiti i Hrvatsku", kaže jedan od debilnijih naslova. Jutarnji je pisao i o tome kako "Islamska država" uključuje i Hrvatsku te to potkrijepio "mapama" iz nekog mračnog kutka interneta, iako je sam ISIL jasno rekao dokle seže njihov kalifat. "ISIL prijeti Hrvatskoj", kaže jedan drugi naslov. Čime? Epidemijom ušiju iz njihovih bradurina? A onda se desio slučaj da je stradao jedan Britanac u Iraku, koji je igrom slučaja bio oženjen Hrvaticom. Što je krunski dokaz da nas islamisti ugrožavaju, samo što eto horde bradatih džihadista nisu navalile na granice Hrvatske! Paranoja se širi i preko ono šake jada iz Maoče: istina, tamo živi par stotina ekstremista, no, realno, oni Hrvatskoj predstavljaju prijetnju koliko i "Vlada RSK u egzilu" koja još uvijek ratuje na internetu za srpski Knin. Zapravo, kad razmislim, i manju.

Radi se dakle o čistoj propagandi. O, ne nisam nikakav antiamerički nabrijan lik, naprotiv. Nisam od onih koji Ameriku smatraju zemljom kretena. To je vodeća zemlja zapadnog svijeta, zemlja kojoj dugujemo većinu tehnologije i znanstvenih otkrića zadnjih sto godina, zemlja koja je dva puta u prošlom stoljeću morala spašavati Europu od vlastite gluposti i vaditi je iz svjetskih ratova koje je sama zakuhala. Bio sam strahovito bijesan zbog "tako im i treba" reakcija u Hrvatskoj nakon 9/11, i teoretičara zavjera koji su koristili ljudsko neznanje da bi dokazali da avioni nisu pali nego valjda još uvijek lete. Da, čak sam podržao njihovu intervenciju protiv Sadama, jednostavno zato jer je on bio masovni ubojica koji se služio bojnim otrovima, i koji je prouzročio dva gadna rata u susjedstvu - onaj s Iranom, na koji mu je Amerika progledala kroz prste po sistemu "neprijatelj našeg neprijatelja je naš prijatelj", i onaj protiv Kuvajta, na koji mu nije progledala kroz prste jer je dirao u njihovu naftu. Da, smatram da je Amerika dala Europi i svijetu jako mnogo toga, od krumpira, rajčica i graha do moderne demokracije, televizije i serijskih, jeftinih automobila. Ne, ne smatram da je Amerika naš neprijatelj, iako se ne slažem s gay-agendom i istospolnim brakovima, niti nametanjem vlastitih rješanja drugima kao jedino ispravnih.

Ali njihova politika na bliskom istoku je čista katastrofa, i mi je ne trebamo slijediti. Amerika je prvo aktivno podržavala "freedom fightere" protiv tamošnjih diktatora, iako su od početka mnogi upozoravali da su oni obična pljačkaška i koljačka bagra, a ne romatnični heroji koji se bore za slobodu. To ne znači da imam simpatija za tamošnje diktatore poput Asada. Ali, eto, nemam ni za njegove suparnike. Podržati bilo koju stranu tamo ima smisla koliko je imalo i podržati Staljinove armije u borbi protiv Hitlera, i obratno.

Ukratko, ono što se događa u Siriji i u Iraku nije naš rat. Mi ga nismo zakuhali. Da, to je grozno, ali to se nas ne tiče. Da, islamisti su okrutni, oni bi nas vjerojatno sve povješali na bandere da mogu - ali ne mogu. Mi nemamo milijune imigranata iz Pakistana koji bi svake godine slavili 9/11, poput Britanaca, niti izravne interese na bliskom istoku. Hrvatska se islamiste zapravo ne tiče kao takva, niti se oni tiču nas. Ne, nisam naivan što se tiče islamskog terorizma, sjećam se jako dobro kad je tada još nepoznati Osama Bin Laden poslao dvojicu svojih bradonja da se zabiju auto-bombom u policijsku stanicu u Rijeci davne ratne 1993., jer je Hrvatska izručila jednog njegovog terorista Egiptu, gdje su ga čekala vješala. I to je u redu, s teroristima treba tako postupati, poslati ih tamo gdje ih čekaju vješala. Ne treba strahovati pred prijetnjom terorizma, jer strah više nego išta izaziva predatore.

No, ne trebamo se niti petljati u ono što se nas zapravo ne tiče. Opasnost od islamskog terorizma se preuveličava iz očitih političkih i politikantskih ciljeva, pa iako ona postoji u Hrvatskoj, zapravo je minimalna. Misli li stvarno itko pri zdravoj pameti da će sto bradatih polupismenih šehida iz Maoče zajedno sa svojim kozama i ovcama navaliti na granice Hrvatske? Misli li itko da će islamisti iz Sirije u pet godina pregaziti Tursku, Grčku, Bugarsku, Srbiju, i doći na granice Hrvatske? Naravno da ne. Nisu u stanju osvojiti niti Damask. A kako stvari stoje neće ni biti.

Amerika opasno luta u svom odnosu prema islamistima, koji je u kratko vrijeme skliznuo od pune podrške "freedom fighterima" i njihovog podučavanja i organiziranja do potpunog sotoniziranja istih. Slično se događa u odnosu s Rusijom: Putin svakako nije cvijeće, ali njegovo sotoniziranje na zapadu prelazi granice razuma. Kissinger je jasno rekao da to nije politika, nego alibi za nemanje politike. Trebamo li mi, iz tko zna čijih interesa, slijediti američku politiku u njenim lutanjima i zabludama? Naravno da ne. Ne dijelim stavove pacifista i "Occupy Croatia", na kraj pameti mi nije demonstrirati protiv "američkog imperijalizma" koji je po njima korijen svega zla na svijetu, ali jesam pobornik toga da gledamo svoja posla i ne petljamo se u što se ne trebamo petljati. Ne smatram da se Hrvatska treba braniti na avnojskim granicama, naprotiv: pobornik sam aktivnog pristupa, ali hrvatski interesi se u ovom trenutku sasvim sigurno ne brane ni u Siriji ni u Iraku. Možda tek u Ukrajini, a i to je pitanje. Prijetnju našem načinu života i kulturnom identitetu ne predstavljaju islamisti, a prijetnja našoj slobodi i demokraciji ne dolazi s bliskog istoka nego iz saborskog Odbora za Ustav, gdje su se slizali Peđa, Vlado, Dragan i Ivo u namjeri da ukinu demokraciju u Hrvatskoj. Pitanje ostaje, tko i zašto želi uvući Hrvatsku u jedan sasvim nepotreban križarski rat?

caporegime
23-09-2014, 14:11
ovakvim je tekstovima marcel barem učinio nemogućim da se ikada pojavi na televiziji kao gost komentator, što je jedna od novijih jugo novotarija kad pozovu nekog ideološki sličnog novinara koji glumeći nepristranost potvrđuje ono što su jugo propagandisti na htv-u odlučili plasirati javnosti.
s dva-tri takva gostovanja čak bi i nesamokritične priglupe jugotifusare bacio u očaj budući čak ni oni ne bi mogli, barem sami sa sobom, osporiti mu argumentaciju.

skater
23-09-2014, 18:25
ovakvim je tekstovima marcel barem učinio nemogućim da se ikada pojavi na televiziji kao gost komentator, što je jedna od novijih jugo novotarija kad pozovu nekog ideološki sličnog novinara koji glumeći nepristranost potvrđuje ono što su jugo propagandisti na htv-u odlučili plasirati javnosti.
s dva-tri takva gostovanja čak bi i nesamokritične priglupe jugotifusare bacio u očaj budući čak ni oni ne bi mogli, barem sami sa sobom, osporiti mu argumentaciju.

Gostovao je u emisiji "Oluja" Ozane Bašić, 8.4.2014.

Evo je ovdje:


http://mreza.tv/wp-content/uploads/2014/04/OLUJA_EP76_08_04.mp4

NorthStand
23-09-2014, 18:38
po meni amerika se nema šta petljat po bliskom istoku, a pogotovo ne na kontinentima na kojima ona nema ni svoje ljude ni ništa, osim nekih svojih interesa koje štiti financiranjem sebi podobnih terorističkih skupina. amerika je i stvorila većinu tih terorista, kome to nije jasno taj je glup ko kurac. osama bin laden je idejno njihov proizvod, koji su platili u krvi. i neka su. svatko tko se zajebava s time, na način kako su se ameri zajebavali i kako se i danas zajebavaju treba da dobiju svojevrsni "račun". isto po pitanju ukrajine, čačkali su vraga, i sad kad je pokazao svoje pravo lice sada šalju sankcije rusiji i glume svijetske žandare. ne možeš prvo kurit vatru, a onda je kad se razbukta previše više nego što si očekivao, gasit. ameri vode globalno gledano glupu politiku, i s ovakvom politikom u budućnosti će imati velikih problema. ja nisam isto antiamerički nastrojen, dapače gledam isključivo na njih preko naših odnosa s njima, kao što svatko treba gledat prvo sebe a onda ostale jer živimo u sebičnom svijetu gdje nema mjesta za "širokogrudnost". prema tome, manimo se mi hitlera holokausta i američkih bombardiranja bliskog istog i vijetnama. mi s navedenima moramo gledat svoje interese, i samo svoje, židovi prvi to rade ali će od cijelo svijeta petetično po pitanju holokausta tražit razumjevanje i solidarnost i ronjenje krokodilskih suza. jbg, šta da kažem nisam od onih što roni suze na dnevnik ane frank, niti sam od onih koji me zanimaju takvi dnevnici, jer npr naša djeca po Vukovaru 1991 nisu imala ni priliku pisat dnevnik od silnog sranja koje se događalo u njihovoj blizini. to ne znači da ne poštujem te žrtve rata, poštujem ali one nisu naša briga. mi moramo počet konačno vodit briu o sebi ko narod i država, a ne gubit dragocijeno vrijeme uvijek na druge i na tuđe žrtve i na tuđe probleme, jer o našim žrtvama i našim problemima nitko ne snima filmove u holivudu kako to rade židovima. ne nisam ljubomoran zbog toga na njih, već samo kažem da se i mi poput njih više moramo usredotočist na sebe, a i iskreno i da je nas par miliona pobijeno od strane hitlera nikad ne bih volio da se na račun toga vrši propaganda i snimaju filmovi u holivudu kako to očito prija židovima. neki izgleda vole ekranizirat svoju žrtvu, ja ne volim. ja volim da mogu otić na grob svojih pobijenih u miru i tišini, i bez puno novinarskih i filmskih kamera. ne znam zašto od takvih stvari, neki ljudi imaju potrebu napravit medijsku sapunicu? valjda su neke stvari intimne prirode, i treba ih zadržat samo za sebe? no dobro ne da mi se više, shvatili ste što želim reći.

šta je tu je, svijetska politika je takva kakva je mi je ne možemo promjenit, niti ćemo moći utjecat na nju ko neki. npr ameri, ali možemo gradit svoje odnose s tim državama na svoju korist, i ne moramo uvijek i bespogovorno prihvatit sve što oni nama predlože i stave na naš stol, politika nije samo prihvaćanje već i odbijanje ponuđenih prijedloga. nitko nas ne sili da idemo na bliski istok ili afganistan, ako mi to ne želimo možemo i odbit. iako moramo biti svijesni da odbijanjem avanture u afganistanu, naša država ne bi u amerima dobila jakog partnera kako je sada slučaj. taj angažma je politički angažman, naši vojnici su tamo zbog hrvatske a ne zbog afganistana. jer time se jača položaj hrvatske, u očima amera a automatski i cijelog tog popularno znano "zapadnog svijeta". kao što je i hitler bio zadovoljan, pavelićevim slanjem 369 divizije u staljingrad. bez muke, nema nauke. :de šalu na stranu, povijest je puna primjera gdje jedna država i vojska pomaže drugu da bi ostvarila svoje ciljeve, zašto netko misli da je to u tom slučaju bilo drugačije? nisu li britanci i ameri svijesno podržali staljina, koji eto i sam marcel kaže nije ništa bolji od Hitlera, dapače još je i gori jer Hitler nije ubio 10 miliona nijemaca, točnije ubio ih je 5 jer su to službeni podaci o broju ubijenih nijemaca tokom drugog svijetskog rata. i to u ratu, u kojem su oni svijesno sudjelovali i u kojem su podržali hitlera, a to što danas glume primadone i uče kako je to loše je samo dokaz kud sve ta globalizacija ide. ameri ne uče kako su njihove invazije po svijetu, nacističke i fašističke već baš suprotno, kao što ni englezi ne uče da su radili genocide u vrijeme koloniziranja. kao što ni Rusi ne uče, da su napravili nešto posve nepravedno kad su asimilirili baltičke zemlje i poljsku. ali zato svi moramo učit, kako je holokaust grozan i kako je hitler glavna baba roga drugog svijetskog rata. sory ekipa, ali fuck off. ne nasjedam na te globalističke poglede, jer ne želim djelit stajališta s onima koji svijet mjenjaju silom a onda se pri tom zgražaju upotrebi iste te sile. šta ga kažem, ovce ostaju ovce, a ova ovca ipak nije za šišanje. ponavljam šta će hićo ili obama radit negdje daleko, nije naš problem naš problem je kako se oni ophode prema nama, i šta mi možemo u suradnji s njima postić dobroga za sebe i svoju državu. to je ono što nas treba zanimat, a ne to jel netko bacio bombe po staljingradu ili hirošimi i nagasakiju, da ja to osuđujem to su sve strašni zločini ali zbog tih zločina ne smije ispaštat naša država i naša nacija, kratko i jasno. to su tuđe žrtve, i tuđi problemi koje mi nemamo šta vezat uz sebe. svijet je okrutno mjesto, i zato treba gledat samo na sebe i svoje probleme, jer s gledanjem na tuđe možemo samo sebi napravit probleme tamo gdje ih nema. ali vojna suradnja mora postojat, zbog nas ne zbog njih, nismo mi u afganistanu mimo svoje volje tamo smo da imamo političko zaleđe i potporu amera u nekim političkim pitanjima kad ona iskrsnu. ništa nije to tamo uzalud, niti smo mi tamo da bi se borili protiv terorizma. niti će oni ikada istrijebit talibane, talibani su na svojoj zemlji oni nisu. a ni mi skupa s njima, ali to tamo što radimo je za naše dobro i zato to podržavam. a da gajim iluzije o porazu talibana, ne gajim jer znam da ih nitko neće porazit. osamana bin laden je jedan čovjek, talibana je puno rambo je sniman dok su se borili protiv sovijeta sada ga više ne snimaju kad se bore protiv njih. :zubo

skater
29-09-2014, 23:45
http://www.dnevno.hr/vijesti/regija/133677-beograd-kao-belfast-uz-ovakvo-osiguranje-i-ovk-bi-mogla-organizirati-paradu-u-beogradu.html

Beograd kao Belfast: Uz ovakvo osiguranje i OVK bi mogla organizirati paradu u Beogradu


Radi li se o pobjedi tolerancije i razuma, ili sukobu civilizacija i silovanju Srbije? Beograd je jučer izgledao kao Belfast, i to na loš dan.

Ne slučajno. Što povezuje unionističku paradu "narančastog reda" (boja protestanata) i pride u Beogradu, koji je Srbiji postavljen kao uvjet za pregovore s EU, a vjerojatno i još ponešto?

Protestanske i unionističke grupe okupljene u "narančasti red" (boja protestanata) svake godine proslavljaju svoju ratnu pobjedu iz 1690., šetnjom kroz katoličke četvrti Belfasta. I dok katolici to vide kao besmislenu i grubu provokaciju, protestanti pokušaje da se njihova šetnja ograniči na njihove dijelove grada uglavnom vide kao kršenje svojih prava i napad na protestantsku kulturu.

Iz perspektive irskih katolika i srbijanskih pravoslavaca, obje predstavljaju kulturološku dominaciju protestantske kulture, a svrha im je "pacificiranje" lokalnog stanovništva i pokazivanje tko je gazda - jer, u konačnici, parade tome i služe. Iz perspektive globalistički nastrojenih aktivista za ljudska prava, predstavljaju širenje "univerzalnih" vrijednosti. No, koliko su one stvarno univerzalne? Kako god gledali, "parade" se oduvijek organiziraju u čast pobjeda, prije svega vojnih. Pitanje koje se postavlja je, tko je tu zapravo pobjednik, a tko je poražen?

Aktivisti će spremno odrecitirati svoju mantru: pobjedilo je čovjekoljublje, ljudska prava, i ljubav, a poraženi su mržnja, netolerancija, i par starih prdonja koji na sve to odmahuju glavom i pitaju se kuda svijet ide. No, stvari su mnogo kompleksnije od toga, naročito kad se gledaju sa striktno političkog aspekta - a mene, iskreno, drugi aspekti gay aktivizma niti ne zanimaju niti su oni uopće u cijeloj priči bitni. Ti drugi aspekti, naime, ne prelaze vrata spavaće sobe, dok je parada ulicama striktno politička manifestacija moći.

Jalova pobjeda

"Pobjeda" je, reklo bi se, jalova, kao uostalom i ona u Splitu gdje je pride prvotno zamišljen više kao napad na kulturni identitet grada, nego kao zalaganje za toleranciju spram homoseksualaca, pa danas protiče mirno, uz potpuno ignoriranje građana i gorak okus prisile i nametanja. I dok "liberalni" Beograd govori o uspjehu, iako pretvoriti grad u zonu pod vojno-policijskom opsadom i nije zapravo neki naročit uspjeh za nekog tko sebe zove "civilno društvo", prije epski promašaj, onaj drugi, pravoslavni i srpski Beograd, upozorava da bi uz takvo osiguranje i Oslobodilačka vojska Kosova s Tačijem na čelu kolone mogla napraviti paradu kroz centar Beograda. I to s Thompsonom za mikrofonom, Naserom Orićem kao DJ-em na kamionu, i Haradinajem kao prodavačem sjemenki.

Uspjeh je to manji što je policija svoj posao odradila preko volje, uz pokušaj organiziranja štrajka. Zapravo, teško je proglasiti uspjehom paradu gdje je 7.000 policajaca, uz podršku prijetnje prijekim sudovima, osiguravalo 1.000 učesnika parade, od kojih homoseksualaca možda par stotina. Ostalo su bili biskupi liberalizma, ajatolasi ravnopravnosti, i prvosvećenici ljudskih prava, uz nešto uglednih gostiju. U takvoj atmosferi izjava beogradskog gradonačelnika "Smatram da je ovo značajan dan za Srbiju i Beograd posebno, gdje imamo priliku dokazati da je Beograd svjetski grad koji prepoznaje i poštuje različitost. Imamo priliku poslati poruku u svijet da smo otvoren grad u kojem su svi građani ravnopravni i sigurni bez obzira od kuda došli" zvuči u najmanju ruku cinično ako ne i bezobrazno.

Protivnici parade pak kažu da je jučer Beograd izgubio nevinost, napominjući da se radilo o silovanju. Kažu da i nije neki uspjeh održati pride pod osiguranjem većim nego što je bilo za dolazak Clintona, uz razvoženje učesnika parade maricama nakon završetka velikog događaja. A svi upiru prstom u Ameriku. Američki veleposlanik u Beogradu Michael Kirby izjavio je da je na Paradu došao kako bi pružio podršku zaštiti ljudskih prava. Njih je nedavno Joe Bidden proglasio novim glavnim izvoznim proizovodom SAD, rekavši da su dužnosnici američkih vladinih agencija dobili instrukcije da promociju gay prava u inozemstvu postave kao priroritet. Biden je nedavno rekao da su prava homosesksualaca "najznačajnije pitanje ljudskih prava ovog trenutka" i zaprijetio: "Države koje ne uspiju ostvariti napredak u smjeru zaštite LGBT populacije morat će platiti cijenu svoje nehumanosti."

"Izvoznik demokracije"

Stvarno, što se desilo s Amerikom? Nekad je bila poznata kao "izvoznik demokracije", što se komunističkim liderima nije naročito dopadalo - kao ni očevima današnjih aktivista koji su uglavnom sjedili po raznim komitetima, ali je narodima diljem svijeta bilo univerzalno prihvatljivo, jer demokracija uostalom nema ideološke konotacije. Danas upravo SAD, suprotno jasno demokratski izraženoj volji nacije, gura jednu posve određenu ideologiju. Očito je: ovdje su principi demokracije u oštrom sukobu s principima liberalizma. I taj sukob je to oštriji što se čovjek više udaljava od protestanstskih kultura sjevera Europe i Amerike, gdje su takve parade uvijek prolazile bez prevelikog otpora. Jesu li Srbi divlji indijanci koje treba "pokrstiti" na LGBTQ-itd. ideologiju/religiju milom ili silom? Nametnuti im pravila igre koja važe u dijelu svijeta koji sebe, s razlogom ili bez, smatra civiliziranim? Ili ih ostaviti na miru tamo gdje jesu, obzirom da tamo paradu zapravo nitko nije ni tražio dok nije došla direktiva s političkog vrha?

Srbi to instinktivno prepoznaju kao kulturološko nasilje. Nije teško primijetiti da otpor gay-prideu i gay-brakovima raste kako se udaljavamo od njihovog ishodišta unutar protestatnskog svijeta. Zemlje koje najglasnije podržavaju LGBTQ prava - SAD, Švedska, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo - su redom protestantske zemlje. Njemačka je nešto tiša u tom pogledu. Zemlje katoličkog kulturnog kruga su u konačnici progutale tu pilulu, uz dosta otpora, naročito u Francuskoj, gdje su nedavno održane velike demonstracije protiv nametanja istospolnih brakova kao civilizacijskog standarda, i Hrvatskoj.

No, s Rusijom i Srbijom ne ide. Je li to zato jer je Srbija primitivnija zemlja od Hrvatske, a Hrvatska primitivnija od recimo Nizozemske? Manje tolerantna? U redu, Nizozemska je možda tolerantna kad se radi o seksualnim manjinama, ali tamo otvoreno fašističke stranke dobivaju i po 40% glasova u nekim gradovima, a stranku slobode, poznatu po nasilju nad strancima i radikalnom antiislamizmu, je osnovao homoseksualac i sveučilišni profesor Geert Vilders. Oni se pak zalažu za "nultu toleranciju" spram stranaca koji ne prihvate flamansku kulturu. Tolerancija je očito riječ koja ima mnogo značenja.

Kulturne razlike

Stvar je ipak ponajviše u tome što su kulturne razlike između pravoslavnog svijeta i onog zapadnog veće nego između katoličkog i protestantskog. Ne radi se tu o "zaostalosti", iako je protestantski svijet nesporno danas najrazvijeniji. Jednostavno, radi se o tome da Srbija i Rusija pripadaju drugom civilizacijskom kontekstu. No i unutar zapadnog kršćanskog kruga postoje bitne razlike u pogledima na seksualnost, definirane prije svega religijskom kulturom. Aktivisti gay prava vide kao dio univerzalnih ljudskih prava, no njihova je univerzalnost zapravo više nego relativna. Ta "univerzalnost" u stvarnosti nije ništa veća nego kod kršćanstva, čija je poruka isto tako univerzalna, no postoje kulture koje nisu kršćanske i koje imaju svoje ponešto drukčije viđenje morala.

Aktivisti svoju ideologiju vide kao nadreligijsku, prihvatljivu jednako svakom, no u stvarnosti to nije tako. Ta ideologija i čitav koncept "ljudskih prava" kako ih vidi zapad je izrasla zapravo na zasadama reformiranog kršćanstva i takvo tumačenje ljudskih prava koje oni smatraju "univerzalnim" to zapravo nije. Uostalom, i sam "kapitalizam", danas toliko prezren u svijetu, je koncept proizašao iz istog svjetonazora uvjetovanog protestantskim shvaćanjem, što je odlično objasnio Max Weber: i njega mnogi smatraju univerzalnim receptom, no on je uspješan u stvari samo tamo gdje je izvorno i nastao. Tamo gdje je uvezen, nije se pokazao tako uspješnim. Uostalom, svi znamo da presađivanje bilo čega u drugi ekosustav može rezultirati nepredvidivim i katastrofalnim posljedicama - kao što i transfer koncepata i ideja koje su se pokazale uspješnima tamo gdje su izvorno nastale kao odgovor na postojeće probleme i nedoumice jednog društva u druge kulture i civilizacije u pravilu daje posve nepredvidive rezultate.

Najbolje o tome svjedoči islamski svijet, gdje je odnos spram homoseksualnosti posve brutalan i neljudski, iz perspektive zapadne judeokršćanske civilizacije. No, dok zahtjev za prestankom diskriminacije i nasilja nad homoseksualcima ima logiku koja u dobroj mjeri prelazi granice kultura i civilizacija, pride i inzistiranje na istospolnim brakovima teško da prelaze granice kultura u kojima su nastali. O tome svjedoči i potpuni izostanak interesa za tako što u, u osnovi ateističkim, kulturama dalekog istoka poput Kine ili Japana.

Zato malo patetično zvuče riječi Anite Mitić, jedne od organizatorica pridea: "Mi smo na pravoj strani i znamo da nečije pravo da mrzi nikada neće biti veće od našeg prava da volimo". I onda će svijet valjda biti jedno carstvo u kom caruje drugarstvo. I svi ćemo se voljeti, nitko nikog neće mrziti, bit ćemo sretni i zadovoljni, poput ribica u akvariju. Ili poput građana Orwelove antiutopije, u kojoj "svatko pripada svakom drugom" (što je zapravo samo ljepši način da kažete da nitko nema nikog svog, osim jasno partije i Velikog brata), u kojoj svi moraju biti sretni i zadovoljni htjeli ili ne, seksati se sa svakim, i u kojoj zapravo nitko nikog niti mrzi niti voli, a za provedbu je zaduženo "ministarstvo ljubavi", zastrašujuća mješavina Gestapa i Securitatea. Uostalom, i Kundera je lijepo opisao kako i zašto su u komunističkoj Čehoslovačkoj ljudi morali biti zadovoljni. Ne preglasno, naravno.

Takve ideje o "univerzalnoj ljubavi, protiv mržnje" možda i imaju plemenite motive kod "pravih vjernika", kod aktivista koji duboko vjeruju u ono što propovijedaju, no šira slika uključuje ne samo totalitarnu orvelovsku državu nego i globalnu kulturnu dominaciju kroz širenje pridea, a time i političku. Ta se komponenta od strane aktivista često olako zanemaruje. Njihova naivnost je često dirljiva, no znamo da je povijest puna plemenitih ideja - od nacionalizma 19. stoljeća, vrlo napredne ideje u svoje vrijeme, koji je rezultirao rušenjem starih imperija ali nije svijetu donio očekivani mir, naprotiv, rezultirao je dvama svjetskim ratovima, do komunizma, koji nije donio očekivano blagostanje i ekonomsko oslobođenje čovjeka - tek neljudske uvjete, tešku industriju, teror, i dominaciju Rusije nad dobrim dijelom Europe i svijeta. Bilo koja ideja, plemenita ili ne, prije ili kasnije će biti upregnuta u nečija politička kola. U Srbiji, u kojoj su antizapadni sentimenti i naročito antiamerikanizam mnogo jači nego u Hrvatskoj, postoji i jači optor prideu, koji velik dio javnosti vidi jednostavno kao nametanje nečeg stranog srpskom biću.

Demokratski bi Srbija to, jasno, mogla odbiti. Kao što je Hrvatska demokratski odbila legalizaciju istospolnih brakova. Ali, demokracija više očito nije u prvom planu: pred svega tridesetak godina, vjerojatno bi upravo Amerika prva podržala demokratsko pravo na odlučivanje o stvarima koje se tiču zajednice, iako je nesporno demokratsko pravo sviju - pa i homoseksualaca - da javno zastupaju svoje interese, organiziraju se, i da ne budu diskriminirani na radnom mjestu i pred državnim organima u odnosu na druge građane. No, vremena kad se o tome diskutiralo su prošla, a današnja prava gay zajednice ozbiljno zadiru u prava drugih na slobodno izražavanje mišljenja i na pravo govora. Zato je gledanje na sukob samo kao na sukob nasilnih huligana i zatucanih svećenika s naprednim i progresivnim, miroljubivim aktivistima promašeno i irelevantno. Ovo je i sukob civilizacija - upravo onakav o kakvom je pisao Huntigton.

Parada u Belfastu

Vratimo se za kraj onoj paradi reda Orange u Belfastu. Već stoljećima njihova parada nailazi na otpor od strane katolika, koji tu paradu vide kao sektašku i trijumfalističku. Što bi se isto tako moglo reći i za gay pride. Pa iako mnogi od njih smatraju tu paradu generalno uvredljivom i ofanzivnom, sukobi se obično događaju samo kad parada prolazi katoličkim dijelom Belfasta, što obično rezultira dobacivanjem uvreda i bacanjem kamenja na učesnike parade. Da bi se spriječilo izbijanje većih nereda, brinu se kordoni policije, i parada je u više navrata zbog sigurnosnih razloga otkazivana, naročito 70-ih kad je IRA bila na vrhuncu moći, no nikad ona centralna na 12. srpnja, kad se se slavi pobjeda u bitci kod Drumcreeja. Prideom se pak proslavlja jedna druga bitka, ona kod Stonewall Inna u Americi - zapravo policijska racija nad jednom ilegalnom točionicom alkohola u Greenwich Villageu, koja je završila masovnim nasiljem - i koja je uglavnom predmetom krivotvorenja povijesnih činjenica (sam događaj zapravo nije imao nikakve veze s homoseksualcima, oni su se u priči našli slučajno).

2011. provedeno je istraživanje među pripadnicima "Reda naranče" u Sjevernoj irskoj, i 58% smatra da je njihovo pravo marširati bilo gdje, pa i kroz katoličke dijelove Belfasta, bez restrikcija; 20% se izjasnilo da bi ipak trebalo ispregovarati rutu s lokalnim stanovništvom. Nije teško zaključiti da se za toleranciju zalaže onih 20%, ne onih 58% koji smatraju da mogu, trebaju i smiju paradirati bilo gdje. To možda i jest neko njihovo demokratsko pravo, ali je isto tako i tjeranje maka na konac, i provokacija. Tolerancija nikad nije jednosmjerna ulica. Uostalom, po samoj definiciji, tolerancija je isključivo doborovoljno prihvaćanje ponašanja koje ne odobravate ili koje vam radi štetu. Tolerancija iznuđena kordonima policije jednostavno nije tolerancija. Zato ni ovaj pride nipošto nije pobjeda tolerancije, to je tek pobjeda policijske države nad svojim građanima, pobjeda principa liberalizma nad principima demokracije, a sve skupa zapravo samo odguruje Srbiju od zapada, i bliže Rusiji. Gdje prirodno zapravo i spada.

zaba1111
30-09-2014, 17:16
Slučaj 'sisačkog zeta': Vrijeme je da kažemo 'To nije naš rat'

Ratnohuškačka propaganda ima svoja pravila. Kampanja koju neki mediji, prije svega oni iz EPH grupe, vode protiv islamista, slijedi sva ta pravila.


ISIL je zlo i nitko ne smije , barem bez deklarativne osude, zaobići taj problem. Hr se i nije tako aktivno uključila u taj rat da bismo trebali prosvjedovati kako to nije naš rat.
S druge strane to i je naš rat jer ovi islamisti su prijetnja svjetskom poretku i svjetskom miru i njihovo jačanje bi ugrozilo i nas direktno i naš mir.
Na pitanje zar itko vjeruje da su vehabije iz Gornje Maoče stvarna prijetnja, ja bih odgovorio pitanjem zar itko vjeruje da nas oni ne bi direktno i opasno ugrozili samo kad mogli, ti isti, protiv kojih se mi ne bi trebali mješati, su ubili desetak hrvatskih državljana u BiH, najpoznatiji slučaj je ubojstvo cijele obitelji u Konjicu...

Tako da doista je najlakše reći Sirija je daleko nek to riješava netko drugi, pravdati se kako mi to nismo ni izazvali, eto Amerikanci pa nek kusaju ono što su zakuhuli. Takav stav ne samo da je kukavički i podsjeća na dezertere iz domovinskog rata kada su glumili pacifiste, a sudionike optuživali za lopovluk, nego je to i bijeg od vlastite odgovornosti za valstiti i svjetski mir, to je i skidanje krivnje sa zlotvora koji bi nas sve zatukli samo kad bi mogli da nisu pod američkom kontrolom i to bi bio i jasan pokazatelj da nismo dosljedan saveznik na kojega se može računati, a trebamo li biti američki saveznik i kako prolaze američki saveznici je vjerujem svima jasno.

Što se tiče Putina, čovjek je produkt , sudionik i sljednik službi iz SSSRa, oko njega su isti ljudi koji su pola Europe držali pod terorom dok god su mogli i sad nakon dvadesetak godina pustiti te iste da se ponovo razmahuju, zauzimaju strateške pozicije i dozvoliti da ponovo ojačaju, s vjerom da neće oni opet da su se sad podobrili, je prilično naivno i rekao bih posljedica ljevičarske propagande koja je navikla da netko drugi osigura blagostanje dok će oni to veleumno kritizirati iz udimljenih salona u kojima nema mržnje dok god desničari osiguravaju njihov merakluk.

skater
30-09-2014, 17:52
ISIL je zlo i nitko ne smije , barem bez deklarativne osude, zaobići taj problem. Hr se i nije tako aktivno uključila u taj rat da bismo trebali prosvjedovati kako to nije naš rat.
S druge strane to i je naš rat jer ovi islamisti su prijetnja svjetskom poretku i svjetskom miru i njihovo jačanje bi ugrozilo i nas direktno i naš mir.
Na pitanje zar itko vjeruje da su vehabije iz Gornje Maoče stvarna prijetnja, ja bih odgovorio pitanjem zar itko vjeruje da nas oni ne bi direktno i opasno ugrozili samo kad mogli, ti isti, protiv kojih se mi ne bi trebali mješati, su ubili desetak hrvatskih državljana u BiH, najpoznatiji slučaj je ubojstvo cijele obitelji u Konjicu...

Tako da doista je najlakše reći Sirija je daleko nek to riješava netko drugi, pravdati se kako mi to nismo ni izazvali, eto Amerikanci pa nek kusaju ono što su zakuhuli. Takav stav ne samo da je kukavički i podsjeća na dezertere iz domovinskog rata kada su glumili pacifiste, a sudionike optuživali za lopovluk, nego je to i bijeg od vlastite odgovornosti za valstiti i svjetski mir, to je i skidanje krivnje sa zlotvora koji bi nas sve zatukli samo kad bi mogli da nisu pod američkom kontrolom i to bi bio i jasan pokazatelj da nismo dosljedan saveznik na kojega se može računati, a trebamo li biti američki saveznik i kako prolaze američki saveznici je vjerujem svima jasno.

Zašto Britanci to jest njihovi političari dovlače muslimanske ekstremiste u EUropu?

Što sa Saudijskom Arabijom i Katarom, američkim saveznicima, koji financiraju muslimanske teroriste? Što poduzima SAD glede toga? Ništa.
Čak ih ne brine nedostatak "demokracije" i poštovanja "ljudskih prava", tamo im ne misle nametati peder parade kao što drugdje čine.


Američki veleposlanik u Beogradu Michael Kirby izjavio je da je na Paradu došao kako bi pružio podršku zaštiti ljudskih prava. Njih je nedavno Joe Bidden proglasio novim glavnim izvoznim proizovodom SAD, rekavši da su dužnosnici američkih vladinih agencija dobili instrukcije da promociju gay prava u inozemstvu postave kao priroritet. Biden je nedavno rekao da su prava homosesksualaca "najznačajnije pitanje ljudskih prava ovog trenutka" i zaprijetio: "Države koje ne uspiju ostvariti napredak u smjeru zaštite LGBT populacije morat će platiti cijenu svoje nehumanosti."


Na pitanje zar itko vjeruje da su vehabije iz Gornje Maoče stvarna prijetnja, ja bih odgovorio pitanjem zar itko vjeruje da nas oni ne bi direktno i opasno ugrozili samo kad mogli, ti isti, protiv kojih se mi ne bi trebali mješati, su ubili desetak hrvatskih državljana u BiH, najpoznatiji slučaj je ubojstvo cijele obitelji u Konjicu...

Ubojice likvidirati (tako se odnosi prema teroristima) ili osuditi na dugogodišnju robiju a ostale protjerati iz države, problem riješen.


Što se tiče Putina, čovjek je produkt , sudionik i sljednik službi iz SSSRa, oko njega su isti ljudi koji su pola Europe držali pod terorom dok god su mogli i sad nakon dvadesetak godina pustiti te iste da se ponovo razmahuju, zauzimaju strateške pozicije i dozvoliti da ponovo ojačaju, s vjerom da neće oni opet da su se sad podobrili, je prilično naivno i rekao bih posljedica ljevičarske propagande koja je navikla da netko drugi osigura blagostanje dok će oni to veleumno kritizirati iz udimljenih salona u kojima nema mržnje dok god desničari osiguravaju njihov merakluk.

Putin vodi interese o svojoj državi, mada ga neki ruski nacionalisti smatraju lutkom istih struktura koje kontroliraju Zapad.

Neka su i držali, jer se Pattona nije slušalo, zauzvrat je poginuo u "prometnoj nesreći".

zaba1111
30-09-2014, 18:12
Nisam znao da VB dovlači islamske ekstremiste, sigurno ne zato da bi bili ekstremisti, nego da bi imali nekoga da čisti njihove wce, odnosno radi poslove koji oni neće , za male pare. To je jedini razlog postojanja imigranata, znači čisti ekonomski interes, koji se dozira, ali se povremeno otme kontroli.

Arapski američki saveznici izvršavaju ono što se od njih traži, a to je da se klone opasnih oružja jer takvo oružje je na tim područjima opasna prijetnja svjetskom miru, da odobravaju postojanje američkih baza ,iz istih razoga jer je to područje prijetnja svjetskom miru samo po sebi i da ekonomski suradjuju u obostranom interesu. Amerikanci se ne petljaju u njihov način života dok god nisu prijetnja.

Putin se bori za interese svoje države, ali ta država je opasna po svjetski mir, što su dokazali u bližoj i daljoj prošlosti , a terorozirali su pola europe dok god su to mogli, odnosno dok su god imali tu moć. Ti ako vjeruješ da su se ti isti ljudi sad popravili i da ne bi oni više je tvoj stav, ali ja ipak podržavam da se takvi drže pod kontrolom, kao i islamisti pa čak i Nijemci, gdje je i danas 50 000 američkih vojnika.

skater
01-10-2014, 01:28
Nisam znao da VB dovlači islamske ekstremiste, sigurno ne zato da bi bili ekstremisti, nego da bi imali nekoga da čisti njihove wce, odnosno radi poslove koji oni neće , za male pare. To je jedini razlog postojanja imigranata, znači čisti ekonomski interes, koji se dozira, ali se povremeno otme kontroli.

Lijepo si to zamislio u glavi ali stvarnost je drugačija. Irački Kurdi za 3 000 funti iznajmljuju luksuzne stanove u sprezi s domaćim kriminalcima na trošak nativnog britanskog naroda, toliko o čišćenju WC-a. Puno se toga otelo kontroli, toliko da Englezi u nekim mjestima kada se digne ona stvar muslimanima ili nekom nativnom leftardskom i libtardskom idiotu, da ne smije izvjesiti englesku zastavu (križ svetog Jurja) jer bi to moglo prouzročiti duševnu bol muslimanu ili nekom "sekularnom" smradu.

Što god bilo, činjenica je da su brojni muslimani iz Velike Britanije sigurnosna prijetnja Velikoj Britaniji, ako je to cijena ekonomskog interesa, onda neka im je sa srećom. Takva sranja Hrvatskoj ne trebaju.


Amerikanci se ne petljaju u njihov način života dok god nisu prijetnja.

Znači, Srbi su prijetnja ali Saudijska Arabija i Katar nisu. Još jednom:


Američki veleposlanik u Beogradu Michael Kirby izjavio je da je na Paradu došao kako bi pružio podršku zaštiti ljudskih prava. Njih je nedavno Joe Bidden proglasio novim glavnim izvoznim proizovodom SAD, rekavši da su dužnosnici američkih vladinih agencija dobili instrukcije da promociju gay prava u inozemstvu postave kao priroritet. Biden je nedavno rekao da su prava homosesksualaca "najznačajnije pitanje ljudskih prava ovog trenutka" i zaprijetio: "Države koje ne uspiju ostvariti napredak u smjeru zaštite LGBT populacije morat će platiti cijenu svoje nehumanosti."

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/133433-kresimir-misak-isis-i-li-kako-skuhati-3-svjetski-rat.html


Putin se bori za interese svoje države, ali ta država je opasna po svjetski mir, što su dokazali u bližoj i daljoj prošlosti

Po čemu je Rusija opasnost za svjetski mir? Kakve veze ima Putin s boljševizmom i SSSR-om? Nije raspikuća poput Jelcina, to svrbi američke i europske pederoliberale pa ga na sve načine pokušavaju sotonizirati.


a terorozirali su pola europe dok god su to mogli, odnosno dok su god imali tu moć.

U dosluhu sa Zapadom. Da nije tako, onda bi poslušali Pattona.


Ti ako vjeruješ da su se ti isti ljudi sad popravili i da ne bi oni više je tvoj stav, ali ja ipak podržavam da se takvi drže pod kontrolom

Rusija je prevelika i prejaka da nebi igrala svoju igru i bila značajan svjetski igrač, te vuče pametne i strateški proračunate poteze.
Kinezi su okupirali Tibet, gdje je Zapad? Gdje su Amerikanci, pobornici demokracije i borci za "ljudska prava"?


kao i islamisti pa čak i Nijemci, gdje je i danas 50 000 američkih vojnika.

Kome su Nijemci prijetnja? Liberalnoj bagri? Istina, Nijemci su okupirani i pod kontrolom.

Teroriste ne možeš kontrolirati, oni rade samostalno, imaju neovisne ćelije, nije to konvecionalno ratovanje. Amerikanci su zakuhali kašu i neka je sami žderu. Srušili su režim i likvidirali Saddama Husseina i Moamera Gadafija i time otvorili Pandorinu kutiju. Pokušali su srušiti režim Assada ali negativnom reakcijom javnosti, zahvaljujući Internetu, ljudi više ne puše to ratno huškanje kao nekad. Ako im je cilj Iran, njihov problem. To nije "naša" borba. Neka se Židovi/Izraelci i Amerikanci sami bore za svoje interese.

Koliko podcjenjuju pamet ljudi je priča jednog kripto-Židova, francuskog ministra vanjskih poslova Laurenta Fabiusa koji je pokušao prodati foru da Assad Donkey Kong metodom (bacanjem bačvi) truje ljude klorom.

http://www.bbc.co.uk/programmes/p01z76fh


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=FkZzP8Tu2Mg

skater
02-10-2014, 00:39
Dejan Jovi?: Da nije bilo prijetnji i nasilja, Hrvati bi glasali kao ?koti (http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/133814-dejan-jovic-da-nije-bilo-prijetnji-i-nasilja-hrvati-bi-glasali-kao-skoti.html)

Dejan Jović: Da nije bilo prijetnji i nasilja, Hrvati bi glasali kao Škoti


Za ostanak u Jugoslaviji. To je teza koju otvoreno zastupa Dejan Jović u svom tekstu potaknutom škotskim referendumom o neovisnosti, naslovljenom "SAMO U MITOVIMA SVAKI NAROD ŽELI DRŽAVU. U STVARNOSTI – NE."

Koliko je političar stvarno ono za što se predstavlja, najlakše je prosuditi po ljudima koje okuplja oko sebe. Ma koliko netko bio slatkorječiv i fin, ako uz njega vidite sumnjive tipove, znate na čemu ste. Predsjednikova bulumenta suradnika, od lažne zviždačice Ankice Lepej, preko Perkovića juniora, do Dejana Jovića, daje jasnu sliku.

"Nedavni škotski referendum o nezavisnosti ostavio je iza sebe nekoliko važnih pouka, koje se mogu primijeniti i na druge slučajeve, pa i na one u post-jugoslavenskom prostoru", kaže Jović u tekstu objavljenom jučer u časopisu "Politička misao". "Njegov ishod je pokazao da nije istina da svaki narod želi svoju samostalnu državu." Evo, Škoti recimo ne žele državu, pa slijedom toga Jović u završnici izvlači zaključak da je zapravo nisu htjeli ni Hrvati, nego ih je Tuđman prisilio, uperio im pištolj u čelo takoreći. Jasno, to je grubo izvrtanje stvarnosti: uperen pištolj u Hrvate su imali upravo Jovićevi sunarodnjaci i neprežaljena mu Jugoslavija, odnosno JNA.

Stvaranje nezavisne države

"Nacionalisti polaze od „aksiomatskog" zaključka da je stvaranje nezavisne države neupitna i trajna želja svih naroda. Svi narodi, navodno, sanjaju jedan jedini trajni i uvijek isti „tisućljetni san": san o svojoj državi. Stvaranje, obrana i jačanje nacionalne države glavni je, a ponekad i jedini, cilj suverenističkih politika. Taj cilj je toliko „svet" da za njih ima karakter nadpolitičkog i predpolitičkog. Za njega je opravdano učiniti ili baš sve ili skoro sve – uključujući i dovesti u pitanje vlastiti život ili živote drugih", kaže Jović. "Navodna želja za državom središnji je dio procesa konstruiranja i afirmiranja nacionalnog identiteta i fokusna točka oko koje se okuplja nacija. Ako neki narod nema državu, to nije zato što je ne želi, nego zato što joj netko stoji na putu ostvarenja tog jedinog smisla postojanja i preduvjeta opstanka naroda. Nitko sam ne bira neslobodu – a država je otjelovljenje ideala narodne slobode".

Radi se o lažima. Narodi ne žele državu zbog države, nego da bi sebe zaštitili od toga da budu potčinjeni nekom drugom narodu u zajedničkoj državi. Po Joviću, "nacionalisti" su spremni ubijati da bi taj cilj ostvarili: u stvarnosti - protivnici hrvatske suverenosti su ti koji su krenuli ubijati Hrvate kako bi povećali svoj državni teritorij! U srpskom fašizmu devedesetih Jović ne vidi problem, niti u posezanjima za tuđom zemljom! Ne, već u otporu koji su Hrvati pružili takvim posezanjima, najavljenim u "memorandumu" iz 1986., kojim je jasno rečeno da je "srpski narod neravnopravan u Jugoslaviji", i da su mu otete teritorije! Dakle, nije pitanje jesu li Hrvati željeli državu. Oni su je - trebali.

No, u nastavku je Jović još žešći: "Tako je to u nacionalističkoj interpretaciji smisla postojanja nacije (...) u stvarnosti je potrebno, tvrde nacionalisti, da se domovina „materijalizira". To materijaliziranje postiže se kontrolom teritorija. (...) Na putu ostvarenju državnosti, nacionalisti tvrde, stoje Neprijateljski Drugi – koje se u nacionalističkim narativima naziva i „agresorima", „kolonizatorima" ili „okupatorima". Unutar granica, ti Drugi su tretirani kao peta kolona, izdajnici ili nacionalno neosviješteni. I u jednom i u drugom slučaju, cilj nacionalističkih politika jest: njihovo isključenje ili makar marginaliziranje. Oni koji nisu za nezavisnost, de facto ne pripadaju Naciji. Oni su se sami iz nje isključili – pa to treba samo „provesti" i formalno u djelo."

I tu se radi o nastavku grubog krivotvorenja. Agresore i kolonizatore ne treba stavljati pod navodnike: zna se tko su oni u zadnjem ratu, na koji se on otvoreno referira, bili. A kao izdajnici jugoslavenske ideje su bili tretirani - Hrvati. I još su, od strane Jovića i sličnih. Zapravo, radi se o grubom spinu kojim Jović svoj srpski nacionalizam, i to onaj maligni, koji ima pretenzije spram tuđe slobode i teritorija, amnestira od odgovornosti, te prebacuje lopticu Hrvatima koji su, eto, Srbe iz čista mira proglasili neprijateljima.

Dotakao se i velikih. "Nacionalistički diskurs ratuje i protiv moćnih svjetskih sila, koje su zainteresirane za status quo, te stoga ne vide i ne žele vidjeti navodnu trajnu i snažnu želju svake nacije (a naročito „naše") za nezavisnošću. Prema tom diskursu, strane moćne sile ili izravno rade protiv malih naroda, ili jednostavno žele zadržati status quo te nerado prihvaćaju raspad postojećih država. Jednostavno im ne odgovaraju promjene, pa ih ne omogućavaju. Teorije zavjera – o unutarnjim i vanjskim preprekama, koje su najčešće i „povezane" međusobno – jedino su konstantno „objašnjenje" za bezdržavni status neke nacije".

No, tu se naravno ne radi o teoriji zavjere, već o čistoj realnoj politici. On prezentira interese velikih sila kao neku paranoju "malih naroda" - no naravno da strane moćne sile izravno rade u svom interesu, ne u interesu malih naroda. Kad se interesi velikih sila kose s interesima malih naroda, mali narodi, suvereni ili ne, prolaze loše. Uostalom, nije li i Jugoslavija upravo bila eklatantan primjer države koja je stalno širila paranoju o tome kako su se svi urotili protiv nje? Nije li upravo mantra Jugoslavena kako su "belosvetske sile iz svojih sebičnih interesa razorile Jugoslaviju", iako je neupitna činjenica da su je upravo one iz svojih interesa stvorile, održavale na životu, i pokušavale spasiti do zadnjeg trenutka, a i nakon njenog sloma je pokušavaju sastaviti od ostataka?

Što su Hrvati htjeli?

Ukratko, sve što Jović piše je radikalno izvrtanje činjenica. "Nacionalistički narativ, jednostavno, ne dopušta mogućnost da nacija na želi svoju državu. On prihvaća samo da u određenim okolnostima i vremenima nacija ne može ostvariti državu – ali za to ne krivi nedostatak želje, nego prepreke koje stoje na putu ostvarenju te „neupitne" želje za državnošću", kaže on. Drugim riječima, mi smo - izmanipulirani. Mi eto nismo zapravo željeli svoju državu, jer bi nam s Miloševićem bilo baš lijepo.

To što je Milošević istjerao Hrvate i Slovence kao šugave pse iz Jugoslavije, i što je srpska propaganda godinama trubila o sebičnim i kradljivim slovencima i ustašoidnim Hrvatima, njemu baš i nije bitno. Zašto? Pa kad bismo gledali stvari otvorenih očiju, jasno je da je Srbija od početka radila upravo na tome da što više Hrvata odbije od ideje Jugoslavenstva. Politika Miloševićeve Srbije je bila prozirna, tipično bizantska. Hrvatima se sustavno prijetilo, čak i najveći pobornici jugoslavenstva poput Šuvara su bili proglašavani ustašama, sve kako bi se Hrvate "navelo" da zatraže neovisnost. Tada bi Milošević mogao reći "evo oni hoće da se otcepe", vojno zauzeti dijelove zemlje zacrtane u "mapama" Velike Srbije, očistiti ga od Hrvata i Slovenaca, a potom se riješiti "remetilačkog faktora" - ostataka Hrvatske i Slovenije, koje je nudio Mađarima, Austriji i Italiji, koje su redom odbile ponudu da budu upletene u tu bizantsku spletku.

Naravno, nije slučajno da je Jugoslavija "pukla" upravo po granici zapadnog i istočnog kršćanstva. Milošević je jako dobro znao da krajeve Jugoslavije koji su katolički ne može uključiti u projekt velike Srbije, koja bi zamijenila SFRJ koja Srbima nikako nije odgovarala, jednostavno zato jer to nije bila njihova nacionalna država. Jović nije neuk čovjek poput ostalih apologeta jugoslavenstva tipa Tomića, koji s oficiriskom školom možda i ne razumiju najbolje neke stvari. Jović podlo i vrlo studiozno podmeće Hrvatima "istočni grijeh" nacionalizma, iako je hrvatski nacionalizam imao tek oslobodilačke težnje, koje su po njemu neprihvatljive, dok je srpski imao imperijalne i teritorijalne ambicije. Da se ne radi o tome da smo htjeli "državu radi države" najbolje dokazuje ulazak Hrvatske u EU, koju većina Hrvata vidi kao prirodno okruženje, kao nešto gdje Hrvatska spada, i kao državnu zajednicu u kojoj Hrvati neće biti tretirani kao građani drugog i trećeg reda, kako je to u pravilu bilo u Jugoslaviji.

Hrvatski referendum o neovisnosti

Dalje Jović lamentira o nasilju i demokratskim standardima te ustanovljava da je u slučaju Škotske sve proteklo u skladu s demokratskim standardima. "Koliko smo mi udaljeni od tog standarda?", pita Jović. I odmah odgovara: "Naši referendumi o nezavisnosti bili su – osim crnogorskog iz 2006. – vrlo neliberalni. (...) nije bilo dovoljno slobode da bi svatko bez opravdanog straha od drastičnih posljedica mogao reći točno ono što misli. Na jednoj strani bili su oni koji su separatizam a priori i bez ikakve potrebe za objašnjenjem proglasili nedopustivom opcijom i „izdajom". Na drugoj strani, oni koji su krenuli putem otcjepljenja, i koji su proglasili one druge – koji su zagovarali opstanak zajedničke države – „agresorima" (ako se radilo o pripadnicima nekog drugog naroda) ili „izdajnicima" (u slučaju da se radilo o pripadnicima istog naroda) (...) Agresivnost i nasilje bile su glavne karakteristike naših „referenduma o nezavisnosti". Oni su održani kao jedna vrsta uvertire u rat, ili prve epizode rata, a ne s ciljem stvaranja mira."

Još jedna notorna laž. Hrvatski referendum o neovisnosti (a ne o otcjepljenju, jer je arbitražom ustanovljeno da nikakvog otcjepljenja nije bilo - radilo se o raspadu države, no u Jovićevoj svijesti je Hrvatska valjda bila dio Srbije pa se od nje "otcijepila") je protekao u atmosferi straha - ali ne i agresivnosti i nasilja. Najgnjusnija Jovićeva laž je da su Hrvati u strahu glasali za neovisnost! U strahu od JNA, da! Ali ne u strahu od toga da ne budu proglašeni izdajicama: Glasovanje je bilo tajno. I zato je bilo - liberalno. Svatko je mogao zaokružiti što je htio.

A ishod je bio kakav je bio, jer se Srbija pobrinula da bude takav. Da je htjela da bude drukčiji, probala bi na svoju stranu pridobiti jugofile među Hrvatima, a takvih ima dobra trećina. No za Jovića nema dileme: "Uspjeh separatizma bio je, dakle, u velikoj mjeri rezultat nasilja, prijetnji i neslobode – a ne slobodno izražene volje izražene na neupitan način i u okviru liberalno-demokratskog poretka. (...) ne može se govoriti o free and fair okolnostima."!

Dakle: Hrvatski referendum o neovisnosti za Jovića je - nelegalan i neregularan!

"U Škotskoj je, međutim, bilo drukčije. Iako se odlučivalo o samom opstanku države, rasprava je bila slobodna, demokratska i mirna, a strane su bile potpuno ravnopravne, i obje su poticale svoje podržavatelje da izađu na referendum", kaže Jović. O ravnopravnosti bi se dalo pričati - ali škotski slučaj s Hrvatskim stvarno nije usporediv. Škotska je dio istog kulturnog i civilizacijskog kruga kao i Engleska, Škotima nitko nije prijetio, a osim toga Velika britanija je normalna i ekonomski uspješna država, što Jugoslavija posljednjih deset godina svog života nije bila. Usto, Jugoslavija nikad nije bila demokratska. Škotska nije, poput Hrvatske, bila u poziciji žene koju pijani muž tuče i izbacuje iz kuće govoreći joj da je kurva koja ga vara (s Vatikanom), pa i zato taj slučaj nije usporediv. A sad taj pijani muž, oličen u najbližem suradniku predsjednika, kuka da ga je "kurva" ostavila jer ju je netko zaveo lažima i obećanjima. I da bi ostala s njim samo da se smjela slobodno izjasniti. Pa, Joviću, izjasnila se. I to posve slobodno. Izjasnila se ne samo na referendumu, nego još mnogo prije, na prvim izborima, kad je izabrala HDZ i njegovu politiku nacionalnog suvereniteta. I to ne pod pritiskom Tuđmana, koji tada nije bio na vlasti, nego unatoč pritisku svih medija i vlasti da ga ne izabere.

Joviću to strašno smeta, pa koristi slučaj Škotske kako bi još jednom prodao nešto pod bubrege. Sukus svega je: Hrvati su nacionalisti, Srbi su samo htjeli da živimo zajedno u miru i slozi, možda to nisu znali na lijep način reći, ali eto stvarno nije lijepo da smo odabrali EU umjesto Jugoslavije, a zapravo nije ni legalno jer nam je Tuđman prijetio pa smo u strahu glasali za otcjepljenje. A za ogroman postotak kojim su Hrvati izglasali neovisnost Jović isto ima objašnjenje: "Jednoglasnost po tom pitanju (neovisnosti) moguća je jedino u sustavima koji ne dopuštaju slobodno izražavanje. Što je manje demokracije i slobode, to je veće „jedinstvo" i veća „jednoglasnost". Naravno – prisilna. Ili – na dogmi nacionalnog mita konstruirana.

Jović zapravo ovim nije rekao ništa drugo od onog što je govorio Šešelj, samo umotano u celofan intelektualizma i "antinacionalizma". S tim da je Šešelj u zatvoru, a Jović sjedi desno od predsjednika RH, kao njegov - savjetnik za nacionalnu sigurnost! To ima smisla kao i da Joseph Goebels bude savjetnik za nacionalnu sigurnost Izraela. U svakoj drugoj državi, ovakvi javno izraženi stavovi predsjednikovog savjetnika bi rezultirali trenutnim zahtjevom za ostavkom. Ne savjetnika, predsjednika. A vjerojatno i krivičnim gonjenjem. U Hrvatskoj, vjerojatno će sve skupa rezultirati reizborom predsjednika.

Grunf
02-10-2014, 09:21
Živimo u demokraciji i svatko ima pravo na slobodu izražavanja tako i ovaj gospon, ali je tragično po nas da je upravo on predsjednikov savjetnik i kreator njegove vanjske politike. To se i vidi.

Grunf
02-10-2014, 09:28
Ovdje je originalan tekst: http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/

skater
03-10-2014, 20:54
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/133906-akademija-zgrada-s-trga-marsala-tita-na-kazalisnom-trgu.html

Akademija: Zgrada s Trga maršala Tita na Kazališnom trgu


Nakon nakaradnog MSU-a, koji izgleda kao mješanac tvornice akumulatora i shopping centra u Bjelorusiji, dobili smo i novu Muzičku akademiju, zapravo još stariji i ružniji "Ferimport". Zašto ne glazbenu, ne znamo. I dok ostale zgrade na Trgu spadaju na Kazališni trg, ova spada na Trg maršala Tita.

Jednostavno, ona je iz nekog drugog prostora i neke druge priče od okolnih. Zagrepčani su desetljećima čekali da netko konačno sruši omraženi "Ferimport", i dočekali - još veći i neskladniji "Ferimport". Gradnja je trajala oko šest godina, dok je susjedni HNK, remek djelo kasnog historicizma arhitekata Fellnera i Helmera, izgrađen u cijelosti za svega 11 mjeseci. U doba dok nije bilo tehnike, dakle sve se radilo na ruke. Za 210 milijuna kuna, dobili smo još jedan spomenik egu arhitekta, i osamdesetima.

Tubbs & Crocket
Zgrada izgleda kao da je ispala iz serije "Miami vice", obilježena je estetikom osamdesetih, kičastim postmodernističkim eklekticizmom, gomilanjem svega i svačega, od simbola "muškog i ženskog principa" poput kugle i igle, za koje ni Bog dragi ne zna kakve veze imaju sa Zagrebom, muzičkom akademijom, ili bilo čime, do izbačenog dijela fasade koji simbolizira crne i bijele tipke klavira. Dekompozicija fasade? Poigravanje simbolima koji nemaju veze ni sa čime? Sve na toj zgradi vrišti "osamdesete". Samo još fali da Tubbs i Crocket ispred nje parkiraju Ferrari i u roza majicama ispod sakoa ulete u nju. Istini za volju, treba reći da je ritam fasade dosta dobar, bio je i na prethodnoj zgradi, i da nije dosadna, ali to se može reći i za svaki malo bolji uradak bilo kojeg studenta druge godine arhitekture.


''Igla predstavlja san. To je vertikala koja je iskočila iz vertikala kuće u snu i zatreperila u kosom položaju. Potom sam je fiksirao za tlo tako što sam je proširio pri dnu, a zašiljio pri vrhu i postala je dio oblikovanja'', tumači arhitekt za HINA-u. A kako ga je 29 metara visoka igla podsjetila na falus u erekciji, Šosterič je kao kontrast dodao kuglu. ''Ženski simbol je kugla koja zajedno s iglom čini ravnotežu kao svi kontrasti ako ih stavite zajedno". U prijevodu, sve skupa je zapravo kvaziumjetničko iživljavanje i masturbiranje. Kad ne znate što biste sa zgradom, dodajte joj šarenu krijestu, i pobacajte okolo nje đinđe ("instalacije") koje vama navodno nešto znače, a nikom drugom baš ništa, i nemaju veze ni sa čime. Sve u skladu s onom "ulaznicu si platio, reci da si shvatio". Neki u tome vide i masonske simbole, i boje gay pokreta, no kako se teorijama zavjera ne bavim proučavanje toga ću radije ostaviti kolegici Zrinki. No činjenica je da zgrada ne korespondira uopće s okolnom arhitekturom, gradom i prostorom i strši kao neka stvar u sladoledu.

To što zgrada vuče na osamdesete nije čudno, znajući da je Milan Šosterič arhitekt koji je među prvima u Zagrebu usvojio postmodernu. Prilično davno, i reklo bi se da odonda baš nije pratio trendove. No, problem nije samo arhitekt, problemi sa zgradom su počeli i prije gradnje. Netko od konzervativistički nastrojenih genijalaca je proglasio prethodnu zgradu, poznatu kao "Željpoh" ili "Ferimport", zaštićenim spomenikom kulture, pa ju je Šosterič morao "reinterpretirati". Zašto ne jednostavno srušiti, obzirom da je opće mišljenje javnosti o toj zgradi bilo da je promašena, i da izgleda kao kiosk "Tiska"? Zgrade se ne grade za arhitekte i zbog arhitekata, nego zbog građana! One su javna stvar, pa je stoga mišljenje javnosti i bitnije od struke. A komentari građana se uglavnom svode da nova zgrada na toj lokaciji izgleda kao gay-disco.

Kako od starog napraviti staro, za velik novac
No zašto se uopće moralo "reinterpretirati" zgradu Ferimporta? Zaštićena je zapravo cjelina trga, pa se tako i ta nesretna Fabrisova zgrada našla pod zaštitom, ni kriva ni dužna, jer ona u tu cjelinu svojom estetikom nikad nije ni spadala. Uletjela je u nju naknadno, na prazan, neizgrađen prostor. I s njom je bilo problema - Fabris ju je zamislio kao neku vrstu transparentne kocke, interpolacije u prostor, prilično hrabro. Interpolacije kod kojih ćete ići kontrastom spram okolnog izgrađenog prostora, gdje ćete nešto posve novo ubaciti u historicistički prostor, zahtijevaju mnogo hrabrosti i vještine, ali su i vrlo osjetljive, i tek najbolji u tome uspijevaju. Primjer takvih uspjelih interpolacija su zgrada "Ginger i Fred" u Pragu, ili spektakularni Lloyd Wrightov "Guggenheim muzej" na Petoj aveniji u New Yorku, kojeg je stari majstor sagradio na pragu devedesete godina života, i pokazao da je i dalje u stanju misliti dalje od drugih i stvarati remek djela za budućnost.

No hrabrost nije dobra ako nemate sredstava i realnih mogućnosti za naum provesti u djelo. Tako je i nesretni Željpoh, što zbog propisa, što zbog nedostatne tehnologije, na kraju ispao prilično drukčije od prvotno predviđenog. Bi li izvorna Fabrisova zgrada bila lijepa, ili bar manje ružna od nakaradnog smeđeg kioska s jeftinim i uglavnom polomljenim žaluzinama kojeg smo gledali desetljećima, da je ikad sagrađena kako je zamišljena? Stanko Fabris je morao ispoštovati niz uvjeta: propisana mu je visina, boja kojom će se uklopiti među ostale zgrade na trgu, zgrada je morala biti uvučena, a valovita nadstrešnica na krovu koju je zamislio je odbačena, kako bi se "Željpoh" što nenametljivije uklopio.

No, nije se uklopio. Ako se htjelo ići s nečim nenametljivim, onda se nije smjelo ići s modernističkim zahvatom, ili ga bar nije trebalo propisima ograničiti do apsurda, a onda još zbog drugih ograničenja ići s posve krivom bojom i materijalima, te staviti smeđe parapete umjesto zamišljenog stakla. Koliko je za tu katastrofu krivac arhitekt, ostavimo povijesti. No činjenica je da ona nije uspjela u realizaciji, i kao takvu ju je trebalo jednostavno srušiti bez puno priča o naumu. Što je na kraju i urađeno, opet zbog toga što postojeća struktura nije mogla zadovoljiti neke od današnjih propisa. A kad ju se na kraju već moralo srušiti, zašto se onda moralo ipak graditi po istom obrascu, zašto bar nije dana sloboda arhitektima da naprave nešto posve drugo i novo, kad već ono prije nije valjalo?

No, grad očito nema sreće sa zgradama na toj lokaciji. Dok se za prethodnu zgradu, među rijetkim dobrim stvarima koje su se za nju mogle reći, moglo reći da je nenametljiva i diskretna, ova to nije. Ona nije uvučena, izbačena je u prostor trga, viša je od okolnih, drsko dominira prostorom, vizualno gazi sve ostalo na Trgu. Kojeg smisla ima odavati hommage minimialističkoj Fabrisovoj zgradi, ako od minimalizma, koji joj je bio osnovna ideja i kvaliteta, nije ostalo baš ništa? Dok su ostale zgrade sagrađene na Kazališnom trgu, ova je sagrađena na Trgu Maršala Tita.

Socrealizmom protiv "malograđanštine"
Arhitekti su u socijalističkoj Jugoslaviji morali pokazati prezir prema "malograđanskom" okruženju, forsirala se socrealistička arhitektura, neka vrsta kasne moderne s koje je uklonjeno sve ono što je na njoj vrijedilo, zapravo utilitarna, neestetska arhitektura. Moralo se ići protiv postojećeg "malograđanskog" K-und-K trga, pa i estetikom. Šosterič je po uvjetima natječaja morao slijediti tu i takvu estetiku. A zbog takve estetike, mi danas u Zagrebu imamo svega nekolicinu zgrada sagrađenih između 1945-1990 koje ne zaslužuju rušenje, i koje išta vrijede.

No i nakon toga nije mnogo bolje. Nedavno je grad, po kriminalnoj cijeni od 410 milijuna kuna - brutalnih 4.000 eura po kvadratu, ne računajući teren - dobio na početku spomenutu zgradu, MSU, koja počiva na golemim betonskim stupovima nalik na slonovske noge, ružno pseto za koje će mnogi stranci zacijelo pomisliti da je kakav shopping centar, jer baš ničim ne upućuje da se radi o muzeju. Ti stupovi navodno projektom nisu bili ni predviđeni, konzola je trebala biti u zraku, već su uletjeli naknadno kad se netko sjetio ponovo izračunati statiku i došao do zaključka da ne bu išlo, pa je stvar pokrpana "u hodu", otprilike onako kako se grade gastarbajterske nastambe u BIH. Njena jedina sreća je da je sagrađena na ledini sred ničega, pa za razliku od Akademije nije bila predmetom previše kritika. Zašto smo dali taj novac? Hoće li itko pohrliti u Zagreb da bi vidio to čudo arhitekture? Ne, naravno. Jer to ipak nije gore spomenuto Lloyd Wrightovo remek djelo, niti fantastična građevina Muzeja suvremene umjetnosti u Bilbau koja je u kratkom roku postala svjetski čuvena i zbog koje će mnogi ljubitelji umjetnosti posjetiti taj grad.

Dobronamjerni dušebrižnici
No zanimljivo da se oko tih ekscesno skupih i promašenih projekata u javnosti nikad nije digla velika buka, niti je itko pitao na što bacamo milijarde. Umjesto toga, godinama se diže dreka na jednu od rijetkih izrazito uspjelih građevina u proteklih nekoliko desetljeća, Biskupsku konferenciju arhitekta Nenada Fabijanića, skladnu i decentnu minimalističku građevinu sagrađenu novcem koji je darovala Talijanska biskupska konferencija, kao i donatori iz Austrije, Njemačke i SAD-a te domaći darovatelji. Ona je po kvadratu koštala svega oko 1.500 eura - ukupno 66 milijuna kuna - gotovo deset puta manje od druge dvije spomenute zajedno. I to crkvenog, ne našeg proračunskog novca.

Ipak, netko "dobronamjeran" - izdanje "Globus" EPH holdinga, da budemo precizni - je raširio priču da "prema nekim izvorima" koje nisu naveli "metar oniksa kojim je obložena fasada te zgrade košta i do dvije tisuće eura". Naravno, metar stakla s 4 mm građevnog oniksa između dvije staklene ploče ne košta toliko, već u pravilu stotinjak do dvjesto dolara na "alibabi" i drugim online trgovinama, što je mogao provjeriti i novinar koji je to provalio, ako se zna služiti googleom. Protiv te zgrade je "Jutarnji" pokrenuo cijelu hajku, iako za nju nismo dali niti kune iz proračuna. No, eto, "biskupi sebi grade dvorac od dragog kamena", a usput je zgrada i proglašena ružnom. Zato se danas njihovi novinari dive "ljepotama" MSU-a i nove Akademije, za koje smo mi građani Zagreba iz svog džepa dali svaki po nekoliko tisuća kuna. I ne samo da smo te nakarade masno platili, nego nam još lažu da su predivne i da im se moramo diviti, kao da smo svi slijepi i nemamo oči. U Hrvatskoj je sve politika... i to zna se kakva. Za očekivati je da će nas ubuduće arhitekti nagraditi s još takvih megalomanski skupih projekata, dok će antifa-tisak zabavljati narod pričama o rastrošnoj crkvi. Što je najgore, to im prolazi.

Grunf
03-10-2014, 23:39
Jel to isto Holjevac napisal? Kaj je postal Katica za sve? :D Čim sam pročital prva 2 odlomka odustal sam od čitanja teksta. Ružniji Ferimport i izgradnja duga 6 godina su dvije stvari koje su totalna nebuloza tak da ne bum dalje čital.

Kaj se tiče te zgrade, postala bu znamenitost Zagreba. Neki ljudi bi pretvorili grad u muzej historicizma i moderne.

NorthStand
04-10-2014, 03:48
marcel je jedan od naših najboljih novinara, i što se mene tiče neka na svaku pizdariju radi članak, jer pokraj ovih ostalih on mi dođe ko voda u sred pustinje(on je voda, ostali su pustinja). jer naše novinarstvo je na jako niskim granama, tako da on stvarno spada u pravo osviježenje kad je hrvatsko novinarstvo u pitanju. a da se svi oko svega trebamo složit ne moramo a i nećemo, netko voli crvenu neko žutu neku narančastu a ja crnu boju.

tako to ide, nisu svi za crnu legiju netko je i za crvenu. :kez

skater
06-10-2014, 23:42
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134292-mrtvi-glasaju-ovaj-put-za-bauka-i-seksa.html

Mrtvi glasaju' - ovaj put za Bauka i Šeksa!


Koji Šeks laže? I koji Bauk? Željka Markić je uzalud sve vrijeme pred skupljanje potpisa tražila od odbora za Ustav pojašnjenje koliko je, zapravo, potpisa potrebno za raspisivanje referenduma. Šeks A ima jedno mišljenje o tome, a Šeks B drugo. Isto tako i Bauk.

Naravno, saborski Odbor za ustav se nije udostojao oglasiti, jer se čekalo da se vidi koliko će potpisa Željka Markić uopće prikupiti za prijedlog promjena izbornog zakonodavstva, koje bi mogle dovesti do toga da Karamarko i Milanović uopće ne uđu u Sabor ili da ih postide većim brojem preferencijalnih glasova, primjerice, Andrej Plenković ili Tonino Picula, i time im sruše autoritet. Usto bi te promjene mogle dovesti u pitanje dosadašnji način sastavljanja stranačkih izbornih lista na kojima visoka mjesta zauzimaju poslušnici, pa bi kadrovi u nemilosti vođe mogli, o strahote, dobiti mandat izravno od naroda, čime bi se opet dovela u pitanje partijska stega i dizanje ručica po naredbi, i uvela demokracija u stranke a ukinulo glimanje glavama. Da ne govorimo da bi eventualni prolaz tog prijedloga ugrozio mogućnost SDP-HDZ-a da ucjenjuje male stranke ulaskom u koaliciju s njima, jer bi neke mogle ući u parlament i bez da koaliraju s nekim od njih. A najgore od svega, više ne bi mogli trgovati glasovima minornih strančica u koalicijama koje ne predstavljaju nikog.

Naravno da stranka i partija to ne mogu i ne smiju dozvoliti, pa se služe svim sredstvima da to onemoguće. Uključujući tumačenje ustava na svoju korist.

"Prema stajalištu saborskog Odbora za Ustav, dok mu je na čelu bio Vladimir Šeks, i Ustavnog suda, potrebno je oko 450 tisuća potpisa, budući da se računa i dijaspora. Ako bude prijepora oko broja potrebnih potpisa, razriješit će ih Ustavni sud", konačno je danas rekao Bauk, nakon što je tjednima i mjesecima uredno šutio o toj temi, nadajući se da Markić neće prikupiti 370.000 glasova.

"Ustav je definirao da su birači 'hrvatski državljani s navršenih 18 godina'. Njih ima nešto više od 4,5 milijuna. U popis birača ne ulaze svi birači - ulaze oni koji imaju prebivalište u RH i važeću osobnu iskaznicu, te oni koji nemaju prebivalište u RH i aktivno se registriraju. Njih je na EU izborima bilo nešto više od 3,7 milijuna. Ovi preostali birači (750.000) su dakle oni koji imaju prebivalište u RH i nemaju važeću osobnu iskaznicu, te oni koji nemaju prebivalište u RH i nisu se aktivno registrirali. Pravo potpisa inicijative ima dakle 4,5 milijuna ljudi. Ova interpretacija da je potrebno 375.000 značila bi da desnica osporava pravo glasa dijaspore o čemu možemo raspravljati, ali sumnjam da bi to htjeli. Evo pokušao sam najjednostavnije objasniti", objasnio je dodatno na Facebooku ministar uprave Arsen Bauk.

Međutim, Bauk je preklani govorio nešto drugo: "Ministar uprave Arsen Bauk predlaže da se razdvoje registar i popis birača. Ovaj potonji ažurirat će se prilikom svakih izbora. Vlada je odlučila uvesti red u popise i s biračkih popisa brisat će se 340 tisuća osoba. S popisa birača prvo će biti brisani ljudi koji ne žive u Hrvatskoj. Oni su se desetljećima vodili u popisima birača, a nisu imali ni osobnu iskaznicu. Od 4.116.839 birača koji imaju prebivalište u Hrvatskoj, njih 339.650 nema važeću osobnu iskaznicu", prenijeli u listopadu 2012. mediji Baukovu izjavu, što je popraćeno naslovima poput "I to smo dočekali: Hrvatska počinje brisati fantomske birače s popisa".

"Novim izmjenama Zakona o registru birača uvodimo točnost i ažurnost. Novi broj birača na taj će način biti oko 3,8 milijuna', rekao je tada Bauk. Premijer Zoran Milanović pohvalio je ovaj prijedlog. 'Ovim izmjenama Zakona nismo samo ispunili izborno obećanje, već vraćamo povjerenje građana u biračke popise', rekao je premijer. Evo kako ga vraćaju: godinama su se sprdali s tim da glasaju "mrtve babe iz Hercegovine", i to za HDZ, ali sad su očito te navodne "mrtve babe iz Širokog" po prvi put stvarno i postale dio izbornog procesa! Jer, svi dobro znamo da nitko nikad nije glasao bez osobne, a mrtve babe je kako znamo nemaju. Ali za spriječiti referendum osobna nije potrebna - dovoljno je samo u biračko tijelo angažirati "mrtve babe" s kojima su se toliko sprdali, i srušiti referendum!

A koje je stajalište Vlade Šeksa? Vjerojatno isto kao i Baukovo, jer se ovaj poziva na njega. Ali lani je bilo malo drukčije: "Za HDZ-ovog Vladimira Šeksa dvojbe nema - potpisa imaju dovoljno jer Ustav je tu jasan, potrebno im je 10 posto od broja birača u Hrvatskoj", prenijeli su tada mediji. "Težište je 10 posto birača u Republici Hrvatskoj, stoga se ne uračunavaju u tih 10 posto oni birači, državljani Hrvatske koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj", rekao je Šeks."

To je dakle bilo za prošli referendum, ono je bio neki drugi Šeks, ovo je novi Šeks, new & improved. A i Bauk je neki novi, pa najednom više ne spominje čišćenje biračkih popisa, ni Tomić se više u Jutarnjem ne izruguje s tim što je partija angažirala "mrtve babe" i "lažne birače" i to u kompletu da spriječi referendum. To što dijaspora nije mogla niti potpisivati zahtjev za referendum, jer se potpisi mogu skupljati samo u Hrvatskoj, nije ni važno. Ovog puta nema priče o tome da oni koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj ne trebaju niti glasovati, naprotiv, najednom su i ti birači jako bitni. Demokracija u Hrvatskoj ide dalje. I prešla je sve razine farse. Nekom bi bilo neugodno tako prozirno muljati, no SDP-u i HDZ-u licemjerje očito nije strano, a nije im ni neugodno.

No ako Ustavni sud ipak odluči u korist referendumske inicijative, što još preostaje stranci i partiji? Jedino staviti u zakon da je za raspisivanje potrebno prikupiti 110% potpisa registriranih birača, koji će se moći skupljati samo svake pete srijede u mjesecu od 12 do podneva u uredima državne uprave.

skater
08-10-2014, 20:38
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134343-sto-je-malim-istrijanima-anti-fasizam.html

Što je malim Istrijanima (anti)fašizam?


Povjesničari dr. sc. Milan Radošević, Dragan Sokolović i Igor Jovanović proveli su anketu među istarskim srednjoškolcima, vjerojatno da provjere kakvi su rezultati indoktrinacije i pranja mozga.

Anketa je predstavljena na "znanstvenom skupu" "(Anti)fašizam u prošlosti i sadašnjosti" koji se prošli tjedan održao u Puli. Pula je jedan vrlo antifašistički grad u Hrvatskoj, koji se pored toga što ne dozvoljava nastupe stanovitom hrvatskom pjevaču i branitelju iz DR diči i kinom "Alida Vali" u središtu grada, nazvanom po Mussolinijevoj ljubavnici i ikoni talijanskih fašista.

Rezultat: dvadeset posto od anketiranih 648 učenika srednjih škola je Antu Pavelića svrstalo u vođe antifašizma, a deset ih je posto među njih svrstalo Benita Mussolinija. Četrdeset posto drži da antifašizam nije bio totalitarni sustav. 57 posto anketiranih učenika drži da se antifašizam "rodio" tijekom Drugog svjetskog rata, a 17 posto misli da je pokret nastao nakon Drugog svjetskog rata.

Naravno, u tako kontroverznom gradu nije teško očekivati i kontroverzne rezultate. Iako, nimalo ne sumnjam da bi bili jednako loši ili čak gori u drugim gradovima. Današnje klince sluđujemo s pojmovima koji njima ništa ne znače, niti ih stvarno mogu razumjeti: mi koji smo preživjeli "antifašizam" znamo što se otprilike iza tog pojma koji se ofucao od raznih zloupotreba poput stare prostitutke zapravo skriva. No, intencija ankete je prilično jasna. Čemu uostalom ispitivati učenike o nečem tako eteričnom kao što je pojam "antifašizma" u Hrvatskoj? Ideoligiji u školama ne bi trebalo biti mjesta, tek relevantnim povijesnim činjenicama.

Iskreno, niti ja ne znam što bih na takva pitanja odgovorio. Osim onih o Mussoliniju i Paveliću. Antifašizam je termin koji je izvorno skovala kominterna, odnosno Staljin, i taj se termin među zapadnim saveznicima nije koristio, jer je prepoznato da se iza njega zapravo skriva sovjetski model komunizma. A u upotrebu u Hrvatskoj je ponovo ušao nakon 2000., kad ga je reafirmirao Mesić. No, kako antifašisti na svojim skupovima uglavnom nose komunističke simbole i slike druga Tita, dok se hrvatski borci protiv "fašizma", odnosno njemačke i talijanske okupacije iz vremena drugog svjetskog rata na koje Hrvatska ima razloga biti ponosna - poput Tuđmana, Bobetka ili Hebranga tamo ne viđaju nikad, zdravorazumski je zaključiti kako se radi o mimikriji i amnestiji bivšeg totalitarnog "antifašističkog" režima. Uostalom, "antifašisti" se često pozivaju na spominjanje ZAVNOH-a u preambuli ustava, ali nikad nisu dali suvisli odgovor na pitanje zašto su onda dali ubiti Hebranga, i odbijaju ga rehabilitirati.

Također, djecu vjerojatno zbunjuje i to što se ni odrasli često ne mogu dogovoriti, primjerice, oko toga je li četnički pokret bio antifašistički ili fašistički, jesu li partizani bili totalitarni komunisti ili antifašisti, je li Tuđman bio klerofašist kakvim ga često mediji, naročito lijevi kakvi u Istri dominiraju, prikazuju ili, kao bivši partizan, antifašist, je li Titova JNA bila fašistička ili antifašistička, ako je bila ovo potonje, zašto smo onda protiv nje ratovali, jesmo li mi onda fašisti... racionalizirati stavove o tome očito ne može ni Jakovina, pa gdje će onda djeca.

Istini za volju, valja reći da su učenici koji drže da "antifašizam" nije bio totalitarni sustav tek djelomično u krivu, on je u Jugoslaviji primarno bio diktatura. No, kad bi se ispitalo hrvatske profesore, kamoli učenike, o razlikama između diktature i totalitarnog režima, vjerojatno bismo dobili još poraznije rezultate. Totalitarni režimi naime idu za potpunom kontrolom svih aspekata života, i ne rade to nužno prisilom, već se služe indoktrinacijom, društvenim pritiskom za prihvaćanjem ovih ili onih "vrijednosti", hiperregulacijom, ograničavanjem sloboda i izmišljanjem "prava" koja su zapravo tek ljepši način da se kaže da sad država regulira nešto što je do sad bilo predmetom osobne slobode. Diktature pak primarno idu za političkom kontrolom, i provode je autoritativno i silom, dok ih osobne slobode građana u pravilu previše ne zanimaju dok god ne ugrožavaju vlast.

S te strane lijepo je da anketirani učenici osobne slobode stavljaju na prvo mjesto vrijednosti: pitanje je međutim jesu li oni u stanju razlikovati puku permisivnost, kakva se danas forsira pod egidom "liberalizma", od stvarne slobode koja nužno podrazumijeva osobnu odgovornost, dok permisivnost tek podrazumijeva državu-dadilju koja građane pretvara u razmažena i nesamostalna derišta koja dreče o "svojim pravima" i u pravilu ovise o tuđoj brizi, prvenstveno države.

No da je antifašizam u Istri čudna biljka, svjedoči još nekoliko primjera pored Alide Vali, ikone talijanskog fašizma i istarskog antifašizma. Djecu možda zbunjuje i to što su neke ikone hrvatskog "antifašizma" ne tako davno raširenih ruku dočekali u Puli Gianfranca Finija, tada predsjednika Donjeg doma talijanskog parlamenta i bivšeg čelnika neofašističkih političkih stranaka Movimento Sociale Italiano-Destra Nazionale i Alleanza Nazionale.

Hrvatski političar talijanske manjine Furio Radin, antifa-novinar Inoslav Bešker, pa čak i IDS-ov saborski zastupnik Damir Kajin su se tada natjecali u dokazivanju da Fini više nije niti neofašist, niti postfašist. Iako je upravo taj Fini sustavno negirao Hrvatima pravo na Istru. I iako nikad nije skrivao da on, upravo kako su navedeni tvrdili, nije ni neofašist ni postfašist, nego fašist kao takav. U Istri su od viđenijih fašista od lokalnih antifašista bili lijepo primljeni i Mario Andretti, čuveni vozač Formule 1 i Indycara rođen u Motovunu, koji je ujedno i načelnik tzv. Slobodne općine Motovun u egzilu. On je u organizaciji Famiglie Montonese iz Trsta s obitelji 2010. posjetio svoj rodni grad, a predstavnici općine Motovun i Zajednica Talijana Motovun dočekali su ih uz prigodan domjenak.

A od otprilike 110 članova Famiglie Montonese koji su tada posjetili Motovun, tek je polovica bila na domjenku. No, svi su bili na mjestu Čiže, gdje je smješten "divlji" spomenik za 22 Talijana koje su u svibnju 1945. ubili partizani. Oni su inače članovi Unije Istrana, koja izdaje glasilo '4 ciacole soto la losa', koje pak uređuje Luigi Papo iz Rima, prvi čovjek fašističke stranke u Motovunu i ratni zapovjednik fašističkog Milicijskog garnizona u tom istarskom gradu. Uz takvu spregu lokalnih antifašista i uvoznih fašista, kako djeca neće biti zbunjena?

A što tek reći na to da je gost SDP-ove vlasti grada Rijeke bila i jedna delegaciju u kojoj je bio zakleti tršćanski postfašist Roberto Menia, ili na to da je na nekim svečanostima u organizaciji antifašističke Rijeke bio nazočan i načelnik tzv. Slobodne općine Rijeka u egzilu Guido Brazzoduro?

I kako onda djeca neće biti zbunjena, kad ni nama nije baš sve jasno oko antifašizma u Istri i šire, u suvremenoj Hrvatskoj? A da o totalitarizmu ne znaju ništa, nije ni čudno. Ne znaju ni odrasli baš previše.

NorthStand
08-10-2014, 21:03
antifašisti su sada najveći saveznici srpskih i talijanskih fašista, kome to nije jasno neka pogleda politiku koju "antifašisti" iz SDP-a HNS-a i ostalih tobože ljevih strančica vode prema istima. dok paradoksa li, desničari svi redom zaziru kako od talijana tako i od srba. jedino s s mađarima održava neke prisne političke odnose, na nižim razinama svi ostali su na meti naših "fašista" a odlično surađuju s "antifašistima" koji su eto bili krvni neprijatelji istih 1940ih. šta ti je politika, nema vječnih neprijatelja samo vječnih interesa ko ono to reče Churchill?

ja znam da ja talijane mrzim koliko i srbe, dok vidim hrpu istrana da pričaju talijanski da idu u talijanske škole, da su se pomirili s time da im štampaju talijanske table, sve ono što ja ko iskreni "nacionalsocijalist" ili ti ga "fašist" nikad ne bih dozvolio. nikad im ne bi dao dvojezičnost, nikad im ne bi dao talijanske škole, nikad im ne bi dao svoje djete da uči po njihovim školama kako to redovno rade zakleti istarski "antifašisti" odnosno unuci i djeca partizana. dakle, nešto je trulo u našoj državi, i teško da će se takve devijacije ikad uspjet izlječit do kraja, na žalost mi nismo amerika da dobrim poslovima(visokim plaćama kojima se kupuje lojalnost građana) i ogromnim represivnim organima, možemo takvom debilizmu lako stati na kraj. a sve se i danas kao 1940ih, vrti oko love i interesa pojedinaca. tko bolje plaća, ima veću šansu za uspjeh. odnosno za indoktrinaciju svojom politikom i ideologijom, sve ide u smjeru mita i korupcije kako je na ovim prostorima odavno i praksa. tko više "posoli", ima naklonost razno raznih kajina mesića fumića i ostalih "antifašista".

skater
09-10-2014, 21:51
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134437-kako-je-oliver-frljic-postao-jelena-karleusa.html

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/8/134437/1_306799.jpg

Kako je Oliver Frljić postao Jelena Karleuša?


Što vam preostaje kad nemate baš previše talenta, imate komplekse zbog provincijskog porijekla, a silom želite biti umjetnik u velegradu, cijenjen u visokim društvenim krugovima i debelo financiran od države?
Provokacija i skandal. "Attention whoring" u kombinaciji s fanatizmom trenutno moderne ideologije. Taj engleski idiom nema odgovarajući prijevod na hrvatski, a najbliže objašnjenje bi bilo da je to osoba koja nedostatak talenta nadoknađuje privlačenjem pažnje na sebe pod svaku cijenu, uz potpuno zanemarivanje vlastitog dostojanstva. To je osoba koja će gola, s mrkvom koja joj viri iz stražnjice, paradirati ulicama samo kako bi netko objavio njenu fotografiju u novinama. Takva osoba uvijek mora biti u centru pažnje, koju privlači neprimjerenim i neuobičajenim ponašanjem, vulgarnošću, i provokacijama.

Stariji termin je "drama queen". Takav čovjek je uvijek ugrožen, uvijek od svega radi tešku drametinu, a ja se takvih ljudi apsolutno grozim, jer njihova ugroženost obično vrlo brzo prelazi u agresiju spram onih koji ga "ugrožavaju".

Novi čin Frljićevog "attention whoringa" uključuje vješanje LGBTQ-itd. zastave na Riječki HNK Ivana plemenitog Zajca, gdje je intendant, i preimenovanje istog u 'Hrvatsko LGBT kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka'. Sve praćeno poglupom parolom "HETEROSEKSUALNOST JE OPIJUM ZA NAROD!', parafrazom Marksove parole "religija je opijum za narod". Stvarno, vrhunski umjetnički domet. A i vidjeli smo kako je narod prošao tamo gdje su mu zabranili taj opijum, recimo u SSSR-u. On se nada da će time izazvati reakcije "klerikalne desnice". Reakcija je međutim uglavnom podsmjeh. Time me je podsjetio na jednu drugu takvu osobu, poznatu po zalaganju za homoseksaulce, srpsku cajku Jelenu Karleušu, također poznatu po samoreklamerstvu, pokazivanju sisa i guzica i moraliziranju o "kriminalcima koji vode Srbiju", uz povremeno udavanje za neke od njih. Odnosno, za njihove novčanike.

Valjda nitko ne misli da to što Frljić radi, radi zbog homoseksualaca i ostalih manjina u RH? Ne, on to radi zbog sebe i vlastite promocije. Frljić, dobitnik brojnih nagrada s kazališnih festivala u Užicu i Vrnjačkoj Banji, kritizira "malograđansku sredinu" kako bi prikrio vlastiti seljakluk i krkanluk. Sve po receptima iz socijalizma o tome kako biti intelektualac u Hrvatskoj: klanjaj se nekritički svakoj novotariji koja je kontra primitivnog hrvatstva i još primitivnijeg katoličanstva kako bi sebe prikazao boljim i pametnijim od "seljačina" oko sebe.

Tu su svakako i provincijski kompleksi: Frljić je u Rijeku došao iz Bosne, konkretno iz Travnika. Zato je kod njega vrlo uočljiva tipična arivistička agresija: treba se nekako izlaktariti u novoj sredini. Dokazati da si veći katolik od pape, odnosno veći homoseksualac od modnog mačka. Kao i svoj sudrug koji je došao iz Sarajeva, Jergović, i on je brzo shvatio da je u Hrvatskoj jako demode biti Hrvat i katolik i jako moderno zalagati se za LGBT osobe i da ti to u "umjetničkim" i političkim krugovima daje auru prosvijećene osobe. Macchiavelli je uostalom to dobro opisao: radi sve ono što vidiš da rade na dvoru, i ne pitaj puno zašto, ako želiš uspjeti u višim društvenim krugovima. Ako vidiš da stave ruku na glavu i pet puta se okrenu oko sebe prije nego sjednu za stol, uradi to. Slijedi sva društvena pravila koja diktira dvorska elita, a odbaci sva ona iz nižih društvenih slojeva.

Takvo ponašanje je tipično za došljake u novu sredinu, i za one koji se ne osjećaju sigurno u svojoj ulozi: provincijalke uvijek više prate modu i brandove nego gradske cure, homoseksualci često napadno ističu muževnost i obožavaju crnu kožu i uniforme. Stara izreka kaže "poturica gori od Turčina", ne bez razloga: došljaci uvijek imaju potrebu dokazivati se, "novi" uvijek moraju biti radikalniji od starih da bi se probili kroz društvenu hijerarhiju. To nužno dovodi do procesa radikalizacije novih društvenih pokreta, čemu svjedočimo upravo kod gay aktivizma. Da je Frljić živio u srednjem vijeku, zacijelo bi bio inkvizitor. U svakom slučaju mahao bi križem većim od ostalih, samo ne bi vjeru imao u srcu, kao što uostalom nema ni one koje sad kao brani.

On, naime. jednostavno ne može zatomiti želju za sprdanjem ove države i njenih nacionalnih simbola i praznika. Pa valjda hrvatski homoseksualci isto spadaju pod hrvatsku zastavu?Učiniti ovakvo nešto na blagdan hrvatske neovisnosti je bezobrazno i neukusno, i time će samo naškoditi gay populaciji koja će zahvaljujući ovom još više biti percipirana u javnosti kao provokatorska i antihrvatska. Iskreno, da imam istospolnih sklonosti, osobno bih mu pljunuo u facu za ovo. Kao što je on ovim uostalom pljunuo Hrvatskoj u lice, što su napravili i gay aktivisti pred nekoliko godina kad su izašli na pride pod parolom "Zagreb to može progutati", čime su samo okrenuli javnost protiv sebe.

To samo dokazuje da su pravi umjetnici rijetki, a skandal može napraviti svatko. Hrvatska zastava je univerzalni simbol svih državljana Hrvatske, bez obzira kojoj manjini pripadali. Koliko je meni poznato, HNK Rijeka je još uvijek državna institucija koja na državni praznik ima zakonsku obavezu istaknuti državne simbole. Zanimljivo je kako se Frljić i njemu slični pozivaju na zakone kad god im to odgovara, a sami se izuzimaju od te prakse. Zanimljivo je kako sve koji se s njima ne slažu proglašavaju netolerantima i fašistoidnim, a istovremeno ne pokazuju trunku poštovanja za institucije niti za neistomišljenike. Njih gaze.

Frljić tvrdi da je od danas HNK u Rijeci otvoren za sve manjine. A kad to nije bio? Je li do sad Srbima i homoseksualcima ulaz bio zabranjen? Što on misli, što su po seksualnoj orijentaciji (većinom) baletani u tom istom HNK? Frljić za novac hrvatskih poreznih obveznika pljuje po istima. A usto i krši zakon: naime, prema članku 18. Zakona o ustanovama, definirano je da "Naziv ustanove može sadržavati naziv etničke i nacionalne zajednice i manjine, njen grb, zastavu, ili amblem, na temelju prethodnog odobrenja ministarstva". Kako znamo, homoseksualci još uvijek nisu nacionalna niti etnička manjina, a malo je vjerojatno i da je Frljić za promjenu naziva tražio dozvolu ministarstva. A vješanje zastave jedne određene grupe na instituciji koja je nacionalna, a ne sektaška, je zapravo primitivizam više nego išta drugo, osim što je i očito kršenje zakona.

skater
10-10-2014, 18:50
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/134488-sretan-dan-neovisnosti-i-vama-dragi-nasi-neodgojeni-sugradani.html

Sretan Dan neovisnosti i vama, dragi naši neodgojeni sugrađani.


Dragi naši Oliveri Frljići, "Građanske" akcije, Bujanci, Latini, i Margetići, kad je nekom rođendan, onda mu se čestita. Naročito ako ste dio iste familije ili dijelite kuću. To je jednostavno stvar dobrog kućnog odgoja. To nije stvar vaše političke, nacionalne, ni homoseksualne orijentacije.

Naravno, teško je očekivati od ljudi koji su odgajani po planinskim selima u Bosni da dođu ovdje i imaju neki odgoj, još manje od onih kojima su preci došli iz šume. No dužnost je starsjedilaca inzistirati na pravilima ponašanja ustaljenima u civiliziranom dijelu svijeta. Naravno, svatko može biti napredan, moderan, gay friendly, otvoren prema "regionu", ali to ga ne čini automatski i dobro odgojenim. Isto tako, to što sebe netko smatra naprednijim i boljim od drugih mu ne daje pravo na državni blagdan vrijeđati državu pa time i njene državljane, te vješati na taj dan po državnim zgradama zastave drugih država ili urbanih plemena.

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/9/134488/307133.jpg

Dvojica su se posebno istakla ove godine u kategoriji "loš kućni odgoj": Domagoj Margetić, još jedan "ustaša" koji se nedavno na beogradskoj TV konačno izautao kao udbaš, i Oliver Frljić. Dok se kod potonjeg nedostatak kućnog odgoja može donekle objasniti porijeklom, iako to nije izgovor jer poznajem dosta ljudi iz srednje Bosne koji s kućnim odgojem nemaju baš nikakvih problema, onaj prvi je rođen u Zagrebu. A Zagreb je nekoć bio jedan mali i civilizirani K und K gradić koji je njegovao kulturu života i ophođenja, nešto poput Graza u kom se i danas pozdravlja s "Grüs gott". Civilizirano i pristojno ponašanje podrazumijeva moralan i iskren odnos do drugih ljudi, otvorenost, i uvažvanje drugih.

Domagoj nas je za rođendan počastio čestitkom u kojoj piše "Na današnji dan su fašisti srušili Jugoslaviju, nije to dakle nikakav dan neovisnosti nego dan pada Jugoslavije". Osim pristojnosti, ni logika dečku nije jača strana: što je pad de facto imperijalne tvorevine na tragu panslavističke ideje koja niti jednog dana svog postojanja nije bila demokratska nego dan neovisnosti? A da taj panslavizam dijeli mnogo toga s pangermanizmom Adolfa Hitlera ili Saddamovim pabarabizmom, i da su sve takve ideje u osnovi bliske fašizmu, valjda ne treba posebno objašnjavati. Osim njemu, a nekima se ne isplati objašnjavati, jer stvari ne gledaju racionalno već iz svog kuta apatrida koji su ostali bez voljene domovine. Neću reći da suosjećam s njima, no to je njihov problem i neuspjeh njihove politike i nije izgovor za primitivizam. Žao mi je, nemojte nas kriviti za raspad svoje države, nije propala zbog nas nego zbog sebe i svojih unutarnjih problema koje nije mogla riješiti. Svoj neuspjeh nemojte projicirati na druge.

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/9/134488/307134.jpg

No dobro, on bar za razliku od Frljića zna da se piše "neovisnost", a ne "nezavisnost", kako je Frljić cinično izvjesio na riječkom HNK. Naravno, i njegova "čestitka" je bila bezobrazna i neodgojena, i o njoj i mentalnom sklopu koji stoji iza nje sam već opširno pisao. U Hrvatskoj ga zbog toga smatraju "provokativnim", a neki i "naprednim". U rodnom Travniku, rekli bi mu jednostavno da je "*upak". Oni eto nisu tako fino odgojeni kao Riječani. Poljaci jesu, pa su ga vrlo uljudno i pristojno zamolili da pokupi prnje iz Poljske kad je tamo htio nešto lamentirati o fašistoidnim Poljacima.

Upravo to s Poljacima govori da je problem s nepoštivanjem Hrvata zapravo - u Hrvatima. Probajte si zamisliti takvo ponašanje na američki "Dan neovisnosti". Koliko god Amerika bila gay friendly, Frljić bi završio u prvom avionu za Bosnu kad bi tamo tako nešto izveo. Ako želite da vas poštuju, da se prema vama odnose s uvažavanjem, ne možete stalno jamrati, morate pokazati dostojanstvo i inzistirati na tome. Na svaki dan neovisnosti do sad nas mediji neskloni neovisnosti Hrvata od Beograda bombardiraju programatskim tekstovima.

Neki su "suptilni", poput Dežulovićevih tekstova u Jutarnjem koji se recikliraju svake godine na Dan neovisnosti, naslovljenog "Lijepa naša domovino bajki", zapravo recikliran Jakovinin tekst "Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen" objavljen par godina ranije. Čemu baš na Dan neovisnosti tako nešto objaviti? Pa, zato jer je urednik bezobrazan i neodgojen. A takav je jer može biti. Nešto kao antifa-verzija Zdravka Mamića.

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/9/134488/307136.jpg


U drugima se pak raspreda o ljepotama života u SFRJ, na što su nas ovaj put podsjetili "pristojni" momci iz Građanske akcije, kojima je zbog dobrog kućnog odgoja i pristojnosti u obraćanju ostalima već par puta uklonjena kompletna stranica s facebooka, zbog "govora mržnje" - tog ružnog surogata za običnu, konzervativnu, starinsku pristojnost i dobar kućni odgoj. Njega se svijet u ime "liberalizma", neformalnosti, i čega već odrekao još tamo u sedamdesetima, vođen romantičnim zabludama o tome da nam to ne treba, da bi kasnije taj kič-surogat prisilom i metodama policijske države bio uveden umjesto odbačene pristojnosti: za "govor mržnje" se ide u zatvor, posve nepotrebno, dok se za nepristojno i nekulturno ponašanje nekoć tek dobivala pedala iz iole boljeg društva.

To je tek nastavak procesa u kom trash-kultura i trash-moral zamjenjuju nekadašnje civilizirano ponašanje, oličenom u reality showovima, paradama, hiperkomercijalizaciji, reklamama poput one za VIP, ili filmofima poput "Django unchained". No, bez da idem dublje u tu temu, Hrvati moraju početi inzistirati na nekim stvarima. Bi li se Margetić mogao obraćati Židovima ili čak homoseksualcima na način na koji se obraća sugrađanima? Teško. Bi li mogao Srbima čestitati nacionalni blagdan na taj način bez da ga isprate do granice? Ne bi, jasno.

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/9/134488/307147.jpg

Takav model ponašanja samo upućuje da problem Hrvatske, nakon 23 godine neovisnosti, ne leži u ekonomiji, ona je ipak bolja nego u SFRJ, bar nemamo hiperinflaciju, nestašice, bonove za gorivo, i depozite za odlazak u inozemstvo. Nije problem ni u "besplatnom zdravstvu i školstvu", jer je ono i dalje besplatno koliko je to bilo i u SFRJ, pa i osjetno kvalitetnije: besplatno zdravstvo i školstvo su, uostalom, kvalitete kojima se diče i Kuba i Sjeverna Koreja, što fascinira dečke iz Građanske akcije ali ne i građane tih država koji pokušavaju iz njih pobjeći na sve mile načine. Jugoslavija je unatoč "besplatnom školstvu" imala oko 4% visokoobrazovanih, a besplatno zdravstvo se svodilo na plave koverte doktoru za sve osim aspirina, a i njih ste ponekad morali naručiti iz Njemačke. Ne, problem Hrvatske leži u samopouzdanju. Hrvati nemaju dugu tradiciju državnosti, imaju dugu tradiciju potčinjenosti, dugu tradiciju naroda drugog reda u vlastitoj domovini. I koliko god mi mogli govoriti o kompleksima jugo-apatrida i došljaka iz pasivnih krajeva bivše države, to što oni svoje komplekse liječe na Hrvatima je problem Hrvata. Problem naših nacionalnih kompleksa.

Jednom davno, 1831., Pavao Štoos je napisao:

Vre i svoj jezik zabit Horvati
hote ter drugi narod postati;
vnogi vre narod sam svoj zamece
sram ga jak stranjski: „Horvat" rece.
Sam proti jel ne štuje
i svak slepec sam sebe truje.
Nek gaj rasteplen reci po svetu
kad je vec istom znano detetu,
da se ne pozna vec Horvatica,
Mislec rodena da je Nemica.
Nut vse vu stranjski se nije vre gine
za svu mater niš se ne brine.

Pod "sva mater", svoja majka, misli se na domovinu. Od onda se, reklo bi se, nije mnogo promijenilo. Očekivana reakcija na provokacije izostaje, pa je stoga logično očekivati da će nagodinu Frljić na zgradu HNK staviti natpis "ЛГБТ Позориште "Јован пресветли Зајц" у Реци", da će gay aktivisti i dalje mlatiti starice sred Cvjetnog trga uz potpun izostanak reakcije okupljenih i cinične komentare Sarnavke o tome tko zaslužuje a tko ne zaštitu njene "ženske mreže", odnosno koje su žene građani prvog a koje drugog i trećeg reda, da će nam "hrvatski" novinari iz Beograda pisati o tome kako smo jedna grozna i ustaška država, i da će se još više raznih Margetića "izautati". Iskreno, nemam ništa protiv njihovog autanja kao hrvatomrzaca, ali imam protiv njihovog načina obraćanja meni i svima nama. Dok god to budemo tolerirali, oni će biti sve agresivniji.

skater
11-10-2014, 14:49
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134655-zivot-damo-udbu-ne-damo-nova-medijska-strategija-spasavanja-vojnika-perkovica.html

Život damo, UDBU ne damo: nova medijska strategija spašavanja vojnika Perkovića


Nakon što je pred izručenje Večernjak objavio intervju s Perkovićem dulji od Ane Karenjine, Jutarnji je najavio feljton u pet nastavaka kojim će pokušati amnestirati UDBU. Naravno, ne izravno, već spinovima i maglom.
Udbaške strukture nakon Tuđmanove smrti sustavno uzurpiraju javni prostor. Zastrašujući su razmjeri pritiska kojem je izložena hrvatska javnost, ali i svi oni koji nisu dio njihove nomenklature, a koji se usude suprotsaviti se njihovim interesima, naročito iznošenjem činjenica o djelovanju te mafijaške hobotnice koja je, po ruskom receptu, iz tajne policije prerasla u tranzicijsku mafiju, a potom preuzela politiku i medije.

Pred izručenje Perkovića, dok se to još svim silama htjelo spriječiti, mediji su uložili velik napor da uvjere Hrvate kako je Perković "naš" obavještajac i kako niti jedna država ne predaje svoje obavještajce drugim državama. Međutim, Perković je optužen za ono što je radio kao obavještajac SFRJ, u doba dok Hrvatska kao država još nije postojala nigdje osim možda u viziji jednog manjeg broja hrvatskih emigranata i domoljuba.

Bitan dio medijske strategije obmane je bilo i plašenje javnosti time što će Perković reći o osobama koje su stvarale Hrvatsku, i ulozi udbaškog kadra u tome. Zapravo, radilo se o neuvijenoj prijetnji, "ako predamo Perkovića, on će oblatiti Tuđmana, HDZ, i Hrvatsku". Naravno, pokušat će, no malo je vjerojatno da Nijemce zanima išta što se događalo nakon 1983. Bar što se javnog dijela suđenja tiče. Za Tuđmana ga nitko ništa neće pitati, jer 1983. Tuđman nije imao veze ni sa čime. Račan međutim možda i jest. Ta nagla briga udbaških struktura da se zaštiti ugled Domovinskog rata i Franje Tuđmana je jasno bila lažna: da je problem samo u tome, upravo bi oni prvi glasali da ga se izruči. Lagalo se otvoreno i da je nastupila zastara, i da ga se ne može izručiti bez da se mijenja ustav, pa se sve to pokazalo kao čista laž - odnosno, pokazalo se da je vlada htjela mijenjati ustav, uz punu potporu udbaških medija, upravo zato da bi se izručenje spriječilo. Tko još nakon svega može toj kamarili išta vjerovati, naročito Milanoviću koji je laprdao o "istjerivanju King Konga", i koji je otvoreno rekao "kako je jedini njegov interes zaštita branitelja, a ne ubojica", iako nije mrdnuo prstom da izvadi Marića iz srpskog zatvora.

Nova - stara taktika koju najavljuje Jutarnji ići će prvenstveno u smjeru toga da se pokuša diskreditirati Đurekovića i hrvatsku emigraciju. Takvih pokušaja je bilo i prije, udba je puštala glasine kako je "Đureković bio agent BND-a", a Perković je valjda bio "naš" agent pa ga je s pravom ubio, neprijateljska emigracija, još surađuje sa stranom tajnom službom kontra Jugoslavije, jelte. Ako u tome ima istine, Đurekoviću treba dati medalju. Pokušavalo se i oblatiti Đurekovića time da je on ukrao milijarde iz INA-e, međutim oficijelna njemačka verzija je da su milijarde krali Broz i Špiljak, izdanici dvije od najmoćnijih feudalnih dinastija u SFRJ. Sama činjenica o tome da je Đureković imao iznajmljenu garažu, a Špiljak danas ima vlastitu naftnu kompaniju u Švicarskoj koja prodaje naftu NATO paktu, prilično jasno svjedoči o tome tko je krao.

O tome svjedoči najava feljtona naslovljenog: "Posljednja bitka Hladnog rata: Njemačka protiv Perkovića". Sam naslov, na psihološkoj razini, sugerira da se radi o političkom suđenju, ratu dviju tajnih službi, "naše" koje je dio bio Perković i "njihove" koje je dio navodno bio Đureković. Radi se jasno o vješto plasiranoj laži. A osim toga, s jedne strane se stavlja Njemačka, moćna i bogata država, a na drugu stranu vage u samom naslovu Perković. David protiv golijata, pa se samim tim simpatije javnosti usmjeravaju na - Davida, Perkovića. Naravno, to nema nikakve osnove, jer se tu upravo radi o tome da je moćna tajna policije jedne totalitarne države bila Golijat, a David je bio pokojni Đureković koji je dobio sjekirom u glavu.

Naslov prvog dijela feljtona, "Nikad objavljeni dokumenti o djelovanju hrvatske i jugoslavenske tajne službe u Njemačkoj", sugerira da će se vjerojatno u prvom dijelu ići za psihološkom identifikacijom čitatelja - žrtava Jutarnjeg lista s "našima", UDBOM, "partizanima"... Da je tome tako svjedoči naslov drugog dijela, "Jedina ispovijest Ivana Lasića, agenta UDBE koji već 25 godina bježi od njemačkih tužitelja". Nekakav romantični Robin Hood, valjda. Odmetnik koji se skriva pred moćnim faš... njemačkim pravosuđem. Evo, imat ćemo priliku čuti i njegovu ispovijed, kao što smo se naslušali ispovijedi Boljkovca i Manolića, koji na stranicama hrvatskog režimskog tiska ostavljaju dojam simpatičnih djedica koji ne bi mrava zgazili, i nimalo ne liče na bezdušne ubojice, silovatelje i psihopatske sadiste kakvima ih opisuje optužni prijedlog. Ispovijedi njihovih žrtava nikad nisu dospjele u novine. Doprle su samo do prijedloga optužnice, koja je odbačena zbog "procedruralne greške kod uhićenja". Kasnije je upriličena farsa od suđenja Boljkovcu, da Nijemci vide da i mi imamo pravosuđe koje može suditi Perkoviću. Vidjeli su kako funkcionira, kao i mi: kao udbaška ekspozitura.

Nastavak feljtona će, ako je suditi prema najavi, ići za tim da se diskreditira hrvatska emigracija: "Točan, nikad objavljeni popis svih napada hrvatske emigracije u bivšoj Jugoslaviji". Nastavka feljtona s točnim i nikad objavljenim popisom svih napada UDBE na hrvatsku emigraciju očito neće biti. Siguran sam da ćemo ponovo čitati o "nikad objavljenim" podacima o tome kako je ubijen ambasador Rolović. O tome kako je ubijena mala Rosemary Ševo sigurno nećemo. Nije to Aleksandra Zec pa da se o tome daju kazališni komadi u stanovitom antifa-LGBT kazalištu, nekoć poznatom kao hrvatsko i narodno.

Četvrti dio je naslovljen "Nepoznati detalji o suradnji njemačkih špijuna s hrvatskim radikalnim emigrantima". Sjećate se one priče s početka da je Đureković bio "strani špijun" pa ga je zato trebalo sjekirom po glavi? Stari spin, nova priča.

I na kraju, ići će se na diskreditaciju ključnih svjedoka koji terete "našeg" Perkovića. Posljednji nastavak nosi naslov "Tko je Vinko Sindičić, ključni svjedok protiv Perkovića, i kako ga je angažirala njemačka služba". Već iz naslova je posve razvidno što se time želi postići: svjedoke protiv Perkovića prikazati lažovima, konkurentskom udbaškom strujom, i stranim špijunima.

No, čemu i dalje spašavati vojnika Perkovića kad je on ionako već tamo, kad njemački sud nimalo ne zanima što "Jutarnji" piše i što Lasić ima za reći? Kontrola štete. Damage control. Suđenje će nanijeti golemu štetu udbaškim strukturama u Hrvatskoj, pa je potrebno štetu umanjiti relativiziranjem suđenja, blaćenjem svjedoka, prikazivanjem svega skupa kao "političkog obračuna" koji se nas u Hrvatskoj ne tiče, a ako nas se ipak tiče, pa eto, Perković je naš, sve po onoj "Život damo, Lazu (Vračarića) ne damo". Ukoliko se netko još sjeća tog slučaja. Dakle, kad već nisu mogli spriječiti suđenje, pokušat će diskreditirati sud, svjedoke, emigraciju, i Đurekovića. To je zapravo psihološka priprema naroda za suđenje, po receptu iz Sjeverne Koreje ili Staljinovog SSSR-a, gdje se građanima unaprijed tumačilo kako moraju percipirati određene vijesti s trulog zapada. Kako ne bi netko slučajno "krivo" shvatio stvari. Trovanje mozga naciji se nastavlja.

ZGabriel
11-10-2014, 23:06
"Pokušajte riješiti ovaj matematički zadatak: U Hrvatskoj, prema zadnjem popisu iz 2011., ima 3.439.074 punoljetnih stanovnika. Među njima ima čak 3.762.488 registriranih birača, prema stranici Ministarstva uprave RH. 10 % od toga je 452 000. Izračunajte koliko košta kila mozga u Hrvatskoj?"

:naklon
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134598-nije-svrha-referenduma-da-zeljka-markic-ude-u-sabor-nego-da-vesna-pusic-iz-njega-izleti.html

skater
12-10-2014, 16:55
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134598-nije-svrha-referenduma-da-zeljka-markic-ude-u-sabor-nego-da-vesna-pusic-iz-njega-izleti.html

Nije svrha referenduma da Željka Markić uđe u Sabor, nego da Vesna Pusić iz njega izleti!


Pokušajte riješiti ovaj matematički zadatak: U Hrvatskoj, prema zadnjem popisu iz 2011., ima 3.439.074 punoljetnih stanovnika. Među njima ima čak 3.762.488 registriranih birača, prema stranici Ministarstva uprave RH. 10 % od toga je 452 000. Izračunajte koliko košta kila mozga u Hrvatskoj?
Ako vam se ne računa, možemo vam pomoći. U legendu je ušla izjava Ivana Milasa "Kila mozga u Hrvatskoj – dvije marke". U međuvremenu je izgleda mozak pojeftinio pa je sad na rasprodaji skoro pa badava. Doduše, kad smo kod te izjave, ona je zapravo spin udbaško-antifašističkih struktura koje su išle za tim da ismiju Milasa kao budaletinu, iako je on zapravo rekao nešto posve drugo: "Za razliku od mnogih ovdje, ja sam živio i radio u Europi. I mnogi misle kako ulazak u Europu odmah osigurava bogatstvo i bolji život. U Austriji, kila telećeg mozga u dućanu košta dvije marke, a tek ćemo vidjeti koliko vrijedi vaš." Rekao je to raspravljajući o privatizaciji, s mudrim stručnjacima koje je iznjedrio socijalizam, i koji nam kroje politiku praktički od osamostaljenja. Povijest je Milasu dala za pravo: njihov mozak ne vrijedi niti toliko, što se vidi po rezultatima. Refendum ide za tim da se to promijeni. A oni to – ne žele.

No, ako ne stoje dobro s matematikom, ništa bolje nije ni s logikom. Zemljo, otvori se: Vesna Pusić, koja ako se ne varam već 24 godine bez ikakvog razloga sjedi u Saboru, a godinama i u Vladi, rekla je da je "Cijeli referendum osmišljen kako bi jedna osoba ušla u Sabor!". Dakle, osoba iz stranke koju podupire oko 0,9 % birača, a koja kontrolira jedno 90 % javnih poduzeća, kaže da je novi izborni prag prenizak! Ne, gospođo Pusić, referendum nije osmišljen zato da bi gospođa Markić ušla u Sabor, nego da biste vi iz njega konačno izletjeli! Prođe li prijedlog po kojemu se HNS više neće moći švercati na koalicijskim listama, vi ćete u Sabor moći ući samo kroz dimnjak, kao djed Mraz! Promjene bi kažete "destabilizirale ustavni poredak i politički sustav"? Njega ne treba destabilizirati nego jednostavno ukinuti i sagraditi od nule! Naš politički sustav je najstabilniji na svijetu: nigdje drugdje nije moguće da BDP pada tri godine zaredom, da industrijska proizvodnja i plaće padaju tri godine za redom, a da vlada ostane – stabilna. Da, vaša vlada je stabilna, ali ste zato destabilizirali državu u njezinim temeljima! Vrijeme je da vlade postanu nestabilne, a država stabilna.

Dobro da Vesna Pusić kao argument protiv Željke Markić nije navela i da ima debelu stražnjicu! Za razliku od nje, i njezinih suradnica iz stranke, ministrica Mrak Taritaš i Zlatar Violić, koje valjda bira po estetskom kriteriju, da je ne zasjene! Zašto uostalom one sjede u Vladi i Saboru, tko ih je birao? Tko je glasao za HNS koji ima četiri ministarska mjesta u vladi? Nitko! Da ne govorimo da je svakom čiji mozak košta više od dvije bosanske marke za kilogram jasno da bi Markićka, da je htjela u Sabor, već davno tamo bila.

No, zašto bi? Za razliku od nepismenih i tulavih "pipl mast trast as" zastupnika i bulumente konjokradica i sjecikesa koji tamo sjede, Željka Markić je visokoobrazovana, vrlo uspješna i financijski i na svakom drugom planu, njoj bi saborska plaća bila korak nazad. Žena je navikla raditi i boriti se, ne lezilebariti i čekati plaću. Za razliku od saborske većine, koja bez veza, poznanstava i članstva u političkim strankama, sa svojim znanjem i sposobnostima, ne bi bila u stanju pošteno zaraditi ni plaću trafikantice.

Stvarno, zašto bismo ukidali ovaj divan izborni sustav koji je u Sabor doveo jednog Keruma, jednu Marinu, koji je na mjesto premijera doveo Milanovića? Koji je u Sabor od neovisnosti do danas doveo zbirku redikula, kretena, kriminalaca i freakova koje se ne postidio ni Barnumov cirkus? Pa njima je baš dobro ovako, zar ne. I što sad Markićka nešto muti.

Vjeruje li itko čiji mozak košta više od dvije bosanske marke za kg u priče o tome da u Hrvatskoj ima 4,5 milijuna birača, od 4,2 milijuna stanovnika? Vjeruje li itko Šeksu koji danas kaže da je za referendum potrebno 452 000 glasova, a lani je govorio o 375 000? Pitanje za milijun kuna, koji Šeks laže, onaj od lani ili onaj od ove godine? Ili svaki Šeks laže? Ili svi naši političari lažu?

Reklo bi se potonje. Arsen Bauk je 4. 4. 2013. službeno smanjio broj birača od 4.092.058 na 3.738.708, što je u međuvremenu povećano za dvadesetak tisuća. Kako je Bauku odjednom 10 % od toga 452 000? Čak i da s dijasporom ima toliko birača – a nema – opet ostaje činjenica da zakon ne ostavlja mogućnost prikupljanja potpisa izvan RH, pa stoga nema nikakve pravne logike po kojoj bi se oni mogli ubrojiti. Naravno, Bauk i na to ima odgovor, po njemu, ako se netko iz Australije slučajno zadesio u RH, pa eto, mogao je potpisati. A takve izjave dolaze od stranke koja je godinama gunđala protiv "glasovanja dijaspore", da bi jednim potezom sve njih, uključujući i davno pokojne koji nikad nisu izbrisani s popisa, aktivirala kao svoje biračko tijelo kako bi spriječila referendum. Do jučer su lagali kako mrtvi glasuju na izborima, što nije moguće jer se ipak morate pojaviti s osobnom kartom, a nju mrtvi nemaju. Pošto ono kila mozga?

Na žalost, niti toliko, sudeći po broju ljudi koji vjeruju režimskoj propagandi pa onako nahuškani reže na Željku Markić. To samo pokazuje kolika je moć medija u Hrvatskoj, i koliko su oni u službi indoktrinacije, a ne informiranja. Da su u službi informiranja, onda bi bar netko od mainstream medija jasno i glasno rekao da bi iz Sabora, ako se prihvati prijedlog inicijative, izletjele strančice koje su u njega ušle samo zato što su trgovale glasovima i našle se na koalicijskim listama, izletjele bi s lista za izbore strančice koje ne mogu prikupiti 3000 potpisa, a ne dobiju niti 0,2 % glasova – takvih je preko pola na listama, izletjeli bi iz Sabora političari koji su ušli na liste zahvaljujući lojalnosti vođi, a ušli bi oni koji se možda i protive stranačkim liderima, koji imaju nešto za reći i napraviti, a ne samo klimati glavom. Ljudi poput Andreja Plenkovića i Tonina Picule bi dobili više preferencijalnih glasova od njihovih nepopularnih stranačkih lidera Karamarka i Milanovića, a to ovi ne mogu sebi i ne smiju dozvoliti. Sabor više ne bi bio puko mjesto klimanja glavama i dizanja ruku, jer bi političari mnogo više odgovarali onima koji su ih i birali, a mnogo manje stranačkim šefovima.

Ako ništa drugo, ovim su se političari posve razotkrili. Naročito Vlado Šeks i Vesna Pusić. Istina, njeno potpuno razotkrivanje je nešto što nitko ne želi gledati, još manje ako se razotkriju i Mrak Taritaš i Zlatar Violić. To ne bismo izdržali. Završnu riječ o tome hoće li referenduma biti će reći hrvatsko pravosuđe, odnosno Ustavni sud. Kako je pravosuđe do sad već pokazalo da je dobrim dijelom udbaška ekspozitura, u taj pravorijek ne treba imati previše povjerenja. U međuvremenu, čak se i mediji poput satiričnog, i Markićki inače nesklonog News Bara sprdaju s matematikom naših političara, pa pišu kako je Bauk izračunao da je u Hrvatskoj u kolovozu bilo 6,5 milijuna birača, računajući i strane turiste, pa bi stoga za raspisivanje referenduma trebalo prikupiti 650 000 glasova.

skater
12-10-2014, 16:56
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/134714-hdz-ovska-zanovijetanja-milana-ivkosica-po-cemu-je-to-zeljka-markic-nekompetentna.html

HDZ-ovska zanovijetanja Milana Ivkošića: Po čemu je to Željka Markić 'nekompetentna'?


"Referendumskim pitanjem izražavaju se megalomanske ambicija jedne nekompetentne osobe koja je svoju beznačajnost htjela nadomjestiti takoreći preuređenjem države" - tako počinje kolumna u Večernjem Milana Ivkošića, pogrešno naslovljena "rodoljubna zanovijetanja".
Željka Markić, po Ivkošiću, koji je ovaj tekst očito napisao u obranu svog krila partije i time se gadno diskreditirao kao rodoljubni novinar, kaže: "Željka Markić doživjela 
je poraz, ali uspjela je uzdrmati nejaku državu". O tome je li ona doživjela poraz, dalo bi se diskutirati: čak i ako referenduma ne bude, poraz su doživjeli prije svega - režimski novinari, i oba krila partije. Milan Ivkošić uložio je svoj novinarski ugled da bi obranio neobranjivo te se pridružio bulumenti novinara koji javno omalovažavaju osobu koja se usudila dirnuti u političku žabokrečinu u Hrvatskoj. Kakav poraz je ona doživjela? Raskrinkala je moć gay-lobista, raskrinkala je građanske udruge, režimske medije i političku elitu, za početak. Poraz su, neovisno o tome hoće li glasova biti dovoljno za raspisivanje referenduma ili ne, doživjeli režimski novinari koji moraju braniti nešto s čim se, zapravo, u duši uopće ne slažu.

Iz čega je autor zaključio da je Željka Markić "nekompetentna osoba"? Žena je poslovno i privatno vrlo uspješna, doktor je medicine, vodi uspješnu tvrtku koju je sama stvorila ni od čega, uspješno je organizirala jedan referendum, uspješno je osnovala neke dobrotvorne organizacije koje hrane djecu u Africi poput "Marijinih obroka". Uz to je uspješno podigla četvero djece, snimila nekoliko nagrađenih dokumentaraca, a stigla je i raditi humanitarno i prevesti nekoliko knjiga uz sve to. Koliko u Hrvatskoj ima ljudi koji su išta postigli mimo politike, veza, i poznanstava? Koje su kompetencije ljudi koji vode ovu državu? Gdje su se oni to i na kojem polju dokazali kao kompetentni? Zavšili su studij ONO i DSZ? Markić je završila medicinu. Ili je nekompetentna zato što nije umrežena u udbaško-hdzsdpovske strukture, pa samim time nije niti pod kontrolom Partije?

"Kompetentni" koji vode ove državu su već više puta dokazali da nisu u stanju voditi niti dvije ovce na ispašu, jer bi im ih netko vjerojatno ukrao, ako ih ne bi ukrali oni sami. Milanović u životu dana nije radio u realnom sektoru, ministar poljoprivrede nije bio u stanju voditi apoteku, i ona mu je propala. Željka Markić vodi uspješan biznis u Hrvatskoj bez ikakvog političkog zaleđa, a takvi se u ovoj državi mogu nabrojati na prste jedne ruke koji su nešto postigli bez da im netko u vlasti, lokalnoj ili državnoj, drži leđa. Odakle ta kvalifikacija da je netko "nekompetentan"? Koje su kompetencije Bauka, Peđe, Karamarka, Šeksa, Milanovića, Vesne Pusić, osim umijeća laprdanja?

Ivkošićev tekst zvuči kao da ga je pisao Tomić ili Ivanka Toma. A upravo je Ivkošić često kritizirao "Jutarnji list" i njegove bisere od komentatora. Može li se nakon ovog pogledati u ogledalo i reći sam sebi, "ja nisam isti kao oni"? Istina, mnogi u ovoj državi vjeruju da je bitno maknuti SDP s vlasti što prije, a kao jedinu realnu alternativu vide HDZ. No u čemu je poanta micanja SDP-a s vlasti ako će ga zamijeniti ista takva partija, kojoj nije ni do demokracije ni do naroda nego samo do vlasti? Zato što je HDZ "domoljubniji" od SDP-a? Budimo ozbiljni, domoljublje je lijepo i važno, ali nije dovoljno. Takvo domoljublje kakvo se nudi nam ne treba. Treba nam demokracija, prije svega, a stranka koja je protiv izravnog izjašnjavanja naroda i poštenog izbornog sustava ne može biti stvarno domoljubna, jer joj do naroda nije.

Njegov glavni argument protiv Željke Markić, osim posve proizvoljne kvalifikacije o "kompetencijama", je taj da je ona "oduzela pravo glasa dijaspori". To je laž. Željka Markić nije oduzela pravo glasa nikom - to je uradio, Ivkošiću, vaš HDZ, u suradnji s SDP-om. Sveli su im broj zastupnika na tri! A sad se pozivaju na dijasporu, i to nepostojeću! Da ne govorimo o tome da zakon ne dozvoljava prikupljanje potpisa u dijaspori: kad se potpisi za referendum budu mogli prikupljati i izvan granica Hrvatske, onda možemo o tome raspravljati treba li ih uračunati. Željka Markić nema ništa s tim. Nije se ona tih birača odrekla, niti im uskraćuje pravo glasa. Izborni zakon jest.

Ali i to pozivanje na dijasporu i njene glasove je izmišljotina! Ti birači, tih 4,5 milijuna, ne postoje. Jer u Hrvatskoj, zajedno s onima iz dijaspore koji su ikad glasali, ima - 3,76 milijuna birača, a sve ostalo je laž! Nije istina da je broj birača bez dijaspore u Hrvatskoj 3,76 milijuna - to je ukupan broj birača, uključujući one u dijaspori koji ostvaruju biračko pravo! A to se najbolje vidi iz toga što je broj birača u registru za oko 350.000 ljudi veći nego broj punoljetnih stanovnika Hrvatske! Njih ima oko 3,4 milijuna - odnosno, bilo je, po zadnjem popisu, a taj broj se u zadnje tri godine mogao samo smanjiti, nikako povećati. Ljudi bježe iz Hrvatske.

Ivkošić se, kao i Bauk, Šeks, i Peđa, poziva na fantomskih 4,5 milijuna birača zajedno s dijasporom - no istina je da birača nikad nije bilo toliko! Odakle ta brojka uopće potiče? Zapravo, to nitko ne zna. Ministar Bauk danas baljezga o 450.000 potrebnih potpisa, baš kao i Šeks, Peđa, i Ivkošić. A pred tri godine je "Jutarnji list" objavio članak naslovljen "Popis stanovništva u Hrvatskoj otkrio: Pola milijuna birača je višak!", pozivajući se upravo na Bauka.

Tamo se navodi: "Od 4,29 milijuna stanovnika u Hrvatskoj na popisu birača ih je čak 4,09 milijuna iako bi, uz pretpostavku da je maloljetnih i osoba s oduzetom poslovnom sposobnošću oko 900.000, maksimalan broj birača koji žive u Hrvatskoj trebao biti naviše 3,39 milijuna". Bauk je tada obećao srediti registar - i to je i uradio: izbrisao je s njega preko 400.000 ljudi! U registru tako danas stoji da imamo oko 3.76 milijuna birača, od čega oko 3,4 milijuna s prebivalištem u Hrvatskoj, ostalo je dijaspora: odakle sad opet 4,5 milijuna, iz kojeg je to filma? "Povratak otpisanih"? Bauk je dakle jednostavno lani otpisao 400.000 ljudi iz registra, a sad ih vraća! Može li itko od onih koji se pozivaju na tu brojku reći - odakle je ona, i gdje je se službeno može naći?

Tada je i Ivo Josipović doveo u pitanje vjedostojnost popisa birača, rekavši da ne zna odakle nam 4,5 milijuna birača! A nitko to ne zna ni danas. Radi se zapravo o nekoj procjeni da je Hrvatska izdala ukupno 5.5 milijuna putovnica, pa ako je od toga milijun maloljetnika, ostaje 4,5 milijuna - no to s brojem registriranih birača nikakve veze nema i radi se o pukom nagađanju.Velik dio njih je putovnice dobio u BIH i Srbiji devedesetih, i danas su dobrim dijelom mrtvi, a ako i nisu ne sudjeluju u izbornom procesu niti procesu prikupljanja potpisa za referendum.

Dakle, pored pitanja "što to Željku Markić čini nekompetentnom", drugo pitanje je "u kojem dokumentu je navedeno da u Hrvatskoj ima 4,5 milijuna birača". Dok od kolege Ivkošića ne dobijem konkretan odgovor na potonje pitanje, smatrat ću ga nekompetentim novinarem. Jer ako iznosite neke brojke, morate se moći pozvati i na neki izvor. A jedini relevantan izvor je registar, u kom nisu samo, kako se lažno plasira u javnost, domicilni glasači nego - svi. Ako tome nije tako, onda ministar Bauk mora objasniti odakle 350.000 više birača nego punoljetnih stanovnika.

Inkvizitor
12-10-2014, 16:57
dobra kolumna Holjevca.

Nije svrha referenduma da Željka Markić uđe u Sabor, nego da Vesna Pusić iz njega izleti!


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134598-nije-svrha-referenduma-da-zeljka-markic-ude-u-sabor-nego-da-vesna-pusic-iz-njega-izleti.html


Šteta je da Markićka nije replicirala Pusićki ovim naslovom.

Grunf
12-10-2014, 18:18
Izletit će ona već na ovim izborima, a prije toga se dobro uhljebit negdje u Bruxellesu.

skater
12-10-2014, 20:34
dobra kolumna Holjevca.

Nije svrha referenduma da Željka Markić uđe u Sabor, nego da Vesna Pusić iz njega izleti!


http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/134598-nije-svrha-referenduma-da-zeljka-markic-ude-u-sabor-nego-da-vesna-pusic-iz-njega-izleti.html


Šteta je da Markićka nije replicirala Pusićki ovim naslovom.

Kada joj se neda prilika od strane najgledanijih i najčitanijih medija a oni su pod kontrolom političke klike.

skater
16-10-2014, 16:21
http://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/134853-rudan-vs-holy-sukob-na-feministickoj-ljevici.html

http://www.dnevno.hr/i/data/2014/10/13/134853/1_308841.jpg

Rudan vs. Holy: Sukob na feminističkoj ljevici



Kad čovjek pročita novu kolumnu Vedrane Rudan, u kojoj se svojim prostačkim i vulgarnim stilom obrušila na Mirelu Holy i LGBT aktiviste, dođe mu da postane homofrend, čisto zato da ne bi bio u istom toru s njom. Opet, s druge strane, kad se pročita zakonski prijedlog Mirele Holy...

Rudanica se iz svoje populističko-zdravoseljačko-antifa pozicije istresla na inače kulturnu Holy, rekavši - nakon uvoda u kom se po navici istresla na "naciće" Hrvate koji tko zna zbog čega, za razliku od nje, ne obožavaju prijateljski, nesvrstani i susjedni Beograd iz kojeg se upravo, kaže, vratila - "Što ja imam protiv "pedera" i "lezbi" kad modernog čovjeka definira upravo odnos prema "pederima" i "lezbama"? Ako ih podržavaš, ako stalno govoriš o njihovim preteškim mukama i paklu kroz koga prolaze onda si civiliziran. Ako... Onda nisi civiliziran. Nisam civilizirana".



To je istina: slijepo prihvaćanje dogme da je "seksualnost" jedina Bogom dana karakteristika koja čovjeka posve određuje u njegovoj biti, dok su nacionalna i religijska kultura, spol i rasa tek "socijalni konstrukti", izmišljotina i nešto što nam je prepušteno na izbor, je danas mjerilo civiliziranosti. A istina je i to da Rudanica nije civilizirana, i to nije potrebno posebno objašnjavati. Koliko je istina da "I nju *ebu" je pak vrlo upitno, ako nije mislila u prenesenom značenju. No to je uobičajeni način komuniciranja ove "urbane intelekualke i spisateljice".

Vulgarna Vedrana je uočila da je LGBTQ ideologija zadobila razmjere kulta u određenim društvenim krugovima, a nepriklanjanje tom kultu vas zapravo posve diskvalificira iz bilo kojih viših drušvenih krugova, na sličan način na koji bi vas u srednjem vijeku diskvalificiralo to što ste poganin. A najagilniji predstavnik LGBT prozelitizma u hrvatskoj politici, s nečim jezuitskim u sebi, je upravo Mirela Holy. Njena potreba za moraliziranjem oko ljudskih prava je usporediva samo s religijskim fanatizmom. Međutim, kopernikanski obrat u kom je odnos društva spram kategorija stanovništva koje su stoljećima bile smatrane onima koji žive "nemoralnim životom" najednom postao mjerilo moralnosti u Hrvatskoj ne nailazi na širi odjek, ne bez i te kako dobrih razloga koje Mirela, kao pravi vjernik liberalizma, baš i ne razumije najbolje. To je nalik njenoj ekološkoj orijentaciji: žena voli zelene zagorske brege, ali kao prava gradska cura nema poima da se tamo ne ide u štiklama od 15 cm, pa smo stoga dok je još bila ministrica gledali zanimljive snimke padova, doduše ne tako zanimljive kao premijerov skok naglavce s vojngo transportera, koji je pak njemu kao nekom tko je izbjegao služenje vojske stran. Vjerojatno je meni zagrebačka gay scena iz prve ruke poznatija nego njoj.

Vedrana si može priuštiti tako nešto napisati, naravno uz sav onaj prostakluk kojim obilno začinjava sve što napiše, jer ionako nije dio nikakvih krugova u kojima bi joj to nanijelo socijalnu štetu. No njeno prkošenja trendovima s ovakvim eskapadama psovki i uvreda si ona može povremeno dozvoliti, jer se dokazala kao žestoka jugoslovenka, glasnogovornica žicara državnog novca koji sebe vide kao kopače kontejnera, i borac za pravo žena da budu neodgojene. Ima li u tome tekstu ičeg iskrenog? Ne znam, ali mislim da bi ona prva išla vaditi oči nekom drugom tko bi tako što napisao.

Koliko to što je napisala ima veze s njenim povratkom iz gay-unfriendly Beograda, nemam pojma. Istina, Rudanica bi teško mogla racionalizirati svoju ljubav za Srbiju i za LGBTQ skupine istovremeno, jer jedno s drugim ne ide nikako. S druge strane je kulturna Holy, puritanka, moralna čistunka 21. stoljeća, u kojem se moralno čistunstvo ne dokazuje odlascima u crkvu već brigom za ljudska prava. Subjekt tih prava se mijenja, pa trenutno to više nisu imigranti koji su bili u fokusu do prije desetak godina, jer im euroljevica ne može oprostiti što su odbacili njihovu ideju "multikulturalnosti" i prepoznali u njima težnju da ih se asimilira u zapadnu kulturu od koje ne žele prihvatiti ništa, osim socijalne pomoći, Marlbora, i Mercedesa. Kako prava Turaka u Njemačkoj i Pakistanaca u Londonu, zbog njihovog "multikulturalnog" načina života koji uključuje pravo na nošenje burke, dogovorene brakove, a ponekad i ubojstva iz časti, nije kompatibilan s Biblijom ljudskih prava i katekizmom liberalizma, u fokusu revolucije su se našla prava LGBT osoba.

Holy ih stavlja u prvi plan svoje buduće politike, iako, kaže da je svjesna da "unaprijeđenje prava LGBT osoba ne donosi brze i jeftine političke bodove jer je više onih koji će zbog takvog programa na parlamentarnim izborima za nešto više od godinu dana glasati za konzervativnije stranke, od osoba drugačije seksualne orjentacije i dijela biračkog tijela koje im daje podršku." Oni, kažu, dugoročno gledaju u svijetlu LGBTQ budućnost čovječanstva. Oni vjeruju u to što propovijedaju. I upravo je to ono što me kod njih plaši: grozim se ljudi koji slijepo vjeruju. Nametanje drugima moralnih postulata po kojima moraju živjeti je u konačnici - nemoralno. Zapravo, radi se o nekoj vrsti pokrštavanja homofobnih indijanaca.

Profesorica na najantifašističkijem zagrebačkom Fakultetu, onom Političkih znanosti, dr. sc Nataša Beširević, predsjednica nečeg što se zove "Forum za društvenu pravdu i ljudska prava" unutar kojeg je nastala kolokvijalno nazvana "pederska politika" ORAH-a, kaže:

"Do ključnih točaka nacrta došli smo saslušavši brojna svjedočanstva pripadnika LBGT zajednice koji su bili žrtve nerazumijevanja okoline. Kad čuje kakve su traume doživjeli, nitko pošten, moralan i etičan ne može okrenuti glavu i ponašati se kao da se ništa ne događa. Ako su lezbijski par istukli i pokušali silovati usred lokala, a policija na kraju upita djevojke žele li tužiti napadače jer su im slomili naočale, onda je situacija zabrinjavajuća". Iskreno, ne znam nikog na planeti tko nije bio žrtva nerazumijevanja okoline zbog ovih ili onih svojih urođenih, i ne nužno seksualnih, sklonosti. Iskreno, ne znam nikog tko nije bio žrtva društvene nepravde. Da, Vedrani, na moju žalost, tu moram dati za pravo. Život je nepravedan. Prestanite cmoljiti, dajte više odrastite.

LGBT zajednicu frustrira odbacivanje okoline - i što sad da radimo, pobogu, da se kolektivno samoubijemo? Pušače frustrira zabrana pušenja. Kažu, nosi zdravstvene opasnosti. Mene frustrira ograničenje brzine: što mogu kad se nisam rodio kao nikakav "seksualac", meni sloboda nije moja "seksualnost" nego otvorena cesta. Svi imamo ovakve ili onakve urođene sklonosti. Trebam li tražiti neka svoja posebna prava? Da ih prihvatimo kao kršćansku braću, kako kaže Papa Franjo? Naravno, to nije sporno, no ona nekadašnja "Idi i ne griješi više" se pretvorila u "Dođi opet, nema veze", iako je nejasno zašto bi itko onda uopće išao u crkvu, ako se tamo nema za što ispovijediti.

Meni to moraliziranje oko LGBT-a, iskreno, ide na živce. Ne, oni kao takvi mi nikad nisu išli na živce, ali mi općenito idu na živce svi koji histerično dižu tužbe i lijepe etikete svakom tko ih krivo pogleda, a nisu u stanju podnijeti ni najbenigniju šalu na svoj račun. No, dobro, živimo u doba nekog novog ćudoređa, puritanizma u novom ruhu stranog katoličkoj i mediteranskoj kulturi Hrvatske, kad se zapravo više ne smijete šaliti ni s kim i ni sa čime, pa zašto bi, stvarno, homoseksualci bili iznimka u tom vrlom novom svijetu gdje svi gaze po jajima kad govore o bilo čemu i kome? Mi smo kao klinci pričali viceve o Nijemcima, Škotima, Amerikancima, pederima, Bosancima, drugu Titu, plavušama, crncima. Oni su u međuvremenu postali rasistički, seksistički i homofobni, te općenito "politički nekorektni" i nećudoredni, pa današnje generacije imaju ćudoredne i politički korektne viceve o Chuck Norrisu i medi i zeki. Molliere i Držić bi danas bili opako na udaru policije političke korektnosti, iako nikad nisu ismijavali ljude kao takve - tek njihove slabosti. Svi ih imamo.

No najinteresantniji dio te nove politike su promjene spola. Homoseksualnost nije bolest, kaže dogma, pa se stoga "seksualnu orijentaciju" niti smije niti može mijenjati niti ako to netko izričito želi. Što je zapravo u sukobu s izvornim principima liberalizma, gdje svatko smije što ga volja dok god ne dira u tuđe slobode. Spol valjda jest bolest, pa se njega smije mijenjati. No, iako protiv promjena spola nemam apsolutno ništa, Holy bi trebala znati dvije stvari. Prva je da većina muškaraca i žena koji su skloni istom spolu ne žele mijenjati spol. Homoseksualni muškarci se uglavnom osjećaju kao muškarci, a lezbijke kao žene, i ne žele biti nešto drugo. Što je svakako njihovo pravo. No druga i bitnija stvar je: Iran je zemlja u kojoj ima najviše promjena spola nakon Tajlanda. Razlog je jednostavan. U Iranu je homoseksualnost strogo zabranjena, pa kom se ne sviđa suprotni spol, prisiljen je promijeniti svoj. Na taj način bi nas zapravo zahtjev za osnivanjem klinika za brzu promjenu spola u svakom većem gradu, bez birokratskih komplikacija, približio - Iranu, islamskoj vjerskoj državi. Što zapravo i nije tako bizarno, jer i u zahtjevima za progananjem homofobije na svakom koraku ima upravo onoliko ideološko - vjerske isključivosti koliko i u islamskim državama. "Ljudska prava" shvaćena na način aktivista nisu do li dogmatski pogled na svijet, lišen dodira s realnošću. Ona vode u osnivanje nove LGBTQ-inkvizicije koja će strogo kažnjavati sve koji se ogriješe u "ravnopravnost". Građani međutim trebaju biti jednaki tek pred zakonom.

Prijedlog zakona Mirele Holy ide za jednakošću građana uvijek, svugdje, i ne samo pred zakonom, što ozbiljno zadire u slobodu govora i slobodu udruživanja, kao temeljnih ljudskih prava: to je smisao današnjih "antidiskriminatornih zakona". Oni međutim idu u pogrešnom smjeru. Lincoln je rekao, "Ne držim da ljudi trebaju biti jednaki u svim stvarima, samo jednaki pred zakonom". Jednakost nije prirodna društvena pojava, ljudska društva su uvijek isključivo hijerarhijska. Iz činjenice da su ljudi različiti proizlazi da, tretiramo li ih sve jednako, rezultat će biti stvarna nejednakost. Kalvinističko - puritanska potraga za jednakošću je svoj vrhunac dosegla pred nekoliko godina u Nizozemskoj, kad je odlučeno da će se o upisima na fakultete odlučivati - ždrijebom, izvlačenjem kuglica iz bubnja, kako se nitko ne bi osjećao "diskriminiranim". Rezultat toga je da je najbolja učenica srednjih škola nedavno ostala neupisana na medicinski fakultet, jer je nisu izvukli. Nizozemci su ipak jako ponosni na sustav, koji svima daje jednake šanse, pa tako netko tko je završio srednju s jedva dvojkom ima jednake izglede za upis na studij medicine ili atomske fizike kao i netko tko je imao najbolje ocjene. Iznimka je jedino učiteljski fakultet jer, kažu, djecu ipak ne može odgajati bilo tko, to je prevažno da bi se prepustilo slučaju. Liječenje ljudi pak može.

Jedini način da se ljude stavi u stvarno jednak položaj je da ih se tretira različito. Jednakost pred zakonom i materijalna i društvena jednakost nisu samo različite stvari već su u konfliktu međusobno, o čemu je najbolji dokaz katastrofalno stanje u zemljama koje su dosljedno provele komunistički egalitarizam. Ekonomski egalitarizam komunističkog društva danas zamjenjuje socijalni egalitarizam. I Rudan i Holy zapravo stoje na pozicijama društvenog egalitarizma, s tim da je naglasak na drugim stvarima. Odatle i ovaj sukob na feminstičkoj ljevici.

No, isto tako kao što Rudanica predbacuje Holy da je neosjetljiva na stvarne probleme Hrvata, fokusirana tek na patnje LGBTQ populacije, njoj bi se moglo prigovoriti da je fokusirana na patnje Srba u Hrvatskoj i socijalno ugroženih kopača po kontejnerima kojima maše kao zastavom jednako kao što Holy maše ugroženom LGBT manjinom. Ona u jednakoj, ako ne i većoj mjeri, pokazuje potpunu socijalnu neosjetljivost za onu drugu stranu koju također "netko *ebe", što je i dokazala prošavši pokraj aktivista sa slikama ubijene hrvatske djece u DR dok je odlazila na Frljićevu predstavu o Aleksandri Zec. U konačnici, ona je zadnja koja Mireli Holy ima bilo što za prigovoriti.

skater
18-10-2014, 01:58
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/135235-sudac-dauster-nobilu-vi-to-kao-hrvat-ne-morate-znati-ali-ovo-njemacka.html

Sudac Dauster Nobilu: 'Vi to kao Hrvat ne morate znati, ali ovo Njemačka'


Samo je jedna osoba dominirala današnjim suđenjem. Predsjedavajući sudac Manfred Dauster. Cijela je sudnica bila samo njegova. Nobilu je to novum: Dauster ga je uništio. Tko je on i kako je vodio današnje suđenje?

Ako je netko ostavio dojam prvog dana suđenja udbašima, to je on. Odvjetnik Giselle Đureković, Siniša Pavlović rekao nam je u pauzi suđenja da u više od 30 godina koliko se bavi odvjetništvom niti jedan sudac svojom pedantnošću i minucioznošću nije ostavio takav dojam na njega. "Mi gledamo suca već 12 mjeseci, kroz papire. Tako temeljit, tako detaljan posao mi još vidjeli nismo", izjavio je on za Dnevno.hr.

Sudac je naime vrlo dobro upoznat s problemom Balkana. On je neoboriv i jak jurist, s izuzetnim osjećajem za pravdu, koji bi i vlastitom ocu sudio po zakonu. Izuzetan je poznavaoc prilika na Balkanu, a kako doznajemo iz izvora bliskih sucu, u više navrata je boravio u zemljama bivše Jugoslavije. Bio je desna ruka, uz dr. Scheinedera, Bernard von Heintschel-Henggu koji je osudio na doživotni zatvor doušnika Pratesa, osobu usko povezanu sa slučajem Perković (dao je Perkoviću ključ od garaže u kojoj je organizirana "sačekuša" Đurekoviću). Sad ga je naslijedio.

Sudac je nastupio kao apsolutni autoritet u prostoriji: šarmantan i zabavan, ali samo do trenutka kad je Nobilo, naviknut na drukčije pravosudne standrade, one u kojima UDBA, a ne sudac diktiraju tijek procresa, grubo prekršio protokol. Sudac je pročitao pisma Perkovića njemačkom pravosuđu i Tuđmanu, i kako su se Perković i Nobilo nešto domunđavali pitao je Nobila ima li što reći o tome. Na to je Nobilo počeo lamentirati o tome kako su svjedoci nevjerodostojni te je uveo novi element u suđenje koji se nije odnosio na optužbu. Naime, on je rekao da imaju dokaze o tome kako je BND potplaćivao svjedoke, pa čak i optužio Njemačku da je organizirala, podučavala i financirala "ekstremnu ustašku emigraciju", pa je čak u tom kontekstu i spomenuo eksploziv. U tom trenutku Nobilo je imao pravo samo osvrnuti se na pismo Nobila Franji Tuđmanu, odnosno na ono za što je optužen, ne na to što on misli o svjedocima. Sudac ga je dva puta pokušao prekinuti s hladnim, jednostavnim, "nein", uz prijeteće dignut prst. Međutim, Nobilo se oglušio na to što ga sudac prekida i nastavio sa svojom pričom "od Adama do Avnoja": nakon toga, dr. Jekyll se pretvorio u mr. Hyedea, prvi put podigavši glas.

"Nećete me više prekidati. To što vi pričate je povezano s ovim suđenjem koliko i crno pod noktom". U tom trenutku se javio Perkovićev odvjetnik, Nijemac, koji se pokušao suprotstaviti oduzimanju riječi Nobilu". No, sudac odlučno prekida i njega: na to Nobilo zahtijeva od suca da mu da riječ. No, sudac ga je mrtvo-hladno pogledao i rekao: "Vi to u Hrvatskoj ne morate znati, ali ovo je Njemačka i mi sudimo po njemačkim zakonima". I zvučao je nevjerojatno autoritativno. Spontani pljesak nije omeo suca: on je tada gostima u galeriji rekao: "Ako još jednom zaplješćete, odstranit ću vas iz sudnice". Perković je na to ledenim pogledom počastio galeriju, promijenivši najednom lice. Poruka pogleda je bila "zapamtit ću vas", a mnogi s galerije su kasnije rekli da su sledili od tog dugog pogleda kojim ih je fiksirao. "Neću to zaboraviti dok sam živa", kaže mi jedna od gošća s galerije.

"Ali vi morate saslušati i drugu stranu", kaže jedan od njemačkih Perkovićevih odvjetnika u tom trenutku. Sudac tada odlučuje prekinuti suđenje i povući se na konzultacije s kolegama u trajanju od 15-ak minuta. Potom se vratio u sudnicu i rekao da je šesteročlano sudsko vijeće došlo do zaključka da je odluka suca o oduzimanju riječi Nobilu bila posve opravdana. Obrazloženo je da spominjanje svjedoka čije ime nije spomenuto nema veze s optužnicom: Nobilo se naime pozvao na svjedoka kojeg nije imenovao. Na to su odvjetnici Perkovića rekli "ali mi smo u kasnijem dijelu htjeli spomenuti ime", a sudac odgovara: "Ako namjeravate uvoditi nove dokaze, uradite to pismenim putem", pozvavši se na paragraf njemačkoga zakona. "Nije po njemačkom zakonu da se vodi diskurs između sudionika procesa". Na to su Perkovićevi odvjetnici pokušali ući u diskusiju s odvjetnicima, i u tom trenutku sudac kaže: "Meni to izgleda kao da vi bacate prašinu u oči". Sudac je inzistirao da budu konkretni s imenima jer ga se rekla-kazala ne tiče. Potom se nastavilo s čitanjem pisama. Sudac je čitanje dokumenta zaključio konstatacijom da je potpis nečitljiv. "U ponedjeljak je sljedeće zasjedanje suda", rekao je Manfred Dauster te zaključio suđenje zanimljivom konstatacijom: "U ponedjeljak ćemo doći do dijela s kojim su se hrvatski mediji sprdali, a to je pozivanje mrtvih svjedoka. Međutim, po njemačkom zakonu, to je jedini način da se dođe do dokaznoga materijala koji se tiče tog svjedoka". Drugim riječima: Manfred Dauster jako dobro razumije Balkan, ali Balkan jako slabo razumije njemačko pravosuđe. Nobilo je to najbolje dokazao: on jednostavno nije navikao na ovakve procese.

Sudac Manfred Dauster je inače tijekom suđenja upozorio da osobe koje će biti svjedoci u daljem procesu ne bi smjele biti danas u sudnici. To je bilo upućeno Luki Kraljeviću i Robertu Zagajskom, sinu ubijenoga Jure Zagajskog. No, time je dao do znanja da su oni zapravo - svjedoci, a to govori o tome da će se proces vjerojatno proširiti! A zna se da će svjedok biti i Petar Penava, jedan od svjedoka u procesu protiv Pratesa. Tužiteljstvo je na tiskovnoj konferenciji govorilo o "jugoslavenskom kompleksu", znači seriji ubojstava napravljenih u ime i za račun Jugoslavije od strane UDBE.

NorthStand
18-10-2014, 06:51
Poruka pogleda je bila "zapamtit ću vas", a mnogi s galerije su kasnije rekli da su sledili od tog dugog pogleda kojim ih je fiksirao. "Neću to zaboraviti dok sam živa", kaže mi jedna od gošća s galerije.

daj ne seri. :smijeh

koja će ovo biti sapunica, znao sam da ovo suđenje ne može zakazat, s nobilom i perkovićem u "glavnim ulogama" party je bio zajamčen. :cheer

Grunf
27-10-2014, 12:35
Teroristi zavjere danima nas uvjeravaju da je Milan Bandić u apsani jer je to maslo politike.
Hrvati obožavaju teorije, osobito teorije zavjere. Predsjednik RH preda hrpetinu svojih knjiga srpskom ambasadoru Cvjetičaninu iz kojih je vidljivo da hrvatsko pravosuđe "kidiše" na miroljubive i radišne Srbe koje su Hrvati, ni krive ni dužne, razoružali i genocidno protjerali kući. S druge strane, ustaše - koji su 5. kolovoza 1995.g., genocidno razoružale i šupirale kući miroljubive Srbe - zaštićeni k'o lički medvjedi. Odmah je Predsjednik izdajnik! Dobro obaviješteni izvori kažu da Predsjednik nije ni birao za svoje savjetnike Jovića, Perkovića i vukovarsku legendu Matića nego da mu ih je podmetnuo HDZ. Tako su mu u Etički savjet podmetnuli Ankicu Lepej, našu heroinu koja je svojevremeno otkrila bankarsku tajnu i demaskirala diktatora Tuđmana. Dobro, počinila je isto kazneno djelo iz čl 291. KZH kao i inspektor Josip Vrbić sa slikama Nadana Vidoševića. Vrbić je završio u pritvoru, izgubio je posao i za sada je nepravomoćno osuđen na Županijskom sudu. A Ankica je ostala heroina za sva vremena! Svako malo prošeće Pantovčakom da joj se svi dive.

Zasluženo! Teroristi zavjere danima nas uvjeravaju da je Milan Bandić u apsani jer je to maslo politike. K'o bajagi: treba skrenuti pažnju uvijek budne i kritične javnosti sa suđenja antifašistima Perkoviću i Mustaču. Prozirno i plitko! Klopka za naivne kojih je u hrvatskoj sve manje i manje. Kao politika "kidiše" na Milana, a nitko ni riječi o činjenicama koje ga egzatno terete. Recimo, službenim autom omogućio je TV novinarki Mili Horvat prijevoz do Beča na operaciju karcinoma. Skoro pa ratni zločin! Kao to je benigna stvar, a rak je maligni! Onda još gora stvar koja je ogorčila 74% hrvatske javnosti: zdravu i istreniranu Sandru Perković službenim autom prebacio iz Medulina na sjednicu gradske skupštine! Samo Bog zna zašto je to napravio. Trebalo bi ga psihijatrijski vještačiti. Kažu da je to učinio možda zato jer je Sandra zastupnica u skupština grada Zagreba. Drugi sumnjaju da je nedjelo nastalo jer je Sandra Olipijska pobjednica, svjetska prvakinja i trostruka prvakinja Europe u atletici. Da je sve to napravila u nogometu ajde' de! Ali u atletici. Pih!... Pa mu onda još pronašli i slike u vikendici. Navodno dva-tri Leonarda da Vincija, desetak slika Pabla Picassa, pa brojne još nenaslikane slike Mark Šagala i desetak naivnih djela Ede Murtića. Naivni Murtić pomogao je da 74% hrvatskih građana naivno misli da je Bandić u pritvoru zbog politike unatoč svim ozbiljnim zločinima koje smo upravo naveli. Nedavno su braća Stazić, omiljeni likovi u Hrvata, slupali službeni auto, navodno uz pomoć badelovog mirogojčeka, ali se tada nitko nije javio i tvrdio da su ga razbili zbog politike. Eto, takvi smo mi Hrvati! Pokazali smo humani triumfalizam jer je Gradonačelnik sada u Remetincu. Agencija Ipsos Puls provela je anketu o Bandićevim zločinima. Negativno mišljenje o Bandiću ima ogromna većina građana - čak njih 22%. Glasna manjina, kako to lijepo kaže Premijer, njih 55% misli pozitivno o Bandiću. Teroristi zavjere šapću po kuolarima kako Bandić i društvo trebaju Hrvate malo odmaknuti od suđenja Perkoviću i Mustaču. Kao tamo će se čuti dosta nezgodinih stvari o strukturama koje demokratski upravljaju Hrvatskom. Ni genijalna strategija Nobila ne može spriječiti pedantne i sitničave Švabe da ne guraju svoj nos tamo gdje ne treba. Međutim, i tu tvrdnju je lako demaskirati. "Suđenje stoljeća", kako su inventivni novinari nazvali suđenje Perkoviću i Mustaču, i dalje je pomno praćeno kroz medije. Recimo, Večernji od 25. listopada na devetoj strani donosi veliki članak od 9 redaka. Osim 5-6 stranica o Bandiću, ništa se više ne piše o suđenju u Njemačkoj. Članak da je nepoznati lik dao da mu tattoo majstori istetoviraju lik Bandića na ruci dobio je u Večernjaku 5 puta veći prostor od izvješća sa suđenja antifašistima Perkoviću i Mustaču. Zasluženo! Suđenja udbašima bilo je i bit će. Ali istetovirati Milana na nadlaktici, i to sada, e to je stvarno i hrabro i opasno. Večernjak u petak 24. listopada nema ni riječi o "suđenju stoljeća". Naknadno sam doznao da je u zadnji čas umjesto suđenja Perkoviću i Mustaču ubačena senzacionalna vijest kako se "Akcija uništenja strizibuba pomiče za ponedjeljak". Normalno, ono što građane najviše zanima su: strizibube i Bandić!

Obzirom da su Bandića "odradili" splitski i riječki policajci, zanimljiv stav ima Splićanin Dražen Lalić tobože politički analitičar i član Torcide. On odlučno dematira da se radi o političkom slučaju pa kaže: "Puno je vode Savom proteklo dok Milanović nije odlučio maknuti Bandića..." Dražen zna da je novi Državni odvjetnik i šef USKOKA Zoran Milanović, bez i najmanjeg utjecaja politike, odlučio "odraditi" Bandića. Zlobnici, naravno ogorčeni ushićenjem medija i političara Bandićevim padom, tvrde kako je tome samo jedan razlog: oni koji su sretni da je Bndić u pritvoru svi zajedno nisu napravili ni 10% onoga što je "zločesti" Milan napravio za građane metropole. Naravno još jedno neumjereno pretjerivanje! Najjednostavnija socijološko-politička analiza pokazala bi da su svi njegovi ugledni protivnici, na čelu s Josipom Kregarom, napravili puno više dobrih stvari za građane Zagreba od nesretnog Bandića. Problem je što se ja ne mogu sjetiti ni jedne!

Da parafraziram jednu misao Abrahama Lincolna: zbog čega se neki (Bandići) hvale što su sve napravili za naše potomke? Pa potomci nisu ništa napravili za nas!

Jutarnji od 21. listopada donosi dragu i zanimljivu vijest: udarno antifašističko pero Jutarnjeg Snješka Pavić zabrinuto se pita: "Zašto antifašisti u Splitu ponovno moraju biti u ilegali?" Sneška, koja je zauvijek zauzela svoje mjesto u povijesti novinarstva, izvještavajući iz Haaga - dan prije izricanja drugostupanjske presude Gotovini i Markaču - proročanski je najavila da će ta presuda biti konačni kraj Tuđmanove države. Ma što to značilo. Ako niste vidjeli kakvo je lice Sneška napravila kad je nesretni američki sudac pročitao oslobađajuću presudu, niste ništa izgubili. Isti izraz lica naprvila je i draga i simpatična Vesna Tešerlič kad je čula za tu presudu. Kao da ste vidjeli Snešku. No, vratimo se našim dragim antifašistima u Splitu. Otvorili su antifašističku knjižnicu. Kao prvi korak povatku izvornom antifašizmu. Uskoro su naumili, preko profesora Baltazara, zatražiti prostor i za antifašističku slastičarnu u kojem će nuditi antifašistički burek i bozu. Hrabri splitski antifašisti zamolili su novinare da ostanu anonimni jer se boje problema na poslu. Naravno, naši antifašisti su manje više svi zaposleni. Nema njih na burzi. Pita se ogorčeno Sneška: "Ako je ova država zaista antifašistička, nastala na temeljima borbe domaćih partizana, naših hrvatskih, zašto bi se mladi Splićani bojali javno pokazati?" Čudno što Sneška nije shvatila temeljni problem. Priče koje nam dnevno prodaju Sneška, Ante Tomić, Davor Butković, Jelena Lovrić, braća Stazić, Josipović, Miljenko Jergović, Jurica Pavičić ofucana je i potrošena. Jeftina neokomunistička demagogija! Ova država nastala je na temelju pobjede Hrvatskih ratnih brigada protiv antifašističkih agresora, a konačnom pobjedom 5. kolovoza 1995.g., zauvijek je raskrstila s lažnim antifašizmom i komunizmom. U toj pobjedi nije sudjelovao nitko od splitskih mladih antifašista i njihovih partizanskih roditelja. Svi su oni zajedno s jednakim uzbuđenjem čekali konačnu presudu Gotovini i Markaču i Tuđmanovoj državi kao i njihova Sneška. I po ko zna koji put treba ima zasvirati "Uzalud vam trud svirači..."

Kad su antifašisti žrtve njima se bavi "Amnesty International", a kad su zločinci njima se bavi "Amnezy International".

Ante Tomić je otkrio, u svojoj antifašističkoj kolumni, da je famozni Bojan Glavašević naslijedio u 100% mjeri sve ono što je imao njegov pokojni otac istinski vukovarski heroj Siniša Glavašević. Kako je Ante došao do tog otkrića nije nam otkrio. Ali poznavajući njega, sjetit će se on kako je došao do tog zaključka. Bojan Glavašević je postao pomoćnik jedne druge vukovarske legende - ministra Predraga Matića, kojeg se mnogi zapovjednici obrane Vukovara ne sjećaju. Branio sam 1992. i 1993.g., desetke Vukovaraca, nakon što su ih Manolićevi udbaši u Zagrebu "svečano dočekali". Od Mile Dedakovića do bračnog para Toth. Nitko se od njih nije sjećao legendarnog predragog Matića. Njegovu popularnost ovih dana ne može među braniteljima nitko ugroziti. Mladi Glavašević, uvjerivši sam sebe da je on isti otac, izjavio je kako mu je malo čudno "kako mnogo naših branitelja boluje od posttraumatskog stresnog poremećaja dok je među vojnicima na neprijateljskoj, srpskoj strani, zanimljivo, taj psihijatriski fenomen vrlo rijedak". I sad bleferi i foliranti, koje je prepametni sin Siniše Glavaševića demaskirao, bune i traže da Bojan, Predrag i neka gospođa Nađ, koja je u Vukovaru srpske tenkove smazala k'o baklave, maknu iz Ministarstva. Javio se naš Ante koji nam je odmah dao do znanja kako je to što je izlanuo Bojan "prosto k'o pasulj". Vidi se stara dobra podoficirska JNA škola! Ante nas dijalektički podučava: "Mogao je (Bojan) biti desničarska ikona veća od Marka Perkovića, Ljube Ćesića, Zvonimira Hodaka, Joška Čelana, Zdravka Tomca, Nine Raspudića i Slavena Letice zajedno. Ali on je izabrao hrabrost i istinu." U svojoj papazjaniji Ante nas izvještava o tisućama hrvatskih slučajeva lažno dijagnosticiranih PTSP–a te otkriva mračnu tajnu kad kaže: "Da se ne lažemo, svatko od nas poznaje najmanje pet osoba koje su na ovaj domišljat način stekle redovit mjesečni prihod do kraja svojih mizernih i ispraznih života". Bravo Ante!!! Odmah odjuri u prvo Državno odvjetništvo i prijavi svoju petoricu mizernih i ispraznih! Radi se, naime, o kaznenom djelu koje se goni po služebenoj dužnosti. Saznanjem, a neprijavljivanjem takvog kaznenog djela, činiš novo kazneno djelo itd. No, neće tebe jer ti si stari JNA-antifašist. Na kraju zaključuje naš Ante u svom pamfletu kako je Bojan Glavašević dokaz da ljudi ipak nisu u Domovinskom ratu ginuli uzalud. S druge strane, ovakvo pisanje našeg Ante još je čvršci dokaz da su mnogi u Domovinskom ratu poginuli uzalud za zemlju u kojoj retrogradne komujare troše tintu opisujući svoja isprazne i mizerne opservacije o onima koji su stvorili ovu državu – sada tek jadnu i prezaduženu.

Moj teniski parter Luka Zaradić reče mi neki dan nakon tenisa: "Hodak, bolje je da smo toliko dužni!" "Zašto?" začudih se ja. "Zato jer ne-dužni u pravilu prvi naj..." slavodobitno odgovori Luka.


Autor: Zvonimir Hodak

http://www.dnevno.hr/kolumne/zvonimir-hodak/135858-treba-skrenuti-paznju-uvijek-budne-i-kriticne-javnosti-sa-sudenja-antifasistima-perkovicu-i-mustacu.html

skater
27-10-2014, 19:35
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/135809-sve-tajne-udbaskog-ubojstva-1-dio-sto-nijemci-znaju-o-perkovicu.html

Sve tajne udbaškog ubojstva (1. dio): što Nijemci znaju o Perkoviću?


"Optuženik je kriv za ubojstvo, stoga se osuđuje na doživotnu kaznu zatvora", glasila je presuda Visokog zemaljskog suda u Münchenu, istog onog pred kojim se danas sudi udbašima. Izrekao ju je sudac prof. dr. von Heintschel-Heinegg, a pomoćnici su mu bili dr. Schneider i dr. Manfred Dauster, isti onaj koji danas predsjeda sudu u suđenju Pratesovim nalogodavcima.

Nevjerojatno je koliko je spinova o suđenju agentima UDBE pušteno u javnost otkad je Njemačka pred nekoliko godina raspisala tjeralicu za njima, pa ipak, malo tko zna što se zapravo događalo. Ovdje su relevantne činjenice o ubojstvu Đurekovića, razotkrivene 2008. u Njemačkoj na suđenju Krunoslavu Pratesu. To je ono što Nijemci imaju zavedeno u svojim dokumentima, i u pravomoćnoj presudi. Sve te činjenice teško terete Perkovića i Mustača, ali i cijeli politički vrh tadašnje SFRJ i SRH, premijera Miku Špiljka, Stane Dolanca... a i mnoge druge.

Osuđeni Krunoslav Prates je napustio Jugoslaviju 1971. godine, jer mu je kao sudioniku "Hrvatskog proljeća" prijetilo uhićenje. Dijelio je propagandni materijal i lijepio plakate, pa je nakon ispitivanja na policiji, svjestan da se masovno uhićuju "proljećari", napustio zemlju. Prates nije bio intelektualac, radio je u poljoprivrednoj zadrugi prije odlaska za Njemačku. Tamo je upoznao dr. Jelića, jednu od vodećih ličnosti hrvatske emigracije, kod kojeg je ispočetka i stanovao, a od Njemačke je zatražio i dobio politički azil.

Tamo se i oženio, a nakon smrti dr. Jelića nastavio pomagati njegovom sinu na časopisu "Hrvatska država", uglavnom za sitniš od petstotinjak maraka mjesečno. Početkom osamdesetih uz pomoć sestre i nasljedstva kupuje garažu u kojoj je kasnije ubijen Đureković, gdje pokreće obrt i bavi se bavi plastificiranjem, a uskoro nabavlja i tiskarske strojeve. Na tim strojevima je Đureković tiskao svoje knjige kad je ubijen. Pratesu je kasnije posao propao, pa se devedestih ponovo zaposlio kao skladištar, za plaću od 1.000 maraka mjesečno, što je radio sve do uhićenja 2005.

Ulazak Perkovića i UDBE u Pratesov život

Jednog dana 1975. godine Pratesova supruga, Makedonka koju je oženio u Njemačkoj, vratila se u Makedoniju posjetiti obitelj, i tamo ju je dočekao poziv da se javi u milicijsku stanicu. Ona nije bila politički aktivna, i zapravo je imala malo saznanja o tome čime se njen suprug bavi. Rečeno joj je da jedan djelatnik "jedne posebne službe iz Hrvatske" želi razgovarati s njom. Taj čovjek je bio udbaš Josip Perković, djelatnik regionalnog centra SDS-a Osijek, koji ju je na policiji nekoliko dana ispitivao o radu njenog supruga, o dr. Ivanu Jeliću, i o hrvatskoj emigrantskoj sceni u Münchenu. U Njemačkoj je tada živjelo oko pola milijuna Jugoslavena, od kojih je oko 15.000 osoba bilo pripadnika političke emigracije. Dao joj je broj telefona i rekao joj da želi da mu se njen suprug javi, te je puštena.

Po povratku u München, supruga mu je ispričala da je bila na ispitivanju i dala mu ceduljicu s brojem telefona koju je stavio u džep košulje. On je prvo htio sve dojaviti njemačkim vlastima, ali je od toga odustao jer se bojao da bi agent udbe koji je ispitivao njegovu suprugu – kom tada nije znao ime – mogao doznati, te nauditi njegovoj obitelji u Hrvatskoj. Ceduljicu je uskoro izgubio, te je u tome vidio "znak sudbine": jednostavno je zaboravio na cijeli slučaj i Perkovića.

No Perković nije zaboravio njega.

Nekoliko mjeseci kasnije, iste 1975. godine, Perković se iznenada nenajavljeno pojavio pred Pratesovim vratima. Predstavio se pravim imenom i objasnio je optuženiku da njegovoj suradnji pridaje jako veliku važnost: u Jugoslaviji su željeli biti informirani o djelovanju hrvatskih emigranata kako bi se u ranoj fazi mogli otkriti "eventualni planovi protiv jugoslavenske države". On bi, rekao mu je Perković, mogao doprinijeti osiguranju mira u njegovoj domovini. Perković mu je rekao da ne žele naškoditi niti njemu, niti njegovoj obitelji u Hrvatskoj niti u Njemačkoj; zato je bilo važno da pristane. Radilo se o pritajenoj prijetnji: ako ne budeš surađivao, tvoja će obitelj stradati!

On je pred sudom rekao da se nije osobno uopće bojao Perkovića - ali je jako dobro znao da se UDBA ne libi ubojstava ljudi koji rade protiv interesa komunističke diktature i režima u Jugoslaviji. No, kako Prates nije baš bio posebno inteligentan, zapravo je bio naivan i povodljiv čovjek, smatrao je, kako je rekao na sudu, da će davanjem informacija udbašima odgovorni u Jugoslaviji postati svjesni da se u okruženju dr. Jelića ne koriste nasilna sredstva u radu za uspostavu hrvatske države već isključivo sredstva iz područja politike i medija. Pristao je raditi kao informator, naivno misleći kako se UDBU tiču tek teroristi, i kako ne ubijaju one koji se ne služe nasilnim sredstvima u svojoj borbi. Međutim, UDBA je mislila drukčije.

Kako su funkcionirale službe u diktaturi?

Njemački sudski dokumenti iz tog slučaja detaljno utvrđuju kako je ta služba funkcionirala. Navode da je komunistička partija je imala isključivi ideološki monopol, te se smatrala jamcem društvenog poretka jugoslavenskog samoupravnog socijalizma. Na tom sveobuhvatnom pravu kojeg je komunistička partija polagala na vlast temeljila se bliska povezanost partije i države na svim razinama. Tako je, primjerice, predsjednik Centralnog komiteta komunističke partije bio članom kolegijalnog predsjedništva države od 1982. na dalje. Partijske i državne funkcije su bile spojene.

Ustroj republika podudarao se s ustrojem savezne države. Od 1974. godine, i one su imale kolegijalno predsjedništvo, republički parlament i republičku vladu. I u republikama su država i komunistička partija bile usko isprepletene. Tako je, primjerice, i u Hrvatskoj predsjednik Centralnog komiteta komunističke partije po službenoj dužnosti bio ujedno i član predsjedništva RH.

Do reforme iz 1966. godine, rukovođenje UDBE bilo je centralizirano, sve se vodilo iz Beograda. Nakon reforme, svih šest republike imale su po jednu "službu za zaštitu ustavnog poretka", a II. odjel službe, kojeg je od 1979. pa sve do 1986. vodio Perković, imao je zadaću postupati protiv emigranata u inozemstvu. Regionalni centri su držali na vezi agente u inozemstvu koji su službu opskrbljivali informacijama. Ukoliko bi, s gledišta službe, prijetila opasnost režimu od emigranata, pokušalo bi se te osobe "pasivizirati" tzv. operativnim sredstvima. Ta sredstva za "pasiviziranje" protezala su se u rasponu od kampanja dezinformiranja i ozloglašavanja, što se obilato koristi i danas kroz viskotiražne medije koji drže leđa udbašima služeći se difamacijama žrtava, pa sve do fizičke likvidacije režimu nepoželjnih osoba.

Takvih ubojstava hrvastkih emigranata je bilo 22 samo u Saveznoj Republici Njemačkoj u razdoblju od 1970. do 1989. godine. Njemački sud je na procesu Pratesu ocijenio da je za sva ta ubojstva postojao politički motiv. Radilo se, zapravo, o državnom terorizmu. O teroru nad emigrantima koji je provodila država iz koje su pobjegli kako bi sačuvali život. Nije se tu radilo ni o kakvim "teroristima" kako to i danas udbaški režimski autori izvrću, radilo se uglavnom o intelektualcima koji su zastupali bilo demokratske promjene u Jugoslaviji, bilo slobodu i neovisnost Hrvatske.

Takve političke likvidacije su, prema navodima presude, neki nositelji političkog odlučivanja još i 1980.-tih godina, nakon smrti Tita, smatrali posve legitimnim sredstvom za očuvanje svoje vlasti. Zakonske osnove niti pisanih uputa za to, naravno, nije bilo. No sud navodi da tajne službe nisu imale nikakvu nadležnost da na svoju vlastitu odgovornost narede ili izvrše likvidacije. To se radilo isključivo po političkom nalogu, i upravo tu treba tražiti uzroke nemira na hrvatskoj političkoj sceni u vezi ovog uhićenja.

Tko je bio tko u stroju za likvidacije?

Do svoje smrti, Tito je osobno izdavao sve naloge za likvidaciju. Nakon njegove smrti 1980. godine, za izdavanje naredbi za likvidaciju bili su isključivo ovlaštene osobe unutar izvršnih komiteta komunističke partije na republičkoj razini. Tko je u trenutku ubojstva Đurekovića bio nadležan za takve naredbe u izvršnom komitetu Hrvatske i je li bio potreban bilo kakav postupak savjetovanja ili donošenja odluke na razini izvršnog komiteta prije operativne provedbe likvidacije, sud u Njemačkoj nije uspio razjasniti tijekom glavne rasprave na suđenju Pratesu. No, neka imena su ipak spomenuta u dokumentima.

Mika Špiljak bio je član zajedničkog predsjedništva Jugoslavije od 1. ožujka 1983. godine. Dana 13. svibnja 1983. godine izabran je za predsjednika istog. U razdoblju od 1984. do 1986. godine, bio je na čelu komunističke partije Hrvatske. Kao Titov suborac iz drugog svjetskog rata, značajno je sudjelovao u određivanju poslijeratne politike Jugoslavije i Hrvatske sve do 1986. godine. Bio je član CK KPJ i CK KPH još od šezdesetih, te jedno vrijeme i predsjednik vlade Jugoslavije.

Stane Dolanc bio je sekretar unutrašnjih poslova Jugoslavije od svibnja 1982. do svibnja 1984. godine. Zdravko Mustać bio je u razdoblju od 1982. do 1986. godine zamjenik ministra unutrašnjih poslova i kao takav je bio politički šef hrvatske službe sigurnosti SDS; pored toga bio je vodeća ličnost tajne službe. On je bio i politički rukovoditelj SDB-a. Josip Perković je rukovodio je II. odjelom za neprijateljsku emigraciju SDS-a u Zagrebu od rujna 1979. godine do jeseni 1986. godine. Prije toga je bio rukovoditelj regionalnog centra SDS-a u Osijeku. Od 1986. godine do demokratskih promjena bio je pomoćnik republičkog ministra unutarnjih poslova, a nakon promjene vlasti nastavlja vršiti istu dužnost, no 1992. godine je otpušten sa svih dužnosti. 1993. se vraća kao savjetnik bez operativnih ovlasti.

Što je radio Prates?

Prates je za ubojstva emigratata, zbog svog rada za emigraciju, morao znati. Ta udbaška ubojstva su tadašnjoj njemačkoj javnosti ostavila duboke traume, jer su ostala nerazjašnjena do danas. To je najveća serija ubojstava u Europi ikad koja je ostala nerazjašnjena. Ipak, on je sustavno dostavljao podrobne informacije Perkoviću. Sustavno je istraživao HNO i okruženje dr. Ivana Jelića. Perkoviću je stavljao kopije dokumenata i arhiva HNO-a na raspolaganje, financijske planove i privatnu prepisku dr. Ivana Jelića. Prates i Perković razgovarali su telefonom dva do tri puta mjesečno. Za slučaj kada bi Perković trebao hitno porazgovarati s Pratesom dogovoren je način zvonjenja telefona kao znak: telefon bi zvonio po tri puta točno u puni sat, pa bi se to ponovilo na idući puni sat. Zatim bi Prates nazvao iz javne telefonske govornice. Pored toga, Prates se najmanje jednom godišnje sastajao s Perkovićem osobno u inozemstvu - u Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Luksemburgu, ili u Zapadnom Berlinu.

Perković je sastavljao opširne "izvještaje suradnika" za UDBU, odnosno SDS, o kontaktima s optuženikom. U tim izvještajima je Pratesa navodio prvo pod pseudonimom "Boem", a od 1978. godine pod pseudonimom "Stiv". Za Perkovića je Prates bio najvažniji informator u Njemačkoj sve do 1978. godine, jer je bio dio krugova emigranata, i oni su mu vjerovali. U izvještaju od 21. kolovoza 1978. godine Perković je zabilježio da se optuženika "može koristiti daleko više nego li u prethodnim godinama". Za cinkanje drugova, Perković je isplaćivao Pratesu od 2.000 do 3.000 DEM godišnje za troškove. Novac bi mu davao na ruke kad bi se sastajali.

skater
27-10-2014, 19:36
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/135879-sve-tajne-udbaskog-ubojstva-2-dio-bjezi-u-njemacku-hapsit-ce-te.html

Sve tajne udbaškog ubojstva (2. dio): 'Bježi u Njemačku, hapsit će te'


Kako je Đureković postao opasan za Broza i Špiljka, i kako je Perković namamio Đurekovića u Njemačku, te kako ga je UDBA pokušavala, i još pokušava, difamirati i diskreditirati.

U prvom dijelu feljtona ukratko smo dali povijest odnosa suučesnika u ubojstvu, udbaša Perkovića i emigranta Pratesa, te organizaciju tajnih službi u SFRJ, kolokvijalno poznatih pod imenom UDBA, kao i sustav davanja naloga za politička ubojstva. A 1982. godine je u njihovu mrežu uletio Stjepan Đureković. Ovaj nastavak govori prije svega o motivima ubojstva.

Pozadina ubojstva - ekonomski krah i pljačka deviza

Početkom osamdesetih u Jugoslaviji dolazi do ogromnih poremećaja u opskrbi naftom, uslijed nestašice deviza, što je bila posljedica suludih ulaganja u nerentabilne industrijske pogone te posljedične prezaduženosti države i raspada većih banaka, poput Privredne banke i Narodne banke u Beogradu. Uvode se mjere poput bonova - 40 litara mjesečno za svaki automobil - i par-nepar režima. Stvari je Jugoslaviji bitno otežao i nagli rast dolara početkom osamdesetih, kojem je vrijednost porasla za više od dvostruko prema njemačkoj marki: njen vanjski dug je bio denominiran u dolarima, pa se našla u sličnoj situaciji kao dužnici u "švicarcima" proteklih godina.

Tu u priču ulazi ubijeni Stjepan Đureković. On je u to doba bio direktor marketinga INA-e, jedan od vodećih ljudi te korporacije. Njegov je posao bio koordinirati planove proizvodnje INA-e s potražnjom na tržištu. U njegovu je nadležnost također spadala i izrada planova uvoza nafte i nabave deviza iz pojedinih republika za to. Devize je prvenstveno davala Hrvatska jer je zbog turizma i deviznih doznaka emigranata jedina raspolagala značajnom količinom deviznih sredstava. Taj bivši prvoborac, rođen 1926. u Petrovaradinu, izbjegao je služenje u snagama NDH i pobjegao u partizane. Kao partizanski prvoborac, usto s diplomom gospodarskih znanosti, lako je napredovao u sustavu u kojemu su obrazovani i stručni ljudi bili i više nego rijetki, naročito oni s prvoboračkim pedigreom, kakav se tražio od direktora većih državnih tvrtki. Godine 1956. postaje komercijalni direktor rafijerije Sisak, a osam godina kasnije rafinerija postaje dio INA-e. Njegova je karijera bila besprijekorna, do početka osamdesetih kada u njegov život ulaze Vanja Špiljak, sin tadašnjega komunističnoga moćnika i člana predsjednišva CK SKJ te predsjedništva SFRJ te sin netom preminuloga diktatora, Mišo Broz. Za razliku od problematičnoga polubrata Žarka, kojega je otac morao vaditi iz popravnih domova po SSSR-u, Mišo je završio fakultet i postao direktor uvoza i izvoza u INA-i.

No, glavni akter je bio Vanja Špiljak, Mikin sin, koji je od 1. siječnja 1980. godine do 31. kolovoza 1981. godina bio direktor organizacijskoga odjela za vanjsku trgovinu, a od 1. rujna 1981. godine do 14. srpnja 1983. godine pomoćnik direktora za cijeli sektor vanjske trgovine. On se bavio uvozom nafte u Jugoslaviju, koji se, između ostalog, odvijao preko talijanskog društva kćeri INA-e, kojim je on rukovodio. Od sredine 1983. godine do 1987. godine, Špiljak je bio potpredsjednik INA-e te istodobno i član uprave zajedničkog jugoslavensko-švicarskog poduzeća, sa sjedištem u kantonu Zug u Švicarskoj, preko kojeg se odvijao uvoz kako bi se izbjegla blokada sredstava SFRJ na inozemnim računima, jer su tada vjerovnici gadno pritisnuli Jugoslaviju i plaćanja su vršena "zaobilaznim putem". Godine 1987. napušta rukovodnu dužnost u INA-i u Jugoslaviji, gdje je u međuvremenu napredovao do člana uprave, ali i dalje nastavlja s radom u švicarskoj naftnoj kompaniji sve do 1991. godine. Kasnije postaje vlasnik naftne kompanije. Ta kompanija je i danas u njegovom vlasništvu, i naftom opskrbljuje među ostalim NATO pakt. Kao kuriozitet, valja zabilježiti da je oženio Milu Štulu, čuvenu novinarku iz ere Slobodana Miloševića poznatu po prizemnoj ratnohuškačkoj kampanji protiv Hrvata.

Kako Jugoslavija u vrijeme nestašice nafte (od 1980. do 1982. godine) gotovo nije imala svoje nafte i bila je gotovo u cijelosti upućena na uvoz, mladi je Špiljak obilato koristio svoj položaj u INA-i za osobno bogaćenje, čime si je kasnije priskrbio vlasništvo nad spomenutom švicarskom naftnom kompanijom, a u svoj krug je uključio sve bitne direktore koji su primali dio za suradnju i šutnju o njegovim malverzacijama. Suprotstaviti se sinu tako moćnog čovjeka nitko nije usudio: svi su znali da bi ih pojeo mrak kad bi to uradili. Na zahtjev Đurekovićevog odjela Vanja je kupovao sirovu naftu na slobodnom tržištu, a pri tom je uzimao ogromne provizije koje su mu uplaćivane na tajni račun u Švicarskoj. Kako su se poslovi odvijali preko Đurekovićevog odjela, nekakav manji dio novca je davao i njemu. Točan iznos tijekom suđenja za Đurekovićevo ubojstvo nije ustanovljen, no navedeno je da se radilo o manjim iznosima: Đureković, naime, u trenutku smrti nije imao nikakve spomena vrijedne imovine, tako da su priče o desecima i stotinama milijuna dolara koje je pronevjerio očita izmišljotina.

Kako od partizanskog prvoborca napraviti opasnog ustaškog terorista?

No, početkom 1982. godine, savezna financijska inspekcija iz Beograda provela je istragu radi otkrivanja protuzakonitih poslova u INI. Za to je preko svojih veza saznao Mika Špiljak, član Centralnog komiteta komunističke partije. On je svim sredstvima želio spriječiti istragu protiv svog sina, jer se pribojavao da bi te optužbe mogle nanijeti štetu njegovim političkim ambicijama: kanio je, i iduće godine i uspio, postati predsjednik predsjedništva propadajuće države.

Miku Špiljka je naročito brinuo Đureković jer bi on, kao beznačajni sudionik u kriminalu u INA-i, pod pritiskom istražitelja mogao teško teretiti njegovog sina u zamjenu za slobodu: njegov bi iskaz, kao člana najvišeg rukovodstva INE, imao posebnu težinu. A Đureković je o kriminalu u INA-i znao sve, i nije bio pouzdan suradnik, znalo se da nije odobravao banditske metode. Zaustaviti istragu po kratkom postupku nije dolazilo u obzir jer je već previše ljudi znalo za nju, a njegovi politički protivnici u vrhu partije iskoristili bi njegovo miješanje protiv njega. Mika Špiljak je brzo donio odluku: ubit će Đurekovića. Bez njegovog svjedočenja, Vanji ne mogu dokazati ništa. Klan Špiljak bi bio siguran.

Početkom 1982. godine Špiljak se u četiri oka obratio članu izvršnog komiteta CK KPH, tijela koje je izdavalo naredbe za ubojstva, Juri Biliću, te optužio Đurekovića da je on najodgovorniji za pronevjere i s tim obrazloženjem zahtijevao njegovu likvidaciju. Bilić mu je rekao da se na jugoslavenskom tlu ne može ubiti nikakvog počinitelja kaznenog djela iz područja gospodarstva "samo zbog toga što je pronevjerio jugoslavenski novac". Ako je Đureković prekršio zakon, rekao je Bilić Miki Špiljku, mora mu se suditi po zakonu - kao i svakom drugom počinitelju kaznenog djela. Za Špiljka to nije dolazilo u obzir: da je poslao Đurekovića pred sud, otkrilo bi se da je upravo njegov sin "capo" naftne mafije, i njegovi politički protivnici unutar partije bi ga srušili. Njegova bi politička karijera završila. Smrt visokog dužnosnika INA-e u doba kad se istražuje krug oko njegovog sina, usto, ne bi izgledala jako dobro. Svi bi u vrhu shvatili da Mika uklanja svjedoke.

No, što bi bilo kad bi Đureković pobjegao u inozemstvo i tamo agitirao protiv Jugoslavije? Znalo se da naginje Hrvatskoj stvari više nego Jugoslaviji... Tada bi stvari izgledale drukčije: moglo bi ga se u tišini smaknuti kao "narodnog neprijatelja" i usput mu natovariti pljačku, reći "pobjegao je, to dokazuje da je kriv". Sud u Münchenu utvrdio je i da se Mika Špiljak nakon negativnog odgovora Jure Bilića potužio još jednom članu Centralnog komiteta čije ime, međutim, nisu uspjeli utvrditi. On je udovoljio molbi Mike Špiljka da se Đurekovića likvidira i tadašnjem političkom rukovoditelju SDS-a, Zdravku Mustaču, povjerio pripremu ubojstva. Je li on King Kong, to ćemo vjerojatno doznati tijekom ovog suđenja. Mustač se pak obratio Josipu Perkoviću, svom glavnom operativcu za "borbu protiv neprijateljske emigracije". Sad je još samo trebalo od partizanskog prvoborca Đurekovića napraviti ustaškog terorista Đurekovića. Ništa lakše, UDBA je znala kako se to radi.

"Prijateljski savjet": bježi, hapsit će te

Kao prvi potez Josip Perković, koji je među rijetkima znao stvarnu pozadinu naredbe za likvidaciju, dakle zataškavanje pljačke u INA-i, uputio je prijateljsko "upozorenje" svom znancu Đurekoviću u proljeću 1982. godine: "Uhapsit će te", rekao je Perković Đurekoviću, "I sve će natovariti tebi. Ostali će se izvući, sve je dogovoreno", bila je Perkovićeva poruka Stjepanu Đurekoviću. Đureković je povjerovao "prijateljskom" savjetu Josipa Perkovića. Na kraj pameti mu nije bilo da ga žele namamiti u inozemstvo samo da bi ga tamo likvidirali, i da bi mu natovarili pljačku INA-e. Perković mu je usput sugerirao kako bi bilo najbolje da ode u Njemačku, u München, gdje mu je sin živio još od 1981. godine. Perković je tamo imao mrežu suradnika koji će mu dojavljivati o Đurekovićevom kretanju, a najvažniji je bio Prates.

Krajem travnja 1982. Đureković je preko Austrije pobjegao u München. Njegov bijeg je u jugoslavenskom tisku popraćen glasinama da je u INI pronevjerio milijunske iznose i da ih je prenio preko granice na zapad. Te iste laži i danas širi dobar dio hrvatskog tiska, pa bar znamo tko ih i dalje kontrolira.

U međuvremenu je Pavle Gaži imenovan sekretarom unutrašnjih poslova Hrvatske, odnosno ministrom policije, te prima požurnicu iz visokih političkih krugova za istragu u INA-i. Gaži nije znao ništa o pripremama ubojstva koje je obavljao Perković kao visoki djelatnik "njegove kuće", SDS-a. Želio je da sudionici pljačke krivično odgovaraju. No, Mika Špiljak je koristeći svoj politički utjecaj uspio sabotirati Gažijeve istrage jer je bio o svemu informiran. Tako je, primjerice, predviđena pretraga poslovnog prostora INE dojavljena ranije tako da su se istražitelji našli pred praznim ormarima.

No, opasnost od spektakularnog suđenja za gospodarski kriminal koje bi nanijelo znatnu štetu ugledu obitelji Špiljak, naročito kada bi Đureković otkrio svoja saznanja, još nije prošla. Naime, istražitelji su namjeravali ispitati Stjepana Đurekovića u okviru istraga – i to ne kao optuženog, nego kao svjedoka! Njegovo ispitivanje spriječio je jedino njegov odlazak u Njemačku. Stvar nije bila bezazlena: nakon Titove smrti došlo do velike borbe za vlast između "stare garde" Titovih suboraca, kojoj je pripadao i narodni heroj Mika Špiljak, i mlađih kojima je pripadao Gaži, koji su se pokušavali domoći vlasti.

U razgovoru za list "Feral Tribune" od 22. srpnja 2005., koji je pročitan na glavnoj raspravi na suđenju Pratesu, Pavle Gaži je jasno optužio Špiljka: "U dosjeu je bilo riječi o tajnim računima u inozemstvu preko kojih su se vršile isplate po nenormalnim cijenama", rekao je on osvrćući se na dosje INA koji mu je dospio u ruke sredinom 1982. Istražitelji iz SDS-a, kojima je on rukovodio, planirali su uhititi Vanju Špiljka i njegova tri posrednika. No, uhićenje je, kako je rekao Gaži, "spriječeno iz saveznih političkih krugova, za koje još nisam siguran koji su točno bili". Gaži je u jednom razgovoru izrazio sumnju da je jedan od rijetkih upoznatih s akcijom, predsjednik SDH Marijan Cvetković, detalje o planiranom uhićenju Vanje Špiljka proslijedio svom "starom partizanskom drugu" Miki koji bi tada "sigurno poduzeo sve da akcija doživi neuspjeh". Gaži je međutim istražne materijale proslijedio državnom odvjetništvu i pri tome je naveo da "bi bilo vrlo korisno kada bismo i Stjepana Đurekovića imali kao svjedoka". Strahovi Mike Špiljka bili su i te kako opravdani: progovori li Đureković, on pada.

Đureković je svakako morao umrijeti.

skater
27-10-2014, 19:45
Pogledajte što piše jedan od Jugoslovenskih novinarčića, Marijan Vogrinec koji s užitkom Hrvatsku zove "Bijedna naša",


Komu se u RH i širem balkanskom prostoru, osobito u hercegovačkom dijelu BiH, tresu gaće zbog njemačkog suđenja bivšim šefovima jugoslavenske Službe državne sigurnosti (SDS) Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču zbog ubojstva marginalnog hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića?

Da je "marginalan" nebi ga zatukli kao životinju. Direktor INA-e ne može biti "marginalan".

Grunf
27-10-2014, 20:14
Jel imas link na ostatak kolumne?

skater
27-10-2014, 23:46
Jel imas link na ostatak kolumne?

Nisam želio staviti poveznicu da nebi Inkvizitor ili Caporegime prigovarali kako stavljam smeća na temu, ali evo:

http://tacno.net/kolumna/marijan-vogrinec-komu-se-tresu-gace-zbog-dvojice-udbasa/