PDA

Pogledaj Full Version : Govor mržnje- Cenzura ili policijska represija



sagitarius
17-01-2015, 15:16
U Sarajevskim medijima odjekuju ovih dana najave nekih policijskih agencija da će se sankcionirati govor mržnje u nacionalnom, vjerskom, rasnom i ma kojem drugom obliku i formi, ukoliko bude iskazan po forumima i portalima, što znači da je krenulo, a što je i javno obznanjeno praćenje internetskog prometa i svih upisa, o čemu se već, kako stoji u nekim priopčenjima sačinjava evidencija i pripravljaju uhidbeni nalozi.
Da li se u BiH ponavlja prića iz predratnih komunističkih vremena represije o "verbalnom deliktu", radi kojeg su mnogi ljudi nestali preko noći ili robijali besmislene kazne po političkim kazamatima Titove Jugoslavije ili se tužbama žele diskreditirati pojedine političke opcije i njihove najjače perjanice po portalima u BiH, ostaje da vidimo..
Besmisleno je sve van toga, jer se pretpostavlja da se u slučaju klevete takve stvari rješavaju na nadležnim sudovima, gdje se po nalogu predaje IP broj klevetnika, a za vulgarnosti i izrazito prostačko i huškačko izražavanje, bez konkretnog napada na osobe nego na narode, nacije, vjere, služi moderacija i kao nekakav zadnji regulator prijave samih članova.

Ovo osjetljivo pitanje koje su zapokrenuli, a tko drugi nego BiH sljedbenici KPJ- SDP BiH, na parlamentu, vjerovatno kako bi i sami izbjegli osudu javnosti za svoju neuspjelu i propalu politiku tijekom prethodne 4 godine kada su BiH doveli na ivicu rata i prouzročili nezapamčene, kako su sami definirali socio-ekonomske nerede u dijelu Federacije pod bošnjačkim političkim utjecajem, dakle, kao pokretači inicijative samo su amenovali već poduzete akcije i korake pojedinih policijskih agencija u ovom smijeru, a koje nisu bile imune na slične stvari i ranije počev od prisluškivanja telefona bez sudbenog naloga, pa do evo sada, uplitanja u internetski promet, opet sa sumnjivim vjerodajnicama za zakonitost tog posla, a pod izlikom sprječavanja govora mržnje na Internet portalima, u biti već time dostojni manire Kimove Koreje.
Vaš stav, vaše mišljenje.
Da li mislite da je ovo zaista nužno da se uradi, jer definitivno međunacionalne tenzije u BiH se još više ističu ako se o njima javno, pristrano pa čak i vulgarno govori po portalima i uistinu počesto jezikom mržnje i netolerancije, ili mislite da je ovo još jedno od nepotrebnih uplitanja države u pravo na slobodu govora, i izražavanje svojih stavova.

Humphrey
17-01-2015, 16:49
Cenzura,ali za razliku od nasilja nad slobodom pojedinca koje su provodili totalitarni režimi ovo je jedan licemjerni oblik istog nasilja. kojeg provode tkz. branitelji slobode svakog pojedinca.

skater
17-01-2015, 17:36
http://i2.kym-cdn.com/entries/icons/original/000/001/461/Good_Luck_I_m_Behind_7_Proxies.jpg

Dakle, država koja se guši od političkog kriminala i korupcije se odlučila "furati" na zapadnjačke države (posebice Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, zatim Njemačka, Austrija itd.) koje također uhićuju "građane" koji napišu nešto politički nekorektno i ono što odudara od leftardske i libtardske (multikulturalne) ideologije.


Da li mislite da je ovo zaista nužno da se uradi, jer definitivno međunacionalne tenzije u BiH se još više ističu ako se o njima javno, pristrano pa čak i vulgarno govori po portalima i uistinu počesto jezikom mržnje i netolerancije, ili mislite da je ovo još jedno od nepotrebnih uplitanja države u pravo na slobodu govora, i izražavanje svojih stavova.

Guranje problema pod tepih ne će riješiti problem. Nasilno bratstvo i jedinstvo potpomognuto zakonskom regulativom će rezultirati nekim novim sukobom.


Da li se u BiH ponavlja prića iz predratnih komunističkih vremena represije o "verbalnom deliktu", radi kojeg su mnogi ljudi nestali preko noći ili robijali besmislene kazne po političkim kazamatima Titove Jugoslavije ili se tužbama žele diskreditirati pojedine političke opcije i njihove najjače perjanice po portalima u BiH, ostaje da vidimo..

Isto sranje, drugo (liberalno) pakiranje. Liberalni totalitarizam.

http://hu-benedikt.hr/?p=351

Policija riječi i misli


Prednost komunizma bila je njegova sirova politička narav i surova fizička represija. Komunistička propaganda koristila je jezik pun hiperrealnih pridjeva, tako da su postupno i sami političari u komunizmu počeli sumnjati u javni govor. Običan građanin u komunizmu imao je veliku prednost. Znao je prepoznati osnovnu političku kategoriju: kako razlikovati prijatelja od neprijatelja.

Sasvim je drugačija stvar u modernim kapitalističkim sustavima na Zapadu, koji koriste mekši govor u javnim komunikacijama, a čija je propaganda umotana u višeznačajne i apstraktne izraze poput „ljudskih prava“, „demokracije“ i „tolerancije“. Za razliku od komunističke represije, represija na liberalnom, t.j. kapitalističkom Zapadu ne ostavlja tragove krvi, te upravo stoga i moderni liberalizam funkcionira kao perpetuum mobile. Pa koji luđak želi biti disident u sustavu koji je najbolji i najtolerantniji u povijesti? Liberalizam danas nema na kugli zemaljskoj niti jednog jedinog ozbiljnog protivnika. Potrebno je neprijatelja izmisliti. Danas to moraju biti neofašisti i islamisti.

Zapadni liberalni sustav koristi jezičnu, krivično pravnu, psihološku, a u zadnje vrijeme i fizičku represiju koja je dovedena do akademskog savršenstva. Za razliku od komunizma, u liberalnim demokracijama građaninu je teško prepoznati osnovnu političku kategoriju: tko je politički prijatelj, a tko je politički neprijatelj. Tijekom hladnog rata liberalni sustav mogao je doduše prikriti svoju represiju i svoje brojne gospodarske slabosti stalnim projiciranjem ukupnog političkog zla na komunističkog protivnika. Liberalna formula bila je jasna: pa zar se na kapitalističkom Zapadu bolje i slobodnije ne živi?! Malo oporbenjaka u sumornoj komunističkoj istočnoj Europi tada je uopće i pomišljalo da liberalni sustav također koristi represiju protiv svojih neistomišljenika. Liberalne demokracije na Zapadu, i dan danas pružaju velikom broju građana mogućnost prihvaćanja različitih identiteta, uz dodatno ekonomsko blagostanje i zabavu, i to do te mjere da liberalni sustav lagano razoružava mogućeg protivnika. Pitanje je kako bi građani u komunizmu reagirali na represiju svog bivšeg komunističkog sustava da nije postojala liberalno-kapitalističke usporedbe? Pod pretpostavkom da je komunizam pobijedio nitko ne bi danas znao što znači riječi Gulag, Goli ili Bleiburg. Dobar dio ljudi mislio bi da je komunizam najbolji od sviju svjetova. Upravo je to danas slučaj sa liberalnom demokracijom koja slovi danas kao jedino i najbolje političko rješenje. Komunizam je 1990.g propao na Istoku, kako to piše talijanski pisac Augustino del Noce, jer su se njegovi rezultati puno bolje i bezbolnije obistinili na kapitalističkom Zapadu. Ne treba čuditi da su danas najglasniji zagovornici liberalnog kapitalizma i privatizacije, kao i surovog ekonomskog nadmetanja u istočnoj Europi i Rusiji, upravo djeca bivših komunističkih prvaka. Nije nikakav misterij da biti sin ili kćerka knojevca, kosovca, udbaša ili neke afežeovke, omogućuje danas meteorsku karijeru u političkom i javnom životu Hrvatske.

GOVOR MRŽNJE

Sredinom travnja 1993.g., predsjednik nove države Hrvatske, Franjo Tuđman bio je u posjetu Americi, datum koji je imao presudnu ulogu za naredne događaje u Hrvatskoj. Nakon posjeta Memorijalnom centru u Washingtonu najuglednije novine na svijetu. The New York Times, donose članak sa naslovom: „Ljutnja pozdravlja Hrvatsku na spomen Muzeja holokausta“ (22.4., 1993). Članak citira Tuđmana kako on umanjuje brojku žrtava židovskog holokausta. Naizgled mali detalj, ali sa dramatičnim političkim posljedicama za Hrvatsku. Da je kojim slučajem Tuđman putovao kao privatni građanin ili kao njemački, američki ili australski povjesničar u Washington, za izrečene riječi, pri dolasku u Hrvatsku – pri tranzitu na aerodromu u Frankfurtu – njemačka policija bi ga privela i stavila u zatvor. Negiranje židovskog holokausta kazneno je dijelom u svim zemljama Europske unije i nosi maksimalnu kaznu od 5 godina zatvora u Njemačkoj, odnosno 20 godina u Austriji, bez obzira na nacionalnost počinitelja i mjesto počinjenog verbalnog delikta. Svaki europski i američki povjesničar, novinar, ili publicist, koji se bavi tematikom židovskog žrtvoslovlja tijekom drugog svjetskog rata, mora imati na umu odredbe kaznenog prava Njemačke i ostalih država Europske unije —a tek onda svoje nakane u akademskom radu. U modernom liberalnom sustavu, slično kao i u komunizmu, povijesnu istinu i javni govor definiraju sud i porota.

Doduše u današnjem liberalnom sustavu puno se govori o dekonstrukciji i totalnoj slobodi javnog govora. U akademskom pristupu iz bilo kojeg predmeta društvenih znanosti, ne postoji više apsolutna istina, jer je svaka istina ionako izložena individualnom sudu – kao što to pišu teoretičari postmoderne. Nigdje se više ne kažnjava i ne progoni pojedinca koji sumnja u fenomen začeća Blažene djevice Marije ili se ruga Isusu Kristu. No moderne liberalne demokracije, usprkos stalnog isticanja apsolutne slobode govora, imaju svoju definiciju slobode govora. Stoga nema govora da se dade sloboda govora ili omogući karijera nekom tko sumnja ili postavlja neugodna pitanja glede filozofskih temelja moderne liberalne demokracije. Začas on ulazi u liberalno-komunističku demonologiju „ekstremiste“ „desničara“, „neo- fašiste“ ili „radikalnog desničara“. O nekim temama poput moderne historiografije, bioetike, genetike i rase, bolje je naglas ne govoriti. Razlog tome je jasan: zapadne kapitalističke, odnosno liberalne demokracije, postale su u zadnjih dvadesetak godina heterogena, multikulturna i višerasna društva u kojim je sve teže i teže održati društveni i međuetnički konsenzus. Često se skupina stanovnika drugačije rase ili narodnosti vidi ugroženom slušajući žrtvoslovlje druge etničke skupine. Ono što nekom Francuzu alžirskog podrijetla u gradu Marseilleu mora bit sloboda govora, posebice kad je riječ o Palestinskom pitanju, drugom Francuzu, na primjer židovskog podrijetla, može zvučati kao govor mržnje, koji zahtijeva pravne sankcije. Uostalom dovoljno je čitati srpske novinare koje tumače kao govor mržnje izjave svih hrvatskih političara –bez obzira na stranačku pripadnost hrvatskih političara.

Govor mržnje je anglicizam i jezični barbarizam (hate speech) koji se uvukao danas u medije svih europskih država. U Kaznenom pravu Europe ta složenica još za sada ne postoji: taj pojam je u krivičnom zakonu svih europskih država puno ljepše, ali i puno apstraktnije formuliran. Ono što odlikuje složenicu „govor mržnje“ je njeno široko značenje, semantička rastezljivost i mogućnost proizvoljnog etiketiranja ideoloških i političkih protivnika. Prilijepiti danas američkom ili europskom profesoru, političaru ili novinaru, etiketu „revizionist,“ „desničar“ ili „neo-nacist“ — a kamo li oznaku „antisemit“—trenutačno vodi do kraja njegove karijere, kasnije i do teških pravnih postupaka. Upravo je manipulacija jezikom odlika svakog represivnog, odnosno totalitarnog sustava. Danas je najnezahvalnije zanimanje biti povjesničar- osim ako je povjesničar dvorski povjesničar, hagiograf, ili član „nevladine udruge“ . Slijede kao mete sociobiolozi, politolozi i kritičari multikulturalnog, t.j. višerasnog liberalnog sustava. Tvrditi naglas da crnci Afrikanci imaju niži kvocijent inteligencije i da genetski nisu skloni radu – bez obzira na količinu empirijskih podataka koje autor može podastrti za tu tvrdnju – ne treba biti jamstvo da će autora mediji prihvatiti i nagraditi. Naprotiv, njegovo ime bit će izloženo medijskoj hajci i pravnim sankcijama. A koji luđak smije uopće danas i pomisliti da nešto ne štima u liberalnoj demokraciji?

Dovoljno je podsjetiti na slučaj Dr. Jamesa Watsona, engleskog Nobelovca, svjetskog stručnjaka za DNK, koji je 2007. g. kazao da razlog što je najbogatiji kontinent Afrika siromašan, leži u činjenici što njeno crnačkog stanovništvo ima niži kvocijent inteligencije od Europljana. Slijedila je paljba protiv Watsona po svim liberalno-lijevim medijima diljem Europe i Amerike. U višerasnom društvu, kao što su Europska unija i Amerika takve izjave su krajnje opasne za društvenu stabilnost, bez obzira što one mogu biti utemeljene na znanstvenim podlogama. Liberalno-kapitalistička dogma počiva na filozofskim temeljima sveopće ljudske jednakosti, tako da svaki ne-Europljanin ovakve izjave o nižem kvocijentu inteligencije osjeća kao osobnu uvredu. Na primjer u američkom vojnom zrakoplovstvu gotovo da nema pilota Afro-Amerikanaca. Od 2,3 milijuna zatvorenika u Americi, preko 70 posto su Afro-Amerikanci i meksički Amerikanci. (The Color of Crime, New Ct. Foundation, 2005 ). Četiristotinjak nobelovaca, većinu čine znanstvenici europskog podrijetla. No objašnjavati te političke činjenice genetskim razlikama dovodi do teških tužbi i prozivka za rasizam. Glede ovih bioloških detalja Katolička crkva dijeli iste stavove kao marksisti i liberali. Velika literatura koja postoji o ovoj temi jednostavno nije dostupna na univerzitetima i u medijima. No moglo bi se kazati da je upravo liberalno-kapitalistički sustav najgori rasistički sustav koji najviše diskriminira neeuropske građane, budući da on počiva na dogmi stalnog ekonomskog rasta, a time gaji iluziju da svaki strani došljak može postati što god on zaželi. Zasad su eugenika i socio-biologija najveće tabu teme u Europi i Americi.

NJEMAČKA: ZAKONODAVNI STRAH SVIH OD SVIJU

Stvarno lice slobode govora u nekoj zemlji ne vidi se u floskuli o pravnoj državi, već studijem njenog krivičnog zakonika. Staljinov Sovjetski Savez imao je najdemokratskiji ustav na svijetu iz 1936. godine, upravo kao i Jugoslavija iz 1974. g. Njemačka ima danas najljepši ustav na svijetu, ali čitanjem Kaznenog zakona, dobiva se drugačija slika. Kao prvo Njemačka nema vlastiti ustav, jer su 1949. g. njene zakone pisali američki profesori prava, a cijeli tisak je dan danas, šezdeset godina nakon rata, još uvijek u Njemačkoj „licenciran“, t.j. pod paskom sila koje su dobili rat protiv Njemačke.
Njemački političari moraj biti papskiji od pape, t.j. liberalniji od samog liberalizma. Tako Članak 5, stavka 1, njemačkog ustava kaže da „ svatko ima pravo izraziti i proširiti slobodno svoje mišljenje u riječi pismu i slici, kao i nesmetano pravo da se informira iz dostupnih izvora“ . No već druga stavka istog ustavnog članka govori kako postoje „granice“ na to pravo „kada je riječ o zaštiti mladeži i osobnoj časti.“ Znači ovdje vidimo tipičan liberal-demokratski meta-jezik. Liberalizam daje svima prava, ali ograničuje prava za nepodobne.

Njemački krivični zakon ( StgB ) govori jasnim policijskim jezikom. Već naslov paragrafa 130, nosi ime kojeg je nemoguće prevesti na hrvatski, francuski ili američki pravni jezik, a koji u samom njemačkom jeziku predstavlja vrstu gramatičkog barbarizma. No na temelju tog zakona lagano je političkog neistomišljenika poslati u zatvor. Naslov navedenog paragrafa njemačkog Kaznenog zakona nosi ime Volksverhetzung, jedna nevjerojatna njemačka složenica koje može u pravnoj proceduri značiti sve i ništa, i kojoj bi se pokojni engleski jezičar i pisac George Orwell zadivio. Otprilike ta riječ bi se mogla prevesti na hrvatski kao „poticanje na javnu mržnju“ ili na „međuetničku mržnju.“ Američko pravosuđe je prevelo tu njemačku riječ kao „popular incitement“, t.j. kao „javno poticanje (huškanje) na nered“ – što nikako ne odgovora njemačkom originalu – koji je i onako etimološka besmislica. Naizgled mali gramatički detalj, ali kojeg je već tisuće Nijemca prošle godina platilo novcem ili zatvorskim kaznama.

Naknadne stavke istog paragrafa iz njemačkog Kaznenog zakona puno su jasnije i govore o visokim kaznama koje očekuju one za koje se sumnja da veličaju nacional-socijalizam ili prave šale na račun stranih došljaka. Na temelju paragrafa 130, ako neki Nijemac ispriča vic o Turcima u nekom restoranu, recimo u gradiću Rüsselsheimu, te ako nečije dugo uho to čuje u blizini – može dobiti kaznu zatvora.

Nepotrebno je ovdje spominjati stotine disidentskih imena u Njemačkoj. Navedimo dva. Tako je prije par godina kancelarka Angela Merkel izbacila zastupnika Martina Hohmanna, visokog djelatnik CDU-a iz svoje stranke jer držao 2003. g privatno predavanje na kojem je spominjao visoki broj aktivista židovskog podrijetla u boljševičkom pokretu u Rusiji, 1917. g. i u kojem je želio razbiti rašireno mišljenje da su samo Nijemci narod počinitelja zla („Tätervolk “). Njemački general specijalnih postrojbi, Reinhard Günzel, koji se solidarizirao sa Hohmannom, najuren je iz njemačke vojske.
O higijeni njemačkog političkog jezika, koji sliči rječniku Kaznenog zakona bivše komunističke Jugoslavije i njenog članka 133. o „neprijateljskoj propagandi,“ brine u Njemačkoj državna agencija za očuvanje ustavnog poretka t.j. „Verfassungsschutz“. U biti je riječ o špijunsko-denuncijantskoj službi koja filtrira svaku tiskovinu u Njemačkoj, bez obzira na njene ideološke predznake. Brojni desni listovi, čak i znatne intelektualne kvalitete, kao Junge Freiheit ili Nation Europa, pod strogim su nadzorom „Verfassungsschutza“. Često im se blokiraju bankovni računi ili se vode sudske parnice protiv njih. Bivši socijaldemokratski kancelar Gerhard Schröder pokrenuo je za svog mandata veliku kampanju u školstvu i medijima protiv desničarenja pod bombastičnim naslovom „ustanak časnih ljudi“ („Aufstand der Anständigen“) – riječ koja odmah implicira da nit jedan desničar ne može nikada biti časni čovjek.

Danas se Nijemcima, a pogotovo desnim intelektualcima, ledi krv u žilama kada im se pripisuje riječ „Rechtsradikale“ tj. „radikalni desničar.“ Ta riječ nije samo pejorativni naziv za ideološke neistomišljenike, nego ona ima svrhu kriminalizirati i patologizirati kulturnu baštinu svih konzervativaca. Ono što je šezdesetih godina prošlog stoljeća bilo nešto najprirodnije u Njemačkoj sa nazivom „desničar“, postalo je desetljetnim semantičkim pomicanjem nešto strašno i kriminogeno, od čega njemačka javnost mora zazirati. Ministrica pravosuđa Brigitte Zypries, nedavno je predložila primjenu sličnih drakonskih zakona za sve zemlje članice Europske unije. Za njemačku minijaturnu NDP, stranku, koja u ljevičarskom žargonu slovi kao „neo-nacistčka stranka“ , kaže se da je njen svaki drugi član špijun državne službe.

Njemačka je rijetka zemlja u Europi u kojoj je glasanje na referendumu nije dozvoljeno, tako da se njemački narod nije mogao izjasniti, poput ostalih europskih naroda, niti glede sporazuma u Maastrichtu 1992., niti glede prihvaćanja valute eura 2001.g., niti ima danas pravo da se plebiscitarno izjasni o neeuropskim došljacima u Njemačkoj. Njemačka je jedino važna zemlja kada treba financirati Europsku uniju u Bruxellesu, čiji rad i birokracija ovise jedino i isključivo od novaca njemačkih poreznih obveznika. Urede Verfassungsschutza imaju sve savezne države u Njemačkoj, sveukupno 16, plus savezni Verfassungschutz. Kritičari njemačkog sustava popularno zovu Njemačku „DDR light“ ili „BRDDR“.

Čini se da mnoge zemlje u istočnoj Europi, kao Hrvatska, Rusija ili Srbija imaju—a da toga nisu niti svjesne – više medijskih sloboda nego je to slučaj danas sa Njemačkom. Mnogi Hrvati naivno misle da će im Europska komisija pomoći u mogućim lustracijama bivših komunista, zaboravljajući da su glavne odredbe Europske unije upravo borba protiv nacionalizma, t.j. desničarenja u istočnoj Europi, a ne borba protiv komunističkog nasljeđa. Konačno titoistička Jugoslavija imala je veliki broj simpatizera među brojnim današnjim službenicima Europske komisije, kao na primjer kod bivših marksista, bivših prijatelja Jugoslavije i Titoizma, utjecajnog šefa Komisije, José Manuela Barrosa ili Javiera Solane.

FRANCUSKA: JEDNOUMLJE

Francuski jezik je puno bogatiji jezik nego hrvatski, ali postoji hrvatska riječ koja najbolje prenosi smisao francuske riječi „la pensée unique“: jednoumlje. Niti bogati njemački, niti engleski jezik nemaju takvu hrvatsku ili francusku riječ za novo intelektualno jednoumlje.
Uvjereno je mišljenje da je ljevica sinonim za inteligenciju, mudrost i toleranciju, a da su desničari debili. Djelomično je to točno. Postoje za to subjektivni i objektivni razlozi. Desničari vole puno pričati o zajedništvu, premda nigdje nema toliko razmetljivog individualizma i svađa kao kod desnih intelektualaca. Marksistička ljevica oduvijek je imala bolji osjećaj za disciplinu i prihvaćanje dogmatskog načina razmišljanja. Drugi razlog je objektivne i važnije prirode. Nakon rata ljevica u Europi je nasilno preuzela kulturnu hegemoniju i počela nametati silom i milom svoje ideje. Velik broj francuskih desničarskih autora i novinara bili su ušutkani, fizički likvidirani, ili su im djela zabranjena. Prvu stvar nakon ulaska generala Philippa Leclerca u Pariz, 25. kolovoza 1944., nije bio proces denacifikacije, nego val osvete lijevih intelektualaca prema svojim bivšim literarnim desnim kolegama. Malo je tu bilo politike; najviše je bilo jala i osjećaja intelektualne taštine – toliko tipične za sve pisce u svim vremenima. Više od 200 francuskih autora, umjetnika akademika i književnika našlo se na meti liberalno –komunističkih čistki radi stvarne ili nestvarne kolaboracije sa njemačkim vlastima. Naknadno je veliki broj tih desničarskih, profašističkih umjetnika i akademika rehabilitiran, ali ne i njihova politička esejistika koja je i dalje zabranjena. ( D. Venner, Histoire de la Collaboration, 2000).

Ima li paralele sa Hrvatskom 1945 g? Dakako. Hrvatska desnica se u tisku prikazuje kao brdsko-guturalna i dinaroidno- seoska grupacija. No ostaje misterij kamo su nestali hrvatski „gradski“ desničari nakon 1945.g.? Zašto se ne govori o partizanskim likvidacijama nebrdskih i neguturalnih desničara iz Zagreba, Dubrovnika, Splita, Sarajeva nakon 1945.? Uz požrtvovni rad zagrebačkog gradskog poglavarstva, mladih arheologa, geologa, paleontologa i speleologa, moglo bi se naći velika groblja od Tuškanca do Šestinskog dola, gdje bi znanstvenici pomno mogli promatrati oblik zagrebačkih kostiju. Čemu hodočastiti samo u daleki Bleiburg kada cijeli bijeli grad Zagreb počiva na gomilama kostiju? Hrvatska je izgubila 1945. g. svoju građansku klasu- odnosno najbolji dio svog genetskog fonda: artistocid – kojem više nema lijeka.

O patogenezi jugoslavenskog komunizma ne treba gubiti vrijeme na knjigu Ante Pavelića Strahote zabluda, nego čitati svjetske politički korektne klasike koji su došli do istih zaključaka: bivše komuniste i titoiste, Antu Ciligu i Milovana Đilasa. Da li je slučajno da se u hrvatskim školama te knjige ne unose u nastavni plan? Jednu je stvar lagano empirijski potvrditi: U pravilu svi ljevičari i komunisti, prije ili kasnije skrenu u liberalni antikomunizam, pa čak i do zagovornika ekstremne desnice. Ne postoji niti jedan jedini povijesni slučaj da je jedan jedini fašistički ili desničarski intelektualac ikad postao komunist.
Francuska je desnica imala tijekom hladnog rata snažnu protutežu domaćem ljevičarskom jednoumlju i realnoj opasnosti od sovjetskog komunizma. Nije slučajno što se Aleksandra Solženjicina prvo prevodi u Francuskoj, a tek puno kasnije u Njemačkoj. Pariz slovi već puna dva stoljeća kao glavni grad intelektualne ekstremne desnice u Europi. No naziv „ekstremna desnica“ ( extręme droite) francuski desničari nikada ne koriste, budući da oni sami vuku svoje intelektualne korijene – za razliku od Engleske i Amerike- među ranim anti-marksističkim socijalistima, antiklerikalcima, te ujedno pokazuju tradicionalno veliku odbojnost prema Crkvi, kapitalizmu i buržoaziji. Bez dvojbe da je i Ante Starčević bio pod utjecajem francuske „socijalističke“ desnice. Naročito je to vidljivo u današnjoj francuskoj stranci Front National koju skriveno podržava znatan broj francuskih profesora i pisaca.

Kako se komunizam ruši na Istoku tako se njegove metode primjenjuju na Zapadu. 13. srpnja 1990 g. kasno navečer, po vrućoj i sparnoj noći, kada je pola francuskih zastupnika već otišlo na godišnji odmor, Francuska skupština donosi zakon (Journal officiel br. 90-615 ) čiji je „cilj spriječiti svaki rasistički, antisemitski i ksenofobni čin.“ Navedeni zakon je temeljen na pravosuđu Nirnberškog suda i Sporazuma u Londonu, od kolovoza 1945. Zakon predviđa kaznu od 30.000 eura za „osobu koja niječe zločine protiv čovječnosti kako su oni definirani u članku Nirnberškog suda“, glasi u tekstu. U zadnjih par godina ovaj zakon će imati drakonske efekte na školstvo, medije i na intelektualne i akademske slobode. Intelektualni arhitekt tog zakonskog prijedloga je bivši profesor prava, bivši socijalistički ministar pravosuđa u vladi predsjednika François Mitteranda, i političar sa velikim simpatijama za Izrael, Robert Badinter (na Balkanu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća Badinter potvrđuje avnojevske granice ). Neposredni povod donošenja zakona bilo je oskvrnuće, u svibnju 1990.g., židovskog groblja u francuskom gradiću Carpentras —djelo za koje se još dana danas ne zna tko je počinio. Navedeni zakon poznat je po imenu „Fabius Gayssot“, t.j po imenima dvojice zastupnika Fancuske skupštine, od kojih je jedan bio bivši ministar socijalista, a drugi komunist. Zakon je odmah naišao na val kritike tadašnje desne oporbe i mnogobrojnih intelektualca radi zadiranja u slobodu govora.

Glede manjka slobode govora u Francuskoj, u prosincu 2005., je 600 francuskih intelektualca potpisalo javno peticiju u svim važnijim glasilima, pod imenom „Sloboda povijesti “, u kojoj oni traže ukidanje „Fabius Gayssot“ zakona. Među potpisnicima peticije nailazimo na imena ljudi koji su deset godina prije bili najveći zagovornici tog istog zakona! Zaključak je da su multikulturalna društva poput Francuske labava društva, u kojima sloboda govora prije ili kasnije vodi do sukoba. A kad zagrmi onda svaki liberal i ljevičar trči svom plemenu. Bivša Jugoslavija bila je školski primjer latentnog kaosa od kojeg multikulturalna zapadna Europa nije ništa naučila.

Problem slobode govora dodatno je danas zakompliciran u Francuskoj radi snažnog arapsko – francuskog lobija koji se sada nastoji nametnuti kao suparnik jakom pro-cionističkom lobiju LICRA. Najviše prosvjeda protiv rasizma ima danas kod brojnih francusko – arapskih intelektualaca i udruga koje optužuju francuske cioniste i državu Izrael — za rasizam.

AMERIKA: STAROZAVJETNA SAMOCENZURA

Vozeći se južno po autoputu 40, u saveznoj državi Oklahomi, prema gradu Tulsi, kada se skrene u neko manje naselje, može se tu i tamo vidjeti na mobilnim kućicama zastava sa svastikom, sa keltskim križem ili pak zastava bivših država američke Konfederacije. Normalno je ugledati u blizini i skupine bradatih naoružanih civila koji drže kratke dvocijevke PGS- 10. Amerika je jedina zemlja na svijetu koja ustavno dozvoljava svakom pojedincu da javno ističe bilo kakav amblem ili obilježje, i bilo kakvo političko znakovlje, ili da javno izjavi bilo kakvo političko mišljenje. Ako skupina Amerikanaca danas želi držati prosvjede sa nacional -socijalističkom zastavom ili sa crvenom petokrakom pred zgradama Ujedinjenih naroda na East Riveru u New Yorku — pravno i policijski to im je dozvoljeno. Dovoljni je samo obavijestit obližnju policijsku stanicu. O takvim slobodama Europa može samo sanjati. Prvi Amandman američkog ustava svetinja je koju nitko ne smije dirati.

No ova slika vara. Konačno cijeli političko-medijski rječnik na današnjem Zapadu, kao „govor mržnje,“ „politička korektnost“, „intelektualna samo-cenzura“ nastao je u Americi. Univerziteti i mediji, a u zadnjih dvadeset godina i visoka politika, zaklonjeno je lovište ljevičara, bivših trockista, a u zadnje vrijeme feminista, pederasta, klubova Afro-Amerikanaca i Amero-Meksikanca. Svi oni imaju pravo da se organiziraju u svoje zavičajne klubove, a pored toga i dobivati dotacije, bilo iz lokalnog bilo iz državnog proračuna. Svaki pokušaj Euro-Amerikanaca, pogotovo studenata, da osnuju svoje europsko-američke klubove ili udruge na univerzitetima, nosi rizik da ih se proglasi „white supremacists“- težak i uvredljiv izraz koji odmah diskreditira i ima loše posljedice za karijeru bijelog Amerikanca.

Medicinska pomoć je skupa u Americi, i zaista 50 milijuna Amerikanca, za razliku od najmizernijeg Europljana, nema nikakve zdravstvene zaštite. No u bolnicama u Americi na ulazu stoji naslov da je „ zabranjena diskriminacija protiv stranih stanovnika“- što god to “strani“ ( foreign) može značiti. U praksi bijelci su ti koji plaćaju ilegalne imigrante u Americi, čiji broj se procjenjuje službeno na 13 milijuna, a neslužbeno na 20 milijuna. Suprotno globalističko-kapitalističkoj propagandi, imigranti, pretežno iz Latinske Amerike, ne donose ekonomsku korist Americi, nego naprotiv oni su teret koji koče Ameriku u ekonomskom razvoju i stvaraju stalnu klimu rasne balkanizacije. Afro-američka obitelj u Americi u prosjeku je u plusu (besplatne usluge, medicinska pomoć, školstvo, itd) u iznosu od 17.589 dolara godišnje; latinsko–američka obitelj u plusu je 18, 284 dolara. U isto vrijeme prosječna bijela američka obitelj u gubitku je ( porez, prirezi, izdaci za državne potrebe ) 24.165 dolara godišnje ( E.S. Rubinstein, „Affirmative Action Costs and Beneftis by Race“ ( 2007). Priče o nekom bijelom rasizmu i ugroženosti neeuropskog stanovništava nisu više danas točne. Jer da jesu ne bi stranci iz današnje Somalije, Azije, i Latinske Amerike tako hrlili u Ameriku.

Danas 35 posto američkog stanovništva čine građani neeuropskog podrijetla, što se očituje i sve većoj samocenzuri kod bijelih Amerikanaca. Bijelom poslovođi, vlasniku tvornice ili trgovine, ili dekanu nekog univerziteta, pomisao da ukori svog zaposlenika koji nije bijelac ili da ga izbaci s radnog mjesta radi nerada – ravno je profesionalnom samoubojstvu. Praksa je, ne samo u službenim državnim institucijama na saveznoj i lokalnoj razini, nego čak i kod privatnih tvrtki, da se tjedno organiziraju multikulturalne ( višerasne ) seanse gdje se beskonačno i plačljivo debatira o „etničkoj osjećajnosti“ o „bijeloj krivnji“ i „vježbanju tolerancije prema različitosti“ — i gdje se koriste riječi apstraktne i totalitarne naravi koje napadno podsjećaju na bivši jugoslavenski žargon. Pravni termin „affirmative action“ teško je prevesti na hrvatski; ta je riječ gramatički besmislica, ali koja je dosad imala ozbiljne političke i pravne posljedice. Otprilike pojam „affirmative action“ odgovara bivšem jugoslavenskom „republičkom ključu“, koji u Americi danas u svom izdanju, podrazumijeva da se državnim dekretom uposli odgovarajuća kvota neeuropskih Amerikanca. U praksi to znači 30 posto – i to bez obzira na njihov kvocijent inteligencije ili visinu konceptualnog razmišljanja (Nakon 1965 g. mjerenje inteligencije je zabranjeno u Americi, osim u nekim dijelovima vojnih snaga). Svatko lagano može dobiti otkaz ako se neke njegove riječi protumače kao „uvredljive“ za pripadnike neeuropskih manjina. Gotovi ista pravna načela i sankcije na snazi su danas u Australiji i Kanadi.

Međusobna medijska harangiranja, prozivanje za „antisemitizam“, „rasizam“, „anti-islamizam“, „pro-islamizam“, itd., standardna su stvar u Americi. No po izdavaštvu, Amerika daleko odskače po slobodi govora od Europe. Brojne knjige koje su jedva dostupne u Europi, lagano se mogu dobiti u Americi. Tako knjiga The Israel Lobby, (2006), od dva poznata američka znanstvenika, profesora Stephena Walta i John Mearsheimera, već pune dvije godine puni novinske stupce i stvara velike medijske, akademske i političke potrese, ali i gadna politička etiketiranja. U knjizi autori pišu o velikom utjecaju cionističkih lobija ( AIPAC, ADL, B’nai B’rith), uključujući Amerikance neokonzervativce, židovskog podrijetla ( Paul Wolfowitz , Douglas J. Feith, Elliot Abrams, Richard Pearl, itd. ) koji su imali presudnu ulogu na vanjsko-političke odluke predsjednika Georga W. Busha i rat u Iraku. ( Knjiga se navodno danas prevodi u Hrvatskoj). Nepotrebno je navesti da su oba dva autora također prozivani kao antisemiti – termin koji je potpuno izgubio svoje prvobitno značenje. Nisu oni sami. Bivši savjetnik predsjednika Ronalda Reagana, desničar, katolik, Patrick Buchanan, često se radi svojih revizionističkih knjiga spominje kao antisemit. ( Osamdesetih godina Buchanan se angažirao za Dr. Andriju Artukovića i Ukrajinca Johna Demjanjuka ).

U Americi, ideološka demarkacija više nije „lijevo naspram desno“, nego „da li biti za Izrael ili ne“. Ikona demokratske stranke, Nobelovac, liberal i bivši predsjednik Amerike, Jimmy Carter, na pritisak cionističkih lobija nije dobio pozivnicu da govori na nedavnoj velikoj konvenciji demokratskog predsjedničkog kandidata Baracka Obame u Denveru. Razlog tomu je njegova knjiga Peace not Apartheid (2006), u kojoj Carter aludira na Izrael kao diskriminirajuću zemlju protiv Palestinaca. Norman Finkelstein, američki ljevičar, profesor, veliki prijatelj Palestinaca i autor Industrije holokausta ( 2006), kojemu su roditelji stradali u drugom svjetskom ratu, dobio je nedavno zabranu ulaska u Izrael. Prije toga izgubio je mjesto stalnog profesora na katoličkom fakultetu De Paul, u Chicagu.

Manje poznatih sličnih slučajeva, uključujući i manje poznate osobe iz političkog i akademskog života ima na stotine, ako ne i na tisuće u Americi. Psihoza straha od slučajnih susreta sa nekom kontroverznom osobom utiče na to da često ugledna osoba iz političkog i javnog života izbjegava bliski susret sa nekom kontroverznom osobom na lošem medijskom glasu, u nadi će tako moći izbjeći moguću stigmu nepoćudne ili političke nekorektne osobe. Disidenti u komunizmu bili su puno hrabriji, možda iz razloga što je postojao komunistički fizički teror – i nada u Zapad. U Americi praksa samocenzure veoma je jaka kod političara i kod akademika, što se najbolje vidi u njihovom jeziku. U američkom jeziku sve se manje koriste potvrdne rečenice, a sve se više koriste kondicionalno vrijeme i eufemizmi. Ta praksa sve više prelazi i u njemački i francuski jezik koji u zadnje vrijem čak preuzimaju i američku sintaksu. Prijatelj Palestinaca, ljevičar rusko-židovskog podrijetla koji živi u Haifi i koji se obratio na kršćanstvo, književnik i prevoditelj Israel Shamir, (inače sin poznatog sovjetskog bivšeg NKVD-ovca), napada u svojim knjigama cionističke krugove u Americi i Francuskoj radi deformiranja javnog i političkog govora. ( Masters of Discourse, 2008).

Netočno je optuživati židovske lobije i cioniste za manjak slobode govora u Americi. Američka jezična samocenzura ima svoju starozavjetnu, protestantsku i kalvinističku pozadinu izraženu u fingiranoj samozatajnosti. Suprotno krivim predodžbama u Europi, društveno priznanje građana u Americi smatra se puno važnijim od njegovog materijalnog bogatstva.

ESTRADNA CENZURA

Marko Perković Thompson uspio je učiniti ono o čemu svaki desni političar u Hrvatskoj može samo sanjati. Suhoparne političke riječi i politikantstvo danas više ne prolaze. Nije slučaj da su danas glazbenici, glumci i filmske dive diljem Zapada postali politički pretendenti. Tamo gdje nacionalisti i desničari nisu uspjeli sa svojim dosadnim govorima i svađama, desni glazbenici uspijevaju svojim pjesmama, pogotovo ako su one prihvatljive za mladež. Europski mladi nacionalisti i desničari ne traže identitet u filozofiranju i čitanju zamornih knjiga, nego u popularnim rock sastavima. Ikona europskih mladih nacionalista je grupa Laibach iz Slovenije, poznata među bijelim nacionalistima diljem svijeta, a još poznatija po svojoj antiliberalnoj koreografiji. Thompsonov “meta-politički” uspjeh u Europi i Hrvatskoj nije dakle nikakva novost.

No i u estradi postoje ideološke zabrane i policija misli. Njemačka policija je ljeti 2005. godine ponovno prijavila hard rock sastav Boehse Onkelz “radi pozivanja na rasnu mržnju.” Na velikom koncertu pored Cottbusa, bilo je tada više od 100.000 mladih Nijemaca. “Verfassungsschutz” je reagirao na pjesme Boehse Onkelza koje su protumačene kao “mržnja protiv antifašista i pederasta” (”Antifa,” ” Ohne mich,” Scheisse passiert”). Michael Regener član njemačke hard rock grupe Landser, 2003.g. je osuđen na 3 godine zatvora radi pjesama koje su protumačene kao „veličanje nacional-socijalizma“.
Mladež u Europi, a tako i u Hrvatskoj, dijeli se danas po svojim glazbenim ukusima i po stilu života na lijeve “punk” i “hip hop”, a u načelu su pristaše multikulturalizma i žestoki protivnici nacionalizma. S desne strane su poklonici koji se identificiraju sa glazbom “dark gothic rock”, i folk gothic ili “industrial“, a čiji nastupi se u Njemačkoj službeno tumače kao veličanje fašizma i poticanje na rasnu mržnju prema strancima. Nije slučajno da u načelu europske grupe više vole gostovati u Americi gdje njihove pjesme nisu izložene zabrani.

Perković Thompson bio je izložen kritici u vodećim europskim novinama kao i poteškoćama glede dobivanja vize za Australiju i Kanadu. Thompson slovi u njemačkim medijima kao “ekstremni desničar” i suprotno uvjerenju brojnih njegovih poklonika u Hrvatskoj, razlozi zabrane koncerata Thompsona u Puli ne leže samo među lokalnim hrvatskim političarima. Uostalom, nezamislivo je da sličan inozemni sastav poput “Thompsona” nastupi i nekom velegradu u Njemačkoj ili Nizozemskoj i da na njemu budu nazočni ugledni lokalni političari kao što je to bilo nedavno u Zagrebu. To još jednom pokazuje da Hrvatska još uvijek ima više slobode govora nego ostale zemlje u Europi.
Thompsonova lirika, iz ljevičarske i globalističke perspektive tumači se kao veličanje fašizma i rasizma ( “lipa Kajo roda mog, ne udaj se za drugog.”), ili kada on pjeva o obitelji, o djeci i ratničkom duhu ( “ja sam duša hrvatskih ratnika; domovinu tražim i stijeg što se vije“). Od takvih stihova liberalna multikulturalna Europa, službeno zazire. Kada bi Thompson pjevao u stil „hip hopa“, ili “gangsta rapa”, kako je potrebno uživati u pedofiliji, uzimati drogu “crack”, ili ubiti nekog bijelog policajaca, kao što to često pjevaju brojne afroameričke “rap” grupe u Americi, vjerojatno bi on danas postigao slavu u Hollywoodu. To potvrđuje postmodernu tezu da je svaka istina, bila ona glazbene, povijesne ili političke naravi, isključivo stvar dogovora, konsenzusa – i duha vremena.


Tomislav Sunic/Hrvatski List

Man jailed for antisemitic tweet to Labour MP

http://www.theguardian.com/uk-news/2014/oct/20/man-jailed-antisemitic-tweet-labour-mp


Labour’s Luciana Berger was called a ‘‘communist jewess” in tweet sent by Garron Helm

Can a Tweet Put You in Prison? It Certainly Will in the UK

http://www.thedailybeast.com/articles/2014/01/23/can-a-tweet-land-you-in-prison-it-certainly-will-in-the-uk.html


Neil Phillips, a 44-year-old shopkeeper in Staffordshire, was arrested, fingerprinted, and had his computer seized by police when he made a pair of tasteless jokes about Nelson Mandela (“My PC takes so long to shut down I’ve decided to call it Nelson Mandela”). The joke, such as it, was reprinted in various British newspapers. As far as I can ascertain, no journalists were arrested for printing the offending joke, which could be repeated by readers and ultimately cause the Mandela family distress.

Nelson Mandela je terorist i komunjara, sada svetac, dominantni leftardski i libtardski mediji to ne će nikada spomenuti, ali desničarima gledaju svaku sitnicu.

http://www.ironicsurrealism.com/wp-content/uploads/2012/01/winnie-mandela-slovo_flag.jpg

Dvostruka mjerila:


http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=Aq9Puk6DzSg#t=180

Bill O'Reilly je navodno desničar a nije ništa drugo nego manipulator i provokator.

Grunf
17-01-2015, 19:31
Pogledal sam ovaj video. Takav je slučaj i u hrvatskim medijima. Pozovu tu i tamo gosta koji odudara od većinskog stajališta i onda mu ne daju pričati uopće, a usta su im puna slobode govora i demokracije. :D

skater
17-01-2015, 20:42
Pogledal sam ovaj video. Takav je slučaj i u hrvatskim medijima. Pozovu tu i tamo gosta koji odudara od većinskog stajališta i onda mu ne daju pričati uopće, a usta su im puna slobode govora i demokracije. :D

https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/236x/ba/db/65/badb65c2868bc2a60c9bdd0ff56be419.jpg

To je leftardsko i libtardsko poimanje demokracije i slobode govora.

Cenk Uygur je odličan primjer toga, tipično leftardsko i libtardsko smeće:


http://www.youtube.com/watch?v=mkQRsQEwutM

Grunf
17-01-2015, 23:11
Čenk, jel se to tak čita? :D Svaka čast Čenku. Ako se sugovornik s njim ne složi da su bankari najveći zločinci svijeta onda ga odreže i 2 minute drži govor gledateljima pred ekranima da je sugovornik u krivu, a on u pravu. Pobijedio ga je argumentima. :D

skater
18-01-2015, 12:13
Čenk, jel se to tak čita? :D Svaka čast Čenku. Ako se sugovornik s njim ne složi da su bankari najveći zločinci svijeta onda ga odreže i 2 minute drži govor gledateljima pred ekranima da je sugovornik u krivu, a on u pravu. Pobijedio ga je argumentima. :D

Mislim da se čita, Čenk, ono slovo Ç u turskoj abeceedi. Primjećujem ponajviše kod leftardskih i libtardskih američkih novinara, veliku količinu histeriziranja, Čenk to samo potvrđuje.


http://www.youtube.com/watch?v=hickiB7GoRg


Mass killer Elliot Roger subscribed to only one political YouTube Channel - The Young Turks. The Young Turks is a notorious Left wing political channel. What role did this Marxist hate filled rhetoric have in influencing Rodger?

sagitarius
18-01-2015, 14:18
O tome kako se "legalno" kršena ljudska prava u BiH putem kojekakvih "prismotri", "praćenja" i prisluškivanja građana od strane pojedinih policijskih agencija i to bez bez sudskih naloga, a oko čega se prije nekih godinu i pol dana podiglo mnogo "prašine", može da indicira da se nešto u tom smislu događa i sa praćenjem internet prometa, a pod izlikom zakonitog sprjećavanja "govora mržnje" preko internet portala.

http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Nelegalno-prisluskivanje-brojeva-mobilnih-telefona-gradjana-BiH-III-Na-spisku-i-mtel-brojevi-86140.html

http://www.otvoreno.ba/scena/moda/21441-5000-prisluskivanih-mobilnih-telefona-u-bih

Pitanje koje se zapravo postavlja i koje je čini mi se predominantno je da li će se pojedine strukture obračunavati sa političkim neistomišljenicima zaklonjene oprobanim verbalnim deliktom definiranim kao govor mržnje...

skater
18-01-2015, 14:47
Pitanje koje se zapravo postavlja i koje je čini mi se predominantno je da li će se pojedine strukture obračunavati sa političkim neistomišljenicima zaklonjene oprobanim verbalnim deliktom definiranim kao govor mržnje...

Da. I te pojedine strukture će ponajviše pripadati leftardsko-libtardskom, antifašističkom svjetonazoru.

Picaferaj
19-01-2015, 01:09
"govor mržnje" je produkt "političke korektnosti" koja je izmišljena da se uništi sloboda govora. Al otišlo se i korak dalje od "govora mržnje".... i došlo do "nenasilnih ekstremista" koje treba "eliminisati"

DAVID CAMERON in UN Speech Says ANYONE QUESTIONING the 9/11 Official Story Is a TERROR EXTREMIST
https://www.youtube.com/watch?v=BP_HJfd_gvE

https://www.youtube.com/watch?v=0g-HqRP-ANk

sagitarius
19-01-2015, 15:49
Da. I te pojedine strukture će ponajviše pripadati leftardsko-libtardskom, antifašističkom svjetonazoru.

Ako pretpostavimo da je stav Bošnjaka da nema "trećeg entiteta" i ako se na Internetu pojavi osoba koja će zagovarati "treći entitet", kao svoj stav, to se može tretirati kao nacionalistički govor mržnje u Sarajevu i ta osoba se može podvrgnuti policijskim procedurama u tom gradu...

Mislim da definiranje ove pojave treba proširiti i razjasniti , jasno ako izbacimo prostačenje kao relevantnu kategoriju razmatranja.
Na internetu je ponuđena definicija govora mržnje koja je općenita, koja proistiće iz europskih konvencija i koja se odnosi na vrijeđanje i ratnohuškačku retoriku, no poznato je da je npr. "treći entitet" crveno platno pred razjarenim Bošnjacima koji općenito to doživljavaju kao napad na njihov identitet, vjeru, sociopolitičku opstojnost, te se ta stvar može podvest u Sarajevu pod govor mržnje...

skater
20-01-2015, 19:27
Ako pretpostavimo da je stav Bošnjaka da nema "trećeg entiteta" i ako se na Internetu pojavi osoba koja će zagovarati "treći entitet", kao svoj stav, to se može tretirati kao nacionalistički govor mržnje u Sarajevu i ta osoba se može podvrgnuti policijskim procedurama u tom gradu...

Mislim da definiranje ove pojave treba proširiti i razjasniti , jasno ako izbacimo prostačenje kao relevantnu kategoriju razmatranja.
Na internetu je ponuđena definicija govora mržnje koja je općenita, koja proistiće iz europskih konvencija i koja se odnosi na vrijeđanje i ratnohuškačku retoriku, no poznato je da je npr. "treći entitet" crveno platno pred razjarenim Bošnjacima koji općenito to doživljavaju kao napad na njihov identitet, vjeru, sociopolitičku opstojnost, te se ta stvar može podvest u Sarajevu pod govor mržnje...

HDZ-ov kriminalac i bivši gradonačelnik Vukovara Vladimir Štengl tužio vlasnika portala vukovarac.net radi više anonimnih komentara među kojima je netko rekao kako se njegova žena kurva u Njemačkoj do slikanja s jugokomunistima i četnicima.
Štenglova obitelj je od tužbi za pretrpljene "duševne boli" stvorila pravi mali obiteljski posao, Zvonimir Hodak ovdje ima mrlju kada je zastupao ovakav ološ, uključujući najodlikovanijeg generala Zagorca:

http://www.vukovar.bloger.index.hr/

http://stenglanje.blogspot.com/


http://www.youtube.com/watch?v=PHr7IRH3lHY

To me podsjetilo na Milana Bandića kada je tužio HRT jer su prenijeli ono što je rekao Zoran Milanović o njemu. Političari u Hrvatskoj nemaju srama. Glupi, pokvareni, kriminalci.

Politička stoka nije svjesna da postoje metode prikrivanja identiteta i da ih se može jebati u mozak na Internetu pogotovo bijedne političare iz Hrvatske koje prisluškuju kako se kome sprdne a i sami podanički odaju državne tajne i prljavi veš veleposlanicima to jest stranim špijunima.
Za vrijeme vladavine Ive Sanadera, jednom je netko u komentaru kao reakciju na drugi komentar na političkom portalu pollitika.com u vlasništvu Josipovićevog igrača, Marka Rakara, što je sada manje bitno, isto napisao nešto nepoćudno. Policija je tražila ispis od Rakara IP adresa, ali na njihovu žalost, komentator je koristio proxy i mogli su mu staviti soli na rep.

Tako da političari mogu odjebati sa svojim zakonima i restrikcijama te njihovoj brizi za "slobodu govora" i "govora mržnje". Kako su ljudi popušili Orwelovski novogovorni termin "govor mržnje" i ponavljaju ga kao papige.

Za slobodu govora, protiv cenzure i antifašizma:

https://tails.boum.org/

https://www.torproject.org/projects/torbrowser.html.en

http://torrentfreak.com/which-vpn-services-take-your-anonymity-seriously-2014-edition-140315/

sagitarius
21-01-2015, 14:54
Znam Skatere, pažljivo sam iščitao sve što si napisao na ovoj temi i uistinu puno si toga prohvatio i približio se objektiviziranju odgovora na pitanje teme ali unatoč svemu teško se oteti dojmu da se u svim varjantama iza "govora mržnje", moram to tako , ma koliko bilo ili zvučalo orwelovski, konstatirati i reči da se političke oligarhije u biti obračunavaju sa svojim neistomišljenicima: One kao zakon, a oni (neistomišljenici) kao subjekti represije jednoumlja.
Pitanje koje imam u glavi moglo bi i da glasi: da li je "govor mržnje" univerzalan "zločin" koji ako se "počini" u Sarajevu za taj isti verbalni delikt se odgovara jednako i u Parizu, Moskvi ili Honolulu...
U protivnom ako se primjera radi čovjek neće osuditi u Parizu ili Zagrebu ili Beogradu, za zagovaranje trećeg entiteta u BiH, zašto za istu stvar mora odgovarati u Sarajevu ?

skater
21-01-2015, 20:16
Pitanje koje imam u glavi moglo bi i da glasi: da li je "govor mržnje" univerzalan "zločin" koji ako se "počini" u Sarajevu za taj isti verbalni delikt se odgovara jednako i u Parizu, Moskvi ili Honolulu...
U protivnom ako se primjera radi čovjek neće osuditi u Parizu ili Zagrebu ili Beogradu, za zagovaranje trećeg entiteta u BiH, zašto za istu stvar mora odgovarati u Sarajevu ?

Recimo Židovi su postigli da u nekim zapadnim zemljama (Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Austrija itd.) svako propitkivanje službene brojke žrtava Holokausta ili propitkivanja događaja iz 2.svj. rata koji nisu u skladu sa službenom ("antifašističkom") istinom, bivaju proglašene antisemitizmom i revizionizmom te se takva osoba strpa u zatvor na višegodišnje kazne ili gubitak posla, progone itd.

http://en.wikipedia.org/wiki/Holocaust_denial

http://en.wikipedia.org/wiki/Category:People_convicted_of_Holocaust_denial_offe nses

Primjeri:

http://en.wikipedia.org/wiki/Sylvia_Stolz


Sylvia Stolz (born August 16, 1963) is a German lawyer who defended political prisoner Ernst Zündel at his thought crimes trial in February 2007. During that trial she called the holocaust “the biggest lie in world history” (quote from a third-party translation). Zündel was convicted and served five years in prison. Stolz was in turn tried for the same offense and sentenced to a 3˝-year prison term, later reduced to 3Ľ years.[1] She also was banned from the practice of law for five years.[2] She is married, to the jailed political prisoner, Horst Mahler, who is also in jail for Holocaust denial and "hate speech".

http://en.wikipedia.org/wiki/Ernst_Z%C3%BCndel


Ernst Christof Friedrich Zündel (born April 24, 1939) is a German[1][2] publisher infamously known for his Holocaust denial.[3][4] He has been jailed several times: in Canada for publishing literature "likely to incite hatred against an identifiable group", and on charges of being a threat to national security; in the United States, of overstaying his visa; and in Germany for charges of "inciting racial hatred".[5][6][7] He lived in Canada from 1958 to 2000.

In 1977, Zündel founded a small press publishing house called Samisdat Publishers which issued such neo-Nazi pamphlets as "The Hitler We Loved and Why" and "Did Six Million Really Die?", both prominent documents of the Holocaust denial movement.

http://en.wikipedia.org/wiki/David_Irving


David John Cawdell Irving (born 24 March 1938) is an English Holocaust denier[1] and author[2] who has written several books on the military and political history of World War II, with a focus on Nazi Germany. His works include The Destruction of Dresden (1963), Hitler's War (1977), Churchill's War (1987), and Goebbels: Mastermind of the Third Reich (1996).

Irving's reputation as a historian was discredited after he brought an unsuccessful libel case against the American historian Deborah Lipstadt and Penguin Books.[3] The English court found that Irving was an active Holocaust denier, antisemite, and racist,[4] who "for his own ideological reasons persistently and deliberately misrepresented and manipulated historical evidence".[4][5] Additionally, the court found that Irving's books had distorted the history of Hitler's role in the Holocaust in order to depict Hitler in a favourable light.

Zato sam za slobodu govora, istina se ne treba braniti zakonom i silom, primjerice, neka Documenta, Pusić, Teršelička, Markovina, Jakovina, Goldsteini, Puhovski trabunjaju što hoće, ali ako se dokaže da lažu, onda neka snose posljedice laži i kleveta, određene sankcije, a ne da ih se još predstavlja kao autoritete i da imaju toliku medijsku pozornost i još ih hrvatski narod plaća.

Glede trećeg identiteta, Srbi su etničkim čišćenjem stvorili Republiku Srpsku, SAD i EU su im to dopustile a Hrvate su strpali u nekakvu federaciju s muslimanima. Svakom je jasno da je takvo stanje neodrživo.
Ne znam hoće li Srbin iz Republike Srpske odgovarati Sarajevu. Ovo je pokušaj zakonske represije nad hrvatskim narodom. Nisu ništa naučili iz raspada SFRJ, a to je da prisilno bratstvo i jedinstvo između različitih etniciteta završava ratnim sukobom. Očito je nekom stalo do sukoba ili je toliko glup da nije toga svjestan.

skater
21-01-2015, 20:33
http://en.metapedia.org/wiki/Henrik_Holappa

http://s8.postimg.org/ywcfiz6s5/AFP_20090727_p14_Henrik_Holappa.jpg (http://postimage.org/)

Finski nacionalist Henrik Holappa je uhićen u SAD-u gdje je tražio azil, jer je govorio i napisao knjigu u kojoj tvrdi kako je većina silovanja u Finskoj počinjena od strane afričkih imigranata. Naime, židovski tužioc u Finskoj je zaprijetio Holappi da će ga tužiti za "govor mržnje", jer reći istinu koja se ne sviđa ljevičarima i liberalima te razbija njihovu iluziju o multikultirasnom društvu je "govor mržnje".


Henrik Holappa was arrested by Homeland Security on 3/9/09 on alleged immigration violations and was put in a Security Housing Unit (SHU) for 87 days. He wrote a book about this experience [2]. Although the official reason for his arrest were (alleged) immigration violations, his book supports the existence of a link between his political acitivity and his subsequent imprisonment in America. This means that Holappa was a political prisoner.

David Duke američki bijeli nacionalist, ("bivši vođa Ku Klux Klana" kako vole spominjati vodeći mediji, ali nikada za Nelsona Mandelu nisu rekli da je bivši komunistički terorist) uhićen (20 policajaca) u Češkoj zbog sumnje da "negira holokaust". Nakon toga su mu naredili da napusti zemlju.


http://www.youtube.com/watch?v=rDIiSOthK5g

Humphrey
21-01-2015, 21:29
Bogomdano pravo svakog čovjeka je pravo na mržnju.

NorthStand
21-01-2015, 22:43
Cenzura,ali za razliku od nasilja nad slobodom pojedinca koje su provodili totalitarni režimi ovo je jedan licemjerni oblik istog nasilja. kojeg provode tkz. branitelji slobode svakog pojedinca.

"branitelji slobode", zapravo su moderni fašisti, i zato sam uvijek govorio da su pravi fašisti puno bolji od ovih liberalnih i komunističkih panjeva koji drobe da su nešto puno bolje puno civiliziranije od njih.

a da nisu, nitko od nas u hrvatskoj ne zna bolje.

to što oni rade, ima sve odlike fašizma kojem se groze i od kojeg strepe i dan danas.

skater
21-01-2015, 23:05
"branitelji slobode", zapravo su moderni fašisti, i zato sam uvijek govorio da su pravi fašisti puno bolji od ovih liberalnih i komunističkih panjeva koji drobe da su nešto puno bolje puno civiliziranije od njih.

a da nisu, nitko od nas u hrvatskoj ne zna bolje.

to što oni rade, ima sve odlike fašizma kojem se groze i od kojeg strepe i dan danas.

Ne vrijeđaj fašiste. Ovo su antifašisti. Pripadnici krajnje ljevice, komunisti, marksisti, anarhosindikalisti, ukratko antifašisti.

http://fc08.deviantart.net/fs70/f/2013/198/1/b/anti_antifa_france_by_rouesolaire-d6dw98k.png

http://fc09.deviantart.net/fs70/f/2013/240/0/d/anti_antifa_by_rouesolaire-d6k3a5p.png

NorthStand
22-01-2015, 01:52
Ne vrijeđaj fašiste. Ovo su antifašisti. Pripadnici krajnje ljevice, komunisti, marksisti, anarhosindikalisti, ukratko antifašisti.

http://fc08.deviantart.net/fs70/f/2013/198/1/b/anti_antifa_france_by_rouesolaire-d6dw98k.png




znam, ali nacionalna revolucija diljem europe počinje, kada ovi talibani preuzmu dobar dio europe, tad ćemo mi doći na red. samo polako, strpljen spašen, i ovčice koje danas uglavnom žive u europi će progledat kad ih ta banda počne klat skupa s njihovim vlastitim političarima, onda će mnogi shvatit da ima i puno gorih pojava(doduše neki ni tada ali će biti debela manjina) od hitlera kojim i dan danas dave i zamaraju čitavu europu, ko da je još uvijek na vlasti i ko da još uvijek kontrolira paris i normandiju, te dobar dio Rusije.

sagitarius
22-01-2015, 14:50
Bogomdano pravo svakog čovjeka je pravo na mržnju.

jeste ali nije u skladu sa kršćanskim naukom...:D

sagitarius
22-01-2015, 15:08
Recimo Židovi su postigli da u nekim zapadnim zemljama (Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Austrija itd.) svako propitkivanje službene brojke žrtava Holokausta ili propitkivanja događaja iz 2.svj. rata koji nisu u skladu sa službenom ("antifašističkom") istinom, bivaju proglašene antisemitizmom i revizionizmom te se takva osoba strpa u zatvor na višegodišnje kazne ili gubitak posla, progone itd.

http://en.wikipedia.org/wiki/Holocaust_denial

http://en.wikipedia.org/wiki/Category:People_convicted_of_Holocaust_denial_offe nses

Primjeri:

http://en.wikipedia.org/wiki/Sylvia_Stolz



http://en.wikipedia.org/wiki/Ernst_Z%C3%BCndel



http://en.wikipedia.org/wiki/David_Irving



Zato sam za slobodu govora, istina se ne treba braniti zakonom i silom, primjerice, neka Documenta, Pusić, Teršelička, Markovina, Jakovina, Goldsteini, Puhovski trabunjaju što hoće, ali ako se dokaže da lažu, onda neka snose posljedice laži i kleveta, određene sankcije, a ne da ih se još predstavlja kao autoritete i da imaju toliku medijsku pozornost i još ih hrvatski narod plaća.

Glede trećeg identiteta, Srbi su etničkim čišćenjem stvorili Republiku Srpsku, SAD i EU su im to dopustile a Hrvate su strpali u nekakvu federaciju s muslimanima. Svakom je jasno da je takvo stanje neodrživo.
Ne znam hoće li Srbin iz Republike Srpske odgovarati Sarajevu. Ovo je pokušaj zakonske represije nad hrvatskim narodom. Nisu ništa naučili iz raspada SFRJ, a to je da prisilno bratstvo i jedinstvo između različitih etniciteta završava ratnim sukobom. Očito je nekom stalo do sukoba ili je toliko glup da nije toga svjestan.

Sve je to OK moj Skateru, ali ovo sa židovima i holokaustom je nebo i zemlja u odnosu na BiH sitnopilićarske teorije o "govoru mržnje"...
Koliko su u biti Srbi iz RS-a izolirani, pa i zaštičeni, fakat ne znam, naime znat ću kada bude prvi od njih uhapšen radi govora mržnje na "Klixu", portalu kojeg su nedavno pohodile ekipe i policije iz RS-a i iz Kantona Sarajevo, da bi im izuzeli HD-ove i pokušali ustanoviti da li je montiran ili autentičan snimak Željke Cvijanović premijerke RS-a, koja preko telefona objašnjava nekome da su potplatili "dva papka" koji će glasovati za SNSD-ovu prevlast u parlamentu RS-a.

Poslije se digla čitava "hajka" na nadobudne policajce i tužiteljstvo koji su ovim aktom osporili pravo medija na zaštitu izvora informacija i na pravo medija da objavi neku informaciju, koja je opet u ovom slučaju, nekome u RS-u zazvučala i djelovala recimo kao govor mržnje...

Karakteristično je da je u ovoj akciji sudjelovala i policija RS-a i Kantona Sarajevo, dakle, kad je politički interes u igri svi lobiji su sjedinjeni u "borbi protiv nadobudnih", ali isto tako već par godina političari u BiH i to isključivo oni, bune se protiv onoga što se o njima piše po portalima u BiH radi čega je i pretpostaviti da se aktivirao "Verbalni delikt" isključivo na inicijativu pogođenih kritikom građanstva...
Hrvatima je koliko se može zaključiti dozvoljeno samo da "laju" na svoje, ali ako kažu nešto protiv Bošnjačke političke klike, tada je to bez sumnje "govor mržnje" uključivši i tu strašnu i tabu temu o trećem entitetu.

skater
22-01-2015, 18:34
Sve je to OK moj Skateru, ali ovo sa židovima i holokaustom je nebo i zemlja u odnosu na BiH sitnopilićarske teorije o "govoru mržnje"...
Koliko su u biti Srbi iz RS-a izolirani, pa i zaštičeni, fakat ne znam, naime znat ću kada bude prvi od njih uhapšen radi govora mržnje na "Klixu", portalu kojeg su nedavno pohodile ekipe i policije iz RS-a i iz Kantona Sarajevo, da bi im izuzeli HD-ove i pokušali ustanoviti da li je montiran ili autentičan snimak Željke Cvijanović premijerke RS-a, koja preko telefona objašnjava nekome da su potplatili "dva papka" koji će glasovati za SNSD-ovu prevlast u parlamentu RS-a.

Poslije se digla čitava "hajka" na nadobudne policajce i tužiteljstvo koji su ovim aktom osporili pravo medija na zaštitu izvora informacija i na pravo medija da objavi neku informaciju, koja je opet u ovom slučaju, nekome u RS-u zazvučala i djelovala recimo kao govor mržnje...

Karakteristično je da je u ovoj akciji sudjelovala i policija RS-a i Kantona Sarajevo, dakle, kad je politički interes u igri svi lobiji su sjedinjeni u "borbi protiv nadobudnih", ali isto tako već par godina političari u BiH i to isključivo oni, bune se protiv onoga što se o njima piše po portalima u BiH radi čega je i pretpostaviti da se aktivirao "Verbalni delikt" isključivo na inicijativu pogođenih kritikom građanstva...
Hrvatima je koliko se može zaključiti dozvoljeno samo da "laju" na svoje, ali ako kažu nešto protiv Bošnjačke političke klike, tada je to bez sumnje "govor mržnje" uključivši i tu strašnu i tabu temu o trećem entitetu.

Ima toga i kod nas:

FOTO: Nakon burnih prepiski s ministrom Ostojićem uhićen je Marko Francišković?

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/92346-foto-nakon-burnih-prepiski-s-ministrom-ostojicem-uhicen-je-marko-franciskovic.html

Skandalozno: 'Francišković dobio dijagnozu 'paranoidni šizofrenik' jer čita Bibliju'

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/94388-skandalozno-franciskovic-dobio-dijagnozu-paranoidni-sizofrenik-jer-cita-bibliju.html

Prevareni Marko Francišković: Ostojić prvo ponudio dogovor, a sada ga pokušava izigrati!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/118006-prevareni-marko-franciskovic-ostojic-prvo-ponudio-dogovor-a-sada-ga-pokusava-izigrati.html

FOTO Posljednja večera: Branitelj se narugao političarima pa ga policija tražila po gradu

http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00432/zad01_432067S1.jpg

Na fotografiji su Božidar Longin, Stanko Zrilić, Živko Kolega, Miho Zrnić, Zdravko Livaković, Božidar Kalmeta, Zdenko Zrilić, Zvonimir Nižić Grof, Reno Sinovčić te Jadranko Lisica, Zlatko Lisica, Vlado Lisica i Damir Lisica. Na ironičan način želio sam prikazati ‘zadarsku mafiju’, koja je na desnoj strani slike, a u sprezi je s lijevom stranom slike, na kojoj su zadarski političari.U sredini je Zdenko Zrilić, zadarski Isus, u gradu poznat pod nadimkom ‘Krađo’ - izjavio je Šestan.

http://www.jutarnji.hr/branitelj-se-fotomontazom-narugao-politicarima-pa-ga-policija-trazila-po-gradu/980052/

Kako me policija ispitala i osumnjičila za bacanje izmeta na Antu Tomića

http://www.vecernji.hr/hrvatska/sto-sam-naucio-iz-prvog-obavijesnog-razgovora-u-zivotu-930845

Jakost židovskog lobija, kmetstvo hrvatske policije i manipulativnost hrvatskih medija da ih jedan student (arhitekture) ismije, napravi od njih budale i pokaže koliko su bijedni, pokvareni, glupi:

Ivan Kesić i „Velika ofenziva“

http://ivankesic.bloger.index.hr/default.aspx


Prošle su točno četiri godine, no sjećanje na antologijski pohod Ivana Kesića protiv medijskih, policijskih, objavještajnih i pravosudnih struktura koje su na nj nahuškali foteljaši iz Židovske općine Zagreb i dalje ne blijedi. Sve je počelo kada su židovi preko Večernjakovog novinara od Kesića zatražili da se povuče s iranskog natječaja za crtež o holokaustu odnosno da se javno ispriča što on kategorički i pomalo drsko odbija čime je započeo 32-satni obračun u kojem su na strani ŽOZ-a sudjelovali policajci iz dva najveća hrvatska grada, obavještajne službe, antiterorističke jedinice, državno odvjetništvo, te razni mediji diljem Hrvatske i svijeta. Međutim, svi pokušaji policijskog hvatanja, medijskog linča i podizanja optužnice protiv Kesića pretvorili su se u potpuni neuspjeh i blamažu koju im je lukavo priredio taj 20-godišnji neispavani student. Služeći se gerilskim taktikama, vještim manevriranjem, savršeno tajmiranim potezima i točnim pretpostavkama neprijateljskih poteza neobjašnjivom je lakoćom izbacivao iz stroja sve organe gonjenja koji su ga satima tražili po Splitu i Zagrebu, dok je uspješnim stvaranjem razdora između policije i medija odnosno inteligentnim odvraćanjem pozornosti pomoću internetskih „mamaca“ doveo do toga da se u tiskanim i elektroničkim medijima objavi fotografija pogrešnog Ivana Kesića. Rasna i druga diskriminacija, prijetnje, terorizam, povreda ugleda RH, lažno predstavljanje - samo su neki od kaznenih djela za što je državno odvjetništvo pokušavalo optužiti Kesića. Međutim, svaki od tih pokušaja završio je fijaskom.

http://s9.postimg.org/f0cl69297/Velika_ofenziva.jpg (http://postimg.org/image/f0cl69297/)

http://s1.postimg.org/hvxn56erf/naslovnica1lanka.jpg (http://postimg.org/image/hvxn56erf/)

:rofl

skater
22-01-2015, 19:45
znam, ali nacionalna revolucija diljem europe počinje, kada ovi talibani preuzmu dobar dio europe, tad ćemo mi doći na red. samo polako, strpljen spašen, i ovčice koje danas uglavnom žive u europi će progledat kad ih ta banda počne klat skupa s njihovim vlastitim političarima, onda će mnogi shvatit da ima i puno gorih pojava(doduše neki ni tada ali će biti debela manjina) od hitlera kojim i dan danas dave i zamaraju čitavu europu, ko da je još uvijek na vlasti i ko da još uvijek kontrolira paris i normandiju, te dobar dio Rusije.

Ljevičarsko, komunističko, anarhosindikalističko nasilje je antifašizam. Ljevičari, komunisti, marksisti su se sjetili dobrog načina kako će se skrivati iza pojma antifašizam i na taj način raditi nasilje i nerede po svijetu.
Staljin je bio antifašist i antifašistički je slao ljude, političke neistomišljenike u gulage. Staljin je antifašistički okupirao Poljsku, Mađarsku i ostale zemlje.

Ljevičari misle da ako se zovu antifašistima da ih to opravdava za nasilje prema neistomišljenicima, koji gle čuda, ako se suprotstavljaju antifašistima, znači da su fašisti.

Pogledaj kako ljevičarski ekstremisti prolaze nekažnjeno:

http://en.wikipedia.org/wiki/Bill_Ayers


William Charles "Bill" Ayers (born December 26, 1944)[1] is an American elementary education theorist and a former leader in the counterculture movement that opposed U.S. involvement in the Vietnam War. He is known for his 1960s radical activism as well as his current work in education reform, curriculum, and instruction. In 1969 he co-founded the Weather Underground, a self-described communist revolutionary group[2] that conducted a campaign of bombing public buildings (including police stations, the U.S. Capitol Building, and the Pentagon) during the 1960s and 1970s in response to U.S. involvement in the Vietnam War.


He is a retired professor in the College of Education at the University of Illinois at Chicago, formerly holding the titles of Distinguished Professor of Education and Senior University Scholar.[3] During the 2008 US presidential campaign, a controversy arose over his contacts with then-candidate Barack Obama. He is married to Bernardine Dohrn, who was also a leader in the Weather Underground.


će progledat kad ih ta banda počne klat skupa s njihovim vlastitim političarima

Ne će, oni imaju etnomazohistički sklop u glavi, rijetki od njih progledaju.

Grunf
23-01-2015, 00:22
Da, taj Kesić je kralj. :naklon Kako ih je sve ismijao. Svaka čast. :bravo

skater
23-01-2015, 00:58
Da, taj Kesić je kralj. :naklon Kako ih je sve ismijao. Svaka čast. :bravo

Zamisli ti kolika strka zbog karikatura i uvjetno rečeno "verbalnog delikta". Židovska općina odmah postrojila hrvatsku policiju i ATJ da idu loviti "ustašu", "nacifašistu" odnosno "nacistukojiželipobitišestmilijunažidova". Jadno i smiješno u isto vrijeme te stravično koliko neki imaju poluge moći u rukama.
Također pokazuje na koje su sve laži spremni oni koji su ga napali, to je ustaljena praksa svjetskih vodećih medija koji su većinom u vlasništvu dobro poznate etničke skupine. Samo, zahvaljujući Internetu, laži im sve teže prolaze.

sagitarius
09-02-2015, 14:36
U Republici Srpskoj , entitet BiH, usvojen je zakon da je Internet "javno mjesto" te će se primjenjivati sve represije protiv kršitelja morala, psovače, širitelje govora mržnje u nacionalnom, vjerskom, rasnom, spolnom, starostnom i svakom drugom smislu, a protiv počinitelja verbalnog delikta u pisanoj formi će biti primijenjene kaznene mjere obuhvaćene zakonom.
Ovo se posebice odnosi na one koji pozivaju na javno okupljanje, demonstracije, kao i druge vidove građanske neposlušnosti, te na diskreditiranje političkih funkcionera i diskreditiranje njihovog javnog djelovanja.

Sve ovo je izazvalo buru negodovanja u krugovima MZ, a Veleposlanstvo USA u Sarajevu je ovaj zakon najoštrije kritiziralo, kao eklatantno kršenje ljudskih prava.
Govor mržnje u BiH je tako dobio svoj i zakonom uokvireni epilog.

Humphrey
09-02-2015, 19:39
Jesu prvo pokušali sa genocidom na internetu,pa kad nije išlo donijeli su ovaj zakon?

sagitarius
10-02-2015, 14:27
Jesu prvo pokušali sa genocidom na internetu,pa kad nije išlo donijeli su ovaj zakon?

Bit će poslastica kada se prvi optuženi i osuđeni za "internetski delikt" bude žalio Strasburu sudu za ljudska prava i kad RS moradne na ime odštete isplatiti 100.000 KM... o da to će tek biti pravi genocid...:D

sagitarius
14-02-2015, 15:56
Nad zakonom koji omogućava da policija bez naloga uhiti i u pritvoru drži 24 sata "internet izgrednika javnog reda i mira", zgražava se pored svjetske javnosti i u samoj RS i opozicija i građanstvo.
Pod remećenjem javnog reda i mira može se podvesti da se nesmije kucati na internet portalima između 16 i 18 sati i uveče iza 23 sata...ono, glasna muzika, pjevanje...:D
U Federaciji mudro šute, ne čuje se mnogo kritika, jer se ovdje zakasnilo sa donošenjem ovakvog nakaznog zakona, na svu sreću u Federaciji se ne mogu dogovoriti hoće li u mjesnoj zajednici kurir biti Hamo ili Ekrem (jedan je iz DF-a a drugi iz SDA)..., pa sad zblanuto gledaju što im se moglo dogoditi da su kojim slućajem i sami donijeli sličnu kaku od zakona...
Doduše u Federaciji su još ranije krenule policijske agencije u evidentiranje političkih neistomišljenika sa njihovim šefovima, ali su bili prinuđeni da i dalje ostanu u strogoj konspiraciji kako se nebi dogodilo da ih popljuje vlastiti narod i ostatak svijeta.