PDA

Pogledaj Full Version : Hercegovina.



NorthStand
30-04-2015, 20:59
http://www.portaloko.hr/clanak/masovni-soping-hercegovina-je-zemlja-dzabanistan-za-dalmaciju/0/73094/


ja da sam na mjestu hercegovine i hercegovaca, ako bi došlo do raspada BiH, ne bi se priključio "matici" već bi napravio zasebnu državu i zvala bi se se Herceg Bosna, bolje da nemate veze s nama u hrvatskoj dok god ova komunistička govna kolo vode, a jednog dana kad se stvari izbistre moći ćemo drugačije pričat, do tada samostalna država Hercegovina ili Herceg Bosna, i nikom bolje nego vama. :zubo


ionako ste vi ako mene pitate, jedino što vrijedi u hrvatskom narodu, ni ličani ni dalmatinci ni slavonci da ne govorim ovi s "jugoslavenskog primorja" ne vrijede pišljivog boba, jedino bi još tinejđerovu državu Imotski usporedio s vama, po kvalitetnom pristupu životnom. nema to nitko osim vas ma koliko e neki busali svojim regijama i krajevima pogotovo ovi panjevi u istri nisu vam ni do koljena pa nek se žeste do sudnjeg dana ali niakd neće biti ko hercegovci, a mogu sei splićani hvalit inatom dišpetom koliko god hoće, ali ni oni nisu na toj razini ko vi, vi ste ipak posebna priča i to treba jasno i nedvosmisleno reći, najvrijedniji dio hrvatskog tkiva kroz povijest gledano, a ne samo u ovom posljednjem ratu.


http://www.youtube.com/watch?v=7nTCkzYbbVU

NorthStand
30-04-2015, 21:07
http://www.youtube.com/watch?v=2j-fIh2fIWg

tako je, pati stoko tifusarska!

Bobani
01-05-2015, 00:31
Tko su uopće ti Hercegovci?

Ukratko? Ne može. Ali može najkraće moguće. Hercegovci su vam krojitelji Ustava RH, pjevači koji nastupaju na Eurosongu,...

Dragi prijatelju NorthStand potpuno se slažem s tvojim izjavama. Molim te skokni na portal Kamenjar i prenesi ovaj link ovdje. Ja sam počeo ali ne ide. Još uvijek ne znam kako prinijeti linkove. poZDrav.

interceptor
01-05-2015, 01:17
Jesi mislio na ovo Bobani?

http://knezevina.net/2015/04/30/pa-daj-vec-jednom-tko-su-uopce-ti-hercegovci-2/

Inkvizitor
01-05-2015, 10:04
Imamo i mi svojih bisera itekako. Nijedan kraj ne treba idealizirati. Ja ću podsjetiti da su dva čelna čovjeka UDBE bili Ivan Lasić i Stanko Čolak. Stanko Čolak mislim šef savezne UDBE. I dan danas mislim živi u Beogradu.


Onda ću spoemnit Slavu Kukića, onog Jurišića, Budimira, Lijanoviće, Ivana Šušnjara i njegov portal Poskok tzv. portal Herceg Bosna :zubo, onog kvazi pjesnika Milu Stojića, Jozu Radoša, velikog liberala i iz Pusićeve ekipe ..to što se sjetim na prvu..

I mimo toga. Ljudi ko ljudi svašta se nađe. Možda je Hercegovina nekad bila nešto više u tom smislu a danas. Jala, zavisti, sebičnosti, seljakljuka, gramzivosti, nesolidarnosti, kvislinga koliko hoćeš.

NorthStand
07-05-2015, 16:37
izdajnika ima posvuda, ali čini mi se da ih je u hercegovini daleko manje nego u ostalim djelovima hrvatske i hrvatskog naroda o tome pričam. a seljobera koji će se prodati za šaku judinih škuda će uvijek biti. u obitelji možeš lako prepoznat potencijalne jude nakon nekog vremena, a da nećeš u cijelom jednom djelu naroda i regije. nitko na to nije imun, u svakoj obitelji ima izdajica, i u svakoj državi i regiji samo što ih kod nas ima daleko više u postotku gledano nego u nekim zapadnijim i istočnijim djelovima europe. o tome se radi, zato je lijepo vidjet hercegovinu koja prkosi svim zakonima izdaje koji su se ustalili u hrvata.

http://bljesak.ba/rubrika/vijesti/clanak/24-obljetnica-zaustavljanja-tenkova-u-pologu/116649

ivica
09-05-2015, 22:07
Predsavljena knjiga o škriparma, glavni protagonist je bo pripadnik 369 vražje divizije nakon ranjavanja i oporavka vraća se u hercegoviinu, rodni bogodol i odmeće se u škripare...
http://http://www.abcportal.info/clanak/medaljon--sedamdeset-godina-cekana-knjiga-o-hercegovackim-krizarima (http://www.abcportal.info/clanak/medaljon--sedamdeset-godina-cekana-knjiga-o-hercegovackim-krizarima)

zanimljv roman napisan prema stinitom događaj.

Grunf
10-05-2015, 00:15
http://i.imgur.com/WiF0tk3.jpg

http://i.imgur.com/laCV9TI.jpg

http://www.skyscrapercity.com/showpost.php?p=123624275&postcount=551

Bobani
10-05-2015, 00:30
Interceptor jest, mislio sam na to i velika ti hvala,
PoZDrav.

kiša
08-09-2015, 10:20
Četiri učenika s Blidinja ponosno krenula u školske klupe
Početak je još jedne školske godine! Park prirode Blidinje ne broji puno stanovnika koji borave tijekom čitave godine, tek desetak obitelji sa oko 35 članova.
U ovoj školskoj godini u svoje školske klupe ponosno su krenula četiri školarca, djeca Josipa i Maje Zelenika, Ivan koji kreće u I. razred, Petra u IV. razred, Petar u VI. razred, i sin Krešimira i Marije Ćavar, Josip koji pohađa II. razred.Risovac spada u Hercegovačko neretvansku županiju, iako bi učenici trebali ići u školu u Doljane, ovi roditelji su odlučili svoju djecu slati u Županiju zapadnohercegovačku u Osnovnu školu Ante Brune Bušića u Rakitnu. Za devetogodišnje obrazovanje svoje djece roditelji su se odlučili jer upravo škola u Rakitnu nudi devet razreda, dok u Doljanima pet razreda tako da će djeca imati iste navike i okolinu. Iako naizmjenično svaki tjedan voze djecu u školu, ni 60 km dnevno u oba smjera od Risovca do Rakitna, nije spriječilo roditelje da djeci omoguće školovanje kakvo zaslužuju.

Ivanu, Petri, Petru, Josipu kao i svim učenicima želimo puno uspjeha u školskoj godini te da im donese što više znanja, uspjeha, prijateljstva i sreće!

Blidinje.NET
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2015/09/Thumb.jpg :pink

kiša
01-12-2015, 12:30
Mladi ako želite sigurno zaraditi kupite ovce i pravite hercegovački sir iz mijeha
http://www.bljesak.info/rubrika/business/clanak/mladi-ako-zelite-sigurno-zaraditi-kupite-ovce-i-pravite-hercegovacki-sir-iz-mijeha/140429

sagitarius
02-12-2015, 15:47
Četiri učenika s Blidinja ponosno krenula u školske klupe
Početak je još jedne školske godine! Park prirode Blidinje ne broji puno stanovnika koji borave tijekom čitave godine, tek desetak obitelji sa oko 35 članova.
U ovoj školskoj godini u svoje školske klupe ponosno su krenula četiri školarca, djeca Josipa i Maje Zelenika, Ivan koji kreće u I. razred, Petra u IV. razred, Petar u VI. razred, i sin Krešimira i Marije Ćavar, Josip koji pohađa II. razred.Risovac spada u Hercegovačko neretvansku županiju, iako bi učenici trebali ići u školu u Doljane, ovi roditelji su odlučili svoju djecu slati u Županiju zapadnohercegovačku u Osnovnu školu Ante Brune Bušića u Rakitnu. Za devetogodišnje obrazovanje svoje djece roditelji su se odlučili jer upravo škola u Rakitnu nudi devet razreda, dok u Doljanima pet razreda tako da će djeca imati iste navike i okolinu. Iako naizmjenično svaki tjedan voze djecu u školu, ni 60 km dnevno u oba smjera od Risovca do Rakitna, nije spriječilo roditelje da djeci omoguće školovanje kakvo zaslužuju.

Ivanu, Petri, Petru, Josipu kao i svim učenicima želimo puno uspjeha u školskoj godini te da im donese što više znanja, uspjeha, prijateljstva i sreće!

Blidinje.NET
http://poskok.info/wp/wp-content/uploads/2015/09/Thumb.jpg :pink

Sjajan post.
Osobno malim đacima želim puno sreće i uspjeha i da završe velike škole i postanu vrijedni, čestiti i priznati ljudi.

sagitarius
02-12-2015, 15:48
Mladi ako želite sigurno zaraditi kupite ovce i pravite hercegovački sir iz mijeha
http://www.bljesak.info/rubrika/business/clanak/mladi-ako-zelite-sigurno-zaraditi-kupite-ovce-i-pravite-hercegovacki-sir-iz-mijeha/140429

Odakle novci za ovce..:D

sagitarius
02-12-2015, 16:04
Kišice, kakvi su komentari kod vas tamo o ideji da Mostar bude glavni grad Federacije, kakve su reakcije...:sagi

Skywalker
02-12-2015, 19:32
Šta je Mostar Beogradu i u čemu je magija Hercegovine?
„Hercegovci, kažu umiru ili od metka ili od srca a oni najbolji od metka u srcu", pričao je Momo Kapor, čovek u kome su se celog života borili slikar i pisac ali je veća borba bila između Hercegovca i Boegrađanina. U čemu je magija Hercegovine? Da li su za specifičnost ljudi s tog područja odgovorni reljef, klima ili mentalitet? Kako to da Hercegovci najbolje uspevaju daleko od krša odakle potiču i zašto tek kad odu pričaju da je Hercegovina Kalifornija?

Da li je slučajno da je baš u Gimnaziji u Mostaru nastala Mlada Bosna, da Bileća ima najviše oskarovaca po glavni stanovnika a da je poznate sportiste, pisce i političare iz Hercegovine nemoguće izbrojati?



http://www.youtube.com/watch?v=AoYAc9N11b0 ...

Dobri Pastir
02-12-2015, 20:37
Momo Kapor :hihi To je taj genijalac koji je izmislio pojam "srpska krajina" po hrvatskim zemljama.

Kako ga je Aralica rastavio na proste faktore u knjizi: Zivot Nastanjen Sjenama

:bili

kiša
02-12-2015, 20:56
Kišice, kakvi su komentari kod vas tamo o ideji da Mostar bude glavni grad Federacije, kakve su reakcije...:sagi

dvojaki, s jedne strane očekuju se dodatne pogodnosti ali i skepsa jer u trenutku kad se čini posve izvjesno konačno rješenje trećeg entiteta s Mostarom kao središtem , aktivira se ideja Mostara kao capital of f(p)ederejšn :)

kiša
02-12-2015, 20:56
Momo Kapor :hihi To je taj genijalac koji je izmislio pojam "srpska krajina" po hrvatskim zemljama.

Kako ga je Aralica rastavio na proste faktore u knjizi: Zivot Nastanjen Sjenama

:bili

e dobro si mu reka :)

sagitarius
03-12-2015, 14:31
dvojaki, s jedne strane očekuju se dodatne pogodnosti ali i skepsa jer u trenutku kad se čini posve izvjesno konačno rješenje trećeg entiteta s Mostarom kao središtem , aktivira se ideja Mostara kao capital of f(p)ederejšn :)

Zanimljivo.
Ostaje da u nekoj budućnosti vidimo što se "iza brda valja" i da li se uopće išto "valja"... ili je sve to "mačja trka do prve šljive"...:D

kiša
03-12-2015, 15:31
Zanimljivo.
Ostaje da u nekoj budućnosti vidimo što se "iza brda valja" i da li se uopće išto "valja"... ili je sve to "mačja trka do prve šljive"...:D

eh sagi a što ćemo i kako do te sretnije budućnosti...uffff

sagitarius
06-12-2015, 14:54
eh sagi a što ćemo i kako do te sretnije budućnosti...uffff

Ma da.
Duga je to prića, mada nisam štedio rijeći na nekim drugim temama, pa i na ovoj djelomice i mislim da sam dao izvjesnu viziju, bar kad smo mi Hrvati iz BiH u pitanju.
Tvoj odgovor gore oko Mostara kao glavnog grada Federacije je uistinu jedna snažna i sažeta bit, koja zapravo nosi sa sobom poruku da postoje dvije struje unutar Hrvata, koji su se polarizirali oko ove stare - nove Izetbegovićeve "ideje", što po sebi već predstavlja "trojanca", koji je stvorio tu polarizaciju, što osobno vidim kao lukavstvo iza kojeg osim spomenute polarizacije stoji i konačno zatiranje ideje o Mostaru kao hrvatskom "stolnom gradu" u BiH, kao cilju "pod maskom" kratkotrajne dobiti zapošljavanja nešto ljudi oko izgradnje objekata i nekih drugih sadržaja koji prate federalne strukture, te nešto novca koji bi bio inputiran u Grad Mostar...

Koliko je uopće sve to oko Mostara kao gl grada Federacije uopće stvarno i izvodljivo je druga prića.

kiša
07-12-2015, 13:29
Ma da.
Duga je to prića, mada nisam štedio rijeći na nekim drugim temama, pa i na ovoj djelomice i mislim da sam dao izvjesnu viziju, bar kad smo mi Hrvati iz BiH u pitanju.
Tvoj odgovor gore oko Mostara kao glavnog grada Federacije je uistinu jedna snažna i sažeta bit, koja zapravo nosi sa sobom poruku da postoje dvije struje unutar Hrvata, koji su se polarizirali oko ove stare - nove Izetbegovićeve "ideje", što po sebi već predstavlja "trojanca", koji je stvorio tu polarizaciju, što osobno vidim kao lukavstvo iza kojeg osim spomenute polarizacije stoji i konačno zatiranje ideje o Mostaru kao hrvatskom "stolnom gradu" u BiH, kao cilju "pod maskom" kratkotrajne dobiti zapošljavanja nešto ljudi oko izgradnje objekata i nekih drugih sadržaja koji prate federalne strukture, te nešto novca koji bi bio inputiran u Grad Mostar...

Koliko je uopće sve to oko Mostara kao gl grada Federacije uopće stvarno i izvodljivo je druga prića.
upravo tako sagi, ali mislima kako bošnje ipak računaju na čitavu BiH i Sarajevo kao capital. Mostar je u igri ali s velikim ali jer u Mostaru bošnje instaliraju svoje paralelne strukture, to bošnje rade ne Hrvati.

kiša
19-04-2016, 15:37
Hercegovački izbor: Smilje ili Njemačka?!http://prvi.src.ba/Media/prvi.tv/2016/04/14/ST_655x391/smilje--njemacka.jpgZanimljiv putokaz, koji će nasmijati čitatelje, a odmah potom i rastužiti, nalazi se u Miletini, općina Ljubuški.

Na putu iz Međugorja prema onih nekoliko kilometara autoceste u Hercegovini stoji putokaz koji pokazuje današnju realnost i stanje gospodarstva i življenja u Bosni i Hercegovini, a vodi u samo dva smjera.

Na onome koji vodi u pravcu autoceste stoji Njemačka, a na drugom koji vodi u središte Hercegovine stoji Smilje. U ta dva znaka stalo je sve što se danas nudi mladima u Hercegovini.

Priznajte da (ni)je izbor baš lagan, prenosi grude-online.com.

HR SOKOL
26-04-2016, 19:38
Kako braca u Herceg Bosni gledaju na ovaj posjet Erdogana Hrvatskoj?

juanpablom
27-04-2016, 00:22
hajdučki :D

HR SOKOL
27-04-2016, 01:29
hajdučki :D :mirko Uvijek jaki i ponosni :naklon

kiša
27-04-2016, 15:20
Kako braca u Herceg Bosni gledaju na ovaj posjet Erdogana Hrvatskoj?

moš si misliti :P

kiša
30-06-2016, 12:49
Seoska kuća 'Vidikovac' - kuća s najljepšim pogledom na Ramsko jezero

Foto: Damir Mišura
https://scontent-cdg2-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13055537_814934375306220_2867731733927073635_n.jpg ?oh=8f99d8eb043366094280bc1935215334&oe=57EAF9F8

kiša
07-07-2016, 13:25
Predstavljamo Anu Papak, ramsku glazbenicu koja svira čak i diplehttps://scontent-frt3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13620699_1042886825819122_2076494096573017162_n.jp g?oh=6a7ef45ec0d282620ddb3de4a6b5ccf2&oe=57F03745
...Ana je kroz naš razgovor uputila i poruku mladima:
„Dragi moji mladi! Što reći nego nego 'da zapjevaš u zastore iza kojih gledaju u koliko si sati kući stigao'
Pustili smo da biraju naše izbore oni koji s njima ništa nemaju, da svi bolje od nas samih znaju gdje je nama mjesto i kako bi trebali izgledati naši horizonti. A zapravo, kad si stvoren da budeš vatra, čemu stvarnost vode stajaćice? Kad su ti rođenjem darovali glas, čemu život nijemog promatrača? Kad u rukama imaš snagu za borbu, čemu mirenje s nepravdom i problemima? Svi smo mi po jedna nezamjenjiva figura. Razbij kolotečinu da nisi leptir u tegli. I budi sretan s ljudima koje voliš, s izborima koje želiš, sa snovima koje sanjaš. Sve radi iz ljubavi jer je jedino to pokretač i snaga za dalje. Svoje voli i čuvaj, a tuđe moraš poštovati i ne suditi jer kao što je rekao poznati engleski draumatolog William Shakespeare: 'Ime nije važno, ono što zovemo ružom miriše pored svakog čovjeka isto!'
Ne zaboravi da čudo postoji! ...
http://ramski-vjesnik.ba/clanak/predstavljamo-anu-papak-ramsku-glazbenicu-koja-svira-cak-i-diple/43916/

kiša
07-07-2016, 13:49
Berba smilja u okolici Čitluka
https://scontent-frt3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13619989_297034227301687_7424385460100645735_n.jpg ?oh=6fbefdd25b7554d770c9eaf00ad183ba&oe=582D727E
https://scontent-frt3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/13524346_297036167301493_5516877928411205346_n.jpg ?oh=3ab682eb690596482cb375055dc30151&oe=58024473

kiša
10-10-2016, 14:21
http://www.maxportal.hr/stolac-za-pocetnike-ovdje-smo-ih-sve-pobili-baaanda-ustase-sve-pobili-metak-u-potiljak/
STOLAC ZA POČETNIKE: “Ovdje smo ih sve pobili… baaanda… sve pobili… metak u potiljak “
PIŠE: Goran Raguž

GODINAMA sam odbijao baviti se svojim rodnim gradom, samo iz jednog razloga, a to nije bila sućut, već gađenje. Vidim da je nakon mog protesta vezanog za stolačke izbore i banditizam tako drag Stočanima izazvao reakcije gdje me je cijeli niz Stočana pobrisao iz “prijatelja”, s čim se btw slažem, to sam napisao u tradiciji moje hrabre obitelji, a tu je i razlog…

Ovo je stolački “Tko je tko” i osnovne crte njegovog zemljopisa, točno onoliko koliko sam ih se uspio domisliti ova zadnja tri desetljeća uz nešto svjedočenja tadašnje djece, a danas staraca, čijoj hrabrosti i ljudskosti se duboko klanjam. Razumjeti će zašto ih ne spominjem. Njihova sigurnost i mir su mi važniji od bilo koje istine! Drugih neće biti mnogo.

Biologija je davno učinila svoje i koliko god žalio, nećemo ni jednog zlikovca vidjeti pred ikakvom zemaljskom pravdom, samo zato što je prekasno. Ne dvojim da i sam snosim krivicu zašto je to tako. I ovo je trebalo biti davno napisano i to ne kao Spomenar, već kao konkretna sudska tužba. Ne vadi me da nisam sve ovo znao. I da nisam ništa znao.

Trebao sam znati, i to ne samo ja, već i oni svi bitno važniji i stariji od mene. Za sada krivicu pripisujem prvo i jedino sebi, bez ikakve patetike!

Suučesnici u zločinu postajemo onog trenutka kada za njega saznamo i ne učinimo ništa da ga prokažemo i pomognemo da se kazni. Svaki put kada okrenemo glavu,sudjelovali smo i sami, koliko god nam to gadno izgledalo. A jeste, vrlo gadno i usput kažnjivo u svakom, pa i najbanalnijem pravnom poretku, uključujući “socijalistički i samoupravni” alem – sustav pokojne SFRJ. Čak je i ta nesretna zemlja imala precizno opisan slučaj suučesništva u kaznenom dijelu, kao tekovinu boljih i slobodarskijih državnih sustava diljem svijeta.

No Bogu dušu, držala se preporuke svog Maršala – Stvoritelja, “da se ne drži zakona k’o pijan plota”! I tako smo svi živjeli u papirološki prekrasnom i savršenom društvu u kojem se nitko nije imao obaveze držati napisanih zakona, uključujući i članke koji se odnose na zločin, ratni zločin i suučesništvo u svim kategorijama!

Za ratne zločine ne postoji zastara i hvala Bogu, i danas gledamo zlikovce kako ih izvlače iz jazbina i dovode pred lice, kako god zakašnjele pravde. No to se odnosi samo na one zločince koji su ratne zločine počinili u vojno poraženim vojskama i paravojskama. Nije mi poznato da je do dana današnjega jedan saveznički vojnik izveden pred lice pravde za cijeli niz notorno poznatih zločina, što svaku pravdu prema nacistima dovodi u duboko moralno pitanje. Ratni zločini iz Drugog svjetskog rata, nisu isto ni tretirani ni kažnjavani....

kiša
07-11-2016, 13:04
Priče iz Hercegovine: Ima li od cmilja para?
Svako pravilo ima iznimku, bilo zemaljsko ili nebesko. Tako se dogodilo da se voda s rašnjanskog polja nije povukla kad je bilo očekivano, čak ni mjesecima poslije toga nije se "otvorila Pećina". To je ocijenjeno - čudom, i posebno je ubilježeno u kronikama župe, te u publikacijama koje su nakon tog događaja objavljene.
A dogodilo se 1996. godine, nakon nezapamćenih kiša, pa je voda ostala u polju sve do Velike Gospe, sredine kolovoza i te je godine polje slabo urodilo, a Rašnjacima je polje - sve. Jest da njima ono već dugo ne predstavlja uvjet za opstanak, ali milenijske navike njegovog obrađivanja usađene su u svako ljudsko biće ovdje.

Novo vrijeme

Tako je kiša, koja je neprestano padala tri puna mjeseca, eto ostavila polje bez zasada poljoprivrednih kultura koje se nikada nisu mijenjale: krumpir, žito (Jer ga još nekolicina ljudi sije iz navike, da se ne zaboravi da je ovo bila žitnica dostatna za život par tisuća ljudi), raštika, crveni i bijeli luk, duhan, mrkva ili kukuruz, a rajčice, paprike, zelenu salatu i druge kulture donijelo je novo vrijeme i polje ih je prihvatilo kao da su oduvijek tu uspijevale. Valjda zbog klime i nesumnjive kvalitete zemlje koju je čovjek tisućama godina navlačio u "prizide", te uz kuću sijao i sadio ono što mu je najneophodnije, osobito omiljene voćke, a orah je to ovdje oduvijek bio. Kako je duhan obilježio povijest ovih ljudi, ne samo kao poljoprivredna biljka nego više kao socijalna činjenica, čak i politička!, i kako je on bio jedini izvor mogućnosti za preživljavanjem i najvećim razlogom za stradavanje naraštaja ovdašnjih duhanara, posljednjih godina nanovo ga se sadi, uglavnom po suhozidima zaštićenim vrtovima, odmah uz kuće, jer tako je lakše oko njega "devriti" i biti mu uvijek blizu, jer duhan tijekom godine zahtijeva čak trinaest neophodnih radnji u kojima svaki struk mora proći kroz ljudske ruke. U tu brojku ne ulaze teški radovi kakvi su okopavanje, plijevljenje, zaštita od nametnika niti zalijevanje.

Smilje u vrtačama

Novo vrijeme lišilo je ljude te muke, nova država nije pokazala ama baš nikakav interes za tu biljku koja je ovdje svakoj prije nje, pa i onoj najgoroj, bila strateška biljka. Te su vlasti, tako ju tretirajući izvlačile iz seljaka svaki atom snage, svaki gram tog poročnog "žutog zlata" nadzirala po njivama i među suhozidima, a svaki pokušaj šverca kažnjavala kao da se radilo o pokušaju ili samom ubojstvu i naraštaji ljudi po Hercegovini, i s njezinoga istoka i zapada, ostavili su za sobom kronike krvavih događaja, utrkujući se s državama kojima je vazda bilo malo, a seljaku - premalo.

Ova država počela se "buditi" u posljednjih par godina, nakon što je netko sračunao koliko iznosi dva plus dva i odlučio da nigdje na svijetu ne postoji država koja cijene duhanskih proizvoda nabija do svemira, kao da je ovo narod s najvećim standardom u svijetu, a da s druge strane nema nikakvu strategiju vezanom uz biljku koja ovdje izvanredno uspijeva, kvaliteta joj je opjevana još od konca turske vladavine, nego se država pravi slijepa pred moćnim uvoznim lobijima, a ni seljak ni građanin već dugo nemaju novca za financiranje te nečasne rabote, zasadi duhana počeli su opet zeleniti po pramčiocima Hercegovine, i, jedno vrijeme, šverc je bio gotovo legaliziran, jer država se kasno probudila, valjda su joj se količine učinile neznatnima. Dotle su one narasle, narasle toliko da je država širom otvorila oči, šverceri postaju udarne vijesti na televizijskim dnevnicima i naslovnicama novina, no, svejedno, država ne uviđa da bi trebala učiniti nekakav pomak na polju poticaja za masovnu sadnju ove kulture, nego je svu energiju usmjerila na progon švercera, koje je sama stvorila! Nekada su ljudi stradavali zbog nekoliko grama duhana prodanog bez znanja države, a danas su šverceri drski i hvata ih se sa po nekoliko tona. Naravno da takve mamlaze treba utamničiti, ali i razloge za takvo bogaćenje treba svesti na dopustivu mjeru.

Poznavatelji kvalitete duhana, a ovdje se drži da su prvi strukovi zasađeni već u osamnaestom stoljeću, valjda zbog blizine mletačke ili poslije austrijske granice, jer se dovde moglo provući sve što je dolazilo do jadranskih pristaništa, izričito navode ovaj kraj kao domovinu najkvalitetnijeg duhana, izrijekom podvlačeći sela Grljevići, Ružići, Mamići, Rasno, Dužice i Vašareviće u okolici Trebinja. Zemlja i mikroklima, umijeće ovih duhanara i domet švercera ova sela učinili su besmrtnim kroz posljednja stoljeća. To opet oživljava, u manjim količinama i s novim mogućnostima dostave, ali svejedno, onih trinaest teških postupaka od sadnice do cigarete nikada ništa neće moći ubrzati. Muka ostaje muka.


O tomu Ivan Dugandžić i fra Josip Sopta (Frasno - Dužice, Župa Rasno) pišu: "Koliko je velika proizvodnja duhana bila u širokobriješkom području, najbolje svjedoče podaci da je 1968. bilo na tom području zasađeno 21 milijun strukova duhana. U rasnu i Dužicama jedno domaćinstvo je uzgajalo između 4.000 i 40.000 strukova duhana, (Preuzeto od Žilić, Narodna privreda). Uzgoj duhana u rasnom i Dužicama bio je gotovo cijelo jedno stoljeće važna poljodjelska grana (...)"

To je potrajalo do osamdesetih godina prošlog stoljeća, a danas se na cijeloj župi njegovim uzgojem, daleko ispod rečenih gabarita bavi najviše dvadesetak obitelji. Zamislite, koliko je to bilo posla, koliko milijuna postupaka puta trinaest, koliko je poslušnih nevjesta i "najmenica" trebalo, koliko umiješnosti na toj mitskoj "vagi", koja je procjenitelje činila malim bogovima, onima koji na dan vaganja i mjerenja kvalitete, ovisno o ovomu ili onomu, naprosto unesreći cijeli trud; dovoljno je da samo kaže "Druga be!", i eto katastrofe.

U Rasnu je duhan preživio, nema tu velikih zasada, ljudi naprosto ne žele u malim prizidama vidjeti da išta drugo raste. No, zato je jedna nova kultura već u početku svog pojavljivanja ovdje nadišla sve dosadašnje kronike o količinama zasađenih stabljika duhana kroz cijelu povijest: smilje. Po ovim brdima vazda ga je bilo, i ono je bilo samo dodatak njihovoj neponovljivoj eteričnosti koju su tvorile stotine znanih i neznanih divljih trava, no, eto, netko je izračunao da je smilje nova mogućnost za Hercegovinu. Berba je obavljena između posljednjih kiša, par dana bure bilo je dovoljno da se cvat osuši i da se to, negdje ručno, a negdje strojno obavi.


Golemi strojevi godinama su po zapadnim stranama Hrcegovine pripremali krš za sadnju, ondje gdje se nikada i ništa posaditi nije moglo, gdje je rasla samo drača i zmije se legle - čudo! To je promijenilo fizionomiju mnogih nižih brda ovdje, promijenilo krajolik i vjerujte da su prizori zlaćanoga smilja pred branje, nešto što vam se ureže u sjećanje, jer je neočekivano. No, stariji ljudi teško se svikavaju na činjenicu da su ulaganja u ovaj posao toliko velika, ali mlađi imaju računicu koja se zasada pokazuje dobrom. Itekako dobrom.
Stoga je ovim krajevima brzo prostrujala šala koja se dogodila u nekom selu, ili u svakom selu a možda baš u Rasnu, o didu ili babi koja je gledala kako dica bagerima mrve kamen živac i u brašno ga pretvaraju, te su ih priupitali: Šta to radite, dico, živa vam sveca?

Sadićemo cmilje, baba! Šta ga imate sadit, eno van ga po brdu, ta ko da sam ga jednom nabrala! Jok to cmilje, baba, nego industrijsko cmilje, sve će se ovo pod cmilje dat, pa ćemo onda ižnjeg iscidit mirišljavo ulje, to se dobro plaća! Ustuknuila baba, ode s didom niz put, svjesna da su se vremana promijenila, i dica s njima. A svejedno, još se jednom okrenuća prema poslom zabavljenima djeci i unucima: A, gonja li za to milicija, dico? Ma, jok, baba, ovo je - legalno, nema šverca... E, onda vam, dico, tute nema para!
Ne bih se s babom zajebavo, nipošto; ona je samo podvukla naraštajno iskustvo kako u ovoj zemlji nije suđeno od svoga rada pošteno živjeti! I vinova loza ovdje je opstala. Nitko ne zna kada je mogao biti zasađen prvi trs, a ako bi se to i pripisalo rimskom dobu, onda ostaje upitno: zašto su oni sami spominjali lokalne sorte? No, Turci zapisuju sedam vinograda u Rasnu, 1477., (A. Aličić, Poimenični popis), i vinogradarstvo se ovdje nikada nije razvilo do tržišnih razina. Nije bilo zemlje za to. Ljudi su njegovali lozu e da ne bi vino i rakiju u drugih kupovali i da to što piju bude dobro i kvalitetno. I jest.
U toj dugoj vinskoj sagi ovdje spominje cijeli slijed sorta: blatina, trnjak, "krkošija" (žutka - bijelo), "zložder" itd... Naravno, do pred ovaj rat, nije bilo kuće bez odrine, a nove kuće sve manje drže do nje, valjda se nevjeste novog vremena odviše plaše osa i pčela koje salijeću slatke bobice, tko će znati.

Čudo stoljeća

Sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zemlja se obrađivala ručno, pa su kreševski i vareški kovači imali puno posla, a onda se pojavilo jedno od najvećih čuda tog stoljeća - freza. Dovlačile su se freze iz Njemačke, baš kao da su auta. To malo čudo unaprijedilo je proizvodnju i manje umaralo ljude. No, valjalo je naučit s tim rukovat. Te je jedan Jozo, negdje od Bijakovića - a slično se možda i tu moglo dogoditi - doveo frezu, namontirao na nju "noževe", ali ga je netko pozvao i freza ostala nasred avlije, na betoniranom dijelu. Mlađi brat i ćaća mudrijali oko nje, sve dok nisu skontali kako ju se "pali", trznuli su "sajlom", a kako je freza bila u "prvoj", počela je skakutati po betonu na čeličnim noževima. Nisu znali kako ju isključiti, pa je ćaća vikno na malog: Iđi po Jozu u gostionu, ja ću se s njojzi dotlen nosat! Ovo mi je davno ispričao Pero Buntić, a, eto dođe vrijeme da mi bude i od - koristi!

Jesenska žetva ovdje je bila dobra i prvoga dana mjeseca studenoga, Rašnjani su pošli put groblja, upaliti svijeće i položiti cvijeće na grobove svojih predaka, kako uvijek rade o Svima svetima, zahvaljujući im za muku koju su za njih podnijeli. Tužno je što se odavde opet mora odlaziti. Poljoprivreda - izuzmemo li velike ulagače u nasade smilja - nije nikakva budućnost ni ovdje, a posla nigdje. Pa momci, a u zadnje vrijeme i sve više cura, jer nekada se mislilo da je odlaziti bila samo muška zadaća, napuštaju zavičaj, te se opet pjeva stara, gotovo zaboravljena ganga, "Zbogom, Rasno, vidićute kasno".

Dragan Marijanović/oslobođenjehttp://www.hercegovina.info/img/repository/2016/11/medium/1_10993819.jpg

kiša
14-11-2016, 13:55
Martina Mlinarević Sopta facebok profil :
8. studenoga u 4:44 ·
- I, šta ćete naručiti?
- Pa za Hanu dajte jedan jednosmjerni transfer u Portland, a meni St. Louis, svitanje nad Mississippijem i pojačaj taj blues. :)
Divan ručak s Njenom ekselencijom M. Cormack, ambasadoricom USA u BIH. Kad izborni američki dan provodi slušajući nas i jedući šipak i smokve mog ćaće, zna da je uspjela u životu. :Dhttps://scontent-fra3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/14956658_994768160635398_4245551291773564562_n.jpg ?oh=77a9b526085d1564f725e2a959c2efe5&oe=58CC58E7

kiša
07-02-2017, 14:43
Hercegovina, zemlja koja sve naseli, a sebe ne raseli...
Iz nje su nam i hajduci i uskoci, i Bunjevci, iz nje nam je poslije oba svjetska rata naseljevana Slavonija, da i ne govorimo o Zagrebu...Godinama radeći u hrvatskoj i međunarodnoj diplomaciji, imala sam prigodu obići doslovce „pola svijeta". Putovanja su uvijek bila svojevrsni izazov stečenim znanjima, uvriježenim mišljenjima, katkada i predrasudama, i prigoda neposredno upoznavati države i krajeve, proširiti kulturna obzorja. Manje je međutim bilo prilike putovati Hrvatskom i drugim našim domovinskim prostorima. Sada, kao predsjednica, imam priliku posjećivati sve zavičaje hrvatskoga naroda, otkrivati njihove povijesne priče, prirodne ljepote i osobitosti naših svuda dragih ljudi. I uvijek mi nakon toga ostaje samo jedno pitanje: gdje je najljepše... Već sam dugo željela nekoliko dana provesti u Hercegovini, toj našoj drevnoj postojbini, koja je stoljećima bila neiscrpno vrelo života, za koju kažemo kako je sve naselila, a nije se raselila, ostavši do danas stjenovita postojbina hrvatskog nacionalnog i duhovnog identiteta. Iz nje su nam i hajduci i uskoci, i Bunjevci, iz nje nam je poslije oba svjetska rata naseljevana Slavonija, da i ne govorimo o Zagrebu, a ni Istra i drugi krajevi nisu bez Hercegovaca. Svemu tome valja pribrojiti europske države, Ameriku i Australiju... Što loša ekonomija, a što gora politika pod raznim režimima rasula ih je širom svijeta, pa su tako na svoj način postali i građani svijeta, brzo se privikavajući običajima zemalja u koje bi došli, ali nikad ne zaboravljajući svoje korijene i tradicije, koje, unatoč brzim i brojnim promjenama, vjerno čuvaju.
Srijeda je poslijepodne. Pomalo nestrpljivo iščekujem Međugorje. Još „procesuiram" prve dojmove grada i ljudi, radosna što ću koliko-toliko biti oslobođena nužne stege uobičajenog protokola, iako ga se nikad nije moguće baš posve osloboditi.
Ganuta srdačnošću

Međugorje se neočekivano pojavljuje, naizgled ni po čemu posebno, obično mjesto, a opet tako jedinstveno već trideset pet godina po svom hodočasničkom karakteru. Dolazeći, pomišljam na milijune ljudi koji su ovdje našli mir i utjehu i druge milosti od Kraljice Mira. Sad treba zaboraviti sve i biti samo jedan od njih.

Jutro je četvrtka. Dolazimo u župni dvor, gdje nas srdačno dočekuje fra Marinko Šakota s braćom franjecima i sestrama franjevkama. Dočekuju me franjevci i vidioci Jakov i Ivan. Polazimo na Podbrdo. Ljudi koračaju u tišini ili tihoj molitvi, mnogi bosi po šiljatu kamenju. Moli se krunica. Ostajem kratko u tišini s mislima molitvene zahvalnosti i prošnje Gospi. Ljudi me zaustavljaju, žele fotografiju, selfie. Dok to traje, u tišini, kako ne bismo remetili mir tog posebnog mjesta, prisjećam se svojih prvih dolazaka ovamo s mamom još u vrijeme komunizma, kada smo Međugorje slutili kao navještaj preporoda koji ima doći, ne mogavši pojmiti koliko će on biti korjenit. Potom polazimo u posjet zajednici Cenacolo. Nekoć ovisnici, ne samo o drogi nego i kocki, klađenju i drugim porocima, ovi mladi ljudi sada žive posve drukčijim, preporođenim životom. Mogla bih to sažeti riječima: rad i red uz mnogo slobode i kreativnosti. Dočekuju me pjesma i otvorena srca. Obostrana radost vidi se i osjeća.

Još pod dojmom toga susreta polazimo u „Majčino selo", što ga je podigao pokojni fra Slavko Barbarić kao utočište za napuštenu djecu i mlade te za samohrane majke. U nekoliko kuća oni zajedno žive kao obitelji. Miješaju se tuga i divljenje. Pitam se: bi li bilo toliko ljubavi među ljudima da nema toliko patnje?

Polazimo u Široki Brijeg. Prvo posjećujemo tvrtku Feal. Dočekuje me vlasnik Jozo Bogdan sa suradnicima. Uspješna, mogla bih reći tipična hercegovačka poduzetnička priča. Mnogo rada, uz ponešto poznate poslovne dovitljivosti, u najboljem smislu riječi. Nakon toga sudjelujemo s nekoliko tisuća vjernika na sv. misi i devetnici ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. I dok sam ja začuđena brojnošću ljudi na „običan dan", oni su začuđeni mojom nazočnošću, koju im je netom najavio gvardijan fra Tomislav Puljić. Nakon mise ljudi su me doslovce opkolili želeći se fotografirati. Radosno prihvaćam, premda bih, priznajem, rado nakon zahtjevnog dana malo u miru sjela. Ali znam da je ovo mnogima jedinstvena prigoda susresti se sa mnom „uživo". Zapravo sam ganuta tom otvorenošću, srdačnošću, iskrenošću, svim onim što često nedostaje u svijetu politike. Obilazimo još galeriju i samostan, koji čuva spomen na franjevce pobijene potkraj Drugoga svjetskoga rata iz klasne i ideološke mržnje, „u ime naroda", a protiv tog istog naroda. Pomišljam kako nema stope u ovoj napaćenoj zemlji bez žrtava nekog imperijalizma ili totalitarizma. A ljudi su ipak ne samo opstali nego i sačuvali životni elan!

Petak ujutro rezerviran je za Mostar. Smještenom „kao u tepsiji", u njemu je ljeti temperatura redovito dva-tri stupnja viša nego drugdje. Upijam prve vizure grada mostova i pjesnika, sa svojom Neretvom, koja ga istodobno dijeli i spaja, kao i cijelu Hercegovinu. Obilazimo Franjevački samostan sv. Petra i Pavla, gdje je sjedište Hercegovačke franjevačke provincije, čiji članovi djeluju i u Hrvatskoj i širom svijeta. Domaćin je gvardijan fra Iko Skoko. Penjemo se zatim na novi Zvonik mira, odakle puca pogled - sve je „kao na dlanu". Zajedno sa svojim domaćinima fra Ikom i predsjednikom Hercegovačko-neretvanskog kantona gospodinom Nevenkom Hercegom polazimo u pohod pravoslavnoj Sabornoj crkvi Svete Trojice u izgradnji. Srdačno nas dočekuje iguman manastira Žitomislići Danilo Pavlović sa svećenstvom. I ovaj moj posjet, kažu, za njih znači potporu u povratku. I nema razloga da tako ne bude - neka ljudi žive u miru, neka se poštuju u svojim različitostima, pomažu i zajedno žive.
https://www.hercegovina.info/img/repository/2016/03/medium/img-8864_67027616.jpg
S tim mislima, vrativši se u staru gradsku jezgru, dolazimo na Stari most, srušen pa izgrađen nakon rata. Bio je stari Stari most simbol povijesti grada, a novi Stari most neka bude simbol njegove budućnosti. Nemoguće je tim uličicama proći a ne kupiti štogod u mostarskim „dućanima", i u pjesmi opjevanim, sada, doduše, više štandovima. Uvjeravaju me da je biti u Mostaru, a ne kušati ćevape s kajmakom upravo grijeh pa popuštam. Dobro će doći malo predahnuti.
https://www.hercegovina.info/vijesti/hercegovina/hercegovina-zemlja-koja-sve-naseli-a-sebe-ne-raseli-120743#news_view

kiša
08-02-2017, 13:43
aaahaa :pink

Hercegovina oaza romantike: Ovo su najorginalnije prošnje na području Hercegovine


https://www.hercegovina.info/vijesti/show/lifestyle/hercegovina-oaza-romantike-ovo-su-najorginalnije-prosnje-na-podrucju-hercegovine-120832#news_view

kiša
10-02-2017, 15:20
Najveća svatovska tragedija u Hercegovini dogodila se na današnji dan prije 79 godina - See more at: http://m.pogled.ba/clanak/najveca-svatovska-tragedija-u-hercegovini-dogodila-se-na-danasnji-dan-prije-79-godina/108049#sthash.CI10Mn0a.dpuf
Sretnička tragedija, događaj u kojem su izgorjeli svatovi Ivana Rozića nadaleko je tragično poznati događaj, zbila se na današnji dan. Izgorjelo je 29 svatova i svi su sahranjeni u istom grobu. O nezapamćenoj tragediji se prenose usmene i pisane predaje. Dogodila se za vrijeme župnikovanja don Ante Romića u Kruševu. Don Ante je o njoj pisao službene izvještaje Biskupskom ordinarijatu u Mostaru, te novinske izvještaje za Katolički tjednik i Kršćansku obitelj; pisao je mnogim prijateljima o tragediji, mnogim ustanovama od kojih je tražio financijsku pomoć za obitelji stradalnika. Želja nam je da u ovom prikazu skupa s don Antom ponovo proživimo preko pisane riječi ono što se dogodilo 1938. na Sretnicama za vrijeme i poslije sretničke tragedije.

Prvi izvještaj kojega je don Ante napisao složen je poslije ponoći kada se vratio s lica mjesta u svoju sobu i pisao. Pisao je uza svijeću, na brzinu, da bi u jutro poslao poruku biskupu o strašnom događaju u svojoj župi. Ovaj izvještaj je temelj svih kasnijih pisanja i rasprava o sretničkoj tragediji.

O Sretnicama

Sretnice – udaljene 12 kilometara jugozapadno od Mostara. Posljednje je mjesto administrativne uprave općine Mostar. Pripada župi Kruševo u čijem su sastavu još mjesta: Krivodol, Selišta, Podgorje i Čula.

http://m.pogled.ba/storage/uploads/novosti/3/f/6/c/QpExL2BK_svatovi1.jpg