PDA

Pogledaj Full Version : Dogodilo se na današnji dan



Stranice : [1] 2

Grunf
25-10-2014, 21:44
Na današnji dan prije 200 godina rodio se prvi hrvatski ban pučanin, Ivan Mažuranić koji je napisao Smrt Smail-age Čengića i nadopunio Gundulićevog Osmana. U Njemačko-ilirskom slovaru je uveo riječi računovodstvo, tržišno gospodarstvo, velegrad, nosorog i sladoled. Njegova unuka je Ivana Brlić-Mažuranić.

http://www.tjedno.hr/images/stories/naslovne/003002_Custom.jpg


Napisao: Ivan Raos


200. obljetnicu rođenja hrvatskog bana, političara i pjesnika Ivana Mažuranića obilježila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u srijedu 22. listopada 2014. svečanošću održanom u atriju Palače HAZU. Stoga jer Ivan je Mažuranić nezaobilazna osoba u hrvatskoj povijesti, i kao književnik, ali i kao političar i državnik uvodno je govoreći istakao predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić.

Ivan Mažuranić od 1860. do 1865. bio je predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije sa sjedištem u Beču, a od 1873. do 1880. i hrvatski ban (prvi hrvatski ban pučanin), jer nije bio plemić. „Kao političar Mažuranić sintetizira hrvatsku povijest, kroz njega se ogledaju sve dileme i traume kroz koje je hrvatski narod prolazio", kazao je akademik Kusić, istaknuvši bitište Mažuranićevih reformi za hrvatsko društvo.

DJELOVAO U ZAHTJEVNIM POLITIČKIM OKOLNOSTIMA

Podsjetio je i na najpoznatije djelo, znameniti ep Smrt Smail-age Čengića, kojemu se autorstvo pripisuje Mažuraniću, a čiji se stihovi često citiraju. Spomnuo je akademik Kusić zaista još izvrsno uređenu dopunu Gundulićeva Osmana, ali i da je baš Mažuranićev Njemačko-ilirski slovar iz 1842. prvi upotrjebio termine u Hrvatskoj kao što su računovodstvo, tržišno gospodarstvo, velegrad, nosorog i sladoled. Akademik Kusić je spomenuo da je Mažuranić imao izrazito bitnu ulogu kod izrade prvih pravila rada Akademije, a podsjetio je i na njegovog sina Vladimira Mažuranića koji je bio predsjednik Akademije od 1918. do 1921. i na unuku Ivanu Brlić Mažuranić koja je bila prva žena članica Akademije. Svoj je govor završio citatom iz Mažuranićeva zadnjeg govora u Hrvatskom saboru 1886. kad je rekao da vjeruje u prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvatske.

Akademik Nikša Stančić održao je zapaženo izlaganje na temu Ivan Mažuranić kao političar – između želja i mogućnosti podsjetivši na zahtjevne političke okolnosti u kojima je Mažuranić djelovao i istaknuo da je otvarao putove izgradnje modernog hrvatskog društva. „Politički mu je cilj bio obnoviti suverenost i cjelovitost hrvatske države u Habsburškoj Monarhiji“, kazao je akademik Stančić. Podsjetio je i da je Mažuranić još 1848. na temelju zakonskoga članka Hrvatskog sabora omogućio raskid državnopravnih sveza s Ugarskom. Nakon 1860. nastojao je Hrvatsku tješnje povezati s Bečom koji bi na temelju budućeg federalističkog uređenja Monarhije omogućio Hrvatskoj status federalne jedinice. Po riječima akademika Stančića Mažuranić je smatrao da se Hrvatske treba nagoditi s Bečom prije nego li se Beč nagodi s Ugarskom, jer je iz Beča dobivao obećanja da će se Dalmacija ujediniti s Hrvatskom. Ipak kako je to sve išlo „U međurazdoblju nagodile su se Austrija i Ugarska, a Hrvatskoj je ostavljeno da se nagodi s Mađarima“, poručio je akademik Stančić.

Akademik Radoslav Katičić govorio je o odnosu Mažuranića i ilirizma i istaknuo da je od djetinjstva, iako čakavac, usvojio štokavski čitajući Kačićev Razgovor ugodni naroda slovinskoga. „Mažuraniću nije Gaj trebao otvarati oči. On je u sebi nosio hrvatski književni jezik", rekao je akademik Katičić, nazvavši Mažuranića stožernom osobom hrvatske povijesti. „Mažuranić je 1848. izradio hrvatsko gledište na sporna pitanja u odnosima s Ugarskom, čime je položen temeljac ovodobnoj Hrvatskoj. Shvaćao je politiku kao umijeće mogućega i upravo je zato znao vrjednotu hrvatskog oslanjanja na Austriju. Iako je Hrvatsko-ugarska nagodba bila nepovoljna, smatrao je da može nešto učiniti za Hrvatsku i učinio je. U očima pravaških stekliša bio je izdajnik, ali plodovi njegova rada govore drugačije. U nepovoljnim okolnostima postigao je jako mnogo, stvorivši Hrvatskoj upravu, školstvo, i pitanje je što bi bilo da danas imamo takvog hrvatskog političara i takvog čovjeka da danas vodi hrvatske poslove", rekao je akademik Katičić.

PRVI KLASIK NOVIJE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI

Akademik Josip Bratulić govorio je o Mažuraniću kao predsjedniku Matice ilirske (1858. – 1872.) i istaknuo njegovu značnost za Matičinu nakladničku djelatnost, kao i za izgradnju veza s tek osnovanom Akademijom. Akademik Krešimir Nemec Mažuranića je nazvao prvim klasikom novije hrvatske književnosti. „Klasik je genij jezika i ako imamo to na umu onda je Mažuranić prvi klasik moderne hrvatske književnosti koji pruža ruku Maruliću i Gunduliću i na kojeg su se nadovezali Šenoa, Kranjčević i Marković", rekao je akademik Nemec.

Akademik Petar Strčić o ostalim slavnim osobama iz obitelji Mažuranić biranim rječima je govorio ustvrdivši da se među njima poglavito ističu Ivanova braća Antun i Matija Mažuranić, sin Vladimir i unuka Ivana Brlić Mažuranić. A član suradnik HAZU prof. dr. sc. Marko Tadić govorio je o Rječniku Ivana Mažuranića kojeg su priredili i sastavili on i akademik Milan Moguš - koji je i vodio u HAZU proslavu Mažuranićeva jubileja. Zapravo riječ je o drugom rječniku posvećenom jednom hrvatskom književniku, a prvi je bio Dobriša Cesarić.

Na svečanosti je bio i prapraunuk Ivana Mažuranića Teodoro Mažuranić, jedini potomak koji još nosi prezime Mažuranić.

Sve u svemu bilo je dojmljivo na svečanosti održanoj u atriju Palače HAZU a, ugođaj je dopuinjen glazbenom dijelom programa u kojem je nastupio pijanist Ljubomir Gašparović, koji je na glasoviru odsvirao Nokturno u fis-molu skladatelja Ferde Livadića.

http://www.tjedno.hr/index.php/kategorija-nalsovne-2/5974-uveo-rijeci-racunovodstvo-velegrad-nosorog-sladoled

Grunf
26-10-2014, 18:47
http://narod.hr/wp-content/uploads/2014/10/poplava9-70-580x381.jpg?a14b1b


Opis poplave 1964-te iz anala Vjesnika

Evo kako je polavu opisao tadašnje dnevno glasilo Vjesnik:
„…bila je to poplava Zagreba. U nedjelju, 25. listopada 1964., Sava je u toku dana naglo narasla. Gradski štab za obranu od elementarnih nepogoda davao je obavijesti o sve većoj opasnosti. I u Vjesniku je bila uzbuna, jer se poduzeće nalazilo na glavnim pravcima prodora vode. Počelo je navečer. Sava se izlijevala. Pokušalo se obraniti barijerama napravljenim na brzinu. Izvlačile su se role papira iz podruma i spašavalo se ono što se moglo. Ali sve je bilo uzalud. Voda je strahovitom silinom nadirala iz Odranske i od autoputa. Počela je nadirati i iz podzemlja. Prodirala je u rotaciju iz odvodnih kanala. Dizala se naglo i vrlo brzo je poplavila sva skladišta i donji dio postrojenja. Istodobno je kovitlac obuhvatio čitavu zgradu. Razina vode podigla se na 1,20 metara. Objekti su bili opkoljeni vodom, podrumi i prizemlje potopljeni. Bujica je sve odnosila. Pola sata prije nego što se voda pojavila, isključena je električna struja na cijelom području…“

Štete od poplave

17 ljudi je poginulo u poplavljenom Zagrebu tih dana.

Oko 40.000 građana bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, 15.000 stambenih zgrada (oko 300 višekatnica) i 3.297 gospodarskih zgrada bilo je poplavljeno. Oko 10.000 stambenih jedinica postalo je potpuno neupotrebljivo za stanovanje, a 35.000 je teže ili lakše oštećeno. Stradalo je oko 120 privrednih poduzeća, a procijenjeno je kako je 13.000 učenika i studenata ostalo bez svog školskog “krova nad glavom”.

Računa se da je uništeno 65% opreme i materijala građevinske operative i industrijsko-građevinskoga materijala. Stradalo je 2 km autoputa, a poplavljeno je oko 350 kilometara autocesta. Znatno su oštećeni mostovi kod Jankomira i Jakuševca, oštećena je ili uništena 81 trafostanica itd.

Slijedeći podatak zorno dočarava veličinu šteta od poplave: iznosila je gotovo 10 posto nacionalnog dohotka.

http://narod.hr/clanak/tocno-pola-stoljeca-od-velike-poplave-u-zagrebu/

Grunf
27-10-2014, 15:08
http://www.dnevno.hr/i/525653/484/952/55100/1_51fa6ec2666b0.jpg


Među svojim maršalima Napoleon se isticao time što, za razliku od njih, nije imao zlatom okićenu uniformu i šešir. Namjerno je nosio skromniju uniformu (najčešće pukovničku) i prepoznatljivi dvorogi šešir bez perja i suvišnih ukrasa.
Na današnji dan 1806. godine Napoleon Bonaparte doživio je jedan od najvećih životnih trijumfa. Kao pobjednik ušao je u osvojeni Berlin, glavni grad Pruskog Kraljevstva. Pruska je u to doba bila jedna od prvih pet sila u Europi (ostale četiri bile su Francuska, Velika Britanija, Rusija i Habsburška Monarhija). Napoleonu će kasnije uspjeti još samo trijumfalno ući u Moskvu, ali ona zapravo nije bila glavni grad Ruskog Carstva (bio je to Petrograd).

Napoleonov ulazak u Berlin bio je organiziran teatralno. Uz njega su jahali njegovi slavni maršali Berthier, Davout i Augereau. Među svojim maršalima Napoleon se isticao time što, za razliku od njih, nije imao zlatom okićenu uniformu i šešir. Namjerno je nosio skromniju uniformu (najčešće pukovničku) i prepoznatljivi dvorogi šešir bez perja i suvišnih ukrasa. Jahali su između postrojenih kirasira (konjaničkih jedinica s prsnim oklopima).

U Berlinu su cara Napoleona pokorno dočekali najviši gradski dužnosnici i predali mu ključeve grada.

Zanimljivo je da je tom Napoleonovom ulasku svjedočio i slavni francuski književnik Stendhal, pravim imenom Marie-Henri Beyle. On je kasnije postao poznat po romanima "Crveno i crno", te "Parmski kartuzijanski samostan". Bio je to izgleda jedini put da je mladi Stendhal uživo vidio Napoleona.

Napoleon je u Berlinu posjetio grob slavnog vojskovođe Friedricha Velikog, nekadašnjeg pruskog kralja. Kod njegovog groba, Napoleon je naredio svojim maršalima da skinu šešire i rekao je: "Da je on živ, mi ne bismo danas bili ovdje."

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/69697-trijumfalni-ulazak-napoleona-u-osvojeni-berlin-1806.html

Grunf
28-10-2014, 10:05
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/10/27/102009/1_174719.jpg



Kip slobode izvana se sastoji od bakrenih ploča koje danas imaju zelenoplavu boju, no u doba kad je kip svečano otvoren metal još nije bio reagirao sa spojevima iz zraka i vode, pa je kip bio prirodne boje bakra.
Na današnji dan 1886. godine svečano je u New Yorku otvoren Kip slobode, jedno od najprepoznatljivijih obilježja tog grada. Taj kip donirali su francuski građani Amerikancima, no postolje na otočiću na kojem kip stoji financirali su sami američki građani. Kip slobode izvana se sastoji od bakrenih ploča koje danas imaju zelenoplavu boju, no u doba kad je kip svečano otvoren metal još nije bio reagirao sa spojevima iz zraka i vode, pa je kip bio prirodne boje bakra.
Tek nakon 1900. godine počelo se dojavljivati da kip poprima zelenoplavu boju. Radi se o prirodnoj kemijskoj reakciji u kojoj se bakar spaja s kisikom, vodom i ugljičnim dioksidom. Time nastaje spoj prepoznatljive zelenoplave boje, koju se viđa na bakrenim krovovima kuća.

Inače, da se dobije predodžba koliko je davno bilo vrijeme u koje je otvoren Kip slobode, spomenimo da je te 1886. godine u Hrvatskoj ban bio Khuen-Héderváry, koji je zemljom upravljao slično kao da se radi o koloniji. To je bilo ujedno i vrijeme poznato iz djela o Sherlocku Holmesu britanskog autora Arthura Conana Doylea. Konjske kočije bile su glavno sredstvo prijevoza po gradovima, a u široj upotrebi još nije bilo električne rasvjete, filmova i zrakoplova.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/102009-kip-slobode-izvorno-nije-bio-zelenoplave-boje-kao-danas-1886.html

Grunf
28-10-2014, 10:12
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/10/28/69738/1_174930.jpg


Židove se ne smije prikazivati kao odbačene ili proklete od Boga. Isto tako, Židove u suvremenom vremenu ne može se držati krivima za događaje iz doba Novog Zavjeta.
Na današnji dan odigrao se jedan od najvažnijih koraka u pomirenju Katoličke crkve i Židova. Naime, Židovi su konačno oslobođeni od kolektivne odgovornosti za razapinjanje Isusa Krista. Dokument kojim je to ostvareno bila je deklaracija "Nostra Aetate" (latinski "U naše doba"), izdana u vrijeme slavnog Drugog vatikanskog koncila (slika).

Deklaraciju "Nostra Aetate" promulgirao je papa Pavao VI. na današnji dan. U toj se deklaraciji kaže da, premda su neke židovske vlasti tražile Isusovu smrt, krivnja se ne može svaliti na sve Židove koji su u to vrijeme živjeli. Židove se ne smije prikazivati kao odbačene ili proklete od Boga. Isto tako, Židove u suvremenom vremenu ne može se držati krivima za događaje iz doba Novog Zavjeta.

Time je Katolička crkva odbacila svaki antisemitizam, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti. Dapače, u svojoj knjizi iz 2011. godine, sadašnji papa Benedikt XVI. također je odbacio tvrdnje da je židovski narod kriv za smrt Isusa Krista.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/69738-katolicka-crkva-oslobodila-zidove-od-kolektivne-odgovornosti-za-smrt-isusa-krista-1965.html

Grunf
29-10-2014, 09:05
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/10/28/102148/1_175303.jpg

Zanimljivo da su u Turskoj tek 1934. godine uvedena prezimena. :shock



Prvi predsjednik Republike Turske bio je slavni Mustafa Kemal Atatürk. Njegovo prezime Atatürk znači "Otac Turaka", a dodijeljeno mu je službeno 1934. godine.
Na današnji dan u Turskoj se slavi Dan republike jer je toga dana 1923. godine Turska službeno proglašena republikom. Prvi predsjednik Republike Turske bio je slavni Mustafa Kemal Atatürk. Njegovo prezime Atatürk znači "Otac Turaka", a dodijeljeno mu je službeno 1934. godine. Naime, tek su te godine u Turskoj zakonom uvedena prezimena, a Mustafi Kemalu dano je to počasno prezime koje po odredbi turskog parlamenta ne smije nositi nijedan drugi državljanin.
Turska je vlada u početnom dobu Republike uvela mnoge reforme s ciljem sekularizacije i modernizacije društva, uvelike prema zapadnim modelima. Ukinuta je ustanova kalifata, uvedeni su građanski zakoni, a ženama su dana politička prava. Dapače, uvedena su čak i nova pravila o odjeći i pokrivalima za glavu.

Grunf
29-10-2014, 09:17
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/10/28/69744/1_175274.jpg


Nekad davno je bilo hrabrosti kod naših političara. :bravo


Na današnji dan 1907. godine umro je znameniti hrvatski političar Josip Gržanić. Vjerojatno je najpoznatiji po jednoj zgodi iz Hrvatskog sabora, kad je nogom udario tadašnjeg hrvatskog bana Dragutina Károlyja Khuena Héderváryja u stražnjicu. Naime, Gržanić je bio pravaški zastupnik u saboru i kao takav bio je izraziti protivnik promađarskog režima bana Khuena Héderváryja.
Cijeli taj skandalozni incident u sabornici obično se naziva "Khuenov vritnjak" ili "saborski vritnjak". Događaj se zbio ovako: ban je naredio da se važni hrvatski povijesni dokumenti prenesu u Budimpeštu. Takvo otimanje nacionalnog blaga razljutilo je pravaše. Kad je ban Khuen držao u saboru govor u vezi s tim dokumentima, još je više ražestio pravaške zastupnike izjavom da sumnja da su ti dokumenti prije uopće bili u "poštenom posjedu Hrvatske".

Kad je ban silazio s govornice i uputio se prema izlazu, Josip Gržanić udario ga je nogom u stražnjicu. Bila je to, dakako, velika osobna sramota za bana. Zanimljivo je da je Khuenov režim isprva čak pokušao zataškati da se taj sramotni događaj uopće dogodio, da bi se izbjegla sramota u javnosti. Ipak, istina je izašla na vidjelo i pravaši su rigorozno kažnjeni. Gržanić i njegovi kolege osuđeni su na zatvorske kazne, no zbog toga su u javnosti dobili herojski i mučenički status.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/69744-kako-je-ban-khuen-dobio-udarac-nogom-u-straznjicu-1907.html

Grunf
29-10-2014, 09:23
http://www.dnevno.hr/i/51515/353/985/25156/1_51fa6e9f3433d.jpg


Na današnji dan dogodio se jedan od najboljih primjera nevjerojatne snage arapske osvajačke ekspanzije. Naime, Arapi su napali daleki kineski grad Guangzhou, poznat i kao Canton. Učinili su to pomoću brodova, preplovivši ogromnu udaljenost. Bilo je to doba moćnog Abasidskog Kalifata, goleme muslimanske arapske države koja se protezala od današnjeg Alžira pa sve do rijeke Inda.

Abasidski kalif u to doba bio je znameniti Al-Mansur, poznat po tome što je kao svoju prijestolnicu osnovao novi grad Bagdad. Zanimljivo je da je on tom gradu nadjenuo ime Madinat al-Salaam (Grad mira). Bagdad je postao ubrzo jednim od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu. Bio je središte zlatnog doba arapske kulture.

Arapska ekspanzija dosezala je silnu prostornu širinu. U 8. stoljeću muslimanske vojske pod arapskim vodstvom harale su po središnjoj Francuskoj, sve do rijeka Seine, Loire i Marne. U središnjoj Aziji ratovali su s Kinezima dinastije Tang na području današnjeg Kirgistana. Na jugoistoku granica im je bila bogata Indija.

Zanimljivi su bili i arapski prodori u naše Jadransko more. Tako su 841. opsjeli grad Osor na otoku Cresu. Sljedeće godine borili su se protiv Venecije pokraj otoka Suska. Dubrovnik su Arapi opsjedali 866./867. godine, a Bol na Braču napali su oko 872. godine.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/102303-arapi-napali-grad-u-dalekoj-kini-758.html

Grunf
30-10-2014, 09:34
http://www.youtube.com/watch?v=e4yGkDpuidI



Na današnji dan 1961. godine eksplodiralo je najsnažnije nuklearno oružje ikada detonirano. Riječ je o sovjetskoj termonuklearnoj bombi, tzv "Car bombi", snage 50 megatona, Ta je bomba imala snagu kao otprilike 3500 bombi bačenih na Hirošimu ili 10 puta više nego sav eksploziv upotrijebljen u Drugom svjetskom ratu.


Izbačena je iz bombardera tipa Tupoljev Tu-95, specijalno obojenog u bijelo, da se smanji zagrijavanje. Eksplodirala je na visini od preko 4 kilometra, iznad ruskog otoka Novaja Zemlja. Bomba je bila teška 27 tona, dugačka 8 i široka 2 metra. Stvorila je vatrenu kuglu promjera 8 kilometara. Oblak u obliku gljive bio je visok oko 64 kilometra (sedam puta više od Mount Everesta). Od snage udara došlo je do razbijanja prozora čak u Norveškoj i Finskoj. Takva bi bomba prouzročila potpuno razaranje zgrada u krugu promjera 70 kilometara. Navodno je puna snaga takve bombe bila čak 100 megatona, ali je za potrebe testiranja smanjena.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/50138-najveca-nuklearna-eksplozija-u-svjetskoj-povijesti-1961.html

Grunf
31-10-2014, 22:36
http://www.dnevno.hr/i/1009852/999/910/25398/1_51fa675577a6e.jpg


Na današnji dan vojska pod zapovjedništvom hrvatskog bana Josipa Jelačića i austrijskog feldmaršala kneza Alfreda von Windisch-Grätza ugušila je revoluciju u glavnom gradu Habsburške Monarhije – Beču. To je zacijelo bio jedan od razloga zašto je Karl Marx imao negativno mišljenje o Jelačiću. Naime, Jelačić je prethodno bio gušio i mađarsku revoluciju, a sad je, eto, ugušio i revoluciju u Beču i to u korist konzervativnih načela. Marxovo loše mišljenje o Jelačiću preuzela je i Komunistička partija Hrvatske, što je u konačnici dovelo do uklanjanja spomenika banu na glavnom zagrebačkom trgu.

Jelačić je pri gušenju revolucije bio dio trojke glavnih vojnih zapovjednika. Osim njega, bili su u trojki spomenuti feldmaršal Windisch-Grätz, kao i slavni feldmaršal grof Radetzky (poznat po Radetzky-maršu Johanna Straussa). Njih trojica su postali tako slavni, da su vojnici Monarhije na svoje mačeve dali ispisivati slova WIR (kratica za Windisch-Grätz, Iellachich , Radetzky). Dakako, riječ "Wir" na njemačkom znači "Mi".

Radetzky je gušio revoluciju u Italiji, Jelačić u Mađarskoj i Beču, a Windisch-Grätz je poznat po osobito nasilnom gušenju revolucije u Češkoj (naredio je bombardiranje Praga). Na kraju je revolucija doista ugušena u svim dijelovima monarhije i pobijedila su konzervativna monarhistička načela. Ipak, vladajuća dinastija, na čelu s mladim Franjom Josipom, uvidjela je da su reforme nužne. Sljedećih 10-tak godina obilježilo je uvođenje reformi "odozgo" (za razliku od revolucije koja je to pokušala "odozdo").

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/70012-zasto-karl-marx-i-komunisti-nisu-voljeli-bana-josipa-jelacica.html

Grunf
31-10-2014, 22:44
http://www.dnevno.hr/i/995398/551/015/55353/1_51fa673166593.jpg


Na današnji dan 1954. godine dogodila se jedna od najtežih tramvajskih nesreća u čitavoj svjetskoj povijesti. Bila je to daleko najteža tramvajska nesreća u povijesti Zagreba.

Bio je to dan uoči Svih Svetih kad su mnogi Zagrepčani odlazili na groblje Mirogoj kako bi uredili i posjetili grobove svojih pokojnika. U to je vrijeme još postojala tramvajska linija koja je vodila od Gupčeve zvijezde uzbrdo do Mirogojskog groblja.

Na današnji dan ujutro u 8:30 jedan je tramvaj prepun putnika krenuo s Mirogoja natrag prema Gupčevoj zvijezdi. Već kad je ušao u prvi zavoj, vozač tramvaja primijetio je da ne funkcionira tračnička kočnica. Budući da na tom mjestu postoji znatna nizbrdica, tramvaj je počeo nezaustavljivo ubrzavati. Ni ručna kočnica nije mogla pomoći pa je tramvaj dosegnuo brzinu od čak 90 kilometara na sat. Na kraju je vozilo iskliznulo iz tračnica i počelo se prevrtati.

Ukupno je u tramvaju bilo oko 60 putnika. Od udara u tri stabla i čelični stup, gotovo svi putnici su na ovaj ili onaj način nastradali. Poginulo je 19 ljudi, a oko 40 ih je ozlijeđeno.

Čitav je Zagreb bio zaprepašten tom tragedijom, a velik dio Zagrepčana još i danas pamti i prepričava tu nesreću. Linija broj 21, koja je vozila na toj trasi, ukinuta je.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/70014-mirogojska-tramvajska-nesreca-jedna-od-najtezih-na-svijetu-1954.html

Grunf
31-10-2014, 22:47
http://www.dnevno.hr/i/49524/856/575/39953/1_51fa660744140.jpg


Na današnji dan svrgnut je posljednji turski sultan – Mehmed VI. - jer je toga dana u Turskoj ukinuta monarhija. Bio je to kraj 600-godišnjeg Osmanskog Carstva. Mehmed VI. bio je čak 36. po redu osmanski sultan (prvi sultan zvao se Osman, a po njemu je i nazvano Osmansko Carstvo).

Posljednji sultan Mehmed VI. rođen je 1861. kao sin vladajućeg sultana Abdul Medžida I. i njegove supruge Gülüstü, koja je bila čerkeske nacionalnosti. Zanimljivo je da se i Mehmed VI. ženio djevojkama egzotičnog porijekla. Prva supruga bila mu je iz Abhazije, a druga iz Gruzije. Ukupno se ženio čak 5 puta.

Mehmed VI. postao je sultanom 1918. godine. Premda se na Zapadu vladar Osmanskog Carstva naziva sultanom, u samoj Turskoj sultan je bila jedna od nižih titula, a koristili se i ugledniji nazivi Padišah (Car), Sultan es-Selatin (Vladar nad Vladarima) i Kagan (Kan Kanova).

Osim tih titula, Mehmed VI. naslijedio je i uglednu titulu kalifa (nasljednik ili predstavnik Muhameda), koja označava vođu čitavog muslimanskog svijeta. Također je imao titulu Amir ül-Mü'minin, što znači otprilike "gospodar vjernika".

Instalacija osmanskog sultana obavljala se pomoću Prorokovog mača koji se opasivao novom sultanu. Zanimljivo je da je opasivanje Mehmeda VI. bilo jedino u povijesti koje je ikada snimljeno filmskom kamerom.

Na današnji je dan Mehmed VI. morao napustiti Istanbul. Zanimljivo je da je otišao iz zemlje na britanskom bojnom brodu Malaya. Prvo je otišao na Maltu, koja je tada još bila u britanskom vlasništvu. Ostatak života bivši je sultan proveo uvelike na talijanskoj rivijeri. Umro je u mondenom ljetovalištu San Remo 1926. godine.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/70063-svrgnut-posljednji-turski-sultan-1922.html

Grunf
01-11-2014, 18:24
http://www.morh.hr/images/phocagallery/mornarica/pula_31102014/thumbs/phoca_thumb_l_hrm_31102014_13.jpg


Stota godišnjica početka Prvog svjetskog rata i devedeset i šest godina od potonuća bojnog broda Viribus Unitis (Zajedničkim snagama), obilježeni su danas, 31. listopada 2014. svečanim programom u Puli, pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, Ive Josipovića.

Svečanosti je nazočio načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Drago Lovrić ujedno i izaslanik Predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH, viceadmiral Ante Urlić, zapovjednik HRM-a kontraadmiral Robert Hranj, umirovljeni admiral Davor Domazet-Lošo, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata, predstvnici lokalne uprave i samouprave i drugi.


Tom prigodom održan je Okrugli stol o mjestu, ulozi i značaju Hrvata u Austro-ugarskoj mornarici te o životnom putu Janka pl. Vukovića Podkapelskog, hrvatskog admirala koji je zapovijedao brodom Viribus Unitis. Riječ je o brodu koji je bio potopljen akcijom talijanskih diverzanata u noći s 31. listopada na 1. studenoga 1918. godine, nakon što ga je od Austro-ugarske preuzela tadašnja Država SHS. S brodom je potonuo i admiral Podkapelski te više od 250 hrvatskih mornara.

Načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Drago Lovrić tom je prigodom istaknuo kako se tijekom 2014. godine nizom manifestacija diljem Europe i Republike Hrvatske obilježava 100. godišnjica Prvog svjetskog rata u kojem je svojim ljudskim, prostornim i materijalnim potencijalom sudjelovao i hrvatski narod.

"MORH i OSRH odlučili su posebnim programom obilježiti tragičan događaj, ali i izuzetan čin kontraadmirala Janka pl. Vukovića Podkapelskog koji je ostao na brodu i potonuo zajedno sa svojom posadom časno slijedeći pomorsku tradiciju. Postupak zapovjednika u tragediji, čin je viteštva koji je krasio hrvatskog vojnika kroz dugu povijest, sve do junaštva iskazanog u Domovinskom ratu", rekao je general Lovrić, dodavši da se ovim obilježavanjem prisjećamo i svih generacija hrvatskih pomoraca koji su štitili i branili naše more, priobalje i rijeke te mornara branitelja koji su dali živote braneći domovinu.

U sklopu obilježavanja, za sve poginule mornare u crkvi Gospe od mora služena je Sveta misa koju je predvodio umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan, a na Mornaričkom groblju u Puli položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Potom je i s desantnog broda Hrvatske ratne mornarice „Cetina“ ispred pulske luke položen vijenac u more.

www.morh.hr

Grunf
02-11-2014, 22:17
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/2/102875/1_177964.jpg


Na današnji dan 1918. godine kod Padove je Austro-Ugarska potpisala kapitulaciju, čime je izašla iz Prvog svjetskog rata. Bilo je to konačno priznanje poraza a ratu, a kapitulacija je potpisana s predstavnicima talijanske vojske. Kapitulaciju su potpisali u jednoj vili kod Padove nazvanoj Villa Giusti. U toj je vili talijanski kralj imao privremenu rezidenciju kad se vratio s austrijsko-talijanskog bojišta. Zanimljivo je da je sve do danas u toj vili očuvano stanje pokućstva kakvo je bilo u trenutku potpisivanja kapitulacije 1918. godine.

U ime Austro-Ugarske kapitulaciju je potpisao general Viktor Weber pl. von Webenau. Zanimljivo je da je u austrougarskoj delegaciji jedan od članova bio i princ Johannes od Liechtensteina.

U ime Kraljevine Italije kapitulaciju je primio general Pietro Badoglio (budući maršal i talijanski premijer). Primirje je službeno stupilo na snagu sljedećeg dana. Inače, Villa Giusti nalazi se u okolici Padove i okružena je parkom.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/102875-kapitulacija-austro-ugarske-1918.html

Grunf
02-11-2014, 22:24
http://www.rocketcityspacepioneers.com/img/first-dog-in-space-laika.jpg


Na današnji je dan u Svemir lansirana prva životinja – pas Lajka. Riječ je o psu lutalici koji je pronađen na moskovskim ulicama i treniran. Ukupno su tri psa pripremana za let, no Lajka je na kraju odabrana. Lansirana je letjelicom Sputnik 2, koja nije imala mogućnost povratka na Zemlju. Dakle, ispočetka se znalo da će pas morati umrijeti u Svemiru. Službena sovjetska izvješća govorila su da je pas uginuo šestog dana, kad je potrošen sav kisik.

Međutim, danas se smatra da je Lajka uginula već prvog dana, od pregrijavanja. U svakom slučaju, njen je odlazak u Svemir bio važan jer je time dokazano da živa bića mogu tamo preživjeti određeno vrijeme.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/50204-pas-lajka-lansiran-u-svemir-1957.html

Bobani
02-11-2014, 23:46
Ruska Lajka stradal u zraku, a moja mala stradala u mraku, pjevali su Sovićki momci gangu iđuću u Grude, Višnjicu, mamiće, Kočerin, Poganu Vlaku, Dužice pa sve do Širokog Brijega na silo. Davno bilo sad se spominjalo!

Grunf
03-11-2014, 22:29
Ruska Lajka stradal u zraku, a moja mala stradala u mraku, pjevali su Sovićki momci gangu iđuću u Grude, Višnjicu, mamiće, Kočerin, Poganu Vlaku, Dužice pa sve do Širokog Brijega na silo. Davno bilo sad se spominjalo!

Hehe. :D

....

Grunf
03-11-2014, 22:30
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/3/102949/1_178328.jpg


Na današnji dan 1956. godine ušli su sovjetski tenkovi u mađarski glavni grad Budimpeštu kako bi ugušili tamošnju revoluciju. Tenkovi su već prethodnog dana potpuno okružili grad, a na današnji dan oko 3:00 ujutro počeli su ulaziti u njega istodobno sa sjevera i juga. Tenkovi su se rasporedili uzduž Dunava, osiguravši mostobrane, čime su zapravo podijelili grad na dva dijela, i to prije nego je ispaljen ijedan metak. Prvi pucnjevi dogodili su se oko 4:25 ujutro istog dana. Uskoro su se u svim četvrtima Budimpešte mogli čuti pucnjevi iz sovjetskih tenkova i artiljerije.
Vrhovni zapovjednik operacija bio je sovjetski maršal Ivan Konjev.

On se proslavio još tijekom Drugog svjetskog rata, stekavši dva naslova heroja Sovjetskog Saveza, kao i čin maršala Sovjetskog Saveza (najviši mogući čin u SSSR-u ne računajući generalissimusa). Maršal Konjev bio je u to vrijeme vrhovni zapovjednik oružanih snaga Varšavskog pakta. Istodobno, maršal Georgij Žukov bio je sovjetski ministar obrane (Žukov je već bio trostruki heroj Sovjetskog Saveza, a mjesec dana kasnije postao je i četverostruki). Snage Varšavskog pakta raspolagale su u Mađarskoj s otprilike 17 divizija, što je bila impozantna sila. Nije, dakle, čudno što im je uspjelo ugušiti revoluciju.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/102949-sovjetski-tenkovi-usli-u-budimpestu-1956.html

Grunf
03-11-2014, 22:33
http://www.dnevno.hr/i/5599491/011/005/5352/1_51fab08705818.jpg


Na današnji je dan pobjednička talijanska vojska u Prvom svjetskom ratu zauzela veliki dio hrvatskih primorskih područja. Podsjetimo, Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austo-Ugarskoj, koja je bila u raspadu. Italija je željela što prije zauzeti prostor koji joj je obećan kad je ušla u rat na strani Antante. U tom kontekstu treba razumjeti žurbu hrvatskih saborskih zastupnika koji su se odlučili udružiti sa Kraljevinom Srbijom.

Naime, smatrali su da samo na taj način mogu spriječiti da Talijani ne otmu veći dio hrvatske obale. Srbija je, naime, također bila pobjednica u ratu, pa bi udruženje u istu državu s njom značilo prijeći na stranu pobjednika. Čak je i Stjepan Radić, koji je upozoravao hrvatske političare da "ne srljaju kao guske u maglu" bio svjestan da je ujedinjenje sa Srbijom neizbježno. On je samo htio da se na to ujedinjenje ne pristane pod bilo kakvim uvjetima.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/50207-talijanska-vojska-okupirala-rijeku-zadar-vis-hvar-korculu-mljet-i-lastovo-1918.html

Grunf
04-11-2014, 22:59
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/11/4/136494/1_315763.jpg


Na današnji dan 2013. godine Indija je lansirala svemirsku letjelicu Mangalyaan u sklopu misije na Mars zvane Mars Orbiter Mission. Ta je letjelica uspjela doći do Marsa i pozicionirati se u njegovu orbitu, što je bio nemali uspjeh. Naime, time je Indija postala prva azijska zemlja s uspješno izvedenom misijom do Marsa, pretekavši čak i Narodnu Republiku Kinu. Prije Indije do Marsa su doprijeli samo SSSR, SAD i Europska svemirska agencija (ESA).
Ime letjelice Mangalyaan na hindiju znači otprilike „Marsovo vozilo". Lansiranje na današnji dan obavljeno je iz lansirnog centra Satish Dhawan, smještenog otprilike 70 kilometara sjeverno od grada Chennaia (poznatijeg pod starijim imenom Madras). Taj se svemirski centar nalazi unutar indijske savezne države Andhra Pradesh.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/136494-indija-lansirala-svemirsku-letjelicu-prema-marsu-2013.html

Grunf
05-11-2014, 09:36
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/4/103068/1_178881.jpg


Na današnji je dan 1907. godine na zagrebačkom Jelačićevom trgu zasvijetlila prva električna javna rasvjeta. Električnu energiju osiguravala je prva zagrebačka električna centrala, nazivana i „Munjara", koja je bila smještena na kraju Vodovodne ulice tj. na mjestu današnje termoelektrane i toplane „EL-TO Zagreb". Isprva je snaga zagrebačke „Munjare" bila 0,8 MW. Električna je rasvjeta u Zagrebu isprva obuhvaćala potez od Frankopanske ulice preko Ilice i Trga bana Jelačića pa sve do Praške ulice i Zrinjevca.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/103068-prva-elektricna-javna-rasvjeta-u-zagrebu-1907.html

Grunf
07-11-2014, 10:47
http://static.rtv.rs/slike/2013/11/06/lenjin-oktobarska-revolucija-sssr-rusija_660x330.jpg


Na današnji je dan započela Oktobarska revolucija u Rusiji. Zove se Oktobarska jer je po julijanskom kalendaru, koji je tada bio u upotrebi u Rusiji, današnji datum bio 25. oktobra. Ona je uslijedila nakon Februarske revolucije u veljači iste godine, koja je bila buržoaskog tipa i koja je na vlast dovela privremenu vladu na čelu s Kerenskim.

Oktobarsku su revoluciju proveli boljševici, frakcija komunista, koji su na današnji dan zauzeli Zimski dvorac u Petrogradu, sjedište privremene vlade. Znak za početak revolucije bio je pucanj s krstarice Aurora, usidrene u petrogradskoj luci. Premda je sovjetska historiografija razvila dramatične priče o početku revolucije, velikih borbi zapravo nije bilo. Boljševici nisu naišli na znatan otpor.

dnevno.hr

Grunf
08-11-2014, 00:25
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/7/103503/1_180598.jpg



Na današnji dan 1887. godine umro je američki revolveraš John Henry Holliday, poznat kao "Doc" Holliday. Nadimak "Doc" potječe od činjenice da je Holliday bio zubar s diplomom koja mu je davala naslov „doktor zubne kirurgije" (Doctor of Dental Surgery - DDS).

Po godini rođenja "Doc" Holliday bio je nešto stariji od Nikole Tesle, a nešto mlađi od Teslinog konkurenta Thomasa Edisona. Holliday je rođen na američkom jugu – u državi Georgiji. Nakon obrazovanja za zubara otvorio je zubarsku praksu u Atlanti, glavnom gradu Georgije. Međutim, kad su mu bile samo oko 22 godine dijagnosticirana mu je tuberkuloza. U nadi da će mu drugačija klima produljiti život, Holliday se preselio na američki Divlji zapad. Jedno je vrijeme radio kao zubar u Dallasu, no ubrzo je postao kockar. Stekao je i veliku umješnost u pucanju iz revolvera.

"Doc" Holliday postao je prijatelj slavnog Wyatta Earpa, čuvara zakona na Divljem zapadu. Jednom je prilikom Earpu navodno spasio život. Holliday se 1880. godine preselio u poznati grad Tombstone u Arizoni, gdje je sljedeće godine na strani braće Earp sudjelovao u znamenitom obračunu kod O.K. Corrala.

Na današnji dan umro je "Doc" Holliday od posljedica tuberkuloze u dobi od samo 36 godina. Smrt ga je zatekla u krevetu, u gradu Glenwood Springs u Coloradu.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/103503-americki-revolveras-doc-holliday-bio-je-po-struci-zubar-1887.html

Grunf
08-11-2014, 00:28
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/7/103500/1_180582.jpg

Njemački zrakoplovni as koji je imao 258 zračnih pobjeda


Na današnji dan 1944. godine poginuo je njemački zrakoplovni as Walter Nowotny. Rođenjem je Nowotny bio zapravo iz Austrije, dapače iz njenog dijela koji se nalazi na samoj granici s Češkom. Naime, Nowotny je rođen u gradu Gmünd na sjeveru Austrije, a taj grad danas leži točno uz austrijsko-češku granicu. Dakako, Austrija je Anschlussom bila pripojena Hitlerovom Trećem Reichu 1938. godine, kad je Nowotny još bio dječak.

U trenutku kad je započeo Drugi svjetski rat Walter Nowotny imao je samo 18 godina. Učlanio se u Luftwaffe (Njemačko ratno zrakoplovstvo) i počeo obrazovati za vojnog pilota. Prve zračne pobjede postigao je Nowotny sa svojim zrakoplovom Messerschmitt Bf 109 na Istočnom frontu oko mjesec dana nakon Hitlerovog napada na SSSR (Operacija Barbarossa). S tim je tipom zrakoplova Nowotny tijekom 1941. i 1942. godine postigao preko 50 pobjeda. Zatim se prebacio na zrakoplov tipa Focke-Wulf Fw 190 koji je, po mišljenju njemačkih pilota, imao veću vatrenu moć i okretnost na srednjim i nižim visinama od Messerschmitta Bf 109. Leteći na Focke-Wulfu Fw 190 Nowotny je postigao najveći broj svojih zračnih pobjeda – čak oko 200. Primjerice, samo u kolovozu 1943. srušio je 49 zrakoplova na Istočnom bojištu. U rujnu iste godine postao je s ukupnih 218 pobjeda najuspješniji zračni as u dotadašnjoj povijesti Luftwaffe.

Nowotny je od Hitlera nakon 250. zračne pobjede dobio najviše vojno odlikovanje dostupno u tom trenutku u Trećem Reichu – Viteški križ Željeznog križa s hrastovim lišćem, mačevima i dijamantima (Ritterkreuz des Eisernen Kreuzes mit Eichenlaub, Schwertern und Brillanten). To odlikovanje uručio mu je Führer osobno u svom stožeru Vučjoj jazbini (Wolfsschanze) pokraj Rastenburga (Kętrzyn) na području današnje Poljske.

Nakon 255 službeno potvrđenih pobjeda Nijemci su Nowotnyja povukli s Istočnog bojišta, vjerojatno da ne bi riskirali njegov gubitak (bio im je važan za propagandu). Obilazio je njemačke gradove kao svojevrsni heroj. Zatim je postavljen na čelo odreda zvanog Kommando Nowotny koji je trebao testirati novu vrstu lovaca – mlazne zrakoplove Messerschmitt Me 262. Ta jedinica stavljena je u pokusnu upotrebu na bojištu krajem 1944. godine, čime se Nowotny nakon otprilike godinu dana opet našao u zračnim borbama. Međutim, pokazalo se da mlazni Messerschmitt Me 262 ima mnogo nedostataka.

Na današnji dan Walter Nowotny poginuo je u svom mlaznom lovcu nad zapadnom Njemačkom. Prije pada dojavio je da je srušio jedan lovac tipa P-51 Mustang i jedan teški bombarder B-24 Liberator. Do danas je ostalo nejasno je li Nowotnyev pad uzrokovao kvar na njegovom Messerschmittu ili ga je pogodio neki od protivničkih zrakoplova. Poginuo je sa samo 23 godine života. Ukupno mu se pripisuje 258 zračnih pobjeda.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/103500-njemacki-zrakoplovni-as-walter-nowotny-pilot-s-258-zracnih-pobjeda-1944.html

NorthStand
09-11-2014, 01:39
http://www.index.hr/images2/Berlinski_zid_screenshot_2014YouTube.jpg

Grunf
10-11-2014, 15:05
Odlična slika :naklon

Grunf
10-11-2014, 15:09
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/9/103826/1_181983.jpg


Andrej Tupoljev – tvorac zastrašujućih sovjetskih teških bombardera

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/04/Tupolev_Tu-95_Marina.jpg


Na današnji dan 1888. godine rođen je poznati ruski konstruktor zrakoplova Andrej Nikolajevič Tupoljev. Rodio se u selu Pustomazovo sjeverno od Moskve, svega pola godine prije Adolfa Hitlera. Tupoljev je počeo studirati aerodinamiku još znatno prije Oktobarske revolucije. Nakon što su sovjeti došli na vlast postao je jedan od glavnih vođa razvoja zrakoplovnog dizajna.

U vrijeme Staljinovih čistki, Antonov je uhićen i stavljen u zatvor. Ipak, nije smaknut, nego je nastavio raditi na svojim dizajnima u nekoj vrsti pritvora. Oslobođen je tek 1944. godine. Pri kraju Drugog svjetskog rata Tupoljev je na bazi američkih bombardera Boeing B-29 Supertvrđava (koji su nosili nuklearne bombe na Japan) izradio sovjetski bombarder Tu-4 kao gotovo jednaku kopiju.

Tek nakon Staljinove smrti Tupoljev je u punom smislu rehabilitiran u SSSR-u. Dapače, imao je podršku novog sovjetskog lidera – Hruščova. Tupoljev je u to vrijeme razvio jedan od najpoznatijih bombardera u povijesti Hladnog rata – Tupoljev Tu-95. Taj teški strateški bombarder desetljećima je bio prijetnja građanima SAD-a zbog mogućnosti napada Sjeverne Amerike nuklearnim bombama. Tupoljev je doživio čak 85. godinu života, a umro je u Moskvi 1972. godine u doba vladavine Leonida Brežnjeva.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/103826-andrej-tupoljev-tvorac-zastrasujucih-sovjetskih-teskih-bombardera-1888.html

Grunf
13-11-2014, 20:37
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/11/13/137327/1_318664.jpg


Mihanović je posljednje godine života proveo u zagorskom dvorcu Novi dvori pokraj Klanjca, nekadašnjem vlasništvu grofova Erdödy.


Na današnji dan 1861. godine umro je Antun Mihanović, autor teksta hrvatske himne "Lijepa naša domovino". Mihanovićeva pjesma po kojoj je napravljen tekst današnje hrvatske himne izvorno je objavljena pod nazivom "Horvatska domovina" još 1835. godine u Gajevoj Danici. Zanimljivo je da je u doba kad je nastajala pjesma "Horvatska domovina" Mihanović živio u Rijeci, pa se može pretpostaviti da ju je ondje spjevao.
Antun Mihanović bio je plemić podrijetlom iz Hrvatskog zagorja. Rođen je u Zagrebu, u kući na Harmici (današnjem Trgu bana Jelačića). Studirao je pravo i filozofiju, a jedno je vrijeme radio kao sudac. Zanimljivo je da je kao diplomat bio čak i u Carigradu, Bukureštu i Beogradu. S obzirom na plemićki status, moglo bi ga se oslovljavati s Antun pl. Mihanović. Bio je u rodu s jednim drugim poznatim zagorskim plemićem - Ksaverom Šandorom Gjalskim (rođenim kao Ljubomil Tito Josip Franjo Babić).
Mihanović je posljednje godine života proveo u zagorskom dvorcu Novi dvori pokraj Klanjca, nekadašnjem vlasništvu grofova Erdödy. Radilo se o nekoć prilično velikom dvorcu, jednom od najvećih u Hrvatskom zagorju. Nove dvore počeo je graditi znameniti hrvatski ban Toma Erdödy, pobjednik nad Osmanlijama kod Siska, još u doba ranog baroka (radilo se o vremenu kad su se velikaši počeli seliti iz utvrđenih burgova na vrhovima brežuljaka u udobnije dvorce u nižim predjelima). U dvorcu Novi dvori pokraj Klanjca Antun Mihanović je i umro 1861. godine, upravo na današnji dan. U trenutku smrti imao je 65 godina.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/137327-u-grofovskom-dvorcu-umro-antun-mihanovic-autor-teksta-hrvatske-himne-1861.html

Grunf
17-11-2014, 18:52
http://www.kriticnamasa.com/slikev/201405281120540.simic.jpg


Na današnji dan 1898. godine rođen je Antun Branko Šimić, znameniti hrvatski književnik. Rodio se u Drinovcima pokraj Gruda, na području Hercegovine. Zanimljivo je da su Drinovci udaljeni samo nekoliko kilometara od granice s Hrvatskom te desetak kilometara od Imotskog. Po godini rođenja (1898.) bio je Antun Branko Šimić vršnjak blaženog Alojzija Stepinca, a blaženi Ivan Merz bio je oko dvije godine stariji od njih dvojice.
Antun Branko Šimić pohađao je isprva školu u rodnim Drinovcima, a zatim se upisao u franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Kasnije je gimnazijsko školovanje nastavio u Mostaru, Vinkovcima te u Zagrebu. Nažalost, Antun Branko Šimić umro je već u dobi od 26 godina. Uzrok smrti bila je tuberkuloza, bolest koja je nekoć ubijala mnogo mladih ljudi u Europi. Šimić je umro u Zagrebu, gradu u kojem je proveo posljednjih desetak godina svog kratkog života. Pokopan je na Mirogoju, gdje se i danas može vidjeti njegov grob.

dnevno.hr


http://www.youtube.com/watch?v=mIoPYW1X0-Y

Grunf
19-11-2014, 08:15
http://www.dnevno.hr/i/data/2013/11/18/105125/1_187103.jpg


Na današnji dan 1912. godine srpska je vojska u Prvom balkanskom ratu pobijedila kod Bitole vojsku Osmanskog Carstva, čime je praktički dovršila osvajanje većeg dijela područja današnje Republike Makedonije.
Područje velikog dijela Balkana prethodno je pripadalo Osmanskom Carstvu (Turskom Carstvu), a u Prvom Balkanskom ratu udružile su se Srbija, Bugarska, Grčka i Crna Gora da to područje oduzmu Turcima.
Glavni srpski zapovjednik bio je Petar Bojović, koji je u vojski Kraljevine Srbije kasnije stekao čak i najviši mogući čin – onaj vojvode (samo je pet ljudi službeno dobilo taj čin: Radomir Putnik, Stepa Stepanović, Živojin Mišić, Petar Bojović i francuski maršal Louis Franchet d'Espérey).
Kraljevina Srbija u Prvom je balkanskom ratu zauzela osim područja današnje Makedonije još i Kosovo, dio Novopazarskog sandžaka i dio današnje Albanije. Kasnije su se u Drugom balkanskom ratu Srbija i Bugarska sukobile oko raspodjele područja Makedonije. Bugarska je poražena i morala je odstupiti od svojih zahtjeva za velikim dijelom makedonskog područja.

dnevno.hr

Skywalker
21-11-2014, 08:56
Mala ispravka,nismo zauzeli nego oslobodili Kosovo... :)



Prošlo je 19 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je zaustavljen rat u BIH, a njega su parafirali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija izetbegović

http://s.tf.rs/2013/09/25/profimedia-0017426624.jpg
http://www.telegraf.rs/vesti/politika/1318334-dejtonski-sporazum-dan-kada-su-milosevic-tudjman-i-izetbegovic-naredili-stop-ubijanju-u-bih

Grunf
21-11-2014, 10:28
Daj gle Žužula u pozadini, uvijek je isti. :D Slobo ima izraz lica: mnogo sam jak. Tuđman ljut i bijesan, a Alija kao da nije na skupu: Što li je za ručak poslije? :D

Skywalker
21-11-2014, 12:27
Meni Slobo izgleda pomalo izgubljen,uspavan,pogled mu luta u daljini...Pricalo se da su pili alkohola u velikim kolicinama.
Alija izgleda uplaseno ili bar kao da se vec pomirio sa sudbinom,kao da zna sta ga ceka od teritorija...
Tudjman odaje utisak nekog ko je oprezan,sumnjicav.

sagitarius
21-11-2014, 13:43
Dejton je na prvom mjestu zaustavio rat i to je fakt koji je u cijeloj prići oko Dejtona vrh i vertikala sreće, odnosno zaustavljanja ljudskih patnji i generiranja spirale silnih bolno žalosnih i tragičnih ljudskih sudbina.
Apetiti nacionalnih oligarhija, klika ili elita, svejedno je, tim mirom nikad neće biti zadovoljne, ali običan čovjek, onaj jadnik, koji je ili izgubio sve što je imao i obitelji i imanja i kuće ili beskrajne kombinacije svega toga i svih patnji i nevolja koje su sručile na civilno stanovništvo, taj običan napačeni žedni i gladni čovjek je pružio ruke k nebu i zahvaljivao nebeskom Gospodaru na milosti mira i dolasku vremenu bola koje predstoji u pronalaženju svojih mrtvih, liječenju ili osposobljavanju za život nakon teškog invaliditeta kojeg mu je darivao rat, ili ponovnoj izgradnji krova nad glavom ili liječenju PTSP-a, ali u svakom slučaju vremena vidanja teških rana...

Rat koji je zaustavljen u Dejtonu 21.11.1995 godine, nije riješio državu, što je posebna prića, ali je zaustavio iskristalizirano vođeni rat uglavnom naoružanih bandi protiv civila, koji su i jedine i najveće žrtve rata u BiH.
CIfre i bilance su manipulativne ali negdje sam u nekom mediju van prostora ex Yu pročitao da piše otprilike ovako: u BiH je poginulo više od 180.000 ljudi, ranjeno je više od 350.000 ljudi, što teže, što lakše, višestruko je silovano više od 40.000 žena u čemu je učestvovalo više od 150.000 muškaraca danas uzorne braće, sinova i očeva za što nije odgovarao niti jedan jedini počinitelj ovog zločina, raseljeno je više od 1,000.000 ljudi sa svojih ognjišta u neviđenom pogromu i progonu civila, što sve skupa definira rat u BiH kao najsuroviji rat do zuba naoružanih nacionalističkih vojski protivu civilnog stanovništva, što se ponegdje voli sakriti pod pojmom "etničkog čišćenja" koji kao takav zvuči "humanije", mada je i to idiotluk proizišao iz kuhinje propagandnih mašinerija BSH vojski u BiH.
Sve spomenute cifre treba primijenuti na ukupan broj stanovnika koji je u momentu rata iznosio cca 4,000.000 stanovnika.
Katastrofa.

Problem je što je svijet zaustavio rat u BiH dosta kasno, ali kada ga je zaustavio, pogrešno je to tumačiti nekakvom vojnom prevagom u korist ove ili one vojske, apsolutno ne.
Rat je prevashodno okončan zbog očiglednog iživljavanja, silovanja i divljačkog klanja civila, što je na koncu preraslo u masovne pokolje i ubistva što svijet više nije mogao dozvoliti da se događa u srcu Europe.

Grunf
22-11-2014, 17:33
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/1/12/John_Fitzgerald_Kennedy.png

Na današnji dan 1963. godine u atentatu je ubijen John F. Kennedy u Dallasu. Nekoliko sati kasnije uhićen je Lee Harvey Oswald koji je optužen za atentat. Njega je 2 dana kasnije pred TV kamerama ubio Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba povezanog s organiziranim kriminalom tako da nikad do kraja nisu razjašnjene okolnosti ubojstva.

Predsjednik Lyndon Johnson je u svrhu razjašnjenja okolnosti atentata ustanovio komisiju koja je dobila naziv Warrenova po predsjedatelju. Krajem 1964. Warrenova komisija je donijela iscrpno izvješće u kojem je potvrdila da je Lee Harvey Oswald ubojica koji je sam djelovao i da je Jack Ruby djelovao samostalno kad je ubio Oswalda.

Njegov mandat kao predsjednika obilježile su napetosti s Kubom i Rusijom, od neuspješnog pokušavaj svrgavanja Castra i invazije na zaljev svinja do raketne krize gdje je svijet bio na rubu 3. svjetskog rata. Naravno, njegov mandat obilejžava i početak svemirskog programa Apollo kojim su Ameri pretekli Sovjete u svemiru.

wikipedia



http://www.youtube.com/watch?v=1q91RZko5Gw

NorthStand
22-11-2014, 23:03
Mala ispravka,nismo zauzeli nego oslobodili Kosovo... :)



Prošlo je 19 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je zaustavljen rat u BIH, a njega su parafirali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija izetbegović

http://s.tf.rs/2013/09/25/profimedia-0017426624.jpg
http://www.telegraf.rs/vesti/politika/1318334-dejtonski-sporazum-dan-kada-su-milosevic-tudjman-i-izetbegovic-naredili-stop-ubijanju-u-bih

i mi smo bosnu i hercegovinu 1992 oslobodili s HZHB, pa su nas svejedno nazvali "agresorima". tako da, vidiš nije to tako dođeš nakon 500 godina po svoje, i onda misliš da si oslobodioc. s time da mi u bosni još imamo kakvu takvu solidnu populaciju, a vi na Kosovu nemate to je ta bitna razlika. u bosni ste se i mogli nečemu nadat, jer imate preko 1 milion srba, a to je ipak neki faktor u "pregovorima" oko ustroja države. dok na Kosovu s 200.000 srba, niste baš neki ozbiljan "faktor". to ti je to, zato ste ga i izgubili, svi oni pričaju da nije bitno tko šta etnički kontrolira, ali to su priče za budale. u pravilu je upravo tako, tamo gdje neki narod ima veću prisutnost uvijek će moći diktirat procese. zato glupi muslimani ne daju nama entitet, jer znaju da time potvrđuju hrvatsku subjektivnost i nezavisnost od procesa koje žele diktirat sarajlije. defintivno se muslimani u bosni ponašaju, kao Srbi u SFRJ krajem 1980ih, i to sigurno neće dobro završit. a oni su toliko očajni, da će u pokušaju da spase BiH od propasti upravo dovest do toga.

Grunf
26-11-2014, 11:39
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/11/25/138503/1_324037.jpg

Tzv. Podgorička skupština izglasala je na današnji dan ujedinjenje Crne Gore s Kraljevinom Srbijom. Dotadašnji crnogorski kralj Nikola I. Petrović Njegoš ostao je time bez prijestolja.


Na današnji dan 1918. godine izglasala je tzv. Podgorička skupština ujedinjenje Crne Gore s Kraljevinom Srbijom. Dogodilo se to oko dva tjedna nakon završetka Prvog svjetskog rata. Zanimljivo je da je ta skupština proglasila bezuvjetno ujedinjenje, što je već samo po sebi predstavljalo sumnjiv način pridruživanja drugoj državi. Dotadašnji crnogorski kralj Nikola I. Petrović Njegoš nalazio se u tom trenutku u Francuskoj, a zatim je u egzilu i ostao. Preminuo je oko dvije i pol godine kasnije kod Antibesa na Azurnoj obali. Zanimljivo je da je taj kralj imao velik broj djece, od kojih su mnoga došla na visoke položaje. Primjerice, njegova kći Ljubica (Zorka) udala se za Petra Karađorđevića, kasnijeg srpskog kralja. Upravo je taj kralj Petar, Nikolin zet, postao prvi vladar Crne Gore iz dinastije Karađorđevića nakon spomenutog ujedinjenja tih dviju država. Sljedeći kralj, Aleksandar Karađorđević, bio je Nikolin unuk.
Čak dvije druge kćeri crnogorskog kralja Nikole I. Petrovića Njegoša udajom su postale ruskim velikim kneginjama (Milica i Anastazija). Nikolina kći Jelena postala je talijanskom kraljicom udajom za Viktora Emanuela III. iz savojske dinastije, a uoči Drugog svjetskog rata ponijela je, preko supruga, čak i titulu carice Etiopije.
Spomenutim ujedinjenjem Crne Gore i Srbije, Nikola I. Petrović Njegoš ostao je bez prijestolja, a zanimljivo je da je ranije i osobno bio pristalica ujedinjenja tih dvaju zemalja, ali sa sobom na zajedničkom prijestolju.

www.dnevno.hr

Grunf
26-11-2014, 11:51
http://www.stimme.de/storage/pic/teleschau/tv/tv-dienst/1517572_1_201112_244391_6_024.jpg?version=13006883 13

Guba nije kralja još tako jako zahvatila da ne bi mogao jahati na konju. Ipak, desna mu je ruka bila zahvaćena bolešću, pa je mač morao navodno držati u lijevoj. Smatra se da je osobno vodio križarsku vojsku do bojišta pokraj današnjeg izraelskog grada Ramle.


Na današnji dan 1177. godine dogodila se u Svetoj Zemlji jedna od znamenitih bitaka između križara i muslimana. Naime, u to doba postojalo je u Palestini Jeruzalemsko Kraljevstvo. Bila je to država u kojoj su vladali križari, a stvorena je nakon kršćanske pobjede u Prvom križarskom ratu. Jeruzalemski kralj bio je Balduin IV. zvan "Gubavac", jer je već od rane mladosti patio od te opake bolesti. Kralj Balduin prikazan je u filmu Kraljevstvo Nebesko (Kingdom of Heaven) Ridleya Scotta iz 2005. godine, kako nosi masku da bi sakrio ožiljke kojima mu je guba unakazila lice.

On je stupio na jeruzalemsko prijestolje još kad mu je bilo samo 13 godina. Njegovoj državi zaprijetila je opasnost od moćnog Saladina, muslimanskog vladara koji je naumio istjerati križare s Bliskog Istoka.

Na današnji dan sukobile su se Saladinova i križarska vojska u Bitki kod Montgisarda. To je francuski naziv za lokaciju pokraj današnjeg izraelskog grada Ramle, na putu od Jeruzalema prema Sredozemnom moru. Mladom kralju Balduinu bilo je tada samo 16 godina. Guba ga još nije tako jako zahvatila da ne bi mogao jahati na konju. Ipak, desna mu je ruka bila zahvaćena bolešću, pa je mač morao navodno držati u lijevoj. Ipak, smatra se da je osobno vodio križarsku vojsku do bojišta. Imao je, dakako, i pomoć od strane iskusnih križarskih vojskovođa - Odona de St. Amanda (koji je bio moćni veliki meštar vitezova templara) i Raynalda od Châtillona (koji je imao francusku titulu "seigneur d'Outre-Jourdain" – što se može prevesti kao "gospodar područja preko rijeke Jordan").

Saladinova je greška bila u tome što je podcijenio mladog bolesnog kralja. Nije ga smatrao prijetnjom, pa se nije ni ozbiljno pripremio za bitku s njim. Križari, uključivši templare, snažno su napali Saladinovu vojsku, koja se našla u panici. Uoči bitke, kralj Balduin dao je da se relikvija Kristovog križa podigne nad vojsku. Kršćanska pobjeda bila je potpuna. Saladin je jedva izbjegao zarobljavanje i navodno je s bojišta pobjegao na devi.

www.dnevno.hr

Grunf
26-11-2014, 12:05
http://www.rockethideout.com/images/blee1.jpg

Premda mu je otac bio Kinez, majka mu je bila napola Kineskinja, a napola bjelkinja. Bruce Lee rođen je u SAD-u, a kad je bio tromjesečna beba roditelji su se s njim preselili u Hong Kong.


Na današnji dan 1940. godine rođen je znameniti Bruce Lee. Zanimljivo je da se rodio u San Franciscu, u poznatoj četvrti Chinatown. Ta četvrt u San Franciscu predstavlja danas najveću kinesku zajednicu u čitavom svijetu izvan azijskog kontinenta.

Bruce Lee nije u potpunosti bio kineskog podrijetla. Naime, premda mu je otac bio Kinez, majka mu je bila napola Kineskinja, a napola bjelkinja. Kad je mali Bruce bio star samo tri mjeseca, roditelji su mu iz SAD-a otišli u Hong Kong, tako da je u tom gradu proveo djetinjstvo. Bruce Lee bio je zapravo prilično uglednog podrijetla. Naime, otac mu je bio poznati glumac, a majka je pripadala jednoj od najuglednijih obitelji iz Hong Konga.

Zanimljivo je da su Leejevi u Hong Kong s bebom došli upravo 1941. godine, a japanska je carska vojska te iste godine izvršila invaziju na Hong Kong (taj je grad bio pod britanskom upravom, a Velika Britanija i Japan zaratili su u Drugom svjetskom ratu). Tako je mali Bruce Lee još kao malo dijete proveo tri godine i 8 mjeseci pod japanskom okupacijom.

Bruce se vratio u SAD kad mu je bilo 18 godina. Navodno je pri povratku imao samo 100 dolara u džepu. Jedno je vrijeme radio čak i kao konobar u kineskom restoranu. Godine 1961. upisao se na Sveučilište savezne države Washington u Seattleu.

Nakon vrlo uspješne, ali kratke filmske karijere, Lee je iznenada umro 1973. godine, kad su mu bile samo 32 godine. Uzrok smrti dugo je vremena bio kontroverzan, ali pretpostavlja se da je umro od alergijske reakcije na neku kemijsku tvar, vjerojatno iz lijekova.

www.dnevno.hr

Grunf
26-11-2014, 13:39
http://www.24sata.hr/image/prije-18-godina-napustio-nas-je-legendarni-kresimir-cosic-504x335-20111147-20111126005807-52a8422ab4879781910fceb9fa4e44a9.jpg


Na današnji dan je rođen Krešo Ćosić, velikan hrvatske, jugoslavenske, europske i svjetske košarke. Kao košarkaš je osvojio sve što je mogao, uključujući i zlata sa svih najvećih momčadskih natjecanja, europskog i svjetskog prvenstva te olimpijskih igara. 14 medalja sa tih prvenstva je osvojio kao igrač, a 3 kao trener. 1996. godine je izabran u košarkašku kuću slavnih u Springfieldu kao tek 3 neamerički igrač u povijesti. Osvojio je 6 prvenstava Juge i 4 kupa, s Cibonom je osvojio Kup pobjednika kupova. 4 godine je igrao na sveučilištu u Brigham Young u Americi, a nakon toga je izabran na draftu kad još mnogi nisu ni znali za draft. Brigham Young je umirovil njegov dres, jedinom igraču uz Dannija Aingea, slavnog Celtica. Hrvatski nacionalni kup, dvorana u Zadru, ulica u Zadru i trg u Zagrebu nose njegovo ime. :naklon


Tekst: Zoran Čutura


Po mom skromnom mišljenju, Krešo je trebao i morao biti na prvom mjestu. Na stranu suhoparni podaci - tri olimpijske medalje, četiri svjetske medalje, sedam europskih medalja, biranje na NBA draftu kad ni u Europi ni u bivšoj SFRJ nismo ni znali da NBA uopće postoji, ulazak u NBA Hall of Fame, ulazak u FIBA Hall of Fame - on je puno više od skupa podataka, ma kako impresivni bili.

Bio je centar 20 godina ispred svog vremena, s visinom od 210 centimetara mogao je sve, mogao je driblati, dodati, šutirati, razigravati, blokirati, bio je košarkaški vizionar, i mirne duše mogu zapisati da je bio košarkaški genij. Teško je pojmiti njegovu veličinu, jer uz tu veličinu nije išao odgovarajući marketing, jer je snimaka njegovih igara malo, jer je najbolje godine svoje igračke karijere proveo u inozemstvu (iako je osvajao nacionalne titule sa Zadrom i, kasnije, s Cibonom u sumrak karijere), jer kao mormon nije bio po volji socijalizmu, jer je kao osobenjak i veliki individualac stalno bio u sukobima s "establishmentom" (jedan je period svoje karijere istovremeno bio trener ljubljanske Olimpije i igrač Zadra). No, za procjenjivanje ostavštine nekih ljudi potrebna je povijesna perspektiva, a Krešo je bio jedan od takvih.

I meni je trebalo dugo da pojmim tko je Ćosić i što je Ćosić, mislim da se "klik" dogodio sredinom osamdesetih, kad je on bio trener, a ja igrač reprezentacije koja je gostovala u Provu, igrajući protiv sveučilišta Brigham Young. Na predstavljanju je dobio "standing ovations" od 20.000 ljudi, takve ovacije da su i meni krenuli žmarci niz kičmu, a suze iz očiju - 15-ak godina po njegovom odlasku iz Prova. Ni prije ni poslije nisam doživio tako nešto, a prošao sam svega i svačega u sportu.

Dva su dresa umirovljena u povijesti košarke na Brigham Youngu - jedan pripada Dannyju Aingeu, aktualnom generalnom menadžereu Boston Celticsa, a drugi Krešimiru Ćosiću, izostavljenom s liste najboljih europskih igrača u anketi održanoj tijekom Eurobasketa. Pokojni trener BYU-a iz Krešinog perioda tamo, Stan Watts, ustvrdio je da su novu dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu, "tada se govorilo da sam ja izgradio novu dvoranu, Marriott je platio, a Ćosić napunio". Koji još sportaš može reći da je zbog njega sagrađena nova dvorana?

Na sveučilištu Brigham Young novu su dvoranu napravili kad su shvatili da dotadašnja dvorana, kapaciteta od 10.000, ne može primiti sve one koji su željeli vidjeti Ćosića na terenu.

Na ponudama iz NBA se zahvaljivao "jer je želio biti doma", za SFRJ je odigrao rekordne 303 utakmice - 60 više od ikog drugog. I, ne zaboravljajmo, kao trener je u reprezentaciju uveo i promovirao novu veliku generaciju jugoslavenske košarke, generaciju koja nije doživjela svoj vrhunac zajedno zbog raspada države. Iako je već do tada bila pokupila sve moguće medalje na velikim natjecanjima... Divca je vodio na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj '86, kad je imao 18 godina. Već iduće godine, na Europskom prvenstvu u Grčkoj, vodio je Kukoča s 19 godina, Rađu s 20 godina, Sašu Đorđevića s 20 godina, Paspalja s 21 godinom... I nikad nije dobio kredite za to, štoviše, smijenjen je nakon bronce u toj Ateni, da bi Duda Ivković nastavio Krešin posao.

Grunf
30-11-2014, 22:35
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/11/30/138995/1_326480.jpg

Ruski car koji je vladao od Sredozemlja do Kalifornije


Na današnji dan 1825. godine umro je ruski car Aleksandar I., osobito poznat po tome što je u njegovo vrijeme Rusko Carstvo uspjelo poraziti moćnog Napoleona Bonapartea. Na neki je način car Aleksandar bio vođa koalicije zemalja koje su porazile Napoleona, a i u postnapoleonskoj Europi igrao je ključnu ulogu (Rusko Carstvo bilo je dio Svete Alijanse).
Car Aleksandar I. bio je znatno mlađi od Napoleona, više od osam godina. Primjerice, u trenutku kad je Napoleon postao generalom imao je Aleksandar samo 15 godina. Zanimljivo je da se Aleksandar rodio još u doba kad je Ruskim Carstvom vladala njegova baka – znamenita carica Katarina Velika. Prijestolje je Aleksandar naslijedio kad su mu bile 23 godine. Za ruskog cara krunjen je u Kremlju 1801. godine (za usporedbu, Napoleon se za cara Francuza okrunio u Parizu 1804. godine).
Aleksandar je od svojih predaka naslijedio golemo carstvo, koje se tijekom njegove vlasti dodatno proširilo, tako da je obuhvatilo prostor od Sredozemnog mora pa sve do Kalifornije. Naime, upravo u doba cara Aleksandra I. osnovali su Rusi kolonije u Kaliforniji i na Havajima, a njihovi vojni brodovi zauzeli su čak i neke otoke u blizini grčke obale. Dakako, carstvo Aleksandra I. obuhvaćalo je i Aljasku, koja je tek znatno kasnije prešla u američko vlasništvo.
Car Aleksandar I. umro je u dobi od samo 47 godina, navodno od tifusa. Zanimljivo je da je preminuo u gradu Taganrogu na jugu tadašnje Rusije (nedaleko od obale Azovskog mora). Naime, ondje se zatekao kad je putovao na jug u toplije krajeve, navodno radi zdravstvenog stanja svoje supruge.

dnevno.hr

Grunf
02-12-2014, 22:05
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/12/2/139200/1_327322.jpg

Berlinski kanonik blaženi Bernard Lichtenberg borio se protiv nacističkog programa eutanazije bolesnih osoba i osoba se mentalnim poteškoćama. Čak je organizirao i demonstracije ispred nacističkih koncentracijskih logora.




Na današnji dan 1875. godine rođen je blaženi Bernard (Bernhard) Lichtenberg, katolički svećenik koji je preminuo dok su ga transportirali u logor Dachau u nacističkoj Njemačkoj. Rodio se u mjestu Oławi, koje danas pripada Poljskoj, a nekoć je bilo dijelom Njemačkog Carstva (ime tog mjesta na njemačkom jeziku glasilo je Ohlau).
Po godini rođenja (1875.) bio je bl. Bernard Lichtenberg vršnjak Ferdinanda Porschea, Alberta Schweitzera, Mauricea Ravela, Waltera Chryslera i Thomasa Manna. Za svećenika je zaređen 1899. godine. Uoči dolaska nacista na vlast u Njemačkoj bio je kanonik katedralnog kaptola u Berlinu. Zanimljivo je da je bl. Bernard Lichtenberg u suradnji s berlinskim katoličkim biskupom (od 1935. godine grof Johann Konrad Maria Augustin Felix von Preysing Lichtenegg-Moos) vodio tijekom nacističkog režima brigu o židovskoj manjini u tom gradu. Između ostaloga, javno je molio za Židove izložene pogromu. Bl. Bernard Lichtenberg riskirao je život za spašavanje njemačkih Židova, zbog čega je u Izraelu proglašen pravednikom među narodima.
Unatoč tome što je bio upozoren da mu je život u opasnosti, bl. Bernard Lichtenberg nastavio je djelovati u smislu katoličkog otpora nacizmu. Borio se i protiv nacističkog programa eutanazije bolesnih osoba i osoba se mentalnim poteškoćama. Čak je organizirao i demonstracije ispred koncentracijskih logora.
Godine 1943. bl. Bernard Lichtenberg uhićen je i poslan u koncentracijski logor Dachau (pokraj Münchena). Preminuo je kao mučenik prilikom transporta u taj logor, 5. studenog 1943. godine. Papa sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom Katoličke Crkve tijekom Svete Mise na berlinskom olimpijskom stadionu 1996. godine. Tada je blaženikom proglašen i blaženi Karlo Leisner (katolički svećenik zatočen u koncentracijskom logoru Dachau). Posmrtni ostaci blaženog Bernarda Lichtenberga danas se nalaze u kripti berlinske katoličke katedrale svete Hedvige (ta se zanimljiva katedrala nalazi u samom središtu Berlina, uz znamenitu ulicu Unter den Linden, nedaleko od Humboldtovog sveučilišta i zgrade Opere). O bl. Bernardu Lichtenbergu snimljen je i film.

www.dnevno.hr

Grunf
02-12-2014, 22:10
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/12/2/139198/1_327320.jpg


Na današnji dan 1980. godine umro je britanski fašist Sir Oswald Mosley. Bio je osnivač i vođa Britanske unije fašista (British Union of Fascists - BUF), a tijekom karijere povezao se s Benitom Mussolinijem i Adolfom Hitlerom. Tijekom Drugog svjetskog rata čak je bio i pritvoren, a Britanskoj uniji fašista bilo je zabranjeno djelovanje.
Sir Oswald Mosley pripadao je britanskoj aristokraciji, a od oca je naslijedio titulu baruneta (britanski naziv za nasljedne vitezove). Zanimljivo je da se Sir Oswald Mosley u mladosti oženio kćerju vrlo uglednog potkralja Indije lorda Curzona, koja se zvala Lady Cynthia Curzon, a preminula je već 1933. godine, u dobi od samo 34 godine. Sir Oswald zatim se oženio kontroverznom Dianom Mitford, jednom od šest sestara Mitford. Ona je bila oko 14 godina mlađa od njega, a vjenčali su se u nacističkoj Njemačkoj, u domu Josepha Goebbelsa (gost na tom vjenčanju bio je Adolf Hitler).
Nakon Drugog svjetskog rata Sir Oswald Mosley boravio je većinom izvan Velike Britanije. Preminuo je na današnji dan pokraj Pariza, u mjestu Orsayu gdje je posjedovao mali dvorac. U trenutku smrti već je bio u 85. godini života.

www.dnevno.hr

Grunf
05-12-2014, 08:51
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/12/4/139467/1_328406.jpg


Na današnji dan 1933. godine službeno je završila prohibicija u SAD-u. Radilo se o zabrani prodaje, proizvodnje, uvoza i prijevoza alkoholnih pića na razini cijelokupnih Sjedinjenih Američkih Država. Prohibicija je trajala još od 17. siječnja 1920. godine, a bila je regulirana čak i na razini Ustava. Ukupno je od 1920. do 1933. godine prohibicijsko razdoblje trajalo oko 13 godina i 11 mjeseci. Tijekom prohibicije upotreba alkoholnih pića u religijskim obredima bila je dopuštena (primjerice, upotreba vina pri katoličkoj Svetoj Misi).
Zanimljivo je da je za vrijeme prohibicije u SAD-u porastao organizirani kriminal (suprotno onome što se očekivalo). Konzumacija alkohola doista se smanjila, no znatne količine alkoholnih pića proizvodile su se i raspačavale ilegalno. Neki gangsteri zarađivali su milijune dolara na ilegalnoj prodaji alkoholnih pića.
Prilično se brzo pokazalo da prohibicija donosi negativne posljedice. U doba Velike gospodarske krize prohibicijske su mjere ukinute na saveznoj razini, upravo na današnji dan 1933. godine. Ipak, neke su lokalne teritorijalne jedinice i dalje zadržale zakone o zabrani konzumiranja alkohola (osobito na jugu SAD-a).

dnevno.hr

ogledalce
05-12-2014, 22:26
Na današnji dan 1918. godine na Jelačićevu trgu poubijani su hrvatski domoljubi koji se nisu slagali s ujedinjenjem sa Srbijom. Ubijeno je 13 (od toga 9 vojnika) a ranjeno 17 (od toga 10 vojnika) ljudi.
Dva dana prije tog groznog zločina, Pravaši oglasiše u listu "Hrvatska" proglas : --- Hrvatskom narodu,.." Oduzeše tebi Hrvatski narode tvoju suverenosti prenesoše vladarsku vlast na srpskog kralja, a da tebe nitko ništa nije pitao". Već sutradan šef policije Graga Angjelinović je zabranio izlazak lista Hrvatska , a znajući da je za 5. prosinca zakazan prosvjed vojnika iz 25. i 53. pukovnije, postavio je na neke kuće uokolo trga vojnike sa strojnicama.
Očevidac tog zločina, dr. Ivan Pernar, koji je 10 godina kasnije i sam teško ranjen i beogradskoj skupštini piše: - Podnožje Jelačićeva spomenika je bilo cijelo obliveno krvlju.. Zapovijed za ovaj grozan zločin izdao je Grga Budislav Angjelinović iako je znao da je riječ samo o manifestaciji, da bi se kasnije deodvornički hvalio da je umirio Zagreb .
Zagrebačka "Riječ" br. 98 od 30. travnja 1921.donosi riječi Grge Angjelinovića koji kaže: - Ako će Hrvatska biti Irska opet ćemo biti žandari, a kad su mu sarkastično prigovorili da u tome ima iskustva, rekao je : - Ponosim se svojim krvavim rukama..
Taj zlotvor danas vjerojatno gori u paklu, a mučenici koji su pali i danas su na ponos svom hrvatskom narodu. Sjetimo ih se poimenice ; Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Anton Tašner - Juričić..
Na današnji dan svaki hrvat bi se trebao sjetiti tih mučenika i reći barem : - Pokoj vječni daruj im Gospodine.
Zaista me zanima gdje se danas nalazila ministrica Pusić, Zašto ona? Pa zato jer je taj zlotvor Angjelinović njezin bliski rod. Zanima me je li upalila svijeću na mjestu gdje je njen predak prolio nevinu hrvatsku krv, a da se pomolila... e, to ne vjerujem. jer tko je nju i mogao naučiti moliti se? Vjerojatno onaj koji ju je učio i domoljublju... a koliko je njezino domoljublje pokazala je u Saboru onom legendarnom izjavom o Hrvatskoj kao agresoru u Bosni. I sad je ta žena (?) šefica diplomacije Republike Hrvatske. O TEMPORA O MORES !!!!!!!

Bobani
06-12-2014, 09:17
ogledalice pošalji to Vesni Pusić kao božićnu čestitku. Ako ti ona ne odgovori ovdje, možda će na kamenjar. pozzzz

Grunf
09-12-2014, 09:35
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/12/6/139653/1_329150.jpg


Na današnji dan 1787. godine Delaware je postao prvom državom SAD-a. Naime, upravo je Delaware prvi ratificirao američki Ustav, čime je primljen u Sjedinjene Američke Države kao savezna država. Za njim je zatim slijedilo ostalih 12 od 13 utemeljiteljskih država SAD-a. Zbog Delawareovog prvenstva ta država u SAD-u ima i nadimak The First State (Prva država).
Zanimljivo je da naziv države Delaware dolazi od titule britanskog aristokrata koji se zvao lord De La Warr. Osobno ime bilo mu je Thomas West, a posjedovao je titulu baruna De La Warra, što ga je činilo lordom (titule baruna u Engleskoj automatski su davale pravo na naslov lorda).
Danas je Delaware druga najmanja država u SAD-u (od nje je manji samo Rhode Island). Površina Delawarea iznosi samo 6,452 četvornih kilometara, otprilike kao dvije i pol prosječne hrvatske županije. Ipak, Delaware ima prilično dobar strateški položaj jer se nalazi samo oko 100 km od američkog glavnog grada Washingtona. Zanimljivo je da se glavni grad države Delaware zove Dover, prema engleskom gradu Doveru na obali La Manchea (engleski je Dover važna luka za putnike na relaciji europsko kopno-Velika Britanija).

dnevno.hr

interceptor
12-12-2014, 14:02
DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN 1519. GODINE!!!
Papa Leon X. nazvao Hrvatsku "štitom i predziđem kršćanstva" - 1519.

http://scontent-b-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/l/t1.0-9/1470112_650059181711597_684210475_n.jpg?oh=8c36265 6ba013ef2837ea2dc35e0e331&oe=5542616F
Bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom.
http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/108303-papa-leon-x-nazvao-hrvatsku-stitom-i-predzidem-krscanstva-1519.html

Grunf
16-12-2014, 13:04
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/12/11/140070/1_331025.jpg


Na današnji dan 1911. godine objavljena je odluka o preseljenju u Delhi glavnog grada Indije pod britanskom kolonijalnom vlasti. Odluka je izazvala prilično iznenađenje, jer je donesena unutar zatvorenih britanskih kolonijalnih krugova. Do tada je Calcutta stoljećima bila središte britanske vlasti u Indiji, a u njoj je stolovao i britanski potkralj Indije. Taj se vrhovni upravni aparat odlukom iz 1911. godine preselio u Delhi.
Postojao je čitav niz razloga za preseljenje glavnog grada Indije iz Calcutte u Delhi. Između ostaloga, Delhi je imao klimu prihvatljiviju za Europljane, bio je bliži zimskoj potkraljevskoj rezidenciji u Simli (na obroncima Himalaje), a bio je i manje udaljen od Bombaja i Karačija (važnih trgovačkih središta). Političkih razloga također je bilo mnogo. Primjerice, Calcutta se nalazila u Bengalu, području na kojem se miješao utjecaj muslimanskog i hinduističkog stanovništva, što nije prolazilo bez problema. Prijenosom glavnog grada Delhi je postao prijestolnicom britanskih potkraljeva, za koje je ondje sagrađena golema palača (danas ta palača služi kao rezidencija predsjednika Indije).

www.dnevno.hr

interceptor
22-12-2014, 16:05
NA DANAŠNJI DAN 1990.g DONESEN JE Božićni Ustav - simbol hrvatske suverenosti
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/obljetnice/na-danasnji-dan-1990.g-donesen-je-bozicni-ustav-simbol-hrvatske-suverenosti-video/117130-1-cro-HR/NA-DANASNJI-DAN-1990.g-DONESEN-JE-Bozicni-Ustav-simbol-hrvatske-suverenosti-VIDEO_article.png
Na današnji dan prije dvadeset i četiri godine Hrvatska je dobila svoj prvi Ustav kao samostalna država, koji je dobio naziv božićni Ustav jer je donesen 22. prosinca 1990.godine...
Nakon što su u travnju i svibnju 1990. održani prvi višestranački parlamentarni izbori, a krajem svibnja i konstituiran Sabor, tadašnje Predsjedništvo Socijalističke Republike Hrvatske je 18. srpnja odlučilo Saboru predložiti donošenje Ustava koji će odraziti volju građana izraženu na izborima i težnje hrvatskog naroda za neovisnosti.
Tu odluku su na svojim sjednicama 25. i 26. srpnja podržala sva tri tadašnja vijeća u Saboru - Vijeće udruženog rada, Vijeće općina i Društveno-političko vijeće - čijim se amandmanima na važeći Ustav Hrvatska već tada odrekla naziva "socijalistička" i crvene zvijezde na svojoj zastavi.
Po izglasavanju amandmana, zastupnici tog prvog saziva Sabora su, predvođeni tadašnjim predsjednikom Sabora Žarkom Domljanom, na Markovu trgu simbolično nazočili spuštanju zastave SFRJ te podizanju hrvatskog stijega s povijesnim grbom. Kao ciljevi Ustava tada su zacrtani određenje Hrvatske kao suverene države hrvatskoga naroda i pripadnika drugih naroda i manjina, države parlamentarne demokracije, vladavine prava i tržišnog gospodarstva, dok su politička polazišta za izradu Ustava sadržavala načelo po kojem vlast pripada narodu.
Na izradi Ustava radila je Ustavotvorna komisija u kojoj su bili istaknuti predstavnici političkog i akademskog života, koji su u to ljeto 1990., koje je obilježila tzv. balvan revolucija u Kninu, prionuli izradi kratkog i jasnog Ustava kao trajne vrijednosti i jedinstvenog pravnog dokumenta hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske. Na zajedničkoj sjednici triju svojih vijeća Sabor je 22. prosinca 1990. donio Odluku o proglašenju Ustava Republike Hrvatske. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je u prigodi proglašenja Ustava sa saborske govornice poručio kako je donošenje Ustava RH bez ikakvih dvojbi izniman povijesni čin."I to iz dva razloga. Prvo stoga što ovaj Ustav označuje konačan raskid s komunističkim, tzv. socijalističko-samoupravnim jednostranačkim sustavom, zasnovanim na društvenom vlasništvu i plansko-dogovornoj privredi. I drugo, radi toga što on čini temeljnicu u izgradnji pune nacionalno-državne suverenosti Hrvatske; ono tvarno i duhovno stanište, u državnotvorno-političkom smislu, na kojemu će hrvatski narod moći nadograđivati i do kraja dovršiti svoj dom slobode i neovisnosti, na području unutarnjih i međunarodnih odnošaja", istaknuo je predsjednik Tuđman.
Božićnim Ustavom Hrvatska je određena kao jedinstvena, nedjeljiva demokratska i socijalna, suverena država u kojoj su zajamčena prava čovjeka, pravo vlasništva i vladavina prava. Ustavnim je odredbama suverenitet Republike određen kao "neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv", te utvrđeno da "saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa".
Ustav je zajamčio slobodu osnivanja političkih stranaka, slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti, kao i slobodu poduzetništva i tržišta kao temelje gospodarstva, a odredio je službenu uporabu hrvatskog jezika te ravnopravnost svih naroda i manjina kao državljana RH. Ustavom je utvrđen dvodomni parlament, odnosno Sabor sastavljen od Zastupničkog i Županijskog doma. Božićni Ustav do sada je mijenjan četiri puta, a posljednji put u lipnju ove godine.

http://www.youtube.com/watch?v=VXbTAzMU8Yo

http://www.youtube.com/watch?v=-QdXBaJyv-E

caporegime
22-12-2014, 16:46
nisu li se na današnji dan skupili odrpanci u nekoj vukojebini istočne bosne i napravili udarnu postrojbu koja je onako sočno gnojila kupreško polje?
njima u "čast"


http://www.youtube.com/watch?v=TGUmbDy4ofU

ogledalce
28-12-2014, 18:01
Počivao u miru!

(Bradina kod Konjica, 14. srpnja 1889. - Madrid, 28. prosinca 1959.)
https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xap1/v/t1.0-9/s526x395/10888964_1514449442152467_7093209467004548033_n.jp g?oh=2d4b1f7b66e0367ef702214c9440abe8&oe=552ABF26&__gda__=1425835550_bd5f08827ff84b88930fcac179f16c9 5

Na Danasnji dan 28.12. u 1959god preminuo u Madridu Ante Pavelic..

Velikog i bezpoštedni borca za Hrvatsku, rodoljuba i intelektualaca, koji je 1941 ostvario vjekovni san milijuna Hrvata.. koji je branio nasu slobodu kao i nasu djecu..!!

Branitelj naseg povijesnog Grba.. !!!!!!!

Vjecna Slava Poglavniče........
https://scontent-a-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpa1/v/t1.0-9/10891688_912355462116677_8727325196552725730_n.jpg ?oh=6f8242d5c411da2ceb79438bb2cb0b20&oe=54FC2D44

interceptor
28-12-2014, 18:21
Vječni pokoj mu želim!!!

interceptor
28-12-2014, 18:23
UVEDEN HRVATSKI DINAR – 23. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/dinar.jpg
Na današnji dan 1991. godine kao zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj uveden je hrvatski dinar.
On je zamijenio dotadašnje sredstvo plaćanja – jugoslavenski dinar.

Zamjena dotadašnjeg jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar obavljala se u omjeru 1:1 i trajala je od današnjeg dana (23. prosinca) tekuće 1991. godine, pa do kraja iste godine (31. prosinca).

Zanimljivo je da su sve novčanice hrvatskog dinara imale na prednjoj strani lik Ruđera Boškovića, slavnog hrvatskog znanstvenika i isusovca iz 18. stoljeća. Novčanice od 1 do 1.000 dinara imale su na stražnjoj strani prikaz zagrebačke katedrale, a one od 2.000 do 100.000 sliku skulpture “Povijest Hrvata” Ivana Meštrovića.
Također, zanimljivo je da hrvatski dinar uopće nije imao kovanice.

Uvođenje hrvatskog dinara bilo je važno kao simbol hrvatske monetarne samostalnosti, a on se je smatrao prijelaznim sredstvom plaćanja, sve do uvođenja hrvatske kune 1994. godine.

interceptor
28-12-2014, 18:26
BOŽIĆNI USTAV – 22. PROSINCA
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2014/12/sabor.jpg
Godine 1989. dolazi do pada socijalizma u Europi. Raspad SSSR-a, pad Berlinskog zida i diktature u Rumunjskoj označili su početak promjena i u drugim socijalističkim zemljama, a tako i u nekadašnjoj SFRJ. Unutar SFRJ, u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj a pod pritiskom velikosrpske politike predvođene Slobodanom Miloševićem i Vojislavom Šešeljom, 1989. god. dolazi do pojave prvih političkih stranaka (HDZ, HSLS, SDSH) kao pretpostavke prvim višestranačkim izborima.

Izbori su održani u svibnju 1990. god., a uvjerljivu pobjedu odnio je HDZ pod vodstvom dr. Franje Tuđmana. Iako je u vrijeme održavanja izbora postojalo 30-ak političkih stranaka, najjasniji program ponudila je upravo Hrvatska demokratska zajednica u njemu definirajući stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Dok je velikosrpska politka poticala izlaz Slovenije iz Jugoslavije, Hrvatskoj je bilo rečeno kako bi u tom slučaju mogla sa sobom ponijeti teritorij vidljiv sa Sljemena.

Srpskim osvajačima na ruke su išle i velike svjetske sile koje su pokušavale sačuvati status quo u regiji, dok je Hrvatska pod svaku cijenu nastojala izbjeći oružani sukob. 30. svibnja 1990. god. konstituiran je višestranački državni Sabor koji je imenovao dr. Franju Tuđmana prvim predsjednikom Republike Hrvatske, dok je 22. prosinca na sjednici Hrvatskog Sabora donesena i Odluka o proglašenju Ustava Republike Hrvatske (tzv. Božićni Ustav) koji određuje Republiku Hrvatsku kao jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku državu, polazeći od narodnog suvereniteta, propisujući da vlast izlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

„Hrvatski politički sustav po njegovim ustavnim obilježjima i zbilji, sustav je demokratske države koja se temelji na poštivanju prava čovjeka, vladavini prava, nacionalnoj ravnopravnosti, nepovredivosti vlasništva, privatnom poduzetništvu i tržišnoj slobodi, socijalnoj pravdi i višestranačkom sustavu.”
U Preambuli, jednoj od najopširnijih među europskim ustavima, iznosi se povijest hrvatske državnosti te izvodi neotuđivost i neprenosivost prava na samoodređenje i državni suverenitet hrvatskog naroda iz ustavnopravne činjenica da je Republika Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, ali i drugih naroda i manjina koji su njezini državljani. Ustav i Ustavni zakon o ljudskim pravima i pravima manjina jamče sva osobna i kolektivna ljudska i manjinska prava – ravnopravnost s državljanima hrvatske narodnosti, sloboda izražavanja narodnosne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom te ukupnost prava koje čine kulturnu autonomiju.

Ipak, iako je samostalna i suverena, nacionalna država hrvatskog naroda, Republika Hrvatska nalazi se u sastavu SFRJ sve dok Hrvatski Sabor ne donese drugačiju odluku ili dok ne dođe do novog dogovora bivših jugoslavenskih država. Za zakon o Oružanim snagama Republike Hrvatske pak jasno je bilo naznačeno kako u tim okolnostima neće biti primijenjiv iz sigurnosnih razloga.

Za izradu tog ustava dr. Franjo Tuđman zadužio je Ustavotvornu komisiju od 212 članova, no većinu posla oko pisanja teksta obavila je navodno manja grupa čiji su članovi bili Vladimir Šeks, Smiljko Sokol, Ljubomir Valković i Krunislav Olujić. Ta je grupa na čelu sa Šeksom otišla na dva tjedna u Haludovo na otoku Krku i tamo pisala Ustav.

Izvorni Ustav imao je 142 članka, a Ustav je mijenjan 1997., 2000., 2001. te 2013. god. kada je amandmanom na članak 61. određeno da je brak životna zajednica žene i muškarca. 1991. god. započela je otvorena velikosrpska agresija na Hrvatsku i 31. ožujka (tzv. krvavi Uskrs ’91), u akciji protjerivanja terorista iz Nacionalnog parka „Plitvice”, pala je i prva žrtva Domovinskog rata – redarstvenik Josip Jović. U svibnju iste godine održan je Nacionalni referendum na kojem se 91,97% birača izjasnilo za izlazak Hrvatske iz Jugoslavije i put hrvatskoj suverenoj demokratskoj državi.

interceptor
06-01-2015, 21:20
Na današnji dan 1991. godine Vinko Puljić (danas vrhbosanski nadbiskup) posvećen je za biskupa.
Za biskupa ga je, na svoju osobnu želju, u Rimu zaredio papa Ivan Pavao II.

http://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xaf1/v/t1.0-9/10647239_384994965012343_7205864954253413801_n.jpg ?oh=44a78028532741c1ec270bfc27f4c026&oe=55367704&__gda__=1429806773_dd4f18a4fc35cd46a6db4a7d914d194 8

interceptor
13-01-2015, 17:14
Na današnji dan u Gvozdanskom je 13. siječnja 1578. poginulo tristotinjak hrvatskih branitelja, smrznuti na bedemima tog grada obitelji Zrinjskih, kada su ušli u njega Turci koji su ga zauzeli premda nisu pobijedili. Zadivljen herojskom obranom hrvatskih branitelja Ferhad paša dao je mrtve branitelje pokopati po katoličkom obredu.
Zašto je bitka u Gvozdanskom otišla u zaborav? Zašto naša djeca u školama ne uče o herojstvu hrvatske vojske na satovima povijesti?
Večeras o toj temi govori Damir Borovčak hrvatski publicist i politički analitičar, idejni začetnik I. spomen pohoda u Gvozdansko, povijesno mjesto hrvatskog velejunaštva, koje je ostvareno u siječnju 2010. godine.


http://www.youtube.com/watch?v=SejD5X2zewI

interceptor
14-01-2015, 17:48
Na današnji je dan 1992. godine Vatikan je priznao suverenost i nezavisnost Republike Hrvatske.
http://fbcdn-sphotos-b-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xfp1/v/t1.0-9/10922604_387665598078613_1883970470010204892_n.jpg ?oh=38f87ed841f85210d5450caf6c7ecbea&oe=55325E8F&__gda__=1429834246_30d174f5f1385f18103c0939533c594 6

interceptor
14-01-2015, 17:50
Na današnji dan 1992. godine suverenost Republike Hrvatske priznao je San Marino.
Dan nakon što nas je priznala najmanja (Vatikan), učinila je to i treća najmanja država na svijetu koju je prema predaji osnovao 301. godine klesar Marin s otoka Raba.
http://fbcdn-sphotos-e-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/1512788_388002264711613_5977798190873587120_n.png? oh=b154dcdb3fe554ea35a18ee95294ce35&oe=5520D1C1&__gda__=1429695740_21ac48bdb102c6d7ae5173a591bfdbc e

interceptor
17-01-2015, 21:47
Na današnji dan 1992. godine međunarodno je priznat Hrvatski olimpijski odbor.
Današnji dan slavi se kao "Veliki dan hrvatskog športa", a tim povodom svake se godine 17. siječnja dodjeljuju iduće nagrade:
Nagrada HOO-a Matija Ljubek
Trofej MOO-a
Nagrada Dražen Petrović
Izbor najuspješnijih sportaša HOO-a
Posebna priznanja HOO-a

http://fbcdn-sphotos-d-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpa1/v/t1.0-9/15928_389232634588576_6394817516963678275_n.jpg?oh =fb488bdb68ba45191abd0e72a5ebc3d1&oe=5564C6A0&__gda__=1429369309_f1ae6b403457840fb946561bb7e05e0 e

Grunf
20-01-2015, 21:34
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/1/19/112169/1_215068.jpg

Čovjek koji je vladao najvećim carstvom u svjetskoj povijesti - 1936.


Na današnji dan 1936. godine umro je čovjek koji je vladao nad najvećim teritorijem od svih ljudi u povijesti. Radilo se o britanskom kralju Georgeu V., koji je današnjoj kraljici Elizabeti II. bio djed. Za vrijeme Georgea V. britanski je kolonijalni imperij dosegao točku najvećeg opsega u svojoj povijesti, tako da je bio veći čak i od slavnog Mongolskog Carstva iz vremena Džingis-kanovih nasljednika.
Kralj George V. vladao je od 1910. do 1936. godine. Britanski se kolonijalni imperij povećavao sve do vremena nakon Prvog svjetskog rata. Naime, nakon tog rata Britanci su pripojili znatna područja nekadašnjih kolonija poražene Njemačke. Računa se da je oko 1922. godine, upravo u vrijeme Georgea V., dostignut najveći opseg, kad je imperij obuhvaćao oko 33,200,000 kvadratnih kilometara, što je gotovo dva puta veće od površine današnje Ruske Federacije.
Zanimljivo je da je kralj George V. ujedno krunjen za cara Indije, svojevremeno najmnogoljudnijeg britanskog kolonijalnog područja. Dapače, osobno je prisustvovao krunidbi u Delhiju, koja je obavljena na raskošnom Delhijskom durbaru 1910. godine. Time je bio jednini britanski monarh koji je osobno krunjen za cara Indije (ostali monarsi, poput kraljeva Edwarda VII. i Georgea VI., nosili su titulu careva Indije, no nisu doista osobno i krunjeni u Indiji). Na spomenutoj krunidbi George V. nosio je indijsku carsku krunu s čak 6,100 dijamanata.

www.dnevno.hr

Grunf
20-01-2015, 21:36
Ovak je to izgledalo 1922. godine. :naklon

http://yis7ahum.wikispaces.com/file/view/be_1922_gov_1_yhiq.png/205909048/800x392/be_1922_gov_1_yhiq.png

interceptor
09-02-2015, 17:44
PRVE OLIMPIJSKE IGRE S HRVATSKOM ZASTAVOM – 8. VELJAČE
http://dogodilose.com/wp-content/uploads/2015/02/albertville1992olimpijskeigre_afp.jpg
Na današnji dan 1992. godine hrvatski su sportaši prvi puta nastupili na Olimpijskim igrama pod vlastitom zastavom. Bilo je to na XVI. Zimskim olimpijskim igrama u francuskom Albertvillu, samo 17 dana nakon što je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) 17. siječnja 1992. privremeno priznao Hrvatski olimpijski odbor.

Našu malu, ali po važnosti veliku hrvatsku olimpijsku delegaciju vodila je šefica Misije – Sanda Dubravčić Šimunjak, olimpijka s dva nastupa na ZOI (Lake Placid 1980. i Sarajevo 1984.) te jedina od hrvatskih športaša koja je zapalila olimpijski plamen na otvaranju Igara (ZOI Sarajevo 1984.).

Članovi delegacije bili su umjetnički klizači Željka i Tomislav Čižmešija, alpski skijaš Vedran Pavlek, skijaški trkač Siniša Vukonić, treneri Ozren Müller, Mladen Mumelaš i Darko Štimac te liječnik Ivan Drinković. Na svečanosti otvaranja hrvatsku je zastavu nosio Tomislav Čižmešija.

Zanimljivo, na isti datum deset godina kasnije otvorene su zimske OI u Salt Lake Cityu na kojima je svijet zadivila Janica Kostelić koja je s tri zlatne i jednom srebrnom medaljom postala hit i dovela malenu Hrvatsku u fokus svjetske javnosti, a nama Hrvatima suze radosnice na lica!

Grunf
09-02-2015, 22:37
http://www.dnevno.hr/i/data/2014/2/8/114359/1_223495.jpg


Na današnji dan 1881. godine umro je znameniti ruski književnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Smrt ga je zatekla u Sankt-Peterburgu, koji je u to vrijeme bio glavni grad Ruskog Carstva. Dostojevski je bio gotovo vršnjak Karla Marxa, Friedricha Engelsa, britanske kraljice Viktorije i hrvatskog političara Ante Starčevića.

Zanimljivo je da je Dostojevski bio prilično nježne fizičke konstitucije i visine od oko 160 centimetara. Tijekom života bio je čak i izgnan u Sibir, no na kraju je ipak postao uvaženim članom ruskog društva. Potkraj života družio se čak i s ruskim carem Aleksandrom II., koji je ubijen u vrlo krvavom atentatu samo mjesec dana nakon smrti Dostojevskog.

Sprovodu Dostojevskog svjedočilo je navodno čak nekoliko desetaka tisuća ljudi. Pokopan je na groblju Tikvin u Sankt-Peterburgu. Na istom su groblju pokopane i druge poznate ruske osobe: Petar Iljič Čajkovski, Nikolaj Rimski-Korsakov, Modest Musorgski, Ivan Krilov, Mihail Glinka itd. Inače, to je važno groblje smješteno u sklopu Samostana svetog Aleksandra Nevskog, odmah do rijeke Neve koja protječe kroz Sankt-Peterburg.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/114359-umro-ruski-knjizevnik-dostojevski-1881.html

interceptor
13-02-2015, 18:33
http://www.youtube.com/watch?v=xgXNmZ2RQ14

http://kamenjar.com/pakao-pred-kraj-rata-bombardiranje-dresdena/

Grunf
18-02-2015, 12:02
http://www.dnevno.hr/i/data/2015/2/17/145185/1_349062.jpg

Umro Timur Lenk, vođa posljednje velike stepske horde – 1405.


Na današnji je dan, dok je pripremao pohod na Kinu, od bolesti umro veliki osvajač Timur, poznat još kao Timur Lenk ili Tamerlan. Njegovo ime Timur znači "željezo" na turskom, dok su pridjevi "Lenk" odn. "-lan" izvedeni iz iranskog naziva Timur-i lang: "Timur Šepavi". Njegove su vojske zauzele golem prostor od Delhija u Indiji do Moskve u Rusiji, te od gorja Tanšan (Tian Shan) u Aziji do Anatolije. Iako je bio posljednji veliki stepski osvajač koji je ulijevao strah u kosti ljudima diljem Euroazije, danas je relativno slabo zastupljen u popularnoj kulturi, vjerojatno jer je pao u sjenu drugih osvajača poput Džingis-kana ili Atile.
Timur je tvrdio da je izravan nasljednik Džingis-kana preko obitelji Čagataj-kana. Timur je rođen u današnjem Uzbekistanu u plemenu poturčenih Mongola i bio relativno skromnog porijekla. U mladosti je navodno tijekom jednog manjeg sukoba zadobio rane zbog kojih je kasnije šepao i imao ukočenu desnu ruku. Zanimljivo je da su njegov kostur pronašli Sovjetski istraživači svega nekoliko dana prije Njemačke invazije na SSSR, te analizom potvrdili da je doista bio šepav. Usprkos njegovoj djelomičnoj invalidnosti, suvremenici su ga opisivali kao visokog i impozantnog čovjeka snažnog i privlačnog glasa. Iako nepismen, naučio je dva ili tri jezika, volio da mu se naglas čitaju povijesne knjige, te dao izgraditi mnoge lijepe zgrade i vrtove. Volio je igrati šah, te je prema nekim navodima sam izumio složeniju varijantu šaha koja se prema njemu naziva Tamerlanov šah, sa 110 polja i 28 figura na svakoj strani (sigurno je da je igra nastala u njegovo vrijeme).
Ipak, Timur je ostao zapamćen najviše kao veliki osvajač. Njegove su vojske bile multietničke i viševjerske, a njegova su osvajanja bila nevjerojatna ne samo po svojoj uspješnosti, već i po velikom opsegu razaranja i ubijanja koja su ih pratila – navodno je njegovom zaslugom ubijeno čak 17 milijuna ljudi, a mnogi gradovi su do temelja uništeni. Njegovo carstvo bilo je ponajprije produžetak njegovog ega, te nije opstalo dugo nakon njegove smrti. Timur je bio musliman po vjeroispovijesti, iako postoje nesuglasice oko toga kojem je ogranku islama pripadao. No, njegova su djela pokazala da je prije svega bio oportunist, te tijekom svojih haranja nije štedio ni druge muslimane. Timurova grobnica nalazi se u gradu Samarkand u Uzbekistanu.

dnevno.hr

sagitarius
18-02-2015, 14:45
U Zagrebu je 1573. godine pogubljen Matija Gubec. Vođa brutalno ugušene seljačke bune mučen je i pogubljen na Markovom trgu, a legenda kaže kako se među podnim pločama trga još uvijek nalaze 4 kamena na kojima je bilo postavljeno prijestolje 'seljačkog bega'.

Grunf
25-02-2015, 13:21
http://www.dnevno.hr/i/data/2015/2/22/145556/1_350507.jpg

Muslimanski kalif čiji se imperij protezao od Španjolske do Indije – 715.


Na današnji dan 715. godine umro je kalif Al-Valid I., pripadnik dinastije Omejida. U njegovo je vrijeme svoj vrhunac dosegla ekspanzija islama teritorijalnim osvajanjima. Al-Valid I. bio je šesti po redu kalif iz dinastije Omejida, a svoju je prijestolnicu imao u gradu Damasku (Sirija). Upravo je Omejidski kalifat bio najprostranija muslimanska država u povijesti, a i jedna od najvećih općenito. Naime, na svom je vrhuncu Omejidski Kalifat dosegao površinu od oko 15 milijuna četvornih kilometara, što je bilo oko tri puta više od površine antičkog Rimskog Carstva. Dapače, Omejidski Kalifat bio je nekoliko puta veći i od carstva Aleksandra Velikog, kao i od kasnijeg Osmanskog Carstva.
Postoje pretpostavke da su kalifi iz dinastije Omejida vladali nad gotovo 30% tadašnjeg svjetskog stanovništva, što je još impresivniji podatak od teritorijalne površine njihovog kalifata. Naime, po tom mjerilu Omejidski Kalifat nadmašuje čak i golemo Mongolsko Carstvo Džingis-kanovih nasljednika, koje je na vrhuncu obuhvaćalo vjerojatno oko 25% svjetskog stanovništva.
U doba kalifa Al-Valida I. muslimanske su snage 711. godine iz Sjeverne Afrike prodrle na područje današnje Španjolske. Do njegove smrti zavladale su većim dijelom Pirenejskog poluotoka. Na drugom kraju kalifata, godine 712. prodrle su snage kalifa Al-Valida I. sve do rijeke Ind. Time se država Al-Valida I. rastegnula od područja današnje Španjolske do područja Indije.
Kalif Al-Valid I. naredio je gradnju velike džamije u Damasku, poznate danas kao džamija Omejida. Tu džamiju muslimani smatraju jednim od najsvetijih mjesta islama, a sagrađena je na lokaciji na kojoj je ranije stajala kršćanska katedrala posvećena sv. Ivanu Krstitelju. Kalif Al-Valid I. umro je upravo na današnji dan u svojoj prijestolnici Damasku. Dva njegova sina kasnije su postala kalifima, no golemi je kalifat počeo slabiti te se na kraju i raspao.

dnevno.hr

interceptor
28-03-2015, 01:27
Još malo o tzv. antifašizmu na ovim prostorima:

Sretan rođendan ovoj prekrasnoj djevojci i Heroju koji zaslužuje ulice po svim Hrvatskim gradovima.
Stravična sudbina mlade gimnazijalke Grozde Budak, kćeri hrvatskog političara i književnika Mile Budaka
Grozda Budak rođena je 1924. u Zagrebu kao treće dijete u obitelji književnika Mile Budaka i njegove supruge Ivke. U ranom djetinjstvu doživjela je zatvaranje i atentat na oca, tešku emigraciju tijekom koje je svako dijete bilo smješteno na drugom mjestu, a onda 1940. i iznenadnu i nerazjašnjenu smrt majke. Bila je izvrsna učenica Gimnazije Sestara milosrdnica u Zagrebu, gdje je i maturirala. Nakon povlačenja, u svibnju 1945., izručena je partizanima, a zatim je, skupa s nekoliko drugih djevojaka i mladih žena, silovana, mučena i ubijena.
Grozda je skončala na najgori mogući način. Nakon što su ju partizani višestruko silovali i zvjerski zlostavljali pri čemu su partizanke zdušno navijale i ismijavale ju te pomagale svojim muškim "drugovima", „mlade partizanke" su joj stolarskom pilom pilale dio po dio udova. I kao vrhunac svog „antifašizma" isjekle su joj prsnu kost i izvadile srce. Poslije su ga nabile na ražanj i pekle. O tome je tvrdio tadašnji načelnik Vojnog suda II. Armije Gabrijel Divjanović, uz hvalu kako su svaki taj zahvat snimali i imaju fotografije. I još je istaknuo kako su te slike o „zahvatima" pokazali njenom ocu dr. Mili Budaku koji je uskoro također mučki ubijen. Ovo je samo jedan od slučaja. Cijeli je Zagreb ispunjen mučionicama (kućama i podrumima), a dvorišta i trgovi su grobišta mučenih i isakaćenih.
Treba li spomenuti da za taj zločin nikada nitko nije odgovarao.
Sličnu sudbinu doživjela je i Grozdina rođakinja Ana, kćer ministra Nezavisne Države Hrvatske Frkovića kao i još nebrojeno mnogo nevinih hrvatskih žena, djevojaka i djevojčica čiji je jedini grijeh bio što su bile ponosne Hrvatice i odane ideji nezavisne, samostalne i slobodne hrvatske države. "
O zločinima partizanskih jedinica nakon ulaska u Zagreb :
" Po naredbi ili u prisutnosti ''operativnih oficira OZNE upadali su u bogatije obiteljske vile u rezidencijalnom dijelu grada i u stanove, silovali žene svih dobi, odvodili na ''likvidaciju'' cjelokupne imućne obitelji zajedno s djecom i odmah potom ''obezbjeđivali '' useljavanje predstavnika nove vlasti u isti stambeni prostor. Pored toga, upadali su i u stanove tzv. ''narodnih neprijatelja'', ritualno pred čitavom obitelji silovali žene svih dobi, potom pljačkali stanove, zlatninu i umjetnine, te uhićene ''neprijatelje'' sprovodili u privremne zatvore VI. ličke divizije u Gračanima. Kao dobri poznavatelji šumaraka i proplanaka na obroncima Medvednice, pronalazili su najpogodnija mjesta za ubijanje, aktivno su sudjelovali u pokoljima, a nakon izvršenja zločina prisilno su dovodili okolno seosko stanovništvo radi ukupa tijela žrtava. Svim smaknućima u sjevernom djelu Zagreba, prema svjedočanstvu većeg broja očevidaca i samih počinitelja, rukovodio je stožer egzekucijskog odreda VI. ličke divizije. Stožer se nalazijo u selu Gračani u rekviranoj kući Radić, u Gračecu br. 15, a manjim djelom u rekviriranoj kući Haramija, u LošĆini br. 25. Veliki podrum rekvirirane kuće Bešić sluzio je kao mučiliste za uhićenike, te poligon za serijska silovanja ženske djece i odraslih žena. Okolne šupe i staje služile su kao privremeni zatvori. ''Lajbek milicionari'' i vojnici VI. divizije povremeno su iz podruma iznosili kante ispunjene muškim spolnim organima, ženskim dojkama, ušima, nosevima i iskopanim ljudskim očima, te njihov sadržaj u dvorištu poljevali benzinom i spaljivalji. Očevidci tvrde da je u spomenutom podrumu, nakon orgija spolnog unakaživanja žrtava, bilo krvi do gležnjeva. Počinitelji su pokolj pojedinih skupina uhićenika obično proslavljali pjevanjem i plesanjem partizanskih kola u ''štapskom''dvorištu. U zlostavljanju i ubijanju žrtava sudjelovalo je zamjetam broj partizanki. Pojedine odraslije djevojčice i mlađe žene držane su stanovito vrijeme na životu, da bi u svojevrsnom ''gračanskom bordelu VI. divizije'' pružale seksualne usluge partizanskim oficirima, koji su u tu svrhu džipovima dolazili iz grada. Neke od njih uspjele su gračanskim seljacima turniti papiriće s porukom upućenom obitelji ili prijateljima. U navedenom je ''bordelu'', nakon mnogostrukog silovanja i neopisiva mučenja, život okončala i lijepa i ponosna Grozda Budak. "
(Slika : Grozda Budak s ocem Milom Budakom)

http://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-xpf1/v/t1.0-9/10363565_905086452875534_2197508596283529638_n.jpg ?oh=23fbece4e500449030543bb144e76621&oe=55784A0E&__gda__=1433985892_fb6bd67b16f3d06f53bfb9ee8985fb4 4

Počivali u miru Božjem! Vaša sreća i vječni mir za vaše ubojice je osuda na vječno prokletstvo.

interceptor
03-04-2015, 00:33
Na današnji dan 2005. godine u Vatikanu je preminuo jedan od najvećih prijatelja Hrvatske u njezinim najtežim trenucima - sveti Ivan Pavao II.
Naš papa Ivan Pavao II. i Vatikan prvi su svijetu objavili 3. listopada 1991., da rade na hrvatskome međunarodnom priznanju što je ostvarilo velik odjek u svjetskoj javnosti koja je počela shvaćati u kakvoj se poziciji nalazi Hrvatska.
Za svoga prvog posjeta Hrvatskoj 1994. godine govorio je o potrebi oprosta i pomirenja kada se mir činio tako dalekim, no to njega, kao glasnika mira, nije sprečavalo da širi nadu u našoj napaćenoj zemlji.
Njegove riječi i poruke upućene hrvatskom narodu trajno su zapisane u njegovu povijest, a svojom aktualnošću i danas odašilju poruku mira, zajedništva i solidarnosti.

http://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xpf1/v/t1.0-9/10428573_423557234489449_1755733605220125046_n.jpg ?oh=2f206c915f51b98867b792c2d6ec442a&oe=559FC816

Grunf
21-04-2015, 12:18
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2015/04/web2hdarhivloc005102-660x413.jpg

Održan prvi poznati sabor u Zagrebu – 1273.


Na današnji dan 1273. godine održano je u Zagrebu prvo zasjedanje sabora o kojem postoji sačuvan zapisnik. Premda su vjerojatno postojala i ranija zasjedanja, o njima nam nedostaju detaljni povijesni izvori. Premda se taj sabor u Zagrebu može smatrati začetnikom tradicije današnjeg Hrvatskog Sabora, ipak treba napomenuti da se u to doba naziv Hrvatske odnosio načelno samo na krajeve južno od Panonske nizine. Spomenuti je sabor u izvorima označen kao Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni totius Sclavonie generalis). Tijekom prilično dugog vremenskog razdoblja postojala su čak i dva odvojena sabora – Hrvatske i Slavonije, a tek je u 16. stoljeću uklonjena ta dvojnost.

U doba sastajanja sabora iz 1273. godine ban spomenute čitave kraljevine Slavonije bio je Matija Csák, jedan od najmoćnijih velikaša u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. On je kasnije postao vojvodom Transilvanije (Erdelja), a konačno i ugarskim palatinom, što je bila nominalno najviša funkcija u cijelom kraljevstvu.

http://www.dnevno.hr/ekalendar/na-danasnji-dan/794003-794003-794003

interceptor
22-04-2015, 00:22
Na današnji dan 1991. godine splitski "Žuti" treći su put zaredom pokorili Europu i pobjedom 70:65 nad Barcelonom postali prvaci Starog kontinenta u košarci (prvi put pod sponzorskim imenom Pop 84, a ne Jugoplastika).
Predvođena fenomenalnim Tonijem Kukočem i s trenerom Željkom Pavličevićem, splitska momčad pokazala je svijetu da i iz tamo neke male, još praktički nepostojeće države može izrasti pravo sportsko čudo!

http://scontent-vie.xx.fbcdn.net/hphotos-xta1/v/t1.0-9/11156119_429738750537964_8725886461758211188_n.jpg ?oh=62b18604e411834a8d27488775dd9f8b&oe=55D1F7F1

st.anger
24-04-2015, 11:38
24. travnja - Dan genocida nad Armencima

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/11350-24-travnja-dan-genocida-nad-armencima.html

kiša
16-10-2015, 14:44
Da se ne zaboravi: Na današnji dan mučki ubijen Bruno Bušić
Hrvatski političar i publicist Bruno Bušić ubijen je 16. listopada 1978. u Parizu. Jugoslavenske tajne službe ubojstvom ovog hrvatskog domoljuba od njega su stvorile legendu. Svojom karizmom Bušić je u hrvatskom narodu ostao upamćen kao simbol svih hrvatskih emigranata ubijenih od jugoslavenskih tajnih službi.

Bruno Bušić rođen je 6. listopada 1939. u zaseoku Bušića Dragi u Vinjanima Donjim kod Imotskog. Već kao gimnazijalac, 1956. godine, došao je pod povećalo Udbe kada je u nepotpisanoj školskoj zadaći ustvrdio da vjeruje u Boga te kritizirao Jugoslaviju. "Dok se Tito voza po Indiji, Velikoj Britaniji itd. teški fizički radnik nije u mogućnosti kupiti obični bicikl. Dok Titova žena Jovanka kupuje vile po inozemstvu, seljak, radnik i službenik ne mogu dobiti jednu jedinu sobu gdje bi se smjestili. To se zove jednakost? Titova žena sigurno nije zaposlena pa odakle njoj novac? Ja Tita smatram običnim diktatorom", napisao je Bušić.

Bušić i Tuđman

Od zanimljivosti iz Bušićeve mladosti istaknimo da se 1965. zaposlio u Institutu za povijest radničkog pokreta na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Te je godine i uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora zbog "širenja neprijateljske propagande". Zahvaljujući Tuđmanovoj intervenciji, kazna mu je preinačena u uvjetnu. Tuđmana i Bušića je 1972. godine, nakon Hrvatskog proljeća, pogodila ista sudbina - osuđeni su na dvije godine zatvora, ponovo zbog širenja propagande. Bušić je kaznu izdržao u zloglasnoj Staroj Gradišci.

Tuđman i Bušić susretali su se i kasnije, kada je Bušić izbjegao u inozemstvo. Nediljko Vegar ispričao je zanimljivu anegdotu o njihovu susretu 1977. Bušić je Vegaru rekao kako će ga u Njemačkoj posjetiti bivši Titov general. Vegar je pomislio kako ga želi napasti te je obećao angažirati još jednog čovjeka. Bušić je povikao: "Za Majku Božju, ti ga moraš čuvati da mu se što ne dogodi, jer ako itko uspije stvoriti hrvatsku državu - to će biti on!"

TV snimka krunski "dokaz" za ubojice

Švedska televizija je iste godine snimila dokumentarac "Hrvati: teroristi ili borci za slobodu". Tijekom fingiranih vježbi nepostojećih oslobodilačkih odreda, snimatelj je Bušića na trenutak snimio bez maske. Ova je snimka poslužila kao glavna izlika za Bušićevu likvidaciju. Bušić je 10. ili 11. rujna doputovao iz Londona u Pariz kako bi izvršio pripreme za Izvanredni sabor emigrantske organizacije Hrvatskog narodnog vijeća. Beograd je odlučio da se Bušić na tom saboru, koji se trebao održati 20./21. listopada u Amsterdamu, ne smije pojaviti jer bi vjerojatno preuzeo vodstvo nad hrvatskim političkim izbjeglištvom. 16. listopada 1978., prije 35 godina, Bruno Bušić je ubijen.

Bušić je kobnog dana između 23 i 23:15 sati ulazio u dvorište zgrade u kojoj je privremeno stanovao. Za njim je potrčao nepoznati muškarac, usmrtio ga hicima iz neposredne blizine i pobjegao. U Tanjugu je likvidacija prikazana kao "međusobni obračun u emigrantskom podzemlju". Istom formulacijom ubojstvo je opisao i Vjesnik. Bušić je pokopan 23. listopada, dan nakon svečanog ustoličenja pape Ivana Pavla II. Na grob su mu uklesani sthovi Dobriše Cesarića "Trubač sa Seine".
U međuvremenu se pojavilo ime mogućeg ubojice Brune Bušića. Udbaš Blagoje Zelić za isto je optužio Vinka Sindičića koji je bio poznat pod kodnim imenom Pitagora. On je u to vrijeme bio na 15 godina zatvoren u Škotskoj. Istraga je pokrenuta, ali je 1994. završena jer Sindičić nije bio dostižan državnim tijelima. Optužnica je podignuta 1999., no Sindičić je 2000. oslobođen.

Nakon što su njegovi ostaci iz Pariza prenešeni u Hrvatsku, Bruno Bušić je 16. listopada 1999. pokopan na zagrebačkom Mirogoju.
Braniteljski portal

Bobani
16-10-2015, 15:44
PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA: TKO JE ANTE GRANIĆ …

kamenjar.com/pismo-hrvatskog-emigranta-tko-je-ante...
Translate this page
Jul 25, 2014 - Pismo je objavio "OTPOR", glasilo Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, br. 4 . 1983. strana 2. Pismo počinje: TKO JE ANTE GRANIĆ ?
From: froate@hotmail.com
To: froate@hotmail.com
Subject: Tko je Ante Granić?
Date: Fri, 16 Oct 2015 13:37:36 +0000

PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA: TKO JE ANTE GRANIĆ ? Objavio/la: Marta G Nadnevak: Srpanj 25, 2014in: Uncategorized26 Komentara PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA Pismo koje donosim je pisao hrvatski politički emigrant koji je živio u Parizu. Sudeći po pismu bio je upoznat sa mnogim istaknutim Hrvatima ovog velikog grada Pariza. Pismo donosim u cijelosti kako bi čitatelji mogli malo iz bliza dobiti sliku kako je Udba djelovala medju Hrvatima. Pismo je objavio "OTPOR", glasilo Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, br. 4 . 1983. strana 2. Pismo počinje: TKO JE ANTE GRANIĆ ? Ante Granić je sinovac okrutnog Oznaša Ivana Granića iz okolice Širokog Brijega, koji je došao u Pariz ljeta 1965. godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom Lekom iz okolice Ljubuškog, mislim iz Tihaljine, Hercegovina. Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granić jugoslavenski doušnik. Postao je "prosvjetni radnik" za "jugoslavensku" djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, što je uistinu značilo da je postao učiteljem. Poznato je da su taj Ante Granić i Slavo Leko, a možda još i neki drugi pripremali otmicu devetorice Hrvata iz Pariza. Otmica je tako "rodoljubno" smišljena da bi najoprezniji Hrvati pristali na tu smicalicu. Zahvaljujući jednom iz te skupine Granić-Leko, (To je bio Jerko Boban, zvani Kukić (1934-1994) koji je saznao za taj plan i otkrio ga jednom koji je bio na toj listi za otmicu, to sam bio ja, Mile Boban, kome je Kukić to otkrio.) zločinački plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjačkog čina Hrvati Pariza se još uvijek dobro sjećaju. Da ne bi ispalo kao neko izmišljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne žrtve UROTE GRANIĆ-LEKO: (1) Josip Čavčić, rodjen 1917. (2) Ivan Barun, rodjen 1937. (3) Jure Vidović, rodjen 1933. (4) Danko Leventić, rodjen 1931. (5) Žarko Luburić, rodjen 1934. (6) Pavo Miličević, rodjen 1931. (7) Milan Bagarić, rodjen 1936. (8) Mate Kolić, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981. (9) Mile Boban, rodje, 1939. Na veliku sreću ovaj jugoslavenski zločinački plan nije uspio, te je teško proreći kako bi hrvatska politička emigracija reagirala u protivnom. Možda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevine Hrvate kako bi stvarni počinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na sigurna mjesta. Ljeta 1967. godine Slavo Leko je priznao nekim Hrvatima u Parizu govoreci sljedece: "Nisam vjerovao da se radi o ozbiljnim stvarima. Mislio sam da se sa time želi samo uplašiti Hrvate. Meni se govorilo, da se nikome ništa neće dogoditi. Kada sam opazio u jednom kutu u klubu (čitaj jugoslavenskome, moja opaska, mb.) odore francuske policije koje su se trebale upotrijebiti za otmicu devetorice Hrvata, počeo sam drhtati. Sam sebe sam uvjeravao da ništa nisam kriv iako sam sa Granićem i kompanijom u društvu". (Ovaj Slave Leke razgovor se je snimio na magnetofonsku vrpcu u stanu pisca ovih redaka, na adresi 8 Rue Belhomme Paris 17eme a da on nije uopće znao. Razgovor s ove vrpce je službeno bio preveden na engleski i predočen na sudu desetorici (10) Hrvata u New Yorku od 15 veljače do 15 svibnja 1982. godine. Svrha ovog prijevoda je bila da se upozna američki sud kako jugoslavenska Udba djeluje medju svojim "zemljacima" Hrvatima i huška jedne protiv drugih, itd, trd. Tu vrpcu je sud u New York-u zadržao i može se (pro)naći u dokumentaciji newyork-škog procesa ovih Hrvata koji su na sudu u New York-u svjedočili za Hrvatsku, moja opaska. Otporaš.) Kada se je urota otkrila i stvar bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga više nitko nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je Granić i dalje ostao u Parizu, da vrši dužnost "prosvjetnog" radnika za "jugoslavensku djecu" u domu jugoslavenske ambasade. One kobne nedjelje, 16. 10 . 1978 godine objedovali su (ručali) kod Stojana Rašića (oženjem kćerkom Petra Brnadića - pred čijim stanom je ubijen Bruno istog dana). Bruno Bušić, Mate Kolić, Petar Brnadić, Ante Granić (kum Stojanova sina) i još neki kojih se sada ne sjećam. U tome me može dopuniti Stojan ili Petar. Poznato mi je da je Stojan iz ovog stana, u nazočnosti navedenih, zvao Stipu Bilandžić u Njemačku i tražio Franju Mikulića da se Bruno s njim dogovori o važnim stvarima u svezi sastanka sabornika HNV u Amsterdamu. Ne bacam pečat sumnje na Stojana, nego mišljenja sam da bi on morao reći hrvatskoj javnosti što se je sve govorilo tog dana, kakav se razgovor vodio, a posebno izmedju Brune i Granića, te Granića i Kolića. (Te noći je ubijen Bruno pred stanom Petra Brnadića, a Matu Kolića je ubila Udba 3 godine kasnije, moja opaska.) Možda bi se mogli povući konci Brunina umorstva, jer poznavajući politički emigrantski mentalitet može se zaključiti da se tu otvoreno govorilo, otvoreno planovi pravili, nikakvih tajni nije bilo, drugom riječi, svak svakome vjerovao. Najzanimljivije bi bilo saznati kada je tko izišao iz kuće, s kim i u koliko sati i kuda. Obično kod prijateljskog i kumovog ručka ljudi su veseli, te razdragano kažu idu li kući ili negdje na drugo mjesto. Navodim ovo s ciljem da se svaki Hrvat zamisli nad tragičnom smrću Hrvata čiji se počinitelji umorstava nisu nikada otkrili. Tim plaćenicima i profesionalnim ubojicama uveliko pomaže hrvatska "dobronamjerna" šutnja iza koje se kriju mnoge ubojice i doušnici. Tako je šutnjom ubijen i hrvatski mučenik Bruno Bušić. AndrijaTakač/MileBoban/kamenjar.com

Pročitajte više na http://kamenjar.com/pismo-hrvatskog-emigranta-tko-je-ante-granic/, Kamenjar

kiša
16-10-2015, 20:04
PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA: TKO JE ANTE GRANIĆ …

kamenjar.com/pismo-hrvatskog-emigranta-tko-je-ante...
Translate this page
Jul 25, 2014 - Pismo je objavio "OTPOR", glasilo Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, br. 4 . 1983. strana 2. Pismo počinje: TKO JE ANTE GRANIĆ ?
From: froate@hotmail.com
To: froate@hotmail.com
Subject: Tko je Ante Granić?
Date: Fri, 16 Oct 2015 13:37:36 +0000

PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA: TKO JE ANTE GRANIĆ ? Objavio/la: Marta G Nadnevak: Srpanj 25, 2014in: Uncategorized26 Komentara PISMO HRVATSKOG EMIGRANTA Pismo koje donosim je pisao hrvatski politički emigrant koji je živio u Parizu. Sudeći po pismu bio je upoznat sa mnogim istaknutim Hrvatima ovog velikog grada Pariza. Pismo donosim u cijelosti kako bi čitatelji mogli malo iz bliza dobiti sliku kako je Udba djelovala medju Hrvatima. Pismo je objavio "OTPOR", glasilo Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, br. 4 . 1983. strana 2. Pismo počinje: TKO JE ANTE GRANIĆ ? Ante Granić je sinovac okrutnog Oznaša Ivana Granića iz okolice Širokog Brijega, koji je došao u Pariz ljeta 1965. godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom Lekom iz okolice Ljubuškog, mislim iz Tihaljine, Hercegovina. Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granić jugoslavenski doušnik. Postao je "prosvjetni radnik" za "jugoslavensku" djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, što je uistinu značilo da je postao učiteljem. Poznato je da su taj Ante Granić i Slavo Leko, a možda još i neki drugi pripremali otmicu devetorice Hrvata iz Pariza. Otmica je tako "rodoljubno" smišljena da bi najoprezniji Hrvati pristali na tu smicalicu. Zahvaljujući jednom iz te skupine Granić-Leko, (To je bio Jerko Boban, zvani Kukić (1934-1994) koji je saznao za taj plan i otkrio ga jednom koji je bio na toj listi za otmicu, to sam bio ja, Mile Boban, kome je Kukić to otkrio.) zločinački plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjačkog čina Hrvati Pariza se još uvijek dobro sjećaju. Da ne bi ispalo kao neko izmišljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne žrtve UROTE GRANIĆ-LEKO: (1) Josip Čavčić, rodjen 1917. (2) Ivan Barun, rodjen 1937. (3) Jure Vidović, rodjen 1933. (4) Danko Leventić, rodjen 1931. (5) Žarko Luburić, rodjen 1934. (6) Pavo Miličević, rodjen 1931. (7) Milan Bagarić, rodjen 1936. (8) Mate Kolić, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981. (9) Mile Boban, rodje, 1939. Na veliku sreću ovaj jugoslavenski zločinački plan nije uspio, te je teško proreći kako bi hrvatska politička emigracija reagirala u protivnom. Možda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevine Hrvate kako bi stvarni počinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na sigurna mjesta. Ljeta 1967. godine Slavo Leko je priznao nekim Hrvatima u Parizu govoreci sljedece: "Nisam vjerovao da se radi o ozbiljnim stvarima. Mislio sam da se sa time želi samo uplašiti Hrvate. Meni se govorilo, da se nikome ništa neće dogoditi. Kada sam opazio u jednom kutu u klubu (čitaj jugoslavenskome, moja opaska, mb.) odore francuske policije koje su se trebale upotrijebiti za otmicu devetorice Hrvata, počeo sam drhtati. Sam sebe sam uvjeravao da ništa nisam kriv iako sam sa Granićem i kompanijom u društvu". (Ovaj Slave Leke razgovor se je snimio na magnetofonsku vrpcu u stanu pisca ovih redaka, na adresi 8 Rue Belhomme Paris 17eme a da on nije uopće znao. Razgovor s ove vrpce je službeno bio preveden na engleski i predočen na sudu desetorici (10) Hrvata u New Yorku od 15 veljače do 15 svibnja 1982. godine. Svrha ovog prijevoda je bila da se upozna američki sud kako jugoslavenska Udba djeluje medju svojim "zemljacima" Hrvatima i huška jedne protiv drugih, itd, trd. Tu vrpcu je sud u New York-u zadržao i može se (pro)naći u dokumentaciji newyork-škog procesa ovih Hrvata koji su na sudu u New York-u svjedočili za Hrvatsku, moja opaska. Otporaš.) Kada se je urota otkrila i stvar bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga više nitko nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je Granić i dalje ostao u Parizu, da vrši dužnost "prosvjetnog" radnika za "jugoslavensku djecu" u domu jugoslavenske ambasade. One kobne nedjelje, 16. 10 . 1978 godine objedovali su (ručali) kod Stojana Rašića (oženjem kćerkom Petra Brnadića - pred čijim stanom je ubijen Bruno istog dana). Bruno Bušić, Mate Kolić, Petar Brnadić, Ante Granić (kum Stojanova sina) i još neki kojih se sada ne sjećam. U tome me može dopuniti Stojan ili Petar. Poznato mi je da je Stojan iz ovog stana, u nazočnosti navedenih, zvao Stipu Bilandžić u Njemačku i tražio Franju Mikulića da se Bruno s njim dogovori o važnim stvarima u svezi sastanka sabornika HNV u Amsterdamu. Ne bacam pečat sumnje na Stojana, nego mišljenja sam da bi on morao reći hrvatskoj javnosti što se je sve govorilo tog dana, kakav se razgovor vodio, a posebno izmedju Brune i Granića, te Granića i Kolića. (Te noći je ubijen Bruno pred stanom Petra Brnadića, a Matu Kolića je ubila Udba 3 godine kasnije, moja opaska.) Možda bi se mogli povući konci Brunina umorstva, jer poznavajući politički emigrantski mentalitet može se zaključiti da se tu otvoreno govorilo, otvoreno planovi pravili, nikakvih tajni nije bilo, drugom riječi, svak svakome vjerovao. Najzanimljivije bi bilo saznati kada je tko izišao iz kuće, s kim i u koliko sati i kuda. Obično kod prijateljskog i kumovog ručka ljudi su veseli, te razdragano kažu idu li kući ili negdje na drugo mjesto. Navodim ovo s ciljem da se svaki Hrvat zamisli nad tragičnom smrću Hrvata čiji se počinitelji umorstava nisu nikada otkrili. Tim plaćenicima i profesionalnim ubojicama uveliko pomaže hrvatska "dobronamjerna" šutnja iza koje se kriju mnoge ubojice i doušnici. Tako je šutnjom ubijen i hrvatski mučenik Bruno Bušić. AndrijaTakač/MileBoban/kamenjar.com

Pročitajte više na http://kamenjar.com/pismo-hrvatskog-emigranta-tko-je-ante-granic/, Kamenjar

eno ga redovito komentira na portalu Tačno.net

Bobani
16-10-2015, 22:52
Pismo Anti Graniću -" historiografu i učitelju " i njegovim ...
www.hrhb.info › Blogovi › gerilac
Translate this page
May 7, 2013 - Andrija Takac, pariz. Tezno.jpg. Ante Graniću Hrvati Širokog Brijega imaju pravo doznati ko leži ispod spomenika .Ante Graniću Hrvati Širokog ...
You've visited this page 4 times. Last visit: 8/21/15

Bobani
16-10-2015, 22:56
Pismo Anti Graniću -" historiografu i učitelju " i njegovim ...
www.hrhb.info › Blogovi › gerilac
Translate this page
May 7, 2013 - Andrija Takac, pariz. Tezno.jpg. Ante Graniću Hrvati Širokog Brijega imaju pravo doznati ko leži ispod spomenika .Ante Graniću Hrvati Širokog ...
You've visited this page 4 times. Last visit: 8/21/15

Pismo Anti Graniću -" historiografu i učitelju " i njegovim ...
www.hrhb.info › Blogovi › gerilac
Translate this page
May 7, 2013 - Ante Graniću .Čitajući tvoje očitovanje u kojemu od čelništva Širokog brijega tražiš da se meni prepusti odgoj djece u školama pomukan sam ti
gerilac
Pismo Anti Graniću -" historiografu i učitelju " i njegovim "učenicima "
Rate this Entry
1 Komentar
Napisao gerilac ; dana 07-05-2013 u 22:07 sati (3350 Pogleda)

Ante Graniću .Čitajući tvoje očitovanje u kojemu od čelništva Širokog brijega tražiš da se meni prepusti odgoj djece u školama pomukan sam ti i odgovoriti.

Klikni na sliku za veću verziju

Naziv: 800px-Kameni_cvijet-ŠB-117.jpg
Pregledi: 0
Veličina: 93.9 kB
ID: 1077

Nikada mi nije palo na pamet da ja odgajam tuđu djecu.Odgajam svoju .I naravno da je teško odgajati djecu ali sudeći prema reakcijama okoline ja i moja žena smo uspjeli.Jer su izrasle u osobe koje znaju razlikovati dobro i zlo .Odgoj djece kao što je svima poznato dolazi iz obitelji.Ona je temelj društva .



Tako da pokušajem da savjetuješ čelnike Širokog da meni prepuste odgoj djece je još jedan pucanj u prazno tebe i sličnih tebi.Ja znam da se odgoj djece ne smije nikada više prepustiti takovima kao ti.A ono ako ništa ja ne bi prepustio..Kada sam ulazio u rasprave s tobom jasno sam znao s kim ulazim i ko si.Stoga ja prema tebi nemam ama baš nikakva poštovanja.Prema tebi i prema tvojoj historiografiji a posebice prema tebi "učitelju"..Nema ni mržnje rekao sam ti stotinu puta .Mržnju prema drugome ostavljam tebi. .U raspravama s tobom davno na ovome portalu si pričao uljepšane priče o dolasku omladine kod tebe.Znamo mi Ante u Hercegovini jako dobro ko je dolazio kod tebe i čija djeca .Djeca Širokog su odricanjem njihovih roditelja završavali škole.Često u istim cipelama istoj odjeći jer se nije moglo namaknuti više od teških poslova .Djeca Širokog Brijega su samo zahvaljujući i roditeljima koji su po inozemstvu radili godinama završavali fakultete a ne zahvaljujući pripadnosti partiji .Danas ti odrasli ljudi traže istinu.Ali ne istinu koju ćete pisati ti i djevca koja su kod tebe u Pariz dolazila.Kod tebe su dolazila "probrana " djeca moralno politički podobnih..

E pa vrijeme je Ante Graniću da svi saznaju kakav si ti historiograf i učitelj :

BORBI PROTIV ZLA
Koliko god Hrvatski narod je trpio tegobe jugoslavenskog terora, hrvatska emigracija je trpjela dvojstruko vise...
P I S M O H R V A T S K O G E M I G R A N T A.

Pismo koje donosim je pisao hrvatski politicki emigrant koji je zivio u Parizu. Sudeci po pismu bio je upoznat se mnogim istaknutim Hrvatima ovog velikog grada Pariza. Pismo donosim u cijelosti kako bi citatelji mogli malo iz bliza mogli dobiti sliku kako je Udba djelovala medju Hrvatima. Pismo je objavio "OTPOR", glasilo Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, br. 4 1983. strana 2. Pismo pocima:

T K O J E A N T E G R A N I C ?

Ante Granic je sinovac okrutnog oznasa Ivana Granica, koji je dosao u Pariz ljeta 1965 godine. Odmah se je sprijateljio sa Slavom Lekom.

Ubrzo se ustanovilo da je taj Ante Granic jugoslavenski dousnik. Postao je "prosvjetni radnik" za "jugoslavensku" djecu u klubu jugoslavenske ambasade u Parizu, sto je uistinu znacilo da je postao uciteljem.

Poznato je da su taj Ante i Slavo Leko, a mozda jos i neki drugi pripremali otmicu devetorice Hrvata iz Pariza. Otmica je tako "rodoljubno" smisljena da bi najoprezniji Hrvati pristali na tu smicalicu. Zahvaljujuci jednom iz te skupine Granic-Leko, (To je bio Jerko Boban, zvani Kukic (1934-1994) koji je saznao za plan i otkrio ga jednom koji je bio na listi za otmicu, moja opaska) zlocinacki plan se nije ostvario. Ovog zlopotnjackog cina Hrvati Pariza se jos uvijek dobro sjecaju.

Da ne bi ispalo kao neko izmisljanje, evo imena onih koji su bili potencijalne zrtve UROTE GRANIC-LEKO:

(1) Josip Cavcic, rodjen 1917.

(2) Ivan Barun, rodjen 1937.

(3) Jure Vidovic, rodjen 1933.

(4) Danko Leventic, rodjen 1931.

(5) Zarko Luburic, rodjen 1934.

(6) Pavo Milicevic, rodjen 1931.

(7) Milan Bagaric, rodjen 1936.

(8) Mate Kolic, rodjen 1939., umoren u Parizu 1981.

(9) Mile Boban, rodje, 1939.

Na veliku srecu ovaj jugoslavenski zlocinacki plan nije uspio, te je tesko proreci kako bi hrvatska politicka emigracija reagirala u protivnom. Mozda, kao i uvijek, okrivilo bi se nevine Hrvate kako bi stvarni pocinitelji imali dovoljno vremena umaknuti i sakriti se na sigurna mjesta.

Ljeta 1967 godine Slavo Leko je priznao nekim Hrvatima u Parizu govoreci sljedece: "Nisam vjerovao da se radi o ozbiljnim stvarima. Mislio sam da se sa time zeli samo uplasiti Hrvate. Meni se govorilo, da se nikome nista nece dogoditi. Kada sam opazio u jednom kutu u klubu (citaj jugoslavenskome, moja opaska) odore francuske policije koje su se trebal upotrijebiti za otmicu devetorice Hrvata, poceo sam drhtati. Sam sebe sam uvjeravao da nista nisam kriv iako sam sa Granicem i kompanijom u drustvu". ( Ovaj Slave Leke razgovor se je snimio na magnetofonsku vrpcu u satanu pisca ovih redaka, na adresi 8 Rue Belhomme Paris 17eme a da on nije uopce znao. Razgovor s ove vrpce je sluzbeno bio preveden na engleski i predocen na sudu desetorici (10) Hrvata u New Yorku od 15 veljace do 15 svibnja 1982 godine. Svrha ovog prijevoda je bila da se upozna americki sud kako jugoslavenska Udba djeluje medju svojim "zemljacima" Hrvatima i huska jedne protiv drugih, itd, ird., moja opaska).

Kada se je urota otkrila i stvar bila poznata Hrvatima Pariza, Slavo Leko se povukao da ga vise nitko nije vidio. Ubrzo je nesta iz Pariza i nastanio se u Osjeku, dok je Granic i dalje ostao u Parizu, da vrsi duznost "prosvjetnog" radnika za "jugoslavensku djecu" u domu jugoslavenske ambasade.

One kobne nedjelje, 16. 10 . 1978 godine objedovali su (rucali) kod Stojana Rasica (ozenjem kcerkom Petra Brnadica - pred cijim stanom je ubijen Bruno istog dana). Bruno Busic, Mate Kolic, Petar Brnadic, Ante Granic (kum Stojanova sina) i jos neki kojih se sada ne sjecam. U tome me moze dopuniti Stojan ili Petar. Poznato mi je da je Stojan iz ovog stana, u nazocnosti navedenih, zvao Stipu Bilandzic i trazio Franju Mikulica da se Bruno s njim dogovori o vaznim stvarima u svezi sastanka sabornika HNV u Amsterdamu. Ne bacam pecat sumnje na Stojana, nego misljenja sam da bi on morao reci hrvatskoj javnosti sto se je sve govorilo tog dana, kakav se razgovor vodio, a posebno izmedju Brune i Granica, te Granica i Kolica. (Te noci je ubijen Bruno pred stanom Petra Brnadica, a Matu Kolica je ubila Udba 3 godine kasnije, moja opaska). Mozda bi se mogli povuci konci Brunina umorstva, jer poznavajuci politicki emigrantski mentalitet moze se zakljuciti da se tu otvoreno govorilo, otvoreno planovi pravili, nikakvih tajni nije bilo, drugom rijeci, svak svakome vjerovao.

Najzanimljivije bi bilo saznati kada je tko izisao iz kuce, a kim i u koliko sati i kuda. Obicno kod prijateljskog i kumovog rucka ljudi su veseli, te razdragano kazu idu ili kuci ili negdje na drugo mjesto. Navodim ovo s ciljem da se svaki Hrvat zamisli nad tragicnom smrcu Hrvata ciji se pocinitelji umorstava nisu nikada otkrili. Tim placenicima i profesionalnim ubojicama uveliko pomaze hrvatska "dobronamjerna" sutnja iza koje se kriju mnoge ubojice i dousnici. Tako je sutnjom ubijen i hrvatski mucenik Bruno Busic.

Andrija Takac, pariz.

Klikni na sliku za veću verziju

Naziv: Tezno.jpg
Pregledi: 0
Veličina: 20.4 kB
ID: 1078

Ante Graniću Hrvati Širokog Brijega imaju pravo doznati ko leži ispod spomenika .Ante Graniću Hrvati Širokog Brijega imaju pravo na istinu ma koliko se ti i svi slični tebi trudili da to prikažete kao rušilačke nagone "ustaša" Širokog Brijega .Ti i svi slični tebi se upravo bojite prave istine .Od tuda dolaze i sve ovakove reakcije na uklanjanje spomenika na Širokom Brijegu.

Ukazivanje zahvalnosti antifašistima nikada nije sporno bilo.Ali se dostojanstvo mora vratiti i nevinim žrtvama .

Posebice nevinim .A nevinih žrtava je bilo i previše.Nadam se da čelnici Širokog Brijega nikada neće stati sa nastojanjima da ustvrde pravu istinu ma kakva ona bila .Ona je ovome narodu poslije godina prikrivanja i te kako potrebna .Vrijeme je da se časnim ljudima antifašistima ali i nevinim oda počast ali je vrijeme i da se dozna istina i da se i oni koji su se "utrpali" među antifašiste zbog svih zala koje su počinili Hrvatima Širokog Brijega , Bosne i Hercegovine i Hrvatske ako i ne kazne barem pribiju na stub srama .

Od spomenika kao simbola prošlih vremena mnogo mi je draža istina o tim istim vremenima .

Nakarada ......
Oznake: Ništa
Categories Uncategorized

Grunf
13-11-2015, 08:28
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/11/peticija-nobelovaca-580x437.jpg?0c5358


Nekoliko dana pred konačni pad Vukovara, promatrajući kako svjetski lideri ne čine ništa da zaustave najveći zločin koji je od Drugoga svjetskog rata zadesio Europu, 49 nobelovaca iz cijeloga svijeta 13. studenoga 1991. potpisalo je peticiju kojom se pozivaju relevantni međunarodni čimbenici da zaustave rat i nasilje.


Nasilje i uništavanje koje se zbiva u Hrvatskoj dosegnulo je stupanj kakav u Europi nije viđen još od Drugoga svjetskoga rata. Mi ovim pozivom za mir tražimo od svih vlada, humanitarnih organizacija svih žena i muškaraca da učine sve moguće kako bi se što prije zaustavilo ubijanje u Hrvatskoj“, stoji, između ostalog, u potresnoj peticiji nobelovaca.


Idejni začetnik peticije je bila hrvatska znanstvenica Greta Pifat s Instituta Ruđer Bošković iz Zagreba. Ona je iskoristila svoje poznavanje tadašnje intelektualno-znanstvene scene u Europi te je pokrenula peticiju koju su, između ostalih, potpisali nobelovci: Willy Brandt, bivši njemački kancelar, anglikanski nadbiskup Desmond Tutu, nobelovac i protivnik aparthejda u Južnoj Africi, tibetanski vjerski poglavar dalaj-lama, Vladimir Prelog, hrvatski kemičar, Linus Pauling, dvostruki nobelovac i kemičar, te mnogi drugi…

narod.hr

caporegime
13-11-2015, 20:19
1307. ono žaboždersko, parfemom naštrcano francusko govno uništilo templare

Grunf
15-12-2015, 11:32
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/12/drinske_711_2-580x285.jpg


Danas slavimo spomen smrti pet časnih sestara, poznatijih u narodu kao Drinske mučenice.

Ubijene su poslije mučenja od srpskih četnika 15. prosinca 1941. u Goraždu, u vrijeme četničkog masakra nad 8000 tisuća Hrvata i Bošnjaka Podrinja.

Dvije sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.



Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Vjerne i bogobojazne kršćanske duše

Zloglasno mjesto Pale pored Sarajeva poznato je javnosti kao snažno četničko i logističko uporište u posljednjem ratu odakle je četiri godine srpska vojska terorizirala i ubijala građane Sarajeva. No to je i mjesto gdje su katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale prije 1. svjetskog rata svoj Marijin dom s kapelicom Majke Divne, te školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je velikosrpski kraljev režim zabranio njezino djelovanje.

Sestra su ostale na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, bez obzira na nacionalnost.

Dana 11. prosinca 1941. bosanski četnici opkolili su samostan, te zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Sve njih počeli su voditi prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Bošnjaka Podrinja, o čemu svjedoči rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima.

Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju, s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!“ skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći Julin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće u noć, te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu, te ih odvukli do obala Drine gdje su ih ostavili. Jedna od sestara, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, ostala je na životu i došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pored Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.

U međuvremenu, pravosuđe Srbije je rehabilitiralo četnički pokret i proglasila Dražu Mihajlovića jednim od prvih boraca protiv nacista u Europi.

http://narod.hr/kultura/15-prosinca-1941-drinske-mucenice-cetnicki-krvavi-pir-nad-casnim-sestrama

kiša
25-01-2016, 14:29
Na današnji dan 1917 nakon 234 dana suše u Hercegovini je pala kiša.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Spa%C5%A1avanje_gladne_hercegova%C4%8Dke_djece_u_P rvom_svjetskom_ratu

kiša
03-03-2016, 13:07
Sanstefanski mir
Sanstefanski mir, mirovni ugovor sklopljen između Rusije i Osmanskoga Carstva 3. III. 1878. u San Stefanu (danas Yeşilköy kraj Istanbula) nakon završenoga rata 1877–78. Koristeći se prednošću pobjede, Rusija je zaključenjem toga bilateralnog sporazuma pokušala problem istočnoga pitanja riješiti u svoju korist stavljajući jugoistočni Balkan pod svoje interesno područje. Ugovorom je zaključeno da se Crnoj Gori, Srbiji i Rumunjskoj prizna neovisnost i teritorijalno proširenje na štetu Osmanskoga Carstva. Stvorena je Velika Bugarska, autonomna kneževina, ali u vazalnom odnosu prema Osmanskomu Carstvu. Obuhvaćala je područja od Dunava i Crnoga mora do Egejskoga mora i albanskih planina, pa je osim bugarskog autonomnog prostora (današnja Bugarska) zauzimala područja cijele Trakije, Makedonije, velik dio Kosova te znatne dijelove današnje Srbije. Na Bosporu i Dardanelima bio je dopušten promet svim neutralnim trgovačkim brodovima, kako u miru tako i u ratu. Za Bosnu i Hercegovinu bila je predviđena autonomija pod nadzorom Austro-Ugarske i Rusije. Sanstefanskomu miru žestoko su se protivile velike sile, osobito Velika Britanija i Austro-Ugarska, zbog prevlasti koju je pružao Rusiji; to se posebno odnosilo na mogućnosti njezina izlaska na Sredozemno more preko Bugarske. Pod njihovim je pritiskom bila provedena revizija Sanstefanskog mira na → Berlinskom kongresu (1878).

Nervozni listonoša
04-05-2016, 21:43
u 15:05 na današnji dan 1980., godine umro Josip Broz Tito

Nervozni listonoša
06-05-2016, 12:27
ZAUSTAVLJANJE TENKOVA U POLOGU

NAKLON HERCEGOVCIMA: Na današnji dan stali pred tenkove JNA!

Povodom 25. obljetnice zaustavljanja tenkova u Pologu upućujemo čestitke svim sudionicima hrvatskog otpora u Pologu i nadamo se kako će ovaj datum biti velikim slovima upisan u hrvatsku povijest kako bi budući naraštaji hrvatskog naroda iz njega crpile vrijednosti za iskušenja koja će imati u budućnosti".

“Dan 7. svibnja 1991. godine, mi, hrvatski domoljubi, slavimo kao dan početka organiziranog otpora velikosrpskoj agresiji, dan kada se hrvatski narod, goloruk i nenaoružan, suprotstavio mnogobrojnijem i nadmoćnijem velikosrpskom agresoru koji je imao u planu blokirati zapadnu i južnu Hercegovinu te stvoriti preduvjete za uvođenje snaga JNA iz pravca Banja Luka – Donji Vakuf – Kupres – Mrkonjić Grad – Drvar – Livno u cilju nastavka daljnjih borbenih djelovanja, presijecanja Dalmacije na tri dijela te pokretanja realizacije tzv. plana „RAM“.

Nakon „krvavog Uskrsa“ na Plitvicama, 7. svibnja 1991. skinuo je sve maske bratstva i jedinstva i AVNOJ-evske Jugoslavije i svakome je postalo jasno kako je JNA u funkciji velikosrpskih nacionalnih interesa koja područje Bosne i Hercegovine planira iskoristiti kao prostor preko kojeg će se izvoditi borbene i logističke aktivnosti za vojnu okupaciju Republike Hrvatske, ali i okupaciju prostora na kojima stoljećima žive Hrvati Bosne i Hercegovine.

Svi Hrvati iz Hercegovine koji su 7. svibnja 1991. stali pred JNA tenkove pokazali su izuzetnu nacionalnu svijest, hrabrost i spremnost na žrtvu u obrani svojih stoljetnih ognjišta i svih drugih hrvatskih nacionalnih interesa, pokazujući jasno kako su svjesni da se bez žrtve i oružane borbe neće moći obraniti od velikosrpske agresije, što se i obistinilo u godinama koje su nastupile nakon toga.

Povodom 25. obljetnice zaustavljanja tenkova u Pologu upućujemo čestitke svim sudionicima hrvatskog otpora u Pologu i nadamo se kako će ovaj datum biti velikim slovima upisan u hrvatsku povijest kako bi budući naraštaji hrvatskog naroda iz njega crpile vrijednosti za iskušenja koja će imati u budućnosti”.

UDRUGA DRAGOVOLJACA I VETERANA DOMOVINSKOG RATA HR-HB,

UDRUGA ORGANIZATORA MOSTAR OTPORA HVO U BiH

Dario Praljkic
Samo dvoje od tisuću koji su dali živote, obitelj, sve za Hrvatsku.

Blago Zadro - Hrvat iz Herceg-Bosne
Kata Šoljić - rodom iz Ulica iz Bosanske Posavine, u WW2, Petero braće dala za slobodu, u DR-u sinove i muža. Ima li većeg simbola žrtve za narod i Domovinu od obitelji Kate Šoljić? Niti jedna udruga se danas ne zove po Kati Šoljić. Eto koliko držimo do sebe i svojih velikana.

Nervozni listonoša
07-05-2016, 10:24
NA DANAŠNJI DAN

7. svibnja 1948. uhićen Andrija Hebrang stariji – smetnja velikosrbima u paklenim planovima

Na današnji dan 7. svibnja 1948. uhićen je Andrija Hebrang stariji – vođa komunističkog pokreta u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskog rata. Proveden je u zloglasni beogradski zatvor Glavnjaču.

Uhićen je po nalogu Josipa Broza Tita, a na prvo saslušanje doveo ga je Ivan Gošnjak u pratnji nepoznatih osoba. Partijska komisija je zaključila je da je Andrija surađivao s ustašama, da je vodio šovinističku politiku u odnosu na Srbe i niz drugih laži.

Optužen je poput Alojzija Stepinca lažnim optužbama da je hrvatski šovinist, pa je Hrvatska nakon Stjepana Radića i Alojzija Stepinca u prvoj polovini 20. stoljeća izgubila iz srpske ruke još jednog narodnog vođu. Tako je prvi čovjek Komunističke partije Hrvatske ubijen u tajnosti jer je smetao onima koji su mrzili Hrvatsku.

Andrija Hebrang stariji – slučaj o kome se šutjelo

U nizu hrvatskih političkih, društvenih ili vjerskih vođa 20 st. koji su zbog svog domoljublja i otpora velikosrpstvu ili komunizmu bili ubijeni, proganjani ili zatvarani, hrvatskoj javnosti je najmanje poznat slučaj – Andrije Hebranga starijeg.

Stjepan Radić, Andrija Hebrang, Alojzije Stepinac, Savka Dabčević, Franjo Tuđman i mnogi manje ili više znani Hvati stajali su na svoj način i u svoje vrijeme tijekom cijelog 20. stoljeća na čelu pojedinih gibanja i težnji hrvatskog naroda za samostalnošću i pravom da bude „svoj na svome“, te zbog toga bili proganjani, zatvarani ili ubijeni.

Andrija Hebrang stariji – stradao jer se nije poklonio velikosrbima

Andrija Hebrang rođen u selu Bačevcu pored Virovitice i kao mladić postao je članom Komunističke partije Hrvatske. Dvanaest godina, od 1928.-1941. proveo je u zatvoru.

1941. postaje tajnikom CK KPH, te nakon smrti Rade Končara praktički čovjek br. 1 na čelu KPH. 1942. uhićuju ga ustaše i pri tome teško ranjavaju u glavu. Pri tome je oslijepio na desno oko. Razmijenjen je za dvojicu visokih ustaških dužnosnika u blizini Okučana.

Zbog Hebrangovih jasnih hrvatskih stavova i otpora velikosrpstvu pod krinkom jugoslavenstva, te principijelnog i načelnog držanja dolazi pod udar unitarističkih snaga u KPJ – prije svega Kardelja, Đilasa, Rankovića i Milutinovića. Ta grupa šalje pismo Titu i optužuje prvog čovjeka hrvatskih komunista za nacionalizam. U tom pismu je Kardelj neprestano naglašavao da se Hebrang loše ponaša prema Srbima, te tako ponavljao optužbe koje do dan danas ostaju neprestano sredstvo ucjene hrvatskog naroda i njegovih vođa bez obzira kojoj ideologiji pripadali.

Protiv Hebranga su pokrenute lažne optužbe da je počinio izdaju dok je bio u ustaškom zatvoru 1942., te da je potkopavao jugoslavensku vladu nakon Drugog svjetskog rata. Ubijen je u zatvoru u Beogradu, a u službenom izvješću napisano je da se sam objesio o radijator. Tako je Hrvatska ostala bez svog najvažnijeg čovjeka i političkog vođe u poslijeratnom periodu, a KPJ i Josip Broz Tito dobivaju prostor za ostvarenje svojih ciljeva u Hrvatskoj.

Stradanje obitelji Hebrang

Cijela obitelj Hebrang je nakon toga došla pod udar komunističkih tortura, pa supruga Andrije Hebranga Olga Strauss, pakračka Židovka koja je izgubila 54 člana obitelji u ratu, kao majka troje djece provodi u zatvoru 12 godina. Djeca žive s tetkom Ilonom u Zagrebu. Tetkina obitelj je također teško stradala od komunista jer je tetak završio na teškoj robiji na Golom otoku, pa su jedva preživljavali.

Odlukom Sabora RH 1992. godine politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom “komunističkoga sustava”. Sabor je 2006. godine donio i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. godine koja se u praksi ne provodi.

Po klasičnom komunističkom obrascu nikada nije obavljen ukop Andriji Hebrangu i obitelj još uvijek traži njegovo tijelo. Komunisti nisu imali milosti ni prema mrtvima, pa desetine tisuća Hrvata ni danas nema gdje zapaliti svijeću svojim bližnjima.

Izvor: Narod.hr

kiša
23-05-2016, 13:28
70. godišnjica ubojstva Kuljića dice
ponedjeljak, 23. svibanj 2016., 07:50
ŠIROKI BRIJEG - Na koncu Drugoga svjetskog rata i u poraću stradao je velik broj hrvatskoga naroda. Partizani su najveći broj zarobljenih vojnika NDH (domobrana i ustaša) i članova njihovih obitelji poubijali pri zarobljavanju ili predaji. Malobrojni, koji su slučajno preživjeli sve te strahote, sustavno su progonjeni i likvidirani pod različitim optužbama. Oni koji se nisu htjeli predati novoj vlasti, a nekako su uspjeli preživjeti Bleiburg i Križni put zvali su se križarima. U Hercegovini su zvani škriparima, jer su se skrivali u brdima u kamenom škripu - ljuti.

Ne samo da su križari svirepo ubijani, u poratne žrtve ubrajamo i članove njihovih obitelji, sumještane i prijatelje koji su mučeni i ubijani ako je samo postojala sumnja da se s njima viđaju. Jedan takav stravičan zločin dogodio se 23. svibnja 1946. u selu Mokrom, u zaseoku Kuljića brig, gdje je Udba na kućnom pragu, pred očima njihovih roditelja, svirepo ubila petero Kuljića dice, optužujući ih za suradnju s križarima. Ubijeni su: Ivan (17), Mila (19) i Ana (20) djeca Marije i Marka, Zora (17) kći Slavke i Nikole, Iva (20) kći Anice i Ferde.
Jure Zovko u knjizi Križni put i dvadeset godina robije o ovim ubojstvima napisao je sljedeće: Dana 23. svibnja 1946. godine ubijeni su pred svojim kućama na Trnu, na očigled roditelja, djeca trojice braće Slišković: Marka, Ferde i Nikole. Glavni akter u tome zločinu bio je Ante Primorac iz Bijače, Oznin službenik.
O ovome događaju opširno su svjedočile za časopis "Vitko" br. 14 ( Nakladnik OMH Široki Brijeg) Mara Lasić, rođena Slišković (sestra ubijene Zore, kći Slavke i Nikole) koja je u doba ubojstva Kuljića dice imala 14,5 godina i Ruža Zovko rođena Slišković (sestra ubijenih Ivana, Mile i Ane, kći Marije i Marka)koja je toga dana 1946. spasila život pobjegavši u šumu.
Danas, 70 godina iza ubojstva Kuljića dice, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.
http://www.radiosirokibrijeg.com/vijesti/drustvo/12655-70-godisnjica-ubojstva-kuljica-dice

Bobani
23-05-2016, 15:24
70. godišnjica ubojstva Kuljića dice
ponedjeljak, 23. svibanj 2016., 07:50
ŠIROKI BRIJEG - Na koncu Drugoga svjetskog rata i u poraću stradao je velik broj hrvatskoga naroda. Partizani su najveći broj zarobljenih vojnika NDH (domobrana i ustaša) i članova njihovih obitelji poubijali pri zarobljavanju ili predaji. Malobrojni, koji su slučajno preživjeli sve te strahote, sustavno su progonjeni i likvidirani pod različitim optužbama. Oni koji se nisu htjeli predati novoj vlasti, a nekako su uspjeli preživjeti Bleiburg i Križni put zvali su se križarima. U Hercegovini su zvani škriparima, jer su se skrivali u brdima u kamenom škripu - ljuti.

Ne samo da su križari svirepo ubijani, u poratne žrtve ubrajamo i članove njihovih obitelji, sumještane i prijatelje koji su mučeni i ubijani ako je samo postojala sumnja da se s njima viđaju. Jedan takav stravičan zločin dogodio se 23. svibnja 1946. u selu Mokrom, u zaseoku Kuljića brig, gdje je Udba na kućnom pragu, pred očima njihovih roditelja, svirepo ubila petero Kuljića dice, optužujući ih za suradnju s križarima. Ubijeni su: Ivan (17), Mila (19) i Ana (20) djeca Marije i Marka, Zora (17) kći Slavke i Nikole, Iva (20) kći Anice i Ferde.
Jure Zovko u knjizi Križni put i dvadeset godina robije o ovim ubojstvima napisao je sljedeće: Dana 23. svibnja 1946. godine ubijeni su pred svojim kućama na Trnu, na očigled roditelja, djeca trojice braće Slišković: Marka, Ferde i Nikole. Glavni akter u tome zločinu bio je Ante Primorac iz Bijače, Oznin službenik.
O ovome događaju opširno su svjedočile za časopis "Vitko" br. 14 ( Nakladnik OMH Široki Brijeg) Mara Lasić, rođena Slišković (sestra ubijene Zore, kći Slavke i Nikole) koja je u doba ubojstva Kuljića dice imala 14,5 godina i Ruža Zovko rođena Slišković (sestra ubijenih Ivana, Mile i Ane, kći Marije i Marka)koja je toga dana 1946. spasila život pobjegavši u šumu.
Danas, 70 godina iza ubojstva Kuljića dice, za taj zločin nitko nije odgovarao iako se znaju njegovi nalogodavci i počinitelji. Roditelji, braća i sestre podigli su im 1972. nadgrobni spomenik. Spomen ploča za 50-tu obljetnicu podignuta je na mjestu ubojstva tek 1996.
http://www.radiosirokibrijeg.com/vijesti/drustvo/12655-70-godisnjica-ubojstva-kuljica-dice

Kolega kiša pročitaj priloženi link i naći ćeš u is tome sličnosti. Hercegovački Hrvati su najgore prošli što se tiče titinih zličina. Osobno sam bio žrtva tih represija. Pošto sam iz tih krajeva, general Drinjanin mi je pisao da mu pišem "…o tamošnjim jadima…"
LJUDI KOJI SE SRAME SVOJIH DJELA | Kamenjar
kamenjar.com/ljudi-koji-se-srame-svojih-djela/

Žao mi je da se link nije otvorio. Svakako potraži na Kamenjaru priloženi link, pa se opet javi. pozzzz.

šanta85
20-06-2016, 21:24
Dana 20. lipnja 1928. godine u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije izvršen je atentat na zastupnike HSS-a, Stjepana Radića, Pavla Radića, Đuru Basaričeka, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Atentat je izvršio zastupnik Narodne radikalne stranke, Puniša Račić.

šanta85
20-06-2016, 22:30
UMORSTVO HRVATSKIH NARODNIH ZASTUPNIKA

Čim je predsjednik dr.Niko Perić 20.lipnja 1928 god. otvorio sjednicu Narodne skupštine,odmah su zastupnici Seljačko-demokratske koalicije prosvijedovali protiv toga,što su radikali Tomo Popović,Joca Selić i Puniša Račić zaprijetili ,da će ubiti Stjepana Radića..Naskoro je opet došlo do sukoba između Hrvata i demokratskog zastupnika vojvode Lune Jovanovića.Lune je Radićevcima prijetio i pozivao ih:,,Priđite k meni ,ako smijete".Nato je u dvorani nastala silna buka ,a Hrvati su vikali:,,Oho!Lune prijeti.To je Čaruga."
Nova je buka nastala ,kad je Tomo Popović doviknuo Hrvatima:,,Ja se vas ne plašim.Ja ću vam kazati isto,što sam i jučer kazao.Ako vaš vođa Stjean Radić,koji bruka hrvatski narod,i dalje roduži vrijeđanjem,ja vam jamčim,da će pasti njegova glava!Ja vam,gospodo,to kažem i ja od toga ne bježim.Ja vam to jamčim.Radić je većinu nazvao stokom.A ja mu kažem,da je on sa svojim nedresiranim i nevaspitanim poslanicima stoka!"
Predsjednik je Popovića radi ove prijetnje kaznio pismenim ukorom.Iza toga je uzeo riječ Puniša Račić,koji je uz ostalo rekao i prijetnju:"Izjavljujem pred svima vama,da nikada srpski interesi,kad ne pucaju puške i topovi,nisu više bili doveden u opasnost nego li sada.Gospodo!I kao Srbin i narodni poslanik,kad vidim opasnost prema svojoj naciji i otadžbini,otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje,koje treba da zaštiti interese srpstva.Ima nekoliko godina,otkad je trebalo,da se naša država konsolidira.Kad je trebao aš narod da iskoristi,što je stekao u ratu svojim junaštvom i vjenošću prema saveznicima,dotle je jedan dio našega naroda upotrebljavao najgore klevete,da smeta sređivanje te izdaje interese našega naroda i ove države."
Tečajem govora Puniše Račića digla se u dvorani velika graja.Kad je pak dr.Ivan Pernar doviknuo radikalima:,,Oplakali ste begove!",izašao je Puniša Račić iz svoje klupe na desnici,te je pošao na govornicu sučelice Hrvatima.Tu je ruku stavio u džep,gdje je imao revolver,te se okrenuo prema predsjeniku Periću i rekao mu:,,Tražim ,g.predsjedniče,da Pernara kaznite.Ako me vi ne zaštitite ,sam ću ga kazniti."
Na tu prijetnju nastade u dvorani vika.Čuju se prosvjedi pojedinih zastupnika.Ali Račić nastavi s prijetnjom riječima:,,Tkogod bude pokušao ,da se stavi između mene i Pernara ,poginut će."
U tom času izvadi Puniša Račić iz džepa revolver (parabelum).Ministar Vujičić ,koji je sjedio u ministarskoj klupi iza Račića,uhvatio ga je za ruku s namjerom,da spriječi pucanje.Istodobno je priskočio i ministar Kujundžić s jednakom namjerom.Ali Račić,koji je veoma jak čovjek,otrgne se ministrima i strahovit pucanj iz parabeluma odjekne u dvorani.Tane je pogodilo dr.Pernara jedan centimetar iznad srca.Kada se Pernar srušio na kluu,naperio je Račić svoj parabelum na Stjepana Radića.To je opazio dr.Đuro Basariček ,koji je skočio preko stenografskog stola,da Račiću spriječi namjeru.Ali Račič se naglo okrenu prema Basaričeku ,na kojega ispali parabelum.Tane pogodi Basaričeka u slabine tako,da je izašlo na lijevu lopaticu,te je Basariček odmah onesviješten pao na pod.Međutim je pred Stjepana Radića dojurio Ivan Granđa da ga zaštiti svojim tjelom.No Račić opet ispali parabelum,te pogodi Granđu u ruku.Čim se Granđa srušio,nacilja Račić stoičkom mirnoćom na Stjepana Radića,kojeg tane pogodi u trbuh.Sad je prema Puniši Račiću skočio Pavle Radić.Ipak se Puniša nije zbunio ,nego je Pavlu Radiću dobacio:,,Ha!Tebe sam i tražio".I mirno nacilja parabelum na Pavla Radića,kojeg pogodi jedan centimetar ispod srca tako,da se Radić odmah onesviješten srušio na pod...

Hrvatska na mučilištu
Rudolf Horvat

Nervozni listonoša
04-07-2016, 09:37
http://hrvatskonebo.com/2016/07/03/uz-rodendan-najveceg-hrvatskog-ratnika-20-stoljeca-jure-francetica/

UZ ROĐENDAN NAJVEĆEG HRVATSKOG RATNIKA 20. STOLJEĆA JURE FRANCETIĆA

Slava mu i počivao u miru!! :hrhb:hrhb:naklon:naklon

Nervozni listonoša
28-07-2016, 10:50
http://narod.hr/kultura/28-srpnja-1942-pocetak-legendarne-bitke-za-kupres

28. srpnja 1942. – početak legendarne bitke za Kupres

Za napad na Kupres vrhovni štab partizanskih snaga angažirao je svoje najbolje jedinice i borbe za Kupres trajale su dugo, od 28. srpnja do 20. kolovoza i završile su neuspjehom partizana.

Bila je to jedna od najpoznatijih i najvećih bitaka II. svjetskog rata na teritoriju NDH. U tekstu su citirana izvješća zapovjednika partizanskih snaga koji bitku za Kupres smatraju najtežom i najkrvavijom bitkom na području NDH za vrijeme II. svjetskog rata.

Hrvatskoj javnosti, a osobito onima zainteresiranima za povijest na ovim prostorima, malo su poznati pojedini događaji iz II. svjetskog rata poput bitke na Kupresu 1942. Riječ je u sukobu postrojbi NDH i partizanskih snaga na kupreškoj visoravni u današnjoj Bosni i Hercegovini, tadašnjoj NDH.

Bitna strateška pozicija iste visoravni i malog gradića koju su držale ustaše i domobrani natjerala je velike partizanske snage da nakon pokreta zbog bijega iz Srbije i istočne Bosne pokušaju velikom pobjedom povratiti samopouzdanje.

U Kupresu i okolnim selima bilo je otprilike petstotinjak pripadnika treće bojne Crne legije pod vodstvom Rafaela Bobana, a još toliko je bilo domobranskih postrojbi, kao i pripadnika lokalne milicije. Pretpostavlja se da u Kupresu nije bilo više od tisuću i pet stotina naoružanih vojnika. Obranu je organizirao ustaški pukovnik Franjo Šimić.

Partizanske snage su izvele sveukupno tri masovna napada (uz nekoliko demonstrativnih kako bi iscrpili branitelje), a povjesničari spominju i tri puta brojnije partizanske snage koje nisu uspjele osvojiti Kupres. Za napad su angažirane tada najbolje partizanske snage, između ostalog i Druga proleterska brigada. Gubici partizanskih snaga bili su enormni i nakon više od tri tjedna neprekidnih borbi Vrhovni štab je odlučio da se odustane od osvajanja Kupresa.

Prvi napad izvela je baš Druga proleterska partizanska brigada koja je goneći postrojbe ustaške milicije, napose iz hrvatskog sela Zlosela, stigla do pred sam Kupres, dobro utvrđen gradić ustaških snaga. Štoviše, partizanske snage već su osvojile nekoliko ulica i Kupres je bio praktički pred padom. U međuvremenu, u Kupres je stiglo nekoliko stotina pripadnika Crne legije s Rafaelom Bobanom.

Pohitavši iz Bugojna u pomoć Kupresu „crnolegionari“ su bili ta prevaga koja je spriječila partizansko osvajanje Kupresa. Nakon što je Kupres bio obranjen, uslijedio je ustaški protunapad, partizanske snage izgubile su i obližnji Blagaj. Makar su ga potom i povratile, to je značilo da je Kupres nakon prvog napada obranjen i još bolje utvrđen.

No, Vrhovni štab NOVJ je i dalje inzistirao na osvajanju Kupresa i nakon desetak dana kolovoza uslijedio je još jači napad. Drugoj proleterskoj brigadi dodana je i Četvrta proleterska, Deseta hercegovačka brigada, krajiški odredi… Prvotna namjera partizanskih jedinica bila je najprije neutralizirati obranu po vanjskim linijama i onda jurišom sa svih strana upasti u Kupres.

Dogodilo se naposljetku ono čega se uvijek boje oni koji opsjedaju neki grad. Dakle, neke jedinice nisu probile vanjsku liniju, nekima je to uspjelo i čak su ušle u grad, ali su ostale odsječene, bez ikakve podrške. U klopci…
U Kupres su uspjeli ući pripadnici Druge proleterske brigade i Trećeg krajiškog odreda. Pod unakrsnom vatrom nije im ništa drugo preostalo nego da se povuku uz velike gubitke. Ostali dijelovi partizanskih jedinica silno su se trudili probiti obranu, napad je trajao cijelu noć i nakon što je zora svanula napadači su se našli na brisanom prostoru i svaki daljnji napredak bio je onemogućen ispred dobro utvrđenih branitelja. Vrhovni štab je izdao naredbu o povlačenju.

Ustaške snage su potpomognute avijacijom iznova pripravile protuudar. Druga proleterska brigada u bijegu je čak napustila komunikaciju Kupresa s Bugojnom pa su tako ustaškim snagama otvorene mogućnosti za novu potrebnu opskrbu.
U partizanskim redovima zavladala je i zbunjenost i panika, a čovjek iz Vrhovnog štaba, Sreten Žujović u svom je dnevniku napisao da je slomu napada krivac i nedovoljno zalaganje partizanskih jedinica. Nadalje, pisao je još: „U Kupresu su Pavelićeve najodabranije snage. Bore se na život i smrt. Idu stojeći i pucaju iz puškomitraljeza. Ako padne Kupres, onda partizani mogu da sednu u voz i pravo u Zagreb, rekao je jedan zarobljeni ustaša. Nije mnogo preterao. Ako uništimo Francetićevu Crnu legiju pola posla je gotovo s Pavelićevom vojskom“.

Najviše kritika dobila je Druga proleterska brigada, a pripadnici ostalih jedinica potom su sami inzistirali da se pokažu boljim borcima i tražili su novi napad. Kupres je morao pasti, tvrdilo se!

Novi napad je bio zakazan za 13. kolovoz, gotovo tri tisuće partizana krenulo je u napad u noćnim satima. Ovoga puta partizani su se bolje obračunali s vanjskom linijom ustaške obrane i ubrzo su se ustaše povukle u sam gradić gdje je formirana nova linija obrane. Taman kada su mislili da su uspjeli zgotoviti više od pola posla, jer su ušli u grad, partizanima se dogodio debakl. Druga linija obrane u samom Kupresu bila je toliko dobro organizirana i ispresjecana linijama i vatrom pa su se partizanske snage našle u nezavidnoj situaciji. Nisu mogle niti naprijed zbog jake vatre, niti natrag zbog preglednog polja koje je bilo saveznik braniteljima. Pričepljene na samom ulazu u Kupres, partizanske jedinice iz minute u minutu gubile su velik broj ljudi. Moralo se jurišati na bunkere i rovove, jer nazad se nije moglo, niti smjelo. Pukovnik Franjo Šimić preciznim je crtežima osmislio plan obrane Kupresa. Stoga, niti ulazak partizana u sam grad nije bio prevaga u toj borbi.

U nekim dijelovima gradića partizani su uspjeli prodrijeti i po nekoliko ulica, ali uz prevelike gubitke. Borci iz Četvrte proleterske brigade dokopali su se i glavne ulice, a pripadnici Prve krajiške brigade stigli su i do ustaških topova, ali ih nisu uspjeli niti osvojiti, niti neutralizirati.

Kroničar crnogorskih boraca, Blažo Lampar je zapisao:
„Mi i krajišnici smo zauzeli gotovo cijeli grad, osim nekoliko kamenih i tvrdih zgrada, među kojima i silos, koji je branila jedna ustaška bojna. Naš napad je bio snažan, on je pokolebao i razjedinio neprijateljsku obranu, ali nijesmo uspjeli da je do kraja slomimo. Izvršili smo bezbroj juriša na razne strane grada, utrošili svu municiju koju smo sa sobom donijeli ili oteli od neprijatelja, izbacili sve ručne bombe ali utvrđeni grad nijesmo mogli zauzeti. Žestina borbi se nije smanjila skoro cijele noći. Zbog vrlo jake vatre, u kojoj su se određenije čule samo eksplozije granata i ručnih bombi, zbog lupe bornih kola, koja je neprijatelj upotrebio u borbi, sulude ustaške vriske i leleka žena i djece, Kupres je ove stravične noći izgledao kao neki ogromni ponor u kome se sve lomi i huči. Ujutro, kad smo napuštali položaje, slika je bila još jezivija, jer je Kupres bio obavijen u dim od baruta, popaljenih kuća i prašine, ulica izrovanih i pokrivenih ustaškim leševima u crnim uniformama“…

Među ulicama Kupresa strašno su stradali pripadnici Četvrte crnogorske brigade. U izvještaju te vojne jedinice piše:
„Psihološki naši momci se slabo osjećaju na ovom terenu i želja je sviju, iako mi ne damo toj želji da dođe do izražaja, da se povuku s ovog terena, te i da se odvoje od Kupresa. To je logično, kada se uzme u obzir karakter i mentalitet Crnogoraca, kojima pred očima stalno stoje njihovi skoro najbolji drugovi koje su izgubili kod Kupresa… Naše je mišljenje da bi našu brigadu trebalo prebaciti sa ovog terena, dati joj neki lakši zadatak gdje bi imala uspjeha, jer svakako četiri neuspješne operacije imale su ipak, i pored našeg političkog rada, izvjesnih posljedica na oduševljenje naših boraca“.

Nakon povlačenje crnogorski partizani su spjevali čak i stihove – „Oj kupreško ravno poljce što pozoba Crnogorce“. K tome, i danas postoji poslovica u Crnoj Gori – „Dabogda na Kupresu ne bio“!
Vrhovni štab morao je izdati zapovijed o povlačenju. Čim su se partizani počeli povlačiti u rasulu i bez streljiva ustaše su krenule za njima… Izvlačenje iz Kupresa stajalo je partizane stotine izbačenih iz stroja.

Josif Strunjoš, politički komesar Treće sandžačke brigade zapisao je o borbama u Kupresu:
„Žešće i krvavije bitke nisam vidio tijekom cijelog rata. Bilo je kriza, poraza, odstupanja, ali ovakve strave i pakla kao pred Kupresom nikad nije bilo. Čak ni u tragičnim danima na Sutjesci. Naročito u onim časovima kada smo izbili pred ustaške rovove, bio je to pravi pakao. Sve oko nas je gorjelo i sijevalo kao u nekom golemom požaru. Neviđena strava i jeza i za najhrabrije. Kada se počela ukazivati zora moralo se misliti na povlačenje. Trebalo je odstupiti i izdržati vatru. Odstupalo se kroz žito preko ravnog polja. A to je bilo užasno teško. Mnogi su u borbi bacali rančeve i šinjele i ostajali samo s oružjem. U želji da prođu to dugačko nesretno Kupreško polje i da se iz njega izvuku“.

Partizanskim jedinicama nije ništa drugo preostalo nego povući se prema Jajcu.

LITERATURA:
Davor Marijan, „Bitka za Kupres“
Marko Marković, „Jure i Boban, Povijest Crne legije“
Naređenje delegata Vrhovnog štaba S. Orovića Štabu 2. proleterske brigade od 12. avgusta u 10,50 časova (Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom II, knj. 5, dokument. br. 95)
Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom II, knj. 5, dokument. br. 98
Izveštaj Štaba 4. proleterske brigade Vrhovnom štabu od 18. avgusta 1942., Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom II, knj. 6, dokument. br. 108

Izvor: narod.hr/dnevno.hr

juanpablom
28-07-2016, 12:42
zločin nad Hrvatima u doljanima 1993. https://www.youtube.com/watch?v=WVit2o8uZcI

Nervozni listonoša
30-07-2016, 12:40
Zar je već toliko prošlp???


http://sportske.jutarnji.hr/nogomet/video-godisnjica-velike-pobjede-nad-partizanom-i-19-godina-kasnije-petarda-jos-odjekuje/4571825/

UTAKMICA ZA PAMĆENJE

VIDEO: GODIŠNJICA VELIKE POBJEDE NAD PARTIZANOM I 19 godina kasnije 'petarda' još odjekuje

....jer brani vam Hrvat, brani vam Hrvat....!

Nervozni listonoša
16-09-2016, 12:51
Kako vrijeme leti.....


http://direktno.hr/en/2014/domovina/61504/'Obadva-obadva-oba-su-pala!'---pro%C5%A1lo-je-25-godina-od-legendarne-snimke.htm

ZAPISANO U POVIJESTI

'Obadva, obadva, oba su pala!' - prošlo je 25 godina od legendarne snimke

Hrvatski branitelj Goran Pauk, pripadnik 113. brigade, a danas župan šibensko-kninski, srušio je pomoću topa 3/20 mm M55 prvi zrakoplov, dok je drugi zrakoplov pomoću sustava ‘strela’ 2M srušio hrvatski branitelj Neven Livajić


http://www.youtube.com/watch?v=IFu0od6ZPL0

ŠIBENČANI! :hrhb:hrhb:hrhb

Sekstant
16-09-2016, 14:45
Nebitno, ali danas je godisnjica napada na Šibenik, a avioni su sruseni par dana kasnije....

Grunf
17-09-2016, 11:28
Oba dva! Oba dva! Bas legendaran poklic. :naklon

Nervozni listonoša
19-09-2016, 11:08
http://narod.hr/kultura/19-rujna-1991-beograd-bacanje-cveca-pred-tenkove-koji-razaraju-vukovar

19. rujna 1991. Beograd – ‘bacanje cveća’ pred tenkove koji razaraju Vukovar

A danas nam, beogradska čaršije, preko Milorada Pupovca , diktira sastav ''nove hrvatske Vlade''!!

Nervozni listonoša
22-09-2016, 10:38
http://narod.hr/hrvatska/zlocin-bez-kazne-barbarska-ubojstva-tovarniku-jos-nitko-nije-odgovarao

Zločin bez kazne: Za barbarska ubojstva u Tovarniku još nitko nije odgovarao


Tko zaboravlja svoju prošlost - osuđen je na to da mu se ona stalno ponavlja. A mi smo narod koji zaboravlja i ono što je bilo jučer, a kamoli ne - što je bilo prije 70 - 80 ili više godina!

Nervozni listonoša
24-09-2016, 10:14
Memorandum SANU prije 30 godina – što se promijenilo?

Memorandum SANU je dokument koji je stvorila Srpska akademija znanosti i umjetnosti – SANU kao strateški program srpske inteligencije pred početak raspada Jugoslavije.

Zapravo, ovaj Memorandum je bio okidač koji je pokrenuo procese u Jugoslaviji, iako su karte među srbijanskom inteligencijom i elitom odavno bile podijeljene, a ruke pružene na dogovor.

Nakon objave u javnosti preko novina “Večernje novosti” u dva nastavka 24. i 25. rujna 1986., počela je vidljiva i konkretna akcija stvaranja Velike Srbije i masa velikosrba počela se kotrljati prvo ulicama Beograda, a onda i u drugim dijelovima Srbije i Jugoslavije.

Sve je završilo krvavim ratovima u režiji Srbije i njezinih ideologa.

Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih velikosrpskih programa (Načertanije, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija) i samo je moderniziran za svoje vrijeme: granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi, jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci), potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.

Memorandum SANU iznjedrio je iz Komunističke partije nacionalističkog vođu Slobodana Miloševića koji je dobio podršku gotovo cijelog srbijanskog naroda, te je ludilo moglo početi: nacionalist-komunist koji ima na raspolaganju vojsku, politiku, financije i medije.

Rat je bio na vratima, a Srbija je likovala sanjajući nove granice Velike Srbije.

Drugi memorandum SANU

Drugi memorandum SANU je kolokvijalni naziv za dokument napisan 2011. kojega su srpski književnik i političar Dobrica Ćosić, svojedobni predsjednik SR Jugoslavije, prof. dr. Ljubomir Tadić, srpski pravnik i političar čiji je sin Boris Tadić bio predsjednik Republike Srbije 2004. – 2012., te još nekoliko drugih članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti uputili članovima vlade Mirka Cvetkovića.

“Razlika u ciljevima Memoranduma SANU i Memoranduma 2 nema. Ciljevi su, naime, ostvarivanje velikosrpskih teritorijalnih pretenzija. Osnovna razlika je u sredstvima provođenja takve politike. Slobodan Milošević odabran je da provede Memorandum SANU-a i to vojnim sredstvima. Taj pokušaj je završio porazom – vojnom operacijom “Oluja” te vojnim operacijama Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini. No, velikosrpska politika nije odustala od ciljeva. Pošto je u strateškim dokumentima Srbija proglašena agresorom, cilj je kako se iz toga izvući. Iza srpske politike stoji Velika Britanija, a Hrvati pobjeđuju tu geopoltiku. Sada je potrebno ciljeve ostvariti u miru i to je pravi razlog nastanka Memoranduma 2. Provedba planova iz Memoranduma 2, međutim, više nije vojnim, već političkim sredstvima”, rekao je svojevremeno admiral Davor Domazet Lošo.

narod.hr.

Nervozni listonoša
25-09-2016, 11:35
http://narod.hr/kultura/25-rujna-1991-un-sramotni-embargo-hrvatskoj-reziji-engleza-budimira-loncara

25. rujna 1991. UN – sramotni embargo Hrvatskoj u režiji Engleza i Budimira Lončara

I unatoč tom veleizdajničkom potezu - Hrvati ''svoga'' Budu primiše natrag. I sad neka netko kaže da mi nismo blesav narod. Inače - u tzv: Republici Srpskoj danas se održava referendum za odcepljenje od BiH.

A i ''Delije'' im poslale poruku ohrabrenja:


http://narod.hr/sport/skandalozna-poruka-delija-drina-nije-granica-referendum-prva-stanica

Skandalozna poruka Delija: “Drina nije granica, referendum je samo prva stanica”

Nervozni listonoša
26-09-2016, 11:27
26. rujna 1993. Selska Ulica (Zagreb) – niknuo Zid boli

Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993., očajne majke poginulih i nestalih branitelja počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.

Zid boli nastao je na vrhuncu srpske agresije na Hrvatsku kada su očajni Hrvati tražili svaki način da privuku pažnju svijeta na nezabilježene zločine u srcu Europe krajem 20. stoljeća.

U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok je ratni vihor svakodnevno gutao živote mladih hrabrih hrvatskih branitelja, progovorio je krik očaja tužnih majki. Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993. počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.

Spomenik, običan i nadasve jednostavan, s crnim i crvenim ciglama s ispisanim imenima poginulih, nastao je u znak prosvjeda svijetu i vojnicima s plavim kacigama da se hrvatske žrtve broje u tisućama. Dan po dan, zid je nažalost postajao sve duži, dosegavši čak 13.600 cigli! Pred njim su obitelji godinama palile svijeće i odavale počast svojim najdražima.

S vremenom je Zid na Selskoj cesti nagrizao zub vremena, pa se iniciralo da se taj jedinstveni spomenik spasi i očuva. Iako je bilo različitih ideja o njegovu dostojnu premještaju na pogodniju lokaciju, a spominjao se i Medvedgrad, cigle su 2005. premještene na zagrebački Mirogoj gdje su ugrađene u spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, autora Dušana Džamonje.

Mnogi su tim činom ostali pogođeni smatrajući da se cigle nikako nisu smjele zakopati u spomenik, već restaurirati, konzervirati pa onda negdje samostalno pohraniti.

Zadovoljština je na kraju donekle postignuta: imena svih poginulih i nestalih uklesana su u kenotaf svetišta Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. U prostoru iza oltara 15.392 stradalnika predstavljena su imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije.

Tako je od povijesnog zaborava zauvijek sačuvan spomen na svaku osobu, branitelja, palog u obrambenom Domovinskom ratu.

narod.hr

Nervozni listonoša
27-09-2016, 12:47
27. rujna 1944. – Vladimir Nazor suprotstavio se srbizaciji hrvatskog jezika

Vođa komunističkog pokreta u Hrvatskoj Andrija Hebrang je protivno Titovom nalogu osnovao Telegrafsku agenciju Hrvatske nasuprot jugoslavenskom Tanjugu i to na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom.

Hebrang je također tražio vjeronauk kao obvezni predmet u školama, istovrijednost crkvenog i državnog braka, a kao treći najveći grijeh koji mu je kasnije pripisan zahtijevao je višestranačje, prvenstveno računajući na jaki HSS.

To je bio neoprostiv odmak od krutog Titovog boljševičkog komunizma. Za „balkanskog krvnika Josipa Broza“ to je bila crvena krpa i uvod u potrebu eliminacije Andrije Hebranga i prohrvatski nastrojenog dijela hrvatskih komunista.

Tito je TAH odmah zabranio jer „njime Hrvatska punom parom klizi u separatizam“, kako je boljševički diktator izjavio. . Za njega je postojao samo Tanjug – jugoslavenska agencija. Opstanak TAH-a koji je bio nužan za kakvu-takvu samobitnost Hrvata u korijenu je sasječen od jugoslavenskog nacionaliste i antihrvatski orijentiranog diktatora Tita.

Kad se mislilo da se bura stišala, došlo je do nove uzbune. Na današnji dan 1944. predsjednik ZAVNOH-a pjesnik Vladimir Nazor oštro se suprotstavio srbizaciji TANJUG-ovih izdanja u Hrvatskoj. O tome svjedoči dostava pisma Vladimira Nazora koje je dostavljeno Milovanu Đilasu, prvom ideologu boljševika.

Tu Nazor piše „vi ste u biltenu uveli jezik čaršije, vi ga namećete iako se nalazite na teritoriju države Hrvatske…nas Hrvate to vrijeđa i na području Hrvatske se mora pisati hrvatskim jezikom. Sve što u Hrvatsku ulazi i izlazi ima biti na hrvatskom jeziku. Tko ne zna hrvatski, ne može ni raditi u Tanjugu!“.

Đilas je podnio izvješće Rankoviću, a Nazor bi loše prošao da ga komunistički vrh nije trebao iz promidžbenih razloga. Oštrica je usmjerena prema „separatistu Hebrangu“, inače prvom čovjeku Komunističke Partije Hrvatske, koji je pomalo diskreditiran i na kraju ubijen u Beogradu.

Nazor nije uspio i 1954. u Novom Sadu usvojena je nasilna Deklaracija o jednom srpsko-hrvatskom jeziku koje je značila službenu srbizaciju hrvatskog jezika. Tek 13 godina kasnije velika skupina intelektualaca ustaje protiv Novosadskog dogovora i srbizacije hrvatskog jezika kojom nam je jezik do današnjih dana onečišćen, prenosi HRT-ova emisija TV Kalendar.

Zanimljivo je spomenuti da je jedan od protivnika ove skupine intelektualaca koja je tražila pravo Hrvata na hrvatski jezik, kao i pisce Deklaracija, bio tadašnji mladi komunist i zastupnik u komunističkom Saboru, a nedavni kandidat SDP-a i Narodne koalicije – Stjepan Mesić.

Kako je Vladimir Nazor otet i na silu odveden iz Zagreba u partizane svjedoči Nazorova sestra Irma.

narod.hr

Nervozni listonoša
28-09-2016, 17:54
http://www.dnevno.hr/domovina/danas-je-tocno-25-godina-od-trenutka-kada-je-torcida-zapalila-jugoslavensku-zastavu-na-poljudu-video-835306

POČETAK RATA ZA TORCIDU

DAN KAD JE ZA TORCIDU ZAPOČEO RAT: Zakoračili su na teren i zapalili jugoslavensku zastavu (VIDEO)

Sjećam se ovoga kao da je jučer bilo, a prošlo 25 godina!!!

Kako kaže General Željko Glasnović: Danas imamo Croslaviju!

kiša
28-09-2016, 21:29
[Iz arhive TV Kalendara]
Srpska pobuna na Banovini
27. rujna 1990. - 27. rujna 2016.

http://www.facebook.com/tvkalendar/videos/1927320264162048/

Nervozni listonoša
07-10-2016, 10:41
http://www.24sata.hr/news/udar-na-hrvatsku-da-bi-sfrj-zivjela-tu-man-mora-umrijeti-494080?utm_campaign=Partnerski+portali&utm_source=Vecernji&utm_medium=Blok

Udar na Hrvatsku: 'Da bi SFRJ živjela, Tuđman mora umrijeti'


Ono što Srbi nisu uspjeli - mi ćemo uspjeti!?

Nama neprijatelji - nisu potrebni. Mi smo kao narod - generalno gledano - sami sebi najveći neprijatelji!

Nervozni listonoša
09-10-2016, 21:42
http://www.dnevno.hr/domovina/ovako-se-vole-heroji-nemojte-molim-vas-zaboraviti-andriju-matijasa-pauka-video-134494-767766

KAD KRENEMO, GORIT ĆE I NEBO I ZEMLJA!

OVAKO SE VOLE HEROJI: ‘Nemojte, molim vas, zaboraviti Andriju Matijaša Pauka!'(VIDEO)


"Moja stranka je Hrvatska vojska, a politika je mlaćenje prazne slame", kazivao bi Pauk, okretao leđa politikanciji i vraćao se na bojišnicu.

Pokoj mu duši!

Nervozni listonoša
11-10-2016, 17:15
11. listopada 1946. – komunisti osudili Alojzija Stepinca

Stepinac je osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava. Pet je godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, a zatim je do smrti bio u kućnom pritvoru u Krašiću.

Na današnji je dan 1946. zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu izrečena presuda na jugoslavenskom sudu. Dogodilo se to u sklopu montiranog procesa na kojem je zajednički suđeno njemu, ustaškom dužnosniku Erihu Lisaku i šesnaestorici franjevačkih svećenika.

Erih Lisak osuđen je na smrt vješanjem, Stepinac je osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada, te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava. Pet je godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, a zatim je do smrti bio u kućnom pritvoru u Krašiću.

Bl. Alojzije Stepinac umro je prije nego je isteklo 16 godina na koliko je osuđen. Dok je bio u pritvoru u Krašiću papa časni sluga Božji Pio XII. proglasio ga je kardinalom. Blaženikom je Stepinca proglasio papa sv. Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998.

narod.hr

11. listopada 1871. slom Rakovičke bune – ubijen Eugen Kvaternik

Kvaternikov je plan bio osnovati nezavisnu hrvatsku vladu na čelu s Antom Starčevićem. Premda sam Starčević nije bio upleten u bunu, zanimljivo je da su sljedećih dana uhićeni svi stanovnici Zagreba koji su nosili prezime Starčević.

Na današnji dan ubijen 1871. je pri gušenju Rakovičke bune Eugen Kvaternik. Ta je buna pripremljena 7. listopada, kad su se u selu Broćancu okupili ustanici i izabrali Privremenu narodnu hrvatsku vladu s Kvaternikom na čelu. Sljedećeg je dana izbila otvorena pobuna. Ustanici su iz Broćanca krenuli s 200 naoružanih graničara prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz bunu su pristala sela: Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila. Pravoslavci iz navedenih mjesta također su sudjelovali u buni. Idućeg dana ustanici su, s Kvaternikom na čelu, krenuli prema Plaškom.

9. listopada odatle su ustanici na čelu s Kvaternikom krenuli u Plaški, prenoćivši u Plavčoj drazi. Stigavši tamo u utorak 10. listopada oko podne nisu naišli ni na kakvi vojnički otpor. Tada reagira austrijska vojska, pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske regimente većina od 1.700 vojnika razbježala te je ostalo uz Kvaternika nešto više od 400 momaka. Kvaternik se nakon toga odlučio vratiti natrag s onima koji su još ostali uza nj te se utaboriše u Ljupči planini, nedaleko od sela Močila, i ondje prenoćiše.

11. listopada Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić ubijeni su, dok je drugi brat Čuić, Rade, uspio pobjeći, prvo u Bosnu a zatim u Srbiju.

Čim je ustanak likvidiran, vlasti su krenule u akciju hvatanja ostalih ustanika. Odmah ih je uhićeno devedeset i osam. Četvrti dan sedmorica su osuđena na smrt vješanjem “zbog zločinstva pobune”.

Uhićivanja nisu prestajala te su, između 12. i 13. listopada, uhićeni gotovo svi stanovnici Zagreba koji su nosili prezime Starčević. Uhićeni su Antun Starčević, njegov sinovac David, Đuro svršeni preparandist i Antun ml. u to vrijeme još uvijek gimnazijalac. Također, uz njih uhićeni su i pravnik Franjo Matasić urednik posljednjega broja Hervatske, Milan Novak vježbenik kod Poreznog ureda (osumnjičen za pisanje proglasa) te književnik Danilo Medić. Oba mlada Starčevića, Milan Novak i Danilo Medić ubrzo su bili pušteni dok su Antun i David Starčević ostali u istražnome zatvoru nepuna dva i pol mjeseca, do 24. prosinca 1871., kada su bili pušteni i protiv njih bio je obustavljen svaki daljnji postupak. Jedini iz te grupe bio je izveden pred sud i osuđen, na sedam godina tamnice, pravnik Franjo Matasić.

Izvor: narod.hr

Nervozni listonoša
12-10-2016, 10:20
http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/hrvatska-je-prije-deset-godina-srusila-veliku-englesku-prisjetite-se-kako-je-na-maksimiru-pao-gordi-albion-video-962385

Hrvatska je prije deset godina srušila veliku Englesku: Prisjetite se kako je na Maksimiru pao Gordi Albion (VIDEO)


.... A ipak je bolja bila ova:



http://www.youtube.com/watch?v=vUD1KQTihXw



http://www.youtube.com/watch?v=oIlR6Zsu6Kg


http://www.youtube.com/watch?v=uBpCz_fQ4sc

Nervozni listonoša
12-10-2016, 10:52
http://narod.hr/kultura/12-listopada-1991-poginuo-velimir-derek-sokol-junak-sajmista

12. listopada 1991. poginuo Velimir Đerek „Sokol“ – junak Sajmišta

Pokoj mu duši.

Nervozni listonoša
12-10-2016, 10:54
http://narod.hr/kultura/12-listopada-1955-tkon-pasman-roden-legendarni-general-ante-gotovina

12. listopada 1955. Tkon (Pašman) – rođen legendarni general Ante Gotovina

Sretan ti rođendan generale.

HR SOKOL
12-10-2016, 12:05
http://www.igreklik.com/slike/images/29641097683086704193.jpg
:hrhbZauvijek ce zivjeti Hrvatski Ratnici!!P.U.M.B. SOKOLE:hrv
http://www.igreklik.com/slike/images/15828120148272810719.jpg

HR SOKOL
12-10-2016, 21:20
Na danasnji dan 1991 u VUKOVARU poginuo je Ivan Brdar HOS
http://igreklik.com/slike/images/87870308521668992164.jpg
:hrhb P.U.M.B. IVANE:hrv

Nervozni listonoša
13-10-2016, 18:19
KRVAVA SUDBINA HRVATSKOG ŽIVLJA ŠIROKE KULE U DVA POSLJEDNJA RATA

U utorak 13. listopada navršeno je devetnaest strašnih godina od srpskog pokolja nad 34 kuljskih Hrvata, događaj koji “mediji” gotovo da ne spominju – čine li to namjerno ili slučajno – to ostavljamo na prosudbu javnosti. Komemoraciju žrtvama prepustili su župniku iz Vukšića, a nikada na komemoraciju ne dođu niti hadezeovi političari iz Gospića. Taj strašan pokolj u Širokoj Kuli i Vukavi izvršili su kuljski Srbi, sumještani i susjedi žrtava, u dva navrata i to 29. rujna i 13. listopada – uz put da kažemo da se Norcu i drugovima sudilo za navodno nedjelo od 16. listopada u Gospiću.

Osim same nasilne smrti ovih nevinih ljudi, ovdje se provlače dvije kozmičke strahote, prva je da je krvnik poznavao žrtvu – pobogu bili su susjedi! – i gledao joj je mirno u oči i klao. Josef K. bi rekao, kao pse. Druga, još strašnija strahota od takove smrti je činjenica da su ih mrtve poredali pored ceste i zvali “sladoledare”, tvrdeći da su Srbi poklani od Hrvata. Zaklani ljudi su u smrti postali neljudi. Samo trinaest trupala je poslije rata pronađeno.

Ono što treba jasno reći, pokolj nisu izvršili nikakvi “uvezeni četnici”, niti JNA, ili slične budalaštine, nego domaći Srbi (potomci partizana i četnika iz Građanskog rata 1941./45.) – susjedi nesretnih žrtava iz same Kule ili iz Bunića, i to nad bespomoćnim stanovnicima tih sela, starcima, ženama i djecom, nad onima koji nisu mogli pobjeći, ili nisu htjeli ne vjerujući da im susjedi mogu učiniti zločin, koji nadilazi svaku maštu i nadvisuje svaku okrutnost.

Govoriti o pomirenju sa “zavedenim” Srbima, koji se vraćaju ili su se već vratili, nije ništa drugo do li priprava za novi zločin koji će se zbiti ponovno, i to kao posljedica kružnog tijeka vremena i povijesnih događaja i nedovoljne dijakritičke prosudbe povijesti, što najbolje pokazuje identičnost dvaju krvavih događaja, koje su izvršili Srbi u razmaku od samo pedeset godina. Ono što se događalo od 91. do 95. samo je nastavak, ili ponavljanje onoga što se zbivalo od 41. do 45. i, ako se dužno i sućutno ne sjetimo žrtava nad kojima su se iskalili očevi i djedovi ovih zlikovaca, samo ćemo potaknuti sinove i unuke ovih sadašnjih četnika da to isto učine s budućom generacijom Kuljana (srećom, to se neće dogoditi jer je Kula za Hrvate demografski mrtva).

Široka Kula u povijesti

Kada se od Gospića skrene desno, prema prijevoju Ljubovo u pravcu Korenice, odmah na usponu u brda počinje Široka Kula, iznad koje se smjestilo malo selo Vukava. Još u rimskim vremenima se uočio strateški značaj toga položaja i već tada se tu grade utvrde i tvrdi grad na putu koji vodi u Panoniju, kojih ostatake i danas nalazimo. U predosmansko vrijeme grad-utvrda se zvao Široki Turanj (Široki Toranj), kojeg su osmanski osvajači zauzeli (prije toga je domicilno stanovništvo pobjeglo u Gradište), a selo ponovno naselili s muslimanskim življem iz susjedne Bosne. Mjesto su nazvali Široka Kula. I u ostale dijelove Like naselili su rečeno muslimansko stanovništvo (na plodnije dijelove pokrajine) te nešto Vlaha iz gornjeg tijeka Pive i Tare na neplodnije dijelove, što će imati velikih reperkusija na događaje iz Građanskih ratova 1941./45. i 1991./95.

Nakon osmanskog poraza pod Bečom 1683. hrvatske povijesne pokrajine (Slavonija, Lika i Dalmacija) su se oslobodile osmanskog zavojevača, i dobile novog, možda još gorega – Austrijance. Prijašnji doseljeni muslimanski živalj se vratio natrag u Bosnu (pravi turski živalj – treba ih razlikovati od doseljenih muslimana iz Bosne – iz okolice Perušića nije otišao; prihvatili su katoličku vjeru i njihovi potomci još i danas žive u Perušiću i okolici). U pustu Kulu austrijske vlasti su naselili Hrvate iz okolice Otočca i Vlahe s istoka Balkana. Žrtva i krvnik su stupili na povijesnu pozornicu. Važno je napomenuti da se nakon odlaska osmanske vlasti s njom nisu povukli prije doseljeni Vlasi, koji su pod utjecajem velikosrpske i srpskopravoslavne promidžbe u XIX. stoljeću postali Srbi.

Za austrijskih vremena ti Vlasi su bili povlašteni, a te povlastice bile su još veće u vrijeme karađorđevićevske Jugoslavije, kada su isključivo Vlasi bili žandari ili su radili u ostalim državnim službama. Premlaćivanje i ubijanje Hrvata je postala opća pojava, što je posebno eskaliralo nakon ustaškog napada na žandamerijsku postaju u Brušanima. Žandari su vršili masovne pretrese hrvatskih kuća i premlaćivali i ubijali Hrvate. Gotovo svi odrasli Hrvati su morali predati oružje, kojega nisu imali niti za lov, te su ga morali kupovati (stare i neispravne lovačke puške od susjeda Srba) i predavati ih vlastima. Moj djed Joso, iz Bukovca, morao je prodati kravu da bi kupio pušku i predao ju vlastima.

Građanski rat 1941./45.

Raspad Jugoslavije i stvaranje neovisne Hrvatske, lički Hrvati su dočekali s olakšanjem. Pomislili su da su svoj na svome i da će sada i njima biti lakši život; nu prevarili su se. Srbi su se u prvo vrijeme ukutrili, iako su se prvi srpski zločini u okolici Podlapače dogodili oko 12. travnja jer im je u to vrijeme majčica Rusija bila u savezu s Hitlerom i nije im padalo na pamet akcija. Nu, nakon Hitlerovog vjerolomnog napada na Rusiju, Srbi zadojeni mržnjom te potpomognuti od anacionalnih Hrvata i komunističkih lumpenproletera (najveći zločinac inspirator zločina protiv Hrvata i hrvatske države bio je gospićki lumpenproleter i moskovit Blažević I. Jakov; zanimljivo da mu se sestra udala za četnika Đoku Jovanića i iz toga nakaznog braka je zloglasni zagrebački advokat Dragan Jovanić). Srbi četnici, uz pomoć komunista (u čas su se složili) su krenuli; prvo u Donjem Lapcu i Srbu, potom po ostalim dijelovima Like.

Mora se znati da se ustaška vojnica formirala tek početkom srpnja 1941., dakle nisu bili povod nikakvi ustaški pokolji ili slične stvari. Srpski gerilci se uskoro dijele na dvije vojske, obadvije dominantne srpske: na četnike i partizane. Razlika je bila u odnosu prema Talijanima, iako su Talijani poprilično pomagali i partizane, te u tome što je u srpskim partizanima bilo nešto Hrvata komunista. Jedan broj nesretnih Hrvata (izvan komunističkog kruga) morao je ući u tu srpsko-partizansku vojsku da spasi goli život. Događaji iz 91. pokazuju da rat 1941./45. nije bio protufašistički (kako oni još i danas kažu, protustaški) bio je protuhrvatski u svakom pogledu, i bio je protiv Hrvata, svih i svuda. I sudbina Hrvata u Titovoj Jugoslaviji to isto potvrđuje.

Tako krajem 41. počinje četničkopartizanski (četokomunistički, onovremeni termin) pokolj i u Širokoj Kuli, iz koje će se gotovo sav hrvatski živalj otići u progonstvo, u Gospić i Perušić. Sve hrvatske kuće su opljačkane i zapaljene, crkva Svetog Mate (izgrađena 1705.) je već 1942. zapaljena i uništena. Crkveno kamenje je 1948. bilo upotrebljeno za gradnju zadružne štale.

Za vrijeme toga rata (i neposredno poslije) poginulo je i ubijeno 137 ljudi, pogledati tabele. Ono što upada u oči je da su susjedi Srbi hvatali žive ljude i odvodili u srpska sela (Divoselo, Bunić, Počitelj, Vrebac, Medak, Kozjan itd.) gdje su te ljude mučili i masakrirali, i gdje im se gubi svaki trag. To se ponovilo i u ovome ratu.

Civilne i vojne žrtve Drugog svjetskog rata u Širokoj Kuli i Vukavi (1941.-1947.)

Tabela 1. – Civilne i vojne žrtve u Š.Kuli i Vukavi od 1941. do 1947.

tabela

U tabeli 2. u stupcu djeca, vidi se da su Srbi oteli šestoro djece i odveli u svoja sela i ritualno zaklali. O uzvraćanju hrvatske strane za vrijeme Drugog svjetskog rata nećemo govoriti zbog dva razloga; prvo, zato što se zadnjih šestdeset godina samo o tome pisalo, i to stostruko uvećano; i drugo jer su se Hrvati borili na svojemu državnom i etničkom ozemlju, dakle nisu išli u Šumadiju da ratuju.

Dolazi 45., rasulo, poraz i srpska okupacija. U Gospić ulazi zloglasna koljačka skupina tzv. 26. divizija sastavljena gotovo isključivo od dalmatinskih Hrvata (????). U gradu i okolicu počinje krvavi ples. Na tisuće Hrvata bez ikakvog suđenja je ubijeno i zakopano na nepoznatim mjestima. Na desetine i desetine starijih i mlađih muškaraca su partizani odvoili i bacali u jame bezdanke, jednu pored Donjeg Lapca (žrtve čije kosti je Rašković D. Jovan, četnički vojvoda i ratni zločinac, 90. brojao kao srpske) i drugu pored Ogulina. Partizani su vukli po Perušiću i okolnim selima rajarene i krvožedne Vlajinje koje su na ulicama i po kućama prstima upirale na nevine ljude, koje je OZNA odvodila i nakon mučenja ubijala (jedan od istaknutih oficira OZNE bijaše Ante Karić, sic!?, krunski svjedok na suđenju Oreškoviću i Norcu, u Rijeci).

Preživjeli Hrvati su se vratili u Kulu, obnovili kuće i u strahu nastavili živjeti. Mnogi su se odselili u Zagreb ili u inozemstvo. Početkom pedesetih komunisti su im oduzeli plodnu zemlju u Ličkom Osiku i osnovali vojnu tvornicu “MOL” u kojoj za Hrvate nije bilo mjesta, bolje rečeno, posla je bilo sporadično, radili su samo kao obični radnici i to polutani ili oženjeni za srpkinje. Za svoje su osnovali čitav socijalistički grad (Lički Osik, pokušali su ga zvati Lički Osijek ili Teslingrad) kamo su dovukli iz srpskih dijelova Like i Bosne, te iz Srbije radnike i “stručnjake”. U čistom hrvatskom kraju, srpska enklava. Ta je politika vođena iz hrvatskog Zagreba, sic!?.

Izbori 90. i opet ista stvar, iz Korenice Rašković prijeti: glasajte za HDZ, pa ćete vidjeti što će vam se dogoditi. Kuljani znaju da su Srbi naoružani, znaju da Srbi imaju oružje i da će opet udariti. I dogodilo se. Pomoći ni odkuda, a Bog je daleko. Oni koji su mogli, pobjegli su u Gospić ili Zagreb, oni koji su ostali mučki su pobijeni.

Najmlađa žrtva (Verica Nikšić; zanimljivo, rođeni stric je gledao njezinu pogibiju jer je bio oženjen za Vlajinju i ostao je u Kuli) je imala 13 godina, a najstarija 95 godina (Ivan Orešković).

Poslije Oluje Kuljani su se vratili, Hrvatska država im je napravila kuće u kojim sada žive, opet su u strahu i osluškuju. Krvnici su oslobođeni svake odgovornosti, samo još nedostaje da se vrate; sve žrtve nisu pokopane, nedostaje 13 ljudi. Državni odvjetnik iz Gospića, P.Rukavina, na naredbu iz Zagreba obustavlja svaki kazneni progon Srba četnika – zbog nedostatka dokaza, kaže. Seljani su izgradili novu crkvu Svetog Mate, posvetili su ju za Svetog Matu 2000.

A Latin u svojoj Latinici i dalje komada nemoćnu žrtvu, te nariče za palim četnicima! Doista, pitam vjernike: Što je pakao i gdje je pakao, ja odgovaram: dobri ljudi idite u Liku, idite u Široku Kulu pa ćete saznati što je Pakao.

Za kraj, mudri ljudi su rekli da je mržnja i nagon za uzvraćanjem (osvetom!) znak slabosti i nemoći. Danas sam tako slab i tako nemoćan!

Nesretni Kuljani i dalje žive u strahu, osluškuju Zagreb bojeći se vraćanja Srba. Ovo je popis žrtava iz rujna i listopada 91.

Civilne hrvatske žrtve srbskog terora u Širokoj Kuli i Vukavi 1991.

Široka Kula i Vukava

1. Kate Nikšić r. 1937.

2. Verica Nikšić r. 1978. – 13 godina

3. Mande Nikšić r. 1940.

4. Ana Nikšić r. 1904.

5. Marija Nikšić r. 1901.

6. Ana Nikšić r. 1920.

7. Petar Nikšić r. 1942.

8. Ivica Nikšić r. 1974.

9. Ante Nikšić r. 1937.

10. Joso Nikšić r. 1956.

11. Petar Nikšić r. 1948.

12. Nikola Nikšić r. 1932.

13. Ana Orešković r. 1930.

14. Anka Orešković r. 1945.

15. Nikola Orešković r. 1937.

16. Mara Orešković r. 1911.

17. Milan Orešković r. 1930.

18. Kate Orešković r. 1932.

19. Ivan Orešković r. 1896. – koliko je to godina?

20. Marija Orešković r. 1901.

21. Matija Orešković r. 1912.

22. Ante Orešković r. 1937.

23. Anka Orešković r. 1935.

24. Kate Ćaćić r. 1913.

25. Ivan Štimac r. 1930.

26. Marica Štimac r. 1933.

27. Ana Vojvodić r. 1933.

28. Mile Vojvodić r. 1938.

29. Ivan Perković r. 1920.

30. Mane Rakić

31. Luja Rakić

32. Radmila Rakić

33. Dragan Rakić

34. Milorad Rakić

A ako preživjela žrtva ne može, ili neće shvatiti, kauzalnost događaja i recidivnost zločina i krvnika, tada nije niti za žaliti. Svako jednostrano pozivanje na pomirdbu i suživot s hrvatske strane, Srbi tumače kao kukavštinu, defetizam i malodušnost, što im daje još više snage da slijedeći put udare još žešće i još okrutnije.



Josip Hečimović Nikšić/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

šanta85
13-10-2016, 23:12
,,Tko ne uđe kroz vrata milosrđa, ulazit će kroz vrata pravde"-natpis je na jednoj grobnici u Širokoj Kuli.
Ovo ljeto sam bila prvi put u Širokoj.
Neka im je laka Hrvatska zemlja...
Počivali u miru Božijemu.

Nervozni listonoša
16-10-2016, 11:25
http://www.maxportal.hr/obljetnica-smrti-blage-zadre-ratnog-zapovjednika-i-heroja-obrane-vukovara/

Obljetnica smrti Blage Zadre, ratnog zapovjednika i heroja obrane Vukovara

Počivao u miru!

Nervozni listonoša
16-10-2016, 11:34
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/nakon-sloma-jugoslavije-pojavile-su-se-informacije-da-je-ubojstvo-odobrio-sam-tito-a-izvrsio-ga-vinko-sindicic-963708

NA DANAŠNJI DAN UBIJEN BRUNO BUŠIĆ

Ante Bruno Bušić: Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu

...se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako...''

''No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tad će biti najveće i nerješivo pitanje- kako nas tada spasiti od nas samih?!"

ANTE BRUNO BUŠIĆ 1975. g

Puntar2.0
16-10-2016, 17:50
http://arhiv.braniteljski-portal.hr/files/albums/blago_zadro_turnir_2010/pic_01.JPG

Dobri Pastir
16-10-2016, 18:31
Ante Bruno Bušić: Kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu

...se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako...''

''No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tad će biti najveće i nerješivo pitanje- kako nas tada spasiti od nas samih?!"

ANTE BRUNO BUŠIĆ 1975. g

To nije Busicev citat.
http://www.hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/138-arhiva-stari-hrsvijet-net-2/10127-tetna-mistifikacija
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/8913-osvrt-na-knjigu-anelka-mijatovia-o-bruni-buiu.html

HR SOKOL
21-10-2016, 15:50
:hrvNEVENKA TOPALUSIC:hrhb
Rodjena:21.11.1954.
Tesko ranjena 18. rujna na rijeci Uni kod Hrvatske Dubice
http://www.igreklik.com/slike/images/26812172973794387482.jpg
Pocivala u miru Bozjem Hrvatska Ratnice:naklon
http://www.igreklik.com/slike/images/39449604983863812428.jpg

Nervozni listonoša
21-10-2016, 17:34
http://www.dnevno.hr/domovina/zrtve-masakra-u-bacinu-ne-smiju-se-nikada-zaboraviti-965426

‘Žrtve masakra u Baćinu ne smiju se nikada zaboraviti’


Ne cijenimo mi svoje žrtve - niti ove iz zadnjega Domovinskoga rata, a kamoli one iz drugog svjetskog, pa i dalje.

Inkvizitor
23-10-2016, 15:48
Pokolj Hrvata u Odesi – 100 godina

Pod utjecajem Jugoslavenskog odbora i srpske vlade, hrvatski domobrani su bili novačeni iz ruskog zarobljeništva, kako bi tvorili neku jugoslavensku dobrovoljačku postrojbu na solunskom bojištu.
Okupljeni u Odesi, Hrvati-dragovoljci tražili su da budu upućeni na bojište pod jugoslavenskim, a ne srpskim, imenom i znakovljem, čemu su se protivili srpski časnici.
U napetu ozračju, punom nepovjerenja, izbijali su sukobi s tragičnim posljedicama. Među njima najpoznatiji je pokolj 13 dragovoljaca u listopadu 1916. godine.
Dovoljni sami sebi, Srbi ne samo da nisu cijenili dragovoljce nego su radili sve da bi im zagorčali život: dragovoljci-časnici bili su neravnopravo materijalno tretirani, kazne nad vojnicima bile su drastične a bilo je i nasilnog regrutiranja tzv. “silovoljaca” . Slučaj s dobrovoljcima u Odesi bio je nagovještaj odnosa u budućoj državi ako pobijedi srpska koncepcija o njezinu stvaranju.
Tako su još 1916. i 1917. godine su Srbi i ruski Kozaci prisiljavali hrvatske vojnike u ruskom zarobljeništvu pristupiti jugoslavenskoj legiji. Pri tome su se služili fizičkom prisilom (premlaćivanjem), obrednim ponižavanjima (hrvatske vojnike su tjerali da kopaju vlastite grobove), ubojstvima (nabijanjem na kolce) i ponižavanju mrtvih tijela (bacanjem istih u more)


.http://www.priznajem.hr/povijest/pokolj-hrvata-u-odesi-100-godina/

moonlight
23-10-2016, 22:40
O tome je prvi , i to glasno, prvo pred Pašićem, a onda i pred Sazonovim (min. vanjskih poslova carske Rusije) progovorio Frano Supilo.

Nervozni listonoša
24-10-2016, 17:43
http://www.dnevno.hr/domovina/pocivaj-u-miru-neno-vidjela-sam-je-prvog-dana-u-savskoj-bila-je-neizmjerno-tuzna-846434

POČIVAJ U MIRU, NENO: ‘Vidjela sam je prvog dana u Savskoj… Bila je neizmjerno tužna…’


Za ovu hrabru ženu nikad ne bi smo ni saznali da nije tragično preminula na prosvjedima hrvatskih branitelja!

Nervozni listonoša
25-10-2016, 11:07
http://www.hrhb.info/newreply.php?p=435103&noquote=1

25. listopada 1991. pilot Rudolf Perešin: ‘Ja sam Hrvat i neću pucati na Hrvate!’

Počivao u miru!

Nervozni listonoša
25-10-2016, 11:08
http://narod.hr/kultura/25-listopada-1991-tordinci-nepoznata-herojska-bitka-domovinskog-rata

25. listopada 1991. Tordinci – nepoznata herojska bitka Domovinskog rata

Nervozni listonoša
26-10-2016, 10:51
http://narod.hr/kultura/26-listopada-1916-odesa-ukrajina-srbi-masakrirali-hrvatske-zarobljenike-svjetskom-ratu

26. listopada 1916. Odesa (Ukrajina) – Srbi masakrirali hrvatske zarobljenike u I. svjetskom ratu

Srbi su odmah Hrvatima pokazali što ih čeka u novoj zajedničkoj državi! Nije da su krili svoje namjere!

kiša
26-10-2016, 12:28
http://www.croexpress.eu/vijest_mobile.php?vijest=5570
Prije točno 71 godinu smaknut je autor pjesme 'Rajska djevo, kraljice Hrvata'
Na današnji dan 24. listopada 1944. na Daksi, otočiću pored Dubrovnika, smaknut je otac Petar Perica, katolički svećenik i isusovac. Taj bogobojazni svećenik bio je autor u hrvatskom puku popularnih napjeva ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’ i ‘Do nebesa nek se ori’.

Rođen u Kotišini kraj Makarske 27. lipnja 1881., otac Petar Perica osnovnu je školu pohađao u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. u sjemeništu u Travniku.

Godine 1901., postao je isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Od 1937. godine otac Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.

Nervozni listonoša
29-10-2016, 13:02
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/povijesni-dan-kada-je-nakon-kratke-rasprave-odluceno-raskidaju-se-sve-drzavnopravne-veze-hrvatskih-zemalja-s-austrijom-i-ugarskom-967830#axzz4OScukKQl

Povijesni dan kada je nakon kratke rasprave odlučeno: ‘Raskidaju se sve državnopravne veze hrvatskih zemalja s Austrijom i Ugarskom!’


S konja na magarca!!

Nervozni listonoša
04-11-2016, 18:07
http://narod.hr/kultura/4-studenoga-1918-talijani-okupirali-veliki-dio-istru-dio-dalmacije-i-primorja

4. studenoga 1918. – Talijani okupirali veliki dio Istre, dio Dalmacije i Primorja

A tupavi Hrvati ušli u Kraljevinu SHS kako bi se zaštitili od Talijana. Kao ''braća Srbi'' će ih pomoći u tom naumu!!!

Nervozni listonoša
07-11-2016, 16:51
http://www.maxportal.hr/obljetnice-prosle-su-23-godine-kako-je-armija-bih-srusila-stari-most-u-mostaru/

OBLJETNICE: Prošle su 23 godine kako je Armija BiH srušila Stari most u Mostaru

Muslimani srušili stari most da bi napravili još stariji!!!

Nervozni listonoša
10-11-2016, 17:44
http://narod.hr/kultura/10-studenoga-1991-bogdanovci-hrabrost-kojoj-se-premalo-govori

10. studenoga 1991. Bogdanovci – hrabrost o kojoj se premalo govori

Bilo ovo maloprije i na HRT-u - u Kalendaru. Gdje su spomenuli izuzetno hrabar čin Hosovaca!!

Nervozni listonoša
11-11-2016, 17:34
http://narod.hr/kultura/11-studenoga-1997-alojzije-stepinac-proglasen-mucenikom

11. studenoga 1997. – Alojzije Stepinac proglašen mučenikom

Komunisti u Hrvatskoj i četnici o uskoro svetom zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Alojziju Stepincu - misle u dlaku isto!

Nervozni listonoša
12-11-2016, 23:51
http://narod.hr/kultura/12-studenoga-1955-umro-tin-ujevic-sto-pise-na-grobu-slavnog-pjesnika

12. studenoga 1955. umro Tin Ujević – što piše na grobu slavnog pjesnika?

Tin Ujevic jedan od najvecih sinova Imotske krajine i nase domovine Hrvatske.
Jednom zgodom Krleza mu rece: gdje si pijanico svih pijanica, a Ujevic njemu, gdje si zastavo svih boja... sve jasno.
Pocivaj u miru.

" Hrvatskim mučenicima "

O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,

i da li kojim rodom krvca vaša rodi!

Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi,

dok smrt je blizu gluha našeg plemena!

A kukavan je Hrvat novog vremena,

te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.

Ne opiruć se klanju — krotko janje — hodi

i ne zna zbacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!

Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu

sve žrtve vam i mučeništva budu?

Da, roditi će rod od slavnog sjemena!

A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre

da spale sve, i grom da ropski narod satre!

Nervozni listonoša
15-11-2016, 11:31
http://www.slobodnadalmacija.hr/dalmacija/split/clanak/id/450219/proslo-je-25-godina-otkad-se-split-probudio-pod-kisom-granata-protagonisti-povijesne-bitke-otkrivaju-kako-je-grad-spasen-od-razaranja

Prošlo je 25 godina otkad se Split probudio pod kišom granata: protagonisti povijesne bitke otkrivaju kako je grad spašen od razaranja

Da se ne zaboravi!!!

Nervozni listonoša
16-11-2016, 11:31
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/sjetite-se-na-ponosne-dane-na-danasnji-dan-prije-cetiri-godine-generali-gotovina-i-markac-pusteni-na-slobodu-video-973519#axzz4PnBoJj8g

HRVATSKA JE PLAKALA OD SREĆE

SJETITE SE NA PONOSNE DANE: Na današnji dan prije četiri godine generali Gotovina i Markač pušteni na slobodu! (VIDEO)



Meni osobno nakon ''Oluje'' najdraži trenutak u životu - naravno da je vezan za Hrvatsku!

Bobani
21-11-2016, 17:05
Tin Ujevic jedan od najvecih sinova Imotske krajine i nase domovine Hrvatske.
Jednom zgodom Krleza mu rece: gdje si pijanico svih pijanica, a Ujevic njemu, gdje si zastavo svih boja... sve jasno.
Pocivaj u miru.

" Hrvatskim mučenicima "

O gdje je plod od vašeg slavnog sjemena,

i da li kojim rodom krvca vaša rodi!

Jer roblje još smo, snijuć samo o slobodi,

dok smrt je blizu gluha našeg plemena!

A kukavan je Hrvat novog vremena,

te pušta da ga stranac k stalnoj smrti vodi.

Ne opiruć se klanju — krotko janje — hodi

i ne zna zbacit groznog ropstva bremena.

Al vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!

Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu

sve žrtve vam i mučeništva budu?

Da, roditi će rod od slavnog sjemena!

A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre

da spale sve, i grom da ropski narod satre!

Nervozni listonoša hvala ti na ovom prilogu i pjesmi Tina Ujevića. Ovim prilogom si izvukao iz prošlosti i zaborava ovu lijepu hrvatsku rodoljubnu pjesmu Tina Ujevića. Mnoge naše hrvatske prošlosti se iz nekog vidljivog ili nevidljivog STRAHA ne iznose iz naše hrvatske prošlosti, pa se tako za mnoge i značajne hrvatske povijestne stvari ne zna. Prilažem jedan link. Ako se slučajno ne otvori, klikni na isti pa ćeš znati o čemu se radi. Pozzzzzzz.
Darko Šime Tolić ispjevao pjesmu za “U” NA FES GRANICA NA DRINI ...
otporas.com/hrvatski-bosnjaci

Nervozni listonoša
28-11-2016, 12:53
http://narod.hr/kultura/28-studenoga-1991-akcija-papuk-91-oslobodena-zapadna-slavonija

28. studenoga 1991. akcija Papuk ’91 – kako je oslobođena Zapadna Slavonija

Sad je jasno da je najprije trebalo napraviti ''završni obračun'' sa skoro pola ''naših''.

Da je to napravljeno na vrijeme danas ne bismo imali čudnovatog kljunaša od države.


http://narod.hr/kultura/28-studenoga-1991-poginuo-ibrahim-abushaala-gadafi-tko-jedan-zapovjednika-obrane-lipika

28. studenoga 1991 poginuo Ibrahim Abushaala Gadafi – tko je bio jedan od zapovjednika obrane Lipika

Nervozni listonoša
01-12-2016, 10:32
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kako-smo-nepromisljeno-uletjeli-u-prvu-jugoslaviju-978504#axzz4RZp1YdTK

Kako smo nepromišljeno ‘uletjeli’ u prvu Jugoslaviju

Spletom političke gluposti i nešto malo - nesretnih okolnosti!

Nervozni listonoša
05-12-2016, 12:16
5. prosinca 1918. Prosinačke žrtve – tko su bili orjunaši iz obitelji Anđelinović?

Pokolj u Zagrebu naredio je Hrvat dr. Grgo Anđelinović, rođeni brat djeda Vesne Pusić. Obitelj Anđelinović sa Hvara – tri brata Grgo, Danko I Berislav – bila je poznata po izrazito antihrvatskom i projugoslavneskom (prosrpskom) djelovanju, a pokoljem na na centralnom gradskom trgu u Zagrebu dr. Anđelinović se pohvalio u beogradskoj Skupštini riječima: „Ponosim se svojim krvavim rukama!“

Na današnji dan 5. prosinca 1918. naoružani žandari na glavnom gradskom trgu Jelačić placu u Zagrebu sa krovova zgrada mitraljezima su nemilosrdno pobili, prema službenim verzijama 17 Hrvata i ranili stotine drugih. Broj ubijenih bio je navodno još veći.

Čim je zlosretnog 1. prosinca 1918. proglašena nova država, vidjelo se kakva će ona biti prema nesrpskim narodima, a osobito prema Hrvatima.

Zagrepčani, svjesni kako im je proslavom koju je organizirao u Zagrebu Srbin Svetozar Pribičević zapravo poručeno kako će Hrvati u Jugoslaviji biti građani drugog reda, u velikoj masi dolaze na tada već prazan trg Bana Jelačića, a pridružuju im se nenaoružani pripadnici 25. i 53. pješačke domobranske pukovnije iz Ilice.

No za njihovu je namjeru po svojim doušnicima doznao već ranije dr. Grga Anđelinović, netom imenovani šef policije u Zagrebu i razmjestio na kuće broj 6 i 21 tri mitraljeza. Kad je povorka građana došla na Jelačićev trg, istog trenutka na masu ljudi je s krovova otvorena vatra, bez milosti ili znaka upozorenja.
Trg se napunio krvavim tijelima.

A evo što je doktor Grga Anđelinović sam rekao o svojoj ulozi u pokolju 5. prosinca. Zagrebački časopis “Riječ” u broju od 30. travnja 1921. prenio je njegov govor u beogradskoj Skupštini održan 26. travnja iste godine. Oštro napadajući hrvatske pravaše da nerado gledaju na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušavaju isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj, Anđelinović se isprsio: “Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari!” Na to mu je glas iz publike, aludirajući na prosinačke žrtve, dobacio: “Vi u tome imate prakse.” Anđelinović je odgovorio: “Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim!“

Tko su orjunaši Anđelinovići – ciljevi i djelovanje orjune?

Hrvatska je u svojoj povijesti uvijek imala u politici, kulturi i javnom djelovanju prisutne ljude koji su djelovali izrazito antihrvatski. Žalosna činjenica je da dobar broj njih nije samo dolazio iz redova stranaca ili nacionalne manjine Srba, već i od domicilnih Hrvata. Taj kontinuitet antihrvatskog djelovanja nije prekinut do današnjeg dana.

Tri brata Anđelinović – Grgo, Berislav i Danko (djed Vesne Pusić) – samo su tipski primjer tog djelovanja:

Grgo Budislav Anđelinović osim što je naredio pokolj Hrvata u Zagrebu bio je jedan od osnivača Jugoslavenske demokratske stranke, potom ministar u vladi dr. Antona Korošeca, pa veleposlanik Jugoslavije u Pragu i Beču. Bio je orjunaš i režimski političar, te osoba od povjerenja srbijanske političke elite i kralja osobno. Godine 1941. bježi u inozemstvo i tijesno surađuje s četničkim krugovima, najpoznatije mu je prijateljstvo s popom Đujićem, pa nije čudno da piše za kanadske četničke „Novosti“. (Više pročitajte ovdje.).

Zanimljivo je da se, za razliku od tisuća Hrvata koji su bježali iz Jugoslavije i pobijeni u tom zbjegu, slobodno vratio u Jugoslaviju gdje je i umro u Splitu.

Drugi brat Danko Anđelinović, djed Vesne Pusić, bio je aktivni član Jugoslovenske demokratske stranke, a u 2. svjetskom ratu surađivao je s četnicima Ilije Trifunovića i talijanskim okupatorom.

Uvidom u „Zbornik dokumenata „Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji” (Split 1982.), dolazi se do zaključka da se Danko Anđelinović, nakon proglašenja NDH, skrasio u Splitu, gdje je kao bliski suradnik četničkoga vojvode Ilije Trifunovića Birčanina, kojega je osobno Draža Mihailović imenovao komandantom svih četničkih snaga u Lici, Dalmaciji, Hercegovini i Zapadnoj Bosni, odnosno na području talijanske okupacijske zone u NDH, uživao punu zaštitu talijanskih fašista. Četnički štab u Splitu, gdje je djelovao Danko Anđelinović sa Đurom Vilovićem (bliskim suradnikom Draže Mihajlovića) bio je na Solinskoj cesti br. 56.

Međutim, pred samu kapitulaciju Italije ORJUN-aši i četnici na području Splita i Dalmacije podijelili su se na protalijansku i protutalijansku frakciju.

Zahvaljujući toj podjeli Danko Anđelinović, kao i dobar dio dalmatinskih četnika, približava se partizanskom pokretu, dok Đuro Vilović ostaje vjeran Draži Mihailoviću, zbog čega je suđen i strijeljan zajedno sa svojim ideološkim uzorom. (Više pročitajte ovdje)

Za svoga djeda dr. Danka Anđelinovića prof. dr. Vesna Pusić tvrdi da je bio poznati “hrvatski pjesnik”, a zapravo je bio ne samo odvjetnik već i “pjesnik jugoslavenskog velikosrpstva te se implicite proglasio Srbinom. On nikad nije opisao hrvatskog čovjeka, uvijek su Zagorci ili Dalmatinci.” Više pročitajte ovdje.

Tu je još i treći brat Berislav Anđelinović, orjunaški batinaš i ubojica. On je 1922. osobno ubio pravnika Šnidarića, a dvije godine poslije Marka Zovku i za to zlodjelo nagrađen mjestom izaslanika za tisak u washingtonskom veleposlantvu. Idejni je pokretač časopisa splitkih orjunaša „Pobeda“.

U ožujku 1922. utemeljuje zagrebačku organizaciju Orjune (dr. Bero Anđelinović kao oblasni čelnik, dr. Aleksandar Štulhofer, inž. Ilija Čavlina, dr. Dane Anđelinović, dr. Grgo Anđelinović) – “u Zagrebu je Orjuni naročito težak teren. Retki su koji je podupiru” – a 25. ožujka izvodi prvi oružani napad na sudionike zabave “u prostorijama separatističkog Hrv. Sokola. U borbi su se naročito istakli B. Angjelinović, Lj. Belošević, E. Bulat, Gjuro Betner, Dalibor Bonači i dr.” Tom progodom dr. Berislav Anđelinović je ubio Matu Zovka.

Prosinačke žrtve samo su dio teškog križa koji Hrvati nose od stvaranja Jugoslavije od strane domaćih izdajnika Hrvata. Njihovo djelovanje nije nikada prestalo, a posebno se očitovalo u periodu od 2000-2015. kada su sustavno pokušali ponovno Hrvatima nametnuti biljeg koljača i ubojica, agresora na Bosnu i Hercegovinu, lažnih branitelja i vječnih ustaša. Čak su tražili zabranu proslave Oluje na temelju lažiranih dokumentarnih filmova ili izvješća paprapolitičkih nevladinih udruga u interesu neoorjunaštva. Istovremeno su i pravno i politički i medijski progonili branitelje i vukovarske borce zbog ćiriličnih ploča, te tako još jednom nakon genocida u Domovinskom ratu pokušali okrenuti povijest u željenom smjeru nabijanja sindroma krivnje i šutnje radi vlasti nad hrvatskim narodom.

Izvor: narod.hr/hkv.hr

Nervozni listonoša
13-12-2016, 12:19
http://www.24sata.hr/news/lav-sa-soce-hrvatski-general-kojeg-slovenci-nisu-zaboravili-502896?utm_campaign=Partnerski+portali&utm_medium=Widget&utm_source=Vecernji

Lav sa Soče: Hrvatski general kojeg Slovenci nisu zaboravili


Svetozar Borojević - je rođen na današnji dan - 13.12.1856. u Kostajnici!

NorthStand
13-12-2016, 12:58
rođen 7 dana nakon mog rođendana moj je 5.12 ne čudi me što je bio dobar zapovijednik čim je strijelac, ovakve ljude se povijesno zanemaruje na uštrb "antifa".


http://www.youtube.com/watch?v=Efaq1_yc61A

Nervozni listonoša
13-12-2016, 13:13
http://narod.hr/kultura/13-prosinca-1991-vocin-seseljevci-masakrirali-hrvate-a-seselju-nagradu-sloboda

13. prosinca 1991. Voćin – šešeljevci masakrirali Hrvate, a Šešelju za nagradu sloboda


http://www.icv.hr/2016/04/iz-virovitickog-lista-procitajte-potresna-svjedocanstva-zlocina-vocinu/

Iz Virovitičkog lista: Pročitajte potresna svjedočanstva zločina u Voćinu…

Ma nezanemaruje se samo ljude - nego i čitave događaje, kao recimo ovaj......

Da su to uradili Hrvati - bilo bi udarano na sva zvona - kao slučaj obitelji Zec!

Nervozni listonoša
15-12-2016, 13:00
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/cetnici-zaklali-pet-casnih-sestara-te-im-tijela-bacili-u-drinu-983169/#axzz4RZp1YdTK

Četnici zaklali pet časnih sestara te im tijela bacili u Drinu

O ovome ''antifašisti'' šute - koliko god se to može!

Inkvizitor
15-12-2016, 17:07
Da se sjetimo ovog jezivog zločina nad radnicima Hidroleektre u Alžiru 1993-će godine.


23. OBLJETNICA POKOLJA HRVATSKIH RADNIKA U ALŽIRU

STJEPAN GOTOVAC, r. 28. veljače 1945. u Budišnjoj Ravni. Otac Andrija i majka Vida r. Čavar. Supruga Jela r. Šimunović, r. 1. siječnja 1959., sin Marinko r. 11. studenoga 1975. i kći Marijana r. 5. studenoga 1985. S obitelji živio u Rodoču kod Mostara. Kao minera zagrebačke Hidroelektre s još 11 radnika hrvatske nacionalnosti zaklali ga islamski teroristi iz terorističke skupine Ali Dallas Benrekia 14. prosinca 1993. na gradilištu Chiffa-Harbilu kod alžirskog grada Tamesguida iz osvete za ubijene muslimane u BiH. Pokopan u katoličkom groblju u Rodoču kod Mostara.

Pored Stjepana Gotovca ubijeni su: Stipe Bijelić (29), Damir Bosnić Kovačić (57), Šime Brajković (38), Vladimir Car (62), Pejo Crnogorac (46), Nikola Cvitić (25), Ivan Ratkić (37), Ratko Subotić (46), Nikola Sundač (47), Jure Šoštarić (39) i Zoran Vujko (33). Teško su ranjeni Marko Konfort (43) i Goran Matković (29)



https://scontent-frt3-1.xx.fbcdn.net/v/t1.0-9/15542051_1212874062100849_410374450887330454_n.jpg ?oh=984773d9e0fabaf75e86e2b1b8544216&oe=58E21B35


Mučenici počivali u miru Božjem.

Nervozni listonoša
26-12-2016, 18:54
http://www.dnevno.hr/domovina/stefanje-1991-oslobodeno-bucje-mjesto-gdje-je-najmladi-logoras-imao-samo-4-godine-986164/#axzz4TsFuIBu7

ŠTEFANJE 1991: Oslobođeno Bučje, mjesto gdje je najmlađi logoraš imao samo 4 godine

Treba naglasiti da se u Bučju nalazio zloglasni sabirni logor, a procjenjuje se da je u njemu bilo bilo zarobljeno između 200 i 250 osoba.

Bobani
28-12-2016, 19:24
IN MEMORIJAM 57ME OBLJETNICE SMRTI POGLAVNIKA N.D.H. DRA. ANTE PAVELIĆA.

IN MEMORIAM POGLAVNIKU NDH DRU. ANTI PAVELIĆU!
http://otporas.com/in-memorijam-57-obljetnice-smrti.../

Cleopatra
29-12-2016, 13:41
https://youtu.be/uwsr7b-lA6M?t=210

sve se bojim kako bi se danas ovako pjevala himna u saboru, e ali to su fašisti i rasisti, nećemo to hoćemo ove antifa idiote koji nisu u stanju ni spomenut hrvate jednom godišnje.

Bobani
31-12-2016, 02:16
https://youtu.be/uwsr7b-lA6M?t=210

sve se bojim kako bi se danas ovako pjevala himna u saboru, e ali to su fašisti i rasisti, nećemo to hoćemo ove antifa idiote koji nisu u stanju ni spomenut hrvate jednom godišnje.

Cleopatra Bog te poživio! To je točno. Mene srce boli, moje hrvatsko srce kojeg mnogi ne razumije, pa čak neki i s ovog Foruma samo zato što zagovaram vrline, vrijednosti, uljudnost, povijest i žrtve onih Hrvata koji su sve od sebe dali za dobrobit hrvatskog naroda i u obrani Hrvatske Države.
Želim ti Sretnu Novu 2017 Godinu!

Ovaj opranog mozga Bernardić nema pojma o čemu on govori. Istina je da na malđima svijet ostaje, ali taj mlađi svijet treba zanti gdje je ISTINA a gdje je LAŽ. Istina je kod Hrvata a LAŽ je kod Jugoslavena, Točka!
HRVATIMA - KRALJICA MIRA JE NAŠA HRVATSKA!
http://otporas.com/hrvatima-kraljic…je-nasa-hrvatska/

Nervozni listonoša
07-01-2017, 10:56
http://narod.hr/kultura/7-sijecnja-1913-roden-franjo-glaser-slavni-golman-branio-ndh-reprezentacije-obje-jugoslavije

7. siječnja 1913. rođen Franjo Glaser – slavni golman koji je branio za NDH i reprezentacije obje Jugoslavije


http://narod.hr/kultura/7-sijecnja-1992-jeste-li-znali-da-pilot-jna-osuden-15-godina-zatvora-italiji

7. siječnja 1992. – jeste li znali da je pilot JNA osuđen na 15 godina zatvora u Italiji?

Eto da se podsjetimo kako su Srbi slavili pravoslavni Božić davne 1992., godine.

Humphrey
12-01-2017, 20:38
http://narod.hr/kultura/12-sijecnja-1995-franjo-tudman-medunarodne-snage-unprofor-moraju-otici-iz-hrvatske


Na današnji dan 12. siječnja 1995. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman donio je i obavijestio hrvatsku javnost sa povijesnom odlukom – međunarodne snage UNPROFOR-a koje su bile na okupiranim područjima pod vlašću Srba moraju otići iz Hrvatske.

Kad je Hrvatska imala predsjednika.

Nervozni listonoša
13-01-2017, 19:10
http://narod.hr/kultura/gvozdansko-junacki-hrvati-branili-kriz-slobodu-do-posljednjeg-zivog-vojnika

Gvozdansko – kako su junački Hrvati branili križ i slobodu do posljednjeg živog vojnika?

A mi učili o turskom vazalu Srbinu kraljeviću Marku, kao junaku - koji se tuko sa Musom Kesedžijom i imo vjernog konja Šarca sa kojim je i vino pio!

Nervozni listonoša
13-01-2017, 19:14
http://narod.hr/kultura/13-sijecnja-1992-zapaljena-crkva-maljkovu-sokantni-podaci-unistenju-katolickih-objekata-domovinskom-ratu

13. siječnja 1992. zapaljena crkva u Maljkovu – šokantni podaci o uništenju katoličkih objekata u Domovinskom ratu


http://narod.hr/kultura/13-sijecnja-1992-vatikan-priznao-hrvatsku-zanimljiv-povijesni-pregled-dubokih-veza-hrvata-katolicke-crkve

13. siječnja 1992. Vatikan priznao Hrvatsku – zanimljiv povijesni pregled dubokih veza Hrvata i Katoličke crkve

Treba se prisjetiti - uvijek!

Nervozni listonoša
19-01-2017, 18:31
http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/oca-i-sinove-su-pobili-majku-i-djete-zaklali-a-danas-slobodni-setaju-hrvatskom/

Oca i sinove su pobili, majku i djete zaklali, a danas slobodni šetaju Hrvatskom

Supružnici Drago i Nevenka Čengić i njihovo dvoje djece Slobodan (11) i Goran (4) iz Ervenika kraj Knina bešćutno su, na današnji dan prije 25 godina, likvidirali srpski teroristi. Nakon što su ih ubili, spalili su im tijela i kuću.

O ovakvim slučajevima se malo piše i još manje zna u Hrvatskoj!


http://hu-benedikt.hr/?p=82496

ANTE GUGO: ‘Lažni mirotvorci ipak zaboravili obljetnicu ubojstva obitelji Čengić’

Nervozni listonoša
22-01-2017, 12:24
GODIŠNJICA AKCIJE ZA PAMĆENJE

AKCIJA ‘MASLENICA’: 5000 Arkanovih ‘Tigrova’, ‘Knindži’, ‘Martićevaca’ i ‘Niških specijalaca’ – poraženo do koljena

U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube.

Hrvatska vojska i policija 22. siječnja 1993. započele su ograničenu ofenzivnu operaciju kodnog naziva “Gusar”;. U samo tri dana oslobođena je tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa. Oslobođen je cijeli prostor na potezu Maslenica – Zadar, od Rovanjske, Maslenice, Posedarja, Novigrada, Pridrage, Škabrnje, Islama Latinskog, Kašića pa do Zemunika i tamošnje zrakoplovne luke. Cilj akcije bilo je stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime bi se prekinula dugotrajna prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su dotada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna-Žigljen. Ipak, briljantna pobjeda vrlo se lako mogla pretvoriti u strašan poraz.

Iako isprva iznenađene, snage pobunjenih Srba uz pomoć dobrovoljaca iz Srbije krenule su u žestoki protunapad. Sljedećih mjesec dana trajale su strahovite borbe, no hrvatski branitelji, posebice iz gardijskih brigada i jedinica Specijalne policije, rijetko su viđenom požrtvovnošću, usprkos znatnim žrtvama, uspjeli odbiti odlučne protuudare neprijatelja i nanijeti mu vrlo velike gubitke. Maslenica je po mnogočemu bila prekretnicom i jednom od najodlučnijih bitaka Domovinskog rata. Kako su pripadnici 4. GBR i 3.GBR uz veliki napor i gubitke uspjeli obraniti Kašić i zadržati velikosrpske snage na glavnom pravcu njihovog protuudara, neprijatelj uvidjevši da tu neće proći, pregrupiravši se prebacuje težište napada prema Novigradu. Budući da više na terenu nije imao odmornih snaga koje bi mogao ubaciti na taj slabo pokriven prostor Gotovina se odlučuje na ubacivanje prekaljene elitne postrojbe 1.pb 2 GBR „Crne mambe“. S „Crnim mambama“ Gotovina je u potpunosti „pogodio“, ne samo zato jer se imao priliku uvjeriti u njihove sposobnosti na Livanjskom bojištu, već i stoga jer su „Mambe“ upravo prije akcije Maslenica povučene s Dubrovačkog ratišta. Višemjesečnim ratovanjem na Dubrovačkom ratištu „Mambe“ su bili naviknuti na krševit teren djelujući u teškim i surovim uvjetima.

Uvođenje postrojbe s takvim iskustvom bio je pun pogodak pogotovo nakon što se pokazalo da je postrojba nenaviknuta na takav teren (3.pb 3.GBR) uvođenjem u borbu odmah po dolasku pretrpjela iznimno velike gubitke. Uistinu, snage 2.GBR stigle su u posljednji trenutak za spas Novigrada. Zapovjedništvo 2.GBR 8. veljače izdalo je zapovijed o formiranju Taktičke grupe pod zapovjedništvom Borisa Jacovića. Nositelj Taktičke grupe bila je 1.pješačka bojna „Crne mambe“ ojačana izvidničkim vodom izvidničke satnije brigade, Vodom BVP-a i pješaštvom iz OKB-a brigade, Mješovitim protuoklopnim vodom, raketnim vodom brigadne protuzračne obrane i ojačanom satnijom 2 pješačke bojne „Banijska oluja“ iz Siska, dok im se po dolasku u Novigrad priključuju i Vange iz Pule. Dio opreme i ljudstva upućen je cestovnim putem prema Zadru, a 9. veljače većina ljudstva prebačena je u ranojutarnjim satima helikopterima iz Trstenika u zadarsko zaleđe. Odmah po dolasku održan je noćni sastanak s Gotovinom koji je Jacoviću prenio da se ide za Novigrad i da nije siguran kakvo je tamo stanje.

Kako su “mambe” impresionirale svojom opremljenošću…

O utjecaju dolaska „Mambi“ na moral premorenih i iscrpljenih sudionika akcije najbolje svjedoči izjava Danijela Kotlara zapovjednika 7. Domobranske pukovnije:

“I tad sam ugledao dva defendera na čelu kolone vozila, a iz njih izlaze fino obučeni vojnici, čisti, obrijani, to je najljepši prizor u mom životu, dakle kao da su došli američki marinci“. Na upit njihovog zapovjednika Jacovića „kakva je situacija“, odgovorio sam: „crta samo što nije pukla, ukoliko odmah ne dođete preuzeti položaje ovo se neće sačuvati“. Položaji su preuzeti zaista u doslovno zadnji trenutak jer već nakon par sati grupa od 30-ak četnika ništa ne sluteći prilazi cestom prema Novigradu. Ta grupa je u potpunosti potučena od trojice „mambi“ i tada u stvari počinje pravi pakao za obje strane. „Mambe“ 11.veljače kreću u napad da bi ostali dijelovi Tg-a lakše preuzeli položaje i tada uviđaju koga zapravo imaju ispred sebe. Nisu to bili mobilizirani domaći četnici već sve ono najelitnije što je velikosrpska vojska u tom trenutku imala.

5.000 Arkanovih “Tigrova”, “Knindži”, “Martićevaca” i “Niških specijalaca” – poraženo do koljena

U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube. Po dokumentima i izvješćima zarobljenima u „Oluji“ utvrđeno je da su na potezu od Kašića do Novigrada bile skoncentrirane sve najbolje srpske postrojbe: „Niški specijalci“ tzv. JSO , „Vukovi“ s vučjaka, Arkanovi „Tigrovi“, “Kninđe“ kapetana Dragana, Martićevci i mnogi drugi. Omjer snaga koje su se borile oko Novigrada bio je 10:1 u korist neprijatelja kojih je prema dokumentima bilo oko 5 tisuća. U tom silovitom okršaju „Crne mambe“ su izgubile neke od svojih najboljih ljudi pogibijom zapovjednika 1. satnije Dragutina Naglaša, zapovjednika voda Vlade Brebrića, teškim ranjavanjem dozapovjednika 1. Satnije Ivice Šafarića i zapovjednika voda Ivice Mužića. U borbama slijedećih dana pogibaju pripadnik “mambi“ Marijan Mikulin i pripadnici OKB-a Boris Krivačić i Ivan Cindrić. Borbe su se intenzivno vodile gotovo danonoćno punih dva tjedna. Tih dana za „mambe“ nije bilo spavanja jer su četnici noću povremeno ispaljivali minobacačke projektile 120mm bez upaljača što je stvaralo neugodnu tutnjavu u zraku. Narednih dana lukavim potezom zapovjednika Jacovića „mambe“ su neprijatelju stvorile prividan koridor u koji su i ušli, a onda bili dočekani strašnom vatrom pješaštva, minobacačke bitnice i VBR-a, o čemu svjedoči jedan od četničkih zapovjednika: “Moji se ljudi nisu htjeli predati, izginuli su do zadnjeg“. Nakon tog poraza neprijatelj je izgubio motiv ponajviše zato jer su preko svojih obavještajnih kanala već treći dan po dolasku „Crnih mambi“ saznali brojno stanje i čak poimence navedenu formaciju svih koji brane Novigrad. Nemogućnost napredovanja i porazi u direktnom sukobu su toliko demoralizirali velikosrpske najelitnije postrojbe da su se zbog strašnih gubitaka, pogibije i ranjavanja nekih zapovjednika, suočeni s dezerterstvom mobiliziranih snaga i međusobnim obračunima odlučile povući. Tim njihovim povlačenjem završene su teške borbe, a dostignute linije su se očuvale do vojno-redarstvene operacije „Oluja“. Uz dužno poštovanje svim postrojbama angažiranima u zaustavljanju velikosrpskog protuudara kojim je prijetila opasnost proboja skroz do Zadra, posebno su se nadljudskim naporima izloženi istaknuli pripadnici 4.GBR, 3.pb „Kobre“ 3.GBR i 1.pb “Crne mambe“ 2.GBR.

dnevno.hr

Srpski fašisti - ''dobili po tamburi''.
To im je bila samo najava što ih čeka ako se ne urazume
Traktorijada Knin - Beograd.
Ali oni nisu izvukli nikakvu pouku iz ove lekcije.
Naprotiv!

Nervozni listonoša
23-01-2017, 11:55
Operacija Maslenica - prigodni filmčić!


http://www.youtube.com/watch?v=viuMGW1PKl0

philly
23-01-2017, 14:19
Di je nesta cili dokumentarac na jubito?
Srića ima bar ono dokumenata i svjedočanstava na netu, zalipia san ja link na temi Maslenica

Nervozni listonoša
28-01-2017, 12:27
http://www.dnevno.hr/domovina/operacija-peruca-hrvatska-vojska-oslobodila-branu-i-sprijecila-srpski-pokusaj-potapljanja-doline-cetine-995182/#axzz4Wnqi13im

Operacija Peruća – Hrvatska vojska oslobodila branu i spriječila srpski pokušaj potapljanja doline Cetine

Zbog osvete radi poraza u akciji Maslenica srpska vojska zauzela je branu Peruća protjeravši kenijske snage UNPROFOR-a

Nervozni listonoša
30-01-2017, 10:46
NEKAŽNJENI ZLOČIN

DAN KAD JE TOVARNIK PLAKAO: Za barbarska ubojstva 75 osoba još nitko nije odgovarao!

DAN KAD JE TOVARNIK PLAKAO: Za barbarska ubojstva 75 osoba još nitko nije odgovarao!

U selu Tovarniku, na krajnjem hrvatskom istoku, sutra 31. siječnja obilježit će se spomen na dan kada su 1998. godine na tamošnjem groblju pokopani posmrtni ostaci 48 Tovarničana, ekshumiranih iz masovne grobnice nakon agresije 1991. Taj je datum nazvan Dan kada je Tovarnik plakao. Tovarnik je prije 26 godine dao veliku žrtvu u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske. Njihova imena nalaze se na spomen-obilježju i trajno podsjećaju na žrtvu koju su podnijeli.

Vođeni suludom i genocidnom idejom o stvaranju Velike Srbije, čije bi zapadne granice bile Virovitica-Karlovac-Karlobag, združene vojne postrojbe tzv. JNA, paravojnih postrojbi iz Srbije i domaćih četnika, slomile su 22. rujna 1991. malobrojnu i slabu obranu sela, nakon čega je započelo sustavno i plansko ubijanje, mučenje, pljačkanje i raseljavanje hrvatskog i nesrpskog stanovništva.

Srpski nacisti uveli bijele vrpce

Ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni župnik vlč. Ivan Burik, koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina proveo u Tovarniku. Dio mještana odveden je u logore u Srbiju, najviše u Begejce i Sremsku Mitrovicu.

Nakon okupacije Tovarnika svi Hrvati su morali nositi bijele trake oko ruke i imati bijele plahte na kući. Policijski sat je vrijedio samo za Hrvate.

Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na generala tzv. JNA Dušana Lončara (74) bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade tzv. JNA?

Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika već dugi niz godina upozorava hrvatske institucije i hrvatsku javnost da je general Dušan Lončar bio je nadređeni zapovjednik i pripadnicima TO – a iz Valjeva, Tovarnika, Lovasa i tzv. milicije ‘SAO Krajine’ koji su odgovorni za stravična razaranja, mučenja, silovanja, ubijanja, odvođenja u logore kao i progon mještana Tovarnika u kojem je pod njegovom komandom gore navedenih postrojbi nakon okupacije sela od kraja rujna do studenog 1991. godine ubijeno 75 osoba.

General Dušan Lončar nije ništa poduzeo da ih u tome spriječi, što je bilo protivno normama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava za čiju primjenu je bio odgovoran, niti je poduzeo mjere kažnjavanja počinitelja.

Za barbarska ubojstva 75 osoba u Tovarniku još nitko nije odgovarao!

Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 23. travnja 2012. objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu kojom su za počinjenje ratnog zločina 1991. u Tovarniku počinitelji osuđeni, ukupno, na sramotne 42 godine zatvora: za tri okrivljenika primijenjen je Zakon o općem oprostu, četiri okrivljenika oslobođena su optužbe zbog nedostatka dokaza, a sedam zločinaca osuđeno je na neprimjereno blage kazne. No najgore je što se nikome od neprovomoćno osuđenih na teret ne stavlja ni jedno ubojstvo u Tovarniku.

Sramotno je da optužnica za ratni zločin u Tovarniku nije „namjerno“ obuhvatila najodgovornije. Tu prije svega mislimo na zapovjednike tzv. JNA i milicije tzv. SAO Krajine, prije svih na generala Dušana Lončara, komandanta 2. Proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, Borislava Bogunovića, ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, Savu Ivanovića zamjenika zapovjednika logora u Tovarniku, komandira tzv. milicije SAO, Željka Krnjaića, dr. Vojislava Stanimirovića, njegovu suprugu dr. Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin.

U 15 sati krenuti kolona sjećanja ispred spomen-obilježja u dvorištu općinske zgrade, a kretat će se prema Groblju Sv. Križa. Tamo će polaganjem cvijeća, paljenjem svijeća i molitvom biti odana počast svim poginulim i nestalim mještanima Tovarnika.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

DNEVNO.HR

Nervozni listonoša
30-01-2017, 19:05
Vezano za post iznad!


http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/45711-general-jna-dusan-loncar-zapovjedno-odgovoran-za-barbarska-ubojstva-75-ljudi

General JNA Dušan Lončar zapovjedno odgovoran za barbarska ubojstva 75 ljudi

Nervozni listonoša
04-02-2017, 10:08
http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/danijel-borovic-heroj-domovinskog-rata-4-veljace-sam-ponovno-rodjen---465740.html

Heroj koji je ispisao povijest: ''Žalosno je da me nitko iz sustava nije kontaktirao''

Za Danijela Borovića malo tko zna (zato znamo svi o nekim drugim stvarima).

Ovo je kao ona davna sportska rubrika: ''Kucamo na vrata zaboravljenih asova''!

Nervozni listonoša
07-02-2017, 10:54
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/krivi-jer-su-katolici-i-hrvati-parizani-masakrirali-66-hercegovackih-franjevaca-997557/

KRIVI JER SU KATOLICI I HRVATI: Partizani masakrirali 66 hercegovačkih franjevaca

Nervozni listonoša
09-02-2017, 10:47
http://www.dnevno.hr/domovina/pokolj-u-medvidi-komsije-masakrirali-deset-clanova-hrvatske-obitelji-erstic-998308/

OSVETA ZA AKCIJU MASLENICA

POKOLJ U MEDVIĐI: ‘Komšije’ masakrirali deset članova hrvatske obitelji Erstić

Grunf
10-02-2017, 08:43
http://i0.wp.com/narod.hr/wp-content/uploads/2016/11/Stepinac_GK.jpg?w=800


Na današnji dan 1960. godine umro je voljeni hrvatski kardinal Alojzije Stepinac. Danas Katolička crkva u Hrvatskoj slavi Stepinčevo jer je toga dana umro blaženi Alojzije Stepinac. Alojzije Stepinac umro je u Krašiću, gdje je proveo zadnjih 8 godina života. Posljednje riječi tog voljenog hrvatskog blaženika bile su “Fiat voluntas tua – Budi volja Tvoja!” Prema svjedočanstvu prisutnih, umro je na današnji dan u 14 sati i 15 minuta. Podsjetimo, za vrijeme kućnog pritvora u Krašiću papa Pio XII. proglasio je Stepinca kardinalom. Prilikom Stepinčeve smrti zvonila su sva zagrebačka crkvena zvona, a na zvonicima su istaknute crne zastave. Sahranjen je u zagrebačkoj katedrali, gdje je njegov sarkofag svečano izložen iza glavnog oltara. Na ovaj dan mnogi Hrvati pohode grob voljenog kardinala. Izvor: narod.hr

http://narod.hr/kultura/10-veljace-1960-koje-bile-posljednje-rijeci-alojzija-stepinca-samrti

Nervozni listonoša
17-02-2017, 11:08
http://narod.hr/kultura/17-veljace-1994-poginuo-damir-tomljanovic-gavran-junak-kojim-tigrovi-plakali-mala-djeca

17. veljače 1994. poginuo Damir Tomljanović Gavran – junak za kojim su Tigrovi plakali kao mala djeca

Počivao u miru Božijem.

Nervozni listonoša
17-02-2017, 12:16
http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/proslo-je-25-godina-od-ruskog-priznanja-rh-ruski-veleposlanik-prvi-put-otkriva-pozadinu-dramaticnih-dogadaja-prije-nego-sto-su-razoreni-banski-dvori/5644767/

25. GODIŠNJICa RUSKOG PRIZNANJA RH

PROŠLO JE 25 GODINA OD RUSKOG PRIZNANJA RH Ruski veleposlanik prvi put otkriva pozadinu dramatičnih događaja prije nego što su razoreni Banski dvori

Kako vrijeme leti. A ovoga sa slike koji je uslikan sa Gorbačovim - inače kako su mu Srbi tepali ''Vožda'' - prodali su isti ti u Haag za 7 milijuna dolara.

To mu je valjda bilo za kaznu što nije uspio ostvariti veliku Srbiju?

Nervozni listonoša
17-03-2017, 09:56
http://narod.hr/kultura/17-ozujka-2002-umrla-ljubica-stefan-heroina-koja-iz-beograda-pisala-genocidnim-namjerama-srbije

17. ožujka 2002. umrla Ljubica Štefan – heroina koja je iz Beograda pisala o genocidnim namjerama Srbije

17. ožujka 2002. umrla je hrvatska povjesničarka i dobitnica priznanja izraelske države Pravednik medu narodima Ljubica Štefan. Njen plodni rad možda se najbolje može ilustrirati naslovom njene knjige objavljene 1999. godine ‘Istinom i činjenicama za Hrvatsku’.

Grunf
17-03-2017, 22:46
http://www.hrt.hr/media/tt_news/DN250GodinaDeklaracije.jpg.688x388_q85_crop_upscal e.jpg


Na današnji dan prije 50 godina, u časopisu Matice hrvatske Telegram objavljena je*Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Bio je to važan trenutak u razvoju hrvatske jezične i nacionalne samosvijesti.*

Svoj hrabar čin jezikoslovci, književnici, intelektualci platili su na različite načine, ako ne odmah, a onda nakon sloma Hrvatskog proljeća. Jugoslavenski komunistički režim Deklaraciju je osudio, a mnoge njezine potpisnike različitim šikaniranjem i progonom sankcionirao.

Deklaracija je sastavljena 9. ožujka 1967. u Matici hrvatskoj, a nju je potom prihvatila većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova i potpisao veći broj javnih i kulturnih djelatnika.*

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967.* Potpisalo ju je osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.

Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika -*Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić*i*Vlatko Pavletić, a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.

Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.

Predstavljanjem niza svojih izdanja objavljenih u prošloj godini Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje danas je obilježio, na samom kraju Mjeseca hrvatskoga jezika, pedesetu obljetnicu*Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika.

hrt.hr

kiša
20-03-2017, 13:34
Na današnji dan 1996 HVO je predao hidroelektranu Bočac, Mrkonjić grad...i kako smo tada bili primorani praviti ustupke na svoju štetu tako i dan-danas :(


http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/DRUSTVO/Potresno-svjedocanstvo-biskupa-Komarice-kako-su-1996.-britanske-trupe-tenkovima-protjerivale-Hrvate-iz-sela-Majdan

Nervozni listonoša
22-03-2017, 09:46
http://www.dnevno.hr/domovina/cetnici-po-drugi-put-osvojili-skabrnju-simbol-stradavanja-hrvata-u-dalmaciji-1010730/

OPERACIJA 'KAMELEON'

Četnici po drugi put osvojili Škabrnju – simbol stradavanja Hrvata u Dalmaciji

Nervozni listonoša
23-03-2017, 11:18
EVA ŠEGARIĆ

OTIŠLA JE I ‘MAJKA HRABROST’ IZ ŠKABRNJE: Ubojice njezine djece još nitko nije kaznio!

Kad je ovih dana umrla (i pokopana) Eva Šegarić (90) iz Škabrnje, u Hrvatskoj je trebao biti proglašen – dan žalosti! Međutim, nitko se nije sjetio ni da u Hrvatskom saboru za ovu Junakinju Domovinskoga rata oda i minutu tišine, kao što su primjerice (ni krivi ni dužni) to učinili kad je umro kontraverzni jugoslavenski pisac Predrag Matvejević, koji je u vrijeme rata dezertirao, dok je gospođa Šegarić ostala i borila se za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu – do zadnjega dana.

U vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata ostala je u svom selu, u Škabrnji, gdje je ratni zapovjednik bio časni i ugledni hrvatski ratnik Marko Miljanić. Kad su pripadnici zloglasne JNA 18. studenoga 1991. napali nevino stanovništvo, ovo je mjesto ostalo braniti mali broj Hrvata. Srpski ratni zločinci predvođeni zloglasnim Ratkom Mladićem tada su ubili, masakrirali, kako reče i sam Miljanić, na najstrašnije načine sve što je hrvatsko disalo. Među ostalim, ubijeni su suprug (Vice) i trojica sinova (Miljenko, Buda i Ivica) Eve Šegarić te još najmanje desetak članova njezine bliže i i šire obitelji. Dvojicu izmasakriranih tijela Evinih sinova na Žitniću majci je predao osobno krvnik Ratko Mladić.

Samo u jednom danu srbijanski četnici su u Škabrnji ubili 43 nevina Hrvata, pretežno djece, žena i staraca. Sad će netko odmah pitati: tko je dosad odgovarao za sva ta i druga zlodjela u ovom malom, junačkom hrvatskom mjestu nedaleko Zadra, tim prije što svakodnevno slušamo i čitamo kako se sudi, osuđuje i podmeće hrvatskim braniteljima? Odgovor je vrlo jednostavan – nitko!

U školama nitko i ne zna tko je Eva Šegarić, baš kao što više „nitko“ i ne zna tko je bila – Kata Šoljić, koja je u Domovinskome ratu izgubila četiri sina i također veliki broj članova svoje obitelji u Vukovaru.

Sve u svemu, hrvatske majke su bile i ostale iznimne junakinje Domovinskoga rata, ali ni Kata Šoljić, a sada ni Eva Šegarić nisu mogle dobiti ni minutu tišine u Hrvatskom saboru, a kamoli nešto veće i značajnije.

Predlažemo da se po imenu Eve Šegarić, ako ništa drugo, barem u Škabrnji nazove Osnovna škola, koja sada nosi ime po Vladimiru Nazoru, ili da se o njezinu životu snimi igrani film(barem za to (zar ne g. Hribar?) ima novaca!).

Ovaj tekst je iz Dnevno.hr.

Nekako mi ga je bilo prikladno staviti u ovu temu jer je jučer bila godišnjica drugog ''pada Škabrnje'' u ruke srpskih fašista.

S obzirom da nam državu vode u razne liberale i demokrate (''demokršćane'') prerušeni jugofašisoidni crveni kmeri nije ni čudo da se o herojima i heroinama iz domovinskog rata, kao što je bila i majka i supruga Eva Šegić, malo ili gotovo pa ništa i ne zna.

A zašto je to tako?

Pa zato što to tako hoće ljudi koji kao vode ovaj narod i državu, a u biti niti vole svoj narod niti vole državu na čijem su čelu.

Čak što više mnogi se i nisu borili za Hrvatsku kad se čupala iz šugoslavenske federacije, a velika većina njih je navijala da Hrvatska i Hrvati izgube taj rat i da im šugoslavija ostane na životu.

Danas kada su se silom prilika ipak našli sa svojim bijednim životima u omraženoj im NDH-a ne žale niti malo svoga truda i znoja da je što više popljuju, kako prema unutra, tako još i više prema vani i prikažu je kao eto nekakvom fašističkom tvorevinom koja samo ''žali Bože'' što postoji.

Da apsurd bude veći - za tu svoju nečasnu i podlu rabotu su itekako dobro plaćeni, pa možemo slobodno reći, da je Hrvatska jedinstven državni slučaj u svijetu čije instituciju financiraju moralne ništarije koje ju pljuju.

I ne samo to - nego im nedovoljno to koliko ih se plaća - pa još i otvoreno kradu, a da pritom ''državotvorni Hrvati'' žmire ne na jedno nego na oba oka.

Ukoliko se netko i usudi pa skrene pozornost na drske lopove - onda oni krenu sa orkestriranom dernjavom kako se eto u Hrvatskoj povampirio nacifašizam (ili ti ga ustaštvo).

Mora se priznati jedinstvena metoda lopova u Hrvatskoj kojom štite sami sebe - jer oni kao ''antifašisti'' ni po kojem aršinu lopovi ne mogu biti.

Po njima su lopovi samo - oni drugi koji se ''antifašistima'' ne izjašnjavaju.

Nervozni listonoša
25-03-2017, 22:00
http://hu-benedikt.hr/?p=87670

25. ožujka 1991. Karađorđevo – razbijen mit iz haškog svjedočenja Mesića o dogovoru Tuđman-Milošević

Mesić je ''radio'' za Haag, a u interesu Muslimana!

Nervozni listonoša
26-03-2017, 18:34
http://narod.hr/kultura/26-ozujka-1944-donji-dolac-nijemci-cetnici-ubili-1500-hrvata-dalmacije-cetiri-dana

26. ožujka 1944. Donji Dolac – kako su Nijemci i četnici ubili 1500 Hrvata Dalmacije u četiri dana?

Nervozni listonoša
31-03-2017, 21:44
http://narod.hr/kultura/31-ozujka-1991-plitvice-dan-pala-prva-zrtva-domovinskog-rata

31. ožujka 1991. Plitvice – dan kada je pala prva žrtva Domovinskog rata

Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvoj hrvatskoj žrtvi. Naime, poginuo je hrvatski policajac Josip Jović, a sedam pripadnika specijalne policije je ranjeno. Prema riječima suboraca, Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, netko od terorista ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, a nakon dužeg čekanja ukrcan je u sanitetski vojni helikopter još uvijek dajući znakove života. No, preminuo je na putu do bolnice.

Dvadesetdvogodišnji Josip Jović bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu.

Nervozni listonoša
03-04-2017, 18:56
https://hu-benedikt.hr/?p=88373

3. travnja 1992. Osijek – u ratnom zločinu JNA ubila 20 civila i preko 100 ranila

Nervozni listonoša
08-04-2017, 13:22
http://narod.hr/kultura/8-travnja-1992-osnovan-hvo-zasto-bih-ne-postojala-da-nije-bilo-hvo-a

8. travnja 1992. osnovan HVO – zašto BiH ne bi postojala da nije bilo Hrvata?

Grunf
10-04-2017, 09:37
Slavko Kvaternik je 10. travnja 1941. godine proglasio osnivanje NDH. Proglašenje je emitirano putem Radio Zagreba iz zgrade u Vlaškoj ulici 116. Dogodilo se to u satima kad su njemačke trupe ulazile u Zagreb, a Kraljevina Jugoslavija još nije kapitulirala. Pet dana prije poglavnik ustaškog pokreta Ante Pavelić, koji se nalazio u Italiji, putem radio stanice “Velebit” pozvao je hrvatski narod da se pridruži ustašama u uspostavi Nezavisne Države Hrvatske.


Kvaternikov tekst proglašenja NDH počinje sljedećim riječima: “Hrvatski narode! Božja providnost i volja našeg saveznika, te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovnost našeg poglavnika dr. Ante Pavelića, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu, odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg sina uskrsne i naša Nezavisna Država Hrvatska.” (na dan proglašenja bio je Veliki Četvrtak uoči Uskrsa).

Maček je, pak, izjavio: “Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio je danas slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu na cjelokupnom historijskom i geografskom području Hrvatske, te preuzeo vlast. Pozivam sav hrvatski narod, da se novoj vlasti pokorava. Pozivam sve pristaše HSS, koji su na upravnim položajima, sve kotarske odbornike, općinske načelnike i odbornike itd, da iskreno surađuju s novom narodnom vladom.”

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/video-slavko-kvaternik-putem-krugovala-proglasio-nezavisnu-drzavu-hrvatsku-1015823/

Inkvizitor
10-04-2017, 11:24
Na današnji dan prije 25 godina završila je sedmodnevna bitka za Kupres koja je kulminirala baš tog nesretnog 10-04 1992-ge kad je poginulo preko stotinu hrvatskih vojnika u jednom danu a mnogi su zarobljeni i odvedeni u kninski zatvor odakle se mnogi od njih nisu vratili. Sjetimo se vukovarskih junaka Andrije Marića,Roberta Zadre i njihovih suboraca koji su poginuli na danapšnji dan, studentske bojne iz Zagreba koju su sačinjavali naši momci iz Duvna, Kupresa i Livna i njihovi prijatelji koji su teško stradali lutajući po sniježnom nevremenu U Glamoču..sjetimo se malog Brune Ivančića HOS-ovca koji iskrvario u hladnjači, sjetimo se Davora Tadića-Žade, brata boksača, nositelja olimpijske medalje Pere Tadića koji je ubijen batinama u kninskom zatvoru..taj dan je general Glasnović dobio rafal u grudi, iznešen u zadnji čas preko sniježne i dugačke Koprivnice..taj dan je i tih dana poginilo je oko 160 Kuprešaka, Duvnjaka, Posušaka, Gruđana, Imoćana, Sinjana i ostalih hrvatskih vojnika..

Rijetko ih tko ikad spomene..pa njima u čast sjećanje i slavu..


http://www.youtube.com/watch?v=XEVgZJV66eY

Dobri Pastir
10-04-2017, 20:58
Vječna im slava i hvala. :(

Bobani
11-04-2017, 00:25
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/video-slavko-kvaternik-putem-krugovala-proglasio-nezavisnu-drzavu-hrvatsku-1015823/

DESETI JE TRAVNJA, DAN SVETE SLOBODE, pjesma ispjevana još davne godine 1941.
https://otporas.com/wp-admi...

Nervozni listonoša
02-05-2017, 10:01
https://narod.hr/kultura/2-svibnja-1991-ubijen-franko-lisica-prva-zrtva-domovinskog-rata-dalmaciji

2. svibnja 1991. ubijen Franko Lisica – prva žrtva Domovinskog rata u Dalmaciji

https://narod.hr/kultura/2-svibnja-1991-uzas-borovom-selu-masakr-hrvatskih-policajaca

2. svibnja 1991. – užas u Borovom selu i masakr hrvatskih policajaca

kiša
15-05-2017, 14:40
Svibanj.
Mjesec kada sve raste, cvate, buja, ide k punoj raskoši a za hrvatski narod to je mjesec u kojem se prisjećamo stradanja nevinih naših predaka. Bleiburg na kraju onoga rata, kao grobnica "neposlušnih " Hrvata.
Na sve strane najglasniji su moralni ucjenjivači koji dobro uhodanom matricom i dalje upiru prstom .
A ne vide da je taj prst čitavo vrijeme upravljen prema njima. Stotine tisuća bez suda bez ikakva prava samo zato jer su Hrvati moralo je platiti cijenu uspostave komunističke države.
Nisu je željeli takvu.
S pravom.
Njihov odabir.
Zašto ih nisu pustili ?
Da odu živi?
Zašto im nisu dopustili novi početak ?
Negdje, daleko od države koju su sebi stvarali i namijenili ?
Zašto tolike hrvatske žrtve ???
Hrvatski narod je previše krvavo platio želju za samostalnom državom. Prepune jame. Broj im se ne zna. Pokušaj brisanja i zatiranja identiteta , držanje povijenih leđa.
Svibanj 1991 Hrvati opet žrtve, opet naša krv natapa Domovinu, zemlju naših didova.
Svibanj 1992. Mostar. Trepti svjetlost nad Hercegovinom a Hrvati opet trpe , ubijanja, zlostavljanja, uništavanja, pokušaj zatiranja identiteta
i sve to a tzv "naši " upiru prstom vidi Hrvata "fašisti ".
Pa jel vas sram ološu uhljebski ?!

Nervozni listonoša
27-05-2017, 11:34
https://narod.hr/kultura/27-svibnja-1806-dubrovnik-zlocini-crnogoraca-konavala-do-slanog-prestravili-europu

27. svibnja 1806. Dubrovnik – zločini Crnogoraca od Konavala do Slanog prestravili Europu

A da se podsjetimo jedne sramne izjave bivšeg hrvatskoga predsjednika Stipe Mesića - dok je bio ''aktualan'' na Pantovčaku sad već davne 2004. godine.

UDRUŽIVANJE Europe treba podržati, jer ako su u udruženoj Europi Francuska i Njemačka mogle otvoriti granice i surađivati, onda to mogu i zemlje na ovim prostorima koje nikad nisu ratovale, a Hrvatska nikad nije ratovala s Crnom Gorom, rekao je u subotu (?) u Zagrebu predsjednik Republike Stjepan Mesić.

"Ako su mogli Nijemci i Francuzi, nakon toliko ratova u svojoj povijesti, otvoriti granice i surađivati, pa čak i prednjače i u demokraciji i u europskom udruživanju, onda možemo i mi koji nikad nismo ratovali na ovom prostoru. Sa Crnom Gorom nikad nismo ratovali", rekao je Mesić novinarima nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova Crne Gore Miodragom Vlahovićem, govoreći o dobrobiti koju donosi ujedinjavanje Europe.

Prema riječima svojeg predsjednika Hrvatska ni sa Srbijom nije ratovala, "osim ovog zadnjeg rata koji je izazvao Milošević", ali je naglasio da "i to moramo prevladati, da se krivnja individualizira, da prestanu kolektivna optuživanja i da idemo u suradnju u regiji".

Index - 30.10.204.

PS: Samo da se podsjetimo - tko nam je bio ''predsjednik''!

Nervozni listonoša
09-06-2017, 12:15
https://narod.hr/kultura/9-lipnja-1945-ubijen-ljudevit-jurak-zasto-znanstvenik-svjetskog-glasa-smetao-sovjetskim-jugoslavenskim-komunistima

9. lipnja 1945. ubijen Ljudevit Jurak – zašto je znanstvenik svjetskog glasa smetao sovjetskim i jugoslavenskim komunistima?

Nervozni listonoša
10-06-2017, 14:15
http://www.dnevno.hr/domovina/irsko-hrabro-srce-thomas-je-prosao-vijetnam-ratovao-punih-28-godina-ipak-zivot-je-dao-za-hrvatsku-video-807251/

IRSKO HRABRO SRCE : Thomas je prošao Vijetnam i ratovao punih 28 godina. Ipak, život je dao za Hrvatsku (VIDEO)

“Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj” – napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu strani dragovoljac Irac Thomas Crowley koji, na žalost, nije uspio uživati u slobodnoj Hrvatskoj.

kiler
16-06-2017, 09:37
Prije 26 godina osnovana "Kažnjenička bojna Tutina"


Glavni stožer Kažnjeničke bojne nalazio se u Širokom Brijegu, zapovjednik je bio Naletilić, a jedinica je u početku brojala stotinjak ljudi.
Kažnjeničku bojnu osnovala su 15. lipnja 1991. četvorica hrvatskih emigranata: Mladen Naletilić Tuta, Ludvig Pavlović, Ivan Andabak i Ivan Tolić.

Glavni stožer Kažnjeničke bojne nalazio se u Širokom Brijegu, zapovjednik je bio Naletilić, a jedinica je u početku brojala stotinjak ljudi. Pripadnici Kažnjeničke bojne su se 1991. borili u Hrvatskoj protiv JNA i paravojnih srpskih snaga kao dobrovoljačka jedinica da bi se početkom 1992. prebacili u BiH i ušli u sastav HVO-a. Postrojba je bila pod izravnim zapovjedništvom Glavnog stožera HVO-a.

U lipnju 1992. Kažnjenička bojna je sudjelovala u operaciji Lipanjske zore gdje se istakla pri oslobađanju Mostara koje je trajalo od 11. do 26. lipnja 1992., kada je Kažnjenička bojna, potpomognuta topništvom i drugim postrojbama HVO-a, odgurnula Vojsku RS-a iz Mostara prema Nevesinju.

U vrijeme sukoba s Muslimanima dolazi i do formiranja dvije jedinice unutar bojne:ATJ Benko Penavić i ATJ Vinko Škrobo (Štelići,dod.a.) Ove dvije postrojbe bile su sastavljene uglavnom od osoba koje su se nalazile u kaznenim evidencijama MUP-a.

Potkraj prosinca 1993. godine Kažnjenička bojna ušla je u sastav 2. gardijske brigade HVO-a. U siječnju 1994. angažirana je u borbama protiv Armije BiH na uskopaljsko-ramskoj bojišnici.

O Kažnjeničkoj bojni su napisane dvije pjesme: “Čuvaj Tuta Mostar” i “Kažnjenička bojna Tutina”.

Tuta je dugo godina boravio u zatvoru iz kojeg je izašao nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Pred haaškim sudom Tuta je osuđen za zločin protiv čovječnosti, kršenja odredbi Ženevske konvencije protiv Bošnjaka na području Mostara i Jablanice za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba 1993. i 1994. godine.

Danas živi u Širokom Brijegu i rijetko ga se može vidjeti u javnosti.

I. Cr. /Dnevnik.ba

Grunf
20-06-2017, 10:12
http://www.youtube.com/watch?v=-XVY1pz0mJY

Grunf
30-06-2017, 10:35
Na današnji dan 1934. odigrala se jedna od najpoznatijih epizoda u povijesti nacizma. Naime, Hitler je očistio nacističku stranku od svojih konkurenata. Na udaru su naročito bili tzv. “smeđekošuljaši” tj. pripadnici Jurišnih odreda (Sturmabteilung – SA). Njihov vođa, Ernst Röhm bio je konkurent Hitleru i smatrao je da nacisti moraju provesti još i “socijalnu” revoluciju, tj. preraspodjelu bogatstva između bogatih i siromašnih. Hitler se protivio takvom socijalističkom radikalizmu i nije mu se sviđala Röhmova ambicioznost i rastuća nezavisnost i bahatost pripadnika SA. Naime, “smeđokošuljaši” su se osilili i činili nasilje na ulicama Njemačke, a Röhm je čak htio integrirati čitavu njemačku vojsku u SA. Da bi primirio pripadnike njemačke armije koji su prezirali SA, Hitler je odlučio obračunati s Röhmom i njegovim “smeđekošuljašima”.

Hitler je na današnji dan odletio u München i osobno dao uhititi Röhma. Uhićen je i Röhmov zamjenik, kojeg su po pričanju Hitlerovog vozača zatekli u krevetu s 18-godišnjim mladićem. Hitler je osobno ušao u sobu i naredio da se Röhmov zamjenik i mladić iznesu van i pogube. Samom Röhmu SS-ovci su ponudili u zatvoru pištolj i rekli mu da ima deset minuta da se ubije ili će ga ubiti oni. On je odgovorio: “Ako trebam biti ubijen, neka me ubije Adolf osobno.” Kad su se SS-ovci nakon 10 minuta vratili, Röhm je prkosno rastvorio košulju na prsima. Ustrijelili su ga na mjestu.

Nisu bili na udaru samo pripadnici SA. Hitler je naredio likvidaciju i ostalih kritičara njegovog režima. Tako je Gestapo ušao u ured Ericha Klausenera, vođe Katoličke akcije (katolici su se suprotstavljali nacističkom režimu) i ustrijelio ga za njegovim radnim stolom.

https://narod.hr/kultura/30-lipnja-1934-njemacka-sto-noc-dugih-nozeva

Puntar2.0
09-07-2017, 13:23
http://news.bbc.co.uk/media/images/40274000/jpg/_40274213_trophy01.jpg

Grunf
09-07-2017, 13:47
Najluđi tjedan, sjećam se da sam nakon pobjede nad Moyom počeli vjerovati da je to njegov Wimbledon. Samo jednom sam posumnjal, a to je protiv Henmana kad ga je kiša spasila, već se i on sam bil oprostil. Finale nisam gledal jer sam putoval na more, to mi je bilo jako žal, ali kaj je tu je.

Sad sam malo gledal, Rafter je bil izbacil Agassija, a Federer Samprasa. Vjerujem da mu je tu laknulo. :D

Pazi mu pobjede do osvajanja: Moya, Roddick, Rusedski, Safin, Henman, Rafter. Da Čiliću daš bilo koga od njih, ne bi nikoga dobio. :D

Inkvizitor
09-07-2017, 14:22
Ja se sjećam tog meča s Henmanom i točno sam znao da kad je nakon trećeg seta ili početka četvbtog kad ga je Henman dobio u trećem s nulom mislim..kad je počela padat kiša..znao sam da će ga dobit..iako je on znao gubit mečeve koji su bili gotovi..tad čovjek jednostavno osjeti da to više ne ovisi o njemu..

jer to je bilo s neba kao što mu je i ta pobjeda došla se neba...to je Božja ruka bila.

Nervozni listonoša
26-07-2017, 21:10
http://www.dnevno.hr/domovina/ovako-se-stvarala-hrvatska-cado-se-opasao-eksplozivom-bacio-na-neprijatelja-da-zastiti-civile-sebe-je-raznio-ali-je-spasio-mnoge-zivote-818409/

HEROJ NAD HEROJIMA

OVAKO SE STVARALA HRVATSKA: Čađo se opasao eksplozivom i bacio na neprijatelja da zaštiti civile. Sebe je raznio, ali je spasio mnoge živote!

Nervozni listonoša
27-07-2017, 22:32
https://narod.hr/hrvatska/dr-nazor-nabijanje-glavara-sela-kolac-ubijanje-djece-svih-clanova-obitelji-srbu-antifasizam-onda-neka-se-ustanak-zove

Dr. Nazor: Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i članova obitelji u Srbu antifašizam – neka se ustanak tako i zove

“Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i svih članova obitelji antifašizam, onda neka se ustanak u Srbu tako zove. Zanimljivo je da ljudi koji svake godine slave ustanak u Srbu ne žele doći na obljetnicu Oluje s obrazloženjem da su se u toj akciji dogodili zločini nad Srbima” ističe dr. Nazor.

https://narod.hr/kultura/foto-boricevac-otkriven-spomenik-ubijene-clanove-obitelji-ivezic

(FOTO) Boričevac: Otkriven spomenik za ubijene članove obitelji Ivezić

Nervozni listonoša
29-07-2017, 10:17
http://croative.net/sute-beatifikaciji-don-jurja-gospodnetica-ustanici-iz-srba-zivog-su-pekli-na-raznju/

ŠUTE O BEATIFIKACIJI: Don Jurja Gospodnetića ‘ustanici’ iz Srba živog su pekli na ražnju

I ''to'' se u Hrvatskoj slavilo i još slavi kao ''dan ustanka''? I onda kažu da smo slobodna i neovisna država!

Grunf
07-08-2017, 09:03
https://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2017/08/vlaho_paljetak-696x450.png?x81092


Na današnji dan 7. kolovoza 1893. rođen je u Dubrovniku Vlaho Paljetak, hrvatski šansonijer i skladatelj.

Završio je učiteljsku školu u Arbanasima, te radio kao učitelj u Hvaru i Visu, a usporedno je učio pjevanje i violinu, te kao samouk gitaru. Preko Splita, gdje je neko vrijeme bio član malog orkestra koji su vodili Jakov Gotovac i Ivo Tijardović, stigao je u Zagreb.

Želio je postati operni tenor. Slučaj je htio da je u Zagrebačkoj operi bilo slobodno mjesto šaptača, a Vlahu je bio potreban stalni posao. Nastupao je pjevajući uz gitaru svoje popijevke i šansone, skladane često na vlastite tekstove.

On je kao skladatelj u to doba stvorio i danas poznate melodije sa njegovim tekstovima: “Adio Mare”, “Mene zovu bodulon”, “Fala” (Za vsaku tvoju reč), “Popevke sem slagal”, “Tri palme na otoku sreće”, “Na Jadranu Plavom”, “Jedan mali brodić” i “Hajd’mo na Kubu”.
Njegovu poznatu pjesmu, “Marijana”, koja je nastala 1935. godine, pjevao je u 60-tim godinama prošlog stoljeća Milan Bačić, ali je tek izvedba grupe “Dubrovački trubaduri” napravila tu pjesmu veoma poznatom i popularnom.

https://narod.hr/kultura/video-7-kolovoza-1893-roden-vlaho-paljetak-marijana-slatka-mala-marijana

Nervozni listonoša
08-08-2017, 18:22
https://narod.hr/kultura/8-kolovoza-1928-umro-stjepan-radic-se-smrt-hrvatskog-vode-pretvorila-otpor-velikosrpstvu

8. kolovoza 1928. umro Stjepan Radić – kako se smrt hrvatskog vođe pretvorila u otpor velikosrpstvu?

https://narod.hr/kultura/8-kolovoza-1995-oluja-predaja-srpske-vojske-li-beograd-prizeljkivao-osvetu-masakr-da-optuzivao-hrvate

8. kolovoza 1995. Oluja i predaja srpske vojske – je li Beograd priželjkivao osvetu i masakr da bi optuživao Hrvate?

Grunf
28-08-2017, 14:24
https://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2016/01/stepinacnaslovna.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg? x81092


Nadbiskup je uhićen 18. rujna 1946. i nakon istražnih postupaka 30. rujna izveden na optuženičku klupu. Sudsko vijeće činili su: dr. Žarko Vimpulšek, sudac Vrhovnoga suda NRH u svojstvu predsjednika sudskoga vijeća; članovi vijeća: dr. Antun Cerineo, sudac vrhovnog vijeća NRH, Ivan Poldrugač, sudac Vrhovnog suda NRH; dopunski sudac Ivan Pirker, sudac Vrhovnog suda NRH, a službu zapisničara vršio je dr. Ante Petrović, tajnik Vrhovnog suda NRH.

Optužnicu je zastupao javni tužitelj Jakov Blažević s pomoćnicima Dragutinom Despotom i referentom Božidarom Krausom. Sudski se postupak vodio u zgradi »Visoke škole za fiskulturu« u Kačićevoj ulici u Zagrebu.

Nadbiskup je odlučio da se pred sudom koji ima svrhu provesti odluku Komunističke partije da ga se ukloni s mjesta zagrebačkoga nadbiskupa i ponizi Katoličku crkvu, neće braniti. Stoga mu je sudsko vijeće po dužnosti imenovalo za branitelje odvjetnike dr. Ivu Politea i dr. Natka Katičića.

Sud je isključio velik dio dokumenata koji su svjedočili o Stepinčevoj nedužnosti, pojedini dokumenti su falsificirani, a svjedoci koje je javni tužitelj doveo za potvrdu točaka optužnice protiv nadbiskupa Stepinca uopće ga nisu poznavali niti su bili s područja Zagrebačke nadbiskupije. Dapače, neki od tih svjedoka bili su pred izlazak na pozornicu poučavani što će govoriti i protiv koga.

Na tom montiranom političkom procesu što ga je komunistički režim 1946. godine upriličio protiv nadbiskupa Stepinca sudsko je vijeće odbilo gotovo sve svjedoke koje su predložili nadbiskupovi branitelji. Među njima su bili dr. Stjepan Bakšić i dr. Josip Marić, ugledni profesori teologije, dr. Desanka Štampar – liječnica, Terezija Škringer koja se prije rata i početkom rata brinula za izbjegle Židove pa i sama bila odvedena u logor u Oświęcim u današnjoj Poljskoj, dr. Franjo Šeper, nadbiskupov tajnik prije rata i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu i drugi.

Za svjedočenje u prilog nevinosti nadbiskupa Stepinca prijavilo se više uglednih pravoslavaca. Među njima su bili i slavonski pravoslavni vladika Emilijan, sveučilišni profesori dr. Julije Budisavljević, dr. Dragišić, dr. Negovetić, dr. Milutin Radetić, zatim dr. Marko Vidaković i druge ugledne osobe. Nažalost, javni tužilac Jakov Blažević je uspio ishoditi da sudsko vijeće ne prihvati njihova očitovanja, dapače, odbio ih je grubim riječima, nazivajući ih »klerofašistima«.

Dr. Ivo Politeo, branitelj nadbiskupa Stepinca po službenoj dužnosti, u svom je govoru u obranu nadbiskupa Stepinca 8. listopada 1946. ustvrdio da se za vrijeme rata »svatko ponašao tako, kako su njegovo zvanje, stalež i položaj iziskivali – bar u onome sektoru svoje djelatnosti, koji je bio javan. Kad se, dakle, tim milijunima okupiranog naroda ne zamjera njihov postupak i odnos prema okupatoru, nelogično je, da se jedinome nadbiskupu Stepincu na njegovu, k tome onako istaknutome položaju zamjerava njegov saobraćaj s okupatorom, koji saobraćaj je on sveo na minimum, na toliko koliko je potrebno da što više ukloni veća zla od naroda i Crkve. (Smijeh u dvorani.) Oni isti koji se sada smiju, ako su tada bili u Zagrebu, šutjeli su, prolazili mirno i bez prosvjeda na ulici mimo okupatorskih vojnika i ustaša i – da se poslužim riječima druga predsjednika suda – držali figu u džepu. Ali tko nije šutio, tko je javno prosvjedovao – bio je nadbiskup Stepinac! Htio bih vidjeti onoga, tko je na okupiranom području – ne izvan ovoga! – neposredno pred okupatorom i pred ustaškom vlasti onako otvoreno, energično i često prosvjedovao protiv svih nasilja okupatora i ustaša! Neka se, dakle, danas ne hvale i ne podsmjehuju onome, koji se na djelu pokazao daleko junačkijim od njih!«

Kad je nadbiskupu dopušteno iznijeti svoj stav o optužnici on je rekao i ove: »Meni se dakle imputira u veliko krivnja da sam stupio u vezu s novim vlastima pa čak i primio vojni vikarijat, koji mi je naložen od Svete Stolice. Ja mislim, meni je i gospodin predsjednik nabacio, da je vrapcima bilo na krovu poznato da ja nisam nikada bio persona grata ustaškog pokreta, niti ustaša, niti sam ikada položio prisegu Paveliću, kao što su vaši činovnici koji danas ovdje služe. Ne, ja bih bio gospodo obična ništarija, kad ja kao katolički nadbiskup, Hrvat, ne bih služio svojem narodu u vrijeme kad je bio jedno bespravno roblje u bivšoj Jugoslaviji. Ja sam statistikom u rukama nebrojeno puta dokazivao šefovima beogradske vlade i rekao ako vi ovako nastavite ja vam garantiram da će ta država, kako je i bilo, otići u propast jer hrvatski narod neće dozvoliti da bude bespravno roblje, jedan običan rob koji mora da dobije ikakvu poziciju ili mijenjati vjeru ili služiti inovjerniku da bude siguran za svoj kruh i položaj. To su gole činjenice. Kad upirete prst na moju poslanicu i Episkopat, na moje propovijedi – tu je zadnja veza svega – naglasio sam u njima moralne principe i moralna prava. Ako svaki narod na svijetu ima prava da upravlja svojom sudbinom, onda nitko ne može to pravo osporiti hrvatskom narodu. To je cijeli ponor te vaše optužbe. To je moj odgovor na čitavu tu pripovijest.«

Pobijajući potom zlonamjerna podmetanja, nadbiskup je ukazao na činjenice otvorenoga progona Crkve, i poput starodrevnih mučenika, prozrevši lažne optužbe sudske vlasti, hrabro ispovjedio vjeru ovim riječima: »U školskim udžbenicima službeno tvrdite protivno od svih dokaza povijesti, da Isus Krist nije postojao. Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati, svaki dan i svaki čas, a danas je nauka to, da on uopće nije postojao. Kad bi se koji profesor usudio učiti protivno, mogao bi se sigurno nadati, da će izletjeti iz škole. Ja kažem, gospodine državni tužioče, da uz ovakve uvjete nije Crkva slobodna, nego da će za kratko vrijeme biti istrijebljena.

Krist je temelj kršćanstva. Vi se zauzimate za pravoslavne Srbe. Pitam ja vas, kako vi sebi zamišljate pravoslavlje bez Krista? Kako vi zamišljate Crkvu bez Krista? To je jedan apsurd! Za Majku Božju kaže se u knjigama da je bila bludnica. A znadete li, da je Majka Božja i za pravoslavne i za katolike najsvetiji pojam?!«

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim u Mariji Bistrici, 3. listopada 1998., pred mnoštvom od gotovo pola milijuna vjernika. Njegov spomendan, Stepinčevo, slavi se 10. veljače.

https://narod.hr/kultura/28-kolovoza-1946-pocetak-sudenja-stepincu-sto-hrabri-nadbiskup-rekao-predsjedniku-komunistickog-suda

Nervozni listonoša
09-09-2017, 11:00
https://narod.hr/kultura/9-rujna-1993-medacki-dzep-sto-se-dogadalo-lici-ove-oslobodilacke-akcije

9. rujna 1993. Medački džep – što se događalo u Lici prije ove oslobodilačke akcije?

Nervozni listonoša
18-09-2017, 08:57
https://narod.hr/kultura/18-rujna-1946-uhicen-alojzije-stepinac-znate-li-da-osim-mnostva-zidova-spasio-stotine-svecenika-iz-slovenije

18. rujna 1946. uhićen Alojzije Stepinac – znate li da je osim mnoštva Židova spasio i stotine svećenika iz Slovenije?

Nervozni listonoša
21-09-2017, 18:13
http://direktno.hr/direkt/oba-su-pala-goran-pauk-culi-smo-brujanje-motora-zasjeo-sam-top-98521/

OBA SU PALA Goran Pauk: Čuli smo brujanje motora, zasjeo sam na top...

Na današnji dan 1991. godine nastala je po mnogima najslavnija snimka iz Domovinskog rata - 'Obadva, obadva, oba su pala'. Bio je to usklik hrvatskog branitelja Filipa Gaćine, koju je snimio Ivica Bilan tog 21. rujna.

Nervozni listonoša
25-09-2017, 16:18
https://narod.hr/kultura/25-rujna-1991-budimir-loncar-osudio-hrvatsku-smrt

25. rujna 1991. – kako je Budimir Lončar osudio Hrvatsku na smrt?

Danas je Buda ugledni građanin ove države, dok mnogi koji su se borili za nju ili gledaju ''travu odozdo'' ili vidaju rane iz rata ili jedva spajaju kraj sa krajem.

A nemali broj je digao ruku na sebe (nedavno je to učinio i osobni fotograf dr. F Tuđmana i to na njegovu grobu) razočarani kad su vidjeli u što se sve ova država i narod pretvaraju).

Grunf
08-10-2017, 15:53
Sretna 26. obljetnica neovisnosti Republike Hrvatske. :hrv

http://www.ubvvpdr.hr/wp-content/uploads/2015/10/Dan-Neovisnosti-2.jpg

Puntar2.0
09-10-2017, 20:02
http://www.youtube.com/watch?v=OKy-6y-36LQ

Inkvizitor
16-10-2017, 13:26
http://www.youtube.com/watch?v=n1b_coo2Pk0

kiša
16-10-2017, 13:37
eto viperica se sitila Toše ( neka je volim njegove pisme ) al nije ni Blage Zadre ni Brune Bušića
http://poskok.info/wp/

Grunf
16-10-2017, 13:37
http://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2016/10/Bruno_Bu_i_.jpg?x81092


Hrvatski političar i publicist Bruno Bušić ubijen je na današnji dan 16. listopada 1978. u Parizu. Jugoslavenske tajne službe ubojstvom ovog hrvatskog domoljuba od njega su stvorile legendu u hrvatskom narodu još za vrijeme jugoslavenske diktature. Svojom karizmom Bušić je ostao upamćen kao simbol svih hrvatskih emigranata ubijenih od jugoslavenskih tajnih službi.

U ovom kratkom tekstu opisujemo njegovo manje poznato djelovanje i prijateljevanje s dr. Franjom Tuđmanom od 1965. do Bušićevog ubojstva 1978. godine, te opravdano postavljamo pitanje: što Hrvatska čini da otkrije ubojice svojih najboljih sinova?

Ne samo što je bio karizmatični lider novog hrvatskog suverenističkog pokreta, Bruno Bušić bio je priznati intelektualac, književnik i publicist, dakle, vrlo obrazovan čovjek koji je istinski poznavao pravu demokraciju zapadnoga tipa u ona hladnoratovska, olovna vremena. Karizmatična osoba hrvatske povijesti i jedan od najvećih hrvatskih povijesnih istraživača dvadesetog stoljeća, pravi predstavnik turbulentnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, desetljeća koje je označavalo nagovještaj urušavanja komunističkog režima čiji kraj smo dočekali nakon malo više od desetak godina nakon mučkog ubojstva Brune Bušića.

Bruno Bušić i dr. Franjo Tuđman – veza koja je trajala do Bušićeve smrti

Od zanimljivosti iz Bušićeve mladosti istaknimo da se 1965. zaposlio u Institutu za povijest radničkog pokreta na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman. Okupili su tim povjesničara koji je počeo proces demistifikacije i razotkrivanja beogradskih laži o suvremenoj hrvatskoj povijesti, a napose o lažima o tzv. genocidnosti hrvatskog naroda čime se je komunistički i velikosrpski Beograd „hranio“ kao Damoklovim mačem nad glavom hrvatskog naroda. Te je godine i uhićen i osuđen na devet mjeseci zatvora zbog “širenja neprijateljske propagande”. Zahvaljujući Tuđmanovoj intervenciji, koji tada još uvijek nije službeno imao status komunističkog disidenta, kazna mu je promijenjena u uvjetnu.

Tuđmana i Bušića je 1972. godine, nakon Hrvatskog proljeća, pogodila ista sudbina – osuđeni su na dvije godine zatvora, ponovno zbog širenja „antikomunističke neprijateljske propagande“. Bušić je kaznu izdržao u zloglasnoj Staroj Gradišci, a Tuđman u Lepoglavi, prvi puta 1972. godine, a drugi puta 1982. zbog intervjua na njemačkom ARD-u o stanju ljudskih prava i položaju hrvatskog naroda u Jugoslaviji.

Tuđman i Bušić susretali su se i kasnije, kada je Bušić izbjegao u inozemstvo. Nediljko Vegar ispričao je zanimljivu anegdotu o njihovu susretu 1977. u inozemstvu. Bušić je Vegaru rekao kako će ga u Njemačkoj posjetiti bivši Titov general. Vegar je pomislio kako ga želi napasti te je obećao angažirati još jednog čovjeka. Bušić je povikao: “Za Majku Božju, ti ga moraš čuvati da mu se što ne dogodi, jer ako itko uspije stvoriti hrvatsku državu – to će biti on!”

Ubojstvo Brune Bušića – Tito htio spriječiti stvaranje hrvatskog karizmatičnog vođe!

Bušić je 10. ili 11. rujna 1978 doputovao iz Londona u Pariz kako bi izvršio pripreme za Izvanredni sabor emigrantske organizacije Hrvatskog narodnog vijeća. Beograd je odlučio da se Bušić na tom saboru, koji se trebao održati 20./21. listopada u Amsterdamu, ne smije pojaviti jer bi vjerojatno preuzeo vodstvo nad hrvatskim političkim izbjeglištvom. Kao moderni, obrazovani i domoljubni političar, Bušić je bio velika opasnost za jugoslavenski režim i njegovog diktatora koji su svoju vlast velikim dijelom hranili na pričama o „radikalnoj ustaškoj emigraciji“.

Zbog toga je 16. listopada 1978. Bruno Bušić je ubijen.

Bušić je kobnog dana između 23 i 23:15 sati ulazio u dvorište zgrade u kojoj je privremeno stanovao. Za njim je potrčao nepoznati muškarac, usmrtio ga hicima iz neposredne blizine i pobjegao. U Tanjugu je likvidacija prikazana kao “međusobni obračun u emigrantskom podzemlju”. Istom formulacijom ubojstvo je opisao i Vjesnik.

Bruno Bušić, uz veliko mnoštvo nazočnih Hrvata iz čitavog svijeta, pokopan je na pariškom groblju Pere-Lachaise, na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi iz pjesme Dobriše Cesarića “Trubač sa Seine”, na hrvatskom i francuskom jeziku.

Godine 1999. kosti Brune Bušića pokopane su na zagrebačkom Mirogoju u Aleji hrvatskih branitelja.

Zašto ubojica Brune Bušića nije pronađen već 27 godina?

Hrvatska javnost nadala se da će ubojica omiljenog karizmatičnog vođe hrvatske političke i demokratske oporbe u inozemstvu, Brune Bušića, biti u samostalnoj Hrvatskoj pronađen i osuđen za svoj monstruozni zločin. U međuvremenu se pojavilo ime mogućeg ubojice Brune Bušića. Bivši udbaš Blagoje Zelić za ubojstvo je optužio Vinka Sindičića koji je bio poznat pod kodnim imenom Pitagora. On je u to vrijeme bio na 15 godina zatvoren u Škotskoj. Istraga je pokrenuta, ali je 1994. završena jer Sindičić nije bio dostupan državnim tijelima. Optužnica je podignuta 1999., no Sindičić je 2000. oslobođen.

Pravda još uvijek čeka, a što Hrvatska čini da pronađe ubojice svojih najboljih sinova?

https://narod.hr/kultura/16-listopada-1978-ubijen-bruno-busic-sto-cini-hrvatska-da-otkrije-ubojice-svojih-najboljih-sinova

Nervozni listonoša
21-10-2017, 09:51
https://narod.hr/kultura/21-listopada-1991-bacin-zlocin-bez-odgovornosti-ubijeno-najmanje-56-civila

21. listopada 1991. Baćin – zločin bez odgovornosti: Ubijeno najmanje 56 civila

A Vučić kaže: Niko neće moći nekažnjeno da napadne Srbiju, sve ćemo učiniti da se rode generacije koje neće pamtiti rat; Čestitke građanima

Da nije žalosno bilo bi smješno. Koji su to kreteni!

Grunf
05-11-2017, 13:28
Završetkom Prvog svjetskog rata, Kraljevina Italija odmah je nakon primirja, koje je 3. studenog 1918. sklopila s formalno još postojećom Austro-Ugarskom, krenula svojom vojskom u zauzimanje Istre i velikih dijelova Dalmacije. To su joj sile Antante, kao nagradu za njezin pristup u savezništvo s Antantom i ulazak u rat protiv svojih bivših saveznika: Austro-Ugarske i Njemačke, obećale tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. Nastupajući kao saveznička vojska Antante, talijanska je vojska zauzela 4. studenog 1918. Pazin, Mali Lošinj, Rijeku i Zadar, 5. studenog Pulu, 6. studenog Šibenik, i tako dalje. Do sredine studenog okupirala je čitavu Istru, a do kraja studenog i Dalmaciju u znatno većem opsegu od onoga koji joj je bio obećan tajnim Londonskim ugovorom.

Usporedo s talijanskom vojnom okupacijom tekla je i vojna okupacija srbijanske vojske, čiji su odredi zaposjeli neke vojvođanske, bosanskohercegovačke i hrvatske gradove s obrazloženjem da imaju zadaću štititi red, mir i sigurnost. Ta područja koja je zaposjela srbijanska vojska poklapala su se s velikosrpskom zamišlju proširene Srbije. Srbijanski je državni vrh računao: ako ne dođe do dogovora o pripajanju cijele Države Slovenaca, Hrvata i Srba Kraljevini Srbiji, da će taj od srbijanske vojske zaposjednuti teritorij sjeverno od Save i Dunava i zapadno od Drine ostati i dalje u sastavu tako prošrene Srbije.

U toj je, za nju preteškoj situaciji, Država Slovenaca, Hrvata i Srba pristala da se 1. prosinca 1918. bezuvjetno sjedini s Kraljevinom Srbijom pod državnim imenom: Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj je vrhovna, vladalačka moć i nadalje ostala u rukama srbijanske kraljevske dinastije Karađorđević.

Pitanje razgraničenja između Kraljevine Italije i Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca našlo se i u razmatranjima Konferencije mira, koja je započela radom 18. siječnja 1919. u Parizu. Kako je jedan od glavnih pregovarača na toj konferenciji, Woodrow Wilson, predsjednik SAD-a, bio nesklon priznavanju tajnih međunarodnih ugovora, jer se to kosilo s pravom od njegovih četrnaest mirotvornih točaka, koje je proklamirao 8. siječnja 1918., zbog čega nije mogao biti sklon ni priznavanju Londonskog ugovora, nastali su prijepori u pitanju razgraničenja između Kraljevine Italije i Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, koji se nikako nisu mogli uskladiti. Zbog toga je konferencija zaključila da se pitanje razgraničenja, počev od sredine veljače 1920., izuzme iz njezine nadležnosti i prepusti izravnim pregovorima između tih dviju kraljevina.

Izravni pregovori pregovaračkih delegacija Kraljevine Italije i Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca vođeni su najprije 11. svibnja 1920. u Pallanzi, zatim od 5. do 16. srpnja 1920. u Spa, zaključno, od 8. do 12. studenog 1920. u Rapallu. Prema tom sporazumu, potpisanom 12. studenog 1920. u Rapallu, Italiji su pripali cijela Istra (bez jednog dijela Kastavštine), otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i uz njih okolni otočići te grad Zadar s okolicom. Nešto kasnije, Rimskim ugovorom od 27. siječnja 1924., Italije je stekla i grad Rijeku s bližom okolicom.

Progoni i nasilje nad Hrvatima od Istre do Dalmacije

U razdoblju od 4. studenog 1918. do 12. studenog 1920. talijanski je okupacijski režim primijenio mnogobrojna nasilja nad Hrvatima, osobito u Istri: odvodili su u konfinaciju pojedine hrvatske domoljube (radnike, seljake, učitelje, svećenike, odvjetnike…) i to na talijanske otoke Lipari, Ponza i Sardinija, otpuštali su radnike i službenike pulskog Arsenala i drugih industrijskih pogona, napadali su hrvatske prosvjetne i kulturne ustanove (čitaonice, knjižnice, škole, domove i društva), onemogućavali nastavak rada hrvatskih srednjih i osnovnih škola, fizički su zlostavljali nepoćudne pojedince u gradovima i selima. Zbog tih su nasilja tisuće istarskih Hrvata, neki i sa svojim obiteljima, već su tada emigrirale.

Nakon Rapallskog ugovora i provedene aneksije Italiji pripalih dijelova hrvatskog tla, a pogotovo od dolaska fašista na vlast i uspostave fašističkoga pokreta u državi (od 1922. i dalje), nasilja u Istri i na ostalim anektiranim hrvatskim prostorima postala su stalnom politikom talijanskoga fašističkog sustava. Cilj je bio istjerati autohtono hrvatsko stanovništvo ili ga talijanizirati. Slična je politika bila i prema Slovencima u područjim današnje zapadne Slovenije koje je okupirala Italija.

Ukinute su gotovo sve hrvatske osnovne škole. Talijanski jezik postao je službenim u svim javnim ustanovama. Pljačkane su, devastirane ili spaljene mnoge hrvatske ustanove kao i pojedine hrvatske obiteljske kuće te selo Šegotići na Proštini u južnoj Istri. Nastavljeno je konfiniranje Hrvata nepoćudnih vladajućem režimu. Izricane su mnogobrojne zatvorske kazne. Hrvatska su imena i prezimena talijanizirana. Stvarane su fašističke odgojno-
-obrazovne organizacije koje su imale za svrhu što sustavniju i bržu asimilaciju hrvatske djece i mladeži. Uvedeni su izgoni pojedinih Hrvata preko granice. Uz postojeće sudove organiziran je i Specijalni sud koji je osudio na dugogodišnju robiju velik broj istarskih Hrvata (presudama u Puli 1929. i u Trstu 1930), a petorica su osuđena na smrt. Nametnut je Hrvatima teško podmiriv porez, zbog čega je niz hrvatskih seljaka – ovrhama i javnim dražbama – ostao bez svojih kuća i imanja. U Istru, Rijeku, Zadar i na Lastovo planski su dovođeni Talijani s Apeninskog poluotoka (više od 30.000 samo u Istru) kako bi se što prije izmijenila narodnosna struktura okupiranih i pripojenih područja u korist Talijana. Hrvatske su novine bile zabranjene. Mnogi su hrvatski mladići, ročnici, kao rezervisti, bili mobilizirani i upućivani na ratišta u Albaniju (1935/36), u Španjolsku (1936–1939) ili u nove talijanske vojne pohode u Albaniji (1939), u Grčkoj (1940) i drugdje.

https://narod.hr/kultura/5-studenoga-1918-talijanska-vojska-okupirala-hrvatsku-obalu-pocela-progone-hrvata

Grunf
10-11-2017, 08:31
http://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2017/11/Screenshot_12-1-696x466.jpg?x81092


Današnji sveti zaštitnik, papa Leon I. Veliki, crkveni naučitelj, prvi papa kojem je dodijeljen pridjev „Veliki“, a rodio se oko 400. u Toscani. Plemićki sin, u djetinjstvu i mladosti primio je izvanredan odgoj i stekao veliku naobrazbu.

Odličan poznavatelj rimske književnosti, govorništva, teologije i drugih znanosti, papom je postao 440. godine, u razdoblju seobe naroda, kada je Crkva bila razarana herezama iznutra, a navalama barbara izvana. Potaknuo je 451. sazivanje sabora u Kalcedonu, na kojem je osuđena hereza manihejstva. Napisao je glasovitu „Dogmatsku poslanicu Flavijanu“, u kojoj iznosi jasan nauk o hipostatskoj uniji (velika tajna utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska). Kad je ta poslanica pročitana na Kalcedonskom saboru, saborski oci su s oduševljenjem izjavili da je na Leonova usta progovorio sam Petar.

U pregovorima s Atilom, „bičem Božjim“, strašnim vladarem Huna, goloruki papa postigao je 452. pravo čudo i nagovorio Atilu da sa svojom vojskom napusti Italiju, nakon što je ognjem i mačem opustošio gotovo polovinu Europe. Strašni Atila, zvan “bič Božji”, prešavši Alpe, utaborio se kod Mantove. Uz njega je strašna vojska s mnoštvom zarobljenika i ugrabljena plijena. Ognjem i mačem je opustošio gotovo polovinu Europe, prešao Alpe s istom sigurnošću i spretnošću kao nekoć prije njega kartaški vojskovođa Hanibal. Spustivši se u Padsku nizinu, opljačkao je i velikim dijelom uništio gradove i naselja, medu kojima Milano i Paviju, a sada mu je, eto, otvoren put i prema Rimu, prijestolnici svijeta, za kojim su hlepili prije i poslije njega toliki osvajači. Rim nije imao tko braniti jer je Bizant, gdje je bila prijestolnica carstva, bio daleko.

Sve su nade Rimljani stavili stoga u svoga biskupa, papu Leona, koji se goloruk u pratnji nekolicine prelata uputio ususret strašnome Atili. »Legenda Aurea« bilježi o tom najneobičnijem susretu ovo: »Kad se, dakle, Papa približio Atili, čim ga je taj spazio, sišao je s konja i upitao ga što želi?« Papa je imao samo jednu želju: da Atila napusti Italiju, oslobodi zarobljenike i odrekne se pohoda na Rim.

Povjesničari danas tvrde da se praznovjerni ratnik Atila stvarno prestrašio Božje srdžbe, s kojom mu se zaprijetio jasni starina papa Leon. Možda se sjetio tajanstvenog završetka Alarihova, koji je nakon pljačke Rima nenadano umro. Povijesna je Činjenica da se Atila sa svojim hordama povukao natrag preko Alpa i preko Dunava.

Preminuo je u Rimu na današnji dan, 10. studenoga 461. Crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1754. papa Benedikt XIV.

https://narod.hr/kultura/10-studenoga-sveti-leon-veliki-papa-odvratio-strasnog-atilu-rusenja-rima

Puntar2.0
16-11-2017, 23:16
http://www.youtube.com/watch?v=XiaiuxyfXds

Puntar2.0
16-11-2017, 23:30
http://www.youtube.com/watch?v=0pGsMYx9H6A

Nervozni listonoša
01-12-2017, 10:35
https://narod.hr/kultura/1-prosinca-1918-stvorena-jugoslavija-sto-nagnalo-hrvate-da-udu-drzavu-koja-ih-kostala-toliko-krvi-nesrece

1. prosinca 1918. stvorena Jugoslavija – što je nagnalo Hrvate da uđu u državu koja ih je koštala toliko krvi i nesreće?

Nervozni listonoša
03-12-2017, 11:46
http://hu-benedikt.hr/?p=102527

3. prosinca 1996. – Franjo Tuđman posjetio Vukovar i šokirao Srbe u okupiranom gradu!

Nervozni listonoša
04-12-2017, 17:14
https://narod.hr/kultura/4-prosinca-1918-grga-angjelinovic-protoptip-hrvata-sluzio-beogradu-ideji-jugoslavije-srbije-ubijao-svoj-narod

4. prosinca 1918. Grga Angjelinović – protoptip Hrvata koji je služio Beogradu, ideji Jugoslavije i ubijao svoj narod!

Nervozni listonoša
05-12-2017, 10:35
https://narod.hr/kultura/5-prosinca-1918-zagreb-pala-prva-hrvatska-krv-tamnici-naroda-jugoslaviji

5. prosinca 1918. Zagreb – kako je pala prva hrvatska krv u tamnici naroda Jugoslaviji?

Grunf
11-12-2017, 09:36
http://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2015/12/gornja-jama-zlo%C4%8Din.jpg?x81092


Na današnji dan 11. prosinca 1991. počinjen je strašan zločin u Gornjim Jamama kod Gline o kojemu hrvatska javnost ništa (namjerno?) ne zna. Radi se ne samo o zločinima nad 15 civila, već i o ubijanju troje djece od 10 do 14 godina. Ubijena je cijela obitelj Fabac: otac Nikola , majka Marija i dvije djevojčice od 10 i 14 godina Nikolina i Željka. Također ubijena je i obitelj Dvorneković, majka Slavica, djed, baka i 10-godišnji sin i unuk Darko. Ubijena je još jedna obitelj Fabac, otac Ivo i njegova dva sina Janko i Stevo.

Sve te ubijene obitelji, kao i nekoliko staraca, na kraju krvavog pira Srbi su spalili u jednoj kući.


Srpske su postrojbe počinile strašne zločine u ljeto 1991. u 27 hrvatskih sela sjeverno od Gline, kada su etnički očistile i pobile gotovo sve Hrvate iz tih čisto hrvatskih sela. To su učinili u okviru svog monstruoznog plana Velike Srbije koji je podrazumijevao rijeku Kupu kao granicu te fašističke države, koja je i danas nedosanjani san mnogih političara sa prostora Republike Srbije.

https://narod.hr/kultura/11-prosinca-1991-glina-zasto-javnost-ne-zna-imena-ovih-ubijenih-obitelji-slucaju-zec

Grunf
13-12-2017, 09:32
https://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2017/11/Hrvatski_skolski_muzej_August_Senoa_300109-696x624.jpg?x81092


Na današnji dan obilježava se godišnjica smrti slavnog Augusta Šenoe. Umro je u Zagrebu sa samo 43 godine života, od komplikacije upale pluća. Tadašnji zagrebački gradonačelnik, August Šenoa, pomagao je unesrećenim ljudima te po hladnoći obolio od upale pluća. Zbog komplikacija i krhka zdravlja književnik je umro 1881. godine.

Veliki potres magnitude 6,2 Richtera 1880. godine pogodio je Zagreb, a u snažnom podrhtavanju oštećena je skoro svaka od 3670 zgrada, koliko ih je tada bilo u gradu. Urušilo se 13 posto zgrada, a katedrala je bila toliko oštećena da joj je trebala temeljita obnova.

Mnogi Zagrepčani živjeli su u strahu nakon potresa. Oni koji su mogli, pobjegli su u obližnje gradove monarhije, ali i razne europske gradove. Navodi se da je Glavni kolodvor izdao 3800 karata u sljedećim danima. Sam grad je tada imao oko 30.000 stanovnika.

Osim što je bio romanopisac, August Šenoa bio je i ravnatelj i dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta (preteče HNK), te urednik časopisa Vijenac.

Oženio se turopoljskom plemkinjom Slavom Ištvanić. Sin Milan Šenoa također se okušao u pisanju povijesnih romana, a napisao je i biografiju svog oca. Drugi sin Branko bio je poznati slikar, scenograf i kazališni intendant. August Šenoa umro je prerano, ostavivši za sobom natuknice za čak 40-tak nikada napisanih romana i pripovijesti. Bio je to veliki gubitak za hrvatsku književnost i za grad Zagreb.

https://narod.hr/kultura/13-prosinca-1881-umro-august-senoa-znate-li-da-umro-pomazuci-zagrepcanima-velikog-potresa

Nervozni listonoša
19-12-2017, 10:00
https://narod.hr/kultura/19-prosinca-1991-island-najhrabrija-zemlja-koja-prva-priznala-hrvatsku

19. prosinca 1991. Island – najhrabrija zemlja koja je prva priznala Hrvatsku!

Puntar2.0
19-12-2017, 22:30
Viking boduli........zanimljiv narod, ljubomorno cuvaju svoje posebnosti, i meni osobno najdrazi skandinavski narod.

Grunf
20-12-2017, 13:13
Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija pa onda Island. Island nije bio prvi.

kiler
27-12-2017, 14:42
...Krilnik Jure Francetić je mučenički umro u Slunju, noću pred zoru 27./28. prosinca pa treba pisati datum njegova pokoja 28. prosinca 1942. godine, a ne 27. prosinca, kako se često pogrješno pisalo, piše Kamenjar.com

...Potkraj ožujka, na čelu Crne legije, prodire u istočnu Bosnu i izbija na Drinu. Tim pothvatom je postao nacionalni junak, a 24. travnja odlikovan je Vojničkim redom željeznoga trolista III. stupnja s hrastovim grančicama. Potkraj svibnja boravi s I. bojnom Crne legije u Makarskoj i Vrgorcu, zatim odlazi u Mostar i zbog talijanskog pritiska vraća se u Sarajevo.

...Letio je u Gospić 22. prosinca 1942. gdje je trebao preuzeti dužnost zapovjednika Operativnog područja Lika. Zrakoplov kojim je upravljao zastavnik Mijo Abičić se prisilno spustio u selo Močila kod Slunja. U sukobu sa seoskom partizanskom stražom i seljacima teško je ranjen u glavu. Kada su u partizanskom štabu saznali je u zrakoplovu bio Francetić, premjestili su ga u samostan u Slunju i pokušavali zaliječiti s ciljem da ga razmjene za veliki broj zarobljenih drugova. Operirali su ga dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović, ali Francetić nije preživio.

Umro je u slunjskoj bolnici (27?) 28. prosinca 1942.,. Dva dana nakon Nove godine i u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao, a da je poginuo službeno je potvrđeno tek 30. ožujka 1943.

...Dakle, znade se za grob pokojnog krilnika Jure Francetića i pokojnog poručnika Mije Abičića. Zato ovo posebice ističem, da se ne piše kako se za grob ne zna.
Ponavljam: Zajednički grob pokojnog viteza, uzornog hrvatskog ustaše, suosnivača i zapovjednika legendarne Crne legije Jure Francetića i pokojnog domobranskog zastavnika, pilota Hrvatskog zrakoplovstva Mije Abičića je u bivšem selu Močila, u bezdani nedaleko močilarskog bunara. Nisu sami, nego dijele pokojničku sudbinu sa stotinama Hrvata, koje su bezumni i bezdušni srbskočetnički i srbskokomunistički zločinci poubijali samo zato jer su bili Hrvati i kao takvi djelovali hrvatski i borili se za slobodnu i nazavisnu državu Hrvatsku.

https://kamenjar.com/pred-zoru-27-28-pr ... ancetic-2/

Grunf
27-12-2017, 20:33
Legendarni hrvatski vojskovoda. :) Tito je rekel da ce za njega dobiti pola Jasenovca u razmjeni, ako ga spase.

kiler
27-12-2017, 21:19
Zar nije to ona priča da je Pavelić davao pola Jasenovca za njega ako mu spase život i vrate ga vlastima NDH? :misli

Grunf
28-12-2017, 00:01
Nisam sad ni sam siguran. Moram provjeriti. :D

http://scontent.fzag2-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/fr/cp0/e15/q65/26165777_1776874742606069_162245625275737048_n.jpg ?efg=eyJpIjoidCJ9&oh=27711714889b87aebd4c161a77939f2d&oe=5AF7FE21

Grunf
02-01-2018, 08:45
2. siječnja 1945. rođen Slobodan Praljak – Borimo se za svoj dom, svoju obitelj i svoj narod!

http://cdn-narod.r.worldssl.net/wp-content/uploads/2017/11/H20171129000311-696x565.jpg?x81092


Bog je na našoj strani i s njim ćemo pobijediti ovu nepravdu, kao ono nekoć s krunicom u Domovinskom ratu. Borimo se uvijek za svoj dom, za svoju obitelj, za svoj narod, baš kao što je to činio i pokojni general Slobodan Praljak, rekao je fra Miljenko Stojić.

Na današnji dan 2. siječnja 1945. u Čapljini, rođen je general-pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Slobodan Praljak. Bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine. Pravomoćno je osuđen na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Slobodan Praljak je izricanje drugostupanjske presude prekinuo ispijanjem bočice otrova u raspravnoj dvorani Haaškog suda za ratne zločine, uz uzvik: „Slobodan Praljak nije kriv!“.

Znatan dio javnosti Hrvatske i BiH doživjeli su presudu Slobodanu Praljku kao veliku nepravdu.

Slobodan Praljak bio je, možemo to slobodno reći, genij koji je završio paralelno tri zahtjevna fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na elitnom Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s vrlo viskom prosjekom ocjena koji dosižu samo najbolji studenti na Sveučilištu – 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji kromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu: filozofiju i sociologiju. Godinu dana kasnje je diplomirao i na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.

Kad govorimo o haškoj presudi našim uznicima, najprije trebamo izreći pokoj vječni generalu Praljku, a onda izmoliti molitvu za pokoj njegove duše, govori fra Miljenko Stojić za hkv.hr

Praljak je izabrao taj put, hvala mu za sve što je učinio za hrvatski narod, a mi izaberimo put nastavka borbe. Sjetimo se Vukovara. Strašna sila navalila je na njih, a oni su bez bojazni stali pred nju. I pobijedili su. Upisani su među junake, a oni su upisani među zločince. Vjerujem da smo ovim događajima u Haagu ako ne diplomirali, a onda smo barem maturirali (kao narod op.)

Kako će nas drugi braniti, ako se mi sami povodimo za izdajicama u našim redovima?

Haaški sud, pa zar to treba još ponavljati, nije ustrojen da donese pravdu među zavađene narode, već je ustrojen da spasi poredak što su ga Hrvati pošteno uzdrmali najprije oduprijevši se velikosrpskom napadaču, a onda i stvaranjem svoje države te veličanstvenom Olujom. Bili su uvjereni da mi to ne ćemo moći učiniti.

Kad su kola po njih krenula nizbrdo, slali su nam one bajne promatrače, pa snage UN, pa su nas zaustavili pred Banja Lukom, pa su onda osnovali Haaški sud… da preskočimo mnogo toga. Spomenimo još samo mudžahedine. Oni su ih zaboravili tijekom izricanja ove presude našim uznicima, ali nisu mnogi u onim krajevima gdje su harali. Činili su stravične zločine i nikom ništa. Očito dobro su odradili povjereni im zadatak pa ih ne treba dirati. Slično se postupilo i prema vrhu JNA glede Ovčare i mnogih stratišta, Mladiću glede Srebrenice i Škabrnje, Perišiću glede Zadra i Mostara, Haliloviću glede Grabovice…

Srbija ni u čemu nije sudjelovala, kao ni Armija BiH, spomenuti zločinci otišli su na tržnicu, pokupovali tenkove, topove, zrakoplove, platili ljudstvo i onda se malo zezali okolo. Jedino su Hrvati i Hrvatska navodno činili zločine, iako su bili bez oružja na početku, dali svoj glas za postanak države BiH, prvi ustali u njezinu obranu, liječili Bošnjake i dostavljali im humanitarnu i vojnu pomoć čak i u ono vrijeme kad su s njima ratovali…

To je ta haaška pravda.

Da zaključimo, jer čovjeku se gadi razmišljati puno o sudištu osnovanom političkom odlukom političkog 1/4 tijela. Ovom duboko nepravednom presudom još je dublje zakopano sjeme zla u krajeve preko Drine. Svi su zavađeni sa svima. Novi rat u svakom trenu lako je pokrenuti i tako pokušati vratiti stvari na vrijeme prije Domovinskog rata.

Ali da ne bismo optuživali samo neke tamo. Na njihovoj je strani, to znači na strani protivnoj našoj, svatko onaj tko poput Stjepana Mesića, Vesne Pusić, Ive Josipovića… kaže da su za sve krive pogrješne politike iz devedesetih. To su i oni koji potpisuju da nema hrvatskog jezika nego nekog zajedničkog, oni koji se rugaju molitvi i sv. misi za naše zatočene u Haagu, oni koji pljuju na Herceg Bosnu, oni…

Posebna su vrsta takvi koji i dan-danas vjeruju u ono što je govorio i činio zločinac Josip Broz Tito. Svi su oni osudili ove u Haagu, svi su oni pljunuli na naše branitelje. Ali sve im je uzalud. Vukovarske junake još su dodatno lomili u logorima pa ih ipak time nisu slomili. Oni su pobjednici, država Hrvatska postoji.

Ovo je drugo poluvrijeme, budimo neslomljivi borci kao i puno puta do sada. Bog je na našoj strani i s njim ćemo pobijediti ovu nepravdu, kao ono nekoć s krunicom u Domovinskom ratu. Borimo se uvijek za svoj dom, za svoju obitelj, za svoj narod, baš kao što je to činio i pokojni general Slobodan Praljak.

https://narod.hr/kultura/2-sijecnja-1945-roden-slobodan-praljak-borimo-se-svoj-dom-svoju-obitelj-svoj-narod

kiler
09-01-2018, 21:29
Na današnji dan 9. siječnja 1578. Ferhad-paša uputio je posljednji poziv braniteljima Gvozdanskog na predaju.

Posada koja je ostala potpuno bez hrane, jer su Turci ubacili otrovanu hranu i ubili posljednje žive pse za jelo, odbili su poziv uz riječi: „Radije ćemo za slobodu i križ umrijeti nego predati se!“. Paša je nakon toga poduzeo tri velika juriša koji su hrvatski branitelji odbili. 13. siječnja krenuli su Turci u još jedan juriš, ali odgovora iz Gvozdanskog nije bilo. Turski vojnici ušetali su u utvrdu i zatekli potresan prizor: u gradu bez hrane i streljiva zatekli su na borbenim položajima smrznute nekolicinu preostalih živih Hrvata – branitelja Gvozdanskog...

https://kamenjar.com/9-sijecanj-1578-gvozdansko-simbol-neunistive-zelje-hrvata-za-slobodom/

Nervozni listonoša
15-01-2018, 23:08
https://narod.hr/kultura/15-sijecnja-1992-priznata-hrvatska-hoce-li-politicki-vode-omoguciti-da-se-ostvari-hrvatski-san

15. siječnja 1992. priznata Hrvatska – Hrvati žele da se ‘hrvatski san’ ostvari u punini!

kiler
16-01-2018, 22:42
Prije točno 147 godina u Runovićima uhićen Andrijica Šimić, izdali ga Garci

Andrijica je, po narodnim predanjima, otkupljivao osmansku zemlju za Viničane i gradio im kuće te im darovao konje i krave, što je razlog zašto ga i danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka. Stekao je nadimak hercegovački Robin Hood.

http://www.dnevnik.ba/teme/prije-tocno-147-godina-u-runovicima-uhicen-andrijica-simic-izdali-ga-garci

Grunf
26-01-2018, 08:15
http://narod.hr/wp-content/uploads/2018/01/Sarkotic-e1516632602410.jpg

Stjepan Sarkotić, hrvatski general, vojni upravitelj BiH i osvajač Crne Gore.


Kraljevinu Crnu Goru i glavni grad Cetinje, na čelu Austro-ugarske vojske, osvojio je general Stjepan Sarkotić, Hrvat iz malog sela Sinac u Gackoj dolini. On je jedan od najvećih zapovjednika slavne monarhije i najzaslužnijih hrvatskih domoljuba 20. stoljeća. Na današnji dan 1916. godine, Crna Gora je kapitulirala, a nekoliko dana ranije Sarkotić je sa svojom vojskom ušao u Cetinje.


Početkom Prvoga svjetskog rata, Sarkotić je zapovijedao 42. domobranskom pješačkom divizijom, u sastavu 12. korpusa generala baruna von Rhemen zu Bärensfelda. Budući da se iskazao u borbenim djelovanjima na srbijanskoj bojišnici, 1914. proglašen je vitezom 2. reda željezne krune, da bi krajem te godine bio imenovan vojnim upraviteljem Beograda. Promaknut je u čin generala pješaštva, a car Franjo Josip imenovao ga je 22. prosinca 1914. godine zapovjednim generalom u BiH i Dalmaciji, s odgovornošću vojnoga upravitelja.

https://narod.hr/kultura/25-sijecnja-1916-stjepan-sarkotic-zasto-hrvatska-zaboravila-velike-vojskovode-ratnike

Nervozni listonoša
30-01-2018, 13:26
http://www.dnevno.hr/domovina/tovarnik-91-poput-auschwitza-hrvati-muceni-i-ubijani-s-bijelim-trakama-oko-ruke-1125281/

DAN KADA JE TOVARNIK PLAKAO

TOVARNIK ’91. POPUT AUSCHWITZA: Hrvati mučeni i ubijani s bijelim trakama oko ruke

Grunf
17-02-2018, 14:03
Oružane snage ustanika nisu bile jedinstvene i dijelile su se na dvije struje: Narodnooslobodilački pokret (NOP) i Četnički pokret, kojeg je na ovom području vodio Jezdimir Dangić. NOP je raspolagao s oko 6000 naoružanih pripadnika, dok se u Četničkom pokretu ovaj broj kretao između 4000 i 5000 boraca. Oba su pokreta bila dobro opskrbljena lakim pješačkim naoružanjem, koje je najvećim djelom dolazilo iz “Užičke republike“ (Srbija), tj. iz tvornice oružja u Užicama i koje je većinom raspoređeno među pripadnicima NOP*a, a dio je poticao iz napuštenog i zaplijenjenog naoružanja bivše vojske Kraljevine Jugoslavije.


U početku je između ova dva pokreta postojala dobra suradnja te je do sredine studenog djelovao i zajednički stožer (Operativni štab).

Međutim, četnici su 17. studenog uspostavili Privremenu upravu istočne Bosne i sklopili sporazum s talijanskim 14. zborom u Višegradu, što je dovelo do raspuštanja ovog stožera. Četnici su s Talijanima ostvarili prisnu suradnju koji su im u potpunosti prepustili nadzor nad Višegradom, Goraždem, Čajničem, Fočom i Kalinovikom, gdje je odmah nakon odlaska talijanskih posada izvršen pogrom nad muslimanskim stanovništvom i koji je potaknuo masovni zbjeg iz Istočne Bosne.

Oružane snage NDH, Njemačke i Italije poduzele su niz vojnih operacija radi suzbijanja ovog ustanka, a dva najveća i najbolje organizirana poduhvata bili su „Operacija Romanija“ (15.*25.1.1942.) i „Ozren II.“ (29.1.*4.2.1942.), u jugoslavenskoj historiografiji poznate kao „Druga neprijateljska ofenziva“. Ove su dvije operacije izvršile združene hrvatsko*njemačke snage i u ovim borbama ustanicima su naneseni znatni gubitci, ali im ustanak nije uspjelo u potpunosti ugušiti. Prodirući duž glavnih komunikacija hrvatsko*njemačke snage brzo su ovladale prije izgubljenim mjestima (Rogatica, Han Pijesak, Sokolac, Olovo, Vlasenica, Srebrenica i Bratunac), uslijed čega je Vrhovni stožer NOPJ*a donio odluku da se glavninom svojih snaga povuče u dijelove istočne Bosne pod nadzorom talijanskih snaga. Preostale snage bile su prisiljene povući se dublje u planine, a među snagama NOP*a počelo je osipanje i značajan broj njihovih pripadnika prešao je u redove Četničkog pokreta. Četnički pokret time je zadobio na snazi i posebno je ojačao na području Podromanije, Han Pijeska i Vlasenice te su nakon okončanja „Operacije Romanija“ i odlaska njemačkih snaga s ovog područja, ponovo počeli ugrožavati prometnice i napadati izolirane oružničke postaje.

https://narod.hr/kultura/16-veljace-1942-istocna-bosna-nepoznate-bitke-oruzanih-snaga-ndh-ustanika

Nervozni listonoša
20-02-2018, 08:42
https://narod.hr/kultura/20-veljace-1952-roden-bruno-zorica-zulu-tko-legendarni-zapovjednik-zelenih-beretki

Velika sramota za državu Hrvatsku dogodila se 2013. za vrijeme vlasti SDP-a i ministra Kotromanovića kada je ovaj ratni heroj, sa ženom, kćerkom i sinom, deložiran iz stana u Splitu koji mu je dodijeljen od Ministarstva obrane 1993 godine. Naime, stanarsko pravo je tražio bivši oficir JNA Petar Denoble i njegova supruga Ubavna koji su početkom rata 1991. iz Splita otišli u Knin, a nakon toga u Beograd, pa u Ameriku gdje žive i danas. O tome je prisao Večernji list.

Grunf
20-02-2018, 11:10
Nemreš vjerovati. :(

Inkvizitor
20-02-2018, 14:52
Vidio sam ga u kafiću u Duvnu nakon pada Kupresa, ..radili su akcije, jednu neuspješnu onu poznatu gdje je zarobljen Davor Glasnović..drugu uspješnu..o kojoj govori ovaj srpski snimak..

na 45:25 na snimku...akcija duboko u neprijateljskoj pozadini..Joško Kapetanović iz Frakopana poginuo kod G. Vakufa..legendarni diverznat.. Frankopani i mješana duvanjska ekipa


http://www.youtube.com/watch?v=E4_0dicKaiQ

Nervozni listonoša
01-03-2018, 17:21
https://narod.hr/kultura/1-ozujka-1909-mladen-lorkovic-sto-istina-pucu-lorkovic-vokic-ndh

1. ožujka 1909. Mladen Lorković – što je istina o puču Lorković-Vokić u NDH?

Galjego
20-04-2018, 10:22
Na današnji dan,20.4.1993. godine,u borbama oko Jablanice , je poginuo Mario Hrkać-Ćikota,jedan od zapovjednika “Kažnjeničke bojne„.

Grunf
08-05-2018, 21:17
http://narod.hr/wp-content/uploads/2018/05/Oslobodjenje-Zagreba-2-696x730.jpg


Glavni grad Hrvatske Zagreb je u svibnju 1945. bio grad straha, patnje, stradanja, smrti, ali i nadanja da je zlo moćno, ali ipak prolazno. U grad su ušle jedinice partizana iz Srbije, od kojih su mnogi do prije koji mjesec nosili kokardu na šubari, čak do kolovoza 1944. kada ih je Tito amnestirao.


Ti ljudi su počeli pokolj Zagrepčana, uz kasniju svesrdnu pomoć hrvatskih partizana, koji su ušli u grad preko Sljemena i Sesveta tek dva dana kasnije.

“Biti Srbin u to vrijeme značilo je biti vlast“, piše osvjedočeni antifašist Bogdan Radica o stanju Hrvata i građana Zagreba nakon ulaska partizana.

Na današnji dan 1945. su partizanske snage ušle u Zagreb. Partizani vole reći da su ga oslobodili, a pokojni Tomislav Ladan bi rekao da je taj dan “Zagreb pao pod oslobođenje”.

Osim par manjih okršaja nije bilo previše borbenog djelovanja jer se gotovo sva vojska NDH sa dobrim dijelom naroda povukla prema slovenskoj, a kasnije i austrijskoj granici.

Oslobođenje je, nažalost, više sličilo na dolazak Huna i Mongola: pljačka, otimačina,ubojstva,silovanja, to je tamni dio te priče kojeg nam antifašisti uporno „zaboravljaju“ ispričati.

Zašto su građani grada Zagreba zaslužili tako tešku kaznu?

Iako se očekivalo da će u Zagreb kao prve jedinice ući odredi X. zagrebačkog korpusa, to se nije dogodilo. „Slava oslobođenja“ Zagreba pripala je dojučerašnjim četnicima Koste Nađa, Peke Dapčevića i Koče Popovića. Njihove fotografije najbolje svjedoče kojoj su vojsci pripadali do jeseni 1944. godine. Umjesto dotadašnjih kraljevskih kokardi stavili su crvenu zvijezdu i nastavili rat protiv svega što nosi hrvatski predznak, piše vecernji.hr

Poznati hrvatski novinar i publicist Bogdan Radica godinama je živio u SAD-u. Bio je antifašist, ali i antikomunist. Svršetkom rata doputovao je u Zagreb da se uvjeri o stanju u „oslobođenoj“ Hrvatskoj. U svojoj je knjizi „Hrvatska 1945.“ ovako opisao prve dane u „oslobođenom“ Zagrebu: „U Zagrebu su još tada praskale bombe i svaka je detonacija izazivala mraz u kostima njegova stanovnika. Poput vihora, strah se pojavljivao vertikalno i horizontalno, izazivajući u čovjeku osjećaj fizičke ništetnosti, ali i intelektualne bijede. Ljudski se život snizio na tako nisku cijenu da su svi pojmovi o njegovoj vrijednosti, koje je povijest razvijala stoljećima, još iz grčkih preko rimskih do kršćanskih vremena, postajali beznadni. Njegov um, intelektualna bitnost, njegov duh i duša, teško su se mogli izdići na površinu. Dok su razularene mase partizana, mladića intoksiciranih lažima i alkoholom, pjevale pjesme o ‘slobodi’, slobode nije bilo ni za koga – ni za potlačenu i zastravljenu većinu, kao ni za manjinu, koja se i sama bojala bezvlađa, nasilja i terora što ga je sama nametala većini. Svatko je u svakom trenutku mogao postati žrtvom arbitrarnog nasilja. Kad stari zakoni padaju, kakvi god oni bili, a novi nisu u stanju da se nametnu, strah odnosi ljudima volju, glavu i osjećaje njihova dostojanstva. Pojaviti se iz Amerike u takvoj sredini, svoj isječenoj trzajima vječnoga straha, bilo je uistinu strašno suživljavanje između vlasti slobode, osnovane na zakonu i pravu, i bezvlađa, nasilja i terora, osnovanog na imperativu pojedinaca ili skupine dešperatera, brava i rasova. Zakon je bio strojnica, i tko je imao više fišeka o pojasu, taj je bio i jači u odnosu prema nezaštićenu pojedincu. Biti Srbin u to vrijeme značilo je biti vlast.“ Tako je pisao Bogdan Radica, osvjedočeni antifašist i antikomunist, čovjek koji je zazirao od totalitarizama. Zbog toga je njegov tekst bitan, jer je nepristran, pisan očima čovjeka koji dolazi iz jednog drugog, demokratskog miljea.

Zagreb je dakle u svibnju 1945. bio grad straha i patnje, stradanja, ali i nadanja da je zlo moćno, ali ipak prolazno.

Dakle, tog dana u Zagreb nije ušla samo druga vojska, ušao je strah, teror, noćna odvođenja ljudi, nasilno iseljavanje iz stanova i odmah useljavanje drugova u tuđe stanove sa svojim obiteljima, otvorena je prisilna javna kuća u Jurišićevoj ulici u kojoj su Zagrepčanke silovali i iživljavali se nad njima, uspostavljena je koljačka jedinica tzv. „lajbeki“ koja je tragove svog „rada“ ostavila širom Sljemena u brojnim jamama o kojima se moralo šutjeti 45 godina, a i danas su tabu tema.

Najmasovniji zločini na području Zagreba dogodili su se u njegovim rubnim naseljima ispod Medvednice, prije svega Gračanima. Gračani, uz Markuševec, Čučerje, Remete, Šestine i Bukovec koji, čine niz od nekoliko prigorskih sela koja su od davnina gravitirala Zagrebu vežući svoju ekonomiju uz glavni hrvatski grad.

O strahu i atmosferi koja je vladala Zagrebom toga dana najbolje svjedoči slika prolaska i dočeka partizana preko glavnog gradskog trga Jelačić placa. Na ulicama grada nije bilo nikoga.

Pokolj i pljačka u Zagrebu počela je istog dana, ubijene su tisuće ljudi u glavnom gradu, pa čak i djece štićenika domova u dobi od 7 do 15 godina, bolesnici iz zagrebačkih bolnica, žene, starci i doslovno svi koji su se našli na popisu “sumnjivih” srbijanskih partizana koji su ušli u Zagreb.

Popis preko 100 otkrivenih masovnih stratišta u Zagrebu i okolici možete pročitati ovdje.

Izvor: narod.hr/vecernji.hr

philly
09-05-2018, 00:30
Strava... banda crvena, sotonistička, antihrvatska...

Grunf
22-05-2018, 09:31
http://www.youtube.com/watch?v=xHNBSyFh9FQ

Grunf
20-06-2018, 09:11
Ne zaboravimo imena hrvatskih domoojuba koji su, po cijenu života, sanjali državu Hrvatsku i dali svoj život za nju u najtežim vremenima hrvatskog naroda:

1. Ambrozije Andrić, R. 10. 12. 1939. u Tuzli, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići Kod Omiša;

2. Adolf Andrić, R. 4. 3. 1942. u Tuzli, poginuo 26. 6. 1972. na planini Raduši Kod Gornjeg Vakufa;

3. Pavao Vegar, R. 10. 11. 1939. U Vašarovićima pokraj Ljubuškog, poginuo 21. 7. 1972. u zaseoku Tomići Kod Omiša;

4. Ilija Glavaš, R. 8. 12. 1939. u Lužanima pokraj Gornjeg Vakufa, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

5. Đuro Horvat, R. 12. 4. 1939. u Palinovcu pokraj Čakovca, zarobljen 2. 7. 1972. Kod Jablaničkog jezera, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., Strijeljan 17. 3. 1973.;

6. Vejsil Keškić, R. 25 . 6. 1939. u Maloj Peći pokraj Bihaća, zarobljen 29. 6. 1972. u blizini Prozora, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., Strijeljan 17. 3. 1973.;

7. Viktor Kancijanić (Kocijančič), R. 1. 3. 1945. u Tinjanu pokraj Pazina, ubijen 2. 7. 1972. kod Raduše;

8. Petar Bakula, R. 3. 2. 1947. u Rastovači pokraj Posušja, ranjen 15. 7. 1972. na brani Peruča, kasnije zacijelo likvidiran;

9. Ludvig Pavlović, R. 9. 4. 1951. u Vitini pokraj Ljubuškog, zarobljen prije prelaska ostatka grupe u Hrvatsku, osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., Pomilovan, 20 godina robije, pod sumnjivim okolnostima poginuo Kao pripadnik HVO-a u sukobu s JNA 18 godina. 9. 1991. u Studenim Vrilima, na cesti između Tomislavgrada i Posušja;

10. Mirko Vlasnović, R. 19. 8. 1932. u Zemuniku Gornjem kod Zadra, predao se u rodnom selu 28. 7. 1972., osuđen na smrt u Sarajevu 21. 12. 1972., Strijeljan 17. 3. 1973.;

11. Ilija Lovrić, R. 1945. u Varvarima pokraj Prozora, poginuo . 7. 1972. u blizini Varvara;

12. Filip Bešlić, R. 1936. u Rastovači pokraj Posušja, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

13 . Stipe Ljubas, R. 21. 9. 1951. u Đakovu, poginuo 24. 7. 1972. na području sela Leskuri na planini Svilaji;

14. Vlado Miletić, R. 1946. u Ograđeniku pokraj Čitluka, poginuo 13. 7. 1972. Kod sela Pribić kraj Livna;

15. Vinko Knez, R. 26. 1. 1953. u Viškovcima pokraj Požege, poginuo 27. 6. 1972. Kod Han Ploča, Iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;

16. Ivan Prlić, R. 8. 11. 1951. u Sovićima pokraj Gruda, zarobljen 26. ili 27. 6. 1972. zacijelo kasnije likvidiran;

17. Nikola Antunac, R. 1950. u Karlovcu, poginuo 27. 6. 1972. Kod Han Ploča, Iznad puta Gračanica-Gornji Vakuf;

18 . Vilim Eršek, R. 20. 10. 1939. u Žigrovcu pokraj Varaždina, poginuo 27. 6. 1972. Kod sela Rumboci;

19. Vidak Buntić, R. 28. 1. 1942. u Ograđeniku pokraj Čitluka, predao SE 25. 7. 1972. između Zagvozda i Žeževice, zacijelo kasnije likvidiran;

https://narod.hr/kultura/20-lipnja-1972-feniks-hrabri-hrvatski-revolucionari-pokusali-srusiti-jugoslaviju-uspostavit-drzavu-hrvatsku

1981
20-06-2018, 11:41
Nek im je laka hrvatska zemlja.

https://kamenjar.com/20-lipnja-1972-feniks-bugojanska-skupina-krv-mucenika-je-sjeme-pobjede/

Inkvizitor
20-06-2018, 15:25
Samoubilački čin. Mogli su ubiti puno više ljudi ali su shvatili da su protiv njih mobilizirali seljački puk Hercegovine i dijelom Bosne, Njihove rođake možda. Njihova akcija u onakvom bipolarnom svijetu nije imala šansi za uspjet.

u tekstu ima jedna greška, Ludvig Pavlović nije zarobljen prije upada. Ludvig Pavlović je napravio lažnu milicijsku tablicu sa znakom STOP kojim ja zaustavio vozača Franca Nabernika.

Ludvig Pavlović je zarobljen na prijevoju Vaganj između Livna i Sinja. S njim je bio Vlado Miletić koji je tom prilikom ubijen. Miletića je ubio a Pavlovića zarobio načelnik policijske stanice Livno Stipe Pačar inače ujak novinara Ivice Đikića ( jabuka ne pada daleko od stabla).

Čitao sam sve o feniksovcim još od Đorđa Ličine i njegove knjige "Dvadeseti čovjek" kojom on daje teoriju da je postojao dvadeseti član skupine koji je izdao grupu..ali činjenica je da za grupu nisu znale jugoslavenske vlasti dok nisu pustili vozača.

Dakle idealisti koji su svjesno išli u smrt.

Grunf
07-07-2018, 11:36
7. srpnja 1991. Brijunska deklaracija – što niste znali o Budimiru Lončaru koji je pregovarao s Tuđmanom na strani Jugoslavije?


Na današnji je dan 1991 potpisana poznata Brijunska deklaracija, kojom je proglašenje hrvatske samostalnosti odgođeno na tri mjeseca. Učinjeno je to na poticaj Europske zajednice, čija su 3 ministra vanjskih poslova došla na Brijune. Bili su to Hans van den Broek iz Nizozemske, Jacques Poos iz Luksemburga i Joăo de Deus Pinheiro iz Portugala.

Od njih je Hrvatima najpoznatiji Hans van den Broek, koji je kasnije bio i povjerenik EU. Zanimljivo je da je van den Broek svoju najmlađu kćer udao za nizozemskog princa i da je njen suprug sada u liniji nasljeđivanja nizozemskog prijestolja.

Domaćin sastanka na Brijunima bio je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Korist od sastanka imala je Slovenija, jer je njime okončan rat u toj državi, tzv. Desetodnevni rat i napad JNA na Sloveniju. Slovenski predstavnici bili su predsjednik Milan Kučan, premijer Lojze Peterle, ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel i predsjednik parlamenta France Bučar.

Jugoslavensku stranu u pregovorima predstavljali su savezni premijer Ante Marković, ministar vanjskih poslova Budimir Lončar, viceadmiral Stane Brovet i većina članova Predsjedništva SFRJ.

https://narod.hr/kultura/7-srpnja-1991-brijunska-deklaracija-budimir-loncar-strani-jugoslavije-pregovarao-s-tudmanom-strani-hrvatske

kiler
07-07-2018, 18:28
Danas je 21. godišnjica smrti prvog predsjednika Hrvatske zajednice,kasnije republike Herceg-Bosne,Mate Bobana...:hrhb

7. srpnja 1997.-7. srpnja 2018.

Nervozni listonoša
11-07-2018, 09:21
https://narod.hr/kultura/video-11-srpnja-1998-hrvatska-nizozemska-21-vatreni-treci-svijetu

(VIDEO) 11. srpnja 1998. Hrvatska-Nizozemska 2:1 – Vatreni treći na svijetu!

kiler
31-07-2018, 22:13
https://narod.hr/hrvatska/miro-baresic-misteriozna-likvidacija-hrvatskog-politickog-emigranta-u-domovinskom-ratu


Na današnji dan u mjestu Miranje Donje 1991. ubijen je Miro Barešić.



Miro Barešić rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine te je bio hrvatski politički emigrant koji je velik dio svog života proveo van domovine. Već kao mladić suprostavio se jugoslavenskom komunističkom režimu te je odbio je služiti vojni rok u JNA smatrajući kako su Hrvatima ugrožena ljudska prava, zbog čega je osuđen na 6 mjeseci zatvora na Golom otoku.

Nakon odsluženja kazne pobjegao je iz Jugoslavije u Švedsku. Povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, članovima Hrvatskog narodnog otpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih politički zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića 7. travnja 1971.

Vladimir Rolović – specijalni zadatak protiv Hrvata u emigraciji

Vladimir Rolović nije bio prosječan diplomat i običan veleposlanik. On je bio provjereni partizanski kadar, “oficir” zloglasne OZNA-e i zapovjednik komunističkog mučilišta Goli Otok, pričuvni generala-major JNA. On je došao u Švedsku po specijalnom zadataku jer se tamo okupljala “opasna ustaška emigracija”, kako su komunisti zvali sve hrvatske borce za slobodu.

O tim je zbivanjima sam Miro Barešić rekao sljedeće: “Upravo u to vrijeme u Švedsku stiže za veleposlanika Vladimir Rolović poznat pod nadimkom “Crni Vlada”. Čim je došao odmah je zaprijetio da će “srediti” Hrvate, kao što je to činio i prije kao Titin general. Prijetio nam je i preko švedske televizije. Uvjeren sam da su Šveđani pogriješili što su dopustili da krvnik Rolović dođe u Švedsku...”

Grunf
10-08-2018, 11:14
http://narod.hr/wp-content/uploads/2015/08/lederer650_cb.jpg


Na današnji dan, 10. kolovoza 1991, ustrijeljen je snajperskim metkom filmski umjetnik i snimatelj HTV-a Gordan Lederer, jedan od najpoznatijih civila i novinara ubijenih u Domovinskom ratu. Taj zločin dogodio se na brdu Čukuru iznad Hrvatske Kostajnice, gdje je Lederer snimao hrvatske borce u akciji tijekom neprijateljskih napada na Pounje.


Njegovo ubojstvo snajperom na današnji dan nije bilo slučajno. Informativni program RTS-a objavio je sljedećeg dana intervju sa snajperistom koji je pucao. Taj je ubojica prepoznat kao Milan Zorić iz Siska. Protiv njega su podignute dvije optužnice, no do današnjeg dana nije kažnjen za počinjeno djelo.

Gordan Lederer, koji je slikom prenosio istinu u svijet o agresiji jugoarmije, iskrvario je na putu do Zagreba u vozilu Hitne pomoći. Njegova agonija trajala je od ranog poslijepodneva. Preminuo je u noći. Da je general JNA Rašeta odobrio toliko traženi helikopter, Lederer bi brže stigao do bolnice u Zagrebu i vjerojatno ne bi iskrvario.

„Banijska ratna praskozorja“ – nezaboravni filmski uradak Gordana Lederera

Gordanov najpoznatiji ratni filmski uradak je kratki film „Banijska ratna praskozorja“ gdje prikazuje mlade hrvatske gardiste iz 1. brigade u izviđanju Pounja. Hvatajući kamerom izraze lica mladih vojnika bačenih u „paukovu ratnu mrežu“, gdje nikada nisu željeli biti, „Banijska ratna praskozorja“ postaje jedan od klasika Domovinskog rata. Mir prekrasne prirode doline rijeke Une, mladost i život koji je pred mladićima iz filma narušava tragedija rata i uništenje koje taj rat donosi. Ljepotu bratskog zajedništva, idealizma i predanja ideji slobode hrvatskih vojnika na poseban način dočarava glazba grupe Dire Straits „Brother in Arms“.


Ovaj film inspirirao je mnoge hrvatske mladiće da se s velikom odlučnošću i hrabrošću dragovoljno prijave u obranu domovine koja je već krvarila, te i oni postanu „braća po oružju“, spremni položiti svoje živote jedan za drugoga i slobodu hrvatskog naroda.

Grad Hrvatska Kostajnica je na mjestu gdje je Gordan Lederer pogođen postavila spomenik izrađen po nacrtu njegovog oca, Prvislava Lederera. Do spomenika vodi ulica Gordana Lederera.


http://www.youtube.com/watch?v=dqL8zh8SZzs

https://narod.hr/hrvatska/10-kolovoza-1991-ubijen-gordan-lederer-tvorac-nezaboravnih-banijskih-ratnih-praskozorja#

Grunf
10-08-2018, 14:05
Iako Zakon o općem oprostu ne brani kažnjavanje ratnih zločinaca, taj Zakon je hrvatsko pravosuđe primijenilo da bi oslobodilo ubojicu Gordana Lederera.


Protiv Milana Zorića hrvatska država vodila je dva kaznena postupka. Prvi postupak vođen je pred tadašnjim Vojnim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela oružane pobune. Taj postupak okončan je tako što je Vojni sud u Zagrebu 1996. godine primjenom Zakona o općem oprostu protiv Milana Zorića obustavio kazneni postupak, piše Jutarnji list.

> Abolicija je značila potpuni oprost, ali Zakon o općem oprostu ne brani kažnjavanje ratnih zločinaca

Drugi postupak protiv Milana Zorića, vođen je na Županijskom sudu u Sisku 1999. godine. Zoriću je suđeno za kazneno djelo ubojstva iz članka 34. Krivičnog zakona RH. U tom postupku Županijski sud u Sisku je donio presudu kojom je je Milan Zorić u odsutnosti proglašen krivim za ubojstvo Gordana Lederera te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Na tu se presudu Milan Zorić žalio te je Vrhovni sud Republike Hrvatske 18. rujna 2002. godine donio presudu kojom je presuda Županijskog suda u Sisku preinačena, te je na temelju članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku protiv Milana Zorića optužba odbijena s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari i to stoga što je protiv Zorića Vojni sud u Zagrebu primjenom Zakona o općem oprostu obustavio kazneni postupak.

https://narod.hr/hrvatska/ratni-snimatelj-gordan-lederer-ubijen-na-zadatku-zasto-je-na-njegovog-ubojicu-primijenjen-zakon-o-oprostu

Nervozni listonoša
04-09-2018, 10:52
4. rujna 1993. Francois Mitterand: ‘Volim Srbe, da, i što…Hrvati su ti koji su tlačili 700.000 Srba’

Važno je istaknuti da je François Mitterrand, gorljivi socijalist, bio u bliskom kontaktu sa masonskom ložom Velikog Orijenta Francuske.

Bio je veliki protivnik priznanja Hrvatske i BiH, te je tijekom cijelog rata na razne načine davao zaštitu agresiji Srbije i čak spriječio vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba. Više puta je, čak otvoreno, pokazao političke neprijateljske namjere prema Hrvatima.

Na današnji dan 1992. godine Mitterand se suprotstavio blokadi zračnog prometa u BiH, od čega je najveće koristi imala agresorska Srbija koja je jedina, praktički, posjedovala zračne vojne snage.

Francois Mitterand, gorljivi ljevičar i socijalist, te predsjednik Francuske od 1981. do 1995. jedna je od osoba koja se gorljivo borila protiv priznanja Hrvatske (i BiH), te čak otvoreno stao u zaštitu agresorske Srbije. Njegovo političko djelovanje nanijelo je mnogo štete Hrvatima u vrijeme rata i okupacije dijelova Hrvatske.

U lipnju 1992. godine iznenada posjećuje Sarajevo, uspostavlja zračni most s humanitarnom pomoći za opkoljeni grad, te zapravo tako sprječava moguću zapadnu vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba.

Time je prepustio Sarajevo i ostatak BiH uništavanju od strane srpskih snaga.

François Mitterrand je bio u bliskom kontaktu s masonskom ložom Velikog Orijenta Francuske, prema knjizi La politique des francs-maçons, Ed. Roblot, Paris, 1973, str. 21-29.

Anido Mirilo u djelu „Slobodno zidarstvo – što je to?“ tvrdi da je u francuskoj vladi Mauroya 1981. godine, kada je na vlast kao predsjednik stupio Mitterand, bilo čak deset slobodnih zidara ili popularnije masona. To je bio potpuni obrat situacije s obzirom na degaullovsku Francusku nakon II. svjetskog rata, koja je na svaki način gajila samostalnost i nacionalnu samobitnost Francuske izvan nametnutih (masonskih) ideja podjele na lijevo – desno.

Mitterand je bio predsjedavajući tajnik Socijalističke partije Francuske. Godine 1972. zajedno s komunistima oblikovao je ljevičarski savez Union de la gauche.

Čudesna je bila Mitterrandova ustrajnost kojom je branio agresiju Srbiju na Hrvatsku i BiH, pokušavajući relativizirati krivnju Srbije za sve što se događalo u postjugoslavenskim ratovima.

U avionu koji ga je iz Lisabona vozio u Sarajevo, povjerio se svom ministru Bernardu Kouchneru (a on prenio u knjizi „Ce que je crois”, “U što vjerujem” ili “Moje vjerovanje”): „Dok sam ja predsjednik Francuske, francuski vojnik neće pucati na srpskoga vojnika.” Na izravno pitanje: zašto toliko razumijevanja za Srbe, Mitterrand je dao odgovor, a ministar Kouchner citira samoga Mitterranda: „Vidio sam kako u njemačke logore dovode najjadnije, najsiromašnije ljude, koje su najviše tukli; to su bili Srbi, jedini koji su se znali opirati nacističkim divizijama i sami sebe osloboditi.”

Svojoj savjetnici za medije, novinarki Laure Adler, na slično pitanje: “Jeste li favorizirali Srbe, a ako jeste, zašto?”, odgovorio je još izravnije: „Volim Srbe, da, i što? Kako zaboraviti njihovu hrabrost u 2. svjetskom ratu? Hrvati su ti koji su tlačili 700.000 Srba”, bilježi ona u knjizi Dnevnik iz Elizejske palače.

Za jednostranu prosrpsku politiku predsjednik Mitterrand imao je podršku najviše u ministru vanjskih poslova Rolandu Dumasu, koji je bio njegov mikrofon i zvučnik. Odvjetnik i intelektualac Robert Badinter, na mjestu predsjednika Arbitražne komisije, nije slijedio Mitterandove upute da su granice među republikama bivše Jugoslavije samo „administrativne” i da su, dakle, podložne promjenama, nego je priznao legitimnost granica među novim državama.

Nakon što je u ljeto 1991. u Elizejskoj palači sreo Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića, francuski je predsjednik u razgovoru s J. Danielom ostavio dojam čovjeka koji je pogriješio, ali nije u stanju ispraviti pogrešku.

„Vjerujem da mogu otkriti u vezi sa S. Miloševićem”, piše J. Daniel, “da se Mitterrand kladio na toga čovjeka i da je izgubio okladu”.

Daniel Rondeau u knjizi „Mitterrand et nous” (Mitterrand i mi) zamjera službenoj politici Francuske što je „izabrala svoju, srpsku stranu, a da to nikad nije priznala”.

„Štedeći stalno Slobodana Miloševića, odbijajući podršku srpskim demokratima u Beogradu, održavajući svjesno konfuziju oko središnjeg pitanja napadača i napadnutoga, Francuska je podržavala mir pobjednika. Ne bilo kojeg pobjednika, nego pobjednika koji je ubijao, silovao, protjerivao u ime čistoće krvi!”

Lažnom doktrinom „ne dodavati rat na rat”, François Mitterrand je objektivno potpomagao ratovanje među „plemenima”, kako je posprdno znao zvati narode koji su imali povijest, kulturu i državnost, ako ne i države, kojima su težili.

Odlaskom u Sarajevo, napravio je – kako piše povjesničar Michel Winnock u biografskoj knjizi „Mitterrand” – diverziju: nije niti spomenuo agresora, otvaranjem humanitarnog koridora dao je Bošnjacima lažnu nadu, a zapravo spriječio vojnu intervenciju, na koju je Zapad bio spreman, pokupio diplomu počasnog građanina Sarajeva (za koju je Susan Sontag trebala provesti u opkoljenom gradu šest mjeseci) i nakon nekoliko sati vratio se (ne)obavljena posla.

Mitterand – čovjek koji je volio i stvarao povijest koju nije poznavao

I u letu avionom Mitterand je znao podučavati svoga ministra Kouchnera kako „povijest pritišće ovu regiju (Jugoslaviju op.)”, kako je „Europa suočena s njemačkom nestrpljivošću” i kako „nekoliko užarenih intelektualaca” neće promijeniti njegovo mišljenje o tome da Francuska nema nikakvog interesa intervenirati protiv srpskih snaga.

Da nije umro prije Mitterranda, vodeći francuski liberalni mislilac Raymond Aron mogao je u slučaju njegovih povijesnih nesnalaženja citirati sebe samoga, a da ne zvuči kao tautologija: „Ljudi koji stvaraju povijest ne znaju povijest koju sami stvaraju.”

Nažalost, povijest najčešće kreiraju ljudi koji nemaju stvarnog kritičkog i neutralnog odnosa prema povijesti, a misle da o njoj mnogo znaju. Što se tiče Hrvatske, Mitterand je bio pogrešan čovjek u pogrešno vrijeme na čelu jedne od najvažnijih država svijeta. Čovjek koji je mogao učiniti mnogo više i spriječiti fašističku Srbiju da u ime krvi i tla izvrši etničko čišćenje i genocid u Hrvatskoj i BiH.

Mitterand je, kao gorljivi ljevičar i socijalist, bio posljednji zapadni državnik koji je posjetio propalu garnituru diktature DDR-a, što je, politički, bila poruka podrške režimu koji se opirao promjenama; prvi koji je uputio čestitku nedoraslim „pučistima” u Moskvi, što je propagandno moglo značiti odricanje od Gorbačova kao arhitekta promjena u komunističkom bloku; i prvi i posljednji koji je u jugoslavenskoj krizi bio na strani Miloševićeve velikosrpske politike.

Što se tiče Hrvatske, usprkos mnogim utjecajnim pojedincima iz Francuske koji su pomagali naš narod i davali podršku našoj borbi, službena politika Mitteranda i Francuske zapamćena je među Hrvatima kao – okretanje leđa žrtvi koja umire.

Narod.hr

Nervozni listonoša
09-09-2018, 18:34
https://narod.hr/kultura/9-rujna-1493-lika-strasna-sudbina-hrvatskog-plemstva-na-krbavskom-polju

9. rujna 1493. Lika – strašna sudbina hrvatskog plemstva na Krbavskom polju