PDA

Pogledaj Full Version : Crno bijeli svijet



Humphrey
03-03-2015, 18:57
Ili kako jna pitomci nisu imali muda jebati debbie harry.

Jeste li gledali novi pokušaj Hrvata u humoru ili ste odlučili da imate pametnijeg posla?

Smatrate li ovu seriju samo još jednim pokušajem novovalnih kretena da još jednom svoju nostalgičnu frustraciju istresu po svim nevinim ljudima Hrvatske?

Jesam li prestrog prema ovoj seriji?

Grunf
03-03-2015, 22:29
Nisam gledao dosad, ali vjerujem da je odlična. :D

Inkvizitor
03-03-2015, 22:35
kažu potrošili 12 miliona na snimanje.


Gledao drugu epizodu.

na skali mučenja od 1 d0 10 to je otrpilike dobra 6-tica a stupanj urlanja pri tome ne budi rudara ali umornog bauštetliju bez problema

Čak bih pristao da se tih 12 milja upucalo u štajaznam resore Arsena Bauka, Tihomira Jakovine, Siniše Hajdaš Dončića i ostalih padobranaca

moonlight
03-03-2015, 22:54
Na tragu seriji Stipe u gostima.

Anica Dobra, još uvijek.

Humphrey
03-03-2015, 22:58
kažu potrošili 12 miliona na snimanje.


Gledao drugu epizodu.

na skali mučenja od 1 d0 10 to je otrpilike dobra 6-tica a stupanj urlanja pri tome ne budi rudara ali umornog bauštetliju bez problema

Čak bih pristao da se tih 12 milja upucalo u štajaznam resore Arsena Bauka, Tihomira Jakovine, Siniše Hajdaš Dončića i ostalih padobranaca

Znači mogao bi Pupovac to prikazati u saboru.

NorthStand
04-03-2015, 03:39
kakav božji stipe u gostima, meni je stipe u gostima mila majka za ovo ruglo. nevjerojatno na što oni troše pare, samo da bi koju crvenu petokraku snimili u krupnom planu.

i onda će mi takvi popovat o fašizmu antifašizmu ljudskim pravima i čemu sve ne, misle valjda da su ljudi totalni idioti pa se nadaju opet ko u vremenima tite upecat što više budala.

no to nije čudno, ljevičari i komunisti su uvijek ciljali na najprimitivnije i najgluplje slojeve društva, takvi su i bili "antifašisti".

Grunf
04-03-2015, 14:17
Neki hvale seriju, a neki je kude. I sad ti znaj dal je dobra. Al nem je gledal. :D

NorthStand
04-03-2015, 23:02
ja čim vidim one njihove petokrake na glavi, sve bi ih pobio, majke mi da se nađem u blizini dok snimaju tu seriju mislim da bi došlo do fizičkog nasilja. jebo vam tito mater, bolesnici bolesni ne mogu oni prežalit što im je jugosalvija stučena u papar, a nama sole pamet o ustašama nešto, pas vam mater jebo od vaših partizana su bolji najmanje sto puta, barem su se borili za svoju državu za razliku od vas idiota komunističkih koji ste s petokrakicom na glavi ubijali svoj narod i kasnije s srbima davili sve one koji bi se drznuli dirnut u kult ličnosti maršala tita. imaju sreće ti paraziti da smo 1991 prešli iz totalitarnog u demokratski sustav, ali svejedno ne mogu prežalti što ih se sve nije pobilo, u ratu se to moglo napravit, ali zato im je i trebao Tuđman na čelu države bivši partizanski general za kojeg su pretpostavili da ih neće radikalno eliminirat kako bi ih eliminirao Paradžik i bilo tko drugi, zato su se udbaši pobrinuli da eliminiraju barišića paradžika i sve ekstremnije koji bi se rado s njima obračunali, ali doći će dan pas vam mater jebo kad će se ova država opet naći u ratu, a onda ćete vi biti prvi na listi za odstrel. prvi, a ne zadnji ko prošli put. :)

pun mi je kurac njihovih partizanskih serija filmova i brezovica i srbova, idioti ne mogu prežalit da im je jugoslavija otišla u stečaj, i toj jugonostalgiji i komunizmu ako HDZ sad ne stane na kraj nakon preuzimanja vlasti u dražvi, e jebe me pas ako im neću jebat mater više nego bili koji SDPovac i komunjara u državi.

skater
05-03-2015, 21:52
Nisam gledao prvu epizodu, drugu jesam.

Predvidljivi dijalozi, "fazoni i fore" slušani bezbroj puta, posebice u srpskim filmovima, tipa "razumijem druže..., "razumeš ti moj kurac", potenciranje Srbije itd.
Mlaćenje mrtvog konja, Jugoslavije, sve u svrhu "regionske" promidžbe.

Žarko Potočnjak opet glumi neku poludjelu PTSP partizančinu, kao što je glumi u seriji NoveTV "Najbolje godine" ali tamo nosi proletersku kapu sa crvenom zvezdom petokrakom.

crni bombarder
05-03-2015, 21:58
Glupost na kvadrat, serija prepuna nebuloza i povijesnih neistina. Ali bitno je da Anica breka.

Jos jedna bljuvotina "novovalnih kretena" citaj sinova jugo oficira koji su harali Zagrebom tih godina.

skater
06-03-2015, 17:13
http://www.dnevno.hr/kolumne/tihomir-dujmovic/146547-novi-kaos-na-htv-u.html

Novi kaos na HTV-u


Pokažite mi jednu bivšu socijalističku zemlju na kugli zemaljskoj koja je za čelnog čovjeka današnje državne televizije uzelo nekoga tko je bio glavni urednik iste te komunističke televizije?

Na kraju balade, sporno HTV-ovo vođenje inauguracije Predsjednice države od strane novinarke Elizabete Gojan programsko vijeće HTV-a okvalificiralo je, po riječima njihova čelnika Brune Kragića, kao ''neprofesionalno", dodajući da je došlo do "iznošenja netočnih podataka kao i neprimjerenih komentara i neobjektivnosti, te odstupanja od stilski neobilježenog moderiranja". Za takvu ocjenu glasovala je većina članova Programskog vijeća, no kako se SDP odavno pripremio za ovakve situacije, Programskom vijeću su oduzete bilo kakve ovlasti kadroviranja i sankcioniranja, tako da će ova ocjena ostati na razini literalnog izražavanja članova tog vijeća.

Dakle, nakon što je publika eksplodirala od posprdnog i uvredljivog tona kojim je Elizabeta Gojan vodila prijenos inauguracije "alfa ženke koja zna pomusti kravu" kako je između ostalog kvalificirala to jutro ustoličenu hrvatsku Predsjednicu, najprije smo imali priopćenje vodstva kuće koje je potpisao Saša Runjić u kojem se odalo priznanje i za tehničku, ali i za programsku razinu vođenja inauguracije. Da ima ponešto morala ne bi li Saša Runjić nakon ovakve ocjene Programskog vijeća trebao odstupiti? Ne bi li već jednom trebao odstupiti i Goran Radman tim prije što je vodstvo kuće u prvi mah do kraja podržalo način na koji je Elizabeta Gojan vodila prijenos inauguracije? Ali, o čemu pričamo! Pokažite mi jednu bivšu socijalističku zemlju na kugli zemaljskoj koja je za čelnog čovjeka današnje državne televizije uzela nekoga tko je bio glavni urednik iste te komunističke televizije? Tu počinje i završava priča o Goranu Radmanu, ali i priča o Ivi Josipoviću koji je gotovo ultimativno inzistirao da Radman sjedne na čelo televizije. Tu ako hoćete počinje i završava i priča o tome do koje razine hrvatska ljevica baštini komunizam i komunističke kadrove kad su se odlučili za ovako izazovnu akviziciju? Zamislite da u Češkoj ili Poljskoj ili možda Mađarskoj, nekome padne na pamet da pozovu na čelo državne televizije onoga tko je bio direktor državne televizije u doba komunizma? To je dakako nezamislivo, ali u Hrvatskoj koja je još duboko u komunističkom blatu to je nažalost realnost. Kad je tome tako sve su svinjarije moguće. Ako je sada Programsko vijeće konstatiralo da je ovo bio dramatičan propust zar ne bi bilo logično da odgovara uz notornu Gojanicu barem i onaj tko ju je odabrao za tu ulogu? To bi bilo konzekventno načelu odgovornosti! Međutim, kako su stvarne ovlasti Programskom vijeću oduzete lukavom intervencijom vladajuće većine, Goran Radman može i nadalje faraonski vladati televizijom!

Kad smo kod televizije dužan sam spomenuti da su me pozvali u "Noćnu kavanu" na razgovor uoči početka emitiranja serije "Crno bijeli svijet". Novinar koji me je pozvao u ime voditelja i urednika mi je na upit tko su još gosti rekao: Igor Mirković, Goran Kulenović i Alemka Lisinski. I još mi je dodao da me zove zato da imaju "neku protutežu stavova". Pitao sam ga zbog čega nije pozvao još pet istomišljenika, tako da omjer u studiu bude osam: jedan? Ili sam ga zbunio ili možda nije shvatio ili su telefonske veze bile slabe. Onda sam preformulirao pitanje: da li biste ikada doveli u studio Igora Mirkovića i sučelili mu troje ljudi koji pouzdano misle radikalno drugačije njemu? I ne čekajući odgovor dodao sam: niste, nećete i nemojte jer je to neprofesionalno, ako hoćete nekulturno, da ne velim novinarski nepristojno! Ali, mene ćete uredno pozvati u studio sa tri neistomišljenika (rasprava traje kako mi je rekao ukupno 23 minute!) jer je takav ideološki odnos na HTV-u faktički samorazumljiv! Uostalom, to radite Ninu Raspudiću gdje se sam bori u studiju sa četiri neistomišljenika! Ni tamo vam ne pada na pamet dovesti četiri gospodina koji misle kao Nino Raspudić i gospođu Nadeždu Čačinović da se s njima nosi kako zna i umije zar ne? Ta norma da dovedete u studio tri ljevičara i jednog gosta suprotnog uvjerenja koji služi kao ukras i profesionalni alibi kod vas na HTV-u je posve normalna zar ne? Kad sam sve to istresao sirotom novinaru koji mi je samo dva puta dodao "aha, a na to mislite...", zahvalio sam se na pozivu. Ne zato jer nemam što reći o toj temi, nego zato jer sam pozvan baš zato da se pokaže da nemam što reći. Kako serija "Crno bijeli svijet" ima neviđenu marketinšku podršku ne samo HTV-a nego i većine medija, kako ta serija ima kod nas medijski tretman kakav je imalo još jedino spuštanje čovjeka na Mjesec valjalo bi ipak nešto reći o toj seriji. Makar i samo nakon dvije odgledane epizode! Najprije žurim reći da sasvim sigurno nema nikoga tko je tih dana, davnih 80-tih na krilima vlastite mladosti lebdio Zagrebom, a da ga ta serija "ne takne".

Studirajući pravo s početka 80-tih, kao Ivica Kičmanović sam prosjedio dane i dane pred "Zvečkom" i "Kavkazom" i silno mi je drago da je uhvaćen trag te prošlosti i nostalgične mladosti. U tehničkom, scenografskom, kostimografskom, scenarističkom u užem smislu riječi, sjajno! Koliko se može razabrati iz prvih par epizoda, dah tog vremena je uistinu uhvaćen sjajno, ali kako bi rekao Račan "ne mogu da ne kažem" da i ideološki stav curi iz svake do sada emitirane epizode. Gdje se god serija dotiče političkih likova, komunjara ili potencijalnih Udbaša koje muči neprijateljska emigracija u Švicarskoj, svi su ti likovi prikazani simpatično, duhovito, nerijetko kao vic maheri, upravo toplo i ljudski. Dakako da brojnim tadašnjim balavcima sa 20-tak godina nije bilo znano da su tada zatvori puni političkih zatvorenika, niti da se čekićima razbijaju lubanje istoj toj političkoj emigraciji, ali danas, danas kad sve znamo, danas kad znamo da je baš tih godina čuvar u zatvoru Staroj Gradišci rekao Vladi Gotovcu da "jebo pas mater onome tko te živog meni poslao", danas, opet te i slične likove prikazivati kao dobroćudne, možda malo nespretne, svakako iznad svega duhovite i prostodušne osobe koje ne bi ni mrava zgazile, djeluje mi monstruozno. Jer, ispada kao da mi ni danas ne znamo istinu! Ako zbog nečega uistinu prezirem komunizam onda ga prezirem jer su nas varali, oh, kako su nas samo prokleto varali i kako su od svih nas radili majmune i budale.

U svakom segmentu! Tu njihovu ogromnu, svekoliku laž, garniranu sa silnim nasiljem o čemu danas znamo sve, ja nikad ne bih skrivao iza sentimenta vlastite mladosti. Ona mi je sama po sebi dovoljna da je se sjetim sa ponosnom sjetom i nemam potrebe peglati društvenu stvarnost koja će samo koju godinu kasnije eruptirati u pokolj neviđenih razmjera. Osim toga, od kad nam je uistinu upućeni Denis Kuljiš objasnio da je Partija nakon 1971. svjesnom partijskom odlukom doslovno dopustila, afirmirala i poticala eksploziju rock and rolla, Poleta i Studentskog lista kao ispušni ventil nakon onog nasilja 1971., stvarno je smiješno da farbamo sami sebe... Ali, molim, pogledao sam samo prve dvije epizode i ovaj stav i ne može biti konačan. Pogledajmo nastavke.

skater
06-03-2015, 17:13
http://www.dnevno.hr/i/data/2015/3/6/146562/1_353856.jpg

Humphrey
06-03-2015, 19:18
Negdje sam pročitao ili čuo da si onda mogao uhvatit dobru žensku citirajući nekog filozofa ili pjesnika,a ne dobrim automobilom.

Uistinu su to bila divna vremena kad ženska nije puno koštala momke.

NorthStand
10-03-2015, 16:59
http://www.dnevno.hr/i/data/2015/3/6/146562/1_353856.jpg


http://www.youtube.com/watch?v=lGJjIQsgNzI

NorthStand
16-03-2015, 09:43
http://www.youtube.com/watch?v=NZZCWLqo8Eo

Crveno Bijeli Plavi svijet!

skater
20-03-2015, 20:29
http://direktno.hr/en/2014/direkt/10837/HRT-ov-crno-bijeli-dirigirani-ispu%C5%A1ni-ventil-jugokomunizma.htm

HRT-ov crno-bijeli dirigirani ispušni ventil jugokomunizma


Bivša Jugoslavija u svijetu se rado predstavljala kao najotvorenija i najviše prozapadno orijentirana socijalistička zemlja pa je silno ulagala u međunarodni imidž radi dobivanja povoljnih inozemnih kredita

Istražujući mehanizme koji omogućuju održavanje i opstanak totalitarnih sustava, povjesničar Eric Hobsbawm govori o „enigmi nedorečenosti“ i šutnji kao obliku psihološkog pokoravanja, što omogućava funkcioniranje totalitarnih režima. Poznato je kako su „tvrdi“ totalitarni režimi u razdoblju moderne – sovjetski komunizam i njemački nacizam – počivali na represiji i sili, dok se, prema Josephu Nyeu, suvremene demokracije temelje na iznuđivanju pasivnog pristanka putem „meke moći“, medijskog uvjetovanja i anestezije.

Michel Heller i François Furet opisali su ih kao „ideokratske režime“, koji u sebi sadrže dogmatsku strukturu, službeni logocentrizam i mesijansko očekivanje neke nove ere ili zlatnog doba, što je vidljivo u prosvjetiteljskim liberalnim i neomarksističkim ideologijama – sve one u sebi sadrže elemente sekulariziranih monoteizama. Zapravo, i nakon raspada Sovjetskog Saveza komunizam kao mentalni relikt nastavio je djelovati u kolektivnoj psihologiji postkomunističkih elita, i to podsvjesnom snagom mobilizatorske utopije koja se nataložila unutar novostvorenih demokratskih kulturnih i medijskih struktura.

Nakon destaljinizacije u svim je zemljama komunističkog bloka, pa i u Jugoslaviji, uslijedilo razdoblje koje povjesničari nazivaju „proces intenzivne okcidentalizacije“, tijekom kojega se selektivno i ograničeno puštala kontrolirana distribucija zapadnjačkih intelektualnih i glazbenih kulturnih proizvoda. Službeni stav komunističkih vlasti prema rock-glazbi i kontrakulturi bio je za vrijeme staljinizma izričito represivan, taj se glazbeni žanr smatrao degeneriranim i antidržavnim, a takav se stav manifestirao i osamdesetih godina, kad je sovjetski predsjednik Andropov 1982. inicirao antirock-kampanju, piše Večernji list.

No komunističke vlasti nisu uvijek imale manihejistički pristup tom fenomenu pa su umjesto suzbijanja i zabrane povremeno nastojale legitimirati te grupe kako bi ih se bolje kontroliralo. Takav je pristup kulturnoj politici bio na snazi u istom razdoblju i u Češkoj s jazz-festivalima, a i u Jugoslaviji s festivalima novoga vala održavanim pod pokroviteljstvom SKOJ-a – bilo je to razdoblje u kojem glazbenici nisu više morali odgovarati za djela, politička stajališta i parole vlastite publike.

Bivša Jugoslavija u svijetu se rado predstavljala kao najotvorenija i najviše prozapadno orijentirana socijalistička zemlja pa je silno ulagala u međunarodni imidž radi dobivanja povoljnih inozemnih kredita. Bilo je to vrijeme kada je drug Tito dočekivao Johna Fostera Dullesa, družio se s Nixonom i Castrom te obilazio svijet u svojem slavnom Cadillacu, s panama-šeširom i kubanskom cigarom, kao čudan spoj Freda Astairea i slavenskoga bizantinizma.

Da je manji dio iste generacije uživao sve režimske povlastice, od besplatnih državnih stanova do raznih partijskih fotelja i ljetovanja u povoljnim jadranskim odmaralištima, povijesna je činjenica, ali je stvaranje te fiktivne međunarodne slike zapravo bilo plaćanje visoke i tragične cijene za jugoslavensko Potemkinovo selo usred Europe. Titoistički je režim kombinirao elemente represije i ispušnog ventila. Jedna od još nedorečenih priča u tom smislu ostaje uloga jugoslavenske kontrakulture i tzv. novog vala.

Kontrolirano toleriranje novih avangardnih zapadnih trendova pa i punk-rock-glazbe na domaću scenu trebalo je Jugoslaviji poslužiti kao dokaz otvaranja prema Zapadu. U tom je smislu kanaliziran i usmjeravan omladinski bunt trebao služiti simulaciji društvene zbilje ili pak hedonističkom eskapizmu. Činjenica je, dakako, da različite uspomene vežu različite generacije, društvene slojeve pa i pojedince koji su bili proizvod određene društvenopolitičke situacije ili vremenskog konteksta, tako da se u predodžbama dijela društva profilirao sediment uvjetovanih predrasuda i samopercepcije koja je bila u potpunom raskoraku s većinskom društvenom zbiljom totalitarnog sustava, a pogotovo s onim što je taj sustav značio onom sloju ljudi koji su bili etiketirani kao neprijatelji države.

Zapravo je urbana manjina slušala jugoslavenski novi val, unatoč stanovitoj popularnosti na cijelom jugoslavenskom prostoru. Isto je tako državna nomenklatura i tzv. nova klasa počela živjeti paralelnim životom visokoga zapadnog standarda, koji je bio posve nerazmjeran jugoslavenskom egzistencijalnom prosjeku te kulturnom i obrazovnom horizontu kakav je opisivao, primjerice, druge, siromašnije društvene segmente u tadašnjoj Jugoslaviji, a pretežno one s ruralnih područja.

Novi val kao ispušni ventil režima

Činjenica je da su najtvrđi komunistički sustavi bili zapravo paradoksalno krhki i proturječni, a dopuštanje postojanja „sivih zona“ djelomično kontroliranih zapravo je služilo i kao ispušni ventil i kao delegitimacija političkog režima. No jedna od dvosmislenih poruka koju odašilje HRT-ova serija Crno-bijeli svijet i njezino egzaltiranje novovalne generacije jest ta da je malen dio „kontrakulturne urbane elite“ bio pokretač dalje liberalizacije titoističkog sustava. Treba podsjetiti da su u tadašnjoj Jugoslaviji osamdesetih godina umjesto liberalizacije i nakon Titove smrti na djelu bili procesi recentralizacije i militarizacije u svim segmentima društva: od odgojno-obrazovnog sustava do političke sfere.

Nitko ne poriče tadašnju kreativnost ili bunt mlade jugoslavenske generacije niti pravo da pripadnici te generacije danas gaje određeni osjećaj nostalgije prema tom razdoblju punom utopijskih i mistifikatorskih prizvuka. Ali treba imati na umu političku pozadinu takve strategije, koja je trebala odaslati poruku da u Jugoslaviji na simboličkoj i političkoj razini ne može prevagnuti ni Istok ni Zapad.

Naime, tijekom Markovićeve vladavine i postupne partijske menadžerizacije, kada su se partijski direktori doškolovavali i privikavali na tržišnu privredu u klupama američkih sveučilišta, u Jugoslaviji je svima bilo jasno da kulturna dominacija Zapada ostaje nepobitna i nitko je nikada i nije ozbiljno doveo u pitanje sve do obnove nacionalističkih težnji potkraj osamdesetih godina. Konačna instanca koja se brinula za tu ravnotežu bila je dogma titoizma, koja je pak uspostavljena nakon Titove smrti.

Titoizam će u svojoj antisovjetskoj, nažalost i protuzapadnoj, samodopadnosti postati opasna prepreka jugoslavenskom demokratskom razvoju, ali je ekvidistanca pedesetih i šezdesetih godina odigrala pozitivnu ulogu i bila, u zadanim povijesnim uvjetima, možda jedini mogući odgovor na dileme vanjske i unutarnje politike. Tadašnja je „zlatna mladež“ uživala u ritmu muzike za ples, anarhoidnih rifova Haustora, Filma, Pankrta, Azre i u suvišnom akumuliranju Badelovih tekućina.

Ista je omladina prečesto, nažalost, zanemarivala činjenicu da su te iste „subverzivne grupe“ služile kao ispušni ventil komunističkom sustavu, a da su pankeri i rokeri rado primali državne subvencije i nagrade, poput one 7. sekretara SKOJ-a. Zapadnoamerički novi val ili post-punk grupe poput The Ramones, Talking Heads, Patti Smith, Television i drugih, okupljenih oko njujorškog kluba Ultravox, Spandau Ballet i Human League, unatoč nijekanju društvene angažiranosti svjedočili su u pjesmama o zasićenosti i besmislenosti potrošačkoga kapitalističkog društva, dok su se jugoslavenske grupe novoga vala vrlo opreznim kritikama jedva doticale državne birokracije.

Zapravo HRT-ov serijal Crno-bijeli svijet dobro pokazuje da je Jugoslavija u biti bila hibrid socijalizma punog shizofrenih društvenih dimenzija i državnoga kapitalizma te zapadnjačkog kulta potrošačkog društva. No svaki je prosječni jugoslavenski građanin sanjao o tom spasonosnom Zapadu, o „društvu blagostanja i sreće“ kojega nažalost nije bilo u tadašnjim svakodnevnim redovima pred dućanima, u delicijama bonova i električnim restrikcijama. Mogućnost odlaska do Trsta u šoping, tu i tamo koji vikend na Bjelolasicu ili neki aranžman do Amsterdama ili Londona za one najsretnije nisu mogli zasjeniti postojanje drugih totalitarnih obilježja titoizma – žrtava represije i verbalnog delikta, zlokobnih ruta koje su u nepovrat odvele tisuće i tisuće građana zbog jedne suvišne riječi ili neke „neprikladne“ pjesme.

Iako dakle kritičan prema društvenim anomalijama, novi val u Hrvatskoj, osim kritike komisije za šund, nije imao osobitih problema s komunističkom cenzurom. Tada su puštane u javnost i angažirane pjesme Branimira Štulića poput Kurvinih sinova, Poljske u mom srcu i Nedjeljnog komentara. Treba podsjetiti da je omladinski tjednik Polet, čiji je izdavač bio Savez socijalističke omladine Hrvatske, bio i pokrovitelj rock-festivala, a novom je valu dao apsolutnu potporu i imao presudnu ulogu u brzom širenju pokreta među urbanom mladeži. U rujnu 1978. Polet je u Domu sportova organizirao prvi veliki koncert novih bendova kad su nastupili hrvatski sastavi Azra, Prljavo kazalište, Parafi, slovenski Pankrti i Buldožer te makedonska jazz-rock-skupina Leb i sol.

Ideološki konformizam

Nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. u Jugoslaviji se provode izvanredne političke, vojne i ekonomske mjere, zbog teške ekonomske krize, devalvacije dinara, zabrane uvoza mnogih proizvoda široke potrošnje, što je proizvelo niz socijalnih i etničkih nemira u manje razvijenim područjima, a posebno na Kosovu, gdje 1981. izbijaju demonstracije koje su predvodili Albanci. Oni su zahtijevali status republike za Kosovo, a na zahtjev vlasti su odgovorile grubom represijom i nasiljem.

Proces recentralizacije provodi se od 1982, kada se na 19. plenumu CK SK Srbije proglašava teritorijalno jedinstvo SR Srbije, dok Federalna vlada uvodi dugoročni program ekonomske stabilizacije. Godine 1986. izlazi u javnost Memorandum SANU, dok se srbijanski državni vrh radikalizira dolaskom na vlast Slobodana Miloševića 1987. Tijekom1988/89. događa se svojevrsni puč insceniranjem demonstracija u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu, kad se smjenjuje lokalno rukovodstvo, a umjesto njih postavljaju se osobe lojalne Miloševiću.

Usporedno s tim događajima srbijanski vrh provodio je mjere preoblikovanja JNA u srpsku vojsku, koja je poslije stavljena u funkciju stvaranja Velike Srbije. Na takve mjere recentralizacije tadašnje SFRJ nisu mogli utjecati lojalni hrvatski komunisti SK RH, a još manje ostatak društva, službena omladina SKOJ-a ili istaknuti predstavnici novoga vala, koji su jako pazili na svoj anarhoidni anacionalni imidž i izbjegavali bilo kakvu asocijaciju s hrvatskim nacionalizmom.

Zapravo je tragedija te generacije crno-bijelog svijeta bila u tome što unatoč buntovničkom imidžu ona nikada nije bila u srži antisistemska, nego samo institucionalno integrirana, budući da je proizašla iz rukovodećega političkog, gospodarskog i vojnog kruga (kolovođe su joj bila djeca partijskih čelnika, menadžera, direktora, visokih oficira JNA…). Generacija novoga vala nije stoga ni mogla doživjeti drukčiju sudbinu od one koja je zadesila i postšezdesetosmašku generaciju na Zapadu u smislu uhljebljivanja u sinekurama današnjih vodećih demokratskih političkih, znanstvenih, kulturnih i medijskih struktura, koje su generacijski dobili kao nasljeđe vlastitih obiteljskih i društvenih veza.

Pankeri i rokeri novoga vala zapravo nikada nisu prekinuli pupčanu vrpcu s roditeljima iz generacije 1945. Naspram generacije iz sedamdesetih godina i Hrvatskog proljeća, koja je dala niz angažiranih hrvatskih intelektualaca, disidenta i filozofa, generacija novog vala iz osamdesetih nije iznjedrila eksponirane i upečatljive intelektualce ili umjetnike koji su znali prepoznati znakove vremena, nego darovite ljude koji zbog ideološkog konformizma i društvenog komoditeta zapravo nisu htjeli preuzeti tu generacijsku političko-društvenu odgovornost i izrasti u čimbenik promjena u tadašnjoj Jugoslaviji, koja se postupno rastvarala. Unatoč tome što ih je povijest brutalno demantirala, dio je te generacije išao regresivnim i konzervativnim putem očuvanja ili liberalizacije tadašnje SFRJ unutar praksističkih sveučilišnih krugova ili unutar redova Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu.

S određenom povijesnom distancom moglo bi se reći da je ta generacija bila odraz onoga što danas izlazi na vidjelo u mnogim tranzicijskim zemljama nakon stupanja na vlast reformiranih komunista koji su prihvatili pravila tržišne igre. Nesretni serijal Crno-bijeli svijet zapravo je pokušaj njihova današnjega društvenog reafirmiranja, uz nostalgične zvukove punk-rock bendova, koje pomalo nalikuje na kompenziranje njihove promašene uloge u prošlosti.

RockyMarciano
20-03-2015, 21:56
Rođen sam nakon raspada Jugoslavije pa mi nije jasna strka koja se digla oko ove serije. Shvaćam da bi kod nekih trebala probuditi nostalgiju, ali meni djeluje totalno ispražnjeno od sadržaja. Gluma je očekivano drvena, a reference na glazbu i kulturne ikone iz tog doba su neprirodne i isforsirane. Stariji štreberi na forumima vode bitke oko tih detalja, navodno neke stvari nisu vremenski pogođene, ali koga briga iskreno. Cijela serija ostavlja dojam nekakve duge i naporne reklame. Moj ocjena: 4/10 uz poruku HRT-u da nas više ne gnjavi jugo temama.

interceptor
20-03-2015, 22:05
Evo ako se ne sviđa ovom jugosu onda stvarno ne valja :D


Iako se odavno povukao s domaće scene i uopće se ne pojavljuje na našim prostorima, najveća legenda glazbene scene bivše Juge, Branimir Johnny Štulić (62) dao je intervju za bosanski list 'Dnevni avaz' u kojem se osvrnuo na seriju Gorana Kulenovića 'Crno-bijeli svijet'
http://hot.net.hr/glazba/glazbeni-intervju/stulic-popljuvao-seriju-crno-bijeli-svijet-to-uopce-nije-1980

Humphrey
20-03-2015, 22:28
Evo ako se ne sviđa ovom jugosu onda stvarno ne valja :D


http://hot.net.hr/glazba/glazbeni-intervju/stulic-popljuvao-seriju-crno-bijeli-svijet-to-uopce-nije-1980

Ništa na svijetu nije sigurno osim toga da će džoni popljuvati sve što ima veze sa novim valom i tim vremenima.

Taj mi se čovjek sve više sviđa, on kao da uživa u zadavanju boli tim napuhanim krelcima .

Ja nimalo ne sumnjam da su se oni, dok su pisali scenarij i snimali seriju, barem nakratko zapitali što će džoni reći i hoće li mu se svidjeti.

skater
20-03-2015, 23:22
Evo ako se ne sviđa ovom jugosu onda stvarno ne valja :D


http://hot.net.hr/glazba/glazbeni-intervju/stulic-popljuvao-seriju-crno-bijeli-svijet-to-uopce-nije-1980

Nepotpuno.


http://www.youtube.com/watch?v=bVx6t_hLXTo

http://www.dnevno.hr/magazin/tv/147665-johnny-stulic-otkrio-sto-misli-o-seriji-crno-bijeli-svijet.html

Johnny Štulić otkrio što misli o seriji 'Crno-bijeli svijet'!


"Gopcu se dopada ta serija jer on se prvi put pojavio, izronio 1984. s pjesmom o snježnim pahuljicama. A kome se to ne bi sviđalo? Ležimo, a brijemo. On nije postojao do kraja 1984. I zbog toga je to humoristična serija", smatra Štulić.

Veliki kantautor Branimir Johnny Štulić, nekadašnji vođa zagrebačke rock grupe Azra, dao je ekskluzivan intervju za Dnevni avaz u kojem se osvrnuo i na aktualnu HTV-ovu seriju "Crno-bijeli svijet". Štulić smatra da "Crno-bijeli svijet" nema veze sa stvarnom slikom osamdesetih kakvu on pamti i kakvu je proživljavao.

"Prije dva tjedna deset sekundi sam gledao reklamu za tu seriju. Više nisam izdržao, sve mi je bilo jasno. Kasnije, kad sam vidio komentare, rekao sam sebi: 'Pa da, i ostali su isto zaključili.' Osnovna stvar je da to nije iz 1980. Radnja tehnički traje četiri mjeseca, od zadnjeg dana 1979. do Titove smrti. Međutim, to uopće nije 1980, to je 1954. To je kao kad se u Prepuštovcu Donjem slavila 60. godišnjica rokenrola prošle godine, jer se računa da je rokenrol počeo 1954. s Billom Haleyjem i 'Rock Around The Clock'. Počeo je, doduše, nekoliko godina prije toga, ali se uvriježio od 1954. I oni su u Prepuštovcu Donjem odlučili da proslave 60. godišnjicu rocka i onda su pozvali preživjele sudionike, od kojih nitko u to vrijeme nije čuo za Ameriku, a kamoli za rokenrol. Pogotovo 1954. u Prepuštovcu Donjem, jer nije bilo struje. Razglas se nije koristio", izjavio je Štulić koji danas živi u Nizozemskoj.

"Gopcu se dopada ta serija jer on se prvi put pojavio, izronio 1984. s pjesmom o snježnim pahuljicama. A kome se to ne bi sviđalo? Ležimo, a brijemo. On nije postojao do kraja 1984. I zbog toga je to humoristična serija. A onda, također, kad su već toliko ludi za vojskom (JNA, op. a.), to se ne događa čak ni u Prepuštovcu Donjem, nego u Turopolju. Kad je čovjek u vojsci, obično se pita: 'Odakle si?' U moje je vrijeme tako bilo. Ako ti netko kaže - iz Zagreba, onda se poslije mjeseci upornog detektivskog rada i ispitivanja ustanovi da on nije iz Zagreba, nego iz Turopolja. E, pa tako i ta serija", poručuje Štulić.

Johnnyju ovo nije prvi put da je intervju dao srpskom mediju, a ne hrvatskom. Podsjetimo, 2013. je godine izjavu dao srpskom Kuriru:

"Stalno me zovu da ponovo okupim bend i zasviram u gradovima bivše Jugoslavije, međutim, ja nikada ne bih svirao u Zagrebu, možda eventualno u Beogradu. Ne trebaju mi velike pare. A i tko bi slušao moje nove pjesme i narodnjake koje sada obrađujem. Ne pada mi na pamet da ponovo izvodim stare hitove „Azre", to je davno prošlo vrijeme", rekao je tada Štulić koji se "davno prošlog vremena" itekako živo sjeća, no vratiti se na prostor u kojemu je tih godina živio nema namjeru.


Koji Hrvati?

Ostani đu-bre do kraja. Koji Nizozemci, koji su ti dali utočište, smeće jugoslovensko.


ja nikada ne bih svirao u Zagrebu, možda eventualno u Beogradu.

Nisam bre Brane, oficirsko dete, "Džoni", ni sumnjao.

Grunf
20-03-2015, 23:53
ja nikada ne bih svirao u Zagrebu, možda eventualno u Beogradu.

http://i.imgur.com/rTWBL7e.gif

interceptor
20-03-2015, 23:56
Još jedna njegova: koja je razlika između Hrvata i Hrvatine- ista kao seljaka i seljačine.
Znao sam i koja je njegova kuća u Ninu mmj. Šteta...Nek krepa daleko od Hrvatske kad od nje zazire. Smeće!

Grunf
21-03-2015, 00:18
Nemoj bit preoštar. :D Licentia poetica.

skater
21-03-2015, 00:31
http://i.imgur.com/rTWBL7e.gif

Odličan GIF. :kez


Još jedna njegova: koja je razlika između Hrvata i Hrvatine- ista kao seljaka i seljačine.

Možda je mislio na one koji se busaju u prsa hrvatstvom a nemaju ni trunke domoljublja.


Znao sam i koja je njegova kuća u Ninu mmj. Šteta...Nek krepa daleko od Hrvatske kad od nje zazire. Smeće!

Najbolji su mi oni, koji ga opravdavaju, "bio i ostao svoj" te slično.

Grunf
21-03-2015, 00:33
Ima komentara po Jubitou di kulturni Hrvati prozivaju primitivčine koji su potjerali Đonija iz Hrvatske. :zubo :naklon

NorthStand
21-03-2015, 11:09
šteta što njegov primjer ne sljedi milion glasača Yusipovića i SDP-a, volio bih da i oni napuste hrvatsku državu u bliskoj budućnosti, pa da konačno budemo normalna država.

interceptor
21-03-2015, 22:12
šteta što njegov primjer ne sljedi milion glasača Yusipovića i SDP-a, volio bih da i oni napuste hrvatsku državu u bliskoj budućnosti, pa da konačno budemo normalna država.

Nismo mi te sreće moj Northe :( Oni rade na tome kao i njihovi očevi da nas ima manje a da oni opet vladaju. I bome uspijevaju...
samo naslov: :)


http://www.youtube.com/watch?v=upH88nDor5g