PDA

Pogledaj Full Version : Hrvati i dijaspora!



NorthStand
06-02-2015, 10:59
http://poskok.info/wp/?p=128416



Je suis Dijaspora!

Postoji samo jedna tema u Hrvatskoj unutar koje se danas bez problema može biti šovinist, na koju ministri mogu davati protuustavne izjave, novinari lagati javnosti, a da pritom ne trepnu. To je, naravno, “dijaspora”, tj. hrvatski državljani s prebivalištem izvan RH i njihovo pravo glasa. Na temelju Zakona o suzbijanju diskriminacije dalo bi se ovih dana podignuti nekoliko tužbi protiv niza političara i javnih osoba kad bi se čovjeku davalo gnjaviti s izgubljenim slučajevima. Nakon tijesnog poraza Ive Josipovića na predsjedničkim izborima, neki njemu bliski ljudi, poput ministra Predraga Matića, ali i neki uglednici, poput Tatjane Jurić, čiji protudijasporski status s Facebooka, kao neupitan politološki autoritet, prenose svi mediji, istresli su opet svoju političku frustraciju na vječnim dežurnim krivcima.


Jelena Lovrić u Jutarnjem u ponedjeljak laže da je dijaspora odlučila izbore. Šovinistička zaslijepljenost tolika je da i novinarka s gotovo pola stoljeća staža zaboravi na metodologiju, tj. provjeru podataka pa iznosi sintetičke sudove a priori. Jer, ako je njen ljubimac izgubio, sigurno su “oni” presudili. U srijedu, kao da se ništa nije dogodilo, Lovrićka pobija samu sebe od prekjučer pa piše kako glasovi iz inozemstva nisu odlučili izbore, ali da to glasovanje “izaziva netrpeljivost i zlu krv” prema Hrvatima iz BiH. Koliko su laži i podmetanja poput njenih pridonijeli pumpanju te nesnošljivosti, ne spominje.

Sramotnom ucjenom SDP-a i jednako sramotnim popuštanjem i trgovinom HDZ-a prije pet godina hrvatski državljani s prebivalištem u inozemstvu svedeni su na tri fiksna zastupnika u Saboru, a glasovanje im je ograničeno na diplomatsko-konzularna predstavništva, dakle uglavnom fizički onemogućeno. U vrijeme kad je dopisno glasovanje već pretpotopni standard, hrvatski državljanin iz Vancouvera mora putovati više od četiri tisuće kilometara do ambasade u Ottawi da bi dao glas, koji će mu na nos nabijati Tatjana Jurić i Jelena Lovrić. U BiH je zbog ograničenih izbornih mjesta odziv na izbore zanemarivo malen. U drugom krugu 11. siječnja izašlo je pet puta manje birača nego prije pet godina. Izlaznost hrvatskih državljana u BiH na kraju je bila pet posto. Dakle, 95% hrvatskih državljana u BiH nije glasovalo. Zašto oni uopće mogu glasovati? Zato što imaju državljanstvo. Zašto neki ljudi koji žive izvan granica RH imaju državljanstvo? Uglavnom zato što su Hrvati, a Republika Hrvatska je Ustavom definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda, a ne ad hoc okupljene skupine poreznih obveznika jer inače bismo iz političkog odlučivanja morali isključiti nezaposlene, studente, umirovljenike.

Sintagma o poreznim obveznicima kao jedinoj legitimnoj osnovi društva gotovo se neprimjetno uvukla u naš javni govor. Zanimljivo je da tu liberalno-kapitalističku kovanicu promiču tobože lijevi krugovi. Upadno inzistiranje na njoj u osnovi je pokušaj paraustavnog redefiniranja državnog smisla RH, biračkog prava i legitimnosti izbora. “U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana”, kaže Ustav. Dakle, ne građana ni poreznih obveznika, već državljana. Članak 45 kaže “Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom”. Negirati “dijasporsko” pravo glasa, pravno gledano, jednako je kao zalagati se za ukidanje prava glasa ženama ili starijima od šezdeset godina. Što je također izvedivo ako se osigura dvotrećinska saborska većina potrebna za promjenu Ustava. Isti ljudi koji su nacionalni koncept proglašavali reliktom 19. stoljeća, sada bi nas vraćali u 18. uvodeći plaćanje poreza kao kriterij, što je korak do imovinskog cenzusa. Todorićev glas bi onda trebao vrijediti kao pet tisuća radničkih. Biračko pravo trebalo bi potom ukinuti umirovljenicima i nezaposlenima, ograničiti ga siromašnima.

Kad se pitanje ravnopravnosti Hrvata u BiH riješi bit ću prvi koji će se javno založiti za ukidanje prava glasa Hrvatima iz BiH


Ima li Hrvatska danas ikakav drugi smisao osim poreznog? Jesu li se u ratu borile dvije kategorije poreznih obveznika? I je li onda svejedno nalazi li se središte porezne uprave u Zagrebu, Beogradu ili Bruxellesu? Hrvatska nije nastala tako što se nekim čudom ili perverzijom nekoliko milijuna poreznih obveznika na teritoriju čudnog oblika kifle ili bumeranga dogovorilo da uplaćuju porez u istu blagajnu, već kao rezultat stoljetnih borbi za opstanak, ratova, migracija jedne zajednice. Splet povijesnih okolnosti, kraja hladnog rata, Miloševićeve agresije i odlučnog Tuđmanova vodstva, doveo je do stvaranja države u okvirima nekadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, čije su granice iscrtali u AVNOJ-u. Istim spletom povijesnih okolnosti ušli su u sastav avnojevske Hrvatske neki krajevi koji povijesno i etnički nikada nisu bili hrvatski, poput zapadne Istre, dok su ostali izvan neki koji su pred početak Drugog svjetskog rata bili dio Hrvatske, od Srijema, preko dijelova BiH do Boke Kotorske, koji se u pričama o tome što je “ Tito priključio Hrvatskoj” ne spominju kao krajevi koje je isključio. Moj ujak rođen 1939. u Mostaru, rođen je u Banovini Hrvatskoj. Njegov vršnjak u Rijeci u Kraljevini Italiji. Tko je tu pravi Hrvat i određuje li to Moša Pijade avnojevskom granicom?

Europa i dobar dio svijeta iskrvarili bi u ratovima i etničkim čišćenjima kada bi se težilo da se etničke granice uvijek poklope s granicama nacionalnih država. U većini europskih država postoje nacionalne manjine i zaštita njihovih prava visoka je civilizacijska tekovina pa su u Europi oni danas više faktor spajanja nego animoziteta. Osim toga, u globaliziranom svijetu trend je i sve jače povezivanje s pravom dijasporom. Ljudi nisu napuštali Hrvatsku svojom voljom, već iz političkih ili ekonomskih razloga. Manjak interesa za povezivanje dijaspore s maticom razumljiv je kod onih koji su do kraja podržavali tipove osumnjičene za organiziranje ubojstava hrvatskih emigranata po Europi, kao što je razumljivo i zašto stare klike koje kontroliraju ekonomske i financijske tokove u zemlji zaziru od investicija dijaspore i njena miješanja u njihovo leno. Kako će zemlja u demografskom kolapsu, koja godišnje u prosjeku gubi 10.000 ljudi, uopće napredovati?

Da bismo zadržali sadašnju razinu razvijenosti, a kamoli govorili o gospodarskom rastu i približavanju europskom prosjeku, Hrvatska će morati uvoziti radnu snagu. Kako će se samoproglašena urbana, civilizirana, tolerantna, “Ja ne mrzim” Hrvatska odnositi prema ljudima druge vjere, rase, jezika kad prema vlastitim sunarodnjacima njeguju nepatvoreni šovinizam? Hrvati iz BiH predstavljaju poseban slučaj u odnosu na pravu dijasporu jer su formalno konstitutivan i suveren narod. No praktično to nisu. RH je sukreator i supotpisnik Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. kojim je zapečatila sudbinu Hrvata u BiH, gdje danas ovise o političkoj milosti drugih dvaju naroda. Nikad glasovi Hrvata iz BiH nisu odlučili tko će biti na vlasti u RH, dakle ni utjecali na sudbinu njenih građana. Nasuprot tome, posredovana politička volja građana RH do kraja je odredila sudbinu Hrvata u BiH i dnevno je određuje dok je god Dayton na snazi.

Franjo Tuđman je 1995. bio predsjednik RH u mandatu osvojenom na drugim izborima 1992. na kojima nije glasovala dijaspora, a pobijedio je u prvom krugu. Dakle, tko je kome više utjecao na sudbinu? Dok je daytonski ustav koji im je, rješavajući svoje brige, sukreirala i potpisala RH na snazi, moralno je opravdano da Hrvati iz BiH imaju djelomičan utjecaj na politička kretanja u Hrvatskoj. Kad se pitanje njihove ravnopravnosti u BiH riješi, npr. formiranjem trećeg, većinski hrvatskog entiteta (uz sadašnja dva, srpski i bošnjački, što je Federacija de facto postala), bit ću prvi koji će se javno založiti za ukidanje prava glasa Hrvatima iz BiH. No tada bi barem trećina Hrvata iz RH trebala dobiti pravo glasa za Sabor Trećeg entiteta jer su dijaspora BiH Hrvata. Među njima i mnogi koji se ovih dana iživljavaju nad “dijasporom”, kao dežurnom vrećom za napucavanje i istresanje svojih životnih i političkih trauma.

Nino, tradicionalno kvalitetno šamara crvenoguze majmune.

NorthStand
02-04-2016, 14:15
http://mojahrvatska.vecernji.hr/prica-o-hrvatu-koji-je-postao-gradonacelnik-chicaga-1066936

http://mojahrvatska.vecernji.hr/media/cache/8d/84/8d847f2407c58435ca9aa03d46783a71.jpg

nitko tako ne voli hrvastku, kao Hrvati iz dijaspore, zato je ova domaća anacionalna gamad i mrzi.

http://mojahrvatska.vecernji.hr/media/cache/51/56/5156197a0dbe27b70bb46e628000ff35.jpg?id=2104381

i prije nego je postojala NDH, djete je dobilo svoj ležaj u kockicama. :bravo

http://mojahrvatska.vecernji.hr/media/cache/14/e4/14e49be64c58a663f23454c7b3295486.jpg

sad neka pobjedi trump, he will make USA great once more. :D

Grunf
13-04-2016, 22:05
Punta Arenas Cile, gradonacelnik je Hrvat. :hrv

http://www.portaloko.hr/slika/58345/2/704/0/445/1046/0/grb.jpg

NorthStand
14-04-2016, 00:06
očekujem brzo oglašavanje stazića, ustašluk u čileu, podhitno tito(milanović) mora intervenirat i poslat diverzanta stazića da to sve minira.

Sekstant
15-04-2016, 10:04
U Punta Arenasu je velika hrvatska zajednica. Nadan se da cu do kraja karijere jednon i tamo zaci, pa da repriziran ludilo ka na istocnoj bandi s nasima juznoamerikancima :D

Grunf
15-04-2016, 11:11
Kad buš išel, slikaj se kod grba i stavi nam sliku. :hrv

NorthStand
15-05-2016, 19:42
http://www.youtube.com/watch?v=Ok5LmqoromI

nije baš dijaspora, ali uradak doalazi izvan granica hrvatske, i poprilično je dobro tip opisao našu zemlju povijest političare probleme itd. :kez

Grunf
24-05-2016, 08:30
Hrvat iz brazilskog Săo Paula pokrenuo peticiju za preimenovanje Avenije maršal Tito


Rijetki u Hrvatskoj znaju da u brazilskom Săo Paulu postoji avenija nazvana po komunističkom i jugoslavenskom diktatoru Josipu Brozu Titu. Aveniju je imenovala 1951. tadašnja ljevičarska vlast uz obrazloženje da je Tito bio antifašist, da je bio protiv Sovjetskog Saveza te ujedinitelj SFRJ.

Brišimo Avenida Marechal Tito – Fuera Avenida Marechal Tito

Gospodin Marko Kristofer Stipaničić, Hrvat koji živi u Săo Paulu pokrenuo je inicijativu za promjenu imena Avenide Marechal Tito. Podršku njegovoj inicijativi i Hrvatima u Brazilu daje i Hrvatsko nacionalno etičko sudište – HNES, koja će javno biti objavljena u srijedu, 25. svibnja, u Velikoj dvorani Muzeja Mimara u Zagrebu, Roseveltov trg s početkom u 11 sati na njihovoj tribini.

Uvodni je tekst inicijative na engleskome jeziku, autor je G. Micheal Palaich iz Amerike, autor dokumentarnog filma Bleiburška tragedija, navodi Croatias Totales Radiosat hrvatska emisija na argentinskom radiju.

Taj je tekst još preveden na španjolski, na hrvatski i na portugalski koji prenosimo u cijelosti na hrvatskome:

Nezamislivo je da grad važan kao Săo Paulo još uvijek odaje počast jednom od najvećih ratnih zločinaca na način da ulica nosi njegovo ime. Govorim o Ulici Maršala Tita u Săo Paulu koja je tako nazvana u čast bivšeg jugoslavenskog diktatora Josipa Broza ”Tita”. Stotine tisuća civila pobijenih od strane Titovih odreda smrti vapi iz svojih nedavno ekshumiranih grobova da Săo Paulo ne dopusti ovom diktatoru i ubojici da ikad više ima ikakvo znamenito mjesto u gradu.

Očito je da je ova ulica nazvana u diktatorovu čast prije njegove smrti 1980. godine, kada još nije bio poznat puni opseg brutalnosti njegova režima. Nije bilo poznato da su u periodu od skoro četrdeset godina ubijani svi koji su se usudili progovoriti protiv njegovih brutalnih i ubilačkih strategija. Da su poznavali relevantne činjenice o Titovu režimu, gradski poglavari Săo Paula sigurno ne bi bili nazvali ulicu po njemu.

Tek je po raspadu bivšeg jugoslavenskog režima na svjetlo dana isplivala istina o svoj njegovoj brutalnosti. Prije spomenutog je raspada građanstvo ili držano u neznanju, ili se previše bojalo progovoriti o svim grozotama koje je protiv njih počinio Titov komunistički režim. Čak i dok ovo pišem, nove masovne grobnice se pronalaze u republikama bivše Jugoslavije, poglavito Hrvatskoj i Sloveniji.

Mnoge od stotina tisuća pronađenih žrtava bili su ljudi koji su se usudili javno progovoriti upravo protiv onog diktatora kojeg vi veličate nazvavši ulicu u njegovu čast.

Stotine su bile svećenici i časne sestre koje su predstavljale katoličku religiju koju je Tito pokušavao istrijebiti tijekom njegovih gotovo četrdeset godina vladavine. Komisija zadužena za ekshumaciju tijela žrtava zna da su one pobijene zbog žica vezanih oko njihovih zapešća i prostrijelnih rana na njihovim lubanjama.

Dakle, izričito zahtijevamo da grad Săo Paulo makne ime ovog bivšeg diktatora, Maršala Tita, sa svih ulica i mjesta u gradu inicijalno nazvanih po njemu, a koje sada sramote stanovnike velikog grada, Săo Paula u Brazilu.

Michael Palaich

Redatelj dokumentarca Bleiburške tragedije

http://narod.hr/kultura/hrvat-iz-brazilskog-sao-paula-pokrenuo-peticiju-za-preimenovanje-avenije-marsal-tito

NorthStand
24-05-2016, 14:16
gotov je, Tito će najebat pa makar i za 50 godina, peticije se neće zaustavit. a "antifašisti" neće vječno živjet.