PDA

Pogledaj Full Version : Međuljudski odnosi i politika



philly
12-03-2015, 00:32
dakle forumaši,koliko politički ili da kažen ideološki stav igra kod vas ulogu šta se tiče prijatelja/poznanika/cura ili momaka?
znači upoznate npr. neku osobu na poslu,faksu i sl. koja vam je simpatična i na prvu sidne,a onda skužite da je dotična/dotični redovni čitatelj npr. slobodne dalmacije i fan tomića i sličnih.
ili npr. odete na par spojeva sa curon i sve super kad odjedanput van kaže kako obožava dežulovića,hdz seljačine i sl...
jesu li takve veze i takva prijateljstva moguća?
osobno iman par poznanika/prijatelja iz tinejđerskih dana s kojima se povremeno družin iako smo se s vrimenon razišli u nekin stajalištima,al to su osobe s kojima san razvia neki odnos otprije i iman neko povjerenje u njih.
naravno da triba prvo gledat čovika ka čovika,al koliko je moguće razvit nekakav odnos s osobon koja je dijametralno suprotna vama u političkin stavovima?

NorthStand
12-03-2015, 05:31
ne mogu se zamislit da se družim s ljevičarskim debilima, apsolutno odbijam i pomisao da se družim s tim kretenima, a kamoli da svoj život kreiram po njihovim željama.

i to što si rekao za slobodnu, odlično si to primjetio, npr ja kad vidim na stolu kod bilo koga jutarnji, znam da za tim stolom ne sjedi normalan čovjek već debil, i za taj stol ne sjedam.

prijateljstva su moguća, ali samo u zatvoru, i to na način da se izbjegava političke teme, u suprotnom slučaju i u zatvoru doći će do "građanskog rata" u ćeliji.

sagitarius
12-03-2015, 14:45
dakle forumaši,koliko politički ili da kažen ideološki stav igra kod vas ulogu šta se tiče prijatelja/poznanika/cura ili momaka?
znači upoznate npr. neku osobu na poslu,faksu i sl. koja vam je simpatična i na prvu sidne,a onda skužite da je dotična/dotični redovni čitatelj npr. slobodne dalmacije i fan tomića i sličnih.
ili npr. odete na par spojeva sa curon i sve super kad odjedanput van kaže kako obožava dežulovića,hdz seljačine i sl...
jesu li takve veze i takva prijateljstva moguća?
osobno iman par poznanika/prijatelja iz tinejđerskih dana s kojima se povremeno družin iako smo se s vrimenon razišli u nekin stajalištima,al to su osobe s kojima san razvia neki odnos otprije i iman neko povjerenje u njih.
naravno da triba prvo gledat čovika ka čovika,al koliko je moguće razvit nekakav odnos s osobon koja je dijametralno suprotna vama u političkin stavovima?

Pitanje koje postavlja ova tema je sjajno, ma koliko bilo široko i ma koliko se u prvom momentu činilo čak i kompliciranim.
Život sa ljudima druge boje, drugih svjetonazora, druge religije, nacije nije naporno i nepredstavlja apsolutno nikakav problem ukoliko nije asimilatorski i agitatorski okrenuto prema pojedincu koji je drugi i drugačiji i koji se u društvenom okruženju nalazi kao jedinka.
Da, pretpostavili ste već.
BiH je preopterečena upravo ovim problemom, na kojeg autor teme pretpostavljam baš i nije ciljao.
On je više ciljao na one koji obožavaju Dežulovića ili seljačine pa na taj način kod nas izazivaju gnušanje, odnosno cure koje obožavaju HDZ...
Tema je iznošenjem autorovog stava o npr Dežuloviću i HDZ-u nažalost odmah izgubila na općenitosti i postala poligon za politički duel..., jer ja naprimjer simpatiziram HDZ, mada mi stranačka pripadnost uopće neigra u odnosu s ljudima, no...
No neću replicirati, radije o onom što tema nosi u svojoj općenitosti u kojj ima materijala u smislu koliko toleriramo i što to treba i do koje granice možemo da toleriramo kod partnera, kod prijatelja, kod ljudi u općem smislu...
Ponekad poslovni kontakti nadilaze sve razlike i uglavnom ih nadilaze, jednako tako pravog prijatelja ne biraju ubjeđenja nego okolnosti i životna realnost.
Konačno, partnerka ima pravo na svoja uvjerenja, političke stavove pa i religiozna shvatanja, ali sve dok to ne napadne na moja religijska, politička ili bilo koja druga uvjerenja, jer u protivnom to oknčava razlazom.

Humphrey
12-03-2015, 14:49
Kad prihvatiš da su ljudi idioti u većini stvari onda je lakše prihvatiti ljude kao prijatelje.

Inkvizitor
12-03-2015, 15:04
momci ustaškog porijekla se zaljube u četničku kćer ili unuku ili obrnuto a kamoli da se neće družit sa nekim drugoig svjetonazora, osim ako taj baš nije zadrt do krajnjih granica.

ja imam frenda koji je tobožnji ljevičar, mada ja njemu kažem da on ništa ne kuži, dobar je lik al se svjedno povremeno "izgalamim" na njega

Humphrey
12-03-2015, 15:18
Ljubav ne poznaje granice,osim sudske zabrane prilaska.

philly
12-03-2015, 15:32
Pitanje koje postavlja ova tema je sjajno, ma koliko bilo široko i ma koliko se u prvom momentu činilo čak i kompliciranim.
Život sa ljudima druge boje, drugih svjetonazora, druge religije, nacije nije naporno i nepredstavlja apsolutno nikakav problem ukoliko nije asimilatorski i agitatorski okrenuto prema pojedincu koji je drugi i drugačiji i koji se u društvenom okruženju nalazi kao jedinka.
Da, pretpostavili ste već.
BiH je preopterečena upravo ovim problemom, na kojeg autor teme pretpostavljam baš i nije ciljao.
On je više ciljao na one koji obožavaju Dežulovića ili seljačine pa na taj način kod nas izazivaju gnušanje, odnosno cure koje obožavaju HDZ...
Tema je iznošenjem autorovog stava o npr Dežuloviću i HDZ-u nažalost odmah izgubila na općenitosti i postala poligon za politički duel..., jer ja naprimjer simpatiziram HDZ, mada mi stranačka pripadnost uopće neigra u odnosu s ljudima, no...
No neću replicirati, radije o onom što tema nosi u svojoj općenitosti u kojj ima materijala u smislu koliko toleriramo i što to treba i do koje granice možemo da toleriramo kod partnera, kod prijatelja, kod ljudi u općem smislu...
Ponekad poslovni kontakti nadilaze sve razlike i uglavnom ih nadilaze, jednako tako pravog prijatelja ne biraju ubjeđenja nego okolnosti i životna realnost.
Konačno, partnerka ima pravo na svoja uvjerenja, političke stavove pa i religiozna shvatanja, ali sve dok to ne napadne na moja religijska, politička ili bilo koja druga uvjerenja, jer u protivnom to oknčava razlazom.
krivo si me svatia,pod ovin "hdz seljačine" san mislia kako neki ljudi gledaju na iti malo domoljubnije stranke,kao seljaci,zadrti,primitivni...ono tipičan stereotip,urbani ljevičari i ognjištarci desničari.
a šta kad partnerka podupire homoseksualnu zajednicu,glasa za josipovića i sdp?kako će se to danas/sutra odraziti na zajedničko odgajanje djeteta?

Humphrey
12-03-2015, 15:42
krivo si me svatia,pod ovin "hdz seljačine" san mislia kako neki ljudi gledaju na iti malo domoljubnije stranke,kao seljaci,zadrti,primitivni...ono tipičan stereotip,urbani ljevičari i ognjištarci desničari.
a šta kad partnerka podupire homoseksualnu zajednicu,glasa za josipovića i sdp?kako će se to danas/sutra odraziti na zajedničko odgajanje djeteta?

Ne postoje brakovi u kojima postoji takva razlika u stavovima. Ljudi nađu kompromis,a kompromis obično naprave oni koji su slabiji i prihvate stavove onog drugog.

Ista stvar sa miješanim brakovima, obično oboje postanu jugoslaveni ili veliki srbi,a ponekad čak i Hrvati.

Miješani vjerski brakovi isto tako, ili u potpunosti odbace vjeru ili prihvate jednu vjeru.

Od toga mi se jedino gade tkz.jugoslaveni. Jer oni ne samo što se odriču dijela svog identiteta,nego počnu to prikazivati kao neku svoju vrlinu koja ih uzdiže iznad zatucanih primitivaca kojima je bitna nacija ili vjera.

Znači prije ću prihvatiti Hrvata koji zbog žene postane Srbin nego onoga koji postane anacionalan.

sagitarius
12-03-2015, 17:36
Ne postoje brakovi u kojima postoji takva razlika u stavovima. Ljudi nađu kompromis,a kompromis obično naprave oni koji su slabiji i prihvate stavove onog drugog.

Ista stvar sa miješanim brakovima, obično oboje postanu jugoslaveni ili veliki srbi,a ponekad čak i Hrvati.

Miješani vjerski brakovi isto tako, ili u potpunosti odbace vjeru ili prihvate jednu vjeru.

Od toga mi se jedino gade tkz.jugoslaveni. Jer oni ne samo što se odriču dijela svog identiteta,nego počnu to prikazivati kao neku svoju vrlinu koja ih uzdiže iznad zatucanih primitivaca kojima je bitna nacija ili vjera.

Znači prije ću prihvatiti Hrvata koji zbog žene postane Srbin nego onoga koji postane anacionalan.

Poznate su mi još kako dobro sve varjante brakova u mom okruženju i sve rezultante koje iz brakova sklopljenih među osobama različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i stranačke pripadnosti proizilaze.
Uglavnom ti brakovi idu u smijeru muške strane, jer, BiH društvo je unatoč svim mogućim diferencijama, koje u njemu egzistiraju i koegzistiraju unisono u konzervatizmu i stereotipnosti rezoniranja o životu.
Naravno, mnogi brakovi su prošli kušnju rata, pa ako su kojim slućajem opstali, a opstali su dobrim dijelom, onda su se pojavile opcije pritiska na bračnog partnera manjinske narodnosti bliske večinskom stanovništvu i njegovim svjetonazorima.
Ponegdje su ti pritisci izrazito agresivni i do bola diskriminantni, tako da su mnogi brakovi popucali i desetak godina nakon rata ili su unutar bračni odnosi evoluirali do mjere da jedan supružnik fura svoj , a drugi svoj svjetonazor, religijske prakse i političku opciju.
BiH je u tom smislu jedan specifikum i počesto su ljudi iz spomenutih kategorija rješenja nalazili u jugoslovenstvu, u kojem su ovakvi brakovi bili jako poželjni.
Kombinacija je beskrajno mnogo i svaka zajednica ima svoje specifike, gdje danak novovremene nacionalne podjele u izvjesnom brju i mjeri snose djeca rođena u takvim brakovima, mada kako rekoh, zahvaljujući konzervatizmu BiH balkanskog društva djeca se izjašnjavaju po očevima.

NorthStand
12-03-2015, 19:12
Ne postoje brakovi u kojima postoji takva razlika u stavovima. Ljudi nađu kompromis,a kompromis obično naprave oni koji su slabiji i prihvate stavove onog drugog.

Ista stvar sa miješanim brakovima, obično oboje postanu jugoslaveni ili veliki srbi,a ponekad čak i Hrvati.

Miješani vjerski brakovi isto tako, ili u potpunosti odbace vjeru ili prihvate jednu vjeru.

Od toga mi se jedino gade tkz.jugoslaveni. Jer oni ne samo što se odriču dijela svog identiteta,nego počnu to prikazivati kao neku svoju vrlinu koja ih uzdiže iznad zatucanih primitivaca kojima je bitna nacija ili vjera.

Znači prije ću prihvatiti Hrvata koji zbog žene postane Srbin nego onoga koji postane anacionalan.

upravo o tome se radi, ne podnosim anacionalne idiote, a ljevičari su mahom svi takvi. nađi mi jednog koji nije, pa možda i razmislim o "prijateljstvu" s njim.

RockyMarciano
24-03-2015, 23:15
Većina ljudi je apolitično; slabo ih zanima ili uopće ne zanima politika, a ono što znaju o njoj je površno i mutno. Sumnjam da politika igra neku ulogu u međuljudskim odnosima, pogotovo onim površnijim. Među poznanicima imam dosta političkih neistomišljenika, ali do sada nisam imao potrebu ulaziti s njima u neke dublje rasprave. Ono što vidim je to da obitelj tu igra ogromnu ulogu, a u slučaju žena političko uvjerenje muškarca s kojim je u vezi/braku. To mi je zanimljiv fenomen; žene bez većeg problema prihvaćaju ideologiju svojih muškaraca.

Grunf
25-03-2015, 08:27
Žene se podčinjavaju muškarcu u svakom pogledu. :D

philly
25-03-2015, 11:37
Većina ljudi je apolitično; slabo ih zanima ili uopće ne zanima politika, a ono što znaju o njoj je površno i mutno. Sumnjam da politika igra neku ulogu u međuljudskim odnosima, pogotovo onim površnijim. Među poznanicima imam dosta političkih neistomišljenika, ali do sada nisam imao potrebu ulaziti s njima u neke dublje rasprave. Ono što vidim je to da obitelj tu igra ogromnu ulogu, a u slučaju žena političko uvjerenje muškarca s kojim je u vezi/braku. To mi je zanimljiv fenomen; žene bez većeg problema prihvaćaju ideologiju svojih muškaraca.
nebi reka da je većina apolitična,vjerojatno većina zna površno o nekin političkin i povijesnin pitanjima,al opet imaju svoj stav na temelju toga i pitanje je koliko su fleksibilni na tuđe mišljenje.ne mislin samo na hdz i sdp,nego na pitanja o gay braku,pobačaju itd...
ovo za obitelj je istina,bar do 20 i neke.
šta se tiče žena,moguće da se vrimena pomalo minjaju s obziron na sve veći broj obrazovanih žena,mogućnosti na samostalan život i liberalizaciju društva.
čuj,razumljivo je da nije neki problem ako ti poznanik misli suprotno od tebe o tin stvarima,al kad ti prijatelj naziva branitelje u savskoj šatorašima,tuđmana krivoustin i sl....pitanje je li taj odnos može opstat.

Inkvizitor
25-03-2015, 11:47
nebi reka da je većina apolitična,vjerojatno većina zna površno o nekin političkin i povijesnin pitanjima,al opet imaju svoj stav na temelju toga i pitanje je koliko su fleksibilni na tuđe mišljenje.ne mislin samo na hdz i sdp,nego na pitanja o gay braku,pobačaju itd...
ovo za obitelj je istina,bar do 20 i neke.
šta se tiče žena,moguće da se vrimena pomalo minjaju s obziron na sve veći broj obrazovanih žena,mogućnosti na samostalan život i liberalizaciju društva.
čuj,razumljivo je da nije neki problem ako ti poznanik misli suprotno od tebe o tin stvarima,al kad ti prijatelj naziva branitelje u savskoj šatorašima,tuđmana krivoustin i sl....pitanje je li taj odnos može opstat.

Što se mene tiče takvo prijateljstvo ne bi moglo opstat jer bi mi to bio dokaz da je to duboko nemoralna osoba, da ljude koji su dali sve za ovu državu i ovaj narod ( koji to dijelom to ne zaslužuje), dali mladost, zdravlje, svoju budućnost, žrtvovali sebe za druge...ako ih netko naziva pogrdnim riječima..to može značiti samo dvije stvari....ili mrzi ovu državu što su ih ovi napravili svojim tijelima i dijelovima svojih tijela, ili općenito nema u sebi empatije.

Bilo što od to dvoje je dovoljno da se maknem od takve osobe

philly
25-03-2015, 12:01
Što se mene tiče takvo prijateljstvo ne bi moglo opstat jer bi mi to bio dokaz da je to duboko nemoralna osoba, da ljude koji su dali sve za ovu državu i ovaj narod ( koji to dijelom to ne zaslužuje), dali mladost, zdravlje, svoju budućnost, žrtvovali sebe za druge...ako ih netko naziva pogrdnim riječima..to može značiti samo dvije stvari....ili mrzi ovu državu što su ih ovi napravili svojim tijelima i dijelovima svojih tijela, ili općenito nema u sebi empatije.

Bilo što od to dvoje je dovoljno da se maknem od takve osobe
slažen se i mislin da ovakva razlika u fundamentalnin stvarima poništava svaki odnos...ako osoba ima dovoljno ponosa,jel.

sagitarius
25-03-2015, 12:28
Što se mene tiče takvo prijateljstvo ne bi moglo opstat jer bi mi to bio dokaz da je to duboko nemoralna osoba, da ljude koji su dali sve za ovu državu i ovaj narod ( koji to dijelom to ne zaslužuje), dali mladost, zdravlje, svoju budućnost, žrtvovali sebe za druge...ako ih netko naziva pogrdnim riječima..to može značiti samo dvije stvari....ili mrzi ovu državu što su ih ovi napravili svojim tijelima i dijelovima svojih tijela, ili općenito nema u sebi empatije.

Bilo što od to dvoje je dovoljno da se maknem od takve osobe

Nemogučnost opstanka takvog prijateljstva podrazumijeva da i prijatelj (cura, žena itd.) poznaju moj svjetonazor, pa bi takvim spomenutim porugama svjesno išli da povrijede moj nekakav nacionalni i politički životni izbor, a to bi po sebi već značilo da prijateljski odnos nemože opstati jer taj netko ne poštuje moje stavove i(ili) svjetonazore i svjesno ih vrijeđa stavljajući mi do znanja da on to mrzi.
Naravno postoji i opcija tolerancije.Ja poštujem tvoje i ti treba da poštuješ moje i sve dok je to tako prijateljstvo (veza, poslovni odnos) može funkcionirati bez ikakvih problema.

interceptor
26-03-2015, 00:17
Da nebi riskirali najbolje je biti u svome"jatu". Znam da je život nepredvidiv i donosi mnoga iznaneđenja.Možemo li uvijek imati sve pod kontrolom?Znam neke ljude koji su iz različitih svjetonazorskih krugova i naočigled djeluju kao u harmoniji ali kad se malo zagrebe po površini onda se vidi da baš i nije tako. Jedno je se moralo svjesno ili nesvjesno odreći svoga i poprimiti ono drugačije od svoje drage/dragog.
Sjećam se zaljubljvanja nekih cura koje su bile i druge nacionalnosti i drugih svjetonazorskih načela različitijih od mojih. Normalno nikad nisam ni pomišljao biti s takvima osim u prijateljskom nekom odnosu jer znam da bi to kad tad bilo osuđeno na propast. Ja držim do svojih stavova i svjetonazora i živim ih a da je netko kraj mene kome to ništa ne znači ili zazire od toga onda to nije normalna situacija i ona može donijeti samo nemir.
Npr. nikako mi nije jasno to da supruga od onog govnara novinara Ante Tomića ide na misu ,ispovijeda se, pričešćuje a njen šeširdžija pljuje po svemu tome na svoje osebujne načine.Ima još sijaset situacija, svaka sa svojom težinom ali evo jednog primjera gdje mi je brak rekao bih samo kompromis ili se možda varam.

pdv
26-03-2015, 21:08
Imam prijatelje raznih političkih opredijeljenja i stvarno nisam nikad po tome dijelila ljude. Obično gledam da li je osoba dobar čovjek ili ne, a to za koga će glasati me ne zanima previše. Poštujem svačiji izbor pa je tako moja najbolja prijateljica ljevičarka i pripadnica jedne nacionalne manjine i nikad je ne bih mijenjala ni za jednu drugu.

No, za partnera nikad ne bi mogla imati osobu koja je skroz drugačijih uvjerenja od mojih. Obitelj je zajednica koja pliva u jednom smjeru, a ako on vuče na svoju stranu, a ja na svoju nema od toga ništa. Ili dobiješ djecu koja ne znaju ni što su ni tko su ili se razvedeš. Jasno, ovdje pričam o važnim životnim pitanjima i poimanju života, a ne o svakodnevnim sitnicama.

Humphrey
26-03-2015, 21:28
Molim te pdv,pa svi znaju da je tvoj najbolji prijatelj tvoj bankar.

pdv
26-03-2015, 21:31
Molim te pdv,pa svi znaju da je tvoj najbolji prijatelj tvoj bankar.

Pa dobro, nije Hrvat to sam mislila reći :kava

Humphrey
26-03-2015, 21:32
Pa dobro, nije Hrvat to sam mislila reći :kava

Znamo i to, za tebe samo švicarci.

pdv
26-03-2015, 21:35
Znamo i to, za tebe samo švicarci.

Znaš kako je to s međuljudskim odnosima i politikom. Svaka 'tica svome jatu leti :)

Ako ti je do četovanja ajde na ŽK, ne spamaj ozbiljnu temu :kava

DzoniBG
27-03-2015, 12:28
Politicko stajaliste je samo jedna dimenzija coveka, pored svih drugih, ne toliko vazna...

U proceni odredjene osobe najvaznije je kakav mu je karakter, dal ima dostojanstvo, dal je prijatelj u nevolji, koliko ima soli u glavi... a to vrlo malo veze ima sa politickim ubedjenjima, koja kod mnogih ljudi su vrlo povrsna, i mogu se menjati pod uticajem okoline...

Kazu slicno se slicnom raduje... ne, ima li ista dosadnije od istomisljenika... imam prijatelja sa raznih strana politickog spektra, od jugosa do teskih nacionalista... nikad to nije bilo presudno u nasem prijateljstvu... stavise, jedna pristojna diskusija sa neistomisljenicima je neuporedivo vrednija od tapsanja po ramenu sa osobom istih stavova...

Istomisljenici ne inspirisu, ne teraju na razmisljanje, ne vuku ka novim saznanjima, ne dovode u pitanje koliko su sami nasi stavovi validni... od ljudi drugacijeg misljenja cujes nesto novo, pogledas stvar iz drugacije perspektive, moguce i promenis svoje misljenje ako utvrdis da nisi u pravu... ima mnogo pametnih ljudi na svim stranama politicke misli... a i mnogo idiota, cak tvrdim da svaka ideologija ima dovoljno mesta da smesti i jedne i druge... jedini izbor je dal cemo ulaziti u duel sa onima koji imaju neku pamet i rezon, ili cemo birati limitirane ljude, da bi na njima dokazali superiornost...

Znam npr neke ljude koji su u duzem vremenskom periodu glasali i borili se za iste politicke ideale kao i ja...a kojima orah iz ruke ne bi uzeo... sta sad sa njima, jel su mi to "braca", ili oni ljudi sa kojima zaglavim u kafani, uz prijateljske prozivke, doskocice, ironije...ne mislimo isto, ali smo nokat i meso, sutra bi krv dali jedni za druge...

Sto se tice braka...to je malo ozbiljnije pitanje... ali ipak, mislim da bi bio u stanju da se ozenim osobom druge nacionalnosti... ako je ona TA, ako smo dovoljno bliski, i dovoljno razliciti da stalno bukti plamen pozitivnih emocija... ne bi ja bio manji Srbin ako bi to uradio, ali mislim da bi bio veci covek... izdici se iznad uskog nacionalnog, i prihvatiti nekog drugacijeg na prvi pogled, a ustvari jako bliskog... sjajna stvar koja nekome moze da se desi...svi buduci problemi su banalni ako se ovako postave stvari...

Inkvizitor
27-03-2015, 12:53
U principu točno ali ja stvarno ne vidim što bi mogao naučiti o životu, o moralu od današnjih političkih i svjetonazorskih protivnika u Hrvatskoj.

To su ljudi bez truna morala, nedosljedni ljudi, licemjeri, pokvarenjaci i zle ćudi.

kad govorim o njima mislim na aktiviste čak do najniže razine.

O ovim izmanupiliranim ne govorim, oni ionako ne znaju ništa a i ne volim ljude kojima se tako lako manipulira.

imam jednog frenda ajmo reć ljevičara, iako on pola od toga ne kuži, ja se često suzdržavam iz pristojnosti da mu kažem svašta..jer nije loš čovjek, dapače..ali on i nije nikakakv aktivist, on samo ne razmišlja puno i lako mu se servira..

S druge strane imaš i političkih istomišljenika ali to ništa ne znači...jer mogu bit takvi da osim toga nemaš nijednu drugi dodirnu točku s njim ili njom.

Grunf
27-03-2015, 13:01
Rijetko kad pričam sa svojim prijateljima o politici. :) Više pričamo o sportu, ženama i životnim problemima.

DzoniBG
27-03-2015, 13:12
Biras drustvo...

Nije svako za pricu o politici... rekao bi vecina nije... ali to ne znaci da ne mozes da se druzis sa njima...

Moj kum Crnogorac, sedeli smo zajedno u gimnaziji, i zajedno bili na faxu posle... njegovi su glasali za Slobu, pa posle za Seselja i Tomu... ja sam to znao od pocetka, islo mi je na nerve, ali nisam dozvolio da nas to razdvoji...krstio sam ga u crkvi, krstio mu dete posle... izbegavamo pricu o politici, ali pricamo o svim ostalim stvarima... npr zestok Partizanovac, i oko toga se kacimo... ali dobar je covek, posten, nikad nikog ne bi zajebao... kad god nesto treba, tu je...

Potekao je iz takve porodice, takvog su ga politicki formirali... sta ja tu mogu... neko isterivanje politike po svaku cenu bi bilo bez ikakve koristi, samo bi se posvadjali...

Drugi dobar prijatelj, iz Novske, izbegao na samom pocetku rata, kucu mu zapalili tamo... on je danas jugos... sestra od tetke, koja je polutanka zestoka Hrvatica, vodi ga na Tudjmanov grob kad je bio u Zagrebu... nista to njemu ne smeta, on zivi bluz svojih roditelja, bratstvo i jedinstvo... da mu kazem da je budala, ne mogu, nemam srca...

Mogu da se druzim i sa Hrvatima i Muslimanima... cak i nesto vise od toga... sto da ne... kao sto ne mogu da se druzim sa nekim najblizim komsijama za koje smatram da su pizde od ljudi...

Inkvizitor
27-03-2015, 13:19
Biras drustvo...

Nije svako za pricu o politici... rekao bi vecina nije... ali to ne znaci da ne mozes da se druzis sa njima...

Moj kum Crnogorac, sedeli smo zajedno u gimnaziji, i zajedno bili na faxu posle... njegovi su glasali za Slobu, pa posle za Seselja i Tomu... ja sam to znao od pocetka, islo mi je na nerve, ali nisam dozvolio da nas to razdvoji...krstio sam ga u crkvi, krstio mu dete posle... izbegavamo pricu o politici, ali pricamo o svim ostalim stvarima... npr zestok Partizanovac, i oko toga se kacimo... ali dobar je covek, posten, nikad nikog ne bi zajebao... kad god nesto treba, tu je...

Potekao je iz takve porodice, takvog su ga politicki formirali... sta ja tu mogu... neko isterivanje politike po svaku cenu bi bilo bez ikakve koristi, samo bi se posvadjali...

Drugi dobar prijatelj, iz Novske, izbegao na samom pocetku rata, kucu mu zapalili tamo... on je danas jugos... sestra od tetke, koja je polutanka zestoka Hrvatica, vodi ga na Tudjmanov grob kad je bio u Zagrebu... nista to njemu ne smeta, on zivi bluz svojih roditelja, bratstvo i jedinstvo... da mu kazem da je budala, ne mogu, nemam srca...

Mogu da se druzim i sa Hrvatima i Muslimanima... cak i nesto vise od toga... sto da ne... kao sto ne mogu da se druzim sa nekim najblizim komsijama za koje smatram da su pizde od ljudi...

Pa što Džoni ne bi mogao s tim Crnogorcem..nisi ti daleko od stavova tog svog kuma..:D

što se tiče nacije kako je jednom rekao Ante Prkačin koji inače zna lupati i gluposti a jedino što mu priznajem da je bio mangup i ratnik..dakle ljuti HOS.ovac i ustaša..on je jednom rekao da bi rađe popio piće sa pametnim Srbinom nego sa glupim Hrvatom.

s tim se slažem..

a djeci iz mijšenih brakova, i to nije jednoobrazno..jedni se vrlo lako odluče, najčešće na očevu stranu al može biti i na majčinu ako se živi u matičnoj državi majke..dijete od oca Hrvata i majke Srpkinje u Srbiji vjerovatnije će se osjećati Srbinom prije nego Hrvatom..slično tako i u Hrvatskoj ako je otac Srbin a majka Hrvatica prije će il kansije imati hrvatski osjećaj mada ja mislim da se Srbi generlano teže asimiliraju..al opet nije ni to pravilo što sam ispričao. Svakakvih kombinacija tu ima..

a mogu biti i totoalno anacionalni i da ih nacija uopće ne interesira..

DzoniBG
27-03-2015, 13:36
Pa štp Džoni ne bi mogao s tim Crnogorcem..nisi ti daleko od stavova tog svog kuma..:D

što se tiče nacije kako je jednom rekao Ante Prkačin koji inače zna lupati i gluposti a jedino što mu priznajem da je bio mangup i ratnik..dakle ljuti HOS.ovac i ustaša..on je jednom rekao da bi rađe popio piće sa pametnim Srbinom nego sa glupim Hrvatom.

s tim se slažem..

a djeci iz mijšenih brakova, i to nije jednoobrazno..jedni se vrlo lako odluče, najčešće na očevu stranu al može biti i na majčinu ako se živi u matičnoj državi majke..dijete od oca Hrvata i majke Srpkinje u Srbiji vjerovatnije će se osjećati Srbinom prije nego Hrvatom..slično tako i u Hrvatskoj ako je otac Srbin a majka Hrvatica prije će il kansije imati hrvatski osjećaj mada ja mislim da se Srbi generlano teže asimiliraju..al opet nije ni to pravilo što sam ispričao. Svakakvih kombinacija tu ima..

a mogu biti i totoalno anacionalni i da ih nacija uopće ne interesira..

Posle svakog narednog pica sve smo blizi :)

Da vidis ti kad je pravio svadbu...odemo kod njega ujutru, ja dosao u 10, rodbina tu od ranog jutra dosla sa Zabljaka, vec mrtvi od alkohola, gusle odvrnute na najjace...a tek trebamo da idemo po mladu... muskarci sede i tuku rakiju, zene negde sa strane, jedva ih cujes i vidis... da se neka zena ukljuci u razgovor ako je neko nesto ne pita... to bi joj bila zadnja koju bi progovorila...a sve preko 180cm, mrche crnogorske... kad smo otisli po mladu, svi izvadili pistolje i poce takvo pucanje, da je neko zvao policiju...centar Beograda jbt, a oni senluce... totalno drugacija kultura, ali meni to zanimljivo... kao da ih je neko teleportovao iz 19. stoleca...

Sto se tice klinaca...oni se formiraju u odnosu na sredinu gde zive uglavnom... vaspitas ga da bude dobar covek, a sta ce da bude po nacionalnosti...nek bira sam, kad bude stasao... mozes da budes i jedno i drugo, nije ni to nemoguce, da zelis da obe zemlje i naroda krenu nabolje... ne mora to da bude prozeto komunistickim frazama, nego onako ljudski, slavis oba Bozica, ides u obe crkve, navijas za obe repke... po meni to nisu losi ljudi koji sede na dve stolice... moze i da izabere jednu naciju, ali ne sme da mrzi ovu drugu, da tu zastrani...

Najcesce se cuju pitanja i zakljucci - kako ce da se zove, kako ce ga deca zezati... to je malogradjanstina... pa ima toliko ljudi iz mesanih brakova koji su uspeli, i postali dobri ljudi...nista njima ne fali...

Inkvizitor
27-03-2015, 13:53
Posle svakog narednog pica sve smo blizi :)

Da vidis ti kad je pravio svadbu...odemo kod njega ujutru, ja dosao u 10, rodbina tu od ranog jutra dosla sa Zabljaka, vec mrtvi od alkohola, gusle odvrnute na najjace...a tek trebamo da idemo po mladu... muskarci sede i tuku rakiju, zene negde sa strane, jedva ih cujes i vidis... da se neka zena ukljuci u razgovor ako je neko nesto ne pita... to bi joj bila zadnja koju bi progovorila...a sve preko 180cm, mrche crnogorske... kad smo otisli po mladu, svi izvadili pistolje i poce takvo pucanje, da je neko zvao policiju...centar Beograda jbt, a oni senluce... totalno drugacija kultura, ali meni to zanimljivo... kao da ih je neko teleportovao iz 19. stoleca...

Sto se tice klinaca...oni se formiraju u odnosu na sredinu gde zive uglavnom... vaspitas ga da bude dobar covek, a sta ce da bude po nacionalnosti...nek bira sam, kad bude stasao... mozes da budes i jedno i drugo, nije ni to nemoguce, da zelis da obe zemlje i naroda krenu nabolje... ne mora to da bude prozeto komunistickim frazama, nego onako ljudski, slavis oba Bozica, ides u obe crkve, navijas za obe repke... po meni to nisu losi ljudi koji sede na dve stolice... moze i da izabere jednu naciju, ali ne sme da mrzi ovu drugu, da tu zastrani...

Najcesce se cuju pitanja i zakljucci - kako ce da se zove, kako ce ga deca zezati... to je malogradjanstina... pa ima toliko ljudi iz mesanih brakova koji su uspeli, i postali dobri ljudi...nista njima ne fali...

Što trijezan misli, pijan govori..

Nisam rekao da djeca iz mješanih brkaovi ne mogu bit dobri ljudi, to je već sasvim neka druga priča u koju nisam ulazio..

philly
27-03-2015, 20:37
Politicko stajaliste je samo jedna dimenzija coveka, pored svih drugih, ne toliko vazna...

U proceni odredjene osobe najvaznije je kakav mu je karakter, dal ima dostojanstvo, dal je prijatelj u nevolji, koliko ima soli u glavi... a to vrlo malo veze ima sa politickim ubedjenjima, koja kod mnogih ljudi su vrlo povrsna, i mogu se menjati pod uticajem okoline...

Kazu slicno se slicnom raduje... ne, ima li ista dosadnije od istomisljenika... imam prijatelja sa raznih strana politickog spektra, od jugosa do teskih nacionalista... nikad to nije bilo presudno u nasem prijateljstvu... stavise, jedna pristojna diskusija sa neistomisljenicima je neuporedivo vrednija od tapsanja po ramenu sa osobom istih stavova...

Istomisljenici ne inspirisu, ne teraju na razmisljanje, ne vuku ka novim saznanjima, ne dovode u pitanje koliko su sami nasi stavovi validni... od ljudi drugacijeg misljenja cujes nesto novo, pogledas stvar iz drugacije perspektive, moguce i promenis svoje misljenje ako utvrdis da nisi u pravu... ima mnogo pametnih ljudi na svim stranama politicke misli... a i mnogo idiota, cak tvrdim da svaka ideologija ima dovoljno mesta da smesti i jedne i druge... jedini izbor je dal cemo ulaziti u duel sa onima koji imaju neku pamet i rezon, ili cemo birati limitirane ljude, da bi na njima dokazali superiornost...

Znam npr neke ljude koji su u duzem vremenskom periodu glasali i borili se za iste politicke ideale kao i ja...a kojima orah iz ruke ne bi uzeo... sta sad sa njima, jel su mi to "braca", ili oni ljudi sa kojima zaglavim u kafani, uz prijateljske prozivke, doskocice, ironije...ne mislimo isto, ali smo nokat i meso, sutra bi krv dali jedni za druge...

Sto se tice braka...to je malo ozbiljnije pitanje... ali ipak, mislim da bi bio u stanju da se ozenim osobom druge nacionalnosti... ako je ona TA, ako smo dovoljno bliski, i dovoljno razliciti da stalno bukti plamen pozitivnih emocija... ne bi ja bio manji Srbin ako bi to uradio, ali mislim da bi bio veci covek... izdici se iznad uskog nacionalnog, i prihvatiti nekog drugacijeg na prvi pogled, a ustvari jako bliskog... sjajna stvar koja nekome moze da se desi...svi buduci problemi su banalni ako se ovako postave stvari...
neznan kakvo je stanje kod vas u srbiji,al mislin da je bome poprilična stvar za prijateljstvo političko stajalište koje uključuje veličanje jugoslavije i tita,izjednačavanje krivnje za rat,crnjenje tuđmana,kriminalizacija domovinskog rata i sl...
to ima veze već i sa ljudskin vrijednostima i nije baš površna stvar.

istina je da ima pametnih ljudi na svin stranama,znan poprilično pametne momke koji su etnički hrvati,a politički jugosloveni.
razumljivo je imat prijatelje suprotnih stajališta iz djetinjstva ili rane mladosti,al kao već formirana osoba malo teže..jebeš ti prijateljstvo kad se moraš ustručavat reć nešto politički da se on nebi naljutia.
pa kad su neki događaji poput izbora ili obljetnice oluje i sl.,kad su tenzije malo više,pa se svašta govori,priča,piše po fejsu i sl...šta bi tribali,smatrat to nebitnin ili zažmirit na jedno oko?
šta se tiče braka hrvat-srpkinja ili obratno,moguće je u slučaju da su oboje ili jedno anacionalni...kako bi se inače tribali ponašat na recimo obljetnicu oluje?on će slavit najveću pobjedu hv-a,ona će kukat o etničkon čišćenju...a sutra sve po staron??

skater
08-05-2015, 21:18
ABC news by Jews.

Is having a loving family an unfair advantage?

http://www.abc.net.au/radionational/programs/philosopherszone/new-family-values/6437058

Je li imati dobru obitelj nepoštena prednost?

Zamislite se nad ovim pitanjem. Ovako nešto može pitati samo poremećeni ljevičar, marksist, komunjara, antifašist.

Toliko ih je briga za jednakost među ljudima da su spremni izvršiti sociološke eksperimente i sjebati sve što funkcionira u društvu.

Komentari koji razotkrivaju kulturno-marksističko podmetanje ovih filozofskih kretena:


"I think it is unfair that some people are addicted to heroin but others aren't."

"The only means of true equality is poverty for all."

"I am overcome with guilt realising i have advantaged my child unfairly over others. What can i do to make ammends? I know, i'll disable him to balance things out. thank god for our abc. Thank you abc, thank you."

"Swift in particular has been conflicted for some time over the curious situation that arises when a parent wants to do the best for her child but in the process makes the playing field for others even more lopsided."

That is like saying that I should not cut my front lawn and generally keep the place tidy because it starkly increases the contrast with my bogan neighbours' tip next door. The playing field would definitely be lopsided so unfairly if we both had for sale signs.

Are these "philosophers" the graduates of our "level fielded unis" by any chance?

Prema svemu sudeći, ljevičarski filozofi, SJWankeri, borci za jednakost, socijalnu pravdu, dakle antifašisti, jer su to antifašističke vrijednosti, smatraju da bi se trebalo ukinuti obitelj, jer je obitelj jedan od uzroka nejednakosti u društvu, budući da djeca u dobrim obiteljima imaju bolje startne pozicije od onih u lošijim.

A tko je ponajviše "privilegiran" ("white privilege", opaska) takvom obitelji, jasno, bijelci i poneki Azijati (ponajviše Kinezi, Koreanci, Japanci), crnčuge nisu jer je kod njih velika vjerojatnost "baby mama", žena koje imaju djecu izvan braka, često brdo djece, djeca odrastaju bez očinske figure, jer je u zatvoru ili skače ("muh dikkery") za drugim ženama. Ali za to ponašanje je kriv "institucionalni rasizam" i ropstvo.


It’s true that in the societies in which we live, biological origins do tend to form an important part of people’s identities, but that is largely a social and cultural construction

Znači biološko podrijetlo koje formira značajnu povezanost, identitarnost između pojedinih ljudi je društveni i kulturološki konstrukt. A tko čini društveni i kulturološki konstrukt?
Ljudi, dakle biološko podrijetlo formira društveni i kulturološki konstrukt a ne obrnuto.


I don’t think parents reading their children bedtime stories should constantly have in their minds the way that they are unfairly disadvantaging other people’s children, but I think they should have that thought occasionally.

Roditelji koji čitaju svojoj djeci priče za laku noć bi trebali u svojim mislima biti konstantno svjesni da time dovode drugu djecu u nepovoljan položaj, koja nisu takve sreće da imaju dobre roditelje.

Tipično komunjarsko, marksističko, antifašističko razmišljanje. Susjedova krava mora biti ubijena.

Ljevičarenje je mentalni poremećaj.


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=G_-36e9Z82c

http://takimag.com/article/the_lefts_ever_shifting_goalposts_david_cole/print#axzz3ZECc3Fg8

The Left’s Ever-Shifting Goalposts


“Moving the goalposts” is a logical fallacy favored by those on the left who are constantly hectoring the rest of us about how we’re not making sufficient progress toward a particular “social justice,” “economic justice,” or environmental goal. Since the left must be in a perpetual state of outrage, and since the need for new legislation and taxation must continue indefinitely, the left cannot allow its goals to be met. It’s a football game in which one side aims not to win, but to prolong the clock forever.

I first encountered leftists using the goalpost shift technique while attending a majority-black public high school in L.A. in the early ‘80s. “They might let us have Eddie Murphy or Michael Jackson,” some of my angrier black friends would lament regarding how much territory “the man” was willing to cede, “but you’ll never see a black Miss America.” When Vanessa Williams was crowned Miss America in ‘83, the perpetually outraged moved the goalposts. “Well, okay, but she’s light-skinned. You’ll never see a dark beauty as Miss America.”

And then it happened, two dark-skinned Miss Americas, two times in a row (‘90 and ‘91). So of course that previously important goal was immediately superseded by a new one: “Miss America? That don’t mean nothing. Who cares? What you’ll never see is a black president!”

I observed the same phenomenon in the late ‘90s when the L.A. Times, citing studies by the NAACP and the U.S. Civil Rights Commission, expressed outrage that blacks were “underrepresented” in prime time on the U.S. television networks: “Whites-only casting does not realistically reflect the nation’s audience, and it runs counter to the real demographics of this country” (“Vast Diversity Wasteland,” L.A. Times editorial, July 25, 1999).

Within a few years, pressure tactics by the NAACP “convinced” the networks to ramp up black casting. By 2002, The Times’ Greg Braxton had to concede that “African Americans are overrepresented relative to their percentage of the U.S. population but ‘ghettoized’ in situation comedies” (“Black Roles Are Mixed Bag,” June 05, 2002). The objective of not just proportional representation but overrepresentation was met, yet it was not greeted with cheers, but rather an arbitrary addendum, a new objective: “We didn’t want overrepresentation in comedies. We want it in dramas.”

In goalpost moving, the best way to seamlessly maintain a shifting endgame is to discourage those you are hectoring from asking for a clear, specific definition of the ultimate goal. People are manipulated because they don’t ask questions. They don’t demand, “spell out your endgame before we start playing.”

There’s no better way for me to illustrate this point than with a very simple, very basic magic trick. The trick involves no sleight-of-hand. If you learn the patter, you can’t lose. The crux of the trick is that no matter what your “mark” does, you keep moving the goalpost until you win. I could illustrate this trick with step-by-step instructions or a diagram, but I’d much rather illustrate it using Playboy Playmate of the Year Kennedy Summers as my mark. Do you really have to ask why?


http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=oVeEUosn1Wc

As the trick demonstrates, asking questions and demanding specific, defined boundaries regarding the goal are the best ways to keep the goalposts stationary. Let’s apply this principle to the left’s “Global Warming” obsession. No group has moved goalposts with more shameless frequency than Global Warming true believers. Every doomsday prediction has been postponed when Armageddon didn’t arrive at the appointed time. “If we don’t pass so-and-so law or enact so-and-so new tax by 1992, New York will be underwater and there’ll be no more ice at the poles. Did I say ’92? I meant ’98. Did I say ’98? I meant 2002. No, 2006. Actually, it’s 2010. I meant to say 2015. Seriously this time, it’s 2020.” And on and on.

What most people have yet to realize is that there’s been a greater goalpost shift than just the postponed doomsdays. The debate is no longer about when warming will kill the last polar bear, but when the seventeen-year “pause” (or “hiatus”) in warming will end. See, everyone agrees that warming has “plateaued,” but the ideologues swear that it’s going to start up again any time now. The game of predicting Judgment Day has given way to a new game: predicting the end of the “pause.”

“New York will be underwater in five years, ten, twenty…” has given way to “the ‘pause’ will end in five years, ten, twenty.” Taking our cue from the magic trick I demonstrated, how do we lasso this moving goalpost? By asking questions. But what questions? “When will the ‘pause’ end?” No, that’s not a fair question; scientists are not psychics.

The proper question is this: “How many years must the pause continue before you are willing to concede that it might not be a pause in a man-made catastrophe but rather an end to a natural cycle.” There. Simple. With that one question, we’re not asking climate change experts to predict global temperatures like an Oscar race, but rather, we’re asking each expert to provide a figure for how long they’ll continue to call it a “pause” before they are open to the possibility that it’s a conclusion.

If the warming mavens answer, “no amount of time, no amount of data, will ever convince me to alter my position that this is a temporary pause,” they’re rejecting the scientific method and admitting to being an adherent to a faith. But, if they provide a figure for their own personal time limit on calling it a pause, they’re tying themselves down. They’re anchoring the goalpost, and that’s not what you want to do when you’re in the business of keeping it moving.

Every climate expert who is involved in any kind of lobbying for new taxes, treaties, or legislation – in other words, every advocate who seeks to affect your life and mine – needs to answer that question: “How many years must the pause continue before you are willing to concede that it might not be a pause but an end.” No one should be allowed to influence public policy on climate matters without providing an answer to that simple question.

These “experts” have hobbled industry, put people out of work, taxed ordinary citizens, and micro-managed every aspect of people’s lives from lightbulbs to asthma inhalers to grocery bags. If the pause lasts longer than the number of years they concede a “pause” should last, there must be a public reckoning. Haul them in front of congressional committees. Initiate civil suits. Be merciless. I’m talking about some heavy-handed draconian Nuremberg Trial nastiness. Call them to account for pushing burdensome public policies while dismissing as “deniers” those who suggested that the pause was not a pause at all, but an ending.

How many years must the pause continue before it’s reasonable to suggest that it might be more than just a pause? A scientist seeking to expand human knowledge will answer that question. A magician looking to deceive a mark won’t.