Grunf
24-02-2016, 12:22
Tako je ban Ivan Erdody jasno dao do znanja da je Hrvatska samostalna i suverena država koja sama odlučuje o svojim zakonima. Povijest Hrvatske je povijest borbe protiv hegemonije tuđinaca i nametanja njihovih pravila našem narodu i državi. Imamo li u 21. stoljeću nekoga tko će stranim drznicima poručiti jasno i glasno da ne zadiru u naš suverenitet?
Povod teme je odluka Europskog suda za ljudska prava u vezi tužbe neke lezbijke kojoj je odbijen privremeni boravak u Hrvatskoj jer nije zadovoljavala zakonske uvjete za privremeno boravište. Sud je presudio kako su prekršena ljudska prava iako u zakonu istospolni odnosi nemaju nikakvo pravo. Ali to po nekim konvencijama u Europi imaju pa ćemo mi morati mijenjati zakon i ugurati istospolne zajednice u zakon o strancima, a posljedično i u zakon o obitelji. Što vodi posvajanju djece od istospolnih zajednica itd.
Pitanje je hoćemo li otrpiti takvu hegemoniju europske birokracije ili ćemo poštivati volju hrvatskog naroda koja je jasno iskazana na referendumu o braku. Koji je temeljni dokument ove države, Ustav RH ili europske konvencije? I zašto Ustavni sud RH već par godina ignorira zahtjev za ocjenu ustavnosti npr. zakona o istospolnoj zajednici?
Državljanki Bosne i Hercegovine, Danki Pajić (42), Policijska postaja Sisak 2011. odbila je molbu za dozvolu privremenog boravka u Hrvatskoj u svrhu “spajanja obitelji” pod obrazloženjem da je njezina molba neosnovana. Zakon o strancima u čl. 56. propisuje da se takva dozvola može izdati jedino članovima “uže obitelji”, koje Zakon definira kao (1) “bračni drugovi”, (2) “osobe u izvanbračnoj zajednici”, (3) “maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, njihova maloljetna posvojena djeca te maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj”, te (4) “roditelji ili posvojitelji maloljetne djece”. Iznimno, (5) članom uže obitelji “može se smatrati i drugi srodnik, ako postoje posebni osobni ili ozbiljni humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj”. Gđa. Pajić nije ispunjavala navedene kriterije, traživši navedenu dozvolu na temelju svoje dvogodišnje istospolne veze, koju je održavala na daljinu uz povremene boravke u Hrvatskoj, stoga je odbijena i njezina kasnija žalba Ministarstvu unutarnjih poslova, a isti je ishod bio i na Upravnom sudu u Zagrebu. Na koncu joj je odbijena i ustavna tužba. Gđa. Pajić se žalila Europskom sudu za ljudska prava tvrdeći da je diskriminirana na temelju seksualne orijentacije jer Zakon ne priznaje nju kao člana istospolnog para kao člana uže obitelji, čime su joj, tvrdi, povrijeđena prava prema člancima 14. (zabrana diskriminacije) i 8. (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života) Konvencije o ljudskim pravima.
Europski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio 23. veljače 2016. da je Republika Hrvatska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima u slučaju Pajić protiv Hrvatske jer odbila odobriti privremeni boravak stranoj državljanki na temelju istospolnog odnosa.
Europski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio 23. veljače 2016. da je Republika Hrvatska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima u slučaju Pajić protiv Hrvatske jer odbila odobriti privremeni boravak stranoj državljanki na temelju istospolnog odnosa. Ova će presuda – ako Hrvatska ne zatraži odlučivanje Velikog vijeća Suda i ako Veliko vijeće ne presudi drukčije – otvoriti vrata da istospolni parovi mogu da posvajati djecu u Hrvatskoj.
Valja reći da hrvatski Zakon o strancima, kada definira članove uže obitelji (čl. 56.), upravo poštuje Konvenciju koja u čl. 12. pridaje muškarcu i ženi pravo da uđu u brak i osnuju obitelj, dok čl. 8. zahtijeva poštovanje njihovog obiteljskog života. Članak 8. štiti obitelji koje već de jure ili de facto postoje, bilo nuklearne (majka, otac i djeca) ili druge (kroz postojanje krvnih ili bliskih veza), ali uvijek imajući nuklearnu obitelj kao referencu, dakle – majku, oca i najvažnije: djecu.
Sud pak svoju presudu u Pajić protiv Hrvatske temelji na tome što proširuje pojam “obiteljskog života” iz čl. 8. Konvencije na istospolne parove. To “proširenje”, odnosno redefinicija pojma obiteljskog života stvara obvezu za Hrvatsku da zakonski prepozna članove istospolnog para kao “člana obitelji” u Zakonu o strancima te im posljedično omogući pristup dobivanju dozvole za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, jer je naime to u čl. 56. Zakona omogućeno izvanbračnim parovima različitog spola. Prema logici Suda, Zakon o strancima omogućuje “izvanbračnim parovima različitog spola” pristup privremenom boravku, dok parovima istog spola (koji su također “izvanbračni”) to ne omogućuje. S obzirom da prema koncepciji Suda i par različitog spola i pa istog spola žive “obiteljskim životom”, Zakon o strancima diskriminira na temelju “istospolne orijentacije” kada jednima daje mogućnost privremenog boravka “u svrhu spajanja obitelji”, a drugima ne daje. Naravno, to se temelji na redefiniranom poimanju “obiteljskog života”, koje ne priznaje stvarne razlike između obiteljske zajednice muškarca, žene i djece i istospolne veze.
Ako Hrvatska ne zatraži odlučivanje Velikog vijeća Suda – što može učiniti unutar 3 mjeseca od 23. veljače 2016. – i ako Veliko vijeće ne presudi drukčije, ne samo da će Hrvatska trebati mijenjati Zakon o strancima i isplatiti Danki Pajić 10 tisuća eura odštete, kao i 5690 eura sudskih troškova, nego će izjednačavanje izvanbračne zajednice osoba različitog spola i istospolne zajednice omogućiti ozakonjenje posvajanja djece za istospolne parove u Hrvatskoj. Naime, u Obiteljskom zakonu Milanke Opačić iz 2014. i 2015. posvajanje djece je prošireno i na izvanbračne parove. Načelo koje je uspostavio Europski sud u presudi Pajić protiv Hrvatske – da izvanbračni i istospolni parovi trebaju biti zakonski istovrsno tretirani, iako su u stvarnosti različiti – moći će se primijeniti i na Obiteljski zakon, što znači da će onemogućivanje posvajanja djece za istospolne parove biti tretirano kao diskriminacija. I ne samo da će se moći primijeniti na Obiteljski zakon, nego i na Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji također omogućuje potpomognutu oplodnju izvanbračnim parovima. Sve to dovodi Hrvatsku korak bliže ozakonjenju surogatstva, trenutno zabranjenom u Hrvatskoj, i nedaćama koje ono donosi.
http://narod.hr/eu/presuda-europskog-suda-za-ljudska-prava-protiv-hrvatske-gura-hrvatsku-korak-blize-ozakonjenju-surogatstva
Povod teme je odluka Europskog suda za ljudska prava u vezi tužbe neke lezbijke kojoj je odbijen privremeni boravak u Hrvatskoj jer nije zadovoljavala zakonske uvjete za privremeno boravište. Sud je presudio kako su prekršena ljudska prava iako u zakonu istospolni odnosi nemaju nikakvo pravo. Ali to po nekim konvencijama u Europi imaju pa ćemo mi morati mijenjati zakon i ugurati istospolne zajednice u zakon o strancima, a posljedično i u zakon o obitelji. Što vodi posvajanju djece od istospolnih zajednica itd.
Pitanje je hoćemo li otrpiti takvu hegemoniju europske birokracije ili ćemo poštivati volju hrvatskog naroda koja je jasno iskazana na referendumu o braku. Koji je temeljni dokument ove države, Ustav RH ili europske konvencije? I zašto Ustavni sud RH već par godina ignorira zahtjev za ocjenu ustavnosti npr. zakona o istospolnoj zajednici?
Državljanki Bosne i Hercegovine, Danki Pajić (42), Policijska postaja Sisak 2011. odbila je molbu za dozvolu privremenog boravka u Hrvatskoj u svrhu “spajanja obitelji” pod obrazloženjem da je njezina molba neosnovana. Zakon o strancima u čl. 56. propisuje da se takva dozvola može izdati jedino članovima “uže obitelji”, koje Zakon definira kao (1) “bračni drugovi”, (2) “osobe u izvanbračnoj zajednici”, (3) “maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, njihova maloljetna posvojena djeca te maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj”, te (4) “roditelji ili posvojitelji maloljetne djece”. Iznimno, (5) članom uže obitelji “može se smatrati i drugi srodnik, ako postoje posebni osobni ili ozbiljni humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj”. Gđa. Pajić nije ispunjavala navedene kriterije, traživši navedenu dozvolu na temelju svoje dvogodišnje istospolne veze, koju je održavala na daljinu uz povremene boravke u Hrvatskoj, stoga je odbijena i njezina kasnija žalba Ministarstvu unutarnjih poslova, a isti je ishod bio i na Upravnom sudu u Zagrebu. Na koncu joj je odbijena i ustavna tužba. Gđa. Pajić se žalila Europskom sudu za ljudska prava tvrdeći da je diskriminirana na temelju seksualne orijentacije jer Zakon ne priznaje nju kao člana istospolnog para kao člana uže obitelji, čime su joj, tvrdi, povrijeđena prava prema člancima 14. (zabrana diskriminacije) i 8. (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života) Konvencije o ljudskim pravima.
Europski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio 23. veljače 2016. da je Republika Hrvatska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima u slučaju Pajić protiv Hrvatske jer odbila odobriti privremeni boravak stranoj državljanki na temelju istospolnog odnosa.
Europski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio 23. veljače 2016. da je Republika Hrvatska prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima u slučaju Pajić protiv Hrvatske jer odbila odobriti privremeni boravak stranoj državljanki na temelju istospolnog odnosa. Ova će presuda – ako Hrvatska ne zatraži odlučivanje Velikog vijeća Suda i ako Veliko vijeće ne presudi drukčije – otvoriti vrata da istospolni parovi mogu da posvajati djecu u Hrvatskoj.
Valja reći da hrvatski Zakon o strancima, kada definira članove uže obitelji (čl. 56.), upravo poštuje Konvenciju koja u čl. 12. pridaje muškarcu i ženi pravo da uđu u brak i osnuju obitelj, dok čl. 8. zahtijeva poštovanje njihovog obiteljskog života. Članak 8. štiti obitelji koje već de jure ili de facto postoje, bilo nuklearne (majka, otac i djeca) ili druge (kroz postojanje krvnih ili bliskih veza), ali uvijek imajući nuklearnu obitelj kao referencu, dakle – majku, oca i najvažnije: djecu.
Sud pak svoju presudu u Pajić protiv Hrvatske temelji na tome što proširuje pojam “obiteljskog života” iz čl. 8. Konvencije na istospolne parove. To “proširenje”, odnosno redefinicija pojma obiteljskog života stvara obvezu za Hrvatsku da zakonski prepozna članove istospolnog para kao “člana obitelji” u Zakonu o strancima te im posljedično omogući pristup dobivanju dozvole za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, jer je naime to u čl. 56. Zakona omogućeno izvanbračnim parovima različitog spola. Prema logici Suda, Zakon o strancima omogućuje “izvanbračnim parovima različitog spola” pristup privremenom boravku, dok parovima istog spola (koji su također “izvanbračni”) to ne omogućuje. S obzirom da prema koncepciji Suda i par različitog spola i pa istog spola žive “obiteljskim životom”, Zakon o strancima diskriminira na temelju “istospolne orijentacije” kada jednima daje mogućnost privremenog boravka “u svrhu spajanja obitelji”, a drugima ne daje. Naravno, to se temelji na redefiniranom poimanju “obiteljskog života”, koje ne priznaje stvarne razlike između obiteljske zajednice muškarca, žene i djece i istospolne veze.
Ako Hrvatska ne zatraži odlučivanje Velikog vijeća Suda – što može učiniti unutar 3 mjeseca od 23. veljače 2016. – i ako Veliko vijeće ne presudi drukčije, ne samo da će Hrvatska trebati mijenjati Zakon o strancima i isplatiti Danki Pajić 10 tisuća eura odštete, kao i 5690 eura sudskih troškova, nego će izjednačavanje izvanbračne zajednice osoba različitog spola i istospolne zajednice omogućiti ozakonjenje posvajanja djece za istospolne parove u Hrvatskoj. Naime, u Obiteljskom zakonu Milanke Opačić iz 2014. i 2015. posvajanje djece je prošireno i na izvanbračne parove. Načelo koje je uspostavio Europski sud u presudi Pajić protiv Hrvatske – da izvanbračni i istospolni parovi trebaju biti zakonski istovrsno tretirani, iako su u stvarnosti različiti – moći će se primijeniti i na Obiteljski zakon, što znači da će onemogućivanje posvajanja djece za istospolne parove biti tretirano kao diskriminacija. I ne samo da će se moći primijeniti na Obiteljski zakon, nego i na Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji također omogućuje potpomognutu oplodnju izvanbračnim parovima. Sve to dovodi Hrvatsku korak bliže ozakonjenju surogatstva, trenutno zabranjenom u Hrvatskoj, i nedaćama koje ono donosi.
http://narod.hr/eu/presuda-europskog-suda-za-ljudska-prava-protiv-hrvatske-gura-hrvatsku-korak-blize-ozakonjenju-surogatstva