PDA

Pogledaj Full Version : Četnici, četnici u Hrvatskoj u razdoblju od 1918-1941



Babalu...
28-06-2014, 20:24
Malo je kome poznato da su četničke organizacije stvarane u Hrvatskoj odmah nakon uspostave i proglašenja Kraljevine SHS,u dosadašnjoj jugaslavenskoj historiografiji nametnuto je mišljenje da su četnici za vrijeme drugog svj.rata,odnosno nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske nastali i bili reakcija na ustaške represalije prema Srbima,to povijesno nije točno i ne odgovara povijesnoj istini,u stvari radi se o namjernom i politički tendencioznom iskrivljivanju povijesti u ideološke svrhe,a to su ocrnjivanje Hrvata i s tim ocrnjivanje i zatiranje ideje hrvatske državnosti.

Nitko ne može tvrditi da su četnci u NDH nastali kao reakcija na ustaško ponašanje prema pravoslavnima, štoviše ustaška reakcija 1941.g.uvelike je podstaknuta ponašanjem Srba i četničkih organizacija u vrijeme Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Postoji mnogobrojna dokumentacija koja je dokazuje postojanje četničkh organizacija u Hrvatskoj,duboko u hrvatskom etničkom prostoru “službeni”jugo-srpski historiografi pisali su ;”Slično kao u Bosni i Hercegovini,srpsko stanovništvo u Kordunu,Lici,Baniji,palo je pod udar ustaškog genocida.Bio je to jedan od glavnih faktora koji je uticao na pojavu četnika u tim područjima”!!!

Dr.Branko Latas; Dokumenti o saradnji četnika sa osovinom.
Upravo bezobrazna i drska laž i nestina,dokumenti o stvaranju četnčkih udruženja prije pojave ustaša u Hrvatskoj sačuvani su.

Četništvo vuče korijenje iz hajdukovanja ili hajdučije,tradicija ratovanja u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori,Bosni,zemlje koje su tokom mnogih stoljeća bile pod otomanskom vlašću.S tim načinom ratovanja ti su narodi,pojedinci i neistomišljenici pružali otpor centralnoj vlasti i ugnjetavanju vladajućih kasta.

Ta je ideja bila plemenita, ali u praksi često nije bilo tako,te su grupe hajduka često imale i razbojnički karakter i ugnjetavale su svoje vlastite sunarodnjake.U svakom slučaju motivi borbe pozivali su se na plemenite ideje nacionalno (vjersko i klasno,npr u Bosni pravoslavni protiv muslimana(vlastodržaca) i kmetovi(pravoslavni mahom) oslobođenje,tako da bez obzira na ponekad i razbojnički karakter pojedinih gupa hajdučija je djelovala stimulativno na te narode,poticala je nacionalnu svijest i nadu u eventualno oslobodenje, to se najbolje vidi u glorifikaciji hajdučkih vođa i grupa u epskim narodnom pjesmama,kasnije se to opjevavanje vidi i kod četnika u Drugom svj.ratu,glorifikacija npr.Đujića i ostalih četničkih glavešina,lokalnih vojvoda, zapovjednik čete ili područja zove se vojvoda i prema nepisanom četničkom zakonu ima svu vlast nad svojim ljudima i na svom području.

Zbog toga su postojali veliki antagonizmi i nesuglasice između četničkih vojvoda(hajdučki harambaše),svaki je nastojao sačuvati vlast na svom teritoriju, četnička se organizacija u biti sastojala od malograđanstva i seljaštva,iako razvijena od velikosrpske ideje i inteligencije,nije uključivala veći broj intelektualaca, i djelomice zbog toga i zbog “hajdučkog”mentaliteta naroda i boraca na terenu nije nikad bila u stanju razviti politički privlačan program niti ostvariti pobjedu.

Raširena od 16. do 18. stoljeća po Bosni,Srbiji,Bugarskoj,pa i Hrvatskoj hajdučija uzima različite oblike,jer su i uzroci njenog postanka različiti,ukratko ona nekima postaje način života,(ekonomija pljačke)npr.senjski Uskoci.Uzroci hajdučije su teško društveno i političko stanje kršćanske raje: porezni i feudalni lokalni pritisci i nasilja različite vrste (Vojna Krajina)tjerali su mnoge da se odmeću u hajduke.

Hajdučija je bila redovan pratilac feudalne anarhije,otpor lokalnim feudalcima i moćnicima, velikih epidemija i gladi. U takvim vremenima odmetali su se u hajduke i bogatiji seljaci, a često i čitava sela. Ova vrsta političkog odmetništva u nemirnim vremenima poslije ratova je znala prerasti u bune i narodne ustanke. Hajducima i borcima pridružili bi se u velikom broju i obični odmetnici i razbojnici, što idu u šume radi pljačke.

Postoji još jedan drugi oblik i razlog postanka hajdučije a to je ona u dinarskim plemenskim oblastima gdje je ustanova hajdučkečete bila usko povezana sa plemenskom vojnom organizacijom.

Ovakve čete ne samo da brane svoje pleme i njegova stada od napada četa iz drug ih plemena ili od susjednih Osmanlija, nego i same idu u pljačkaške pohode. Ova vrsta hajdučije crnogosrkih,hercegovačkih i arbanaških plemena, uzela je velik mah u 17. i 18. stoljeću.


Budući da i jedni i drugi žive od plijena, granice između političkog odmetništva i običnog lupeštva u hajdučiji gotovo je nemoguće utvrditi.

Način djelovanja četništva,njihova borba i način,nesposobnost stvaranja širokog jedinstvenog političkog pokreta i jedinstva,sve to vuče korijene iz hajdučije,zajednički cilj,ideja,fokus,”razlog” za borbu četništvu je bilo srpstvo ili srpsko pravoslavlje,u biti to nije pravoslavlje,srpsko pravoslavlje je vjerski fundamentalizam i mnogi danas u svijetu za SPC rabe izraz srpski svetosavci.
Velikosrpska ideja i SPC uspjeli su četništvo(hajduke) kanalizirati i usmjeriti,odnosno stvoriti od njih borce za srpstvo.


Nakon relativnog mira i stagniranja stanja poslije srpskih ustanaka zanimanje za geriski nacin ratovanja javlja se ponovno početkom dvadesetog stoljeća u Srbiji i Makedoniji,odnosno pojavljuje se spontani pokret otpora protiv otomanske vlasti,u Makedoniji,Grckoj,Bugarskoj.Poslije 1904 Srbija financira i šalje u Makedoniju grupe ljudi da budu zalog oslobođenju Makedonije od otomanske vlasti, tako da se može ujediniti sa Srbijom.(Stara Srbija kako Srbi nazivaju Makedoniju).

Isprva je to bio privatni podhvat i on je u Srbiji uglavnom bio odobravan,osim socijaldemokrata,npr poznati humanista i socijaldemokrata Dimitrije Tucović nakon zločina koje je počinila srpska vojska i četnici u Balkanskim ratovima nad Albancima,katolicima i muslimanima piše:

Druže uredniče
Baš ovih dana navršila se godina otkako žalosna arbanaska plemena nose svoj krst na Golgotu. To je godina dana sistematskoga istrebljivanja arnautskoga stanovništva u svima oblastima koje je srpska vojska zauzela.

Za tu godinu dana proliveno je mnogo ljudske krvi po klancima i poljima prostranoga balkanskoga razbojišta. Ali ono što balkanskim ratovima udara pečat najvarvarskijih i najkrvožednijih ratova mračnoga srednjega veka, to nisu potoci krvi s jedne i druge strane popadalih lesa naoružanih ljudi, koji su u rat krenuli, ne, već su to reke krvi poubijanoga neboračkoga stanovništva, nevine dece, žena i mirnih ljudi, radnoga sveta Stare Srbije, Arbanije, Makedonije i Trakije, čija je jedina krivica što se drukčije bogu moli, što drugim jezikom govori, drugo ime nosi i što je na svom vekovnom ognjištu naivno sačekao četiri divlje najezde.

Ta zločinstva nisu dela pojedinaca ni ličnoga raspoloženja, već sastavni deo »nacionalne« politike balkanskih država. Srpska vojska je istrebljivala Arnaute po Staroj Srbiji i Arbaniji, a bugarska Turke po Trakiji i grčka Turke i Arnaute na Devolu, sa zločinačkim uverenjem da time vrše jedno »nacionalno delo«, da, skidajući taj nevini svet s lica zemlje, skidaju s vrata neprijatelja sa kojim će u budućnosti biti teško izići na kraj.

Kao što vidite, druže uredniče, sudbina arbanaskih plemena nije bila usamljena, izuzetna. Ipak je ona u jednom pogledu bila izuzetna, teška, teža od sudbina ostalih balkanskih stradalnika, naime: arbanaska plemena su padala ne samo bez branioca već tako reći bez i jednoga glasa zaštite i protesta u njihovu korist. Glas srpskoga proletarijata, glas naše Partije, to je bio jedini znak čovečanskoga saučešća u tragičnoj sudbini ovih nesrećnih gorštaka, pa ni taj glas nije, na žalost, mogao do njih dopreti.

Zauzimanje austrijske i italijanske štampe i diplomatije ne samo da im nije pomoglo već, štaviše, učinilo je da se jedan pravedan protest kompromituje u očima napredna svetai i da jedna pravedna stvar propadne u prljavim rukama.

Još i sada, posle tolikih krvavih prizora koji nerve žderu, stoji mi u živoj uspomeni prvi izveštaj o sukobu srpske vojske s Arnautima. Taj je sukob izbio pre objave rata. Arnauti su namamljeni na domak artiljerijske vatre. »Odmah potom«, opisuje jedan očevidac, »naši karteči počinili su najstrašniju pustoš među njima.

Albanci su padali gomilama. Krici besa i bola skoro su se izjednačavali sa grmljavinom topova. Kroz vazduh su letele ruke, noge, glave i komadi mesa Albanaca. A kada je artiljerijska vatra obustavljena, bojište beše pokriveno ne leševima već rastrgnutim udovima koji su izgledali kao neka masa prelivena kao karmin crvenom bojom«. I na svaki znak gnušanja i protesta, dobijao sam od oficira kojima skoro izreda zavlada razbojnička psihologija komitskih bandi jedan isti odgovor: da tako i treba izdajnicima! Mi ne znamo kakav su dogovor s Arnautima imali naši i preko koga su ga imali. Ali, ma kakav taj dogovor bio, on nije mogao sadržavati zamenu staroga ropstva ropstvom novim gospodarima, koji su od samoga početka ratnih operacija pokazali da ne štede nijednu slamku krova nad glavom i nijedan plamičak života kod nevinašceta od nekoliko meseci. I ako je neko izdajnik dogovora, taj nesumnjivo nisu Arnauti već srpska vlada i vojska kao njen organ.

Još i sada, posle velike šetnje po zgarištima od Ristovca do Lerina i od Drača do Careva Sela, ja ne mogu da zaboravim utisak koje je na mene činilo crvenilo neba od prvoga paljenja sela. Prvih nedelja rata sa Turcima mi noći nismo imali, jer smo se kretali, logorovali i tukli prema svetlosti arnautskih sela koja su gorela.

Vatre zapaljenih sela bile su jedini signal kojim su pojedine kolone srpske vojske javljale jedna drugoj dokle su stigle. A arnautsko stanovništvo – ukoliko nije poubijano i koje je moglo bežati – gurali smo pred sobom i nagnali ga da nam, kao očajnik koji gleda kako mu kuća gori, dade upornog otpora na Bujanovcu, a potom da se uz tursku vojsku na Kumanovu lavovski bori. Ovu varvarsku politiku srpske vlade i Vrhovne komande platio je srpski narod životima mnogih svojih vojnika.

Sa padom Kumanova slegao se u Skoplje ceo onaj svet arnautskoga stanovništva koje je srpska vojska, nadirući sa severa, gurala pred sobom i koje je tu, tražeći utočišta, velikim delom našlo – smrt. Kao da je ustao iz groba srednji vek, kada je onaj despota na Demir-kapiji uveseljavao sebe u pijančenju bacanjem ljudi strmoglavce u talase Vardara.

Pošto su ratne operacije prestale, moglo je izgledati da će se stati i sa tamanjenjem arnautskoga stanovništva. Onaj arnautski pojas što je opasivao staru srpsku granicu od Mitrovice do prema Vranju već je bio slišćen, pri čemu se naročito istakao jedan čovek koji sedi kao poslanik u Narodnoj skupštini! Na Kosovu je zavladala grobna tišina, samo ovde-onde pukne po koja osvetnička puška koje su, po priznanju koje mi je jednom prilikom učinio jedan od najviđenijih okružnih načelnika u novim krajevima, izazvane »netaktičnim« držanjem naših organa vlasti.


Ali, da je sistem tamanjenja prestao raditi, samo je moglo izgledati. On nije prestajao raditi, kao što ne prestaje ni danas. I ono, druže uredniče, što je taj sistem počinio pred ovaj arnautski upad i pri odbijanju Arnauta prevazilazi sve grozote koje su prema tome narodu za ovu godinu dana počinjene. Čim se osetilo nemirnije kretanje među Arnautima prema srpskoj granici, pogranični komandanti pristupili su klanju. Nad arnautskim žiteljstvom Peći, Đakovice i Prizrena lebdela je avet smrti dan i noć. Ko bi živ zamrkao, nije bio siguran da će živ osvanuti. Jer su ih baš po noći, vreme koje je uvek birano za izvršenje najgorih ljudskih zločina, kupili iz postelja i apsana i odvodili na gubilište. Ne čuje se ni šuma, a još manje puščanoga pucnja, »mir« i »red« vladaju svuda, a Arnauta svake noći nekuda nestaje, kao da se šakali i hijene iz ovih krševa izvlače, prikradaju njihovim kućama i ove jadne ljude kupe, odvode i dave. Ta i hijene bi ih na čovečiji način podavile!

Kada sam saznao za ove poslednje podvige srpske vojne i građanske vlasti u novim krajevima, pomislio sam: Zar je zločinačka komitska psihologija ovladala celom vlasničkom hijerarhijom; od prvoga ministra do poslednjega žandarma, a ti, Srbijo, kuda ćeš sa njima i gde ćeš se zaustaviti?

U taj čas stigle su vesti o pokolju u Ljumi, vesti u koje se ne može da veruje; iako su sušta istina, koje se teško mogu saslušati do kraja kada ih drugi priča, a još teže ispisati da ih drugi čita. Vama je poznato, druže uredniče, da nije jedna žena ili jedno dete izdahnulo od srpskoga noža ili kuršuma; nije zapaljena jedna arnautska kuća i nije se nad glavama jedne arnautske porodice uz strašan prasak skrhao progoreli krov kućni; kroz guste oblake dima nije se čuo jedan cvrkut dece na majčinoj sisi, poslednji cvrkut tih opasnih stvorova što, za ime boga, rovu protiv srpskih vlasti i dižu bunu! Ali u Ljumi uništeno je tim merama za nepuna dva sata celo jedno selo, selo bez seljana, bez ljudi, selo u kome su bile ostale samo žene sa decom na krilu, devojke, bolesni i ostareli i deca svih uzrasta.

Rečeno im je da slobodno ostanu kod kuća, jer, kada Arnauti zarobljene srpske vojnike razoružaju i puste, zašto da ne savetuju svojim ženama da slobodno ostanu kod kuće? Ali su se one uzaman molile, dižući decu uvis i govoreći: »Aman, komandare, šta smo mi krive? Kazujete li vi vašim ženama kada što radite?«

Predajući ovo pismo javnosti, Vi ćete, druže uredniče, postupiti u duhu rada socijalne demokratije i vladu javno staviti u položaj: ili da za vinovnicima ovih zločina učini poteru, ili da se sa zločinima solidariše. Ako se odluči na prvo, to neće biti samo slaba satisfakcija, pa ipak satisfakcija uvređenom osećanju svakoga kulturnoga čoveka i jedan akt koji ona duguje uniženom ugledu srpskoga naroda, već i javna zaloga da će jedanput prestati da radi sistem istrebljenja jednoga celoga naroda.

Ako vlada pokuša da preko ove javne optužbe pređe, onda će bar ogromne posledice ovoga sistema pred istorijom i srpskim narodom biti nepobitno ostavljeni njoj u odgovornost. A one će se pamtiti s kolena na koleno, kao što se pamte Vartolomejska noć, Sicilijansko večernje, Kišenjevo, i kao što će se pamtiti Demir-hisar i Doksat.

Radničke novine br. 223, 22. oktobar 1913. Dimitrije Tucović, Sabrana dela, Beograd 1980, knj. 7, str. 160–164.
Četničke jedinice u Makedoniji uglavnom su bile pod zapovjedništvom časnika i dočasnika srpske vojske. Članstvo tih grupa regrutiralo se dobrovoljno iz srpske vojske.Nakon 1908. jedan dio dolazio je i od Srba van Srbije, prvenstveno iz Bosne i Hercegovine. Četničke su grupe pred prvi svijetski rat iz Srbije trebale biti ubačene i u Bosnu u svrhu osvajanja i pripajanja Bosne.


Isprva je četništvo u Makedonoji bilo spontano,u stvari su to bile komite koje su se borile za oslobođenje Makedonije od osmanske vlasti,tek kasnije direktinim uplitanjem Srbije u balkanske sukobe i ubacivanjem srbijanskih gerilaca- četnika u smislu podjele i zaposjedanja Makedonije srbijanaska politika kanalizira četništvo i pod pojmom ujedinjenja Južnih Slavena stavlja četnike direktno u službu velikosrpske politike i širenja teritorija male Kneževine Srbije.

I Bugari i Grci su slali svoje gerilske grupe u Makedoniju, u istu svrhu kao i Srbi. Bugarski gerilci bili su dosta uspješni na područjima koja su svojatali Srbi, pa su srpske gerilske grupe u Makedoniji trošile mnogo vremena na borbu protiv svojih suparnika.


U prvom balkanskom ratu protiv Turaka 1912/13, Srbi, Bugari i Grci su se služili su se gerilskim odredima. Srbi su ih koristili na više načina: kao prethodnicu nastupajuće vojske kako bi smekšali neprijatelja i olakšali napredovanje, za napad na komunikacije iza neprijateljskih linija, kao poljsku žandarmeriju, za širenje panike i zabune, te kao sredstvo da se uspostavi rudimentarna uprava u novooslobođenim krajevima.

Srpske četničke jedinice i takozvani gorski štabovi, koji su koordinirali njihovu djelatnost, bili su podređeni ratnoj komandi vojske, a njihove su operacije izvođene u tijesnoj suradnji i prema potrebama raznih armija. Četničke su jedinice upotrebljene protiv Bugarske i u drugom balkanskom ratu, koji je izbio između prijašnjih saveznika oko podjele teritorijalnih stečevina iz prvog balkanskog rata. Kad su balkanski ratovi završili, srpska je vlada formirala »krstareće četničke odrede« u svrhu pacifikacije oslobođenih krajeva (isto su učinile bugarska i grčka vlada sa svojim gerilskim odredima).
Četnici su od samog početka bili i ostali instrument nacionalističke politike velikosrpske ideje, četnici i komite nisu isto,makedonski komite u Makedoniju su se borili za makedonsku stvar,a srpski četnici za srpsku stvar ili sa prosirenje granica male Kneževine Srbije, ne postoji ni jedan primjer njihove dobronamjerne i plemenite primjene,od same njihove pojave pokret karakteriziraju zločini-ubijanja,paljenja,pljačke,progoni,etničko čišćenje u svrhu preinačenja etničkog karaktera teritorija naseljenih Albancima i muslimanima te pripajanja Srbiji . . itd.itd,o tome postoje izvori,ali to nije tema,u biti bitno je da je sa tim mentalitetom(osvajanja) Srbija kasnije osniva četnička udružena po Hrvatskoj,Osijek 1924,Bjelovar 1925,Puniša Račić je bio četnički veteran iz Balkanskih ratova.

Babalu...
28-06-2014, 20:31
Bečki publicista Leo Frojndlih (Leo Freundlich), koji je prikupljene izveštaje o srpskim ratnim zločinima iz evropske štampe objavio u knjizi Albanska Golgota, navodi da su masakri vršeni jedan za drugim otkad je srpska vojska prešla granicu i zaposela zemlje naseljene Albancima.[ On zaključuje da su zločini srpske vojske i četničkih odreda uglavnom bili usmereni protiv muslimana i katolika novoosvojenih oblasti.

Njujork tajms od 31. decembra 1912. ocenjuje da su ova "užasna zverstva" rezultat promišljene politike da se istrebe muslimani.PariskiL'Humanité je objavio zvanični izveštaj francuskog konzula iz Soluna u kojem se srpske aktivnosti u Albaniji opisuju kao pljačkanje, uništavanje i pokolji. Fric Magnusen, ratni izveštač danskih novina Riget javlja: "Aktivnosti srpske vojske u Makedoniji su poprimile karakter istrebljenja albanske populacije."Rumunski lekar, dr. Leonte, u bukureštanskim novimana Adevarul od 6. januara 1913. ocenjuje da su užasi koje je video, počinjeni od srpske vojske, daleko prevazišli njegove najgore strahove. Lav Trocki, ratni dopisnik sa Balkana (kasnije čuveni vođa Crvene Armije), u ruskom listu Luč januara 1913. godine piše da "Srbi u staroj Srbiji, u svom nacionalnom poduhvatu ispravljanja onih podataka u etnološkim statistikama koji nisu na njihovu korist, jednostavno uništavaju muslimansko stanovništvo u selima, gradovima i čitavim okruzima."Kosta Novaković, srpski opozicionar, koji je bio pripadnik srpskog ekspedicionog korpusa u Albaniji, kaže da "srpska imperijalistička vlada nije ostavila ništa neučinjeno Albancima tokom okupacije". Novaković smatra da je istrebljenje kosovskih Albanaca vršeno da bi se Kosovo kolonizovalo Srbima, odnosno da bi se izvršila srbizacija Kosova.Dimitrije Tucović je opominjao srpsku javnost da je "izvršen pokušaj ubistva s predumišljajem nad celom jednom nacijom", što je "zločinačko delo" za koje se "mora ispaštati".
Nakon brojnih i učestalih glasina o ratnim zločinima na Balkanu, Karnegijeva zadužbina za međunarodni mir je 1913. godine ustanovila međunarodnu komisiju, koju su pretežno činili univerzitetski profesori iz Francuske, Velike Britanije, SAD, Nemačke, Austrije i Rusije. Sa srpske i grčke strane su se mogle čuti kritike da je ruski član komisije bio "bugarofil".Komisija je putovala Balkanom od početka avgusta do kraja septembra i na terenu je prikupljala građu, beležila razgovore sa izbeglima i prognanima, fotografisala spaljena naselja, arhivirala originalna dokumenta (pisma, objave, naredbe, letke, saopštenja) i ostalo, da bi po povratku u Pariz sav materijal bio obrađen i objavljen u formi iscrpnog izveštaja. Od samog ulaska u Srbiju, komisija se susrela sa nizom problema i odbojnim stavom srpskih zvaničnika, iako je njen dolazak bio najavljen preko srpske ambasade u Parizu. Nalazi međunarodne komisije su potvrdili da je bilo teških ratnih zločina. Ustanovljeno je da oružje nije upotrebljeno samo protiv neprijateljske vojske, već je korišteno za pokolj stanovništva u Makedoniji i Albaniji, starijih ljudi, seljaka, zemljoradnika, žene i dece. Komisija procenjuje da je u bitoljskom vilajetu, koji su podelile Srbija i Grčka, spaljeno 80% muslimanskih sela. Srpske vlasti su krajem avgusta 1913. godine onemogućile ulazak Komisije u albanske oblasti pod kontrolom srpske vojske, a uporedo sa tim srpska štampa je napala dolazak međunarodne komisije kao ograničavanje suvereniteta i mešanje u unutrašnje stvari države. Podaci koje je komisija prikupila objavljeni su u izveštaju 1914. godine, koji je ubrzo zasenjen izbijanjem Prvog svetskog rata.

Njujork tajms navodi da je između Kumanova i Skoplja ubijeno oko 3.000 osoba.
Skoplje je bilo upravno sedište Kosovskog vilajeta i pred rat je, prema nekim procenama, imalo oko 60.000 stanovnika, od čega polovinu Albanaca i Turaka.
Iako je srpska vojska ušla u Skoplje bez otpora, izveštaji prenose da su srpski odredi u narednom periodu bacali oko 20-30 Albanaca u Vardar svake noći. Prema raznim izveštajima, najgore zločine su činile paravojne formacije, srpskikomiti, koji su sprovodili teror nad muslimanskim stanovništvom. Grupe pijanih vojnika su noću provaljivali u kuće i otimali i klali, a zabeleženi su i brojni slučajevi silovanja žena i devojčica. Dešavalo se da srpski četnici ubiju Albance na ulici, bez da ikome odgovaraju. Ubijeni Albanci često nisu sahranjivani, jer je zemlja bila smrznuta tokom zime, pa su leševi bacani u bunare. Navodno je izbrojano 38 bunara u okolini Skoplja punih albanskih leševa. Skopski nadbiskup Lazar Mjeda (Lazer Mjeda) izveštava da se iza gradske tvrđave nalazio veliki jarak u koji je bačeno više od stotinu albanskih leševa i da se u mestuKisela Voda nalazi jaruga koja je masovna grobnica 80 Albanaca. Rajhpost (Reichspost) navodi slučaj pacijenata Albanaca u skopskoj bolnici kojih je tokom prvog obilaska bilo 132 da bi ih sledeći dan bilo 80 a dan posle toga jedva 30. Albanskim pacijentima je uskaćivana hrana i piće, pa su neki umrli od gladi. Mnogi su živi bačeni u Vardar.

Hrvate su stalno kljukali u Jugoslaviji da su genocidan narod.

Jedna i jedina plemenita uloga četnika je ona u prvom svjetskom ratu za vrijeme Topličkkog ustanaka(ne teritoriju Srbije)1917. Južnu Srbiju su okupirali Bugari i zbog grubog okupatorskog režima, niknule su nove četničke družine koje su počele pobunjenički djelovati. Čuvši za te akcije i bojeći se da bi ustanak širokih razmjera doveo do masovnih bugarskih represalija, srpska je vojska poslala u te krajeve jednog od četničkih vojvoda, Kostu Milovanovića Pećanca, sa strogim uputama da spriječi izbijanje opsežnijeg gerilskog ratovanja, sve dok to srpska Vrhovna .komanda ne bude smatrala za potrebno. Bugari su međutim uzbunili Srbe naređujući regrutiranje, pa su Srbi počeli prilaziti četničkim odredima tako da je početkom veljače 1917.g.izbio ustanak, poznat pod imenom Toplički ustanak. Vodio ga je vojvoda Kosta Vojinović, a donekle i Kosta Pećanac, koji se na kraju pridružio kad je uvidio da se na njegove savjete protiv pobune ustanici ne obaziru. Ustanak je počeo veoma uspješno. Oslobođeno je veliko područje s nekoliko gradova, ali su Bugari pozvali pojačanja pomoću kojih su do 25. marta skršili svaki otpor
Zahvaljujuci djelovanju i borbama u Makedoniji i u balkanskim ratovima 1912/13 u prvom svjetskom ratu, četnici su pri stvaranju nove jugoslavenske države okarakterizirani kao jedna od vodećih srpskih (velikosrpskih) udruga i grupacija preko kojih je velikosrpska ideja u obliku “jugoslavenstva“nastojala nastaviti tradiciju osvajanja.
Godine 1921. četnički su veterani u Beogradu osnovali »Udruženje četnika za slobodu i čast Otadžbine«. Njegovi su utvrđeni ciljevi bili; njegovanje četničke historije, širenje četničkih patriotskih ideja briga za udovice i siročad palih četnika te četničkih veterana invalida. Očito je ipak da je udruženje bilo zamišljeno i kao grupa za vršenje političkog utjecaja i pritiska. Pitanje vodstva i političke orijentacije bilo je od početka tegobno. Glavni utjecaj na organizaciju imala je Demokratska stranka, ali je to osporavala Radikalna stranka, od 1903. do 1918. najvažnija politička partija u Srbiji i dvadesetih godina u Jugoslaviji, koja je počela osnivati suparničke organizacije.Proradikalski, velikosrpski elementi četničkog članstva otcijepili su se od matičnog udruženja i 1924. osnovali dvije nove organizacije: »Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu« i Udruženje srpskih četnika »Petar Mrkonjić«. U julu 1925. ove su se dvije organizacije stopile u »Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić za Kralja i Otadžbinu«. Stvarni voda tog udruženja sve do 1928. bio je Puniša Račić. U septembru 1927. Račić je izabran u skupštinu kao predstavnik Radikalne stranke, a 20. juna 1928. pucao je i ubio dva hrvatska zastupnika za vrijeme skupštinske debate. Udruženje »Petar Mrkonjić« mučile su trzavice u vodstvu i prestalo je djelovati negdje 1928, da bi 1929, nakon zavođenja kraljevske diktature, bilo raspušteno. Raniji otpadnici ubrzo su se vratili prvobitnoj organizaciji koja je sada bila jedina postojeća četnička grupa.

Uspostavom Kraljevine SHS područje Slavonije,konkretno Osijeka,Vinkovaca,Slavonskog Broda zbog svog bogatstva i geostrateškog položaja,blizine srpske granice,bilo je od posebnog interesa za velikosrspsku ideju i srpske vlastodršce,u biti četnici su trebali biti garancija za očuvanje srpske prevlasti.Vladajući režim je nastojao sebi osigurati što veći oslonac posebice ( u biti jedino)među pravoslavnom populacijom i veliksrpskim istomišljenicima.Uloga četnika trebala je biti ista kao ona u Makedoniji,pritisak i obračunavanje sa neistomišljenicima ili eventualno da četnici budu zalog za pripajanje tih krajeva zamišljenoj velikoj Srbiji.

Npr.Osijek je oduvijek bio i ostaće hrvatski etnički prostor, na podacima iz 1921.g.vidi da su pravoslavni notorna manjina od 7704 domaćinstva i 34.485 stanovnika. U Osijeku je tada bilo 26.170 ili 75,88 % katolika, 4541 ili 13,16 % pravoslavaca, 2731 ili 7,91 % židova,ostalih evangelika itd.

Svetozar Pribićević,zadrti jugounitarist i velikosrbin,isti onaj koji je sam kasnije uvidio i shvatio da je jednostavno stvarao Veliku Srbiju,kasnije se okreće protiv velikosrpske hegemonije i srbijanskog centralizma,ministar unutarnjih poslova u vladi Nikole Pašića, predsjednika radikala, i njegove pristaše osnivaju posebnu političko-represivnu Organizaciju jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) sa zadatkom da «svim sredstvima, koja joj stoje na raspolaganju, suzbija plemenski i vjerski separatizam » i traži «temeljito izkorijenjenje svih elemenata, društava i ustanova, koja hoče da ruše državno postojanje i jedinstvo nacije», a prema njihovoj prosudbi. U Osijeku organizacija ORJUNE osnovana je u srpnju 1922., vođa je bio Branko Mašić, pravnik. Odmah su njezini članovi, opskrbljeni oružjem i pod zaštitom vlasti, započeli s napadima i sukobima protiv političkih protivnika iz hrvatskih redova. To je snažno zaoštrilo srpsko-hrvatske odnose i reakcija s hrvatske strane nije izostala.U rujnu 1922. Uslijedilo u Osijeku osnivanje organizacije Hrvatske nacionalne omladine (HANAO).

Babalu...
28-06-2014, 20:39
A da su ORJUNA i četnici jedno te isto i da im se mišljenja o “jugoslavenstvu” ne razilaze i da su ista govore i oni sami;
Subotički list “Princip”, nacionalistički organ ORJUNE, u br. 13., od 1. IV. 1923. pozdravlja četnike i na naslovnoj stranici, povodom “Radićeve pobjede” ističe kako je “jedan od najvećih političkih uspeha posle izbora” upravo “potpuna istovetnost stavova između četnikai Orjune” kako na ideologiju tako i na “jedinstvo naroda i države”, što je rezultiralo njihovim savezom protiv zajedničkih neprijatelja.

Kakav je bio rad i “uloga“ORJUNE vide se po pisanju pokrajinskog namjesnika iz Zagreba,koji je o tome izvješćivao ministra unutrašnjih poslova u Beogradu;
“U Osijeku od osnutka Orjune dolazi također do neprestanih sukoba. U tamošnjem se “Hrvatskom Domu” održavaju zabave raznih društava, pa rijetko koja prođe, a da ne dođe do kakvog izgreda, provociranog po članovima“Orjune”, koji su kao mjesto skupljanja izabrali “Hotel Tačković” nasuprot “Hrv. Domu”. I sada teku izvidi u stvari nedavnih velikih izgreda prigodom zabave pjevačkog društva “Lipe”.

Tu su članovi Orjune došli u sukob s nekim posjetiocima zabave, pa kad je policija stranke rastavila i ušla zajedno s posjetiocima zabave u “Dom” što je bilo (neshosno)te zatvorila kućna vrata “Hrv. Doma”, Orjunaši, koji su ostali sami na ulici, počeli su da razbijaju prozore i bacaju kamenje kroz prozore u prostorije, tako te se je iz toga porodila silna tučnjava sa više ranjenih. U velikoj većini ovih ocrtanih i inih sukoba nijesu se mogli pronaći krivci i nitko nije kažnjen. Zar je onda čudo, što je ova i ovakva akcija ORJUNE izazvala reakciju, pa je kao odjek došlo do stvaranja Hrvatske Narodne Omladine -HANAO, koja je pošla putem Orjune tako, te su sada izazivanja s obje strane i sukobi na dnevnom redu”.

Dalje navodi kako se iz izvješća velikog župana dr. Božića od 23. I. 1923. vidi da članovi Orjune na sastanke dolaze naoružani što potvrđuje i tu navedeni slučaj da je članu Orjune Branku Drakuliću, knjigovođi u svratištu Tačković slučajno u džepu opalio revolver i ranio u koljeno Branka Mašića, njegovog prijatelja i vođu ORJUNE.

Isto tako treba znati da je 1923 godine osnovana u Vukovaru SRNAO –srpska revolucionarna nacionalana omladina,koja izdaje svoj list Radikalska omladina.

Član Vrhovne uprave SRNAO-a bio je i Puniša Račić, a pod izravnim nadzorom SRNAO osnivaju se srpska četnička udruženja na vukovarskom području.Tu su i danas.

U rujnu 1924. kralj i kraljica proveli su 14 dana na državnom imanju u Belju, tu je kralj primio na duži razgovor (posljedice toga razgovora Hrvati osjećaju i danas,a da ne govorimo 1991) osiječke četnike-dobrovoljce.

Nakon toga 1. Listopada 1924. u Osijeku pokrenut je “Glas srpskih četnika”, u izdanju Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju, prvi četnički list na području Hrvatske i Slavonije.


Na godišnjoj skupštini Mjesne organizacije ORJUNE Osijek u rujnu 1924. Nazočio je vojvoda Ilija Trifunović – Birčanin, predsjednik Narodne obrane, a od 1929. do 1932. predsjednik četničkog udruženja. Samo nekoliko dana potom, 5. X. 1924., članovi osječke ORJUNE (civilna i vojna lica) ubili su Stjepana Veselića, vođu HANAO.

Glavni odbor udruženja srpskih četnika “Petar Mrkonjić” iz Beograda osnovao je u kolovozu 1924. poseban četnički odbor za Osječku oblast i Baranju te je 8. rujna održana oblasna konferencija na kojoj je donijeta rezolucija sa sloganom “Na okup za Kralja i Otadžbinu”.

Dakle, četničke organizacije organizirane su i postojale su duboko u hrvatskom etničkom prostoru,davno prije pojave ustaša.
Koja je bila uloga četnika u Hrvatskoj;

Npr. u selu Stajnici u Lici tijekom izbora ubijeno pet seljaka Hrvata.
Opozicijski blok je u svom izvješću od 19. III. 1925. upućenom Verifikacijskom odboru Narodne skupštine Kraljevine SHS ukazao na postupke vlasti pri izborima, zbog kojih su oni za njih “lišeni svake legalnosti i nisu izraz slobodne narodne volje”. Posebno su za Hrvatsku Slavoniju i Vojvodinu istaknuli:

“… I kandidati i agitatori i, u opšte, pristalice opozicije bili su izloženi gonjenju, kažnjavanju novčano i zatvorom i fizičkim napadima od strane potplaćenih rulja, koje je vlast ne samo tolerirala nego često puta i nautkavala….Na dan izbora stavljana je u pokret sva oružana sila, i žandarmerija i vojska, pa na nekim mestima upotrebljena i radi sprovđenja izbora….

Glavno i skoro redovito sredstvo bilo je napadanje na konferencije od strane organizovanih bandi tobožnjih patriotskih organizacija srnaovskih i novoosnovanih č e t n i k a Petra Mrkonjića. Niz krvavih zločina što su ih takve oružane rulje, uz zaštitu vlasti vršile, poznat je već danas javnosti…. Pored oružanih bandi koje su sprečavale prilazak biralištu, na samim biralištima organi vlasti sprečavali su ulazak….

Selima su obilazili žandarmi, oboružani financi i četnici pucajući iz pušaka. U svaku su kuću bacali plakate na kojima je bila narisana mrtvačka glava ispod koje je štampano bilo, da će ovako svakoga zadesiti, ako ne bude glasao za Državnu radikalsko-demokratsku kutiju…”.

Ferdo Čulinovič, Dokumenti o Jugoslaviji, (Zagreb, 1968), 258-259.:de

Babalu...
28-06-2014, 20:53
Za neupućene i “ugrožene” od kojih neki sjede u Hrvatskom Saboru trebalo bi znati da je selo Stajnica u brinjskoj općini 100%katoličko i hrvatsko,zato nije nikako bilo primjereno od pravoslavnih susjeda koji su bili protežirani od režima da odrađuju tako prljave poslove kao što nametanje stranke ili strane za glasanje,mnogi se “ugroženi”pozivaju na represalije i okrutnost ustaša 1941.g.,u biti ustaška reakcija nimalo ne začuđuje,na žalost.

I još treba dodati da neki pobornici ispravnosti i djelovanja četnika tvrde da oni kao amblem-kokardu tj. mrtvačku glavu i njezinu simboliku nisu nosili kao nešto što bi trebalo zaplašiti neprijatelja,nego je mrtvačka glava poziv,oznaka na Preobraženje,na Isusa Krista,pa bi tako četnici trebali biti borci za vjeru,pravoslavlje što li.

Velikosrpskom režimu četnička organizacija je služila kao jedno od sredstava za borbu protiv oporbe tj.sve većeg otpora srbijanskom centralizmu posebice u Hrvatskoj,hrvatska je oporba bila intelektualno najpripremljenija,pripadnici hrvatskih nacionalnih stranaka su označivani kao “plemenski” i “separatistički” tj. oni koji podrivaju jedinstvo države,inače za neupućene treba znati da je Hrvatska u Austro-Ugarskoj imala široki oblik autonomije i državnosti,bana-vicekralja,Sabor,domobranstvo itd,tu su državnost zavisno od političkih potreba u A-U,austrougarski politički vrhovi znali kadkad i ignorirati, ali je nisu nikad kao Srbi 1918 godine negirali,zaista Hrvatska je ulaskom u Kraljevinu SHS tj. tzv.”ujedinjenjem” sve te atribute državnosti izgubila,ukinuti su joj,ukinut je tisućljetni značaj hrvatske autonomnosti i posebnosti.

Velikosrpski režim nije birao sredstava u borbi protiv oporbe,tu su primjenjivali razne oblike terora koji su često završavali
zločinima.Jedno od tih sredstava su bili i četnici koji su u Hrvatskoj u kojoj četništvo nije imalo tradiciju, regrutirani i od ljudi sa najniže društvene ljestvice,pijanice,probisvjete,avanturiste svi su oni služili režimu za čast i obranu države, geslo je bilo ; “Za kralja i otadžbinu”.

Kakav je bio rad,djelovanje i sastav te kraljeve vojske najbolje se vidi iz policijskih izviješća,npr. Koliko nas zna da je četničko udruženje postojalo u Zagrebu(u Zagrebu!!!) 1927 godine???Dakle, tvrdnja da su četnici odgovor na ustaške represalije je lažna!!! I ne rade trenutno Hrvati reviziju povijesti kako neki “ugroženi” kukumavče,nego su je Srbi,jugoslaveni i komunisti već uradili ,ali povijest je postojala i ne može se mijenjati, može se samo lagati.

Ponašanje četnika u Hrvatskoj za vrijeme Kraljevine SHS,kasnije Kraljevine Jugoslavije izazivalo sve veće nezadovoljstvo ,otpor i uznemirenost .

Prezentirani dokumenti uvjerljivo svjedoče o tome. Četnička organizacija je upravo u kotarskim upravnim organima, kod kojih je imala podršku. dobila glavne kritičare. U jednoj analizi, koju je banska uprava Savske banovine izradila za Ministarstvo unutrašnjih poslova, u svibnju 1936,a koja se temelji na izvještajima sreskih načelstava, daje se ova ocjena:

“U redovima četničkih mjesnih odbora uopće nije zapaženo koje uglednije lice. Na čelu tih organizacija su mahom lica nižih društvenih redova. Među samim članstvom pak zapažen je oveći broj ljudi surnnjiva zanimanja, ili uopće bez prava zanimanja, zatim takvih koji su poročna života, čak i otpuštenih robijaša. te uopće ljudi sklonih pravljenju izgreda i tučarna.

Značajno je da je više članova četničkih mjesnih odbora zatečeno u bespravnom posjedu oružja,čak i takve vrste, za koju se po Zakonu ne izdaju dozvole.O ciljevima i radu četničkih mjesnih odbora u ovoj Banovini napomenuti je. da su se te organizacije smatrale prevnstveno pozvanima da budu zatočnici ideje jugoslavenskoga narodnoga jedinstva, čuvari postojećeg poretka u Državi, na čak i da budu sudije svim onim građanima, za koje oni smatraju da su protivnog mišljenja njihovom. (...)Uopće se pokazalo, da su članovi četničkih mjesnih odbora u ovoj Banoviní svojim akcijama samo to postigli, da se onaj dio stanovništva. koji se ukazuje nepristupačnim ideji integralnoga jugoslovenstva, još više odbúo od te ideje, kao da je u tom dijelu stanovništva došlo do reakcije, koja se ispoljila u poznatim krvavim razračunavanjimafl)
Stoji, da je aktivnost četničkih mjesnih odbora mnogo dopriníjela stvaranju nezdravíh odnosa između katolika i pravoslavnih kao i između došljaka i kolonista te starosjedilaca u onim krajevima ove Banovine, gde jedni žive pored drugih. Uopće može da se kaže da je stvorena u narodu jedna psihoza, koja može da ima teških posledica, čim za to nastane kakav povod.

Dalje;

9. III 1934. Izvještaj Uprave policije o četničkim udruženjima u Zagrebu Uprava policije u Zagrebu Pretsednički ured
Str. pov. br. 31/1934. U Zagrebu, dne 9. marta 1934.
Predmet: Četničko udruženje u Zagrebu
Kr. banskoj upravi Savske banovine Odeljak za državnu zaštitu

Zagreb
Na naređenje od 2. februara 1934. br. Pov-II-D-Z-Br. 3087/1934 čast je ovoj Upravi policije izvestiti sledeće:

Od godine 1927. postojala su u Zagrebu dva četnička udruženja i to: akcioni odbor “Udruženja srpskih četnika za Kralja i Otačbinu Petar Mrkonjić” i“Udruženje četnika za čast i slobodu otačbine”, čiji su glavni odbori bili u Beogradu. Ove organizacije rasturene su bile na osnovu čl. 8 Zakona o javnoj bezbednosti i poretka u državi rešenjem uprave grada Beograda od 10. XII 1929.br. 15.253 i 15.254. Rešenjem uprave grada Beograda od 18. januara 1930. br. 1004 - koje je ovoj Upravi saopšteno naređenjem Kr. banske uprave savske banovine od 29. januara 1930. br. 5587/'II-pov 1930. odobreno je na osnovu čl. 4.

Zakona o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi ponovno postojanje i rad “Udruženja četnika za čast i slobodu otačbine” uz istovremeno odobrenje pravila, dok je zabrana sličnog udruženja četnika “Petar Mrkonjić” ostala i dalje na snazi.Saglasno sa glavnim odborom toga četničkog udruženja u Beogradu a ovlaštenjem vojvode i pretsednika Koste Pećanca, proveo je četničku organizaciju u Zagrebu u smislu odobrenih pravila Steva Večerinac, privatnik, koji je bio i pretsednik organizacije. Prostorije društva bile su u Branimirovoj ulici kbr.23, zatim u Ilici kbr. 37 i konačno u Kustošiji kbr. 149.

Steva Večerinac bio je uskoro smenjen sa časti pretsednika, jer je sam Vojvoda Kosta Pećanac prigodom svoga bavljenja u Zagrebu, proučivši stanje zagrebačkog pododbora konstatovao, da je kako vojvoda navodi u aktu od 3. XII 1932, Č. br. 1558 upravljenom upravniku policije u Zagrebu Steva Večerinac čovek, koji “nije dorasao ovoj misiji, a čija je mana u glavnom preterano trošenje alkoholnih pića”.

Prema pismenom traženju vojvode Koste Pećanca pretsednika glavnog odbora u Beogradu od 7. XII 1932. br. Č. 1665 predao je Stevan Večerinac dužnost te svu arhivu i imovinu potpretsedniku Lukateli, blagajniku Lazareviću i sekretaru Prižurici, pa je do redovnog izbora novog pretsednika vodio pretsedničke agende Dragomir Lukatela, čije se ime nalazi u ovoj organizaciji često u raznim funkcijama.Na sastanku udruženja dne 23. XII 1932. a u prisutnosti izaslanika glavnog odbora iz Beograda vojvode Tase Donića izabran je sledeći novi odbor:

Pretsednik: Dr. Lukatela Ljubomir, advokat, Potpretsednik: Srećko Pavleković, posednik, Blagajnik i sekretar: Mijat Radović, poreski činovnik, Odbor: Crnić Rudolf, pomorski kapetan duge plovidbe; Deželić dr. Branko,advokat; Lazarević Milan, pekarski obrtnik; Radoslav Matija, rez. arh. major; Šilović Josip, inženjer; Šilović Dragutin, postolarskí obrtnik. Nadzorni odbor: Balugdžić Aleksandar, kantiner; Buratović dr. Ivo, advokat, zamenik javnog bilježnika; Korzulo Ivan, apotekar; Narančić dr. Veljko, zubar; Pečarević dr. Ivo, advokat i dr. Ražem Ivo, starešina Sokola III.

Sve do sada navedene uprave udruženja četnika nisu imale pozitivnih rezultata u javnosti kao pretstavnici udruženja četnika u Zagrebu, poglavito s razloga, što nisu obraćale potrebnu pažnju na ispravnost i čestitost ličnosti, koje su primale u udruženje, Desilo se usled te nepažnje uprave, da je toj organizaciji uz ispravne i čestite ljude, u velikoj većini pristupio ološ grada i predgrađa i masa ljudi, koji su imali nečasnih dela, došli u konflikt i sa krivičnim zakonom, ai nacionalno nisu bili čisti.

Naravno, da javnost ovakve ljude poznaje, pa nije mogla da ih primi drukčije već onako kako zaslužuju a time se škodilo ugledu i dobrom glasu udruženja.Svaka od ovih uprava vodila je prvu brigu kako da namakne novaca i da sabire novčane pripomoći. Nasilni i iznuđivački način, kako se ta sabirna akcija provađala, odbijao je javnost od udruženja, a bilo je slučajeva, da su i pojedinci, upravo oni pokvareni članovi udruženja za svoj račun a bez znanja uprave, udarali namet na pojedine imućnije građane tako, da je u par slučajeva i ova Uprava policije morala sve ovakve ucjenjivače hapsiti.

Traženje besplatne hrane,:zbunjen: pića i drugih usluga od gostioničara i trgovaca na račun udruženja bile su česte pojave.
Prema odobrenim pravilima udruženja četnika:facepalm za slobodu i čast otačbine je svrha “da organizuje četnike i nacionalne radnike, koji su pomagali četničku akciju i oslobodilačke ratove Srbije a ostali su na dostojnoj moralnoj visini; da se brine za moralne i materijalne interese svojih članova; da podiže kod omladine i, građanstva nacionalni ponos i da organizuje četničku omladinu šaljući u tom cilju poverenike i organizatore po celoj državi i obrazujući mesne odbore.

Provodeći ovaj program, koji je izrazito patriotski,:facepalm moralo se sa strane uprave voditi računa o moralnom kvalitetu članstva, dok su se na čelo uprave morali postavljati bar kao pretsednici ljudi čisti u svakom pogledu. Ni u ovom slučaju nije izbor pododbora zagrebačkog udruženja bio sretne ruke.

Prvi pretsednik Stevan Večerinac smenjen je kao nedorasao misiji, jer je alkoholnik.Međuvremeni pretsednik Lukatela Dragomir evidentiran je kod ove Uprave policije i u kaznenoj i u političkoj evidenciji i to: prema kaznenoj evidenciji Lukatela Dragomir, rođen 1892. u Goraždi, bio je suđen radi krađe sa pet dana zatvora i 1 mjesec teške tamnice, a 20. X. 1930. pod br. 14.126 bio je uhapšen radi više prevara pod imenom prof. Jovanovića, pa je predan Okružnom sudu u Zagrebu, dok je radi izgreda bio suđen sa 50. din. globe ili 12 sati zatvora.

U političkoj evidenciji zabilježeno je:Lukatela Dragomir rođen 1892.g. u Goraždu, srez Čajniče, tamo i nadležan, sin. pok. Franje i Katarine rođ. Baldasa, priv. čínovnik bio je 29. III 1927. do- praćen ovoj Upravi policije od uprave grada Beograda, pošto je stajao u vezi sa Ivanom Prkut i Stjepanom Sisgoreo, koji su bili pritvoreni zbog špijunaže na štetu naše države i Rumunije, a u korist Sovjetske Rusije. Ova dvojica sastajali su se u Beogradu kod Dragomira Lukatele, koji je tada bio namešten kod uprave grada Beograda kao policijski agent.

Nadalje je bilo ustanovljeno, da je Stjepan Sisgoreo tada tražio jedno lice, koje bi bilo podesno za prenašanje nekih knjiga i izveštaja iz Rumunjske za Austriju, pa je Lukatela Dragomir na njegovu molbu preporučio Ivana Prkuta za taj posao. Prkut je doista nakon toga stupio u vezu sa sovetskim pretstavnicima u Beču, kamo je nosio izveštaje.Lukatela je 1. IV. 1927. sa strane ove Uprave policije bio predan tadanjem sudbenom stolu u Zagrebu, gde je postupak pod br. I-1429/27 na osnovu & 83. k. p. obustavljen.

Nakon toga je Lukatela Dragomir bio vraćen ovoj upravi te je 7. VIII 1927. bio proteran za Split. Uprava policije u Ljubljani tražila je 11. XI 1932. podatke o Dragomiru Lukateli, jer je tamo boravio sa Tihomirom Topalovićem i Vinkom Brčićem, koji su svojim ponašanjem bili vrlo sumnjivi. Na osnovu toga dobivení su podaci od uprave grada Beograda, koja je izvestila, da je Topalović bio suđen zbog zločina iz 319. k. z. sa 2 godine zatvora a Vinko Brčić, da se potražuje po sudbenom stolu u Petrinji zbog zločina javnog nasilja. Sva su se trojica za vreme boravka u Ljubljani izdavala kao neki viši funkcioneri četničkog udruženja.

Na sastanku udruženja 23. Xl 1932. izabrani pretsednik dr. Lukatela Ljubomir, kapetan m. p. rođen 6. VII. 1900. u Splitu tamo i nadležan, sin Franje i Katarine, rkt, rastavljen, sada advokat, brat Dragomira, evidentiran je takoder u ovdašnjoj političkoj evidenciji kao politički sumnjiv, pa su njemu u par navrata traženi podaci od Kr. banske uprave, od Ministarstva unutrašnjih poslova kao i od našeg Konzulata u Klagenfurtu.

Prema političkoj evidenciji ove Uprave policije on se družio sa Stjepanom Sisgoreo, koji je bio 15, marta 1927. uhapšen u Beogradu radi sumnje špijunaže u društvu sa Prkut Ivanom i Meniga Ivanom. Bio je posle stavljen pod nadzor, ali mu se ništa nije moglo dokazati. Prema saopštenju velikog župana zagrebačke županije pov. br. 4677/1929, družio se dr. Lukatela Ljubomir u Nizzi sa Italijanima Gipponi i drugima, te se ovima pretstavio kao šef kabineta jednog našeg ministarstva. Tom zgodom su povedeni izvidi, pa je utvrđeno, da je Gipponi Ramolo, trgovac, rođen 1889. u Rimu sa stalnim boravištem u Nizzi otseo 27. III. 1929. u hotel >>Esplanadi« u Zagrebu, kamo je došao u svrhu utvrđenja odnosno ishođenja koncesije za otvorenje hazardne kartašnice po uzoru one u Monte Carlu. Kao posrednik i tumač služio mu je Lukatela i s njim se dnevno sastajo u kavani »Esplanade«.

O dr. Ljubomiru Lukateli podnešeno je god. 1930. pod br. 13.142 -<prs. Kr.banske uprave u Zagrebu od 10. jula 1930 na traženje Pov-II-D-Z-Br_ 20591 1930 sledeće izvešće:
“Dr. Ljubomir Lukatela ne bavi se redovnom advokaturom već obavlja razne intervencije, koristeći se slučajnim poznanstvima kod raznih nadleštava.On je tipičan hohštapler, koji se razmeće svojim tobožnjim vezama sa visokim drž. funkcionerima. Klientelu nalazi obično po kavanama i to su obično lica,koja legalnim putem ne mogu cilja postići. Najjače su mu intervencije za strance, naročito za Italijane, te u tu svrhu često putuje u Beograd gde se zna dužezadržavati.Na čelu ovoga udruženja bili su dakle sve do konca godine 1933 pretsednici ljudi, koji po svojim moralnim kvalitetama nisu smeli biti na to reprezentativno mesto postavljeni, pa je sasma naravno, da javnost sudeći samo udruženje po njegovom pretsedniku bez obzira da među ostalim članovima upravnog i nadzornog odbora ima ljudi ispravnih i čestitih u svakom pogledu nije samo udruženje simpatično primala, a ekscesi pojedinaca u gore izloženom pogledu direktno su tu javnost odbijali od organizacije.

Ova Uprava sa pretsednikom drom Lukatelom na čelu smenjena je na skupštini 24. novembra 1933, pa je izabrana nova uprava sa pretsednikom Miroslavom grofom Kulmerom. Ta uprava sastavljena je ovako:
Pretsednik: Miroslav grof Kulmer, viceguverner Narodne banke; potpretsednik: Miloš Vidaković, industrijalac; generalni sekretar: Dr. Juraj Pečarević,advokat; blagajnik: Mijat Radović, pores. činovnik; administrator: Nikolaj knez Čagodajev, konjički kapetan. Članovi upravnog odbora: Dr. Ivo Ražem, advokat, dr. Branko Deželić, advokat, Aleksandar Balugdžić, trgovac, Stevo Večerinac, privatník i Franjo Lentić, industrijalac. Nadzorni odbor: pretsednik Dr.Gjuro Šurmin, ministar n. r., ing. Božidar Ribić, viši činovnik Direkcije drž.željeznica, Radošević Damjan, činovnik drž. željeznica, Milan Kozić, trgovac i Mirko Petrović, potpukovnik u penziji.

Prostorije ovoga udruženja nalaze se u Gajevoj ulici kbr. 37.Ova uprava radi voljno i ispravno, pa do sada na tom radu nije moglo biti nikakva prigovora.Uz ovo udruženje, postoji još jedno udruženje četnika za čast i otačbinu “Vrapče Kustošija”, koje je osnovano 17. jula 1933. Pretsedník mu je bio Suknaić Tomo, invalid, a tajnik i opet Dragomir Lukatela.
Ovo udruženje izvršilo je 6. septembra 1933. God. osvećenje četničke zastave, čemu su kumovali odlični građani g. Vladimir Arko, veleindustrijalac iz Zagreba i Petar Teslić, veleindustrijalac i senator iz Siska.Uskoro iza te proslave, koja je udruženju donjela lijep materijalni prihod,izbile su u udruženju nesuglasice među članovima-četnicima, s razloga, što nije bio položen račun o proslavi i nisu bili iskazani prihodi a vjerovnici su zahtevali isplatu računa. Saznalo se, da se u tom pododboru izvode makinacije i od naroda sakuplja novac, koga izvestan broj četnika upotrebljava za ličnu eksistenciju. Uprava se međusobno posvađala, podnela ostavku, druga postavljena te je čak vojna vlast zvala pojedince na saslušanje. U mesecu decembru 1933. dolazi za pretsednika pravoslavni vojni sveštenik zagrebačkog garnizona Kirić,koji je prema tumačenju Ministarstva vojske i Mornarice ubrzo morao predati ostavku na položaju pretsednika.

Ovoj organizaciji pripisuje se sve prljavštine, koje su do sada izbile na javu, pa je ta organizacija i kriva, kako se to iz prikupljenih podataka utvrđuje,da se u Zagrebu i okolicí zaista ne gleda sa simpatijama na udruženje četnika iako ta udruženja po svom programu najveću pažnju zaslužuju. Razlog je i ovde taj, što su se i ovom udruženju priključili ljudi prljave prošlosti, koji su od vlasti bili progonjeni kao delikventi kriminalni i politički. Uprava je te ljude primala u đuture ne proveravajući njihovu ispravnost i ne vodeći računa o njihovoj okaljanoj prošlosti, a oni su pod okriljem udruženja gledali svoje lične interese i koristi.

Pošteni svet, videći kako se ovi nevaljalci razmeću u ovakovom jednom nacionalnom i viteškom udruženju,:( svojatajući za se sve odlike valjanih i čestitih ljudi-četnika za oslobođenje i ujedinjenje opravdano je gubio poverenje u organizaciju i udaljavao se od nje. Kompromitovano je čak i glavno vodstvo ove svete i patriotske organizacije, jer nije vodilo računa o čestitosti svojih članova kad ih je u svoje redove primalo kao i o ispravnosti članova pododbora, kad ih je na tim mestima potvrđivalo. Jer i ovde kao i u zagrebačkom pododboru dođoše na vodstvo ljudi a la Dragomir Lukatela, Suknaić Tomo, Ivančević Nikola, koji su prema polic. evidenciji pokvarenjaci.31. decembra 1933. održana je skupštima ovogaa udruženja pa je izabran ovaj odbor:Pretsednik Aca Balugdžić, kantiner, potpretsednik: Jakov Vranešević, prív.činovnik, Glavni sekretar: sveštenik Dragoljub Jovanović, sekretar crkvenog suda pravoslavne eparhije zagrebačke, blagajnik Danilo Ačimović, vojni liferant, administrator Anton Dvoršak, privatni činovnik.Članovi upravnog odbora: Vid Đuretek, pretsednik općine Vrapče, Pera Jovanović, šef ložione Sava kolodvor, Dragutin Dragojević, kućevlasnik, Nikola Vujanović, drž. činovnik i Ilija Ožegović, kućevlasnik.Nadzorni odbor: Pretse-dnik Ivan Domitrović, pekarski obrtnik, Slavko Badl, tvorničar, Sesvete, Ljudevit Vitek, gostioničar, Kustošija, Ante Gavranić, poštar i Milan Mileusnić, drž. činovnik.Udruženje ima svoje prostorije u Kustošiji kbr. 149.Ovaj odbor koji sačinjavaju lica korektna u svakom pogledu, a koji faktično vodi sekretar sveštenik Dragoljub Jovanović, počeo je sa energičnim čišćenjem i odstranjivanjem pokvarenjaka iz udruženja. Tako su među prvima isključeni iz udruženja Dragomir Lukatela i Suknaić Tomo, dosadašnji funkcioneri odnosno pretsednici, jer su im dokazane razne prljavštine, a iza toga se prešlo na perlustraciju članova, kojih ima u udruženju oko 300. Prema zaključku ovoga odbora pribavljaju se za svakog člana prethodno od ove uprave policije podaci o njegovoj moralnoj kvalifikaciji, pa se u tu svrhu od svakog člana uzima pristupnica sa fotografijom i šalje ovoj Upravi policije na proveravanje. Iza toga se tek rešava o njegovom prijemu u članstvo. Kako je uprava ovog novog odbora konstatovala i zloupotrebe sa ranije izdatim legitimacijama četnika, stala je na stanovište, da članovima četničkog udruženja nisu te legitimacije ni potrebne od strane udruženja i zamolila je upravu policije, da se u danim momentima ovakve legitimacije oduzimaju.

Ujedno je odbor odlučio, da uskrati svako prikupljanje priloga u “korist”udrzenja četnika, koje je do sada vršeno putem blokova.Radom ranijih upravnika odbora četničkih udruženja, prema svemu navedenom nije mogla biti zadovoljna ni vlast, a ni poštena javnost.
Taj rad kompromitovao je akciju viteškog i patriotskog udruženja:( nekadanjih boraca heroja za oslobodenje i ujedinjenje, a kompromitovao je donekle i vlast, pod čijom su zaštitom ovakvi naoružani i pokvareni elementi mogli, da ugrožavaju javnost sprovodeći svoje Iične interese i koristi.Sadanji rad obaju pododbora udruženja četnika kako u Zagrebu, tako naročito onog Vrapče—Kustšija daje opravdane nade, da se sa dosadanjom praksom prestalo, jer su načelo udruženja došli ljudi čestiti, pošteni i potpuno ispravni, koji daju punu garanciju, da će uzdrmani i kompromitovani ugled tih patriotskih organizacija opet uspostaviti i da će te organizacije, kako potpuno po svojoj svrsi zasluzuju, biti uzor čestitosti, poštenja i patriotizma u 0tadžbini.‘

Moli se ovaj izveštaj uzeti do znanja.
Upravnik policije
Stanoje Mihaldi

Poštenje i čestitost četnika u Hrvatskoj nije nikad došlo do izražaja,niti ga je bilo,posebice iskrenosti, četništvo je u Hrvatskoj stran element,velikosrpski,to je dio širokog planskog političkog zamaha velikosrpskih ideologa i vlastodržaca da kroz četništvo ostvare što više velikosrpske prevlasti u nesrpskim krajevima. Četništvo u Hrvatskoj osim na početku nekoliko zalutalih Hrvata katolika nije imalo ništa hrvatsko,one je bilo velikosrpsko i kao takvo doživjelo je svoj vrhunac 1941.god,nakon proglašenja NDH.
Poštenja i čestitosti u ljudi kao Lukatela Ljubomir nema,a još manje u državi koja se služi takvim elementima u političke svrhe,nevjerovatno,ali istinito.
Inače taj pošteni i čestiti rad i “djelovanje “”patriotskih”organizacija opisao je i nastojao objasniti,naravno u okviru jugoslavenstva Književnik August Cesarec u jednoj svojoj analizi političke situacije u Hrvatskoj, što ju je za rukovodstvo KPJ izradio neposredno nakon atentata u Marseilleu, ulogu četništva u Hrvatskoj ocijenio ovim riječima:
“Većinom je to po hrvatskim selima s brda i dola sakupljeni ljudski materijal najšarenije provenijencije. Bogatiji seljaci, koji vole uniformu ili od državnih organa trebaju neku pomoć i od svojih vođa kakvu intervenciju kod banaka i sudova, što naravno odmah u te redove privlači i siromašnije seljake i seoske proletere, ukoliko se tu ne radi o najgorem seoskom ološu, što redovito također nije izuzetak nego možda još više pravilo to je materijal iz kojeg se kontingentiraju slavni današnji jugoslavenski četnici potomci onih komitadžija, koji su nekad u borbama za nacionalno oslobođenje Srba igrali ipak slavniju časniju ulogu.:facepalm

A danas su to pod firmom 'narodnog jedinstva i državne cjeline' plaćeni i svakojako privilegovani borbeni odredi i braniči najpokvareníjeg i najkukavnijeg režima u historiji jugoslavenskih naroda, njegova oboružana avangarda, koja se samo po uniformi i nešto civilnijim uslovima života razlikuje od brahijalne državne sile u žandarskim i policijskim kasarnama, iz čega ne slijedi, da i ta avangarda nema svoje kasarne.
Ima ih, iako ne posvuda, i sada u miru to je režimska rezerva koja može odmah da bude aktivna, dođe li gdje do nemira, pa je zapravo javna tajna, da režim tu svoju avangardu organizira i sprema za slučaj rata, u kojem bi ona imala da bude pomoćnik policije i žandarmerije, za očuvanje mira u zaleđu, borac protiv vojnih desertera i borac protiv defetista.:de

Babalu...
28-06-2014, 21:06
I još treba dodati da je velikosrpski beogradski režim namjerno poticao podjelu pravoslavni-katolici,tako su pravoslavni ostajali izdvojeni i imali ulogu policajca,tj bili su sredstvo pritiska režima na Hrvate,dakle onaj tko tvrdi da su ustaše ubijale Srbe zato što su Srbi ili pravoslavni laže,Srbi su u Hrvatskoj bili režim,poistovjetili su se sa režimom,oni su bili Beograd,ono što je do 1918 g.bio Beč ili Pešta.Beograd ih je koristio,koristio ih je i Tito,istim metodama “bratstva i jedinstva”.

I tako Hrvati se 1918.g."ujedinili" sa bracom Srbima i za dotu(miraz)dobili bradonje i probisvjeta Ljubomira Lukatelu.:de

NorthStand
28-06-2014, 23:49
svaka jugoslavija baš svaka se radila zbog supremacije i dominacije srba, a sve pod pokroviteljstvom velike britanije. prema tome budale koje se danas čude nastanku ustaškog pokreta, i povezivanju s nacistima i fašistima su upravo to budale.

neće valjda s njima se udružit, onda bi svi Hrvati rezonirali Jugoslavenstvo i Srbofilstvo ko nešto pozitivno srećom ipak nismo svi takvi i ipak neki gledaju što je interes naše nacije i države.

takve se najčešće kod nas oslovljava fašistima, čak i one koji nisu imali direktne veze s ustašama i tim koketiranjem s fašistima i nacistima. to je jednostavno taj jugo šljam, koji pod svaku cijenu opijen zaluđenim jugoslavenstvom koje nije ništa drugo nego velikosrpstvo koje pod maskom "bratstva jedinstva" stvara veliku srbiju.

jednostavno, mislim da je vrijeme pokazalo najbolje da su ustaše dobro pronikle u srž problema i da su se samo iz tog razloga svrstale na stranu sila osovine. da je bilo bilo kakve alternative, vjerojatno bi se pridružili toj alternativi ali na žalost nje nije bilo. a da ga jebeš komunizam se pokazao ko jedan totalno promašen politički i društveni projekt, generalno daleko štetniji nego što je po talijane bio fašizam ili po nijemce nacional socijalizam. uzmite samo u obzir kako su pod fašistima živjeli talijani, iskorijenjena je mafija npr itd što nakon musolinija više nikad postignuto. nacionalsocijalizam u njemačkoj je naciji donjeo blagostanje, sve od tog nesretnog rata kojeg je započeo hitler iz raznih razloga. prema tome, a pogledajte šta se u europi koja je pod paskom ovih "antifašista" od 1945 događa, i na koji način svi narodi koji su pod paskom "crvene armije" i ostalih vojnih boljševičkih formacija kao što su bili i titini partizani događa. kakva je kvaliteta života, usprkos silnim odštetama koje su nam nijemci isplatili živilo se daleko ispod prosijeka zapadne europe, živi se i danas ali razlike su osjetno manje i okom sve manje vidljive. prema tome, uspoređivat taj komunizam s fašizmom i nacionalsocijalizmom po meni je potpuno promašeno, jer je on daleko štetniji bio po vlastite nacije. fašizam i nacinalsocijalizam se iživljavao nad drugima, nije dirao svoje što meni ipak čini razliku. svi pričaju o strašnim ustaškim represijama, a pogledajte koliko je hrvata pobijeno za vrijeme njihove vlasti a koliko za vrijeme Titine i "antifašista" partizana odnosno komunista. brojke su neumoljive, i samo treba tim brojkama bombardirat gamad lažljivu. veliki su to antifašisti, a pobili svog naroda da bi im i fašisti talijani mogli pozavidjet na svireposti. s time da su talijani ubijali hrvate jer se žele proširit na naš teritorij, a ovi debili da bi utabanili svoju nakaradnu kleptomansku i antihrvatsku vlast. prema tome u svakom pogledu, baš svakom ono što je usljedilo 1945 je bilo osjetno gore po hrvate nego ono što se događalo 1941. naglašavam hrvate, namjerno ne spominjem židove srbe rome i ostale koji su bili meta ustaša. ipak smo mi Hrvati, i po meni svatko treba svoje žrtve oplakivat i svoje rane lizat. a ne u maniri Josipovića, po Jasenovcu kmečat o strahotama ubijanja srba židova i roma i nešto malo hrvata i muslimana a šutit o pobijenim hrvatima od strane partizana i komunista. tako se sigurno neće postić ona lažna i pokvarena "pomirba", koja je služila samo opstanku komunista u utrobi hrvatske države. to je danas jasno više nego ikad, ona je samo tome poslužila i ničemu drugome. samo jedna obična dimna zavijesa, koja je trebala onesposobit sve one koji žele pravdu i pomirbu na način da zlikovci i totalitaristi za svoje nedjela odgovoraju pred sudovima ove države koja nije satkana na totalitarističkim temeljima već demokratskim. zato i nije bilo likvidacija i čistki, koje su bile praksa a ne izuzetak 1945. pošto im se već dalo aboliciju da ih se ne skraćuje za glavu, bio je red da se odgovorne za tu nesreću hrvatksog naroda privede na sud to je bio neki minimumu miinimuma on nije ispunjen i po meni nakon toga više nema nitko u ovoj državi pravo pričat o nikakvoj pomirbi. POMIRBE BITI NEĆE, JER OČITO TE KOJI POMIRBU KORISTE NA NAČIN DA SKRIVAJU SVOJE KRVNIKE NE ZANIMA SUŽIVOT VEĆ SAMO OSOBNA EGZISTENCIJA I OPSTANAK. ono što su Ustaše, i svi simpatizeri NDH mogli samo sanjat 1945. prema tome, kad je to tako, kad se država gradila na pogrešan način neka se gamad ne čudi neoustaštvu neka se ne čudi glorificiranju poglavnika koliko god za neke bio izdajnik zbog rimskih ugovora i koje čega drugog. sve te podjele su produkt njihove nakaradne i pokvarene politike, i skrivanja od pravne države i zakona. hapsit će generale hapist će sve koji su na bilo koji način izborili za hrvatsku državu, a one koji su stvarali krvave jugoslavije s daleko većim ljudskim gubitcima i izgubljenim hrvatskim životima neće privodit pravdi jer to očito nije u interesu velike britanije. treba stalno inkriminirat hrvate fašizmom, možda tako malo otupimo pa malo manje budemo naklonjeni "nacistima" nijemcima. mislim da će se načekati ti engleski propaliteti, dok će većina hrvatskog naroda ne manjina ova partizanska naginjat njima a ne nijemcima. zato jer su nijemci puno praktičnija i normalnija nacija od njih, to je u biti ključ tih hrvatsko njemačkih odnosa od 1 svijetskog rata do danas. dakle 20, i 21 stoljeće što zbog AUgarske čiji smo dio bili što zbog želje da uspostavimo vlastitu državu(NDH), smo bili osuđeni na nijemce i njihovu podršku. jer sami nismo mogli napravit ništa, kao što ni Tuđman 1991 nije imo potporu praktički od nikoga a pričamo o 1991 godini a ne 1941. prema tome, mi smo narod koji ima jako slabu potporu u europi i svijetu i zbog toga si ne možemo priuštit da ovisimo samo o sebi, moramo s nekim gradit partnerske odnose a po meni ako se na ikoga od velikih država u europi treba oslonit i računat onda je to definitivno njemačka a ne velika britanija. naravno Josipoviću i takvim idiotima, su upravo britanci sponzori njihove politike ali oni kao što je poznato nisu ovdje većina niti predstavljaju interese svog naroda. oni su ovdje ono što Paveliću predbacuju, obični kvislinzi koji samo ispunjavaju domaće zadaće svojih bogatih i utjecajnih moćnika s zapada. sve što oni njima predlože, za njih je zapovijed. prema tome, u takvom odnosu snaga gdje odnarođeni debili stalno jašu trojanskog konja iz londona treba naći oponenta takvoj politici u berlinu, kao što je to bio slučaj i za vrijeme 1 odnosno 2 svijetskog rata. to je jedina logika u biti u cijelom tom političkom kupusu koji se ovdje događa, jugoslavenstvo možda je niklo na ovim područjima ali ono je tokom cijelog 20 i 21 stoljeća najviše stimulirano i podupirano financijski vojno i na sve druge načine iz Londona. Tito je čak više pomoći dobio od britanaca nego od Staljina i crvene armije, oni su ga pazili ko svog najdražeg kućnog ljubimca. prema tome to masonstvo ne podupire šljam ovdje od jučer, to traje već jako dugo i ta britanska politika je sigurno jedna od najnakaradniji na ovoj planeti zvanoj zemlja.

stoga s oduševljenjem pratim njihovu samoizolaciju, i prijetnje Camerona da će istupit iz EU zbog Junckera. kud sreće, tada će Hitlerov plan o trećem rajhu i potpunom ovladavanju europom konačno biti uspješno realiziran! http://i1269.photobucket.com/albums/jj587/ZGabriela/de-1.gif

naravno, za to neće biti zaslužan on već nova generacija nijemaca kojima stvarno treba čestitat na mudrosti i odlučnosti, shvatili su da je ratom puno teže ostvarit svoje strateške interese i uspjeli su se u miru nametnut europi i danas su glavna pokretačka snaga EU. bez Njemačke, danas nitko ne može ni zamislit EU. sve u svemu, nema ništa slađe nego kad ih švabe sprče u nogometu i politici, toliko se trude sjebat njemačku a nisu je uspjeli sjebat ni kad je bila cijela spepeljena, ustala je iz pepela ko feniks i dans im je najveća noćna mora. i danas pričaju kako su za 1 svijetksi rat i 2, odgovorni isključivo nijemci. a ja kažem da je za ta oba rata isključivo kriva britanija, i da je isprovocirala oba pogotovo Hitlera u trenucima dok je još postojala šansa da se razmirice između "velikih" riješe za pregovaračkim stolom, prije nego hitler pokrene svoj ratni stroj.

sve u svemu, želim reći da nema tog hitlera musolinija ili bilo kakvog stranog cara i vladara koji meni može biti gori od Jugslavije i domaćih izroda koji će radit sto puta gore stvari meni i mom narodu od ranije navedenih. uvjerljivo su najveći krvnici i štetočine za našu državu bili oni koji su dolazili iz naših redova, nama hitler i musolini nisu napravili ni pola sranja koliko su nam napravili domaći propaliteti a sve pod nekim ušminkanim parolama kao što je i ta kojom se često služe "antifašisti" te "antifašizam". kako ono reče poslovica, "put do pakla, popločan je dobrim namjerama" ! :)

Babalu...
29-06-2014, 21:28
Mislim da je svijet onda 1941 godine ili koju godinu prije,nije bitno, bio u poziciji kao danas,a to je globalizam-pokušaj,egalitarizam,prevlast bankarske(židovske)oligarhije itd..to je ubrzalo pojavu Hitlera,da nije bilo njega bio bi neki drugi.

Babalu...
29-06-2014, 21:32
Osnovno načelo četničke organizacije bilo je zalaganje za ideju “jugoslavenskog nacionalizma”, tj. “beskompromisnog integralnog jugoslavenstva i unitarizma”,što je bila i službena politika režima nakon uvođenja šestosiječanjske diktature kralja Aleksandra 1929. godine.

Drugo načelo bilo je zalaganje za vladare iz dinastije Karađorđevica, slikovito izraženo u četničkom geslu “Za kralja i otadžbinu”. Zbog toga ne treba čuditi što je nakon proglašenja diktature 1929 uz zabrane rada svim političěkim strankama i udruženjima, već u siječnju 1930. odobren rad “Udruženju četnika za slobodu i čast otadžbine”
Četništvo je bilo oslonac velikosrpskog režima i kao takvo direktno podržavano od njega.

Osnivanje četničkih organizacija doživjelo je veći zamah,odnosno planski organiziran posebice nakon 1927 g.kada Radić(HSS)i Pribićević(SDS,najznačajnija politička stranka Srba u Hrvatskoj)osnivaju oporbenu SDK(seljacko demokratsku koaliciju).Treba imati na umu da je državna velikosrpska politika ugrožavala i Srbe u Hrvatskoj, koji su korišteni za provođenje srbijanskih političkih ciljeva te kod njih dolazi kod njih do raslojavanja.

Glavni promicatelj četničkih organizacija bile su stranke režima Radikalna i Demokratska.Isprava je svaka od tih stranaka imala svoje četničko udruženje, nakon proglasa diktature 1929 g. ta udruženja počimaju djelovati jedinstveno kao “Udruženje četnika za slobodu i čast otadzbine.”

Četništvo je isprva bilo zamišljeno kao integralno jugoslavenstvo,bolje rečeno jugoslavenstvo je bilo sredstvo,svi znamo da je četništvo bilo sredstvo pritiska i obračunavanja sa neistomišljenicima.Velikosrbi su smatrali da je Jugoslavija posebice nakon proglašenja diktature 1929 g i promjenom imena u Jugoslavija završena prva faza stvaranja Velike Srbije,zbog toga su hrvatsko pitanje,pitanje hrvatske autonomnosti smatrali kao napad i rušenje na poredak,odnosno velikosrpsku dominaciju i hegemoniju.

Četnici kao najodaniji poretku smatrali su hrvatsko pitanje i djelatnost Radićevog HSS-a,destruktivno i opasno za velikosrpsku ideju,zbog toga se dogodio atentat na Radića.Ubojstvu su prethodile otvorene prijetnje,a svi znamo da ga je izveo radikal i vođa “Udruženja srpskih četnika” Puniša Račić uz poklik “Živela Velika Srbija”.Sad,ja osobno mislim da je to “Udruženja srpskih četnika”razmišljalo jugoslavenski nazivalo bi se bilo “Udruženje jugoslavenskih četnika”,a Račić bi uzviknuo živela jugoslavija.

Umjesto da uvaže zahtjeve za rekonstrukcijom Kraljevine Jugoslavije kralj Aleksandar i velikosrpski krugovi odlučili su se krizu 1928. riješiti atentatom na Stjepana Radića i diktaturom. Režim da bi se održao tj.da se zadrži srpka prevlast pribjegava još većim represijama i teroru,a pomagači su bili četnici.

1935.godine na teritoriju Kraljevine Jugoslavije bilo je 430 pododbora udruženja četnika od kojih j 114. U Savskoj banovini, s ukupno 213.200 članova. Do 1938. g.broj pododbora četnikih udruženja narastao je na oko 1000 (od kojih, i pored zabrana, više
od 100 na današnjem podrujču Republike Hrvatske, pretežito u mjestima nastanjenim Srbima), a broj četnika u njima na preko 500.000 članova.

Djelatnost četničkih udruženja, posebice njihove terorističke i zločinačke akcije,a da ne govorimo o nasilnosti, bahatosti,provokacijama,iznuđivanju i privilegiranosti Srba u svim ustanovama unosile su nemir među hrvatsko stanovništvo i snažno zaoštravale međunacionalne odnose, naišle su na osudu i otpor Hrvata i manjeg dijela srpskog stanovništva koje se zalagalo za zajednički život s Hrvatima.

Uvođenje diktature i pojačana četnička aktivnost od 1929. imala je za posljedicu poduzimanje suprotnih akcija hrvatskih nacionalističkih snaga posebno iskazanu kroz nastanak i djelatnost ilegalne ustaške (revolucionarne )organizacije, koja se zalagala za neovisnu hrvatsku državu izvan Kraljevine Jugoslavije.Istodobno kao odgovor na četnički teror i zločine, u okviru HSS-a, najjače hrvatske političke stranke koja se zalagala za rješenje hrvatskog pitanja u okviru Kraljevine Jugoslavije, započinje ustroj samoobrambenih snaga u obliku Hrvatske Građanske i Seljačke zaštite.

Babalu...
30-06-2014, 22:11
Nakon izbora 1923. i pobjede HRSS,(Hrvatska republikanska seljačka stranka)ona je od 1920-1927 postizala izvrsne rezultate ,velikosrpski krugovi morali su se suočiti sa sve većom oporbom i otporom srpskom centralističkom viđenju nove države.

Na izborima za Narodnu skupštinu Kraljevine SHS 18. ožujka 1923. godine HRSS ističe svoje liste također i u Dalmaciji, BiH i Sloveniji. Ostvaruje potpun trijumf,te osvaja .,367.847 glasova i 52 od 68 mandata..Plebiscitarno opredjeljenje Hrvata i ostalih nesrba za stranku koja se zalaže za republiku i federaciju izazvalo je uzbunu u Beogradu, pa se prvi put javno pojavljuje ideja amputacije zapadnih dijelova države u kojima postoji jak kulturni i politički otpor velikosrpskom političkom projektu.

Zbog toga su u Beogradu prosudili da se takvo stanje mora promijeniti i to već na sljedećim izborima 8. II. 1925,opet na scenu stupaju četnici(goluruki i nevini Srbi,kako ih se nazivalo u ju historiografiji,) Pošto je Istočna Slavonija zbog svog prirodnog,ekonomskog i geostrateškog položja bila posebno zanimljiva velikosrpskoj ideji u Beogradu su odlučili da Osijek postane središte za osnivanje četničkih organizacija.

Zato je kolovoza 1924. godine Glavni odbor udruženja srpskih četnika Petar Mrkonjić iz Beograda osnovao već pomenuto posebno Udruženje srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju. Predsjednik udruženja mijenjao se, a jedno vrijeme bio je Branislav Kostić, predsjednik Mjesnog četničkog odbora iz Darde. U isto vrijeme osnovana su četnička udruženja u Čepinu i Tenji.

U svom tada pokrenutom listu “Glas srpskih četnika”objašnjavaju razloge osnivanja udruženja i lista : kudikamo više ima unutrašnjih neprijatelja naročito u Slavoniji nego "spoljnih", a kojima "najmilije bi bilo kada bi danas Hrvatskom i Slavonijom upravljao Beč i Pešta". Kako je prema tvrdnji uredništva upravo Osijek jedno od glavnih legla tih "neprijatelja", posebice naglašavajući Radićevce, zato je Osijek izabran za mjesto tiskanja glavnog četničkog glasila.

Glas srpskih četnika, god. I., br. 2. (Osijek, 18. X. 1924.).


Sve to naravno nije istina,Srbi su htjeli prevlast i hegemoniju,tko pozna “ujedinjenje” 1918 g.zna da su Hrvati htjeli novu državu na federativnoj osnovi,o tome govore i sami Srbi;

“… bili kamuflirano velikosrpstvo klike i koterije u Beogradu koji su hteli da večno zadrže povlašten položaj u zajedničkoj Jugoslaviji”.

Miloš Milošević, Otvoreno pismo gospodinu Slobodanu Jovanoviću, (Beograd,1940), 14-15

Inače svi dobro znamo da je tu prevlast u prečanskim krajevima Srbija htjela zadržati uz pomoć pravoslavne manjine koju su u Hrvatskoj huškali na susjede katolike,a u Bosni na “turke”,glavni propagator u tome je bila Srpska pravoslavna crkva.

Ugroženi bi trebali znati da je tek 1926 g.budući da se stalno pozivaju na ustaše i HSP Hrvatska omladina osnovala Hrvatsku stranku prava u Osijeku.Sastajali su se u prostorijama Gustava Krausza, a tu ih je iste godine posjetio dr. Ante Pavelić i dao im smjernice za rad. Nazočno je bilo 26 članova HSP-a. Vlasti su ubrzo 1927. zabranile i raspustile ovu organizaciju HSP-a. Omladina je tada 1927. osnovala Hrvatsku prosvjetnu organizaciju kojom je rukovodio Josip Kočiš, umirovljeni učitelj. No, vlasti će i nju 1929.zabraniti i raspustiti.

U isto vrijeme u Hrvatskoj,duboko u hrvatskim etničkim prostorima nicati će “patriotske”organizacije srpskih četnika,koji uz ostalo zlostane domicilno stanovništvo i bivaju nekažnjeni.

Tih prvih deset jugoslavenskih godina (1918.-1928.) Miroslav Krleža, kao suvremenik i jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika ovako rezimira: “dvadeset i četiri političke smrtne osude, 600 političkih ubojstava, 30.000 političkih hapšenja, 3.000 političkih emigranata i bezbrojna masa političkih izgona”.

Takozvani ustanak 27 srpnja 1941 g.bio je srpski četnički ustanak protiv NDH,jer je antihrvatska tradicija u pravoslavnih posebice podsticana u vrijeme Kraljevine SHS,kasnije Jugoslavije,dakle "ustanak" je 1941 imao temelje i tradiciju antihrvatstva,ne partizanski,”gerilski” ni antifašistički,glede te teme zanimljivi su i neki srpski forumi sa naslovima “Saradnja ustaša i komunista”, što se time hoće reći nije jasno,o temi opet govore sami Srbi npr; Pojava prvog partizanskog odreda u Lici, nazvanog “Leteći odred” (utemeljenje 20. rujna 1941.), “s crvenim petokrakama izazvala (…) reakciju pojedinih pročetničkih elemenata (…)”. Bilo je ustaničkih odreda čiji su pripadnici još početkom 1942. nosili kokarde, kada su ih pod očitim komunističkim pritiskom zamijenili petokrakama. Tako su u selu Velika Popina u okolici Gračaca u vremenu borbi partizanskih snaga s Talijanima kod Srba i na Srpskom klancu u ožujku 1942., “podstaknuti zauzimanjem Donjeg Lapca i očekivanim oslobođenjem Srba i pokretom partizanskih snaga ka Popini (…) pojedinci (…) teška srca mjesto kraljevskih kokardi koje su nekad nosili stavljali petokrake zvijezde na kape i stidljivo dizali stisnutu pesnicu na pozdrav”.
Đoko Jovanić

Mane Pešut je tvrdio da je u rujnu 1941. “jedan deo boraca (…) potpuno nesvesno prihvatio nov naziv‘partizan’, dok je ostatak zadržao prvobitni i tradicionalni naziv ‘četnik’ ili

“već u početku komunističke akcije prilepili petokrake na kape. Za njima se poveo jedan deo boraca a da ni sami nisu osećali šta s time rade. Na ovaj način su odredi postali jedna opšta mešavina u kojima je vladala zabuna. Tako je deo boraca nosio ambleme, drugi petokrake a treći opet amblem i petokraku. Ovo im ništa nije smetalo da i dalje ostanu u jednoj jedinici i da im parola borbe bude ista kao i do tada ‘S verom u Boga za Kralja i Otadžbinu’”
ili ali jednog dana, iako nesvesno, borci su se našli s petokrakom na kapama i nazivom ‘partizan’. Ko je hteo da se i dalje zove četnikom mogao je, ali isto tako nije bilo ni preporučljivo zbog izdajničkog rada Koste Pećanca u Srbiji. Sve su ovo komunisti izvršili na prepad, žureći se (…) To je bilo početkom oktobra 1941”.

Babalu...
01-07-2014, 22:17
Proglašenjem diktature 6. I. 1929. raspuštene su sve organizacije političkih stranaka te zabranjena svaka politička djelatnost(četnici su i dalje djelovali,odmah u siječnju 1930. bio je odobren rad “Udruženju četnika za slobodu i čast otadžbine” ,uprkos upozoravnja lokalnih organa i policije da su u četnicima samo Srbi,ili Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine je 12. V. 1930. u Beogradu održalo i svoj kongres na kojem su određeni budući zadaci četničke organizacije).

Država je nazvana Kraljevina Jugoslavija, podijeljena na devet banovina, od kojih je na umjetni način u njih šest osigurana srpska većina, čime je hrvatski etnički i povijesni prostor bio raskomadan.

Strogo je bilo zabranjeno spominjanje narodnoga imena, isticanje zastava i drugog znakovlja (što se u praksi odnosilo prvenstveno na Hrvate), raspuštena su brojna hrvatska društva i udruženja, ograničena sloboda govora, uvedena cenzura, a pooštreni su i zakoni prema svim građanima Jugoslavije, koji navedene zabrane ne bi provodili ili se na bilo koji način protivili režimu kraljeve diktature.

Na osječkom području pojavljuje, prema nekim podacima već 1930. prvi “Pododbor Četničkog Udruženja za čast i slobodu otadžbine u Osijeku ”. Njegov glavni organizator i rukovodilac bio je Vlado Išpanović čaraparski obrtnik a njegov zamjenik Milan Zorić.

Zbog pritisaka javnosti Išpanović je prijavio 15. II. 1933. vlastima osnivačku skupštinu Pododbora Četničkog Udruženja za čast i slobodu otadžbine u Osijeku što je od gradskih policijskih vlasti samo uzeto «na znanje» te je tako provedeno službeno osnivanje tog pododbora i omogućen njegov dalji rad. Za predsjednika tog Pododbora četničkog udruženja u Osijeku izabran je tada Raković, a potom je već od 1933. pa do raspuštanja odbora predsjednik bio Vlado Išpanović, dok je počasni predsjednik bio pukovnik Šćepa Simović, zapovjednik Osječkovojnog okruga.

U Dalju je stalno boravio Milovan Nenezić, solunski dobrovoljac, rukovodilac Pododbora udruženja četnika na području općine Markušica i jedan od inicijatora osnivanja četničkih udruženja u Dalju, ali u dobrovoljačkim kolonijama Adi, Podrinju, Petrovoj Slatini, Silašu i Šodolovcima.Umro je 1936., a zamijenio ga je Milenko Kosovac, iz Podrinja, dok je barjaktar četničkog udruženja bio Todor Babić, iz Ade, rodom iz Mazina u Lici, zemljoradnik, također solunski dobrovoljac.

U Silašu rukovodilac četničke organizacije bio je Živorad Lacković, učitelj, rodom iz Klenja, kod Šabca, koji je u okviru organizacije organizirao nekoliko sekcija (pr. streljačka i prosvjetna) koje su uspješno djelovale u mjestu i okolici. A u Petrovoj Slatini rukovodilac četničke organizacije bio je Vidoje Krivokapić,rodom iz Trepče, zemljoradnik.

Atentat na kralja predstavljao je poseban poticaj za omasovljenje postojećih i osnivanje novih četničkih organizacija ,(tako bi neki nastojali opravdati djelovanje četničkih organizacija,ali su četničke organizacije postojale i prije atentata na kralja Aleksandra).

1934. je bilo 150 četničkih pododbora na području Kraljevine Jugoslavije, da bi se taj broj 1935. već povećao na 430 četničkih pododbora (od kojih je njih 114 bilo na području Savske banovine, među kojima je navedeno sedam s osječkog područja) s ukupno 213.210 članova.
.
U Osijeku 20. X. 1935. održana posveta četničke zastave Pododbor četničkog udruženja Osijek, kojoj je nazočio i četnički vojvoda Kosta Pećanac, najveća dotadašnja četnička manifestacija ne samo u Slavoniji, već prema četničkom tisku i u Jugoslaviji. Vojvoda Pećanac je dan prije stigao u Dalj gdje je održao predavanje, a sutradan je stigao u Osijek.

Na željezničkoj stanici u stroju dočekao ga je i pozdravio Vlado Išpanović, predsjednik osječkih četnika i oko 300 četnika sa zapovjednikom parade Mladenom Sabljakovićem, predsjednikom četničkog udruženja u Dalju. Zatim se od četnika i građana nastala povorka s 11 četničkih zastava i oko 700 ljudi s «Batinom» glazbom iz Borova koja se, uz klicanje «Kralju Petru II., nedjeljivoj Jugoslaviji, Otadžbini Srbiji, vojvodi Pećancu, četnicima itd», uputila donjogradskoj srpsko-pravoslavnoj crkvi i stalno povećavala. Kod zgrade Hrvatskog doma pao je jedan poklik iz povorke «Dolje antidržavni» ali su redari upozorili prisutne da se okanu ovakvih poklika jer «jer bi mogli dati povoda i razloga neželjenim incidentima » te su dalje ovakvi poklici izostali.

Nakon crkvene službe povorka je krenula na Jelačićev trg gdje je bila podignuta tribina, okićena ćilimima i s dvije velike jugoslavenske zastave, te je tu izvršena posveta četničke zastave u nazočnosti oko 2000 osoba. Posvetu zastave izvršio je prota iz Osijeka Jovan Nikolić i paroh Mihajlo Komnenović iz Erduta, koji je održao govor. Zatim je prota Komnenović predao zastavu Ignjatu Cvejiću, sekretaru Saveza agrarnih zajednica u Osijeku, koji ju je primio umjesto odsutnog kuma Živote Milanovića, narodnog poslanika i upravnika istog Saveza. Cvejić je nakon govora predao zastavu vojvodi Pećancu, koji je održao govor.

Nakon njega govorili su još Vlado Išpanović, predsjednik četničkog udruženja u Osijeku, Halil Šarić, urednik četničke «Jugoslovenske straže» iz Beograda i Slavko Jovanović, četnik iz Srijemske Mitrovice. Od predstavnika vlasti i vojske bili su nazočni: Dušan Radanović, potpredsjednik osječke gradske skupštine, dr. Branko Stričević, kotarski načelnik, pukovnik Šćepa Simović, zapovjednik Osječke divizijske oblasti i počasni predsjednik osječkog četničkog pododbora i Mihajlović, predstojnik gradske policije Osijek. Proslava je prošla u redu i miru s time da su trojica četnika kod željezničke stanice ispalili – tri četiri hica, a tijekom prolaza povorke tri lica su klicala dr. Mačeku te su bila stavljena u pritvor, protiv svih njih povest će se redovit postupak.

Sutradan je održana posveta četničke zastave Pododbora četničkog udruženja u Čepinu u vrtu pravoslavne parohije. Posvetu je izvršio Mihajlo Komljenović, prota iz Erduta, koji istodobno poslužuje parohiju u Čepinu, kum je bio Jovan Vuković, bivši narodni poslanik, te uz vojvodu Kostu Pećanca bio je nazočan odred od 150 četnika u odorama sa 4 zastave i oko 1200 građana.

Incidenti postaju svakodnevnica tako o jednom izvješćuje kotarsko načelstvo 1. XI. 1935.u Erdutu. Tu su mladi pravoslavne vjere iz četničkog udruženja prilikom katoličke crkvene slave, kirbaja, u gostionici Doši Imbre izazvali tuču s mladima katoličke vjere “kojom je prilikom poginuo Dokić Aleksa, zemljoradnik iz Erduta, a nekolicina je od učesnika ranjena”.

Prema izvidima kotarskog načelstva iz Osijeka “do tuče je doslo usled političke netrpeljivosti, koja vlada između pripadnika pravoslavne i katoličke vjere još od prošlih 5-to majskih izbora, a koja je netrpeljivost rapidno porasla osnivanjem 13. X.1935. god. Četničkog pododbora u Erdutu”, kojega katolici smatraju “čisto srpsko plemensko, koje je jedino osnovano u svrhu onemogućavanja njihovog plemensko-verskog i partijskog poleta”, to radi smirenja duhova zahtijevaju njegovo raspuštanje, čemu se ni pravoslavni ne protive, a neki istaknutiji to također zahtijevaju, radi čega načelstvo predlaže banskoj vlasti raspuštanje ovoga četničkog pododbora što je ona 1936. i prihvatila.

Dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup je podnio memorandum knezu Pavlu tijekom posjeta 25. V. 1935. o teroru i zločinima vlasti nad hrvatskim pukom uoči i tijekom izbora.

U njemu biskup, uz brojne primjere, navodi i primjer kako su «iz A d o l f o v c a kod Osijeka uapšeni radnici Luka Vuković, Antun Gurdel i Milan Grgić», koje su «žandari odveli u seosku stražarnicu, gdje su ih bacili na zemlju i tukli do besvijesti», a sutradan su ih «odveli u oružničku vojarnu u Osijek, gdje ih je narednik Popović udarao šakom u trbuh i po obrazima, psujući im razne pogrdne riječi, a zatim ih je dao jednoga po jednoga odvesti u podrum, gdje ih je zlostavljao», te su tada «Luki Vukoviću izbijeni zubi, a Milanu Grgiću je prebijena kost na prsima».
Biskup dalje navodi primjere na osječkom kotaru kao što je Ivan Krelo izK r a v i c a koji je pri povratku kući «od žandara uapšen i bezrazložno odveden u oružničku vojarnu, gdje su ga isprebijali» tako da je oglušio, a također su po žandarima «izmlaćeni Ilija Kelemen i Josip Gorzan, seljaci iz L a s l o v a» te «Janko Šimatić iz A d o l f o v c a (općine Retfala)», ali i u susjednom selu vukovarskog kotara «K o r o đ u je ispremlaćeno oko 20 seljaka, a među njima najteže: Danijel Požar, Mihalj Miškolci, Janoš Sošaj i Mihalj Marko».

U Čepina su četnici polupali prozore na kućama svojim susjedima ma Hrvatima, među kojima je bio četnik Đorđe Šipkić. Ilija Prekodravac, predsjednik četničkog udruženja iz Čepina, traži od Glavnog odbora da Šipkića isključi iz četničkog udruženja zbog pijanog stanja. No, širi incident u kojem su sudjelovali i čepinski četnici dogodio se 11. XI. 1935. u Čepinskim Martincima gdje se održavala crkvena slava. Naime, potkraj slave oko 18 sati, netko je iz pijane mase povikao «Živio Maček» i «Živila Hrvatska».

Istodobno je, u tamošnjoj gostionici Đoke Stankovića, seljak Mato Jelić iz Martinaca, navodno bez ikakvog razloga, ubo kuhinjskim nožem seljaka dobrovoljca Marka Krajinovića iz Budimačkog Petrovca, koji je tu svratio na piće. Jelić je odmah uhićen, odveden u Osijek i predan sudu. No, kako se odmah vijest proširila «nastala je velika uzrujanost među seljacima Srbima, jer se govorkalo, da je Jelić ubo Krajinovića samo zato što je on Srbin».

Potom je oko 30-ak ljudi iz Budimačkog Petrovca s vilama, palicama i sjekirama krenulo prema Martincima, ali ih je žandarska patrola zaustavila i povratila kućama. Zatim je oko 22 sata iz Čepina stigla skupina od 8 četnika, koji su nakon pića i poklika «protiv mačekovaca i šokaca», predvođeni domaćim četnikom Boškom Mitrovićem iz Čepinačkih Martinaca, iza ponoći počela izvoditi napade i demolirati kuće tamošnjih seljaka Hrvata dok nije intervenirala žandarmerija, jednoga uhitila, dok su se drugi razbježali, i tako spriječila moguće krvoproliće. Potom su svi uhićeni, kažnjeni sa po 300 dinara globe i pušteni. Policijskom istragom utvrđena je odgovornostčetnika iz Čepina i Čepinačkih Martinaca.

Banska vlast je u prosincu 1935. zabranila Pododbore Udruženja četnika u Čepinu i u Čepinskim Martincima.

Ipak će se nakon dvije godine opet obnoviti četničko udruženje u Čepinu i djelovati sve do početka rata.

Posve su neutemeljene izjave pojedinih lidera hrvatskih Srba da su ustaše proganjale Srbe samo zato što su Srbi i različiti,nadalje se tvrdi da su ustaše proganjale i Hrvate koji su imali viziju nekakve drugačije Hrvatske,pa tu viziju drugačije Hrvatske upravo su u Kraljevini SHS ometali Srbi i četnici,Hrvati su htjeli 1918.g republiku i federativni ustroj Jugoslavije,a beogradski slugani su htjeli Veliku Srbiju.
Nekad je čovjek pametniji kad šuti.

Bobani
05-07-2014, 10:32
© Drago TADIĆ


Josip Perković
Udbaši na djelu

Pismo Josipa Perkovića kolegama u Beograd u kojemu između ostalog stoji:
"KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu."
Budimpešta, 28. 06. 1992.

Republika Hrvatska
MINISTARSTVO OBRANE
Zagreb

REPUBLIKA SRBIJA
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
Služba državne bezbednosti
BEOGRAD

Predmet: Osvrt na neosnovane optužbe i ucjene!

Obavljeni su noćni razgovori na osnovu korisnih izmjena informacija. Dogovorena je efektivnija koordinacija konspirativno-obavještajnog rada na temelju trenutno službenih političkih odnosa između R.HRVATSKE i R.SRBIJE.

Deplasirane optužbe i ucjene protiv moje malenkosti, GOJKO ŠUŠAK i VICE VUKOJEVIĆ po svemu sudeći neće proći. Predlažem da se optužbe i ucjene malo odgode i pričeka jedno izvjesno vrijeme koje će rezultirati točne procjene kako bi se saznalo koliki je naš stvarni dio krivnje za ovako sramni raspad SFRJ-a.

Nije u redu ako iz R.Srbije obavještajni operativci nekim svojim čudnim kanalima idu đonom na naše trenutno istaknute ljude, a ne uzimaju u obzir dosadašnje velike zasluge u obavještajnom radu SDB-a i drugim sektorima SSUP Jugoslavije.

Ne može se prihvatiti klevetnička praksa da Hrvat iz Hercegovine uvijek treba da bude neki namješteni Ustaša. Upravo, kičma jugoslavije UDB-e bili du Hrvati iz Hercegovine, a evo nekoliko legendarnih imena koje kvalificirani ljudi u obavještajnoj mreži visoko cijene.

To su: STANKO ČOLAK, IVAN LASIĆ, JERKO BRADVICA, STIPE GRIZELJ, RADE VUKOJEVIĆ i drugi. Njima neizostavno treba pridodati ključne obavještajne tajne operativce koji su pretežno djelovali u inozemstvu. A to su: VICE VUKOJEVIĆ, ILIJA STANIĆ, ŽELJKO ŠUŠAK, GOJKO ŠUŠAK, IVAN GALIĆ i drugi. Njih branim iz sljedećih razloga:

RADE VUKOJEVIĆ, VICE VUKOJEVIĆ i ILIJA STANIĆ bili su glavni konspirativni organizatori u uklanjanju i egzekuciji zločinačkog ustaškog Generala MAKSA VJEKOSLAVA LUBURIĆA. VICE je VUKOJEVIĆ 1968. i 1969. djelovao u inozemstvu BEČ - ZURICH - PARIS i uz pomoć visokog funkcionara UDB-e STANKA KARADEGLIJE koordinirano držao na vezi ILIJU STANIĆA. STANIĆ je bio plasiran u sam domicil Generala M.V.LUBURIĆA. Uz pomoć dvojice VUKOJEVIĆA, STANIĆ je ilegalno s povratnom namjerom došao u Jugoslaviju, te sa STANKOM KARADEGLIJOM U Sarajevu uglavljuje efikasne metode egzekucije.

ILIJA STANIĆ ilegalno je vraćen u Španjolsku i nakon kratkog vremena UKLONIO je USTAŠU zločinca Generala MAKSA VJEKOSLAVA LUBURIĆA. Odmah potom VICE VUKOJEVIĆ vraćen je u Jugoslaviju i danas živi u Zagrebu.

Također, za vrijeme studentskih nemira sedamdesetih godina VICE VUKOJEVIĆ je ogromno svojim konspirativnim radom pomogao slamanje hrvatskog separatizma. Kod perfektne egzekucije imoćanskog teroriste BRUNE BUŠIĆA glavnu ulogu odigrao je VICE VUKOJEVIĆ, kao stari znanac BRUNE BUŠIĆA držao ga je na vezi dok nije obavljena egzekucija.

Odlaskom GOJKA ŠUŠAKA u Canadu UDB-a je u suradnji američke obavještajne službe CIA cijelu organizaciju OTPOR preuzela u svoje ruke. Zahvaljujući našim operativcima MARIJANU SOPTI i GOJKU ŠUŠAKU. Ustaški teroristi su razbijeni a među našim ljudima u CANADI i AMERICI zavladao je mir.

Isto tako naglašavam za ŽELJKA ŠUŠKA koji na vezi imao visokog funkcionera SDB-a iz Sarajeva BRANKA PLETIKOSU, da je svojim obavještajnim radom na više sektora da surađuje sa onom koja morala je pobjeći u Beograd. Informirani smo da imaju solidno utočište. Alfa i Omega jugoslavenske UDB-e STANKO ČOLAK rekao mi je prije dva mjeseca slijedeće: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu."

Mi smo do sada u ovome ratu obavili svoj dio posla. Hrvatska Stranka Prava je dotučena. Fašisti HOS-a su završili tamo gdje im je mjesto, od PARADŽIKA pa nadalje. Kod Hrvatskog Državotvornog Pokreta ista je stvar, od MIRE BAREŠIĆA pa nadalje.

Međutim, u R.Rbiji učinjeno je manje. ŠEŠELJEVI fašisti divljaju i dalje. To je naša konstatacija. Optužbe i ucjene izlaze iz kolosijeka ako se tvrdi da smo mi krivi zbog navodno prikrivanja kanala kojima je Hrvatski Narodni Odbor ubacivao oružje i opremu u Hrvatsku i BiH. Čudno!

HNO bio je uvijek pokriven Saveznim strukturama SDB-a i Republičkim Centrima SDB-a. Prema tome odbijam optužbe. Mi konstatiramo da su svi obavještajni Savezni Organi SSUP, SDB-a i SSNO, KOS-a korektno od nas dobili sve kanale preko kojih je oružje dopremano RH i BiH.

Našom zaslugom Jugoslavenska je Armija na tim kanalima zaplijenila oko 70% svakojakog oružja i opreme. Za ostatak od oko 30% nismo krivi mi nego Savezni Organ. Tvrdite da je HNO ubacio do sada u područje zahvaćena ratom gotovo preko dvadeset milijuna DM modernog oružja.

Obavijestili smo prije ovih optužbi sve Savezne nadležne Organe da fašisti emigrantskog podzemlja TOMO SEDLO dovodi u Hrvatsku i Bosnu ruske vojne eksperte i bez znanja nadležnih Organa RH uglavljuje sa Rusima paklene poslove.

Konstatirano je i sa naše strane da je na terenu došlo do pojave oružja koje je dopremljeno mimo kanala i mimo znanja nadležnih Organa RH. HNO ubacio je oružje preko ruskih kanala koje kontrolira KGB mafija BORISA JELCINA, Ruska diplomacija osvećuje se Predsjedniku RS MILOŠEVIĆU zbog podrške Jazovljevim pučistima.

ZOMO SEDLO održava političke veze s Rusima skoro 30 godina i sada Ruski vojni eksperti šepure se po Hrvatskoj i nude svoju vojnu logistiku. TOMISLAV KARLO Predsjednik HNO dao je pristanak da HNO preuzme organizaciju tajne policije.

MANOLIĆ i njegov ZDRAVKO MUSTAČ razvili su djelatnost Hrvatske tajne policije u inozemstvu preko HNO. Mrežom te policije rukovodi TOMO SEDLO preko poznatih Ustaša STJEPANA BILANDŽIĆA, IVEURSIĆA, MARIJANA ROGIĆA, ANTUNA KOLAKA, SLAVKA ŠTAJDUHARA i drugih.

Francusku grupu već smo vam dostavili. SEDLO je trenutno u Francuskoj i nasrće profesionalcima na ćelije BORISA VUKOBRATA. Visoki funkcionar UDB-e, kažu da je broj 1, IVAN ĆURAK bio je izdajnik. ĆURAK je uz STANKA ČOLAKA bio najbolji profesionalac UDB-e u cijeloj Jugoslaviji. Skoro 30 godina iznosio iz Jugoslavije najpovjerljivije obavještajne materijale.

Sve te izdajničke materijale IVANA ĆURKA preuzeo je TOMO SEDLO i prosljeđivao ih njemačkoj i francuskoj policiji. Još 1973. SEDLO je za veliku svotu novaca prodao ĆURKA Ministarstvima UP Njemačke i Francuske.

ĐURO LUKIĆ bio je inspektor na Golom Otoku a udbaš od rata držao je na vezi VINKA SANDIČIĆA sumnjao je u ĆURKA i rekao mi da sam izdan na aferi u Ludvichshafenu "SVILAR-DE HAN" od IVANA ĆURKA. Moj kolega u Sarajevu BOŽO BAGARIĆ koji informira za KOS, prigušio je rad ĆURKA i sada je BAGARIĆ kod mene u Zagrebu gdje koordinira rad. Moj bivši šef u Osijeku MARKO BEZER i BRANKO PLETIKOSA atakiraju ucjenama V.VUKOJEVIĆA, mene i G.ŠUŠAKA, traže novac i funkcije. Vidjet će mo! Bezobrazno prozivaju naše male inozemne suradnike: MILANA DORIĆA, STIPU BILONIĆA, BRANKA DUJMOVIĆA, ANTU MACANA I TOMU MIČIĆA.

P.S. Imamo potvrđeno da ste od T. MIČIĆA preuzeli 37 H. Putovnica i ključeve od Š. ĐODANA stana i ureda.

Pozdravljam -

POMOČNIK MINISTRA
BRIGADIR
Josip Perković

(žig - Republike Hrvatske i osobni potpis)

Bobani
05-07-2014, 10:33
© Drago TADIĆ


Josip Perković
Udbaši na djelu

Pismo Josipa Perkovića kolegama u Beograd u kojemu između ostalog stoji:
"KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu."
Budimpešta, 28. 06. 1992.

Republika Hrvatska
MINISTARSTVO OBRANE
Zagreb

REPUBLIKA SRBIJA
MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA
Služba državne bezbednosti
BEOGRAD

Predmet: Osvrt na neosnovane optužbe i ucjene!

Obavljeni su noćni razgovori na osnovu korisnih izmjena informacija. Dogovorena je efektivnija koordinacija konspirativno-obavještajnog rada na temelju trenutno službenih političkih odnosa između R.HRVATSKE i R.SRBIJE.

Deplasirane optužbe i ucjene protiv moje malenkosti, GOJKO ŠUŠAK i VICE VUKOJEVIĆ po svemu sudeći neće proći. Predlažem da se optužbe i ucjene malo odgode i pričeka jedno izvjesno vrijeme koje će rezultirati točne procjene kako bi se saznalo koliki je naš stvarni dio krivnje za ovako sramni raspad SFRJ-a.

Nije u redu ako iz R.Srbije obavještajni operativci nekim svojim čudnim kanalima idu đonom na naše trenutno istaknute ljude, a ne uzimaju u obzir dosadašnje velike zasluge u obavještajnom radu SDB-a i drugim sektorima SSUP Jugoslavije.

Ne može se prihvatiti klevetnička praksa da Hrvat iz Hercegovine uvijek treba da bude neki namješteni Ustaša. Upravo, kičma jugoslavije UDB-e bili du Hrvati iz Hercegovine, a evo nekoliko legendarnih imena koje kvalificirani ljudi u obavještajnoj mreži visoko cijene.

To su: STANKO ČOLAK, IVAN LASIĆ, JERKO BRADVICA, STIPE GRIZELJ, RADE VUKOJEVIĆ i drugi. Njima neizostavno treba pridodati ključne obavještajne tajne operativce koji su pretežno djelovali u inozemstvu. A to su: VICE VUKOJEVIĆ, ILIJA STANIĆ, ŽELJKO ŠUŠAK, GOJKO ŠUŠAK, IVAN GALIĆ i drugi. Njih branim iz sljedećih razloga:

RADE VUKOJEVIĆ, VICE VUKOJEVIĆ i ILIJA STANIĆ bili su glavni konspirativni organizatori u uklanjanju i egzekuciji zločinačkog ustaškog Generala MAKSA VJEKOSLAVA LUBURIĆA. VICE je VUKOJEVIĆ 1968. i 1969. djelovao u inozemstvu BEČ - ZURICH - PARIS i uz pomoć visokog funkcionara UDB-e STANKA KARADEGLIJE koordinirano držao na vezi ILIJU STANIĆA. STANIĆ je bio plasiran u sam domicil Generala M.V.LUBURIĆA. Uz pomoć dvojice VUKOJEVIĆA, STANIĆ je ilegalno s povratnom namjerom došao u Jugoslaviju, te sa STANKOM KARADEGLIJOM U Sarajevu uglavljuje efikasne metode egzekucije.

ILIJA STANIĆ ilegalno je vraćen u Španjolsku i nakon kratkog vremena UKLONIO je USTAŠU zločinca Generala MAKSA VJEKOSLAVA LUBURIĆA. Odmah potom VICE VUKOJEVIĆ vraćen je u Jugoslaviju i danas živi u Zagrebu.

Također, za vrijeme studentskih nemira sedamdesetih godina VICE VUKOJEVIĆ je ogromno svojim konspirativnim radom pomogao slamanje hrvatskog separatizma. Kod perfektne egzekucije imoćanskog teroriste BRUNE BUŠIĆA glavnu ulogu odigrao je VICE VUKOJEVIĆ, kao stari znanac BRUNE BUŠIĆA držao ga je na vezi dok nije obavljena egzekucija.

Odlaskom GOJKA ŠUŠAKA u Canadu UDB-a je u suradnji američke obavještajne službe CIA cijelu organizaciju OTPOR preuzela u svoje ruke. Zahvaljujući našim operativcima MARIJANU SOPTI i GOJKU ŠUŠAKU. Ustaški teroristi su razbijeni a među našim ljudima u CANADI i AMERICI zavladao je mir.

Isto tako naglašavam za ŽELJKA ŠUŠKA koji na vezi imao visokog funkcionera SDB-a iz Sarajeva BRANKA PLETIKOSU, da je svojim obavještajnim radom na više sektora da surađuje sa onom koja morala je pobjeći u Beograd. Informirani smo da imaju solidno utočište. Alfa i Omega jugoslavenske UDB-e STANKO ČOLAK rekao mi je prije dva mjeseca slijedeće: "KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu."

Mi smo do sada u ovome ratu obavili svoj dio posla. Hrvatska Stranka Prava je dotučena. Fašisti HOS-a su završili tamo gdje im je mjesto, od PARADŽIKA pa nadalje. Kod Hrvatskog Državotvornog Pokreta ista je stvar, od MIRE BAREŠIĆA pa nadalje.

Međutim, u R.Rbiji učinjeno je manje. ŠEŠELJEVI fašisti divljaju i dalje. To je naša konstatacija. Optužbe i ucjene izlaze iz kolosijeka ako se tvrdi da smo mi krivi zbog navodno prikrivanja kanala kojima je Hrvatski Narodni Odbor ubacivao oružje i opremu u Hrvatsku i BiH. Čudno!

HNO bio je uvijek pokriven Saveznim strukturama SDB-a i Republičkim Centrima SDB-a. Prema tome odbijam optužbe. Mi konstatiramo da su svi obavještajni Savezni Organi SSUP, SDB-a i SSNO, KOS-a korektno od nas dobili sve kanale preko kojih je oružje dopremano RH i BiH.

Našom zaslugom Jugoslavenska je Armija na tim kanalima zaplijenila oko 70% svakojakog oružja i opreme. Za ostatak od oko 30% nismo krivi mi nego Savezni Organ. Tvrdite da je HNO ubacio do sada u područje zahvaćena ratom gotovo preko dvadeset milijuna DM modernog oružja.

Obavijestili smo prije ovih optužbi sve Savezne nadležne Organe da fašisti emigrantskog podzemlja TOMO SEDLO dovodi u Hrvatsku i Bosnu ruske vojne eksperte i bez znanja nadležnih Organa RH uglavljuje sa Rusima paklene poslove.

Konstatirano je i sa naše strane da je na terenu došlo do pojave oružja koje je dopremljeno mimo kanala i mimo znanja nadležnih Organa RH. HNO ubacio je oružje preko ruskih kanala koje kontrolira KGB mafija BORISA JELCINA, Ruska diplomacija osvećuje se Predsjedniku RS MILOŠEVIĆU zbog podrške Jazovljevim pučistima.

ZOMO SEDLO održava političke veze s Rusima skoro 30 godina i sada Ruski vojni eksperti šepure se po Hrvatskoj i nude svoju vojnu logistiku. TOMISLAV KARLO Predsjednik HNO dao je pristanak da HNO preuzme organizaciju tajne policije.

MANOLIĆ i njegov ZDRAVKO MUSTAČ razvili su djelatnost Hrvatske tajne policije u inozemstvu preko HNO. Mrežom te policije rukovodi TOMO SEDLO preko poznatih Ustaša STJEPANA BILANDŽIĆA, IVEURSIĆA, MARIJANA ROGIĆA, ANTUNA KOLAKA, SLAVKA ŠTAJDUHARA i drugih.

Francusku grupu već smo vam dostavili. SEDLO je trenutno u Francuskoj i nasrće profesionalcima na ćelije BORISA VUKOBRATA. Visoki funkcionar UDB-e, kažu da je broj 1, IVAN ĆURAK bio je izdajnik. ĆURAK je uz STANKA ČOLAKA bio najbolji profesionalac UDB-e u cijeloj Jugoslaviji. Skoro 30 godina iznosio iz Jugoslavije najpovjerljivije obavještajne materijale.

Sve te izdajničke materijale IVANA ĆURKA preuzeo je TOMO SEDLO i prosljeđivao ih njemačkoj i francuskoj policiji. Još 1973. SEDLO je za veliku svotu novaca prodao ĆURKA Ministarstvima UP Njemačke i Francuske.

ĐURO LUKIĆ bio je inspektor na Golom Otoku a udbaš od rata držao je na vezi VINKA SANDIČIĆA sumnjao je u ĆURKA i rekao mi da sam izdan na aferi u Ludvichshafenu "SVILAR-DE HAN" od IVANA ĆURKA. Moj kolega u Sarajevu BOŽO BAGARIĆ koji informira za KOS, prigušio je rad ĆURKA i sada je BAGARIĆ kod mene u Zagrebu gdje koordinira rad. Moj bivši šef u Osijeku MARKO BEZER i BRANKO PLETIKOSA atakiraju ucjenama V.VUKOJEVIĆA, mene i G.ŠUŠAKA, traže novac i funkcije. Vidjet će mo! Bezobrazno prozivaju naše male inozemne suradnike: MILANA DORIĆA, STIPU BILONIĆA, BRANKA DUJMOVIĆA, ANTU MACANA I TOMU MIČIĆA.

P.S. Imamo potvrđeno da ste od T. MIČIĆA preuzeli 37 H. Putovnica i ključeve od Š. ĐODANA stana i ureda.

Pozdravljam -

POMOČNIK MINISTRA
BRIGADIR
Josip Perković

(žig - Republike Hrvatske i osobni potpis)

Babalu...
06-07-2014, 14:46
Ljuba Mladenov
O zadacima srpskih četnika u Hrvatskoj i Slavoniji

Zasluge Srpskih Četnika za oslobođenje prvo naše braće u Juznoj Srbiji(Makedoniji)ispod turskog pašovanja u ratovima od 1912 do 1914,a zatom oko oslobođenja i ujedinjenja nas Srba iz krajeva s ove strane Dunava,Save i Drine poznate su valjda svakom Srbinu,te nećemo da ih opet snova ređamo.Stotine i hiljade života naše ponajodabranije braće posvetiše ove najčasnije i najsvetije stranice u istoriji srpskog naroda,stotine i hiljade grobnih humaka od Soluna do Triglava nemi su svedoci borbe ,koja je Srbinu uz krvavi tribut donela toliko željkovano oslobođenje.
Na žalost ni danas još ne možemo reći da je delo oslobođenja potpuno dovršeno i danas još nije Srbin popuno slobodan i gospodar što no narodna poslovica kaže: Svoj na svome.Osim mnogobrojnih neprijatelja koji izvan naše otadžbine vrebaju zgodan čas,da nas zaskoče i podjarme,ima kudikamo više naših unutrašnjih neprijatelja,naročito u ovim krajevima naše lepe i pitome Slavonije,koji budnim i paklenim okom motre svaki nas pokret bilo u kulturnom,bilo u naciomalnom planu.
Njima bi i danas najmilije bilo kad bi i danas Hrvatskom i Slavonijom upravljali Beč i Pešta,njih i danas srca bole za pokojnim Tisom i Karlom,njima i danas srce krvari,kad vide da su propali svi njihovi snovi i želje,da je uzalud bila prolivena tolika krv u Srbiji jer Srbin je iz svih tih borbi i krvarenja posle tolikih strahovitih žrtava i napra izašao još jači i slavniji no ijedan drugi narod.
Sve te ljute dušmane srpskog naroda koji su se osobito u Srbiji istakli junačkim držanjem,vršili najgora nedela nad golorukim ženama i nevinoj deci,sve te izrode koji su 1914 s uživanjem pili bratsku srpsku krv i danas još bole glave jer vide da još ima Srba i da ih nikakva sila satrati nemože.Naročito mi Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji susrećemo se s tima mnogobrojnim krvolocima na svakom koraku.Stoga nam je da budemo oprezni jer ti dušmani još i danas,neki potajno,neki otvoreno rovare protiv nas i spremaju nam grob.Naročito se u poslednje vreme u ovim krajevima razmahala hajka protiv Srba,jače nego ikad pre.Vremena iz 1914 se vraćaju,Srbine budi pametan i miran,strašan u borbi,neprispodobiv u trpljenju,mirno i dostojanstveno odbijaj od sebe sve uvrede i poniženja,jer znaj da je srpski narod,a naročito naša braća u Srbiji,prošao još goru i strašniju Golgotu,da nije poklekao jer neda Bog.Uči i podučavaj svoju decu sablji i veri,jer sa verom u Boga i sa jakom i uvežbanom desnicom Srbin nije nikad izgubljen.Stotine i hiljade lukavijih i silnijih neprijatelja,digoše se u svoje vreme da Srbina utamane i unište,i već je jedno vreme i izgledalo da nas je i Bog ostavio ,kad opet sunce sreće i slobode zasija na nasem srpskom nebu i rasturi crne i strašne oblake koji se behu navukli nad plavetnim nebom majčice Srbije.Srbine pamti ;Teški behu puti alvarije rekao je Nikola Pašić,pa i njih je Srbin prešao i ostao živ.

Glas srpskih četnika,Osijek,18.listopad 1924 ,List i organ Udruženja srpskih četnika zakralja i otadžbinu za Osječku oblast i Baranju, 1924. i 1925. prvog četničkog lista u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Koji propagatori,stalno predbacuju Hrvatima nekakvo sluganstvo Austriji nazivajući Hrvate austrijskim konjušarima,a zaboravljaju-namjerno da su za vrijeme Rakovičke bune,tj za oslobođenje Hrvatske od Austro-Ugarske upravo oni,Srbi pokazali svojen sluganstvo caru,Tisi i Karlu kako se gore navodi.
Prvi akt koji je potpisao Rade Čuić vojskovođa Rakovičke bune glasio je:

Od strane narodnoga vojničkog zapovedničtva. Knez mesta ili općine Rakovica dobiva zapoved, da sve u istom okružaju nalazeće zemljomerčine k sebi pozove i da oni svoje stvari od merenja taki ogulinskomu županui rakovičkome knezu na ostavu predati imadu. U Rakovcu 8. listopada 1871.,kakoti ustanka za hrvatsku slobodu prvi dan.

Proglasnarodne hrvatske vlade od istoga dana, upravljen na sve izvanjske povjerenike narodne vlade koji su imali narodu objasniti i objavitiova načela, koja ravnaju narodnim vlastima, pozvavši narod prije svega na dužnu poslušnost
Ta načela glase,samo prvo dajem:

1.Sve žive sile naroda upravljene su na oslobođenje naroda ispod švabskomadžarskoga gospodstva.

Uskoro dolazi do raskola na Srbe I Hrvate pravoslavce pa tako Jovo Trbojević uhvati priliku, da se potajno sastane sa svojim davnim znancem Radom Čuićem, ustaškim vojskovođom. On mu reče:

“Rade, po Bogu brate, šta učini, ako Boga znaš! Ta tebi su ove ništarije i krvni dušmani nešega srpskoga imena i naše svete pravoslavne vjere zavrtili mozgom. Zar ti, nesretniče, da dižeš oružje protiv našega cara, kome smo mi prisegli vjernost i koju smo mi vazda čuvali kao svetinju? Podla je laž, da je carstvo propalo i da se sav naš narod pobunio i priključio ustanku. Ni ja ni drug ičestiti ljudi ne ćemo ništa da znamo od takova posla, što ga je taj lopov Kvaternik zakuvao.”

Idem se pisac poziva na zlodjela i držanje austrougarske vojske u Srbiji među njima naravno proziva Hrvate koji su se tukli za Austrougarsku i zaboravlja da je među njima bilo jako mnogo hrvatskih Srba(ugroženih) npr.79 lička pukovnija.

I koje su to zasluge četnika za "oslobođenje" Hrvatske,srpska je vojska pozvana od Narodnog vijeća i kako su nas oslobodili ako smo se borili jedni protiv drugih???

moonlight
08-07-2014, 01:37
Daj kvalitetne izvore, potkrijepi...da i mi čitamo...ne copy pejstaj sumanuto...ima Tomsevicha, i?

moonlight
08-07-2014, 01:39
Daj kvalitetne izvore, potkrijepi...da i mi čitamo...ne copy pejstaj sumanuto...ima Tomsevicha, i?

Mimo Ferde Čulinovića....

Babalu...
08-07-2014, 07:00
Nemoj čitati,ako te zloba davi,i ako misliš da nisi u prvom planu,ako vam se baš ne sviđa izbrišite post, nisam ja zakupio prostor daš me oštetiti,jebe mi se na kraju za te,za forum i za četnike……..tebi i takvima zlobnicima kao i ti i treba da jaše za vratom.

moonlight
08-07-2014, 19:26
:skartoc

svašta...