PDA

Pogledaj Full Version : Blagdan duhova (pedesetnica)



ZGabriel
09-06-2014, 22:48
Svetkovina Duhova je jedan od najvećih blagdana koje slavimo. Spominjemo se trenutka kada je Duh Božji ispunio prvu malu Kristovu zajednicu. Ali to je i naš blagdan, jer su Duhovi "rođendan" Crkve, čiji smo i mi članovi.
Tko je Duh Sveti? Duh Sv. je ljubav Oca i Sina, treća božanska osoba Presvetoga Trojstva. To je nezasluženi dar, milost koja boravi u nama. On nas čini novim stvorenjem, slikom Božjom, postajemo slični Kristu, savršeni ljudi. Duh Sveti nas uči, savjetuje, opominje, tješi, vodi, brani, čuva. Pomaže nam strpljivo nositi križ, svladati napasti, savjesno ispu*njavati kršćanske dužnosti. Uči nas moliti.

Duh Sveti je zagrlio našu dušu na sv. krštenju, u njoj se nastanio i uvijek je u njoj dok ga teškim grijehom ne potjeramo. Duh ostvaruje stalnu Kristovu prisutnost u njegovoj zajednici. Duh Sveti nas sabire, vodi i prati. Njegovim poticajem dublje poniremo u riječ Svetoga pisma, a njegovom snagom svijetu želimo prenijeti Kristovo spasenje. Ne zaboravimo, nije dosta da Bog bude nad nama i s nama, nego upravo u nama - to je Duh Sveti.

Kako je to divno uređeno: Ocu se pripisuje stvaranje, Sinu otkupljnje, Duhu Svetome posvećenje! Prosvjetljuje nas da spoznamo istinu, jača nas da istinu ispovijedamo i po njoj živimo. Isus nije k nama došao da prošeta i ode nego da boravi s nama i među nama. Došao je da ostane ovdje, da snagom svoga Duha ovu zemlju pretvori u nebo, čovječanstvo u Božju obitelj, svako ljudsko biće u dijete Božje.

Krist je najprije obećao svojim apostolima Duha: "Ja ću moliti Oca i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek“. (lv l4,16). Krist je ispunio svoje obećanje. Pedeset dana poslije Isusova uskrsnuća ili deseti dan nakon svoga uzašašća na nebo ostvarilo se što je Isus obećao. Duh Sveti je sišao nad apostole. Svi su se napunili Duha Svetoga i njegovo djelova*nje bilo je očito.

Znamo kako su apostoli doživjeli svoje Duhove: šumom vjetra i plamenim jezicima Duh Sveti obilježio je svoj dolazak i posebnu svoju osobnu prisutnost u duhu i srcu apostola što će tako obogatiti njihov život i pratiti njihovu sudbinu. Napisano je: "Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako im je već Duh nadahnjivao da govore." Otada se njihov život promijenio i njihova riječ ima Božju snagu - i 12 Židova - ribara, 12 plašljivih neznalica, razići će se svijetom, da propovijedaju, da ga obogate Bogom, riječju i krvlju Raspetoga...

Ivan nam u današnjem evanđelju govori da je ovo poslanje Duha počelo već na Uskrs. Dogodilo se kod prvoga Isusovog susreta s učenicima i na istom mjestu gdje je (kako pripovijedaju Djela apostolska), pedeset dana - kasnije - danas - vidljivo sišao Duh Sveti.

Vidljivo je sišao ne samo na apostole nego se to očito odrazilo na svima koji su slušali njihovo propovijedanje i koji se dadoše krstiti. Ovaj put je, dakle, Duh ušao u ovaj svijet.

Prema tome, slanje Duha je Kristovo uskrsno djelo, uskrsni dar. Sam je Uskrsnuli izvor tog Duha, njegov nositelj i djelitelj ("dahne u njih... primite Duha...!")

Do dolaska Duha Svetoga i pored Kristovih napora, bijahu apostoli tvrda srca i slabi. Ali dolaskom Duha Svetoga učvršćeni u istini, neustrašivo propovijedaju raspetoga Krista, junački snose pro*gonstvo, zatvor i bičevanje. Radosni su što za Krista trpe progonstvo. Bili su sigurni da su našli ispravan put za svoju životnu i vječnu sreću. Postali su sigurni da nema druge istine osim one koju im je kazivao Isus. Postali su uvjereni da nema drugoga puta koji im je Isus zacrtao. Oni su se osjećali kao najsretniji ljudi na svijetu i osjetili su potrebu da svoju sreću i drugima navijeste.

Davno su bili prvi Duhovi, ali Duhovi neprestano traju, trajno se ponavljaju: svatko od nas svoje Duhove doživljava na dan pri*manja sv. krizme. Nismo čuli šum "silnog vjetra", nismo vidjeli plamene, ali primili smo "pečat dara Duha Svetoga", još jednom obogatili smo se Bogom - darovima Duha.

Ne zaboravimo: Sa sakramentom svete potvrde kršćanin prima obilje novih milosti - sedam darova Duha Svetoga koji će ga pomoći u kršćanskom živ*otu, radu i rastu kako bi postao sve sličniji svome Gospodinu, sve sposobniji da svjedoči za Gospodina: da izgrađujući sebe, izgrađuje Crkvu Božju.

Ne zaboravimo: U potvrdi na dan svojih Duhova svatko od nas još jednom je obilježen, "opečaćen" Bogom - Duhom Svetim. Potrebno je ponoviti: Duhovi neprestano traju. Kršćanin treba istine, snage i utjehe Duha Svetoga: treba Boga da dođe do Boga.

Čovjek mora putovati u vječnost do svoje konačne sreće i mira - Duh Sveti osvjetljuje mu put; treba nam Božje istine; ako iskreno otvorimo oči, uho i srce, "napomenut će" nam je Duh Sveti; mi sami ne znamo je ni naći ni čuvati - lažne boje varaju naše oči.

U svakom srcu drijema zvijer - zlo, ludosti, grijeh; treba nam nadljudske snage da čvrsto vežemo tu često podivljalu, ludu zvijer u vlastitoj koži: snagu nam osigurava Duh Sveti.

- Čovjek je patničko biće - vrlo često utjehu mu može dati samo Bog - Duh Tješitelj. Život je gorak, oči uvijek pune suza; samo Božja ruka može ih izbrisati. Zato Gospodin šalje svojoj Crkvi Duha Tješitelja, Duha istine i snage.

Djelovanje Duha je očito i u Crkvi. Duh Sveti ju posvećuje milošću, krjepostima i svojim darovima. I ona baš po Duhu posjeduje sigurnu istinu, jamstvo neprevarljivosti.

Duh Sveti djeluje i u nama. Svjesni smo slabosti svoje volje i Kristovih riječi: "Bez mene ne možete ništa učiniti" (Iv 15,5) i riječi Sv. Pavla: "Sve mogu u onome koji mi daje snagu" (Fil 4,13).

Duh Sveti nam je poslan prije svega zato da dovede u red naš odnos prema Bogu i prema svijetu. Duh Sveti prosvjetljuje naš razum darom mudrosti da spoznajemo svrhu života; darom razuma da shvaćamo vjerske istine; darom znanja da druge poučavamo; darom savjeta da uklanjamo sumnje.

Duh Sveti jača našu volju darom jakosti da izdržimo u napastima i poteškoćama; darom pobožnosti da bu*demo poslušni Bogu; darom straha Božjega da ne vrijeđamo Boga.

Bez ovih darova ljudski razum je slijep za vječne istine, a volja je nemoćna za dobro. Duh Sveti je ljubav. Žari naša srca ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Duh Sveti je tješitelj u žalosti, u tjeskobi, u osamljenosti, jer trajno stanuje i djeluje u nama.

Što moramo mi činiti? Kakav bi trebao biti naš stav prema Duhu Svetomu?

Potrebno je češće oživljavati vjeru u Duha Svetoga, treću osobu Presvetoga Trojstva. Buditi u sebi svijest o njegovoj ljubavi prema namu i o njegovoj prisutno*sti u našoj duši. Odatle će se buditi u nama ljubav i zahvalnost prema njemu, želja da s njim razgovamo da od njega molimo pomoć našem razumu, našoj krhkoj volji i našem hladnom srcu.

Zato prisluškujmo njegova nadahnuća i odazivajmo se njegovim potica*jima. Sama činjenica da smo primili krštenje i potvrdu neće nas posvetiti. Potrebna je naša suradnja po ustrajnoj volji da činimo dobro i da se borimo protiv grijeha.

Duše Sveti, svojim svjetlom obasjaj svoju Crkvu!

Obasjaj sve nas u ovim danima kušnja, nesigurnosti i nejasnih težnja. Obasjaj svojim svjetlom one koji ponizno traže istinu da se u njoj sretno smire. Prosvijetli nam pamet da nikada ne bi zamijenili istinu zabludom, dobro zlim. Oslobađaj nas nesporazuma.

Jačaj nas da ne smalakšemo pod udarcima života, čuvaj nas od napasti, pomozi nam svladati strasti i strpljivo podnijeti nepravde.

Daj da ostanemo čvrsti u vjeri, da ljubimo one koji nas ljube i one koji nas ne vole.

Tješitelju ubogih svoju utjehu podijeli svima koji trpe. Neka Tvoja utjeha unese svjetla u srca i duše koje guši tama očaja i boli.

Mekšaj naše ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. Daj nam krjepost zaslužnu i smrt lijepu blaženu, daj vjekovit svima raj! Amen.



http://www.youtube.com/watch?v=hW8PXdv4tvE