PDA

Pogledaj Full Version : Članak: Koliko još dugo Hrvati mogu trpjeti teror netolerantne, fašističke ljevice?



Inkvizitor
07-12-2013, 12:25
Članak možete pročitati na sljedećoj poveznici

http://www.hrhb.info/content.php?r=3512-Koliko-jo%C2%9A-dugo-Hrvati-mogu-trpjeti-teror-netolerantne-fa%C2%9Aisti%C4%8Dke-ljevice

Humphrey
07-12-2013, 12:28
Prilično dugo,barem još koje desetljeće.

ogledalce
09-12-2013, 01:50
https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-frc3/1499622_433587496764623_809533885_n.jpg

Bobani
15-08-2014, 00:47
FAŠIZAM - HRVATSKA I USTAŠTVO (105)‏


FAŠIZAM - Šta je to?

Ponukao me je korisnik ovog portala Delivuk da sažeto napišem nešto o Fašizmu/antifašizmu i komunizmu, "ljevici" i "desnici". Otporaš.

Ideje o Fašizmu su izvadjene iz knjige Giovanni Gentil: DOKTRINA FAŠIZMA, izdanje Ardita Publishers, Rim 1935. strana 7-42.

Drugi materijali su izvadjeni iz raznih hrvatskih izvora kao i knjiga " Jugoslavija Danas " Tisak : Delo, Ljubljana 1978.

Treba uzeti u obzir da su sve ideje izražene u ovom opisu u skraćenom obliku.

( 1 ) Fašizam ja kao i sve druge filozofije jedan politički koncept.

( 2 ) U hrvatskim postojećim, čitaj današnjim, krugovima često nastaju nesporazumi oko uporabe riječi "ljevica i "desnica". Pogrešna uporaba tih riječi olako može dovesti čovjeka kao pojedinca i kao skupine pa i cijeli narod do stvaranja neodgovarajućih, pogriješnih i štetnih djela, a sve to na uštrb hrvatske državotvorne stvari, čitaj hrvatske državne ideje.

( 3 ) Fašizam zahtijeva od čovjeka aktivnost/djelatnost i da se svom snagom uključi u izgradnju zajednice, čitaj države, tj. zahtijeva od čovjeka potpunu stegu, svijest i spremnost suočiti se sa svim poteškoćama koje ga (o)čekaju na putu k ostvarenju konačnog cilja, čitaj Hrvatske Države.

( 4 ) Ako se temeljito ( ali takodjer neovisno od Doktrine Fašizma ) pročitaju USTAŠKA NAČELA iz 1933. god., može se uočiti sličnost u idejama/ciljevima za postignuće (po)željnog cilja, čitaj Hrvatske Države.

( 5 ) Marks i Engels su u njihovu Kapital-u iznijeli temelje komunizma sa parolom: " Proleteri svih zemalja ujedinte se ", dok je Tito na drugom zasjedanju AVNOJ-a rekao: Drugovi i drugarice, u našoj borbi za socijalizam ništa nam ne smije biti na putu, niti nam trebaju ruke (za) drćati da postignemo naš cilj, čitaj državu Jugoslaviju.

( 6 ) Kakova je razlika za postići zacrtani/očekivani cilj izmedju izloženog pod broj (5) i pod broj (4) Ustaških Načela i temeljnih Titinih načela iznešenih u Jajcu na drugom zasjedanju AVNO-a 29-30 studenog 1943. godine?!

( 7 ) Nikakova! Svak se borio za ostvarenje svojih ideja/ciljeva.

( 8 ) Fašizam se borio da: (a) od pojedinca, (b) političkih grupa i stranaka, (c) kulturnih i gospodarskih udruženja, socijalnih staleža i ostalih, napravi jednu etičku i etničku poslušnu i stegovnu masu unutar Države, čitaj Italije, tj. talijanske države.

( 9 ) Ustaštvo se opet sa svoje strane borilo sasvim za nešto drugo, potpuno različito u svojoj ideji i koncepciji od Fašizma.

( 10 ) Ustaštvo u svojem programu nije imalo nikakovih ideoloških aspiracija za osvajanje internacionalnih masa, kao što su to imali i komunizam i fašizam.

( 11 ) Uzevši u obzir te ideološke aspiracije za osvajanje masa, nepobitno se dolazi do zaključka da su komunizam i fašizam u svojim načelima jako srodni, a ne oprečni. I jedna i druga politička filozofija je radila na tome kako osvojiti mase i tko će pobijediti

( 12 ) Te dvije srodne ideološko političke koncepcije, iz iskustva se dolazi do nepobitnog zaključka da će se ove dvije ideologije unutar sami sebe sudariti, ne toliko zbog ikakovog političko ideološkog razmimoilaženja u mišljenjima, koliko zbog prevlasti.

( 13 ) U borbi za tu prevlast su se izmislile riječi "ljevica" i "desnica", kako bi se u primjeni mogli odrediti politički smjerovi, na jednu stranu komunizam a na drugu fašizam.

( 14 ) To se najbolje moglo očitovati kod nas Hrvata na prošlim predsjedničkim izborima. Za jedne Hrvate Milan Bandić je predstavljao hrvatsku "desnicu" dok je za druge Hrvate Ivo Josipović predstavljao hrvatsku "ljevicu", čitaj komunizam.

( 15 ) Obe ove riječi "ljevica" i "desnica" (posebno) kod nas Hrvata su značajne: (a) što je naš hrvatski neprijatelj sustavno prišivao etiketu državotvornim Hrvatima da su "desničari" kako bi ih što uže, jače i čvršće povezao s fašizmom, (b) neophodno je bilo potrebno povezati ustašku borbu za odcijepljenje Hrvatske iz kraljevine Jugoslavije kao "desničarsku" i onda si automacki fašista, i (c) u odrazu onog ratnog vremena kada je bilo popularno biti "ljevičar", hrvatske državotvorne "ljevice" nije ni bilo, jer se je stopila i utopila u jugoslavenski i internacionalni komunizam.

( 16 ) Zato se nije niti čuditi što su Hrvati u svijetu (posebice u političkom) okarakterizirani kao fašisti i elementima fašizma. To je - za prevlast - u borbama i brigadama NOB, NOV, KPJ i Titi odgovaralo, pa su kanalima internacionale, potpomognuti i hrvatskim glupostima, širili sve najgore o hrvatskoj državotvornoj vojski, HOS, i o Hrvatskoj općenito.

( 17 ) Vlast u NDHrvatskoj, uza sve što joj se je pripisivalo i još uvijek prišiva, nije bila fasištička a još manje nacistička. U NDH fasištička stranka je bilja zakonskom odredbom Poglavnika zabranjena, a tradicionalni Hrvatski Sabor, ne sam da je uščuvan, nego nije bio ni Ustaški Sabor, nego je otvoren 23 veljače 1942. godine kao: HRVATSKI DRŽAVNI SABOR.

( 18 ) Hrvatska je uvijek u proslošti bila meta neprijateljskih napadaja, sve zbog svoje prirodne ljepote i prirodnog bogatstva. Izmišljala su se imena kako što bolje Hrvatsku ocrniti, posebno državotvorne Hrvate.

( 19 ) Jugoslavija je rabila riječ "ustaštvo" kao sinonim za najveća zločinstva kao znak za ocrnjivanje Hrvata, pa i naše Hrvatske.

( 20 ) Bruno Bušić (1939-1978) je u svojoj analizi: HRVATSKE USTAŠE I KOMUNISTI, u glasilu HNO OTPOR 1979. godine napisao i lijepo obrazložio borbu hrvatskih Ustaša i hrvatskih Komunista za HRVATSKU DRŽAVU.

( 21 ) Bruno Bušić u svojoj analizi ne niječe da u to predratno doba hrvatski komunisti nisu bili svijesni hrvatski nacionalisti, nego da oni nisu bili ni partizani. Hrvatskim komunistima ta riječ "partizan(i)" je bila nepoznata sve dok KPJ u lipnju 1941. nije ih nasilno i smišljeno natjerala da se zovu "partizani" po nalogu Staljina. To je učinjeno i za to da ih se, opet po Staljinovu nalogu, prozove "antifašistima", jer su se armije SSSR već borile protiv koncepcije "fašističko nacističke". Tada je Staljin izmislio ratnu parolu "borba protiv antifašizma".

( 22 ) Iz izloženoga, politički i ideološki gledano, olako se može vidjeti kako se je Hrvate podijelilo na "ljevičare" i "desničare", odnosno na FAŠISTE I ANTIFAŠISTE, sve u cilju da se sruši u to doba teškom mukom stvorena poslije 839 godina borbe NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA, NDH.

( 23 ) Hrvatska "ljevica" okupljena oko Ive Josipovića može nam na sav glas i lijepo dokazati sa svojim hrvatsko/državotvornim radom, da su spremni, za razliku od onoga što je bilo prije pola stoljeća, ići sa cijelim hrvatskim narodom, pa i sa hrvatskim komunistima i Ustašama ako ih još na životu ima, u izgradnju bolje i svijetlije hrvatske budućnosti i sve za hrvatski narod i hrvatsko stanovništvo.

( 24 ) Hrvatska "desnica" okupljena oko Milana Bandića ne treba biti potištena zbog izgubljenih prošlih izbora. Za mene je to jedana nevidjena pobjeda, koja je očevidno dokazala da hrvatska "desnica" nije fašistička.

( 25 ) Poštovani i dragi kolega Delivuk smatrajte ovih 25 točaka kao odgovor na vaše želje upućene kolegi matrixdc da vam objasni razliku izmedju fašizma i antifašizma; kao i to da ovih 25 točaka predstavlja 25 polja hrvatskog državnog i nacionalnog GRBA. Otporaš.


Objavljeno: 28.01.2010. u 00:09h


matrixdc 28.01.2010 09:09 h

U ustavu RH stoji da je moja država zasnovana na temeljima antifašizma.

Demokracija je postojala i prije antifašizma. Pa ako se danas smatra samorazumljivim da sve suvremene demokratske države, i njihove zajednice poput Europske unije, antifašizam smatraju svojom neizostavnom vrednotom, onda to nije zato što demokracije ne bi mogle preživjeti bez antifašizma. To je stoga što je antifašizam postao civilizacijski doseg, bez kojega ne nakon totalitarnih kataklizmi u 20. stoljeću nemoguće zamisliti iole ljudski oblikovanu političku zajednicu.

Netom okončani europski izbori podsjetili su i one koji nerazumnom lakoćom bagateliziraju antifašizam da populisti, demagozi i neodesničari i dalje prijete demokraciji oživljavajući duhove prošlosti. Čini se da je ljudsko pamćenje krhko, a sklonost ponavljanja grešaka iz prošlosti jedna od najtrajnijih ljudskih slabosti. Zato stalno treba podsjećati na ono što je bilo i na ono što može biti - ako se ne odupremo.

BREME 20. STOLJEĆA I DALJE NAS PRITIŠĆE

Protiv fašizma se treba boriti održavanjem mentalne higijene. Upravo zato je danas potrebno pisati i objavljivati sve činjenice o fašizmu i djelovati na zasadima antifašizma. Mlade ljude treba educirati


Fašizam je kad se sve ogoli vrlo prosto rečeno, ideologija koja je za cilj imala ustoličenje jedne klase nadljudi "ubermenscha" kojima su svi drugi ljudi trebali biti podložne sluge ili im je bilo namijenjeno da budu izbrisani sa mape svijeta. Njemu je imanentna primjena sile prema svim svojim neistomišljenicima. Fašizam je i antiintelektualan. Dovoljno je da se samo sjetimo >kristalne noći< i lomače knjiga koje su tamo gorjele.
Ako povučemo paralelu sa današnjim događajima u Hrvatskoj, što imamo? Primjerice, u Zagrebu ubijaju mladića iz čiste obijesti, premlaćuju nekoga jer je homoseksualac, cipelare navijača jer navija za pogrešan klub, ili naprosto maltretiraju mladca jer ima dugu kosu. Ili, primjer iz jednih dnevnih novina koji u svome članku opisuju događaj u kojem je skupina skinhedsa premlatila jednu osobu samo zato što je Rom, a u pomoć mu je priskočila osoba NN koja je i sama zbog toga dobila batine. Strašno je već samo po sebi to što netko danas u XXI stoljeću, ovdje u Lijepoj našoj, uopće tuče nekoga zato što je Rom (u prijevodu Rom znači čovjek), ali još je strašnije što čin hrabrosti nepoznate osobe ostaje označen sa nomen nescio (nepoznat netko), a poruka koja se iščitava između redova je: >Tako mu i treba kad se miješa tamo gdje mu nije mjesto. Da je bio na miru ne bi dobio batine.< Umjesto da se čovjek nazove punim imenom i prezimenom i da njegova hrabrost bude objavljena na prvoj stranici istih novina kao primjer kako treba postupati.
Fašizam je svoje ideje htio ostvariti ratom, ali i koncentracijskim logorima. Natpisi nad vratima tih koncentracijskih logora bili su >Rad oslobađa< ili >Red, rad i disciplina

Zatočenik Valter


I opet paralela sa Hrvatskom. Kada danas mladi ljudi na utakmici viču >Za dom spremni< ili >Ajmo ustaše< oni moraju znati da je fašistički ustaški režim odmah po svojoj uspostavi darovao teritorije Hrvatske: Istru, dio Dalmacije sa nekim otocima, dio Međimurja... Oni nadalje moraju znati da je fašistički ustaški režim poslao cvijet hrvatske mladosti da gine po Rusiji za interese svojih fašističkih gospodara. Oni također moraju znati da je svega desetak dana po osnivanju NDH, ta ista tvorevina proglasila rasne zakone. Oni moraju znati da je u cilju ostvarivanja tih rasnih zakona ta ista fašistička vlast osnovala Jasenovac, Gradišku, Slano i mnogo drugih logora smrti. Količina patnje koju su ljudi tamo doživjeli je neizmjerna, a vrhunac cinizma i apsurda vidi se iz sljedećeg primjera odnosno jednog sačuvanog pisma iz Jasenovačkog logora:
>Valter Š., zatočenik Grupe X u logoru Jasenovac - dana 7.02.1945. god. - piše svojoj obitelji: Mili moji! Zdrav. Za kuhanje primio. Staklenice polupane. Priloži kolače, šećer, marmeladu. Med, duhan, limuntus. Sine piši! Slike šaljite.<
Mali papirnati prostor treba racionalno upotrijebiti - izraziti osjećaje prema obitelji i nešto važnije - istaknuti potrebe gladnog, progonjenog čovjeka koji se bori za život. Na dnu dopisnice jedna odštampana rečenica objavljuje: >Pisanje je nagrada za dobar rad i vladanje, i daje pravo na primanje paketa<.
Ovaj formularski iskaz je vrhunski cinizam koji je bitna odrednica duha vlasti koja je u Jasenovcu utamničila i pogubila tisuće ljudi, prvenstveno Židova. Kojom se životnom strukturom taj cinički cerek hrani? U egzistencijalnoj bijedi logora smrti postoji bizarno pravo: pravo na primanje paketa. Ono je za logoraše jednako pravu na život. Dobro vladanje znači slušanje zapovjedi i prohtjeva gospodara života. Paketi donose neophodne kalorije. Bez paketa nemaš dovoljno hrane, pa ti nedostaje snage za naporan rad. Tada ne možeš slušati komande crnokošuljaša. Postaješ neposlušan, nepotreban i smaknut.
Paketi hrane produžuju logorašu život, a njegovoj obitelji daju nadu. Međutim, ako netko pobjeđuje u utrci života i smrti - time negira smisao logora u kojem smrt mora pobjeđivati. Tada moć mijenja pravila. Pobjedniku se ukida nagrada. Valter Š. je likvidiran unatoč dobrom radu i vladanju.

Borba perom

Kada se sve naprijed navedeno zna i spomenuti >domoljubni poklici< u današnje vrijeme traže da se svatko normalan zamisli nad njima i njihovim značenjem. Fašizam je zlo, a zlo proizvodi zločin i zločin je uvijek i jedino samo zločin ma tko ga napravio. Tako se danas sve više otkrivaju i zločini koje su napravili i oni koji su se borili protiv fašizma. Takve zločine kao uostalom i svaki zločin treba istražiti, dokumentirati, procesuirati i sankcionirati individualnog krivca, ako je to ikako moguće. Ne postoji kolektivna odgovornost i kolektivna krivica.
Jan Paul Sartre u svome djelu >Zatočenici iz Altone< kroz usta glavnog junaka progovara i kaže >Uzeo sam stoljeće na svoja pleća i rekao, ja ću biti odgovoran za njega

Otporaš 28.01.2010 11:33 h

matrixdc. Kao prvo (1) Domovinski rat nije bio antifašistički rat nego antikomunistički i antijugoslavenski rat.

(2) RH nije zasnovana na antifašizmu nego na antikomunizmu.

(3) Vaš članak nije za odbaciti. Ima u njemu (po)dosta stvari koje se mogu upotrijebiti za raščlanbu izmedju sukoba političko/ideoloških principa, načela i sporova.

(4) Namjerno ste prešutili spomenuti imenom one koju su se borili protiv fašizma a mnoge zločine počinili. Za sigurno kada ste rekli tu riječ da niste mislili na Australce, Francuze, Poljake i Skandinavce itd. Vi ste mislili na one na koje i ja mislim i cijeli naš hrvatski narod misli, a to su jugoslavenski komunisti i oni koji su u tu političku strukturu stupili milom ili silom, a medju njima je bio i vaš otac, a ne moj.

(5) Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin je u svom opisu u mjesečniku GLAS DOMOVINE, kojeg su uredjivali braća Tomići, 1960. " NE NISTE VI KRIVI " ...kaže za nas mladje: da mi ne smijemo snositi grijehe ustaško/partizanske revolucije i hipoterku grijeha naših očeva..." Drugim riječima, isto što i vi kažete:.." Takve zločine kao uostalom i svaki zločin treba istražiti, dokumentirati, procesuirati i sankcionirati individualnog krivca, ako je to ikako moguće. Ne postoji kolektivna odgovornost i kolektivna krivica". Tu smo! To nije TOČNO.
Tito je osobno naredio kao vrhovni zapovjednik i NOB i NOV i KPJ svim svojim podredjenima: kolji i pobij bandu ustašku. Za te njegove naredbe danas postoje dokumenti koji su iznešeni na svijetlo dana. Dakle, to je kolektivna odgovornost.

(6) Sve mi se čini, kolega matrixdc, da ćete malo mo malo shvatiti da Hrvati nikada nisu bili fašisti niti je vlada NDH i Hrvatska Država bila fasištička. Tim ne želim reći da nije bilo pojedinaca koji su simpatizirali sa svim ideologijama svijeta pa tako i sa fasištičkom, nacistiškom, komunističkom i anarhističkom. Ako se uzme u obzir što ste vi rekli da nema kolektivne krivnje samo individualne, moram priznati da se tu sa vama slažem 100%. To je upravo to što sam od prvih dana kada sam počeo pisati na ovim stranicama portala javno.com HRVATSKA I USTAŠTVO htio reći i naglasiti. Ali ste vi taj, kolega matrixdc, koji ste sustavno, po jugoslavenskom kursu i promidžbi protiv Hrvata i Hrvatske, prišivali svim državotvornim Hrvatima pa tako i meni da smo fašisti. To nije pošteno sve u djuture stavljati.

(7) Ovo je jedna tema koju se treba razraditi i objasniti onima, poput Delivuka, koji još uvijek plivaju u mutnoj vodi, te ne znaju još kako do kraja doći. Po gore vašem opisu izgleda da vi znate što hoćete, iako je sve na pogriješnoj strani, što se tiče hrvatskog državotvornog gibanja. Sada mi je jasno zašto kolega Delivuk voli vas čitati.

(8) Izvolite primiti moje pozdrave u nadi da ćete početi iznositi one stvari koje su nam zajedničke, jer su ove stvari i negativnosti okovale našu Hrvatsku. Otporaš.

Delivuk 28.01.2010 12:31 h

matrixdc. Pajdo, pročita san šta je on napisa i izgleda ko neke letanije. Što si ti napisa je čitljivije i zato te vlin čitati jer te bolje razumin. Njegov odgovor je isto što i pisanje, ništa nova.

j.perkovic 28.01.2010 13:25 h

Domobran i Otporaš. Vi obadva imate pravo na vašim pisanjima ako ovo nekom nije jasno onda mu se nemože pomoći, nastavite tako dalje možda ima nekog u Hrvatskoj da to sve rezumije jer pišete ništa drudo nego istinu.
ZATO VAM VELIKA HVALA LIJEPI POZDRAV.

Otporaš 28.01.2010 14:36 h

j.perković. Hvala i vama i odzdravljam na isti način.
Ja nastojim pisati o onome što znam i kroz što sam prošao, a mnogi drugi Hrvati nisu imali priliku, ponavljam: nisu imali priliku, čuti, čitati niti znati o onome što ja iznosim.
Prijatelju Perković smatram da mi je to sveta hrvatska državotvorna nacionalna dužnost pisati ISTINU, kao što i vi iznosite istinu o zločinama Tita i njegove klape. Iskreni vam pozdrav šaljem. Bog!

j.perkovic 28.01.2010 14:57 h
Gospodine Otporaš. Vi morate znati ima ljudi koji oćedu samo provocirati i istinu okrenut kako njima paše,
Vi znate da je komunizam uvijek trebao neprijetelja; to im je trebalo za njihovu OBSTOJNOST samo sa lažima i tražiti negde neprijetelja da bi imali razloga da i dalje sprovode svoju propagandu. Lijepi pozdrav BOG.

Delivuk 28.01.2010 16:59 h

j.perković. Meni se čini da ti voliš peckati druge ljude. Ja volin tebe čitati jer ti pišeš jako lipo, samo ne znan je li sve onako kako ti pišeš.

j.perković 29.01.2010 09:03 h

Gospodine Delivuk. Ako neznaš dali je to istina šta je pišem ,danas makar ima Knjiga i LJudi koji ti to mogu potvrditi, a možeš da vidiš na Televiziji kako skoro svaki Mjesec se pronalaza nove MASOVNE GROBNICE i uvijek se govori da su to napravili Partizani i komunisti.


DOMOLJUB 29.01.2010 13:44 h

ZA SVE HRVATICE I HRVATE...

Petak, 29. siječnja 2010.
Ustavi, lažovi i sluge

Sukladno starom i prokušanom propagandnom receptu koji kaže da djeluju i određene političke-društvene strukture u Hrvatskoj. U posljednjih bezmalo dvadesetak godina tako je ne jedanput u tiskanim i elektronskim medijima ponovljena laž da je . Ta notorna neistina, međutim, ne dolazi samo iz redova srpskih političara, nego ju zastupaju i brojne - kako je takve u SSSR-u okvalificirao Lenjin - iz redova hrvatskih političara, književnika i društvenjaka. Na izjave takvih lažova inače se ne vrijedi pretjerano osvrtati, no ponekad im - čisto iz razloga dekontaminacije političko-medijskog prostora - valja odgovoriti.

Što je, dakle, stvarna istina? Da bi se odgovorilo na to pitanje, potrebno je ukratko podsjetiti na ustavnopravne promjene od kraja Drugoga svjetskog rata pa do danas.

Ustavotvorna skupština 31. siječnja 1946 g. donijela je Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Ustav je donijet po uzoru na Ustav SSSR-a iz 1936 g., a osnovni mu je cilj bio stvaranje podloge za učvršćenje vlasti s komunističkom partijom kao vladajućim tijelom. Federativna Narodna Republika Jugoslavija određena je kao . Na prijedlog Vlade Hrvatske, Ustavotvorni sabor donio je 18. siječnja 1947 g. Ustav Narodne Republike Hrvatske. Ustav je Narodnu Republiku Hrvatsku definirao kao . U članku dva toga Ustava navedeno je da se u oslobodilačkoj borbi i u bratskom jedinstvu sa Srbima u Hrvatskoj . Ustav je Srbima u Hrvatskoj jamčio ravnopravnost sa Hrvatima.

Godine 1953. donijet je Ustavni zakon Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a potom i Ustavni zakon Narodne Republike Hrvatske. No, glavna zadaća ovih promjena bila je institucionalizirati samoupravljanje na zakonskoj razini, tako da se za potrebe ovoga teksta nije nužno osvrtati na te promjene.

Sljedeće promjene uslijedile su 1963 g. Donesen je Ustav Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Njime je izmjenjen naziv države koji je sada uključivao ideološku odrednicu , čime se htjelo ukazati da je riječ o društvu koje putem samoupravljanja izgrađuje sustav koji je prvi stadij komunizma. Ustavom je poboljšan položaj Kosova i Metohije, jer je u Ustavu utvrđeno da u Socijalističkoj Republici Srbiji postoje autonomne pokrajine Vojvodina te Kosovo i Metohija; čime je autonomija obje pokrajine zaštićena na saveznoj razini. Iako je grb savezne države od tada činilo šest buktinja - što je simbolički ukazivalo na šest republika, a ne više na pet naroda - u Ustavu republike nisu bile navedene kao konstitutivni element federacije.

Iste godine donesen je i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, s jednakom strukturom kao i savezni Ustav. Ustav SRH u Osnovnim načelima govorio je o udruživanju hrvatskog naroda u saveznu republiku na temelju prava hrvatskog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje. SRH definirana je kao .

Rankovićeve brutalne metode obračunavanja s protivnicima režima, demonstracije studenata na Kosovu i u dijelovima Makedonije 1968., kao i demonstracije lijevo orijentiranih studenata u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu - koje su bile potaknute studentskim gibanjima u tadašnjoj Europi - dijelom su otvorile put novim ustavnopravnim promjenama. No, najbitnija su bila tadašnja nacionalna strujanja u Hrvatskoj s Maticom hrvatskom kao žarištem nacionalnog pokreta. Matica Hrvatska donijela je 1967. g. poznatu Deklaraciju o položaju i nazivu hrvatskog jezika, kojom se htjelo ukazati na neravnopravan položaj hrvatskog jezika prema srpskom. Drugo središte tadašnjeg pokreta bio je Centralni Komitet SKH s Mikom Tripalom i Savkom Dabčević Kučar kao najpoznatijim protagonistima. CKSKH kritizirao je centralističke i unitarističke tendencije u Jugoslaviji te se zalagao za smanjivanje ovlasti federacije i jačanje tržišne privrede. Vodstvo CKSKH nije, dakle, - kako se to kasnije pokušavalo falsificirati - istupalo s programom stvaranje neovisne Hrvatske, već se zalagalo za reforme u Jugoslaviji, koje bi osigurale njezinu konsolidaciju i održanje. Nezadovoljstvo je izražavalo i tadašnje slovensko komunističko vodstvo koje je isticalo da je Slovenija diskriminirana prilikom raspodjele saveznih sredstava.

Sve su ove tendencije otvorile put novim promjenama na saveznoj i republičkoj razini. Uslijedilo je donošenje ustavnih amandmana 1967., 1968. i 1971 g. Najvažnije mjesto imali su amandmani iz 1971. Ovim ustavnim amandmanima SFRJ definirana je kao . Tom su promjenom kao konstitutivni elementi federacije prvi put označeni ne samo narodi, nego i njihove republike. Ove su promjene ojačale federalno načelo i - premda su bile dopune Ustava iz 1963 g. - de facto su predstavljale temelje za novo ustavno uređenje inaugurirano Ustavom iz 1974.

Ustav SFRJ iz 1974. zadržao je određenje Jugoslavije iz ustavnih amandmana iz 1971. kao . Ustavom je uvedeno tzv. načelo pariteta tj. ravnopravna zastupljenost republika i odgovarajuća zastupljenosti pokrajina u svim kolektivnim tijelima federacije. Josip Broz Tito izabran je za doživotnog predsjednika SFRJ i SKJ, dok je Predsjedništvo Republike (sastavljeno od devet članova - jedan iz svake republike i pokrajine te po položaju predsjednik SKJ) kao kolektivni šef države svoje funkcije trebalo preuzeti nakon Titove smrti.

Iste 1974. g. donesen je i Ustav Socijalističke Republike Hrvatske, s jednakom strukturom kao i Ustav SFRJ. U osnovnim načelima stajalo je da je te se dobrovoljno ujedinio u SFRJ temeljem prava na samoodređene, koje uključuje i pravo na odcjepljenje. SRH je određena kao . Iako je ovim Ustavom Hrvatska prvi put određena kao , spominjanje srpskog naroda u definiranju Hrvatske kao države, dovelo je do ustavno-političkih rasprava o njihovom konstitutivnom značenju. Odnosno, postavilo se pitanje imaju li Srbi u Hrvatskoj legitimaciju na korištenje prava na samoopredjeljenje i odcjepljenje.

Međutim, ustavnopravno gledano, Hrvatska je već odlukama ZAVNOH-a konstituirana i kao država srpskoga naroda, što je kasnije bilo osnovom srpske dominacije u Hrvatskoj i ugnjetavanja većinskoga hrvatskog naroda. O tome prof. Zdravko Tomac kaže sljedeće:> Ustavnopravno Hrvatska je odlukama ZAVNOH-a konstituirana kao država ne samo hrvatskog naroda nego i država srpskog naroda. U praksi je ta formulacija o ravnopravnosti hrvatskog i srpskog naroda, kao dva konstitutivna naroda Republike Hrvatske, ostvarivana na štetu hrvatskog većinskog naroda, ne samo zbog dominacije Srba u federalnim organima, vojsci, policiji, diplomaciji i Partiji u Jugoslaviji, nego i zbog njihove dominacije u Hrvatskoj> (Zdravko Tomac, Predsjednik-protiv krivotvorina i zaborava, 2004.). Tomac dalje navodi: .

Gledano dalje u povijest, prvi korak u priznavanju Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj poduzela je Narodna stranka predvođena Strossmayerom, Račkim i Mažuranićem. Hrvatski Sabor, sastavljen mahom od zastupnika zadojenih jugoslavenskim magluštinama (a upravo je jugoslavenstvo, a ne srpstvo - kako su ispravno pisali Šufflay i Oršanić - glavni protivnik hrvatstva), donio je 11. svibnja 1867. sljedeći zaključak: (Josip Horvat, Politička povijest Hrvatske, I., 1990. ). Težnje da se Srbima u Hrvatskoj prizna konstitutivnost kasnije će se posebno intenzivirati prilikom stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije početkom dvadesetog stoljeća; kad su Srbi svoju potporu da se Dalmacija ujedini s Hrvatskom uvjetovali priznanjem njihove konstitutivnosti u Hrvatskoj.

Ustav Republike Hrvatske donesen je 22. prosinca 1990 g. Republika Hrvatska određena je kao . Jedina promjena koju je Ustav iz 1990. u vidu Srba u Hrvatskoj učinio u odnosu prema Ustavu iz 1974. je ta da Srbi u Hrvatskoj više nisu konstitutivni narod, već nacionalna manjina, jer Srbi svoju matičnu zemlju imaju u Republici Srbiji, gdje je jedini konstitutivan narod srpski narod. Hrvatska je, dakle, i dalje država Srba u Hrvatskoj, ali više ne kao naroda. U Kotarevima Knin i Glina Srbima je posebnim Ustavnim zakonom zagarantirana politička i kulturna autonomija te ravnopravno sudjelovanje u svim oblicima vlasti recipročno prema udjelu u ukupnom stanovništvu.

Srbi, dakle, nisu - kao što se laže - , već im je priznat status nacionalne manjine, kao i svim drugim manjinama u RH. Nedugo nakon toga donijeta je i Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Hrvatskoj. Komparirano s drugim europskim zemljama, srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj dobila je veća prava nego manjine u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. S druge pak strane, Hrvati u Srbiji dobili su kulturnu autonomiju tek nakon što je Milošević sišao s političke pozornice. Teza da je Tuđman Srbe izbacio iz Ustava, pubunjenim je Srbima poslužila kao opravdanje da se pobune protiv hrvatske države, jer, kao što je pisao Milovan Đilas -
Uostalom, laž kao dio srpske strategije najbolje je opisao srpski književnik Dobrica Ćosić (kojega, uzgred budi rečeno, hvali Igor Mandić - jedan od zagovornika teze da u Srbi izbačeni iz ustava):
Tendencije posljednjih godina čini se da sve više idu smjeru da se Srbima u Hrvatskoj vrati status konstitutivnog naroda. Predsjednik Rade Čubrilo prošle je godine, kad se u Hrvatskoj slavila obljetnica vojno-redarstvene akcije Oluja, poručio hrvatskim vlastima . Predsjednik Rade Ležajić istom je prilikom istaknuo da je uvjet rješavanja u Hrvatskoj (Novi List, 4. kolovoza 2009.). U redovima hrvatskih prijedlog da se Srbima vrati status konstitutivnog naroda iznio je notorni Josip Boljkovac. Komentirajući taj prijedlog Boljkovca, predsjednik SDSS-a i donedavni saborski zastupnik Vojislav Stanimirović u intervjuu za Blic rekao je da (Blic, 5. svibnja 2005.).

Na posljednjoj skupštini Srpskog narodnog vijeća, u prosincu prošle godine, usvojen je - kako pišu Novosti - . Tom prijedlogu, kao i ostalim usvojenim prijedlozima, cilj je da se srpska zajednica izdigne iz (Novosti, Samostalni srpski tjednik, 25. prosinca 2009.).

Iz svega je rečenog posve razumljivo da je samo pitanje dana kada će Srbi u Hrvatskoj zatražiti status konstitutivnog naroda. Nije isključeno da će do toga doći možda već i prilikom sljedeće ustavne promjene. Ako pak Haaška (ne)pravda potvrdi da je Oluja bila , tada nije uopće isključeno da će Srbi - osim statusa konstitutivnosti - zatražiti i ponovno razmatranje plana Z4. Šef srpske paraobavještajne ekspoziture Veritas, Savo Štrbac - koji blisko surađuje s tužiteljstvom Haaškog suda - i sam jasno potvrđuje da ako se u Haagu ospori legitimitet Oluje, da će plan Z4 ponovno doći na razmatranje: .

Reaktiviranje plana Z4, razumije se, značilo bi i ponovni pokušaj razbijanja Hrvatske. Srbima se pritom nema što prigovoriti. Oni samo štite svoje interese. Krivce treba tražiti u odnarođenoj i sluganskoj hrvatskoj zavnohaaškoj upravljačkoj klasi, u - kako bi ih da je živ zvao Ante Starčević - herđavim slugama herđava gospodara.
Davor Dijanović


Otporaš 29.01.2010 17:36 h

Delivuk, ovo je za tebe koji se pitasš zašto su te neki u Austriji pitali da li govoriš (po)naški.
Možda ti ja mogu malo pojasniti. Naime stvar ti stoji u slijedećem:

Odmah poslije prvog svijetskog rata Hrvatska je prijevarom i političkom igrom postala dio SHS, tj. kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako je ta novonazvana država SHS, u svojim granicama je imala i Macedoniju, Crnu Goru i BiH, ali konstituivni narodi te države su bili samo Srbi, Slovenci i Hrvati.
Kako su Srbi od prvog dana "zajašili" na čelo te države, odmah su htjeli ugušiti i zabraniti spominjanje u bilo kojoj formi hrvatsko nacionalno ime i sva hrvatska obilježja.

Pošto je u to doba, i prije i kasnije tih doba, mnogo Hrvata se iseljavalo, išao trbuh za kruhom, u Ameriku i druge države. Odmah se je srpsko/kraljevska diplomacija potrudila kako nametnuti tom silom prilika razbacanom hrvatskom narodu ideju da oni nisu došli iz HRVATSKE nego iz starog KRAJA, engleski: OLD COUNTRY. Tako, sve malo po malo, pritiskom i navikom, naš iseljeni hrvatski narod je počeo govoriti: došao sam "iz starog kraja". Ovdje treba takodjer spomenuti da je tu i u tome uveliko pomogla Hrvatska Bratska Zajednica u Ameriki i Canadi sa svojim razgranatim "Odsjecima", koji su masovno bili projugoslavenski orijentirani. Ta ista metoda se je upotrebljavala i za jezek. Da se ne spomene da naši Hrvati iz Hrvatske govore hrvatskim jezikom, nametnulo im se da govore "naški", pod svim motivacijama da smo mi svi "naši". Da bi me se što bolje razumijelo u ovom gore spomenutom slučaju, isto tako naša današnja službena vlada RH to smišljeno radi i hrvatski narod priprema da od svog časnog i lijepog nacionalnog imena "hrvatski narod" postane i bude: " hrvatski gradjanin". Tako da u (ne)dogledno vrijeme kada netko bude pitao Hrvata tko je i što je, da ovaj odgovori: ja sam "hrvatski gradjanin", tako da tu nema više neke i nikakve izraženosti hrvatske narodnosti.
Nadam se, kolega Delivuk, da sam ti malo pojasnio ono što si ti želio znati a nisi znao. Otporaš.

skater
15-08-2014, 16:40
Pretpostavljao sam već tko je napisao članak i nisam pogriješio.

Samo dalje nastavi Ivano etiketirati stvari krivim imenom, koristeći komunističku retoriku, pisati o drvenom željezu (fašistička ljevica, inače, o tome bi se dalo raspravljati koliko je fašizam lijevo i/ili desno) i svako zlo, represiju, totalizarizam, jednoumlje ili takve tendencije etiketirati fašizmom. Ljevičarima, komunistima, socijalistima i antifašistima radiš uslugu.


Grijeh gotovo svih ljevičara od 1933. naovamo jest u tome što su željeli biti protiv fašizma, ali ne i protiv totalitarizma općenito

Bobani
02-09-2014, 21:38
HRVAT SVIH STOLJEĆA ZVONKO BUŠIĆ S NAMA JE!!!




Jest, Lilith. To sam ja "iz mlađih dana". To je bilo na majčin dan, mislim 20 svibnja 1979. godine. Taj dan se ne može i nebi trebao zaboraviti. Mene je često Zvonko zvao, naravno na telefon. Tako, jedne zgode, u prosincu 1978. godine me nazvao i pitao me: da šta radim? kada sam mu rekao da nikada nebi mogao pogoditi šta radim, odmah me zamolio da ga ne "gnjavim" te da mu odmah kažem šta radim. Kada sam mu rekao da rakiju pečem, od zadovoljstva i želje zamolio me da kada slijedećeg puta budem kod njega dolazio u posjetu, da mu malo rakije, one naše "prave", kako je Zvonko rekao, donesem. To sam i učinio ovve posjete.

Kako je bila velika strogoća i još temeljitiji pregled pri ulazu u zatvor, morao sam smisliti način kako to "prikrimčariti", pronijeti. Na zatvorskoj zgradi je bio toranj iz kojeg su stražari, čuvari preko zvučnika posjetiteljima govorili na koje mjesto će parkirati automobil. Pošto sam im dao moje ime i prezime, rekli su mi gdje ću parkirati te da se određenim pravcem uputim prema ulzanim vratima.

Stavio sam plasičnu malu bočicu rakije unutar mojih gaćica, stiskao stegnima, pošao preko parkirališta prema ulaznim vratima; ali na nesreću, prilikom hoda bočica sa rakijom se počela klizati kroz nogavice i hoće ispasti. Kako sam ja nogama stegnuo bocu, očito se vidjelo da smiješno hodam, koracam. Kada sam unišao unutra, na hodniku, službujuća gospođa me je odmah upitala: "zašto ja tako smiješno hodam? Dali sam bolestan"? Odgovorio sam da imam problema s mošnjama, skrotumom, i na svu sreću, uspijelo!

Kada sam se sastao sa Zvonkom, to sam mu rekao. Začudio se je da sam uspio, te mi rekao da hodem u nužnik, ali da se pazim jer svugdje su postavljene kamere za snimanje. Stavio sam kaput na kameru, izlio rakiju u jednu plastičnu čašu koju sam za tu svrhu imao. Došao sam kod Zvonka s punom čašom "čiste vode". Zvonko me je zamolio da mu donesem iz postavljenih za tu svrhu aparata za slatka pića, jednu bocu voćnog soka, što sam i učinio.

Tako je naš dragi junak nad junacima Zvonko Bušić i u zatvoru, iz kojeg je svijedočio za Hrvatsku, imao "kapljicu" naše prave i prirodne lozovače rakije. Bili smo taj dan iznimno obadvoja vrlo veseli, zadovoljni i do mile volje se ispričali o našoj napaćenoj Hrvatskoj. Tako je i taj dan u zatvorskom dvorištu došlo de te slike.

Dragi moj voljeni prijatelju Zvonko Bušić, tvoj suborac i zatvorski patnik Mile Boban ti ovog puta i na ovom mjestu ti šalje iskrene pozdrave s našim hrvatskim pozdravom:
ZVONKO BUŠIĆ S NAMA JE!
Počivao u MIRU BOŽIJEM!
Tvoj prijatelj Mile Boban, Otporaš.
ZDS!

Bobani
13-09-2014, 04:09
#144
Otporas
Forum Member

Otporas's Avatar

Join Date: Feb 2014
Location: Texas, USA
Posts: 335
Otporas is on a distinguished road
Default Re: Razglednice i priče iz Afrike
Kako se ovdje radi o vijestima, koristim tu prigodu i prilažem jedan sveopćehrvatski zanimlji link. Preporuka: Piće u ruke, sjednite u naslonjač, kliknite na priloženi link i uživajte. Za svaku nejasnoću glede linka i njegova sadržaja, obratite se Otporašu.
Pozdrav.

PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA | Kamenjar

Bobani
26-10-2014, 23:08
Bog! dragi moj Žarko,

Hvala ti na poslatom. Imam knjigu Bože Vkušića HRB. Upravo sam to pronašao, i još nešto. Na stranici 97 te knjige otac Ilije Stanića, Jozo, Jozika se pridružio skupini Stjepana Šimića koji je bio zapovjednik Križarske skupine u Hercegovini, te da je taj isti Stjepan Šimić bio kršteni kum Iliji Staniću koji je rođen 19 listopada 1945.

Više sam spreman vjerovati ovoj verziji da je kršteni KUM Iliji Staniću ovaj Stjepan Šimić, nego vjerovati već uobičajnim i proširenim pričama da je Maks Luburić kršteni KUM Iliji Staniću. Ti znaš da je kod nas bio običaj - a danas je - da svak svakoga zove kume, pa se neću iznenaditi da su se Luburić i otac Ilije Stanića iz osobnog prijateljstva i ratnog poznajstva uzajmno zvali KUMOVI. To će se trebati do temelja ispitati i došlo je vrijeme da se to ispita. Ti Žarko znaš da sam u mnoge pojedinosti života, rada i
djelovanja Maksa Luburića upućen više nego mnogi drugi, te poradi te upućenosti naprosto ne mogu vremenski povezati da bi Maks Luburić mogao biti kršteni KUM Iliji Staniću. Spreman sam vjerovati da je otac Ilije Stanića bio u postrojbama Obrane Maksa Luburića i da su se oni osobno poznavali. Uostalom to je Maks pisao dru. Miljenki Dabi
Paraniću u Pariz 1968. godine gdje piše "...da nije mogao izbaciti (iz tiskate) sina svojeg vojnijka..." i u tom smislu. Na toj istoj stranici 97 Božo Vukušić donosi da je oca Ilije Stanića izdao neki fra. Bosiljko Bekavac.

Nemoj se sada požuriti i pomisliti da je to taj poznati fra. Bosiljko Bekavac koji je bio vrlo poznat u hrvatskom iseljeništvu u Ameriki. Bila su dva fra. Bosiljka Bekavca. Jedan pravi, naš, hrvatski, rođen 1870-1959., a drugi, njihov, jugoslavenski koji je po zadatku 1953. godine došao u Ameriku i usko surađivao s tadašnjom Hrvatskom Bratskom Zajednicom, HBZ, koju su pošteni Hrvati smatrali sedmom jugoslavenskom
republikom tadašnjim SFRJ-a.

Iznijeti ću neke podatke o ovom jugoslavenskom Hrvatu
fra. Boslijku Bekavcu na stranicama hrvatskog portala Nezavisnih Hrvata Hercegovine Kamenjar.com. Skokni tamo pa potraž, ali dadni mi malo vremena da potražim sve te podatke. Osim toga piše mi jutros jedan da je išao na poštu preuzeti knjigu "PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA"
i da je morao nadoplatiti naknadnu poštarinu. Pitao je poštara da zašto to mora nadoplatiti, našto mu je poštar rekao: "...da su tu tri (3) razloga, prvi (1) jer je knjiga teža od dva (2) kila, drugi (2) jer da knjiga u sebi sadrži povijestnu građu i. treći (3) razlog je taj da je to knjiga o Maksu Luburiću kojeg se sada želi izčupati iz zaborava..."

Iskreni poZDravi tebi i svim tvojima.

Bog! Otporaš.

Bobani
30-10-2014, 03:35
Disqus – Gabro Vuskic
disqus.com/gabrovus