PDA

Pogledaj Full Version : Hrvati u Cetnicima-Srbi u Ustasama!



Justice
01-03-2015, 19:03
Malo skandalozna tema,no mislim da je potrebna radi razbijanja sterotipa,pa da prodiskutujemo Pocecemo sa ovim tekstom:zubo


VOJVODA ZVONIMIR

Hrvatska javnost u pravilu pristupa ovoj temi stereotipno, automatski osuđujući četnike kao tuđe, uvozno, zlo. Parafrazirajući Jean-Paul Sartrea, četnici, to su drugi. Kada se govori o jugoslavenskim četnicima, počesto se zaboravlja kako su u redovima vojske Draže Mihailovića, istina u manjem broju, sudjelovali i mnogi Hrvati, Slovenci pa čak i bosanski muslimani. Neki od njih zauzimali su ključna mjesta u četničkoj hijerarhiji, poput Hrvata Zvonimira Vučkovića Feliksa koji je bio zapovjednik Prvog ravnogorskog korpusa. Bio je Mihailovićeva desna ruka, nosio je naslov četničkog vojvode takovskog i zacijelo je najzaslužniji što su četnici spasili više stotina oborenih savezničkih pilota.

Četnici djeluju i među Slovencima (u redovima tzv. Plave garde bili su olimpijac Leon Štukelj i ekonomist Aleksandar Bajt) i bosanskim muslimanima. Procjenjuje se da su muslimani krajem 1943. činili čak osminu od ukupnog broja Mihailovićevih vojnika! Hrvati iz Dalmacije, vjerni kralju i jugoslavenskoj ideji, osnivaju Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu Dinarskog četničkog korpusa na čelu s pravoslavnim raspopom Momčilom Đujićem. Osim u Splitu, Trogiru, Šibeniku i Makarskoj, četništvo ima odjeka i na hrvatskim otocima poput Korčule i Krka. Nakon što je Italija, u rujnu 1943., proglasila kapitulaciju, otoke Krk, Mali i Veliki Lošinj, Cres, Silbu i Olib "oslobađaju" hrvatski četnici, pripadnici 243. bataljona JVO, koji su izvršili pomorski desant iz pravca Senja. Ondje su ih dočekali lokalni hrvatski četnici iz Aleksandrova (kako se 1921.-1945. nazivao Punat, u kraljevu čast). Kada su ih se ubrzo dočepali dalmatinski partizani, surovo će ih zarobljene poubijati, sve do posljednjega.
ATENTAT U OSIJEKU

Odgovor na pitanje otkuda tako snažna hrvatska potpora četništvu u Dalmaciji, krije se u književno-povijesnoj studiji "Orjuna: Ideologija i književnost", koju je u Splitu 2008. objavio dr. Ivan J. Bošković sa Sveučilišta u Splitu. Mnogima će se danas činiti sablažnjivom činjenica da su Split i Dalmacija, između dva rata, bili epicentar ekstremnog integralnog jugoslavenstva. U Splitu, koji u to vrijeme nosi epitet "najvećeg srpsko-hrvatskog grada na moru", već 1918. osniva se Jugoslavenska nacionalno-napredna omladina, organizacija čiji je cilj borba s hrvatskim "separatistima i veleizdajnicima". Četiri godine kasnije, JNNO prerasta u Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (Orjuna), prorežimsku, ekstremnu, ultranacionalističku i terorističku organizaciju, koja, osim "separatista", na svojoj meti ima i komuniste. Orjuna osniva i svoje zloglasno vojno krilo, tzv. akcione čete kojima je cilj bio fizički obračun pa čak i ubijanje svojih suparnika. Orjunaši u Osijeku 1923. ubijaju hrvatskog aktivista Stjepana Veselića, bacaju bombu na tiskaru Hrvatskog lista te ruše Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu kako bi ga bacili u Dravu.

U Dalmaciji djeluje čak 50 ogranaka Orjune, a njezino članstvo čine "jugoslavenski nacionalisti hrvatskog plemena". U Splitu izlazi i orjunaški list Pobeda. Danas izgledaju nevjerojatno fotografije iz tadašnjih novina koje prikazuju masovne orjunaške skupove na prepunoj splitskoj rivi. Umjesto u domobrane, ustaše ili partizane, djeca uglednih splitskih, kaštelanskih i trogirskih orjunaša odlaze u četnike!
PISMO DRAŽI

Rad Orjune i, poslije, četnika u Splitu, aktivno podupire cijeli niz splitskih i dalmatinskih književnika, poput Nike Bartulovića, Đure Vilovića, Mirka Korolije, Ćire Čičin-Šaina, Sibe Miličića i drugih, koji redovito pišu ekavicom i u svojim tekstovima neumjereno slave Srbiju. Niko Bartulović će 1944. biti hrvatski predstavnik na Svetosavskom kongresu u selu Ba (na kojem četnici obećavaju srpsko-hrvatsko-slovensku federaciju!), a bivši katolički svećenik Đuro Vilović radi u stožeru Draže Mihailovića. U svome pismu Mihailoviću, Bartulović 1943. piše kako mnogi mladi Hrvati prelaze na pravoslavlje kako bi pokazali svoju odanost vojvodi Birčaninu. U Splitu u to vrijeme djeluje Četnički odbor na čijem je čelu vojvoda Ilija Trifunović Birčanin. Načelnik njegovog stožera bio je Radovan Ivanišević. Procjenjuje se da je među četnicima bilo možda i više od dvije tisuće Hrvata, koji su, do sada, u povijesnim knjigama bili tek fusnota.
Piše: Draško CELING
http://www.glas-slavonije.hr/163589/11/U-cetnicima-se-borilo-i-dvije-tisuce-Hrvata

Inkvizitor
01-03-2015, 19:15
Bilo je neusmnjivo Hrvata u četnicima..mislim da je bio neki kaštelanski odred ili nešto slično.

Ali Srba u ustašama au..generala.

jednom ih je netko pobrojio..ali ja nabrzinu mogu trojicu nabrojit

Milan Uzelac mislim general zrakoplovstva..Đuro Dragičević, Mihajlo Lukić koji je komandirao cijelim zborom od Travnika do Duvna..

Al probat ću nać cijeli spisak..ima ih puno više..

interceptor
01-03-2015, 20:04
Evo ovdje ih je popriličan broj:

http://www.index.hr/indexforum/postovi/107440/srbi-u-ustasama-i-politickom-vrhu-ndh/1

Justice
01-03-2015, 23:27
Tacno 13 generala u NDH su bili Srbi,i 28 Jevreji od ukupnog broja Hrvatskih generala (93)za vreme NDH.Mogu postaviti njihove fotografije i kratak opis ,ako koga interesuje.

Da nastavim o Hrvatima u Cetnicima.Generali cetnicke vojske,Matija Parac(Hrvat) sa Dragoljubom Drazom Mihailovicem 1944 na ravnoj gori.

http://www.pogledi.rs/wp-content/uploads/2013/03/Hrvati-parac1.jpg

Cetnici hrvatske nacinalnosti u logoru Ebolu u italiji.Po svedocenju Slovenca Romana Ceptosa

U Eboliju je bilo oko sedam hiljada četnika Hrvata, znam pouzdano. Slovenaca četnika je bilo znatno manje, ova moja grupa, većinom i bilo je nekoliko hiljada domobrana.
- Nije tu bilo razlike, svi smo bili jednaki. Da li je nekom smetala četnička zastava? Ma kakvi! Pa mi smo bili četnici - veli Roman Cepoš.
Prvi red sa leva na desno:Cetnici Ivo Matkovic,Vinko Danilo,Ante Jelicic,iza Ive sjedi Mladen Bjelanovic,iza Ante Malden Horvat.
http://www.pogledi.rs/wp-content/uploads/2013/03/Hrvati-Eboli1.jpg
Dio teksta sa Poskok.Info

Ljudi moji pa zar je to moguće? I Hrvati u četnicima?

Malo kome je poznata činjenica da je u četničkim redovima u Drugom svjetskom ratu bilo i veliki broj Hrvata-dobrovoljaca (hrvatski dragovoljaca). U svojoj knjizi sjećanja vojvoda pop Momčilo Đujić piše "Po prelasku svih naših jedinica, most na Soči trebalo je dići u vazduh, što nije bilo ni lako ni jednostavno. Tog zadatka prihvatio se jedan odvažan mladić - Milan Bilić, po narodnosti Hrvat, koji se protiv Pavelićeve zločinačke vojske borio zajedno sa Srbima. On je uspio porušiti veliki most, ali je nažalost, zajedno sa razorenim mostom otišao u dubine rijeke Soče i ostao kao heroj kod svih preživjelih boraca." (Momčilo Đujić, Spomenica Dinarske četničke divizije, 1941 - 1945, stranica 492, Cleveland, 1995).

Prema relevantnim četničkim izvorima spomenuti Milan Bilić bio je najprije pripadnik Ljotićeve omladine iz Dalmacije, a 1942. godine se kao dobrovoljac priključio četnicima Dinarske divizije. Kada su se četnici te Dinarske divizije povlačili kroz Sloveniju prema Austriji, 3.decembra 1944. godine sukobili su se sa jakim partizanskim jedinicama kod Gorice, na rijeci Soči. Mnogo je četnika, ali i partizana izgubilo glave prilikom prelaska Soče, koju je ipak večina četnika uspjela preći. Međutim, partizani su im bili za petama, a četnici su doznali da su se partizanima uskoro trebala priključiti značajna pojačanje. Zato su četnici pokušali minirati most na Soči, te tako spriječiti partizane da pređu rijeku i krenu za njima u potjere. No, prvo miniranje čeličnog mosta bilo je potpuno neuspješno. Most se dobro zatresao, ali je ostao čitav. Tada je Hrvat - četnik Milan Bilić izvršio takozvano dobrovoljno „samominiranje". Spustivši se pomoću konopa, postavio je eksploziv na noseće tačke mosta i detonirao eksploziv, ne želeći se ponovo popeti i spasiti. Tako se zahvaljujući pravom herojskom aktu jednog Hrvata, a u stvarnosti ubijeđenog četnika, spasila većina njegove subraće iz Dinarske divizije.

Govoreći o svojoj knjizi „Fukara" Ivan Aralica se u intervjuu Andriji Tunjiću dotakao modernog hrvatskog antihrvatstva i hrvatskog četništva, kazavši - "Primjerice, u Dalmaciji su 1918. godine svi autonomaši i talijanaši postali jerezovci, jugonacionalisti, i dotjerali svoje antihrvatstvo sve do četničkih formacija u Drugom svjetskom ratu, koje su bile stacionirane u Unešiću, a potom u Zablaću (iako im iz toga mjesta nitko nikada nije bio pripadnikom). I danas je riječ o istome transferu, samo što je teže vidljiv, jer transferirani ne nose ni europske šajkače, niti europske kokarde. Kao što su ih nosili ti Hrvati-četnici!" (Andrija Tunjić, Likove za Fukaru nisam birao, oni su se sami izabrali, Vijesnik, 13. oktobra-listopada, 2002).

"Ma nisu četnici bili Hrvati, već Dalmatinci!"

Večina hrvatskih četnika ili četnika Hrvata bila je s područja Dalmacije. Tako su u februaru 1943. godine u Dinarskoj četničkoj diviziji formirani „Splitsko-šibenički četnički bataljon" i „Odred vojvode Birčanina", koji su bili sastavljeni uglavnom od Hrvata, koji su do kraja rata ostali u četnicima (Zbornik dokumenata Vojnoistorijskog institute: tom XIV, Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića).

Prema istim arhivskim izvorima, nakon kapitulacije Italije u julu 1943. godine Mladen Žujović, koji je na komandnoj poziciji naslijedio umrlog vojvodu Iliju Trifunovića - Birčanina, počinje formiranje četničkih odreda po nizu dalmatinskih gradova, Splitu, Šibeniku, Trogiru, Kaštelima, Makarskoj, itd. Prema dokumentima iz Vojnoistorijskog instituta u Beogradu već 1941. godine vojvoda Momčilo Đujić pismom obavještava tada još pukovnika Dražu Mihailovića da se Dinarskoj diviziji pridružilo 510 Hrvata, koji su tako postali četnici.

U splitskom glasilu Ljotićeva Zbora „Krik iz jame" u januaru 1942. godine piše- "Prva je četa naših neustrašivih četnika iz našeg grada, iz Splita, krenula u sure planine, u guste šume, na oštre gorske grebene, da postavi stražu i da svojim grudima odbije udare grobara naše na smrt napaćene zemlje Jugoslavije. Napustiše mekane dušeke, tople sobe, napustiše obitelji, majke, očeve, sestre, ljube svoje i djecu svoju, napustiše bezbrižan život, kafane, napustiše sve i odoše na branik zemlje svoje, grude svoje, odoše da odbrane sve nas, koji ostadosmo u domovima, od sutrašnjeg pokolja, od sutrašnje pljačke onih hijena pod imenom ustaša, a sada partizana, koji spremaju zatvor, palež, grabež i vlast onima sa dna života, onom moralnom i divljem okolišu, od rakije pijanom, od te fizičke i duševne hrane njegove."

Četnika - Hrvata je bilo i na komandnim položajima u Dinarskoj četničkoj diviziji. Posebno se isticao Ivo Jankov, četnički poručnik. Jedan od poznatijih Hrvata - četnika bio je i kapetan Krešimir Vranić, zapovjednik Drugog četničkog odreda jačine oko 2.500 ljudi, uglavnom Hrvata. S njim su u tom odredu oficiri bili poručnik Anton Šuster iz Sušaka i potporučnik Niko Lazarić s otoka Krka (Dinko Šuljak, Tražio sam Radićevu Hrvatsku, Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona, 1988, strana 163-167). Isti autor na 150-toj stranici svoje knjige (dnevnika) kaže da je nakon kapitulacije Italije u Splitu oko 30% Hrvata, takozvane „jugoslavenske orijentacije" dragovoljno pristupilo četnicima.

Inkvizitor
02-03-2015, 13:32
Ovi gore ne slici djeluju ko četnici..mislim vizualno..

Grunf
02-03-2015, 13:53
Čuj je li moguće? Pa vlasnik poskoka bi vjerojatno prvi otišel da se organizira ponovo neki odred. :zubo

Bobani
02-03-2015, 14:07
Justice, pa nastavi dalje. Bilo bi dobro da staviš te slike koje imaš tako da i drugi vide i mogu znati gdje je tko bio.

Ne vidim nikakova problema što su hrvatski Srbi bili u službi svoje domovine po rođenju Hrvatske. To im je bila i dužnost i tim su pokazali svoju lojalnost i odanost Hrvatskoj. Ali gdje strpati i u koju kategoriju ubrojiti one Hrvate koji su bili u četnicima i borili se protiv svoje domovine Hrvatske? Za mene bi oni bili izdajnici.

Inkvizitor
02-03-2015, 14:33
Justice, pa nastavi dalje. Bilo bi dobro da staviš te slike koje imaš tako da i drugi vide i mogu znati gdje je tko bio.

Ne vidim nikakova problema što su hrvatski Srbi bili u službi svoje domovine po rođenju Hrvatske. To im je bila i dužnost i tim su pokazali svoju lojalnost i odanost Hrvatskoj. Ali gdje strpati i u koju kategoriju ubrojiti one Hrvate koji su bili u četnicima i borili se protiv svoje domovine Hrvatske? Za mene bi oni bili izdajnici.

Oni su očito smatrali domovinom kraljevinu Jugoslaviju i s njom krunu Karađorđevića na čelu

Inkvizitor
02-03-2015, 14:34
Čuj je li moguće? Pa vlasnik poskoka bi vjerojatno prvi otišel da se organizira ponovo neki odred. :zubo

Stanoviti koraci su već poduzeti u tom smjeru.:kez

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRX9RYU6rCmLCJAg4BHKizjqisPmNT0S hU6tx9qgB7iWaAwDjAt

Humphrey
02-03-2015, 17:40
Jedina je razlika što niti jedan srbin iz srbije nije pristupio Ustašama.

NorthStand
02-03-2015, 22:35
Stanoviti koraci su već poduzeti u tom smjeru.:kez

http://t2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRX9RYU6rCmLCJAg4BHKizjqisPmNT0S hU6tx9qgB7iWaAwDjAt

međunacionalno oplođivanje je počelo. :D

Bobani
03-03-2015, 02:32
Jedina je razlika što niti jedan srbin iz srbije nije pristupio Ustašama.

Humphrey, vrlo dobro rečeno. Srbi iz Srbije su se osjećali Srbima, dok pravoslavci iz Hrvatske koji su bili u službi Hrvatske Države su se osjećali Hrvatima. Ti Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti su dobili sva prava, kako nacionalna tako isto i vjerska, jer im je hrvatski državno Poglavar Poglavnik dr. Ante Pavelić zajamčio ta prava osnovavši HRVATSKU PRAVOSLAVNU CRKVU 1942. godine, te tako dao ista prava i Hrvatima islamske vjeroispovijesti sagradivši za njih u sred Zagreba Džamiju.
Zamolio bih nekoga tko može pronaći sliku te Džamije i priložiti ju ovdje. Ja sam tražio i nisam ju mogao pronaći. Sve što sam mogao pronaći je lokacije gdje je ta Džamija bila, koju je Titina jugoslavenska vlast srušila i od nje napravila neka skladišta.

Bobani
03-03-2015, 04:25
Oni su očito smatrali domovinom kraljevinu Jugoslaviju i s njom krunu Karađorđevića na čelu

Bravo, Inkvizitor. Tako sam i ja mislio. Jer svak se po svojim nacionalnim osjećajima bori za ono što voli. Poznato je - mi državotvorni Hrvati možemo to požaliti ali nikako zanijekati - da su se četnici i partizani u WW2 borili rame uz rame protiv postojeće Hrvatske Države, koju su Hrvati mukotrpnom borbom poslije punih 839 godina stvorili. A tvrditi danas da su se srpski četnici i jugoslavenski Titini partizani borili jedni protiv drugih je politička srpsko/jugoslavenska smicalica kako bi Hrvate posvadili i na koncu podijeli u dva tabora. Istina je sasvim drugačija, a ta istina je da je unutar srpskog četničkog pokreta i jugoslaveskog Titina pokreta bio isti cilj; borba protiv postojeće Hrvatske Države, s jedne strane, a sa druge da je između Draže Mihailovića četništva i Titina jugoslavenstva bio državni udar za prevlast.To su činjenice potkrijepljene masovnim četničkim prelazom u partizane za isti cilj, bez ikakove kazne ili odmazde zbog četništva.

Justice
03-03-2015, 16:48
https://scontent-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/10980724_942757482422922_7532535582676647849_n.jpg ?oh=f7ee031aeb9ec3132b9bfdef43ec978f&oe=55901153
Ljubomir Pantić
(„Vrbaske novine“, Banja Luka, petak 17. februar 1939. godine)

Ministar „bez lisnice“ u Vladi NDH bio je i magistar farmacije Ljubomir Pantić[1] (18??-19??), apotekar iz Bijeljine i bivši član organizacije „Mlada Bosna“.
On je u aprilu 1945. godine pobegao iz Hrvatske zajedno sa ostalim ustaškim glavešinama.
Međutim, Pantić je shvatio da bi mogao biti lako uhvaćen i isporučen Jugoslaviji, pa je stupio u kontakt sa svojim uticajnim rođakom Rodoljubom Čolakovićem - Roćkom (1900-1983), jednim od tada vodećih komunističkih političara i prvim predsednikom Vlade NR Bosne i Hercegovine.
Nakon nepunih pet meseci provedenih u emigraciji Pantić se uspio vratiti u Jugoslaviju i predati komunističkim vlastima.
Pošto je, imao uticajnog rođaka Rodoljuba Čolakovića proveo je u zatvoru samo tri i po meseca, pa je posle toga bez suđenja pušten da slobodno živi u Beogradu.
Čak je dobio i državnu penziju.[2]

--------------------------------------------------------------
[1] Pantić je do 1941. godine bio i ministar Šuma i rudnika u kabinetu Dragiše J. Cvetkovića (1893-1969), predsednika Vlade Kraljevine Jugoslavije (premijer: 1939-1941).
[2] Barton, Dennis: „ Croatia 1941-1946“ (London: The Churchill History Information Centre, 2007).
https://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10978582_942758315756172_1308480917873832186_n.jpg ?oh=f548c5c9b4cc0125137567bca86399ce&oe=55836A9B&__gda__=1434038802_087d24fc5003cc924ab3e232d420e71 6
General Milan Uzelac u uniformi oficira austrougarske vojske.

Milan Uzelac (1867-1954) je 1941. godine promovisan u čin generala NDH, kao „general zrakoplovstva“.
General Uzelac je još 1912. godine imenovan za komadanta Ratnog vazduhoplovstva Austrougarske vojske[1], a 1920. godine u Kraljevini SHS dobija je poziciju načelnika Odeljenja za vazduhoplovstvo pri Ministarstvu vojske i mornarice (do 1923. godne, kada odlazi u penziju), gde je do penzionisanja imao čin divizijskog generala Jugoslovenske kraljevske vojske.
Po formiranju NDH (1941), Uzelac se priključio Pavelićevim ustašama i organizovao[2] je njihovo ratno vazduhoplovstvo.
Ovaj posao je obavljao do 25. novembra 1941. godine kada je otišao ponovo u penziju.
Posle Drugog svetskog rata proveo je samo dve godine u zatvoru, jer je pušten na intervencu državnog vrha FNR Jugoslavije[3].
General Uzelac je kao penzioner 1954. godine umro u Petrinji, a sahranjen je u Zagrebu.

--------------------------------------------------------------

[1] Nem. Kaiserliche und Königliche Luftfahrtruppen, ili skraćeno – „k.u.k. Luftfahrtruppen“.

[2] Bivši kapetan Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva Vladimir Kren (1903-1948), tj. hr. Vladimir Kern, bio je „zapovjednik Zrakoplovstva NDH“.

[3] Federativna Narodna Republika Jugoslavija (1945-1963).
https://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/1506933_942758789089458_3832128794344637247_n.jpg? oh=ffbddee35ae71b775895c550278b847d&oe=558AFC99&__gda__=1433762306_50415d1df2bffccfc285b10c43d7671 a
General Fedor Dragojlov u uniformi oficira ustaške vojske.

Fedor Dragojlov (1881-1961) je 15. decembra 1942. godine promovisan u čin generala NDH.
Završio je Tehničku vojnu akademiju[1] u Beču, zatim i Ratnu školu[2], te je potom službovao kao oficir u austrougarskoj vojsci, da bi posle Prvog svetskog rata bio i oficir u vojsci Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
Po formiranju NDH (1941), Dragojlov postaje „pročelnik Operativnog odjela u Glavnome stožeru domobranstva“, a od 1943. godine je postao „glavar Glavnogstožernog ureda Oružanih snaga NDH“ (zadužen je za „vojni preustroj“ i „osuvremenjivanje“).
Posle propasti nacističke tvorevine tzv. NDH, general Dragojlov je uspeo pobeći, a umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.

--------------------------------------------------------------

[1] Nem. Kaiserliche und Königliche Technische Militärakademie (1903-1904), ili skraćeno – „k.u.k. Technische Militärakademie“. Ova vojna škola se od 1904. godine preselila iz Beča (nem. Wien) u Medling (nem. Mödling), grad koji se nalazi južno od prestonice Austrougarske monarhije (nem. Österreichisch-Ungarische Monarchie: 1867-1918).

[2] Nem. Kaiserliche und Königliche Kriegsschule, ili skraćeno – „k.u.k. Kriegsschule“.
https://scontent-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/10955689_942758942422776_464314272842054860_n.jpg? oh=c153934a0e0c9687c3d128ef12b6cf8c&oe=558F5607
General Mihajlo Lukić u uniformi oficira jugoslovenske kraljevske vojske.

Mihajlo Lukić (1886-1961) je već 19. aprila 1941. godine promovisan u čin generala NDH („general pješački“).
Završio je Višu vojnu školu za kadete[1] u Karlovcu i Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mestu, te je potom službovao kao oficir u austrougarskoj vojsci, da bi posle Prvog svetskog rata takođe bio oficir u vojsci Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, gde je imao čin pešadijskog brigadnog generala Jugoslovenske kraljevske vojske.
Pre Drugog svetskog rata (1939-1945) predavao je na Vojnoj akademiji u Beogradu.
Po formiranju NDH (1941), Dragičević je obavljao svoju vojnu dužnost kao „zapovjednik Osječke divizije“, „zapovjednik Ličke brigade“, „generalni inspektor pješaštva“ i „zapovjednik 3. domobranskog korpusa NDH“.
https://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/1375981_942759445756059_5775929295512576783_n.jpg? oh=0179f40c29211a43bd2706c93f736d7d&oe=557BA2F7&__gda__=1433604542_d2ca1d3506a09356e11abe55fa879b3 8
General Đuro Dragičević u uniformi oficira austrougarske vojske.

Đuro Dragičević (1890-1980) je 8. jula 1944. godine promovisan u čin generala NDH.
Završio je Tehničku vojnu akademiju[1] u Medlingu (u Austriji), te je potom službovao kao oficir u austrougarskoj vojsci, da bi posle Prvog svetskog rata takođe bio i oficir u vojsci Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
Po formiranju NDH (1941), Dragičević je obavljao svoju vojnu dužnost kao „zapovjednik topništva Zapovjedništva kopnene vojske Ministarstva oružanih snaga“ u NDH, da bi od 1944. godine vršio novu dužnost kao „pročelnik Ureda za vojne dobave“ u Berlinu.
Generala Dragičević je zarobljen od strane Crvene armije ubrzo po ulasku ruskih snaga Nemačku u proleće 1945. godine, te je kao zarobljenik proveo dve godine po logorima u Njemačkoj, a potom i sedam godina u Sovjetskom Savezu.
Pušten je iz ruskog zarobljeništva 1954. godine i otada je živio u Austriji gdje je i umro.

--------------------------------------------------------------

[1] Nem. Kaiserliche und Königliche Technische Militärakademie (1904-1918), ili skraćeno – „k.u.k. Technische Militärakademie“.
https://scontent-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/l/t1.0-9/544951_942760022422668_571174520848021800_n.jpg?oh =7857b7a22b037870db958202903bcda5&oe=557ECA96
General Zvonimir Strimaković u uniformi oficira jugoslovenske kraljevske vojske.

Zvonimir Strimaković (1891-1974) je 15. septembra 1944. godine promovisan u čin generala NDH.
Završio je Kadetsku školu u Sremskoj Kamenici, Generalštabni kurs u austrougarskoj vojsci, te je potom službovao kao oficir u austrougarskoj vojsci, a takođe posle Prvog svetskog rata završava Višu školu Vojne akademije u Beogradu, čijoj se vojsci priključio.
https://scontent-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/10968525_942760182422652_5951455205163903223_n.jpg ?oh=10a0b723964bb83ea59cdd0ac2d90208&oe=557FCE12
General Jovan Iskrić u uniformi oficira austrougarske vojske.

Jovan Iskrić (1884-1961) je 30. oktobra 1944. godine promovisan u čin generala NDH.
Bio je oficir austrougarske vojske i kasnije vojske Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
U NDH je obavljao razne dužnosti, kao što su „voditelj I. odsjeka“, „izvjestitelj“ i „pročelnik u Osobnom odjelu Ministarstva oružanih snaga“.
Generala Iskrić je kao penzioner 1961. godine umro u Zagrebu.
https://fbcdn-sphotos-f-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10422575_942760349089302_8574309808113404447_n.jpg ?oh=48b3c7b42e79f5376e5a3580fe9180a7&oe=5585C598&__gda__=1433675793_c40fd03d3ae9b4159e6734ba88900d1 d
General Dušan Palčić u uniformi oficira ustaške vojske.

Dušan Palčić (1881-1963) je promovisan u čin generala NDH, sa titulom „krilnik“ (najviši čin u Ustaškoj vojnici Nezavisne države Hrvatske)
Bio je oficir austrougarske vojske i kasnije vojske Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
Po formiranju NDH (1941), Palčić je najpre radio za „Glavni stožer domobranstva“, a potom postaje „državni tajnik“, te „državni vođa rada“.
General Palčić je kao penzioner 1963. godine umro u Zagrebu.
https://scontent-ams.xx.fbcdn.net/hphotos-xfp1/v/t1.0-9/10968413_942760485755955_540307161477449364_n.jpg? oh=1979d0be66ddc8123cecb94e6505db04&oe=558B41F5
General Miroslav Opačić u uniformi oficira jugoslovenske kraljevske vojske.

Miroslav Opačić (1888-1968) je 10. juna 1941. godine promovisan u čin generala NDH.
Službovao je kao oficir u vojsci Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, gde je imao čin inžinjerijskog brigadnog generala Jugoslovenske kraljevske vojske.
U Pavelićevoj NDH se i penzionisao 1944. godine.
https://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10425146_942760645755939_2385625735171709724_n.jpg ?oh=7fb7ccfeb019e669388834a815f2120b&oe=557DFAC1&__gda__=1430949960_98c6a160fe497a719bc5be98f8d695d 3
General Delimir-Delko Bogdanić u uniformi oficira ustaške vojske.

Đokica Delimir-Delko Bogdanić (1910-1945) je promovisan maja 1944. godine u čin pukovnika („pukovnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga“), ranije je bio „zapovjednik bojne“ (major) u zloglasnoj ustaškoj Crnoj legiji.
Posle propasti nacističke tvorevine poznate kao NDH, Bogdanić se nastavio boriti za ustašku stvar u tzv. „križarskim bandama“[1].
Umro je[2] posle rata 30. novembra 1945. godine tokom čišćenja terena od ustaških kriminalnih grupa koje su vršili operativci OZNA[3].

--------------------------------------------------------------

[1] Križari (hr. Križari) – naziv za hrvatske kriminalne bande koje su preostale u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini posle uništenja regularnih vojnih formacija NDH, a koje su još neko vreme izolovano delovale u periodu od 1945. do 1950. godine. Na području Hercegovine, neke križarske grupe su nosile naziv – Škripari (hr. Škripari).

[2] Izvršio je samoubistvo, aktiviranjem ručne bombe u zemunici u kojoj se krio, kada je video da je okružen. Leš mu je bio potom izložen iza gospićkog zatvora.

[3] Odeljenje za zaštitu naroda (skr. OZNA) – kotraobaveštajna služba Narodno oslobodilačke vojske Jugoslavije (skr. NOVJ) nastala u toku Drugog svetskog rata (u Jugoslaviji), a nastavila je da radi i po oslobođenju u FNR Jugoslaviji. Formirana je 13. maja 1944. godine, a marta 1946. godine reorganizovana (podeljena) je u Upravu državne bezbednosti (skr. UDBA) i Kontraobaveštajnu službu (skr. KOS) Jugoslovenske armije.

Justice
03-03-2015, 16:57
Jedina je razlika što niti jedan srbin iz srbije nije pristupio Ustašama.
Ima tu jos razlika,ako se podublje izanalizira.Prvo,svi ovi generali Srbi u NDH,nisu obicna raja,vec ljudi koji su bili ambiciozni i koju su bili spremni da se odreknu svega za polozaj u drustvu.Druga primetna razlika je i ta sto je kod Hrvata bio masovan odaziv u redove cetnika,dok to nije bio slucaj sa Srbima i ustasama.Nije postojao ni jedan srpski ustaski odred,dok vec jeste cetniski bataljan sa blizu 2500 Hrvata u njemu.Nije to sve tako crno -belo,kao sto se mislio.Izgleda da ni Njegovo Velicanstvo -kralj Jugoslovenski ,nije ostavio lose uspomene Hrvatskom narodu,cim je bio toliki odaziv medju Hrvatima.

caporegime
03-03-2015, 17:52
Ima tu jos razlika,ako se podublje izanalizira.Prvo,svi ovi generali Srbi u NDH,nisu obicna raja,vec ljudi koji su bili ambiciozni i koju su bili spremni da se odreknu svega za polozaj u drustvu.Druga primetna razlika je i ta sto je kod Hrvata bio masovan odaziv u redove cetnika,dok to nije bio slucaj sa Srbima i ustasama.Nije postojao ni jedan srpski ustaski odred,dok vec jeste cetniski bataljan sa blizu 2500 Hrvata u njemu.Nije to sve tako crno -belo,kao sto se mislio.Izgleda da ni Njegovo Velicanstvo -kralj Jugoslovenski ,nije ostavio lose uspomene Hrvatskom narodu,cim je bio toliki odaziv medju Hrvatima.

pa vlast u ndh je ipak bila koliko toliko organizirana da bi postojanje nekakvih srpskih ustaških odreda bilo suvišno.
srbi, pravoslavci ili kako god hoćeš bili su redovito raspoređeni po regularnim postrojbama.
što se tiče ovog drugog, kraj aleksandar je osta u tako dobroj uspomeni među hrvatima da je orjunašima ostala još jedina opcija da odu u četnike i traže zaštitu u okviru četničkog pokreta jer bi im boravak na slobodi mogao znatno naškoditi zdravlju.

Justice
03-03-2015, 18:45
Cetnicke devojke u Splitu,razglednica iz Slipta(mislim kraj 1944-te,nisam siguran)
https://static.kupindoslike.com/ZABRANJENA-ISTORIJA-CETNICI-NA-SPLITSKOJ-RIVI_slika_L_26729665.jpg

Justice
03-03-2015, 20:09
jer im je hrvatski državno Poglavar Poglavnik dr. Ante Pavelić zajamčio ta prava osnovavši HRVATSKU PRAVOSLAVNU CRKVU 1942. godine
Mene samo zanima kako je ovo moguce,da neko ko nije pipadnik Pravoslavne Crkve,osnuje sopstveni ogranak iste,i to jos bez Blagoslava nadleznog Pravoslavnog Patrijarha,odnosno kako je moguce osnovati autonomnu pravoslavnu Crkvu,bez blagoslova i saglasnosti Autokefalne Crkve?!
Sta ti mislis Bobani?Ko je dao ovlascenje Anti Pavelicu,i u cije ime je on osnovao HPC,koju inace ni jedna pravoslavna Crkva na svetu ne priznaje.Cak nikad nije bila priznata ni od Katolicke Crkve.

NorthStand
03-03-2015, 20:51
vlast NDH je nacistička, ali zato bato nitko nema problema s komunsitičkom vlasti onog majmuna tita. on je oličenje dobrote i sunca, legalno izabran od naroda, i nitko ne sme da mu vlas s glave skine. koliko su narodi na ovim prostorima retardirani, dokaz je upravo taj Tito, koga mi možemo popušit i za koga se mi možemo borit, to malo tko može. ali ne čudi me to, pa taj i slični degenerici i da se danas pojavi u bilo kakvom sukobu ovdje imao bi pozamašnu količinu boraca. jer je retardiranost na vrlo visokoj razini na ovim prostorima, to čak nema veze s pismenosti kao ona teza pismeni su ljevičari a desničari su nepismeni, ja sam upoznao bezbroj visoko školovanih ljudi koji su kreteni ko karatkeri a politički su kreteni na još većem stupnju.

tako da, pismenost ti malo pomaže, ako si ti ko osoba idiot i kreten i ako podržavaš nešto što veze nema s zdravom pameti. kao što je bila ta jugoslavija tito partizani komunizma, koja normalna osoba će se borit za to ? ja odgovorno tvrdim da i oni što su bili normalni, nisu bili normalni čim su u partizanima završili.

a što se tiče pavelića, i NDH općenito nikad se o tome neće objektivno na ovim prostorima pričat, jer su ljudi previše izdebilizirani nakon 2 svijetskog rata i propagande koju su komunisti i zapadni idioti vodili protiv NDH i trećeg rajha, meni prvom puca kurac za fašizam i musolinija niti sam ikad te talijane doživljavao ozbiljne, ali zbog njih ići u partizane i podržavat jugoslaviju da bi spasio komad zemlje i mora, jednostavno to mi je van svake pameti i to nikad ne bih napravio. ma da su nam okupirali još puta 5 teritorija i cijelo more, ne bih jer je alternativa njima još gora, ne znam zašto su neki mislili da je Tito i komunizam Jugoslavija bolje riješenje od fašizma italije musolnija? meni to recimo ne ide u glavu, zašto oni to i dan danas misle, i prikazuju tita i komunizam ko spas od okupacije, kao da nismo okupirani te 1945 i to još drastičnije nego 1941.

i šta su to fašisti i nacisti okupirali, kad su ovi prostori bili okupirani kraljevinom jugoslavijom već 1918, niti je kraljevina niti je SFRJ stvorena voljom naroda, bilo kojeg na ovim prostorima pa mi nije jasno na konto čega oni brane to sve i pričaju priče kako su komunisti oslobodili zemlju, kao da je ona bila slobodna prije dolaska nacista i fašista, i kao da je od 1945 opet slobodna pa oni nama pričaju kako su je oni oslobodili, a da ne govorim da nakon 45 godina njihove vladavine ovi prostori su unazađeni jedno 100 godina najmanje smo usporeni i zaostajt ćemo u svemu još jako dugo za zapadnim državama. jedna Kina ko komunistička država, ima željeznice metroe promet sve na sto puta višoj razini od nas, razvijaju se daleko brže iako imaju daleko više gladnih, ali se to sve više smanjuje kako se razvijaju. dakle, jedna Kina prije 25 godina je bila u rupi, a mi smo tad bili još ok, a danas nakon 25 godina postkomunističke vladavine kine nas je prešišala u gotovo svemu, ali ono što birne ne samo kina već poljska mađarska češka pogledajte kako su oni živjeli 1991, a kako mi, a kako žive danas a kako mi živimo danas. nevjerojatno nešto, ali su se oni zato temeljito obračunali s avetima komunizma i svim ostacima istog, kao i simbolikom povezivanja s istim. što mi nismo, jer su nam djeca partizana komunista udbaša posvuda inflitrirana u sustav i dalje brane neobranjivo, slave tita i pričaju priče za laku noć kako bez njih ne bi bilo ni naše države svijeta ni vjerojatno se zemlja ne bi okretala oko sunca da nije bilo tita i antifašizma i komunizma. nevjerojatno je koliko su ljudi na ovim prostorima glupi, i povodljivi, jebote dovoljno mi je znat kakvi su to Hrvati koji se s srbima rame uz rame bore i ubijaju vlastiti narod, i uništavaju vlastitu državu, meni dovoljno da znam o kakvim je bolesnicima riječ.

iako treba biti pošten pa reći, da ima Srba koji su bolji i veći Hrvati od puno hrvata. i takvima bi uvijek pružio ruku bez problema, i prije nego ovim našim komunjarama i idiotima koji se pretvaraju da rade za opće dobro tako da smišljeno rade sve ono što su radili njihovi očevi za vrijeme komunizma. a što je išlo direktno na štetu hrvatske i hrvata.

caporegime
03-03-2015, 21:07
Mene samo zanima kako je ovo moguce,da neko ko nije pipadnik Pravoslavne Crkve,osnuje sopstveni ogranak iste,i to jos bez Blagoslava nadleznog Pravoslavnog Patrijarha,odnosno kako je moguce osnovati autonomnu pravoslavnu Crkvu,bez blagoslova i saglasnosti Autokefalne Crkve?!
Sta ti mislis Bobani?Ko je dao ovlascenje Anti Pavelicu,i u cije ime je on osnovao HPC,koju inace ni jedna pravoslavna Crkva na svetu ne priznaje.Cak nikad nije bila priznata ni od Katolicke Crkve.

odričeš nekome pravo da osnuje svoju vjersku organizaciju i nazove je kako hoće?
pa nije ima zaštićeno u zavodu za intelektualno vlasništvo.
po meni, najviše što netk omože reći je da je ne priznaje kao takvu po imenu ali odricati pravo .......
to se onda zove monopol na vjeru a to i nije baš po kristovom nauku

Bobani
03-03-2015, 21:45
Mene samo zanima kako je ovo moguce,da neko ko nije pipadnik Pravoslavne Crkve,osnuje sopstveni ogranak iste,i to jos bez Blagoslava nadleznog Pravoslavnog Patrijarha,odnosno kako je moguce osnovati autonomnu pravoslavnu Crkvu,bez blagoslova i saglasnosti Autokefalne Crkve?!
Sta ti mislis Bobani?Ko je dao ovlascenje Anti Pavelicu,i u cije ime je on osnovao HPC,koju inace ni jedna pravoslavna Crkva na svetu ne priznaje.Cak nikad nije bila priznata ni od Katolicke Crkve.

Poštovani kolega Justice samo Vaše koristničko ime "Justice" naslućuje da se Vi bavite ili trebali bi se baviti pravdom, jer ime "Justice" na engleskom znači pravda. Dakle, potražite malo po internetu Poglavnikovu Zakonsku Odredbu iz 1942. godine o osnivanju Hrvatske Pravoslavne Crkve. Ako ju ne uspijete pronaći, javite se Vašim komentarom i netko će se potruditi Vam ju pronaći tako da se samo osvijedočite u istinitost ovog povijestnog dokumenta. Usput tu je bio nazočan i pravoslavni poglavica i dao svoje odobrenje.

Justice
03-03-2015, 21:50
odričeš nekome pravo da osnuje svoju vjersku organizaciju i nazove je kako hoće?
pa nije ima zaštićeno u zavodu za intelektualno vlasništvo.
po meni, najviše što netk omože reći je da je ne priznaje kao takvu po imenu ali odricati pravo .......
to se onda zove monopol na vjeru a to i nije baš po kristovom nauku
Pod broj jedan postoji protokol u svim institucijama koji treba da se sledi ,da bi nesto bilo legalno.A nije legalno,ako neko ko nije pravoslavac i to jos iz politickih,a ne verskih razloga i bez blagoslova nadlezne Crkve pokusava organizirati nesto kako mu se"cefne". Moze li Zidov osnovati katolicku izraelsku Crkvu bez konsultacija,tek onako kako mu dune promaja u glavi?Naravno da ne moze.Mora da ide kod Pape u Rim.Tako isto ne moze militanti lider da postavlja patrijarha,ni papu.
Pod broj dva,svakom je jasno da je ova verska zajednica stvorena radi udara na SPC i njenu bastinu na teritoriji danasnje Republike Hrvatske.
Dalje,zar Kolinda prilikom inauguracije za predsednicu Hrvatske,nije izjavila:"Po meni je Hrvat i onaj ko je pravoslavne veroispovesti i ko je Srbin po nacionalnosti".
Kako je to izvodljivo da jedan covek ima dve nacinalnosti?:zubo
Asimilacija je ocigledna.Danas se Srbi u Hrvatskoj uglavnom izjasnjavaju kao pravoslavci,dok Srbin,bas i nije pozeljno.
http://www.intermagazin.rs/ratko-dmitrovic-zasto-srbi-u-hrvatskoj-nisu-vise-srbi-vec-pravoslavci-i-kakve-to-ima-veze-sa-hrvatskom-pravoslavnom-crkvom/

Bobani
03-03-2015, 22:55
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA STVORENA ZA VRIJEME NDH 1942.

Kliknite na Wikipediju i potražite što god hoćete glede ove teme.


Trebamo vaše mišljenje!
Kako će ova stranica rasti za sljedećih milijardu korisnika?
[ Help with translations! ] zatvori
Germogen Maksimov
Germogen
Poglavnik Ante Pavelić, ministar Andrija Artuković i Germogen (1942. godine, u vrijeme NDH).
Poglavnik Ante Pavelić, ministar Andrija Artuković i Germogen (1942. godine, u vrijeme NDH).
Pravo ime Grigorij Ivanovič Maksimov
Rođen 10. siječnja 1861.
Stanjica Nagorska
Umro 30. lipnja 1945.
Zagreb
Zaređen 1887.
Portal: Kršćanstvo
Germogen (Stanjica Nagorska, na Donu, 10. siječnja 1861. – Zagreb, 30. lipnja 1945.), rođen Grigorij Ivanovič Maksimov, bio je mitropolit zagrebački.

Sadržaj [sakrij]
1 Životopis
2 NDH i Hrvatska pravoslavna crkva
3 Smrt
4 Hrvatski pravoslavni mučenik
5 Izvori
6 Vanjske poveznice
Životopis[uredi VE | uredi]
Grigorij Ivanovič Maksimov rodio se u Stanjici Nagorskoj na Donu, Rusija, 1861. godine.[1] Teologiju je završio u Kijevu a za parohijskog svećenika rukopoložen je 1887. godine.

Zamonašio se 1909. godine i postao arhimandrit, a 1910. godine postao je episkop namjesnik Donske eparhije u Novočerkasku.[1] Bio je također profesor i starješina bogoslovlja u Saratovu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata imenovan je arhiepiskopom jekaterinoslavskim i mitropolitom novomoskovskim.[2] Nakon Oktobarske revolucije napušta Rusiju (1920. godine) i boravi neko vrijeme u Grčkoj na otoku Lemnosu i na Svetoj Gori (Atos), a potom 1921. ili 1922. dolazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i boravi u manastirima Ravanica i Rakovac te, potkraj tridesetih godina, odlazi u manastir Hopovo na Fruškoj gori.

NDH i Hrvatska pravoslavna crkva[uredi VE | uredi]
Kada je 1942. godine osnovana Hrvatska pravoslavna crkva, izbor njezina poglavara, s potrebnima hijerarhijskim častima te duhovnima i moralnim odlikama, postao je jednim od glavnih pitanja. Nakon konzultiranja i suglasnosti viših pravoslavnih dostojanstvenika, izbor je pao na Grigorija Ivanoviča Maksimova, kojemu se on i odazvao, pritom je njegovo rusko podrijetlo nedvojbeno bilo izrazom političkog kompromisa.[1] U stvaranju HPC-a kontaktirane su i ostale pravoslavne crkve te Patrijaršija u Carigradu a Srpska pravoslavna crkva je pri tome navodno nastojala oko uspostave Hrvatske pravoslavne crkve kao privremenog rješenja kako bi se spasilo što više srpskoga stanovništva.[1] Prema Ustavu HPC-a (broj: CLXIV-1386-Z-1942.) od 5. lipnja 1942., poglavar je trebao biti patrijarh, postavljen i posvećen u sporazumu s vaseljenskim patrijarhom u Carigradu a vodstvo Srpske pravoslavne crkve bilo je suglasno s izborom Maksimova, ali se protivilo njegovu imenovanju patrijarhom.[1] HPC je prema svom ustavu bila autokefalna i episkopalna.[2]

Smrt[uredi VE | uredi]
Mitropolit Germogen je, na montiranome sudskom procesu, od Vojnog suda Komande grada Zagreba, 29. lipnja 1945. godine, osuđen na smrt strijeljanjem. Kazna je izvršena 30. lipnja 1945. godine.[1]

Hrvatski pravoslavni mučenik[uredi VE | uredi]
Dne 23. rujna 2010. godine i Ruska Istino Pravna Pravoslavna Zagranična Crkva (RIPC) u Odesi proglasila je Preosv. Germogena i ostale, 1945. godine, umorene svećenike HPC-a pravoslavnim mučenicima.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]
↑ Jump up to: 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 CPI: Vladimir Geiger, Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine, preuzeto 26. ožujka 2012.
↑ Jump up to: 2,0 2,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 129.
Jump up ↑ Na 66. obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima, preuzeto 27. ožujka 2012.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
(engl.) Miloš Obrknežević, Development Of Orthodoxy In Croatia And The Croatian Orthodox Church, prijevod članka iz Hrvatske revije, objavljenoga 1979. godine
Na 66. obljetnicu smrti hrvatskih pravoslavnih svećenika svi umoreni proglašeni su mučenicima-svecima, članak na hrvatskipravoslavci.com
Kategorija: Pravoslavlje u Hrvatskoj

Bobani
04-03-2015, 00:33
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA

(Svima na uvid da pronađu ISTINU. Poglavnik dr. Ante Pavelić zaštićivao sve stanovnike Hrvatske od svih stranih zavojevača i ubojica, a ovaj komunistički i jugoslavenski sud u Zagrebu ga proglasuje "zlčincem" a Tita "osloboditeljom" a da pri tome ne kažu "osloboditeljem" čega i da je po naređenju Tita ubijen Gremogen Maksimov, Metropolit Hrvatske Pravoslavne Crkve. mo.)

Aquila chrysaetos:
donosimo one dijelove sudske presude koji se odnose na mitropolita Germogena:

VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA

Sud. broj: 290/45.

U I M E N A R O D A J U G O S L A V I J E !

Vojni sud Komande grada Zagreba sastavljen od kapetana Ranogajec Vlade kao pretsjednika, majora Rapaić Ljubodraga i redova Borovac Jovana kao članova suda, Radan Dr. Ota kao zapisničara, a u prisutnosti Popović Dr. Zdravka sudskog istražitelja kao zastupnika optužbe u krivičnom predmetu protiv okrivljenog Filipović-Majstorović Miroslava i družine, radi djela iz čl. 13 i 14
U.V.S. nakon odrđanog glavnog pretresa, u prisustvu okrivljenih donio je dne 29. VI. 1945.

p r e s u d u
/…/

2/ Okrivljeni GERMOGEN MAKSIMOV, sin pok. Ivana, rođen 10.I. 1861 u Stanjici Negavskoj /Donska oblast/ dovršio teologiju u Kijevu, rukopoložen za svećenika u Novočerskatu, episkop, navodno neosudjivan.
/…/
k r i v i s u:
/…/
napose su krivi:
/…/
2/ GERMOGEN MAKSIMOV što je
a) primio položaj ime i naslov metropolite zagrebačke, a kasnije i patriarha, tzv. hrvatske pravoslavne crkve, koja je bila stvorena po zločincu Paveliću da bi se što lakše ostvarila posvemašna okupacija Jugoslavije, i da bi se razbilo jedinstvo srpskog naroda u Hrvatskoj i izazvao bratoubilački rat, a sve to u namjeri da posluži okupatoru da što lakše porobi narode Jugoslavije i kako bi se što bolje sakrili ustaški zločini, počinjeni nad nevinim stanovništvom,
b) sa toga položaja i kroz tu organizaciju po nalogu Pavelića, a u službi stranoga zavojevača nasilno provodio i tjerao u članstvo Srbe u tzv. hrv. prav. crkvu te je na taj način skrivio smrt hiljadama Srba koji su prilikom tih prevodjenja u masama ubijeni,
c) sa toga položaja kroz tu organizaciju po nalogu i u službi okupatora raspirivao nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju, pokušavajući na taj način izazvati bratoubilački rat, a sve to u namjeri slabljenja jedinstvenog otpora naroda Jugoslavije protiv stranog zavojevača,
d) sa tog položaja i kroz tu organizaciju podržavao tijesne političke i prijateljske veze sa vrhovnim funkcionerima okupatora i njegovog terorističkog napadača, te stavljajući se u potpunu službu okupatora harangirao je na sastancima formacije Čerkeza na pokolj mirnog i nevinog stanovništva,
e) godine 1942. izdao poslanicu po nalogu okupatora, u kojoj je pozivao pripadnike narodno-oslobodilačkog pokreta, da napuste borbu protiv okupatora i da se vrate svojim kućama, te je na taj način stavljajući se potpuno u službu okupatora pokušao razbiti jedinstvo narodno-oslobodilačkog fronta i oslabiti borbu, te omogućiti okupatoru i njegovim slugama, da izvrše što lakše pokolj nad narodima Jugoslavije, dakle je počinio krivično djelo služenja okupatoru i njegovim pomagačima i djelo pomagača i podstrekača na masovna ubijanja naroda i uništenje narodne imovine.
/…/
Opisnim djelima svi okrivljeni počinili su krivična djela ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja iz čl. 13. i 14. Uredbe o vojnim sudovima. Stoga se okrivljeni presudjuju na osnovu propisa čl. 13. i 14. u vezi sa propisima čl. 16. i 17. UVS i to:
/…/
II. Na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak gradjanske časti i konfiskaciju imovine: 1/ Germogen Maksimov /…/.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Njemački fašizam u provedbi svojih imperijalističkih ciljeva služio se svim sretstvima, da bi što brže i potpunije ostvario svoj cilj tj. porobljavanje naše zemlje.
/…/
U tom svom radu naišao je na potporu i pomoć medjunarodne reakcije i najistaknutijih reakcionera u pojedinim zemljama. Svako sredstvo za postizavanje toga cilja, počam od na oko najnevinijih društava, pa do otvorenog terora vršenim masovnim hapšenjima, odvodjenjima u logore, mučenjima po tamnicama, klanjem, ubijanjem maljem i drugim zvjerskim ubistvima, paležom i pljačkom, bilo je upotrebljavano. Unazad desetak godina fašizam je uz pomoć domaće reakcije i uz podršku starih protunarodnih vlasti pripremao teren za porobljavanje Jugoslavije.
/…/
Nije slučajno da su Germogen i Popp i Muftić i Guberina preko na oko različitih organizacija služeći i suradjujući sa istim gospodarom, radili na istoj liniji, harangirajući naše narode jedne na druge raspirujući rasnu i vjersku netrpeljivost i šovinizam.
/…/
Kada su uvidjeli da se terorom vršenim nad srpskim pučanstvom u Hrvatskoj ne može slomiti jedinstveni otpor Jugoslavije, njemački imperijalisti naredili su preko zločinca Pavelića izdajničkoj grupi reakcionera, okupljenih oko Germogena, koja je u većem svom dijelu već jedanput izdala svoj nalog, da se formira neka radna organizacija u vidu tzv. hrvatske pravoslavne crkve. Ta neka radna organizacija imala je zadatak, da obećavši Srbima u Hrvatskoj slobodu i miran život, odvrati Srbe od aktivnog učešća u narodno-oslobodilačkoj borbi i tako oslabi jedinstveni otpor naroda Jugoslavije protiv fašističkog okupatora. Oni od Srba, koji su se dali zavesti obećanjima da mogu mirno živjeti kod
svojih kuća, krvavo su platili tu svoju lakovjernost, što svjedoče popaljena sela Kalnika, Bilogore, Slavonije, Bosanske i Sremske posavine, te poklani i na zvjerski način po ustašama i njemcima pobijeni srpski stanovnici tih sela, koja su stradala nakon formiranja tzv. hrvatsko-pravoslavne crkve i unatoč toga, što su stupili u tu nakaradnu organizaciju.
U stvaranju te tzv. pravoslavne crkve i u daljnjem provodjenju u život zadataka koji su pred nju postavljeni, istakli su se Germogen, Kupčevski, Mrihin, Borisov, Cvijanović, Mifka i Glavaš.
/…/
Rad tih i njima sličnih okupatora, u našoj zemlji imao je za posljedicu milione uništenih života, opustošenu, popaljenu i opljačkanu zemlju, a sada je na njima red da slože račun i podnesu odgovornost za zločine i nasilja izvršena nad narodom i za svoj izdajnički i zločinački rad u korist fašizma.
Smrt fašizmu - sloboda narodu !
Zapisniar
M.P.
Pretsjednik:
/potpis nečitljiv/

VOJNI SUD KOMANDE GRADA ZAGREBA

Da je ovaj prepis vjeran svom originalu tvrdi: Zemaljska Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača
Zagreb dne 22. XII. 1945.
(Pečat s nadnevkom i potpisom kojim je ovjeren prijepis. Desno od ovjere kružni pečat: FEDERALNA DRŽAVA HRVATSKA / ZEMALJSKA KOMISIJA ZA
UTVRĐIVANJE ZLOČINA OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAČA).

Sažetak
Ustaška je vlast na bilo koji način željela “riješiti” srpsko pitanje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH). Kad program iseljavanja i fizičkog uništenja srpskoga pravoslavnog stanovništva, a potom i prijelazi pravoslavaca na katolicizam nisu uspjeli, rješenje se tražilo u uspostavi Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) kao sredstva odmicanja pravoslavnog stanovništva od nacionalne identifikacije sa srpstvom. Osnivanje HPC-a u NDH 1942. predstavljalo je zaokret u politici NDH spram Srba, pri čemu se vjerovalo da će time prestati i progoni te represalije nad njima. Poglavarom HPC-a u dostojanstvu metropolita imenovan je Grigorij Ivanoviči Maksimov Germogen, podrijetlom Rus. Nakon rata i propasti NDH
Hrvatska je pravoslavna crkva raspuštena, a mitropolit Germogen je uhićen 1945. kada su u Zagrebu usklađeno djelovale komisije za utvrđivanje ratnih zločina i Vojni sud II. jugoslavenske armije te narodni sudovi i sudovi časti, koji su nekoga proglašavali krivim bez valjanih dokaza i prije prikupljanih dokaza.
Sve to potiče sumnju u vjerodostojnost sudskih procesa “narodnih vlasti”. Mitropolit Germogen je suđen u procesu protiv Miroslava Filipović-Majstorovića i “družine”, ukupno 58 okrivljenika, na montiranome sudskom procesu Vojnog suda Komande grada Zagreba, koji ga je, na temelju slobodnog tumačenja Uredbe o vojnim sudovima, 29. lipnja 1945. osudio na smrt strijeljanjem. Hrvatska pravoslavna crkva je brojila 61 svećenika i svi su osuđeni na smrt streljanjem!

Aquila chrysaetos:
Kako hrvatska riječ "samo-stalnost" na grčkom jeziku znači "auto-kefalu", popularno rečeno autokefalnost, onda se crkvena jurisdikcija odnosi isključivo na autokefalnost pravoslavne crkve u granicama jedne države, i ne može imati jurisdikciju nad pravoslavnim vjernicima u drugoj državi, bez obzira na nacionalne korijene.
Propis o autokefalnosti pravoslavnih crkava donesen je na "Ekumenskom koncilu u Kalcedonu" davane 451. godine, dakle u doba ranog Bizanta, i kao takav je bio i ostao temeljni akt ustrojstva nacionalnih-državnih pravoslavnih crkava.
Edikt o autokefalnosti glasi:
„Pravoslavne crkve su vezane uz državu i ne mogu imati izvandržavnu jurisdikciju"!
Istine izlaze iz grobova i otkrivaju se monstruozni zločini komunizma, počinjeni u poslijeratnim vremenima „mira". Sve do nedavno, bilo je zabranjeno govoriti, ne samo o Alojziju Stepincu, nego i o tisućama pravednika, među kojima su i brojni vjerski poglavari.
Dana 29. lipnja (6. mjeseca) godine 1945. uhićeni su, a već sutradan, 30. lipnja strijeljani:
- poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit Grigorij Ivanović Maksimov – Germogen, s brojnim predšasnicima Hrvatske pravoslavne crkve.
- poglavar Evangelističke crkve u Hrvatskoj, biskup Philipp Popp
- poglavar Islamske zajednice Ismet efendi Muftić, zagrebački muftija.

Dajemo pregled osnivanja autokefalnih pravoslavnih crkava:
- Rusija 1589.,
- Grčka 1830.,
- Crna Gora 1852 (ukinuta 1918.),
- Rumunjska 1864.,
- Bugarska 1870.,
- Srbija 1879.,
- Albanija 1917.,
- Gruzija 1917.,
- Hrvatska 1942. (ukinuta 1945.)
Pojedine vjerske zajednice u nekim državama su osnovale autokefalne pravoslavne crkve nakon političke zrelosti i društvene organiziranosti;
- Makedonija 1951.,
- Japan 1970.,
- US Amerika 1971..
Od nedavno imamo i obnovljene autokefalne pravoslavnu crkve u oslobođenim državama:
- Ukrajinska (Kijevska), obnovljena 1995.
- Crne Gore, obnovljena 2006.

Navedimo činjenicu, da je na osnovu autokefalnog propisa iz Kalcedona, za cijelo području kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca (SHS) godine 1920. ukinuta hrvatska pravoslavna crkva pod nazivima Grčko katolička i Grčko istočna. Uredbom o osnivanju Srpske pravoslavne crkve s jurisdikcijom nad svim pravoslavcima kraljevinu Srba-Hrvata-Slovenca (SHS), kasnije nazvana Jugoslavija, kralj Petar I. Karađorđević izjednačio je pravoslavlje svih naroda Jugoslavije sa srpstvom, i tako izvršio kulturocid nad hrvatskim nacionalnim bićem.

Aquila chrysaetos:
Već sam pomislio da je politika udaljila se od vjere i vjerskih skupina, ali ... Izgleda da predsjednik nema drugog posla, a osim toga postoji zakon o udrugama pa bi bilo dobro da poštuju se zakonski akti. Već je Ustav RH prekršen u Zadarskoj skupštini da bi ze zadovoljilo naše blago.


Odgovor Predsjednika Hrvatske Ive Josipovića episkopu dalmatinskom G. Fotiju

Vaše Preosveštenstvo,
Zahvaljujem Vam na čestitkama koje ste mi uputili u povodu izbora za Predsjednika Republike Hrvatske, te na dobrim željama za uspješno obavljanje ove odgovorne dužnosti. Upoznat sam sa situacijom vezanom za oglašavanje predsjednika Hrvatske pravoslavne zajednice i njegove najave osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve. U namjeri osnivanja i registriranja Hrvatske pravoslavne crkve kao vjerske zajednice spomenuti gospodin poziva se na kontinuitet s Hrvatskom katoličkom crkvom utemeljenom u lipnju 1942. godine, na inicijativu Ante Pavelića, u vrijeme Nezavisne države Hrvatske. Zbog pozivanja na ustaški režim i negativne konotacije koje Hrvatska pravoslavna crkva nosi iz toga razdoblja, provokativna i neodmjerene izjave predsjednika Hrvatske pravoslavne zajednice mogu biti shvaćene kao poziv na netoleranciju i nesnošljivost prema drugim pravoslavnim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, pa iu širem društvenom okruženju.
Uvjeti za registraciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj propisani su Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica. Formulacija iz članka 3 (stavak 1) ističe da "vjerske zajednice u promicanju vjere i drugom svom djelovanju ne smiju širiti netrpeljivost predrasude prema drugim vjerskim zajednicama i njihovim vjernicima ili drugim građanima", što se može isčitati iz izjave predsjednika Hrvatske pravoslavne crkve, u kojoj pretendira na preuzimanje članstva odnosno vjernika ostalih pravoslavnih zajednica u Hrvatskoj. To je neprimjeren govor u zemlji u kojoj, unatoč ratnim stradanjima, ekumenski duh nije sasvim zaboravljen, a što se jasno može prepoznati i iz Vaših riječi.
Uvjeravam Vas da ću se uvijek zalagati za poštivanje ljudskih prava i zakona koji vrijede u našoj domovini, pa tako iu ovom slučaju koji Vas je opravdano uznemirila.
S poštovanjem,

Predsjednik Republike Hrvatske
Dr. Ivo Josipović

Ante_Bruno_Busic:
Ovo sve naveno je glupost iz cistog razloga sto nema hrvata pravoslavaca tjekom povjesti. Vec postoje ljudi iz mjesanih brakova koji bi da nastave da budu pravoslavci na temelju uvjeranja da je to put koji Bog zahtijeva a ne zele se nacionalno protiviti drustvu u kojem zive.
Poglavnik kao katolik nema nikakva ovlascenja da ustolicava pravoslavnu crkvu. To bi bilo kao da Milosevic ustolicava ustavnom promjenom "srpsku katolicku crkvu" (bez odobrenja pape) i preko noci sve bunjevic i sokci u vojvodini i srbiji postaju srbi katolici.
Naravno da takvo nesto je zlocin jer je predmet politike istrjebljenja na kulturan nacin.
Da hrvati koji su katolici kazu, prelazimo na pravoslavlje jer mislimo da rimokatolicka crkva recemo egg. "siluje malu djecu"... i onda predje 10.000 Imocana na pravoslavlje, to vec moze da se temelji kao potrebitost za HPC.
Nemoze se graditi HPC od 2 grka, 1 crnogorca i 2 rusa ! hahahah Pa gdje su tu hrvati ? To moze biti G-C-R-PC

Aquila chrysaetos:
1. Ima Hrvata pravoslavaca (prema popisu 2001. godine 11 700 osoba se deklariralo pod nacionalnost "Hrvat", a pod vjeroispovijst "Pravoslavac);
2. Tko je branio Miloševiću osnovati "Srpsku katoličku crkvu", za to mu ne treba potvrda pape, jer je katolička univerzalna crkva. Ne postoji Hrvatska katolička crkva nego samo katolička crkva. Mada je i Josip Broz Tito tražio od kard. Stepinca osnivanje "Hrvatske katoličke crkve", ali kardinal nije to prihvatio, zbog toga je prošao ono što je prošao, a i likvidirano je skoro 600 svećenika od strane OZN-e. Može se reći od djelovanju "Katoličke crkve u Hrvata";
3. Ovo uopće nije politički dio, jer građani koji su se izjasnili nacionalno Hrvatima a vjeroispovješću mogu tražiti svoju autokefalnost (sabor u Kalcedonu) na području RH;
4. Biti Hrvat ne znači i biti katolik, jer su, oni kojima je život potpuna suprotnost od Evađelja, samo veliki problem, a vjeru mogu posvjedočiti samo krsnim listom. Osobno bi mi bilo drago da nađu ili osnuju neku novu crkvu ili zajednicu, jer KC ne bi njihovim odlaskom izgubila (dapače). Ne znam zbog čega baš Imoćana? Možda jer nosiš Ante_Bruno_Bušić.
5. "Da hrvati koji su katolici kazu, prelazimo na pravoslavlje jer mislimo da rimokatolicka crkva recemo egg. "siluje malu djecu"... - ne znam tko ti brani? Zar ti je oduzeta sloboda? Osim toga, te bolesnike od kojih se ogradio i papa i Bozanić treba procesuirati i kazniti. Ne znam koliko ima svećenika i redovnika u RH, ali recimo da ih je 10 000 (to je tvoja brojka za Imoćane). Ako su od tog broja 5 pedofila. Možemo li sve njih učiniti pedofilima? Ili još zornije u jednom mjestu (cca 700 stanovnika) imamo dvije javne prostitutke. Ne možemo reći da su sve žene u tom mjetu prostitutke. Ili pak ako u tom mjestu ima 12 pijanaca, nisu svi stanovnici pijanci. Znam da ćeš reći da je tako, a kada je Katolička crkva u pitanju e onda je uopćavanje: imaš jednog kretena i svi su kreteni; jednog pijanog svećenika i medijiće ih sve priukazati pijancima,... Osim toga, Crkva nije samo papa, biskupi, svećenici nego svi vjernici. Možda ćeš slijedom svoje logike i sve katolike (praknične i one po krsnom listu) zbog 20, 50, 100 ili 10 000 pedofila okarakterizirati pedofilima. Mislim da je katolika u svijetu preko milijardu - možda su zbog toga svi oni pedofili?

Osobno sam za odmak nacionalnog od katoličkog i vjera se ne smije identificirati sa nacijom - mada je kod naših velikih Hrvata i katolika nužno povezano. To me navodi na sumnju i strah od takvih osoba. Takvim poistovjećivanjem Crkva postaje nacionalnom, odnosno etičkom, ali prestaje biti katoličkom, odnosno sveopćom. Inače katolički etnocentrizam nema svoje utemeljenje u Bibliji. Svi smo djeca Božja i braća Isusa Krista mada kroz autokefalnost je ograničeno granicama država. Kao što postoji Finska pravoslavna crkva ili Poljska pravoslavna crkva (mada pripadnici većinskog naroda - Finci ili Poljaci - nisu pravoslavci), ne vidim razloga da se autokefalnost dogodi u Hrvatskoj. Mada prema popisu iz 2001. godine ima Hrvata-pravoslavaca preko deset tisuća.
Jedini problem kojega vidim u nastanku HPC je u tome ako bude nasljednica tzv. Vlaške pravoslavne crkve, zbog imovine koju je Kraljevina SHS oduzela i dala SPC-u. To se moglo isčitati iz priopćenja Fotijevoga obraćanja predsjedniku Josipoviću (a i vjernika koji su po krštenju upisani kao Srbi, a zapravo su Vlasi).

Navigacija

[0] Lista Poruka

[#] Slijedeća stranica

Prethodna stranica

Justice
04-03-2015, 15:49
Kolega Bobani,smatrao sam vas za ozbiljnijeg sagovornika,svakako da je informisanje sa Vikipedije isuvise infantilo,da bi se uzelo kao merodavan argument.Priznacete i sami,da Vikipediju moze uredjivati svatko ko ima internet,i samim tim postavljati neproverene i nepotvrdjenje istorijske podatke,bez ikakvih smernica za izvor informacija.A takvi podaci se ne uzimaju za ozbiljne u intelektualnim krugovima.
Bacio sam pogled na ovo sto ste postavili,i odmah su mi zapale dve-tri istorijske podmetacine,da ne koristim grublji izraz lazi.
Kao prvo,Autekfalnost Srpske Prvaoslavne Crkve nije nastala 1879 kao sto to tvrdi uredjivac tog tekskta "Aquila chrysaetos" ili zlatni Orao,vec 14. septembra 1219. godine u Nikeji ,gde je Sveti Sava hirotonisan u prvog srpskog arhiepiskopa.To je opstepoznata cinjenica,dostupna svima.
Drugo,Grimogen je osudjen od strane Ruske pravoslave Crkve zbog krsenja prava Srpske patrijarsije,kao nadlezne autokefalne Crkve i proteran iz Sabora Ruske zagranicne Crkve uz zabranu bogosluzenja.[1] Dakle rascinjen kao svetsenik ,sad dal' eskomuniciran clan pravoslavne Crkve,to ne znam.
[1]Tomasevich, Jozo (2002). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford: Stanford University Press

Treca stvar,koja je nevorovatan falcifikat je o postojanju tkz postojanju hrvatske pravoslavna crkva pod nazivima Grčko katolička i Grčko istočna ukinute 1920.Crkva da bi trajala mora da ima kontinuitet i vremenski interval postojanja,osim sto treba da i bude priznata.A ove tvorevine su trajale svega nekoliko godina,i ne mogu na osnovu toga biti nazvane "Crkvom"

Kolega Bobani,dal' vam je poznata cinejnica da je za vreme totalitarne NDH postojao:
„Ured za rušenje pravoslavnih crkava“. Sedište Ureda nalazilo se u Zagrebu, u Praskoj ulici br. 2, a na njegovom čelu stajao je dr Dujmovic, potpukovnik i lekar iz Zagreba.
Prestanak rada „Ureda za rušenje pravoslavnih crkava“ povezan je s osnivanjem „Hrvatske pravoslavne crkve“, koja je imala zadatak da zameni Srpsku pravoslavnu crkvu i da nepriznatim Srbima pruži priliku da promene veru, a preko vere i naciju.

Uskoro cu,mozda i veceras,ako budem imao vremana da postavim,jedan opsiran tekst na ovo vase pitanje.Naravno,tekst nece biti preuzet sa foruma,gde je izlozeno subjektivno-sugerirajuce misljenje nekog od clanova,vec islkjucivo sa smernicama na izvor informacija.

Bobani
04-03-2015, 23:28
Kolega Justice dali sam ja ozbiljan ili ne, to je stvar svakog pojedinca. Vaše koristničko ime daje naslutiti da govorite engleski, te za tu svrhu Vam prilažem nešto ne engleskom jeziku. Ako Vas ni to ne može (raz)uvjeriti u istinitost Hrvatske Pravoslavne Crkve, onda ću za Vas i sve one koji misle kao Vi pronaći Poglavnika dra. Ante Pavelića ZAKONSKU ODREDBU iz 1942. godine kojom on odvaja svaki nacionalno/politički utjecaj srpske pravoslavne iz beograda nad Hrvatskom Pravoslavnom Crkvom u Državi Hrvatskoj.

Samo me sada zanima, dragi kolega Justice zašto Vama smeta ime Hrvatska Pravoslavna Crkva, a ne smeta Vam Makedonska, Crnogorska, Bugarska, Grčka, Ruska itd.,itd. Možda poradi srpskog šovinizma.

Justice
05-03-2015, 00:53
Kolega Justice dali sam ja ozbiljan ili ne, to je stvar svakog pojedinca. Vaše koristničko ime daje naslutiti da govorite engleski, te za tu svrhu Vam prilažem nešto ne engleskom jeziku. Ako Vas ni to ne može (raz)uvjeriti u istinitost Hrvatske Pravoslavne Crkve, onda ću za Vas i sve one koji misle kao Vi pronaći Poglavnika dra. Ante Pavelića ZAKONSKU ODREDBU iz 1942. godine kojom on odvaja svaki nacionalno/politički utjecaj srpske pravoslavne iz beograda nad Hrvatskom Pravoslavnom Crkvom u Državi Hrvatskoj.

Samo me sada zanima, dragi kolega Justice zašto Vama smeta ime Hrvatska Pravoslavna Crkva, a ne smeta Vam Makedonska, Crnogorska, Bugarska, Grčka, Ruska itd.,itd. Možda poradi srpskog šovinizma.
Postovani kolega, ocekujem da postavite i tekst na engleskom,kao i tu "famoznu" Zakonsku odredbu dr.Pavelica i nepriznate Drzave NDH koja nije imala ni ustav,stoga je njeno delovanje nezakonoto i protivpravno .Odlicno govorim Engleski i Ruski.
Naprotiv kolega,ne smeta mi prefiks Hrvatska,ako se bude izborila na legitiman,kanonski priznat nacin.Nema ovde govora o sovinizmu,vec o kanonskom pravu.Primera radi Makedonska i Crnogorska Crkva ne postoje.Tkz.Makedonska Crkva je nekanonska,odnosno nezakonita i samoproglasena verska organizacija 1967.Jedina kanonski priznata Pravoslavna Crkva u Reublici Makedoniji je Pravoslavna Ohridska arhiepiskopija,pod jurisdikcijom Srpske Pravoslavne Crkve.Samoprozvanu tkz Makedonsku Crkvu,isto kao i Crnogorsku(nastalu 2000-te), i tkz.Hrvatsku Prvoslavnu Crkvu ne priznaje ni jedna Pravslavna Crkva,jer nistu legano nastale.Iako je ovo nebitna informacija,Katolicka Crkva nikad nije priznala ni jednu od tih famoznih samoproglasenih verskih organizacija za pravoslavnu Crkvu.

Bobani
05-03-2015, 02:58
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA‏

(Kolega "Justice" složio bih se ja s tim da Vama ne smeta pridjev ni "prefiks" Hrvatska, nego Vama smeta IMENICA HRVATSKA. Pošto to nije moj problem nego Vaš, u to ne želim zalaziti, jer, kako mi se čini Vaš odgovr miriše malo - da ne kažem puno - na mržnju. Druge države koje ste tu spomen uli za Vas nisu "prefiks" a Hrvatska jest.
Za sada ću Vam ovdje priložiti nešto što nisam ja pisao nego netko drugi, pa, ako hoćete, pročitajte jer od viška znanja glava ne boli. Kasnije ću Vam priložiti "ZAKONSKU ODREDBU O OSNIVANJU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE I PRAVILA ISTE". Što se tiče priznanja Nezavisne Države Hrvatske, NDH, želim Vam reći da je više država priznalo NDH za četiri (4) godine rata, nego za petanest (15) Državu Kosovo u miru, što svakako Državi Kosovo ni u kojem slučaju ne umanjiva međunarodni STATUS DRŽAVE. Isto međunarodno pravilo je bilo za vrijeme WW2 za NDH. Ako četnička Srbija Nedića, Draže Mihaliovića i Ljotića nisu priznale NDH, to nije nikakav znak da Hrvatima NDH nije postojala.
Što se tiče ustava NDH preporučio bih Vam da to potražite, a tko traži taj i nađe. Jugoslavenska mržnja na Nezavisnu Državu Hrvatsku, NDH je bila jako velika i u javnosti toliko bila utjecajna da se ništa nije smijelo govoriti ni pisati o toj temi za skoro pinih pet desetljeća, a o čemu se ne govori i ne piše, mnogo se ne zna, pa Vam i ne zamjerim što mnogo o tome pogriješno znate ili nikako ne znate. Otporaš)

ANTE PAVELIĆ HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
www.njuskalo.hr/.../ante-pavelic-hrvatska-pravoslavna...

Subject: HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Date: Wed, 4 Mar 2015 15:36:35 +0000

Svim Hrvatima pravoslavne vjeroizpoviesti, sretan i blagoslovljen Božić!
Рубрика: Политика, Свет, Друштво Аутор: новинарство 984 пута прочитано Датум: 29.01.2008 Одштампај


Patrijarh Hrvatske Pravoslavne Crkve, Germogen predvodi Božićno slavlje 1943. U PRAVOSLAVLJE NE DIRA NITKO, ALI U HRVATSKOJ NE MOŽE BITI SRBSKE PRAVOSLAVNE CRKVE -Poglavnik dr Ante Pavelić.
05.01.2008

Godine 1942., trećega travnja donesena je zakonska odredba kojom se osnovala HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA kao samosvojna (autokefalna) ustanova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ustrojstvo i djelokrug HPC bio je uredjen Ustavom, te potvrdjen od strane Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske. Provedba ove zakonske odredbe bijaše povjerena Dr. Mirku Puku, ministru pravosudja i bogoštovlja. Još 4. prosinca 1941. na području Nezavisne Države Hrvatske ukinut je Julijanski, te uveden Gregorijanski kalendar gdje do tada nije vriedio. Tom odredbom je, medju ostalim, sav hrvatski narod kršćanske vjeroizposviesti mogao slaviti blagdane u iste dane.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, od dana njezine uzpostave pa kroz sve četiri godine, redale su se gotovo svakog dana deputacije hrvatskog naroda na Markovom trgu (tada Trgu Stjepana Radića) pred Poglavnikom. Pred Poglavnika su dolazile skupine ljudi iz gradova, sela, a ponekad iz cieloga kotara, te mu izravno, ustmeno, s podpunim pouzdanjem, tako reć obiteljski i prijateljski izražavale svoje želje ili pritužbe. Poglavnik bi ih primao obično u Jelačićevoj dvorani. Takav način sudjelovanja u državnoj upravi narod i državni dužnostnici smatrali su posve naravnim. Nije više bilo „nebo visoko, a car daleko“. I medju tim brojnim deputacijama, jednoga dana je stiglo oko petdeset seljaka iz okolice Sunje. Jedan izmejdu njih je uzeo rieč, te reče Poglavniku kako se narod iz nekoliko susjednih sela dogovorio i odlučio prieći na katoličku vjeru. Tada Poglavnika u ime njih zamoli da tu odluku odobri i pošalje katoličke svećenike koji će obaviti prielaz, te organizirati u njihovim selima katoličku crkvu. Iako je Poglavniku bilo poznato to pitanje koje se nametnulo odmah po uspostavi Države, bijaše ne malo iznenadjen jer kako kaže:

„ … nisam nikada očekivao da bih se morao baviti sa pitanjem takove naravi, a još manje u tome odluke donositi. Nu, kako mi je bilo poznato, da se je to pitanje odmah u početku uzpostave Nezavisne Države Hrvatske pojavilo, bilo mi je drago, da tom prilikom mogu izravno ljudima (…) razjasniti pravo stanje stvari kako ga gleda i zastupa Država.“

Tada im objasni da je vjera stvar duševnosti,te izvan njegove nadležnosti – da te stvari spadaju u djelokrug crkava i da se trebaju obratiti na osobe koje vrše visoke crkvene dužnosti. No, ne dovrši ni posljednje rieči kad izstupi jedan starac preda nj i malko se nakloniviši, obrati se Poglavniku:

„ (…) Ja sam prosti seljak, ali sam već, evo vidiš, podobro star, i duge godine u životu dale su mi i neku nauku, koje morda mnogi dokturi i profesuri, pa ni mnogi popovi u njihovim školama nisu mogli naučiti. (…) Naši su pradjedovi, Bog zna od kada u ovoj zemlji, punoj svakog Božjeg dobra, u ovoj našoj domovini, i uviek smo živili ovdje s našom braćom katolicima kao prava braća, u najvećoj slozi i prijateljstvu, jedni smo druge poštovali i medjuse se pomagali, i nikada se nije pitalo, jesi li ove ili one vjere, nego samo jesi li dobar i pošten čovjek, jesi li dobar gospodar u kući (…) i jesi li dobar vojnik bio ili nisi. Tako je to išlo dugo, tako mi je kazivao moj pokojni otac, a tako je bilo i još za moje mladosti. (…) A onda je došla nesreća, ona što je zovu nekom stranjskom rieči, odnjeli je djavli, kako joj kažu, neka propaganda, što su je donieli oni bezposlice i landravci. Prokleo ih Bog njih i njihovu propagandu. I od tada sve po zlu. Ti što nosiše propagandu, počeše nam govoriti, da mi nismo Hrvati, jer da su Hrvati katolici, a mi da smo pravoslavni i zato smo Srbi. Ma ljudi su pitali kako to, do sada smo uviek bili Hrvati, a kako sada odjedanput da to nismo. (…) Ali oni su govorili: ma što znate vi seljaci, nepismeni i neučeni. Svi su pravoslavni Srbi, gdje god oni živili. (…) Ljudi su slušali i čudili se, a jednom je moj pokojni otac rekao, da što to ima sa narodnosti, da naš Krist nije bio ni Srbin ni Hrvat… Ali propaganda je išla dalje, i svremenom i popovi, oni mladji, počeše puhati u isti rog. Počeše i oni srbovati i govoriti o srbstvu. I narod poče vjerovati. Kako i ne bi, kad to govori i pop! (…) A poslije, kada dodje Jugoslavija, onda nesreća prevrši sve mjere. (…) Došlo je vrieme kada nas je ta prokleta propaganda razdielila, učinila nas neprijatelje jedni drugima, a to je dovelo do svadja, do ubijanja, do osveta i do najveće nesreće medju narodom jedne te iste zemlje…“

Tada starac u ime seljaka, pred Poglavnikom izrazi želju neka im pomogne da se ujedine s ostalim narodom, s većinom naroda u jednu Crkvu. Poglavnik im medju ostalim odgovori:

„Što se tiče vjere, braćo, nije vjera ona, koja ljude razlikuje, ali kada vjera postane sredstvo za političke ciljeve, onda je postala neprijatelj čovjeka. (…) Kod nas vi ste bili svjedoci tome, da se nastojalo putem vjere čovjeka otudjiti od njegovih osjećaja, koji mu po prirodi i prirodnim zakonima pripadaju zemlji, prema domu u kome žive, napose sa zadaćom, da razdiele one, koji su se vjekovima na istom tlu, na istoj zemlji, pod istim uvjetima brinuli da zajedno i bratski žive.“

Takvo je stajalište zauzimao Poglavnik, takvo je stajalište zauzimala Hrvatska Državna Vlada i vodjeni pravaškom, vodjeni ustaškom idejom nisu mogli donieti i provesti drugu odluku do li one o osnutku Hrvatske Pravoslavne crkve. Zašto? Zato jer je hijerarhijski Srbska pravoslavna crkva vodjena po državnoj vlasti Srbije, o njoj ovisi i kao takva može biti u Srbiji, mogla je biti u Jugoslaviji, ali nikako u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj!

Katolička crkvena organizacija je internacionalna i u to nitko nije dirao, u pravoslavlje takodjer, osim onih koji su radili na svoju ruku za što su najvećim djelom i odgovarali. Ali, ako pravoslavna crkva nije internacionalna, ako je ona partikularna – onda je mogla biti, a i danas bi trebala biti, samo hrvatska nacionalna, te pod nadzorom Hrvatke Države i njenih oblasti.

Hrvatski narod je osjetio pravoslavnu popovsku propagandu i za vrieme Domovinskog rata. Uzprkos tome zbog jasnih razloga, zbog jasnih činbenika, Srbska pravoslavna crkva i danas djeluje na području ciele poviestne i narodne Hrvatske. Naravno, vršeći i dalje svoju velikosrbsku zadaću. Onaj prevarant Sanader će i ove godine s četnicima proslaviti Božić po Julijanskom kalendaru, uz Poslanicu patrjarha Pavla kako su Srbi: „uvijek i svugdje u ljubavi i suradnji s drugim narodima stvarali kulturu mira i ljubavi.“ U tom istom duhu, kako kaže, te duhu božanskog mira, ljubavi i tolerancije oni će obnoviti „porušene mostove među ljudima dobre volje.“
No, četnici ove godine imaju i dodatnih razloga za slavlje. Sanader još razmišlja kako bi nagradio njihovog i svog komšiju Milorada za suradnju, pa još ne znamo da li će biti ministar vanjskih poslova, ministar obrazovanja ili podpredsjenik Vlade.

Imamo Hrvatsku!
Korištena knjiga;
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Ante Pavelić, Domovina, Madrid, 1984.
izvor: http://amatusin.blog.hr

Inkvizitor
05-03-2015, 09:34
mislim da nema apotrebe spamati sa nekakvim pismima.

Bobani, koliko ti je puta rečeno, nemoj spamati svaku temu na koju se javiš sa kilometarksim upisima sa datumima od prije 60-70-80 godina.

Tema je Srbi u ustašama i Hrvati u četnicima. Drž se toga.

Justice
05-03-2015, 16:30
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA‏

(Kasnije ću Vam priložiti "ZAKONSKU ODREDBU O OSNIVANJU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE I PRAVILA ISTE". Što se tiče priznanja Nezavisne Države Hrvatske, NDH, želim Vam reći da je više država priznalo NDH za četiri (4) godine rata, nego za petanest (15)[B]

Zaista ne znam koliko dalje ima smisla diskusija,kad se vi uglavnom drzite netacnih informacija.NDH su priznate samo clanice Trojnog pakta,Njihovi saveznici i marionetske zemlje(vlade) pod okupacijom .Dakle rec je o svega 10-15 "nestabilnih" zemalja kratkog veka.Druga stvar, ne znam koliko puta treba da se ponovi da su Drzavna i Crkvena vlast dva odvojena pojma,i da je opstepoznata stvar da je HPC nastala po naredjenju nemackih vlasti,a kvislinska marionetska vlast u NDH je sprovela u delo.Za vas kanonsko pravo i Crkveni ustav ocito nemaju legitimnu vrednost,sto je apsurd nad apsurdima.Zasto vi Crkvene kanone i ustav stavljate na marginu kao beznacajne?Meni je ovaj dijalog postao poprilicno nezanimljiv,jer u nedostatku valjanih argumenata sa vase strane,vi se bavite sugestijama o nekaknonskim,odnosno nelegalnim pokusajima proglasenja institucije nad kojom politicko-militantni lideri nemaju jurisdikciju.Veoma sam razocaran vasim smernicama na izvore informisanja,jer na prvoj se navodi da je rec o prevari i da stranica nije pronadjena.Dok link za drugu vodi na taj blog,al' tog teksta nema.Verujem da se radi o nenamernoj gresci sa vase strane,stoga bih vas zamolio da postavite direktan link.
Kao sto sam vec spomenuo u NDH je postojao "ured za rusenje pravoslavnih Crkava",da ne spominjemo konvertitske i prozelitske aktivnosti na teritoriji NDH nad Srpskim stanovnistvom.Necu posavljati ogromne tekstove,samo cu da izvucem ono sto smtram za bitno,da bih vam predocio istorijkse fakte.

Istoričar I. Vertc je napisao: „U mnogim selima, pokolj bi tekao po sledećem scenariju: Dolazile bi ustaše i sakupaljale sve Srbe. Onda bi im naređivali da pređu u katoličanstvo. Onima koji bi to odbijali – a takvi su bili u većini, naređivali bi da se okupe u lokalnoj crkvi. Zatim bi ih zatvarali u crkvu i palili je. Na taj način je po srpskim selima postradala masa srpskih pravoslavnih muškaraca, žena i dece.“ [17].


Prema podacima SPC, na teritoriji NDH, od oko 700 pravoslavnih sveštenika i monaha progonjeno je 577, a od njih 217 ubijeno, 334 deportovano u Srbiju, 3 uhapšena, 18 je pobeglo od progona, a 5 je umrlo posle mučenja. Ubijeni su i skoro svi srpski arhijereji: mitropolita Dabro-Bosanskog Petra (Zimonjića) koji je uhapšen 12. maja, i episkopa Gornje-Karlovačkog Savu (Trlajića), uhapšenog 17. jula, ustaše su streljali tokom leta 1941g., episkop Banjalučki (diplomirao na Moskovskoj Duhovnoj Akademiji) Platon (Jovanović) je ubijen 25. maja 1941g., posle okrutnog mučenja (odsekli su mu nos i uši, iskopali oči, a na grudima mu zapalili vatru) [23]. Mitropolit Zagrebački Dositej (Vasić) – diplomirao na Kijevskoj Duhovnoj Akademiji, bio je zatvoren u Zagrebu, gde su ga zverski tukli. Zatim su ga, na samrti, dopremili u manastir Vavedenje u Beogradu, gde je vladika, ne dolazeći svesti, preminuo 13. januara 1945g. Ustaše su iz njihovih eparhija izgnale i u Srbiju prognale episkopa Zvorničko-Tuzlanskog Nektarija (Krulja) i episkopa Zahumsko-Hercegovačkog Nikolaja (Jokanovića), a episkop Nikolaj je u Srbiji kasnije umro od posledica [ustaškog] premlaćivanja. Na prvom sastanku Srpskog Sinoda posle početka okupacije, ujesen 1941g., episkop Nektarije je bio imenovan za administratora 4 eparhija koje su ostale bez sopstvenih arhijereja: Dabro-Bosanske, Banjalučke, Pakračke i Zagrebačke [24]. Skoro svi pravoslavni manastiri i većina crkava bili su zatvoreni, 17 obitelji i 255 hramova je bilo srušeno ili ozbiljno oštećeno, mnogo oskrnavljeno, predato katolicima ili unijatima. Na teritoriji Bosne i Hercegovine je radilo posebno odeljenje za rušenje srpskih crkava. Tokom celog ratnog perioda, srpska pravoslavnima katedralna crkva u Zagrebu je ostala zatvorena [25].

Nemački poslanik u Zagrebu, Zigfrid Kaše je 2. decembra 1941g. u izveštaju Belinu po prvi put pomenuo ideju o stvaranju Hrvatske Pravoslavne Crkve (HPC)
Stvarni šef “projekta“ stvaranja HPC je bio načelnik nemačke službe bezbednosti – SD u Hrvatskoj, Hans Helm. U ostvarivanju te zamisli su takođe učestvovali i opunomoćeni 6-og odeljenja SD u Hrvatskoj, A. Kungel i nemački specijalista za rusku emigraciju M.Šumaher. Taj je vodio i pregovore sa mnogim ruskim emigrantima, a od njih se kao poseban pristalica stvaranja HPC istakao protođakon Aleksij Borisov [52].
[Hrvatski] ustupci pravoslavnoj crkvi u NDH bili su izazvani ne samo nemačkim pritiskom, nego i nemogućnošću da se u potpunosti reši problem 2.000.000 Srba – pobiti sve, prognati, ili naterati da se pokatoliče? Jedan od vodećih savremenih hrvatskih istoričara Jure Krišto je ispravno zapazio: „Glavni razlog osnivanja HPC je bila međunarodna politička situacija. Politikom represija i progona nije se uspelo postići mnogo u rešenju `srpskog pitanja` u Hrvatskoj“[53]
Dakle, Pavelićevo osnivanje autokefalne HPC bilo je, kako je to priznavalo i nemačko ministarstvo spoljnih poslova, samo jedan iznuđeni politički manevar. Poglavnik je po prvi put dao izjavu o neophodnosti osnivanja takve crkve na završnom zasedanju Hrvatskog Državnog Sabora 28. februara 1942g., u kome je od 205 poslanika bilo 3 pravoslavnih. On je naglasio: „Pravoslavna crkva je u celom svetu pravoslavna crkva. Ona će imati potpunu slobodu i u Hrvatskoj, ako se bude nalazila pod kontrolom države Hrvatske i njenih organa, dok se pravoslavna crkva koja zavisi od Srbije ne dozvoljava. Prelaz iz pravoslavlja u katoličanstvo neće biti prinudan. Poznato je, da su u tom smislu postojali ekscesi, koji su, međutim odbačeni i osuđeni od strane vlade“[55]. Nemački general u Hrvatskoj, G. Horstenau je u svom referatu OKV-u od 25. februara 1942g. zanimljivo prokomentarisao novu situaciju. Istakao je da vlada Hrvatske sada “želi da nađe izlaza“ (iz unutrašnje krize u zemlji) – ne putem prisilnog pokatoličavanja, nego u osnivanju pravoslavne crkve sa sopstvenim patrijarhom, crkve potpuno odvojene od Srpske Patrijaršije, koja će dugo imati nedostatak dovoljnog broja sveštenika (koji su u većini pobijeni) i nedostatak crkava (koje su uglavnom porušene).
17. Wertz I. On the Serbian Orthodox Martyrs of the Second World War // Orthodox Life.
23. Прийма И. Голоса Сербии. СПб., 1993. С. 94; Новопросиявшие святые земли Сербской // Православная Русь. 1999. N 7. С. 3-5.
24. Radić R. Ukaz. soč. S. 61.
25. Bundesarchiv Berlin (dalee - VA), R 901/69301. Bl. 259, 275; Russkaя žiznь. 1946. 25 sentяbrя.
52. Đurić V. B. Ukaz. soč. S. 149.
53. KristoJ. Sukob simbola... S. 250.
55. IfZ, MA 1039. Bl. 472,473; Pavelic A. Hrvatska Pravoslavna Crkva: Akta 1941-1945. Madrid, 1984. S. 7-9.


Sledi nastavak.....

Inkvizitor
05-03-2015, 16:57
Dinarac ili Baštonac..bolje da ti nema nastavka. Ako sam te pustio da pišeš, iako si klon ne znači da ćeš nastavljati s ranijom praksom..mic po mic dok ne dođeš do svoje priče.

nastaviš li ide ti trajni ban..

Justice
05-03-2015, 17:36
Dinarac ili Baštonac..bolje da ti nema nastavka. Ako sam te pustio da pišeš, iako si klon ne znači da ćeš nastavljati s ranijom praksom..mic po mic dok ne dođeš do svoje priče.

nastaviš li ide ti trajni ban..

Ne razumem nacin ophodjenja.Ako nije zagarantovana sloboda govora na forumu,uz arumentovane istorijske dokaze,radi konstruktivnog dijaloga i razmene informisanja,zasto onda jednostavno ne reci da je zabranjen bilo kakav Istorijski dijalog i diskusija,koje nije u skladu sa Ustaskom ideologijom.A ja sam se cak pozvao i na A.Pavelica.Znaci dvostruki arsini,ponovo diskriminacija na nacinalnoj osnovi.Ja covece samo iznosim istorijske podatke,sta su drugi pisali.Neko ih moze uzeti za relevantne, a i ne mora,to je licni izbor slobode individue.Nikog ne vredjam,niti imam nameru.Ako ne mogu da iznesem dokumente,fotografije,postavim smernice sa istorijskim knigama,od Hrvatskih,Srpskih,Engleskih,Nemackih ,Ruskih istoricara ,onda je sve jasno.Istorija je zabranjena. :)
I sta ja sad da radim,kad sam uslovljen banovanjem (da je makar titula Bana) :D Kolega Bobani,recite koju u moju odbranu,inace necu moci da vam repliciram.Hoce inkvi da me minira :sagi:down

Inkvizitor
05-03-2015, 17:51
pa ti sam miniraš svoju temu. Ja sam upozorio Bobanija da se drži teme a ti sam želiš nastaviti minirati svoju temu.

jel vidiš koji si naziva dao svojoj temi a o čemu sad hoćeš da pričaš..

NorthStand
05-03-2015, 18:33
isto tako nikad se nisam složio niti ću s tuđmanovim tezama, kako je ZAVNOH i AVNOJ temelj hrvatske države na suprot NDH, to što ti partizanski majmuni mogu napravit ne može nitko. oni su partizane prikazli ko borce za hrvatsku, a ustaše ko izdajnike i kvislinge a oni se borili za NDH, jel ona bila okupirana jel bila protektorat to mene osobno boli kurac, jer je bila NDH hrvatska država, koju su oni uništili boreći se skupa s vama srbima, 100.000 hrvata i 200.000 srba partizana je uništilo tu državu, i omogućilo Titu da nas jebe u zdrav mozak 45 godina, ja im to nikad neću zaboravit a još manje oprostit, i drago mi je da s tim antifa govnima nemam nikakve veze osim što smo spletom okolnosti rođeni u istoj državi, zločine koje su oni napravili nad vlastitim narodom nikad ustaše ni fašisti ni da dođu 100 godina na vlast, ne bi napravili. jer ne mrze tako predano nacionalno, kao ta anacionalna bagra, tko je stavljao petokraku na glavu nego anacionalni šljam, kako to da itko kome je hrvatska bila na srcu i pameti nije stavljao to govno od petokrake, tako jer su znali da se u brezovici i srbu ne stvara hrvatska, već se ruši ista, a mi danas u hrvatskoj državi moramo zbog govnjara koji su napravili falsifikacij unaše povijesti obilježavat isti taj srb i brezovicu ko ustanak za hrvatsku državu, a oni tu ustali s srbima protiv NDH. nevjerojatne su to stvari, i šta je sve spremna ta govnjarija komunistička falsificirat, ponavljam ni Tuđmana tu ne treba amnestirat on je glavni krivac što se u ustavu RH našao zavnoh avnoj Tito i slična govnjarija, jer je imao kompleks na spram svoje vlastite biografije partizanske, to mu ja osobno smatram ko veliki krimen u njegovoj politčkoj karijeri 1990ih. iako ga poštujem zbog svega ostalog, jer je bio Hrvat za razliku od Tita, i jer je volio hrvatsku za razliku od tita. ali je bio naivan i povodljiv, i dozvolio je govnjarima komunističkim da nam u demokraciji vedre i oblače.

Bobani
05-03-2015, 19:04
Bravo! NordhStand!
Svakako ću za tog neznalicu "Justice" staviti - kao točka na njegova pisanja bez veze - POGLAVNIKOVU ZAKONSKU ODREDBU STVARANJA HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE , s nadom da će kolega "Justice" shvatiti razliku stvarnosti od nestvarnosti.

Inkvizitor
05-03-2015, 19:20
Ne može. Nećeš. Ključa se tema. Pošto je sami ne poštujete.