PDA

Pogledaj Full Version : Članak: Milanovićeva intelektualna elita: Lovrić, Butković, Tomić, Dežulović, Pavić..



Inkvizitor
05-11-2013, 10:06
Članak možete pročitati na sljedećoj poveznici

http://www.hrhb.info/content.php?r=3428-Milanovi%C4%87eva-intelektualna-elita-Lovri%C4%87-Butkovi%C4%87-Tomi%C4%87-De%C2%9Eulovi%C4%87-Pavi%C4%87...

Bobani
07-11-2013, 14:51
Aktualno

BUDIMO INTELIGENTNIJI NEGO UDBA. NAŠE LOVORIKE USAHLE SU NA BLEIBURGU.

Posted November 7, 2013 by K. Kraljević in Kronika

LIKVIDACIJA DAMIRA ĐUREKOVIĆA
Damir-Djurekovic

U pozadini afere oko likvidacije Stjepana Đurekovića i rasvjetljavanja uloge hrvatskih dužnosnika Udbe koji su to ubojstvo isplanirali i organizirali, javnosti je malo poznat podatak da je na sličan način ubijen i njegov sin Damir. O ubojstvu Stjepana Đurekovića poznato je gotovo sve, potrebno je samo utvrditi ulogu šefa hrvatskih tajnih službi – Josipa Perkovića, za što će se očito potruditi Njemačka, kao i Zdravka Mustača koji je neposredno prije Đurekovićevog ubojstva imenovan za zamjenika republičkog (hrvatskog) sekretara za unutarnje poslove. S obzirom da je Đureković tijesno surađivao s njemačkom obavještajnom službom BND-om, teško je za očekivati da će Lex Perković, kojeg forsira hrvatska Vlada, spriječiti njegovo izručenje, jednostavno, zbog njemačke principijelnosti.

Stjepan Đureković ubijen je 28. srpnja 1983. godine, dok je njegov sin Damir likvidiran 4 godine kasnije. Dok su motivi za ubojstvo Stjepana Đurekovića postojali, u skladu s politikom bivše Jugoslavije prema neprijateljskoj emigraciji i protivnicima komunističkog režima, za likvidaciju Damira takvi motivi nisu postojali već je on eliminiran očito iz preventivnih razloga. Stjepan Đureović uklonjen je, najvjerojatnije, zbog političkog antikomunističkog djelovanja, financijskih malverzacija ili njegovih obavještajnih i špijunskih aktivnosti. S obzirom da su organizatori i izvršioci njegovog ubojstva još živi, odgovor na to pitanje moguće je dobiti.

Za razliku od Stjepana Đurekovića koji je ubijen u Njemačkoj, njegov sin Damir ubijen je u Kanadi. Ubojstva hrvatskih emigranata u Kanadi bila su vrlo rijetka, i jugoslavenske tajne službe u toj zemlji izvršile su samo dvije likvidacije. Damir je bio jedna od te dvije žrtve.

Damir Đureković rođen je 1954. godine, za vrijeme dok je njegov otac Stjepan bio zaposlen u Odjelu za planiranje Vlade AP Vojvodine. Poslije se Stjepan s obitelji seli u Osijek, a potom u Sisak i zapošljava se u Rafineriji. Godine 1956. učlanjuje se u Komunističku partiju.

NIJE PIO OTVORENA PIĆA

Damir Đureković, da bi izbjegao služenje vojnog roka 1. srpnja 1981. godine bježi u Njemačku. Godinu dana nakon toga sinu se priključuje i Stjepan i on, 24. travnja 1982. godine odlazi, također u Njemačku, a njegova supruga Gizela ostaje u Hrvatskoj. Ostaje u kontaktima sa suprugom i sinom, koji joj u jednom telefonskom razgovoru otkriva kako zna da su im na tragu Udbini agenti i da su započeli progoni. Ubrzo nakon toga počinju saslušanja Gizele u Đorđićevoj u Zagrebu. Slijede anonimne telefonske prijetnje i pritisci na nju da se odrekne sina i da se rastane od supruga.

Nekoliko mjeseci nakon ubojstva Stjepana Đurekovića, njegov sin Damir, u strahu da bi i njega mogla zadesiti slična sudbina, bježi u Kanadu u grad Calgari. Točnije, prvo dolazi u Toronto, da bi kasnije otišao u Calgari gdje je pronašao stan u kojem je stanovao do likvidacije. Iz Calgarija često putuje u SAD. Postoje određene informacije da se bavio industrijskom špijunažom.

U emigraciji je bio vrlo oprezan. Bojao se da ga jugoslavenske tajne službe ne otruju, pa je pazio što jede i pije. Rijetko se hranio u restoranima i izbjegavao je piti točena pića. Imao je vrlo mali krug prijatelja. Prisnije se družio samo s četvoricom prijatelja koji su dolazili iz različitih sredina.

NITKO NIJE ČUO PUCANJ

Službena verzija njegove smrti je samoubojstvo iz lovačke puške, a kanadska policija o tom slučaju nikada nije provela ozbiljniju istragu. Kao potvrda da se radilo o samoubojstvu «pronađeno» je oproštajno pismo pisano na pisaćoj mašini. No, sada slijede činjenice koje se nikako ne uklapaju u priču o samoubojstvu.

Damir Đureković stanovao je u svojem apartmanu na trećem ili četvrtom katu, u zgradi koja ima čuvara ili recepcionara, kao što se to može ponekad vidjeti u američkim filmovima. Samoubojstvo je navodno izvršeno u njegovom stanu lovačkom puškom, ali nitko nije čuo pucanj. Poznato je kako na lovačku pušku (sačmaricu) nije moguće montirati prigušivač, pa je čudno kako je to samoubojstvo ili ubojstvo u stanu nečujno obavljeno. Prema informacijama koje sam dobio od Ive J. iz Kanade, koji je osobno obišao Damirov stan u kojem je pronađen njegov leš, sve upućuje na vrlo neobične okolnosti u kojime je «samoubojstvo» počinjeno. Damirovo tijelo pronađeno je na insistiranje njegovog prijatelja s fitnessa koji se prvo raspituje o njemu na recepciji, s obzirom da ga neko vrijeme nije vidio u dvorani. Odlaze do njegovog apartmana i nalaze na zaključana vrata koja su dodatno bila iznutra zatvorena lancem. Policija reže lanac i ulaze u apartman. Na ulaznim vratima nalaze zalijepljen otvor na vratima za poštu. Bilo je to 10. rujna 1987. godine.

Damirovo tijelo pronađeno je na krevetu s puškom u neposrednoj blizini. Pucano je u glavu, međutim na zidu koji se nalazio iza njegove glave nije bilo nikakvih tragova krvi ili sačme iz puške. Moj sugovornik nije spominjao da su u sobi bili primijećeni tragovi borbe.

DODATNE NEJASNOĆE

Oproštajno pismo započinje riječima: «Dragi prijatelju ja odlazim…» U pismu spominje telefon gdje će primiti vijest taj prijatelj primiti neku vijest. Hrvati iz Kanade nisu mogli dobiti fotokopiju tog pisma. Mogli su ga samo vidjeti i pročitati. Stanoviti Gamulin dobiva odobrenje Damirove majke da može preuzeti njegovo tijelo, ali mu nije odobreno. Umjesto njega, tijelo preuzima konzulat koji ga šalje u Beograd, gdje je tijelo očišćeno od svih tragova.

Bez obzira na sve nejasnoće, Damirova smrt je proglašena samoubojstvom. Kanadske vlasti zaključile su ovaj slučaj, bez obzira na mnoga otvorena pitanja. Zatvaranje ovog slučaja posebno je odgovaralo i jugoslavenskim vlastima.

Osobe koje su upoznate sa slučajem ubojstva Damira Đurekovića vjeruju da ubojica dolazi iz kruga njegovih malobrojnih prijatelja, od koji je netko vjerojatno surađivao sa Službom. Ubojica bi mogao biti i jedan od njegovih poslovnih partnera ili je osoba, ili osobe, koje su to učinile stigle s tim ciljem i namjerom specijalno iz tadašnje Jugoslavije.

Darko Petričić

Bobani
09-11-2013, 15:19
Član Delivuk (Milan Gabrić) (Izvor: dalje.com)
09.02.2012 01:32 h
Poglavnik, Stepinac, Tito, Jakov Blažević.

Prvi puta san čuja za Stepinca, mislin da je to bilo 1959. godine,
kat sam sa didon Gabrom poliva lozu u strani iznad naši kuća u našem
vinogradu. Baba je donila užinu i u novinu zamotala ono malo slanine i
pršuta što nam je donila za jisti. Did Gabro se na nju izdera što mu
je novinu upropastila. Ja uzmen novinu i na kolinu je malo ispegla
tako da se more čitati. Did počne čitati i meni objašnjavati šta u
novini piše.

Did Gabro čita oko prilike ovako: " Ratni zločinac, kvisling,
kolaborator i domaći izdajica Alojzija Stepinac danas nije tija isti
ranu koju mu je naša straža donila. Na pritisak straže da ide, On je
njima reka vi zatnjite prvi kašiku i pojedite, onda ću ja".

Pitan ja dida Gabru ko je taj čovik da se tako opire drugu Titi?
Moj sinko, nastavlja did Gabro. On je naš rvacki Biskup koji zna što
oće. On se je opira i Poglavniku, ali, istini za volju, Poglavnik je
najmanje kriv za ono zašto ga se okrivljuje. Bilo je tu svega i svašta
u ta vremena. Mali, ti si još malen, neznaš ništa,. Još ti ni ona
stvar, neka mi dragi Bog oprosti, nije porunjavila. Za tebe nisu sve
stvari da znaš. bolje ti je muči. Jer ne znaš šta nosi dan a šta noć.
Ovin vragovima nije virovati. Oni ti upani u kuću po noći, izvuku
čovika iz postelje ni kriva ni dužna, odvedu ga u nepoznato i za par
sedmic dobiješ crnu kartu da je umro. Zato jezik za zube, i muči!

Pa, dida. Ti meni nisi ništa reka ko je taj Stepinac? Sinko! Taj
Stepinac je naše gore list. On je Rvat o kojem će se govoriti dok se
sunce okreće oko ove naše zemlje. Dide. Meni su uvik pričali da se
zemlja okreće oko sunca, a ti meni sada obratno govoriš. Eh, moj
sinčiću dragi. Svašta ćeš ti još čuti od ove današnje vlasti. Čućeš ti
da smo mi i od majmuna postali. Sve oni, ti današnji vragovi, tako
govore samo da se Boga ne spominje. A di se Bog ne spominje tu se ni
naša Rvacka ne spominje.

Dide. Sve sam te do sada razumija. Ali još ti meni ne reče niš o
Stepincu. To mene zanima.

Sinko. Stepinac! Njega su puna usta kat ga spomeneš. Tito ga se
boja. Zato je pronaša nekog takojevića po imenu Jokov Blažević, koji
je, kako pričaju, završija šumsku školu za vrime rata i posta državni
tužitelj. Njega je taj tvoj drug Tito ujarmija da napiše, sastavi i
okiti ko božićno drvce optužnicu protiv našeg Biskupa dra. Alozija
Stepinca. Ovaj šumski seljak, da se udvori tvome drugu Titi, se
požurija i sastavija optužnicu, ne samo protiv nadbiskupa Stepinca
nego protiv svi nas Rvata. U toj optužnici, kaže moj, sada pok. dida
Gabro, sve je rečeno što se more smatrati LAŽ.

Ali, naš dragi Nadbiskup, Uzvišeni Alojzije Stepinac, se junački
na sudu drža. On je njima sve u brk skresa. Reka njim je da je rvacki
narod bija u bivšoj Jugoslaviju, koju su oni naslidili, Tito i
partija, bija rob i, kaže Nadbiskup Alojzija Stepinac: " Ja bih bija
ništarija kada ne bih osjetio bilo (osjećaj) hrvatskog naroda..."

Užina prošla, na posa se mora ići i did Gabro, ko did i kućni
autoritet, svak ga mora slušati pa tako i ja, ko njegov unuk, dignem
se i polivaču za polivanje loze na leđa i po onoj našoj dalmatinskoj
žegi, nastavim polivati lozu. Ostevili smo Poglavnika, Stepinca, Tita
i Jakova Blaževića na miru. Ali ja nisan bija miran. Svakog puta kat
bi dida sta da svije škiju ja bi ga zaletija i pita: Zašto su Tito i
partija bili protiv Poglavnika i Stepinca? Did ljutito i oštro meni,
ko da san ja kriv za sve to: Tvoj Tito i partija su tili uništiti
Poglavnika i Stepinca ko prve ljude u našoj Rvackoj i ko prave Rvate.
A ti znaš da se zmija u glavu tuče, i kat joj glavu razbiješ, tilo je
mrtvo. Tito i partija su tili ubiti rvacku glavu, Poglavnika i
Stepinca, onda je lako za tilo. Tilo se osuši kat glave nema. Eto, sat
znaš kako su tvoj Tito i partija tili uništiti rvacko ime i rvacku
državu. I sat polivaj lozu i muči. Oću dide, ali i ja bi tebi nešto
reka da mi od dans ne govoriš da je on moj Tito. On nije moj Tito nego
vražiji Tito

ljuta trava
09-11-2013, 15:45
Nemoguće je podcijeniti intelekt tih ,,intelektualaca , koji uglavnom pišu u službenom glasilu SDP-a , YUtarnjem i njihovom podrepku SLOBODANKI sa Mosora .