PDA

Pogledaj Full Version : Bosanska posavina 1992. rat, poraz, izdaja....



Stranice : [1] 2 3 4 5 6 7 8 9

caporegime
16-12-2010, 20:20
Bosanska posavina uz Vukovar predstavlja drugu najkontroverniju točku domovinskog rata.
čak i više jer su priče oko prodaje, izdaje, namještanja, dogovora izraženije nego na bilo kojem drugom mjestu.
može li se analizom vojnih aspekata doći do istine ili će se uvijek tražiti neka skrivena istina.

Inkvizitor
16-12-2010, 22:15
To je davo ispričana priča. Nikada nećeš uvjeriti teoretičare zavjere da Posavina nije prodana kao ni one koji to iz političkih interesa guraju. Dovoljno je čitati svjedočenja boraca koji govore da prodaje nije bilo ali je bilo neorganizacije i samovolje kao i mitskih bitaka i nadljudskih borbi.

caporegime
16-12-2010, 22:58
upravo zato pokušajmo hladno i trezveno, s podacima i logičnim analizama pojasnit i stvari.
pa da vidimo onda tko koristi argumente a tko nesuvislo politizira i pokušava jednu tragediju okrenuti na jeftino politikanstvo.

Inkvizitor
16-12-2010, 23:01
A kako ćeš ti nekoga tko ima apriori postavljenu premisu izdaje uvjeriti u nešto ..hladno i trezveno. To je Sizifov posao, davno sam od toga odustao.

ne govore oni to što imaju dokaze za to nego zato što im to paše.

caporegime
16-12-2010, 23:04
uglavnom, početkom proljeća dolazi do sukoba između hrvatskih oružanih skupinja te srpskih.
radi se uglavnom o netom skupljenim ljudima koji nemaju svoje ustrojene formacije s hrvatske strane te srpskih, ustrojenih formacijski u teritorijalnu obranu te pojedinih manjih dijelova jna.
u tim početnim sukobima između još faktički neformiranih i neiskusnih postrojbi hrvatske snage postižu veće uspjehe.

Inkvizitor
16-12-2010, 23:09
srpska teritorijalna obrana pokazala se potpuno nedoraslom u sukobu sa lokalnim hrvatskim snagama. Posavci su zajebani borci

caporegime
16-12-2010, 23:16
to je otprilike bio rezultat u svim mjestima gdje je došlo do sukoba netom formiranih pješačkih postrojbi.
s tim da su srbi ipak imali, što oružje teritorijalne obrane, što uhodan zaposvjedni sistem, kao i pomoć obližnjih postrojbi jna.
međutim u izravnom sukobu hrvatskih i srpskih postrojbi uvjetno sličnog sastava, srbi su bili inferiorni.
sličan primjer je viđen na kupresu.
i na kupresu, kao i kasnije u posavini, prevagu donijele uhodane oklopne postrojbe banjalučkog korpusa koje su dopremljene iz područja zapadne slavonije.
o tome je u razgovoru sa jerkom zovakom govorio i srpski zapovjednik
http://www.youtube.com/watch?v=ax63EO25J7g
ne znam mu više ime ali to je osoba koja je na ovom klipu.
tek je doprema svježih snaga iz zapadne slavnije okrenula taktičku prednost srbima.
a kakv je bio ratni raspored kao i sastva obrambenih postrojbi?

Inkvizitor
16-12-2010, 23:52
Novica Simić je to.

Srpski teritorijalci su bili borbeno nekvalitetna postrojba. Na Kuprsu su dobar otpor pružili u samom gradu, kad su bili odsječeni. Doduše ni naše domobranske postrojbe nisu bile neke kvalitete.

Graničar Jozo
17-12-2010, 09:22
Davno sam čitao ova tri članka o Posavini. Sam autor (učesnik tih borbi) nekako sugerira na izdaju. Ali ja se pitam, ako je Posavina prodana zašto je baš njih (HV) slala u Posavinu. S druge strane, dao je i opis HVO-a u to vrijeme koji je bio skoro pa u totalnom rasulu.

http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=3830:bosanski-lonac-13&catid=112:domovinski-rat&Itemid=108

http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=3943:bosanski-lonac-23&catid=112:domovinski-rat&Itemid=108

http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=3982:bosanski-lonac-33&catid=112:domovinski-rat&Itemid=108

Autor
http://www.uhd91.com/kolumne/tyson.html

zlatni_ljiljan
18-12-2010, 10:14
ja licno mislim da se Posavina mogla odbraniti samo da se logisticki htjelo pomoci,negdje sam citao da je na posavskom ratistu poginulo najvise pripadnika HVO...jos da se ukljucila pretecha 2 Korpusa Armije BIH nikad Posavina ne bi bila u srpskim kandzama,ali jebaji ga sad kasno se jebenu kajati...

Jel zna neko gdje je zavrsio Armin Pohara?
Toliko sam trazio po netu podatke ali nidje ni za lijeka,uopste o tome liku se malo pise,a na pocetku rata sam dnevno slusao na radiju o njemu po 15 puta...

caporegime
20-12-2010, 16:24
Bosanska posavina se mogla obraniti samo se tu otvaraju druga pitanja.
Jasno je da se s postojećim kapacitetima obrana nije mogla izvesti.
Pitanje tko si je mogao dopustiti veći luksuz da u političko-ratnoj situaciji 92' godine trpi veće gubitke i negativne posljedice verdenskog načina iscrpljivanja do kojega bi došlo da se išlo pošto poto u obranu terena u bosanskoj posavini.

HVO-110
20-12-2010, 17:21
U subotu u Usori s jednim časnikom pričam o ovoj temi.
Kaže mi jebiga, srbima je ona bila daleko važnija nego nama, oni su bili spremni izgubit koliko god je potrebno ljudi jer im je to bilo biti ili ne biti.
Dalje mi kaže da mu je jedan kolega iz Broda pričao da je zadnji dana prije pada Broda dnevno ginulo po desetak naših vojnika i da nam je moral bio na nuli.


Mada ste ovu temu već sto puta obrađivali zamolio bi one malo upućenije, ako im nije problem da se potrude kronološki opisat događaje, s mapama itd.
Bio bi zahvalan.

Inkvizitor
20-12-2010, 17:34
Uz to se mora reći da je Haris Silajdžić navodno prijavio Hrvatsku vijeću sigurnosti UN-a zbog nazočnosti HV-a u BiH kad su se vodile bitke za Posavinu.

HVO-110
20-12-2010, 17:42
Vidiš ovo nisam znao.
Sad im puna usta Posavine i izdaje...
Tipični licemjeri, nije mu bilo palo napamet prijavit Siriju, Alžir i ostale arapske zemlje iz kojih je uvozio mudžahedine.

zlatni_ljiljan
20-12-2010, 19:42
Uz to se mora reći da je Haris Silajdžić navodno prijavio Hrvatsku vijeću sigurnosti UN-a zbog nazočnosti HV-a u BiH kad su se vodile bitke za Posavinu.


Ovo je smijesno ne branim Hareta,ali svako ko imalo ima pojma o konvencijama ratovanja,zna da je HV potpuno legitimno djelovala na podrucju Posavine iz prostog razloga jer je njen teritorij bio ugrozen sa BIH strane...do 60 km po konvencijama ima se pravo uci na tudji teritorij ako je tvoj direktno ugrozen ,sto je u ovom slucaju bilo upravo tako...

Graničar Jozo
21-12-2010, 08:14
Ovo je smijesno ne branim Hareta,ali svako ko imalo ima pojma o konvencijama ratovanja,zna da je HV potpuno legitimno djelovala na podrucju Posavine iz prostog razloga jer je njen teritorij bio ugrozen sa BIH strane...do 60 km po konvencijama ima se pravo uci na tudji teritorij ako je tvoj direktno ugrozen ,sto je u ovom slucaju bilo upravo tako...

ja mislim da on hrvatsku nije prijavio zbog posavine, već zbog drugih područja (nisam siguran).

(offtopic) kad smo već kod vijeća sigurnosti, žalosna je činjenica da nijedno hrvatsko mjesto u kojemu su počinjeni zločini nije dospjelo na sjednicu vijeća sigurnosti (bez obzira na VRS ili ABiH)

Inkvizitor
21-12-2010, 11:13
ja mislim da on hrvatsku nije prijavio zbog posavine, već zbog drugih područja (nisam siguran).

(offtopic) kad smo već kod vijeća sigurnosti, žalosna je činjenica da nijedno hrvatsko mjesto u kojemu su počinjeni zločini nije dospjelo na sjednicu vijeća sigurnosti (bez obzira na VRS ili ABiH)

Zbog Posavine zbog Posavine. Druga je priča kad je prijvaio zbog HV-a u G. Vakufu. Ali početkom rata kad je HV gazila Srbe u Posavini Alija i Haris su ili prijavili ili su zaprijetili prijavom VS UN. O tome se pisalo nadugo i naširoko.

Aliji je veći problem bio HV u BiH nego srpska vojska. Bojao se identifikacijskog problema sa Hrvatima.

A Hv nije imao alibi ulaska na teritorij BiH jer je tada u Hrvatskoj UN i primirje.

caporegime
21-12-2010, 16:38
Ma da je hv i imao pravo ratovati u bosanskoj posavini sumnjam da bi to vele promijenilo stanje na terenu.
Ne trba zaboraviti da je u to vrijeme glavnina hrvatskih snaga na južnom bojištu i istočnoj hercegovini postizala uspjehe.
dolje su bili 1 a br. i 4. a br. te 2. a bataljun kao preteča druge brigade.
od ostalih boljih postrojbi ostalo su jedino gardisti 3. a br. koji su morali paziti na širokom ratištu istočne i zapadne slavonije.
nikad ni jedna postrojba HV-a nije nastupila u bosanskoj posavini u brigadnoj formaciji.
uglavnom se radilo o taktičkim i borbenim grupama koji su nosili nazive TG ili BG prema postrojbi iz koje bi došli dragovoljci na posavsko ratište.
uglavnom bi bili veličine voda do najvipe satnije.
uz njih su tu još bile hrpe naoružanog naroda, zbrda zdola skupljene skupine ljudi bez zapovjednog lanca, ustroja i ičega što bi ličilo na brigadu u vojnom smilu a sastojale su se od 101 brigade, bos. brod., 102. odžak, 103. derventa, 104. šamac (na oraškom bojištu) 105. modriča (brigada samo u nazivu i pustim željama) i 106. orašje.
kako nije bilo ni vremna ni sredstava, ove skupine ljudi su se nazivale brigadama ali u vojnom smislu to nisu bile postrojbe bez obzira što je u njima bilo hrabrih ljudi i što su dale mnoge živote u obrani.
srbi su s druge strane za operaciju koridor osim lokalnih četničkih snaga, teritorijalne obrane, lokalnih snaga jna, dovlačili postrojbe banjalučkog korpusa, dakle uhodane, ustrojene vojne postrojbe s ratnim iskustvom koje su u konačnici dinijele prevagu.
osim njih tu je bilo i 1200 dobrovoljaca iz tzv. krajine koji su činili udarnu snagu srpskog napada.
samo u toj operaciji sudjelovalo je više četničkih dobrovoljaca iz hrvatske nego ukupno u posavini što je bilo dragovoljaca iz hrvatske.

osim nesrazmjera snaga snažan je bio i politički moment.
dok se u hrvatskoj masovno širila histerija zbog odlazaka na ratište u tamo neku bosnu, srbi potaknuti lažnim pričama o banjalučkim bebam,a koje umiru kao i o više od 1 000 000 okruženih srba, odvojenim od matice mogli su sebi priuštiti luksuz većih gubitaka koje ne bi moralo opravdavati.
već u tim kriterijima srbi su vodili sa 2:0

caporegime
08-01-2011, 10:05
ajmo dalje. vrijedne podatke o stanju na bojištu bosanske posavine nam pruža i dokumentacija generala praljka iz koje je vidljiva kaotičnost na tom prostoru ali i bijedna uloga nekih zapovjednika koji sadaa s distance pprodaju naknadnu pamet i krivotvore istinu.

http://slobodanpraljak.com/MATERIJALI/RATNI%20DOKUMENTI/BOSANSKA%20POSAVINA%20-%20KRONOLOGIJA%20DOGADJANJA%20OZUJAK-LISTOPAD%201992/bosanska_posavina_kronologija_dogadjanja_ozujak-listopad_1992.pdf

caporegime
08-01-2011, 10:11
istodobno i ja bih postavio javno pitanje osobito generali stipetiću koji sad jako pametuje i laže da je imao plan za presijecanja koridora.
Stipetiću, ako si imao plan za presijecanje koridira, što nisi ništa učinio da taj koridor, dok je bio presječn i ostane presječen?
Kako je moguće da prostor između slobodnih gradova Modriče i Gradačca ostane prazan i nezaposjednut?

to ne znači da bi koridor ostao prekinut ali dtipetić nije pokazao ništa u pokušaju da održi prekid koridora.ž
snažnijim napadima regularnih i organizacijskih ustrojenih snaga JNA koje su dovučene sa ratišta zapadne slavonije teško da bi novoskupljene neustrojene i neorganizirane hrvatske snage mogle se oduprijeti ali nije pozana ni volja ni ikakvo djelovanje u tom pravcu.

caporegime
08-01-2011, 10:11
http://slobodanpraljak.com/pad-bosanske-posavine.html

idemo dalje

caporegime
08-01-2011, 10:15
iz priložene izvorne dokumentacije mogle su se uočćiti dvije stvari.
1.- HV nije djelovala formacijski nego preko dragovoljački taktičkih i borbenih grupa koje nisu uvezivane u cjelini.
2.-silna problematika neorganiziranosti i loše stege brigada HVO-a koje su imalke taj problem da u praktički nekoliko dana od hrpe naroda stvori uigrani disciplinirani sustav što je nemoguća misija.
vojska se ustrojava godinama

Inkvizitor
08-01-2011, 12:23
Stipetić kao naknadni svjedok laprda. Zanimljivo kako je on izuzet od svih optužbi za ratni zločin. Tipična JNA oficirčina.

Glorificiran od jugoslavena.

caporegime
08-01-2011, 15:05
postoje i tu neke špekulacije.
na način da je haagu za ravnotežu krivnje trebao netko.
za stipetića se izborili a umjesto njega ponudili gotovinu.
jugooficira spasili da bi uvalili hrvatskog dragovoljca.
točno na poznatoj linji kako su prebjezi iz jna bili profesionalci a svo zlo da je došlo od tuđmanovih legionara.

Inkvizitor
08-01-2011, 15:17
Nisu to špekulacije, to su fakti.

caporegime
08-01-2011, 15:37
recimo da sam tim izrazom se htio neutralno izraziti.
uopće ne sumnjama da je mesićevska gamad u privatnim konverzacijama sa haagom ponudila gotovinu umjesto stipetića.
upravo radi potvrde teze kako je sve zlo došlo od dragovoljaca (slučaj norac gdje je on odigrao ulogu zlog tuđmanovca a ademi je prikazana kao jadni i pošteni pregbjeg iz jna kojega su zločesti nacionalisti htjeli istaknuti kao žrtvenog jarca) dok su jna oficiri (zanimljiva je i paralela koja se povlači i kako su bivši komunistički kadrovi eto bili oni ispravni dok je "emigrantska, hercegovačka struja" bil ona ekstremna odgovorna za sve zlo pri čemu na temi ratnih zločina gotovina i norac imaju ulogu pandana komunističkim kadrovima a la mesić, manolić i ostali kojima je namijenjena uloga pozitivca) predstavljali časnu i profesionalnu strukturu.

Inkvizitor
08-01-2011, 15:54
To je to. jebiga pokazali se kao jači.

ja se sjećam teksta kad je Stipetić pozvan na obavjesni razgovor i kad s enije znalo, kao nije s eznalo hoće li bit optužen.

Onaj gmaz Butković je napisao da bi optuživanje Stipetića bilo stvarno kriminaliziranje domovinskog rata i da se to ne smije dopustiti pod nijednu cijenu.

Zamisli ti hulja.

caporegime
08-01-2011, 15:57
a kako li je tek budiša skočio kao da ga netko iglom buši po guzici.
ljut, ogorčen i odlučan u obrani stipetića.
kako nikad nije bio odlučan a pogotovo za norca i gotovinu.

Inkvizitor
08-01-2011, 16:06
a kako li je tek budiša skočio kao da ga netko iglom buši po guzici.
ljut, ogorčen i odlučan u obrani stipetića.
kako nikad nije bio odlučan a pogotovo za norca i gotovinu.


Toga se ne sjećam al moguće, Budiša je nekad bio dezorjentiran. Tuđman je u njega polagao velike nade al je rekao da se loše razvija kao političar.

A sad mi s ečini da je sazrio al je potrošio sve kredite.

caporegime
08-01-2011, 16:12
ja se toga jako dobro sjećam

zaba1111
08-01-2011, 17:28
Sjećam se i ja toga, to je bilo vrijeme kad je i sami spomen da hag ispituje nešto oko Oluje, za koju još tada nije bio nadležan, je izazivalo strašan otpor u narodu i Budiša je reagirao jer je osjetio što to znači, nije tada ustao radi samog Stipetića, sjećam se da sam nakon tog intervjua u Globusu ćaći rekao da će ovi sve uzručiti ,ni sam ne vjerujući da će ići tako daleko, na što mi je on odgovrio da neće jer bi to značilo sigurno pušenje na izborima. Malo smo zaboravili, ali tada je HR bila nešto drugo, još je bio jak smjer koji je udario Tuđman, a HR je definitivno okrenula u krivom smjeru dolaskom Sanadera, on je uz Mesićevu pomoć zadao smrtni udarac Tuđmanovoj Hr i poveo HR drugim putem, a di će to odvesti vidjeli su rijetki, a dokle je dovelo, danas vide svi ,da ne idemo u poznate detalje, HR je u neuporedivo lošijij situaciji , nego teške 99. u svakom pogledu bez velike nade da se može uopće izvući.

SRbija je s Đinđićem krenula istim"europskim" putem, ali je Đinđić, odnosno odvlačenje Srbije od ideologije SPC, je zaustavljeno. Ja vjerujem da je Đinđićevo ubojstvo motivirano njegovom politikom promjene srpskog mentalnog sklopa, čemu se suprotsatavila elita oko SPC i ostaci pradavnih i nedavnih tajnih službi i organizacija oko kralja.

zaba1111
09-01-2011, 13:26
Za Sijekovac sam čuo davno, ali dosad mi datum nije upao u oči 26.3.92., Zar je tada tamo bijesnio rat da bi se dogodili ovakvi zločini?, Kad je počeo rat U Posavini i što je predhodilo događanjima u Sijekovcu.


Zemir Kovačević tereti se za zločin u Sijekovcu koji se dogodio 26. marta 1992. godine, kada je ubijeno 48 srpskih civila. U optužnici se navodi da je izvršilac, pored Zemira Kovačevića, rođenog 8. 8. 1966. godine u Slavonskom Brodu, još i njegov stariji brat Selver, zvani Suljo, rođen 14. 11. 1961, zatim Marko Prkačin, brat Ante Prkačina, generala HOS iz Slavonskog Broda, Nijaz Čaušević, zvani Medo, iz Sijekovca, komandir Interventnog voda HVO, čija je jedinica počinila zločin u Sijekovcu 1992. godine, Benjamin i Dino Dobojčić i drugi. Zemir Kovačević je 26. marta 1992. u dvorištu kuće Zečevića u Sijekovcu ubio Jovu, Petra i Milenka Zečevića, kao i Mirka Radanovića, a u aprilu iste godine zajedno s Nijazom Čauševićem i Ilijom Babićem odveo iz kuće Nedeljka Bačića i ubio ga. Zemir i njegov brat Selver su u aprilu 1992. u Sijekovcu ubili Aleksu Trifunovića i njegovog sina Ranka, a kasnije se uselili u njihovu kuću. Ljubica Sedlić (70), svjedok događaja u Sijekovcu, ispričala je da su pripadnici Interventnog voda HVO, kojim je komandovao Čaušević, njenog supruga Novaka živog zapalili u kadi.

caporegime
09-01-2011, 13:33
pogledaj 2 str. prije i link na praljkovu dokumentaciju. tamo imaš kronologiju.

NorthStand
24-01-2011, 19:07
Ovo je zajeban teren, jer Tuđman je često svašta mućkao u vezi BiH. Pa vidimo šta je smutio na kraju, po meni vodio je lošu politiku za hrvate u BiH, prvenstveno to mislim zbog ovog slučaja RS i potpisivanja daytona, gdje su srbi zadržali Bosansku Posavinu, i gdje se ukinula hrvatska zajednica HB. Što je za mene osobno nedopustivo, to je trebalo napravit samo u slučaju ukidanja RS. Jer koji je smisao, da srbi imaju 49 posto teritorija, a da hrvati nemaju ništa, a žive u toj BiH prije njih, i starosjedioci su???? Pa jebote kakva je to politika, koja se odriče vlastitog naroda, dobrobiti vlastitog naroda u susjednoj državi???? Sramota! Da sam ja bio na mjestu Tuđmana, ja bi fino reko Amerima jer su oni bili glavni za ovo sranje u BiH, da nema ukidanja HB dok ne bude ukinuta RS. Jer se išlo na kartu jedinstva, al na način, da hrvati budu jedinstveni s muslimanima, dok srbi mogu imat svoju paradržavu, a hrvati ne mogu. Ma daj, koje su to spike, kakvi su to kriteriji?? Trebalo je BiH fedralizirat, u tri entitetske jedinice, na način da tamo gdje su većina hrvati imaju svoju jurisdikciju, muslimani tamo gdje su muslimani, i srbi tamo gdje su srbi, i to neovisno hoće li bit okruženi s entitetom druga dva naroda, jer bi to bilo najpravednije, a opet ne bi postojale nikakve granice, već bi BiH stvarno bila jedinstvena, samo što bi svaki narod dobio svoj "prostor za živjet". Ovako sve ide u jednu krajnost, i samo će iz dana u dan bujat ekstremizam sva tri naroda, što vrlo lako može opet loše završit to jest ratom. Nevjerojatno je koliko je europska i svijetska politika bila naivna tj glupa, kad je srbima dozvolila RS, a hrvate ugurala u federaciju s muslimanima, da ih ovi drugi guše. I tako ostasmo bez posavine, pa i hercegovine i svega onog što smo legalno imali pravo kontrolirat, jer su tamo živjeli naši ljudi prije rata. Stvarno nevjerojatno, što su europski i naši političari napravili od te BiH, to je jedan radikalni invalid, kojemu podhitno treba najbolja moguća rehabilitacija.

Uglavnom, meni smrdi da je posavina predana, jer su srbi imali ogromne gubitke, jer naši branitelji su se dobro držali u svakoj bitci, pa mi nije jasno zašto je naređeno povlačenje?? Jesu li to Tuđman, i Slobo imali neki privatni dogovor?? Opće je poznato, da je Tuđman volio sastančit s ovim idiotom, i stvarno ne znam šta je u njemu vidio? Naravno može bit da griješim, al meni smrdi na dogovor između Tuđmana i Slobe, iako je ovo više komunjarska teza da bi se prosralo po Tuđmanu, može bit da je istinita. To mislim zato što je RS, baš trebo taj pojas posavine, da bi imala jednu zdravu "figuru" ili ti ga izgled, i povezanost s istočnim djelom RS. Naravno ne mora ovo bit točno, al nekako sam takvog dojma, jer Tuđman je dosta loših procijena u vezi BiH imao. I nijednom se po meni, nije uključio u rat kako treba, trebalo je poslat našu vojsku dolje, ako su srbi mogli mogli smo i mi, koga briga za međunarodnu zajednicu, i opalit po svima, dok ne obranimo ono što smo imali i prije rata! To zadržat, oformit svoju zajednicu i ciao, koga briga za srbe i muslimane, jebe mi se za njih.

NorthStand
24-01-2011, 19:18
srpska teritorijalna obrana pokazala se potpuno nedoraslom u sukobu sa lokalnim hrvatskim snagama. Posavci su zajebani borci


Da zajebani, bila je borba kuća po kuća u posavini, nešto ko u vukovaru, ne da su se naši dečki dobro držali, nego su srbima bili prava pravcata noćna mora. Neki su i nakon pada, prešli savu, i sami se gerilski borili i izginuli, jer se nisu mogli pomirit s činjenicom, da bosanska posavina više nije hrvatska posavina!

west
24-01-2011, 21:11
capo,, zamolio bih te da prepravis naslov topica jer stavljati u naslov rjec "izdaja" je preteska rjec..
za mene je to isto kao i kad bi otvorili temu , da li je oluja unaprijed dogovoreni igrokaz izmedju tudjaman i milosevica

praljak je sve stavbio na svojoj stranici i hrpu dokumenata i cak je sve te dokaze koje je sakupio izdao u knjizi "pad bosanske posavine" koju imam kod kuce..
i samo cu ponoviti ono sto je ipraljak rekao..ako je posavina izdana ..zasto onda Orasje nije palo??



dakle nema smisla pricati o izdaji ili prodaji..i to daje samo vodu na mlin onima koje zele da unose razdor u hrvatskom bicu..i moram priznat da su vrlo uspjesni u tome..

ali pricati o pocecima rata kada te napada 3 vojna sila europe i gdje svaki poraz se kuje u teorije zavjere su samo zahvalne teme za zuti tisak...
pa ne bi da su u HVO i HV bili sve supermeni i da nigdje nije mogla pasti linija ili podrucje..

zlatni_ljiljan
24-01-2011, 21:25
capo,, zamolio bih te da prepravis naslov topica jer stavljati u naslov rjec "izdaja" je preteska rjec..
za mene je to isto kao i kad bi otvorili temu , da li je oluja unaprijed dogovoreni igrokaz izmedju tudjaman i milosevica

praljak je sve stavbio na svojoj stranici i hrpu dokumenata i cak je sve te dokaze koje je sakupio izdao u knjizi "pad bosanske posavine" koju imam kod kuce..
i samo cu ponoviti ono sto je ipraljak rekao..ako je posavina izdana ..zasto onda Orasje nije palo??



dakle nema smisla pricati o izdaji ili prodaji..i to daje samo vodu na mlin onima koje zele da unose razdor u hrvatskom bicu..i moram priznat da su vrlo uspjesni u tome..

ali pricati o pocecima rata kada te napada 3 vojna sila europe i gdje svaki poraz se kuje u teorije zavjere su samo zahvalne teme za zuti tisak...
pa ne bi da su u HVO i HV bili sve supermeni i da nigdje nije mogla pasti linija ili podrucje..


Pa po toj logici ,ako nije izdana ispada da je HVO izgubio skoro sve sto je imao u svojim rukama,ako nije izdaja onda je nesto drugo u pitanju...ja ne znam nisam vojni strateg,ali mi malo cudno da se izgubi Derventa ,Modrica ,B.Brod,Jajce,Vares,Travnik,Konjic,Bugojno, da ne nabrajam vise bice dostatno...

Ovo nije nikakva provokacija nego cinjenica,mozes ti sad reci pa Jajce je oslobodjenjo,jeste ali bez HV-a nikad ne bi bilo oslobodjeno ni Grahovo,ni Glamoc ni Drvar ,a najposlije ni Jajce...

west
24-01-2011, 21:56
ljiljane..u ratu se uvijek nesto gubi ili dobiva i mislim da za to ne treba biti nikakav vojni strateg ..

govorimo o bos. posavini koja ipak nije toliko bila nacionalno kompkatna na tolikom podrucju..i ne mozemo govoriti iskljucivo o samo hrvatskoj posavini kad se zna da su Hrvati ipak bili u tim opcinama relativna vecina ili cak negdje ni to..

uzimajuci u obzir velicinu i konfiguraciju terena (puste njive, nisu to brda i krs ko u hercegovini da ako blokiras 2-3 pravca da agresoru bitno smanjujes manevarski prostor tenkovima i oklopnim kolima ), bolja tehnicku opremeljenost neprijatelja, a sudeci po praljkovim dokumentima i los moral branitelja pogotovo onih koji su slani iz Hr na ratiste u bos.posavinu..gdje su se ljudi bunili sto idu "ginuti u bosnu" , uzmi dalje da je koridor bio odzivotne vaznosti za sve srbe zapadno od koridoa tj i za citavu tzv. RSK....

i sve to zbroji ..mislim da dobijes sto imamo danas...

naravno da bi svak od nas volio da smo u datom trenutku bili jaci i sa ljudstvom i sa tehnikom ..ali to vec prelazi u sferu sta bi bilo kad bi bilo..

i ono sto je najgore je ovu temu analizirati objektivno....jer nema te analize kojom bi prognani i ubijeni Hrvati Bos. posavine ( kao i ostali prognanici bos posavine) dobili neku satisfakciju njenim usvajanjem kao logicnom...

to su emocijepomijesane sa razumom...ima samo okus gorcine..jer uvijek stoji pitanje je li se moglo bolje ..
to najbolje znaju posavljaci i ne mogu biti genreal poslije bitke sta je i kako trebalo biti...
ali moj dojam je su teorije zavjere o prodaji bos.posavine ..kao i o prodaji vukovara ..prodaja jajca.. samo mislie zlonamjernih ljudi koji igraju na kartu emocija zrtava ti podrucja o kojim prodaju te price o urotama...

i te teorije zavjere negdje naidju na plodno tlo ..a negdje se ne prime..ali stetu svakako naprave..

caporegime
24-01-2011, 22:00
capo,, zamolio bih te da prepravis naslov topica jer stavljati u naslov rjec "izdaja" je preteska rjec..
za mene je to isto kao i kad bi otvorili temu , da li je oluja unaprijed dogovoreni igrokaz izmedju tudjaman i milosevica

praljak je sve stavbio na svojoj stranici i hrpu dokumenata i cak je sve te dokaze koje je sakupio izdao u knjizi "pad bosanske posavine" koju imam kod kuce..
i samo cu ponoviti ono sto je ipraljak rekao..ako je posavina izdana ..zasto onda Orasje nije palo??


dakle nema smisla pricati o izdaji ili prodaji..i to daje samo vodu na mlin onima koje zele da unose razdor u hrvatskom bicu..i moram priznat da su vrlo uspjesni u tome..

ali pricati o pocecima rata kada te napada 3 vojna sila europe i gdje svaki poraz se kuje u teorije zavjere su samo zahvalne teme za zuti tisak...
pa ne bi da su u HVO i HV bili sve supermeni i da nigdje nije mogla pasti linija ili podrucje..

za početak da kažem da sam osobno protivnik teorija o izdaji, prodaji ili zamjeni teritorija poput nekih novoprobuđenih političkih stratega nego sam naslov sugerira da je nažalost većinsko shvaćanje ljudi da je posavina izdana a to shvaćanje proizlazi iz neznanja a onda i iz nesposobnosi priznati vlastite nedostatke koji su do gubitka posavine i doveli.

sam si vrlo dobro analizirao stvari, pa je smisao ove teme zapravo pokazati da ako se malo logički i egzaktno prouči problem doći će se do zaklčjučka da nikakve izdaje tu nije bilo.

naveni prostor koji bio nacionalno mješovit s hrvatske strane branile su s brda s dola nabrzinu oformljene postrojbe hvo-a i to 3 i po brigade čiji sastav, brojnost, sustav zapovjedanja, obuka, manevarske sposobnosti nisu bile uopće na razine da bi neku postrojbu nazvali brigadom.
u pomoć su im dolazile skupine dragovoljaca iz hv-a ustrojene u ad hoc taktičke i borbene grupe.
lokalne srpske snage čak i sa takvim protivnikom nisu imale puno izgleda ali golema prednost u naoružanju s jedne, te naknada uporaba ustorjenih, uigranih i iskusnih jedinica jna povučenih iz zapadne slavonije donijele su prevagu.
nakon probijanja koridora ostalo je mrcvarenje.
tavorenje na malom terenu, sa stalnim napadima, granatiranjima, sa opadajućim moralom, po pricipu, kad padne moje selo, odo i ja utjecalo je na obranu zadnjeg uporišta bosanskog broda pa je samo malo udar bio dovoljan da se sve raspadne.
u idućim danima opisat ću siutaciju obzirom na sve okolnosti od kojih ovisi sustav uspješne obrane.

valjalo bi istaknuti i jedan vide.
iako sam zovak drži tezu, pogrešnu tezu, o prodaji i zdaji, u njegovom vide se mogu vidjeti korisne informacije osobito u vezi sastava i snage suprotstavljenih snaga.


http://www.vimeo.com/8858439

caporegime
24-01-2011, 22:09
Pa po toj logici ,ako nije izdana ispada da je HVO izgubio skoro sve sto je imao u svojim rukama,ako nije izdaja onda je nesto drugo u pitanju...ja ne znam nisam vojni strateg,ali mi malo cudno da se izgubi Derventa ,Modrica ,B.Brod,Jajce,Vares,Travnik,Konjic,Bugojno, da ne nabrajam vise bice dostatno...

Ovo nije nikakva provokacija nego cinjenica,mozes ti sad reci pa Jajce je oslobodjenjo,jeste ali bez HV-a nikad ne bi bilo oslobodjeno ni Grahovo,ni Glamoc ni Drvar ,a najposlije ni Jajce...

napisao si mnogo toga ali većina ovih mjesta se ne mogu uspoređivati kao ni taktička situacija ni vrijeme u kjima se događaju gubici tih mjesta.

derventa, odža i modriča koja je usput rečeno tek malo prije zauzeta od strane hrvatskih snaga imale su tu nesreću da se na njih sruči najveća koncentracija srpske vojske poslije vukovarske, sa golemom, odlučnom prednošću u oružju i ljudstvu a pogotovo u organiziranim i ustrojenim jedinicama jna povučenih s drugih ratišta.
plus 1200 krajiških dobrovoljaca sa iskustvom iz hrvatske.

na jajce se sručila sva ona sila koja je ostala slobodna poslije posavine.
jajce pada tek kad su se oslobodile te snage između ostaloga i 16. brigada, najkvalitetnija brigada VRS.
travnik, bugojno, konjic su mjesta u kojima je podjednako bilo i hvo-a i armije a koji su zauzeti od strane armije bih u munjevitim akcijama protiv hvo-a koji nije bio ni svjestan što ga čeka.
hvo je s druge strane uspješno izdržao goleme napade na lašvansku dolinu kao i ostale enklave u srednjoj bosni a ustrojem profi brigada nakon primirja sa armijom bih he znatno povećao svoju navalnu moć.
valja reći da je od cijele hrvatske vojske u zavrnim akcijama sudjelovalo samo dijuelovi 4. br., 7. br., djevi 81. bojne kao i dijelovi 2-3 domobranske pukovnije i to nikad svi skupa.
nikad ni u jednom trenutku nije u bosanskoj krajini bilo više od 2000 pripadnika hv-a, kjei bi se satlnio mijenjali.
gardijeske brigade hvo-a su odigrale golemu iako malo manje razvikanu ulogu u cijeloj priči.

zlatni_ljiljan
24-01-2011, 22:09
west i capo ce me jos uvjeriti da je Posavina pala eto bas radi 12 banjaluckih bebica koje su skiknule jer nisu imali kisika,onda su se hrabre junacine iskupile sa svih srpskih zemlja i razbucale posavske horde ustashkih placenika i alijinih dzihad ratnika...meni to smrdi na opasnu izdaju,ali na kraju ko sam ja da sudim o tome,samo moje misljenje je da se Posavina mogla itekako odbraniti,sto ne pade Bihac koji je bio u 100 puta goroj situaciji,kad su se placali ruski piloti da prelecu iz hrvatske do opkoljene enklave...zato jer je Hrvatska imala interes da Bihac ne padne ,ovim ne zelim reci da RH nije pomagala logistichki Posavinu jeste,ali ne dovoljno,a ne da mi se sad o tome,za mene je to papagajsko ponavljanje ,ili prosipanje iz shupljog u prazno...Ante Prkachin je istog mishljena kao ja,a to je izdaja...

zlatni_ljiljan
24-01-2011, 22:11
napisao si mnogo toga ali većina ovih mjesta se ne mogu uspoređivati kao ni taktička situacija ni vrijeme u kjima se događaju gubici tih mjesta.

derventa, odža i modriča koja je usput rečeno tek malo prije zauzeta od strane hrvatskih snaga imale su tu nesreću da se na njih sruči najveća koncentracija srpske vojske poslije vukovarske, sa golemom, odlučnom prednošću u oružju i ljudstvu a pogotovo u organiziranim i ustrojenim jedinicama jna povučenih s drugih ratišta.
plus 1200 krajiških dobrovoljaca sa iskustvom iz hrvatske.

na jajce se sručila sva ona sila koja je ostala slobodna poslije posavine.
jajce pada tek kad su se oslobodile te snage između ostaloga i 16. brigada, najkvalitetnija brigada VRS.
travnik, bugojno, konjic su mjesta u kojima je podjednako bilo i hvo-a i armije a koji su zauzeti od strane armije bih u munjevitim akcijama protiv hvo-a koji nije bio ni svjestan što ga čeka.
hvo je s druge strane uspješno izdržao goleme napade na lašvansku dolinu kao i ostale enklave u srednjoj bosni a ustrojem profi brigada nakon primirja sa armijom bih he znatno povećao svoju navalnu moć.
valja reći da je od cijele hrvatske vojske u zavrnim akcijama sudjelovalo samo dijuelovi 4. br., 7. br., djevi 81. bojne kao i dijelovi 2-3 domobranske pukovnije i to nikad svi skupa.
nikad ni u jednom trenutku nije u bosanskoj krajini bilo više od 2000 pripadnika hv-a, kjei bi se satlnio mijenjali.
gardijeske brigade hvo-a su odigrale golemu iako malo manje razvikanu ulogu u cijeloj priči.


moze biti da je tako,ja samo znam da sam docheko momke iz 128 Rijechke ,svi redom sa Vezice,Zameta,Srdoca itd ,poslije smo postali cak i dobri prijatelji ,i to prijateljstvo se njeguje i dan danas

caporegime
24-01-2011, 22:15
Da se bolje ustrojila obrana, da se išlo i s kažnjavanjem a sve radi bolje discipline vojske, da nije vladala deviza; moje selo, moj jedini razlog da ratujem, da je bilo dovoljno vojske u hrvatskoj da se uputi u posavinu a da se neka druga ratišta ne oslabe kao i da je bilo više sluha kod naroda da se ne ide u tamo neku bosne nego da se tamo slama jedinstveni agresor....možda se i moglo. pobijediti u to vrijeme ne ali zadržati koji komad prostora.
srbima je bilo puno lakše opravdati svoje gubitke jer se eto oni bore za banjalučke bebe, za milijun i po srba s druge strane koridira i slične nebuloze.
međutim zbog politike kao i politikanstva još dugo se neće moći donijeti jedinstveni stav o borbama u posavini jer subjektivne istine tog razdoblja još uvije služe kao oružja u političkim pokvarenim igrama.
prije daljnjih rasprava preporučujem pregledati praljkovu dokumentaciju s neta gdje su vidljivi službeni dolkumenti koji puno toga govore o stanju na terenu.

ne slušati pusta trabunjanja osobito kukavica i izdajnika tipa petar stipetić koji danas naknadnom pameću tvrde da su oni mogli sve a da im politika nije dala.
laže!

uostalom oraški džep koji je srbima strateški bio najvažnji nije pao.
odražao se jer su odlučni ljudi stisli muda i rekli nema prolaza.
i ko ih je onda mogao prodati?
tko uopće može nekog drugog prodati ako to ovaj sam ne da?

caporegime
24-01-2011, 22:21
west i capo ce me jos uvjeriti da je Posavina pala eto bas radi 12 banjaluckih bebica koje su skiknule jer nisu imali kisika,onda su se hrabre junacine iskupile sa svih srpskih zemlja i razbucale posavske horde ustashkih placenika i alijinih dzihad ratnika...meni to smrdi na opasnu izdaju,ali na kraju ko sam ja da sudim o tome,samo moje misljenje je da se Posavina mogla itekako odbraniti,sto ne pade Bihac koji je bio u 100 puta goroj situaciji,kad su se placali ruski piloti da prelecu iz hrvatske do opkoljene enklave...zato jer je Hrvatska imala interes da Bihac ne padne ,ovim ne zelim reci da RH nije pomagala logistichki Posavinu jeste,ali ne dovoljno,a ne da mi se sad o tome,za mene je to papagajsko ponavljanje ,ili prosipanje iz shupljog u prazno...Ante Prkachin je istog mihljena kao ja,a to je izdaja...

ne moš uspoređivati.
u bihaćkoj enklavi je bilo nekoliko stotijna tisuća ljudi.
nacionalno čist teritorij, velik teritorij.
osim toga glavnina srpske vojske je bila na posavini.
ta posavina je na neki način omogućila da se na drugim ratištima olakša pritisak.
nije isto 92 i 94.
devedeset druge smo se oporavjali od 91', imali akciju u dubrovačkom zaleđu i istočnoj hercegovini gdje su bile 3 od naše 4 gardijeke brigade. također u proljeće i ljeto 92'.

lako je bilo u prosincu 95 i proljeće 95 gazit srbe i time olakšavat pritisak na bihać.
92' je bilo malo drukčije

p.s. u ratničkim krugovima prkačin i nema neki utjecaj ni poštovanje.
vjeruj meni.
i on priča svoju priču jer mu ljepše zvuči.

caporegime
24-01-2011, 22:23
moze biti da je tako,ja samo znam da sam docheko momke iz 128 Rijechke ,svi redom sa Vezice,Zameta,Srdoca itd ,poslije smo postali cak i dobri prijatelji ,i to prijateljstvo se njeguje i dan danas


oni su išli iz smjera like jel?
mislim da oni nisu poslije oluje imali akcije u bosni.

zlatni_ljiljan
24-01-2011, 22:26
Vidite moj dobar prijatelj Hosovac inace musliman , dobrovoljac koji je imao vec iskustvo sa Kupresa mi je prichao anjemu vjerujem vise nego stotinama Latinica,Prkachinih ovih onih,kad su i poslali na Posavinu da je takav moral bio da su mislili da ce Srbe sjebati bez problema,i onda se kaze okrenu preko noci sve,dezerterstva,nema municije,nema klope itd...ne moze mi niko prichati da se nije mogo poslati MTS iz S Broda recimo i klopa...

al necu vise o Posavini samo se iznerviram bez veze,a krivo mi je u pichku materinu sto postoji ta jebena RS tamo gdje nikad Srbi nisu bili vecina,boli me Prijedor,boli me Derventa,boli me B.Luka,boli me Foca itd ...

Inkvizitor
24-01-2011, 22:27
Priče o prodaji Posavine su gluparija ljudi koji imaju neku krivicu i onih kojima ta priča odgovara i valjalo bi se prestat jednom na tome iscrpljivati. Motivi se neće promjeniti pa prema tome ni mišljenje.

Srbi cijeli rat traže jednu veliku bitku gdje bi rješili stvar. Zašto traže jednu veliku bitku, pa zato da bi iskoristili svoju nevjerovatnu prednost u naoružanju.

tehnički Posavina se mogla još braniti par tjedan, mjeseci pa i cijelu godinu , možda ali bi tu HV iskrvario.

ne možeš se ti na ravnici tući bez naoružanja. To smo mi vidjeli na Kupresu. Izišli na ravno, naivno, glupo, pa nas Srbi potaracali. A Posavina je još gora i Srbima bitnija.

zamislimo jednu tenkovsku bitku u Posavini..100 hrvatskih tenkova protiv 2000 srpskih..obe strane izgube po sto tenkova , pa neka i Srbi izgube 500 opet imaju 1500 tenkova a Hrvati više nijedan. I rat gotov.

Tko kuži kuži tko ne kuži nek ne kuži.

Posavina je Srbima tada bila biti ili ne biti što se tiče RSk i zapadnog dijela RS. I gotova priča. Tada se nismo mogli s njima nositi. Nipošto. Na ravnome ne.

U jednoj Maslenici jedva smo istrpili srpski protudar a kamoli tada u Posavini.

Tuđman se nije dao navući na jednu bitku.

osim toga, da su se nastavile borbe, nastale bi demonstracije po Hrvatskoj, da su se vraćali stotine pa i tisuće mrtvih tijela..a moralo bi toga biti u jednoj takvoj bitci.

osim toga Alija i haris protestiraju zbog HV-a u Posavini. Prijavljuju Hrvatski vijeću UN..jer muslimanskom vodstvu na kraju krajeva isto je ili VRS i VJ ili HV u Bosni što se kasnije i vidjelo.

muslimansko vodstvo ne želi da HV tuče Srbe u BiH. Zato Alija odbija Tuđmanov prijedlog o zajedničkom djelovanju HV-a i Armije s objašnjenjem da bi to dodatno razjarilo Srbe.

I što da je HV osvojio taj protor i zadržao ga, muslimansko vodstvo bi to opet proglasilo agresijom i tražilo taj teritorij sebi.

Inkvizitor
24-01-2011, 22:29
ne moš uspoređivati.
u bihaćkoj enklavi je bilo nekoliko stotijna tisuća ljudi.
nacionalno čist teritorij, velik teritorij.
osim toga glavnina srpske vojske je bila na posavini.
ta posavina je na neki način omogućila da se na drugim ratištima olakša pritisak.
nije isto 92 i 94.
devedeset druge smo se oporavjali od 91', imali akciju u dubrovačkom zaleđu i istočnoj hercegovini gdje su bile 3 od naše 4 gardijeke brigade. također u proljeće i ljeto 92'.

lako je bilo u prosincu 95 i proljeće 95 gazit srbe i time olakšavat pritisak na bihać.
92' je bilo malo drukčije

p.s. u ratničkim krugovima prkačin i nema neki utjecaj ni poštovanje.
vjeruj meni.
i on priča svoju priču jer mu ljepše zvuči.


Prkačin je narcis koji mijenja priču zavisno o tome s kim razgovara.

ne sumnjam u njega kao u mangupa i fajtera ali on je bez ikakvog vojnog znanja. On može voditi diverzantski vod i to je to.

zlatni_ljiljan
24-01-2011, 22:30
jeste primljeni su na Pljesevici,iako je bilo jos neki specijalnih jedinica HV eh da i Rojs je bio u Bihacu u Cardaku (poznati bihacki lokal),mislim da su bili i Tigrovi...ovi momci iz 128 su bili ekipa koja je je volila "zapaliti" pa smo se odmah nasli na istoj talasnoj duzini,odmah motanje "babaroge":),cuga jeba...dobri dechki...

samo da ne pomislite kako sam ja bio neki zajeban jurishnik,mene su na silu mobilisali :)

caporegime
24-01-2011, 22:31
Vidite moj dobar prijatelj Hosovac inace musliman , dobrovoljac koji je imao vec iskustvo sa Kupresa mi je prichao anjemu vjerujem vise nego stotinama Latinica,Prkachinih ovih onih,kad su i poslali na Posavinu da je takav moral bio da su mislili da ce Srbe sjebati bez problema,i onda se kaze okrenu preko noci sve,dezerterstva,nema municije,nema klope itd...ne moze mi niko prichati da se nije mogo poslati MTS iz S Broda recimo i klopa...

al necu vise o Posavini samo se iznerviram bez veze,a krivo mi je u pichku materinu sto postoji ta jebena RS tamo gdje nikad Srbi nisu bili vecina,boli me Prijedor,boli me Derventa,boli me B.Luka,boli me Foca itd ...

moral često izgubi bitku sa nesosobnošću onih koji bi trebali barem organizirati snabdijevanje.
često izgubi bitku sa neshvaćanjem.
sa tuđom glupošću.
da je sve do početnog morala i borbenosti amerikom bi još uvijek vladali indijanci.

i da. na dobrom si tragu.
realno gledajući i srbi imaju pravo na svoju jedinicu.
al ne tamo gdje su bili manjina. gdje su protjerali većinu.
to i mene boli. jer je nepravda.

caporegime
24-01-2011, 22:34
jeste primljeni su na Pljesevici,iako je bilo jos neki specijalnih jedinica HV eh da i Rojs je bio u Bihacu u Cardaku (poznati bihacki lokal),mislim da su bili i Tigrovi...ovi momci iz 128 su bili ekipa koja je je volila "zapaliti" pa smo se odmah nasli na istoj talasnoj duzini,odmah motanje "babaroge":),cuga jeba...dobri dechki...

samo da ne pomislite kako sam ja bio neki zajeban jurishnik,mene su na silu mobilisali :)

siguran sam s manje sile nego freda matića ili ivicu pančića.
a oni sada pametuju i dijele lekcije.
prkačin je lik za potuć se u kafani, kako kaže inkvi, za vodit vod ljudi ali za skužit dublje stvari, shvatiti ozbiljnost situacije i uzeti sve okolnosti u obzir......nije on taj kapacitet.

bilo je tu još ljudi koji zrače nekim povjerenjem, uz kje moral skače do neba...al toljage u glavi za išta više osim zauzeti neki rov ili voditi protunapad na ograničenoim terenu.

Inkvizitor
24-01-2011, 22:40
osim toga ima temna na forumu hr koji je ipak unatoč svom administartorskom ljevičarstvu pa i antihrvatstvu neiscrpan izvor informacija.

ljudi iz prve ruke, ratnici demaskiraju priču o izdaji , o tome pričaju smao neki jazavci koji vjerovatno pušku nikad u ruke nisu uzeli..


http://www.forum.hr/showthread.php?t=511348

tu sve ima..autentične priče..plus jazavci..

NorthStand
25-01-2011, 05:19
Da ne bi bilo zabune ne vjerujem u prodaju teritorija, i neke zevjere, al ovaj put znači baš kad je B.Posavina u pitanju nekako mi je čudno da se ljudi nisu mogli obranit, a stvarno su se dobro držali, kažem ne mora bit točno, i možda i nije bilo nikakvog dogovora Tuđman Milošević, al i dalje ostaje žal, što B.Posavina izgubljena. Al šta je tu je, treba sad gledat, kako spasit ovo što se spasit može.

NorthStand
25-01-2011, 05:24
Da se bolje ustrojila obrana, da se išlo i s kažnjavanjem a sve radi bolje discipline vojske, da nije vladala deviza; moje selo, moj jedini razlog da ratujem, da je bilo dovoljno vojske u hrvatskoj da se uputi u posavinu a da se neka druga ratišta ne oslabe kao i da je bilo više sluha kod naroda da se ne ide u tamo neku bosne nego da se tamo slama jedinstveni agresor....možda se i moglo. pobijediti u to vrijeme ne ali zadržati koji komad prostora.
srbima je bilo puno lakše opravdati svoje gubitke jer se eto oni bore za banjalučke bebe, za milijun i po srba s druge strane koridira i slične nebuloze.
međutim zbog politike kao i politikanstva još dugo se neće moći donijeti jedinstveni stav o borbama u posavini jer subjektivne istine tog razdoblja još uvije služe kao oružja u političkim pokvarenim igrama.
prije daljnjih rasprava preporučujem pregledati praljkovu dokumentaciju s neta gdje su vidljivi službeni dolkumenti koji puno toga govore o stanju na terenu.

ne slušati pusta trabunjanja osobito kukavica i izdajnika tipa petar stipetić koji danas naknadnom pameću tvrde da su oni mogli sve a da im politika nije dala.
laže!

uostalom oraški džep koji je srbima strateški bio najvažnji nije pao.
odražao se jer su odlučni ljudi stisli muda i rekli nema prolaza.
i ko ih je onda mogao prodati?
tko uopće može nekog drugog prodati ako to ovaj sam ne da?


Ma baš sam gledo onu ćirilicu kad je bila, pad B.Posavine, i tamo taj stipetić prkačin i ekipa bili, pa pričali naravno to je ona partizanska verzija događaja, pa sam nekako dobio dojam da je možda to istina, jer kako su oni to svijetski namontirali to je čudo, čak i čovjek koji je bio akter svega bi povjerovo a kamoli ne ja, koji sam laik i koji o toj posavini čitam iz ne druge već 10 ruke. Naravno, meni osobno je uvijek cilj otkrit istinu, laži i obmane me niti najmanje ne interesiraju, već samo čista i gola istina.

NorthStand
25-01-2011, 05:30
siguran sam s manje sile nego freda matića ili ivicu pančića.
a oni sada pametuju i dijele lekcije.
prkačin je lik za potuć se u kafani, kako kaže inkvi, za vodit vod ljudi ali za skužit dublje stvari, shvatiti ozbiljnost situacije i uzeti sve okolnosti u obzir......nije on taj kapacitet.

bilo je tu još ljudi koji zrače nekim povjerenjem, uz kje moral skače do neba...al toljage u glavi za išta više osim zauzeti neki rov ili voditi protunapad na ograničenoim terenu.

Upravo tako i izgleda, haha.

NorthStand
25-01-2011, 05:33
Prkačin je narcis koji mijenja priču zavisno o tome s kim razgovara.

ne sumnjam u njega kao u mangupa i fajtera ali on je bez ikakvog vojnog znanja. On može voditi diverzantski vod i to je to.

Al ga "peglate", haha samo nastavite milina vas je čitat.

NorthStand
25-01-2011, 05:41
Priče o prodaji Posavine su gluparija ljudi koji imaju neku krivicu i onih kojima ta priča odgovara i valjalo bi se prestat jednom na tome iscrpljivati. Motivi se neće promjeniti pa prema tome ni mišljenje.

Srbi cijeli rat traže jednu veliku bitku gdje bi rješili stvar. Zašto traže jednu veliku bitku, pa zato da bi iskoristili svoju nevjerovatnu prednost u naoružanju.

tehnički Posavina se mogla još braniti par tjedan, mjeseci pa i cijelu godinu , možda ali bi tu HV iskrvario.

ne možeš se ti na ravnici tući bez naoružanja. To smo mi vidjeli na Kupresu. Izišli na ravno, naivno, glupo, pa nas Srbi potaracali. A Posavina je još gora i Srbima bitnija.

zamislimo jednu tenkovsku bitku u Posavini..100 hrvatskih tenkova protiv 2000 srpskih..obe strane izgube po sto tenkova , pa neka i Srbi izgube 500 opet imaju 1500 tenkova a Hrvati više nijedan. I rat gotov.

Tko kuži kuži tko ne kuži nek ne kuži.

Posavina je Srbima tada bila biti ili ne biti što se tiče RSk i zapadnog dijela RS. I gotova priča. Tada se nismo mogli s njima nositi. Nipošto. Na ravnome ne.

U jednoj Maslenici jedva smo istrpili srpski protudar a kamoli tada u Posavini.

Tuđman se nije dao navući na jednu bitku.

osim toga, da su se nastavile borbe, nastale bi demonstracije po Hrvatskoj, da su se vraćali stotine pa i tisuće mrtvih tijela..a moralo bi toga biti u jednoj takvoj bitci.

osim toga Alija i haris protestiraju zbog HV-a u Posavini. Prijavljuju Hrvatski vijeću UN..jer muslimanskom vodstvu na kraju krajeva isto je ili VRS i VJ ili HV u Bosni što se kasnije i vidjelo.

muslimansko vodstvo ne želi da HV tuče Srbe u BiH. Zato Alija odbija Tuđmanov prijedlog o zajedničkom djelovanju HV-a i Armije s objašnjenjem da bi to dodatno razjarilo Srbe.

I što da je HV osvojio taj protor i zadržao ga, muslimansko vodstvo bi to opet proglasilo agresijom i tražilo taj teritorij sebi.

E tek me za to zaboli kurčina, šta misliš kad bi im ga ja dao, nakon što sam ga krvavo osvojio?? Samo bi im reko, ako ga hoćete za sebe, "dođite po njega!" Previše smo kalkulirali u BiH, zato nam se po meni to odbilo od glavu, nismo imali jasnu politiku i ciljeve što želimo u BiH, kao muslimani i srbi, oni su i više nego dobro znali što im je cilj, a cilj im je bio razgrabit od hrvata ono, što nisu uspjeli u vrijeme osmanlija i austro ugara, mic po mic, stalno se šire na našu štetu, i jedni i drugi. A mi nikako da se opametimo i povučemo crtu i kažemo, preko ove crte više niko neće, barem ne preko nas živih.


Inače, svaka čast na postu, i slažem se ovi vaši odgovori su mi "otvorili oči", samo nastavite tako, da se ove zablude razjasne.

caporegime
25-01-2011, 10:40
treba biti i kreitičan prema svjedočenjima iz prve ruke.
naime, nije isto kad o moralu i uspjesima govore ljudi koji su bili dio neke jaće ekipe, neka manja postrojba u kojoj su bili dragovoljci ili mangupi.
oni su imali i veći moral, i žešću želju za borbom pa zato i pamte samo uspjehe.
takvi su činili možda 10% od ukupnih vojnika jer većina su bili ipak zreli ljudi koje je rat zatekao spuštenih gaća i kji ni mentalno ni fizički nisu bili pripremljeni na svu silinu sukoba koja će zadesiti upravo bosansku posavinu.

Inkvizitor
25-01-2011, 10:53
Ma baš sam gledo onu ćirilicu kad je bila, pad B.Posavine, i tamo taj stipetić prkačin i ekipa bili, pa pričali naravno to je ona partizanska verzija događaja, pa sam nekako dobio dojam da je možda to istina, jer kako su oni to svijetski namontirali to je čudo, čak i čovjek koji je bio akter svega bi povjerovo a kamoli ne ja, koji sam laik i koji o toj posavini čitam iz ne druge već 10 ruke. Naravno, meni osobno je uvijek cilj otkrit istinu, laži i obmane me niti najmanje ne interesiraju, već samo čista i gola istina.

meni je uvijek bila zanimljiva ta simbioza..Prkačin, ustaša i Stipetić stari partizan.

a ponovila se u ovom ratu brat bratu stotine puta..i vojnički i politički..

I zanimljivo mi je to kako partizani levate uvijek ove majmune za svoje ciljeve..nikad obrnuto..

jebote..

Marta
25-01-2011, 11:10
meni je uvijek bila zanimljiva ta simbioza..Prkačin, ustaša i Stipetić stari partizan.

a ponovila se u ovom ratu brat bratu stotine puta..i vojnički i politički..

I zanimljivo mi je to kako partizani levate uvijek ove majmune za svoje ciljeve..nikad obrnuto..

jebote..

Cemu Prkacin uvijek forsira tu pricu? On to sve propovjeda u kafanskom stilu, al mu ljudi vjeruju, samo sta stoji iza toga?

Inkvizitor
25-01-2011, 13:10
Cemu Prkacin uvijek forsira tu pricu? On to sve propovjeda u kafanskom stilu, al mu ljudi vjeruju, samo sta stoji iza toga?


A zašto, zato jer je umislio da je pametan.

Gledao sam ga jednom kako se sramoti na bosanskoj televiziji gdje je u polemici sa nekim titoistom povjesničarom negirao da su Nijemci napali Rusiju 22. 06 nego da je to bilo 22. 08..

i svađa se s čovjekom deset minuta da je to bilo 22. 08.

što je najtragičnije prije toga se pohvalio kako proučava povijest..

di je onaj smajlić što se lupa po čelu..

Marta
25-01-2011, 13:14
A zašto, zato jer je umislio da je pametan.

Gledao sam ga jednom kako se sramoti na bosanskoj televiziji gdje je u polemici sa nekim titoistom povjesničarom negirao da su Nijemci napali Rusiju 22. 06 nego da je to bilo 22. 08..

i svađa se s čovjekom deset minuta da je to bilo 22. 08.

što je najtragičnije prije toga se pohvalio kako proučava povijest..

di je onaj smajlić što se lupa po čelu..


Da se ponovim, ja te njihove teze smatram pukom izmisljotinom, al mora postojati neki drugi interes.

On je obicna kafanska lola i kockar koji je (vjerovatno) profitirao u ratu, mozda je njihov profit vezan uz tu teoriju koju uporno ponavljaju.

Ne smijemo zaboraviti da su morali nekako opravdati masovne gubitke koje su imali i djelomicno vlastitu nesposobnost!

caporegime
25-01-2011, 13:20
ne treba zanemariti da je prkačin bio u svađi s tadašnjom političkom strankom kao i ljudima.
mnoge svađe prenešene na politički rang proistjecaje su iz osobnih animoziteta kao i popuno banalnijih osobnih razloga.
u to vrijeme bilo je lakše i oportunije političkog protivnika pljuvati, sebe uzdizati i pametovati da si mogao obraniti posavinu nego priznati da nije išlo.
naš narod pati od povišenog i raširenog napadaja taštine koji često zna prijeći onu dopuštenu razinu pša u održavanju te taštine hrvati su spremni udarati po nekim stvarima, udaranje u koje donosi više štete nego koristi, sve zarad održavanja vlastite taštine.
nije to slučaj samo s prkačinom.
ima toga svuda i danas i na puno nižoj razini

Inkvizitor
25-01-2011, 13:23
Da se ponovim, ja te njihove teze smatram pukom izmisljotinom, al mora postojati neki drugi interes.

On je obicna kafanska lola i kockar koji je (vjerovatno) profitirao u ratu, mozda je njihov profit vezan uz tu teoriju koju uporno ponavljaju.

Ne smijemo zaboraviti da su morali nekako opravdati masovne gubitke koje su imali i djelomicno vlastitu nesposobnost!


ma kod Prkačina je smao želja za samopromocijom, on voli laprdat o svemu i svačemu a ljudi ga jednostavno vole slušat.

iako nije posebno elokventan, način na koji govori ljudima se sviđa.

dakle to je ta razina.

a Stipetić..Stipetić je igrač..to je stara JNA oficirčina..prototip oficirčine...on je zajeban igrač.

Marta
25-01-2011, 13:28
ma kod Prkačina je smao želja za samopromocijom, on voli laprdat o svemu i svačemu a ljudi ga jednostavno vole slušat.

iako nije posebno elokventan, način na koji govori ljudima se sviđa.

dakle to je ta razina.

a Stipetić..Stipetić je igrač..to je stara JNA oficirčina..prototip oficirčine...on je zajeban igrač.


Stipeticu izraz lica govori jako puno o njemu!

Kod Prkacina stvarno nisam sigurna dal on uopce sam zna sta mu je cilj i sta laprpa a najmanje dal zna sto su posljedice toga.

Inkvizitor
25-01-2011, 13:30
Stipeticu izraz lica govori jako puno o njemu!
.

Da da, ima onaj morbidni izraz, prijeteći, pogotovo kad se nasmije..

Marta
25-01-2011, 13:37
Da da, ima onaj morbidni izraz, prijeteći, pogotovo kad se nasmije..


Sjecas se izraza kad u onom srpskom dokumentarcu pad krajine (ili tak nekako) govori o tome kako je hrvatska vojska pobjedila trecu vojnu silu u svijetu ... koji je to osmjeh, koji pogled, glavu nakrivi .... to je ono kad za covjeka kazu da je kurva ...

NorthStand
25-01-2011, 16:33
meni je uvijek bila zanimljiva ta simbioza..Prkačin, ustaša i Stipetić stari partizan.

a ponovila se u ovom ratu brat bratu stotine puta..i vojnički i politički..

I zanimljivo mi je to kako partizani levate uvijek ove majmune za svoje ciljeve..nikad obrnuto..

jebote..


Ma istina, previše je tih udbaša partizana zasjelo ne samo u vojne, već i državne političke krugove, to je po meni još jedna velika greška Tuđmana, pa 1945 u zagrebu ni čistačica koja je čistila sobu Paveliću nije opstala, a kamoli ustaše domobrani i vojska. Bitno da se takav recept nije napravio 1991, jer je Tuđman udario "pomirbu na veliko", između sinova partizana i ustaša, meni iskreno govoreći ta pomirba i nije najbolje sjela, jer se sad najbolje vidi kolika je to bila greška, sad nam cijelu državu praktički ta stoka kontrolira, od tajnih službi, vojske, policije, politike, svugdje su ubacili svoje ljude, žalosno ali istinito, a oni koji su najviše doprinjeli stvaranju države, hrvatski branitelji, se ubijaju i hapse bez milosti. Sramota, u kakvoj državi živimo, al jebiga, inače ovaj Stipetić je partizančina i to, al trebo je netko s vojnim znanjem u jeku rata, pa makar bio i teška partizančina, vjerojatno je zato Tuđman inzistiro na toj pomirbi, jer bi bez nekih takvih "kadrova" vjerojatno popušili rat. Šta ćeš, na svašta neprilika, natjera čovjeka.

NorthStand
25-01-2011, 16:37
Da da, ima onaj morbidni izraz, prijeteći, pogotovo kad se nasmije..

ubitačno :rofl

mateb
25-01-2011, 21:44
Stipeticu izraz lica govori jako puno o njemu!

Kod Prkacina stvarno nisam sigurna dal on uopce sam zna sta mu je cilj i sta laprpa a najmanje dal zna sto su posljedice toga.


Jednog lokalnog reketara uzimati za ozbiljno nema puno smisla.

the outfit
04-02-2011, 12:26
nadrobili ste sve i svašta.......
na poslu sam pa nemam baš previše vremena, ali kad ga ulovim iznijet ću neka svoja razmišljanja i podatke....

caporegime
04-02-2011, 12:28
misliš da je posavina izdana?
da je mogla biti obranjena?
i ja to mislim , samo za cijenu koju nitko ne bi bio u tom trenu spreman platiti.

the outfit
04-02-2011, 12:33
moj otac koji je umro od posljedica bolesti uzrokovanih ratom i sudionik događaja u posavini 92. je uvijek tvrdio da je posavina izdana (ne prodana), ali je i do smrti izuzetno cijenio i poštivao njofru...
istina je negdje u sredini, ima svega po malo, po meni je posavina izdana u daytonu, jer niko me ne može uvjeriti da nismo mogli dobiti brod, a on bi danas značio jaako puno ako bi netko imao namjeru vratiti se..

Marta
04-02-2011, 12:51
Jedni ce tvrditi da je izdana, drugi da je prodana .... nasi decki koji su isli u Posavinu, dok su Posavci punili britije po Austriji i Njemackoj, vele da su Posavci trebali biti odlucniji i manje bjezati ....

the outfit
04-02-2011, 13:02
kad nema opskrbe streljivom i protuoklopnim sredstvima na preostaje ti ništa drugo, zar ne?
a to da su punili birtije po austriji i njemačkoj stoji, ali te iste birtije je punio i netko tko ih je tamo vidio.... dezertera u posavini nije bilo ni više ni manje nego u slavoniji, dalmaciji, hercegovini....
kobrinim sinovima nisu smetali zadrani po birtijama u italiji kada su braneći kašić spriječili ugrozu tog istog zadra....

caporegime
04-02-2011, 13:16
oko posavine uvijek padaju teške riječi a da ljudi bez previše želje i truda uopće ne žele stvari analizirati do kraja.
možemo se složiti dakle da posavina nije prodana riječ izdaja može imati razne konotacije.
može značiti da je netko svjesno žrtvovao taj teritorij a da ga je mogao zadržati bez nekog prevelikog truda ili uloženih sredstava.
može značiti i da je netko jednostavno, suočen sa svim problemima koje ima na tom dijelu ratišta odlučio otpisati to bojište svjestan da ni puno veća ulaganja u ljudstvu i materijalu ne mogu promijeniti ishod. u to vrijeme dakako.
nekome i takvo prafgmatično ponašanja može tumačiti kao izdaju, pa ako ništa drugo izdaju samoga sebe, svojih principa i svojih stavova.
osobno mislim da je ukupna situacija bila takva da je netko izračunao da je manja šteta prepustiti taj teren nego se izlagati svim opasnostima i posljedicama vođenja borbe na tom dijelu ratišta.

za pad bosanske posavine odgovornost snose svi.
i posavljaci savladani defetizmom i vječitim pričama o izdaji kao i žalosno uvriježeno ponašanje većeg broja hrvatskih boraca, viđeno ne samo u posavini, da želja za borbom pada nakon što ima padne rodma mjesta.
i tuđman koji je kalkulirao i previše vodio računa o drugim stvarima umjesto o borbi d okraja.
i stipetić i ostali zapovjednici koji očito nisu dorasli vođenju borbi protiv protivnika u situaciji kad je netko (javnost i narod) počeo očekivati i neke veće uspjehe a ne samo dulje vrijeme obrane prije nego padne neko mjesto 8kao što je bilo 91')
svi mi, pogotovo svi oni koji su naglas širili priče o tome kako HV nema što tražiti u posavini i kako je to neka tamo bosna, druga država i slične licemjerne priče.

Marta
04-02-2011, 13:34
kad nema opskrbe streljivom i protuoklopnim sredstvima na preostaje ti ništa drugo, zar ne?
a to da su punili birtije po austriji i njemačkoj stoji, ali te iste birtije je punio i netko tko ih je tamo vidio.... dezertera u posavini nije bilo ni više ni manje nego u slavoniji, dalmaciji, hercegovini....
kobrinim sinovima nisu smetali zadrani po birtijama u italiji kada su braneći kašić spriječili ugrozu tog istog zadra....


Ne mora nuzno znaciti da su ih tamo vidjali dezerteri... Cinjenica je da i danas dan vecina onih koji su tada pobjegli zive u Austriji, Svici i Njemackoj.

Nije poanta u tome da je njih manje ili vise pobjeglo, poanta je u tome da uporno trkeljaju da su prodani i uvijek se vrti prica o Hercegovcima koji su pili vino i jeli prsute a oni krvarili, da su ih Hercegovci izdali itd. Pa brate karate, to tako ne ide. Ne mozes uz masu dezertera kriviti druge za svoj neuspjeh.

the outfit
04-02-2011, 13:36
@ capo, bravo za post...

@ mara
to je tvoje mišljenje, ali činjenice su nešto sasvim drugo.....


ponavljam da je posavina po meni izdana u dytonu, pogotovo ključni grad u regiji Bosanski Brod, jer budimo realni on je uz Brčko najvažniji grad u posavini i olako smo ga se odrekli....

caporegime
04-02-2011, 13:45
teško je zelenim stolom dobiti ono što ne držiš fizički.
navodno su naši svašta nudili ali srbi nisu htjeli ni čut osim odžaka i ono malo okolice.
možda smo ipak trebali napraviti neki desant pa barem brod i derventsja hrvatska sela ako ništa drugo.
iako, gledajući sa taktičko operativne strane nije to bilo baš kao da uđeš u samoposluživanje i uzmeš što ti se svidi.
meni je žao posavine i mislim da ne bi pogriješili da smo ušli u malo veći politički i vojni rizik i pokušali osloboditi koliko se osloboditi može.

Marta
04-02-2011, 14:05
@ capo, bravo za post...

@ mara
to je tvoje mišljenje, ali činjenice su nešto sasvim drugo.....


ponavljam da je posavina po meni izdana u dytonu, pogotovo ključni grad u regiji Bosanski Brod, jer budimo realni on je uz Brčko najvažniji grad u posavini i olako smo ga se odrekli....


Na zalost to nije samo mojemisljenje, nego je zaista bilo tako a i danas se posljedice vide u razmisljanju i stavovima tih ljudi.

Po tom principu izdaje u Daytonu smo svi izdani, ne samo Posavci i Posavina.

the outfit
04-02-2011, 14:08
gle glupo mi se sada raspravljati s tobom i uvjeravati te u nešto....
ali ja ipak radije vjerujem ljudima koji su direktno sudjelovali u svemu, nego nekoj "mari sa foruma"...
bez uvrede

caporegime
04-02-2011, 14:14
činjenica je da ima puno posavljaka, i to najviše onih od dervente koja nekritički inzistira na prodaji, izdaji ili takvim nekim izrazima.
činjenica je da su ti ljudi teško nastradali
činjenica je da znam mnoge ljude iz posavine koji su rat proveli u HV-u ili specijalnoj policiji.
činjenica je i da je na te ljude krenula velika sila, možda najveća skoncentrirana u ratu u bih.
činjenica je i da je kod njih počesto vladalo raspoloženje u kojemu bi nakon što bi neko selo palo, mjesštani bi dalje gubili volju za obranom.
stanje je bilo kaotično i general praljak ga jako dobro opisuje u svojim dokumentima.
najžalosnije je da je tragedija posavine politički jako dobro iskorištena za jeftine političke ciljeve i kao sredstvo u političkom razračunavanju pogotovo što vidljivo kod stipe mesića koji je okolo naokolo mljeo kako je posavina izdana iako o samim događajima ima pojma ko ja o uzgoju banana na kanarskim otocima.
mnogi od tih ljudi koji su punili posavljacima uši pričom o izdaji iz sitno politikantskih razloga, su ljudi koje je osobno, bolila neka stvar i za posavinu i za te ljude u vrijeme dok se ginulo.

Inkvizitor
04-02-2011, 14:21
Da je Posavinu izdana u Daytonu to bi držalo vode da je Tuđman tamo samostalno odlučivao.

Postoji li mogućnost da je netko Tuđmanu nudio Posavinu a on nije htio uzet. Naravno da ne postoji.

priče o prodaji su samo plod ogorčenja ljudi. A ogorčeni ljudi nisu realni. Derventa je dala najviše poginulih od svih hrvatskih općina u BiH. Dakle nema priče o nekom posebnom dezerterstvu. A dezertera je bilo svugdje

Inkvizitor
04-02-2011, 14:22
gle glupo mi se sada raspravljati s tobom i uvjeravati te u nešto....
ali ja ipak radije vjerujem ljudima koji su direktno sudjelovali u svemu, nego nekoj "mari sa foruma"...
bez uvrede


dao sam link na temu s foruma hr gdje upravo borci s prve linije pričaju da nema govora o prodaji.

Posle se pojavi mnoštvo naknadnih svjedoka i naknadnih ratnika ali njih pametan čovjek brzo prokuži.

the outfit
04-02-2011, 14:58
da a sad ti uvjeri maru da nema priče o nekom posebnom dezerterstvu....
ja nisam pobornik priče o prodaju, nego više o tome da je neko odlučio da se ne isplati braniti, sad da li zbog prevelikih žrtava ili zbog mogućnosti sloma cijele vojske ne bih znao....
nešto slično kako capo razmišlja...
uglavnom kao što sam već napisao pokojni otac mi je dosta vremena proveo sa 153. TG u posavini, hercegovini, dalmaciji i na osnovi nekih njegovih saznanja i stanja na terenu u posavini je bio pravi bosanski lonac i nije se znalo tko pije a tko plača, uglavnom brigade iz hrvatske (ustvari borbene ili taktičke grupa jer niti jedna cijela brigada nije bila prisutna) su odbijale odlazak ili su se izvlačili iz borbi i za to nitko nije odgovarao, ako si kao vojnik odbio otići u posavinu nisi nikom ništa odgovaraio, a posle si čak i napredovao, na položajima nije bilo osnovnih materijalnih sredstava za borbu i to je isto nečija krivica...
neki spominju da zašto onda nije palo orašje, a zaboravljaju da su sve brigade hvo-a prešle na teren orašja i otac mi je također bio tamo par puta...
tako da ja ovo pišem isključivo kao njegovo svjedočanstvo, a kao što sam gore već i napisao, otac mi je iako uvjeren da su u posavini bile neke "prljave igre" do kraja života cijenio i poštivao djelo prvog predsjednika...

caporegime
04-02-2011, 15:10
problemi s organizacijom i stegom nisu nestali sve do kraja rata pa je zasigurno i to utjecalo na pogoršavanje hrvatskog položaja na tom ionako teškom i zahtjevnom ratištu.
na posavskom ratištu hrvatske snage nisu imale ni jednu taktičku predost.
počev od toga da je opskrba cijelog ratišta išla preko jednog jedinog mosta, pa do šarolikosti sastava postrojbi, koje su uglavnom bile sbrda s dola skupljene od mještana, lošeg funkcioniranja zapovjednog lanca, i naravno brojčane i pogotovo oružane inferiornosti u odnosu na već iskusnu i predobro opskrbljenu jna koja je tih dana samo potezom pera pretvorena u vojsku RS i čije je vodstvo imalo već detaljan i pripremljen plan.
treba reći i da je gro hrvatskog teritorija zapravo bilo na trokutu derventa-odžak-doboj a daje područje oko broda bilo puno mješanije i kao takvo s manje sela s čisto hrvatskim stanovništvom koje bi bilo time i koordiniranije kao i zainteresiranije za borbu.
većina ljudi iz nabrojanog područja je padom tih mjesta napuštala svoje postrojbe, što je bila boljka ne samo u posavini.
sjetimo se samo srednje bosne.
koje god mjesto da padne, umjesto da se vojska pridruži prvom idućem većem mjestu, dakle da funkcionira kao vojni sustav, i tako pomogne obrani, zajedno s civilima se odlazi i skoro pola ljudi tada skida odore i tu prestaje njihov angažman

Marta
04-02-2011, 15:13
gle glupo mi se sada raspravljati s tobom i uvjeravati te u nešto....
ali ja ipak radije vjerujem ljudima koji su direktno sudjelovali u svemu, nego nekoj "mari sa foruma"...
bez uvrede

Ne mozes ti mene uvjeriti u nesto sto znam, cega sam bila svjedok. Naravno da i ja vise vjerujem ljudima koji su tamo bili, dok su ovi bjezali, nego nekom "outfitu s foruma" ... kuzis?

the outfit
04-02-2011, 15:18
a ti si znači bila u posavini '92.

the outfit
04-02-2011, 15:19
mara kaže dezerteri, inkvizitor kaže nisu dezerteri.....

Inkvizitor
04-02-2011, 15:20
Naravno da je bio kaos i nedostatak svega.

Ljudi zaboravljaju da smo tek stvarali vojsku. Stvarali, podrctati i reći tisuću puta. Stvarali vojsku. Iz ničega. bez naoružanja, bez organizacije, u najgore vrijeme. U ratu. Rat je i najbolje i najgore vrijeme za stvaranje vojske. najbolje jer se brzo uči u praksi a najgore, što nedostaci u disciplini i komandiranju izbijaju u najgore vrijeme.

ja pitam sve zagovornike prodaje. Jel postoji mogućnost da je nešto palo vojnički. Jel postoji uopće ta mogućnost da smo negdje bili slabiji.

Ili ćemo ko Srbi svaki poraz pretvoriti u izdaju jer Srbin ne može izgubit ako nije izdan.

To je samozavaravanje i laganje samog sebe, traženje alibija, iz čega ničega dobrog ne može proizići.

Inkvizitor
04-02-2011, 15:24
mara kaže dezerteri, inkvizitor kaže nisu dezerteri.....


dezertera je bilo svuda. I u Posavini i u Hercegovini i u Hrvatskoj.

postoje ljudi koji neće, ne mogu i nisu sposobni za rat. postoje ljudi koji se plaše i koje se ne plaše ali nisu spremni dati nešto a kamoli život za domovinu, za kuću, za čast.

Ali govoriti o Posavini kao dezerterskoj , to je besmislica. Posavci su uvijek bili dobri ratnici. Derventa je dala najviše poginulih boraca, najviše od svih općina Herceg Bosne, tu svaka priča o dezerterstvu postaje groteskna.

Marta
04-02-2011, 15:43
dezertera je bilo svuda. I u Posavini i u Hercegovini i u Hrvatskoj.

postoje ljudi koji neće, ne mogu i nisu sposobni za rat. postoje ljudi koji se plaše i koje se ne plaše ali nisu spremni dati nešto a kamoli život za domovinu, za kuću, za čast.

Ali govoriti o Posavini kao dezerterskoj , to je besmislica. Posavci su uvijek bili dobri ratnici. Derventa je dala najviše poginulih boraca, najviše od svih općina Herceg Bosne, tu svaka priča o dezerterstvu postaje groteskna.

Ja sam rekla da seru kako su prodani i izdani za Hercegovinu, a imali su ogroman broj dezertera, to je istina, tu nema mrdanja niti mozemo sta uljepsavati ...
Nasa brigada isla njih cupat iz govana dok su se oni kod nas setali gradom i visili u britijama ....

Ilirk@
04-02-2011, 19:05
posavci su redom hercegovci, pa je i u njih bilo dezertera kolik' i u nas.
međutim, što je dezerter?
jel dezerter i onaj tko je odabrao faks umjesto puške?
posao u zagrebu umjesto rova u slavoniji?
pa takvih je i u imotskom bilo stotine, pa nitko ne može za imotski reći da je dezerterski.

meni je samo smiješna priča oko prodaje posavine za nešto što nikad nije bio upitno kome pripada i oko čega se nikad ni pregovori ni bitke ni osvajanja nisu vodili.
eto koliko logike ima u toj svinjariji.
isto koliko i u onoj da smo naoružavali muslimane kako bi se s njima mogli igrati rata...

zaba1111
04-02-2011, 19:17
To je baš zanimljivo, stalno se čuje Tuđman prodo Posavinu, a zašto je prodo ne spominje se.
Nisam čuo nešto priče da je to bilo za Hercegovinu, zar to pričpaju POsavci? Ja ne znam nijednog pa ne znam.

Inkvizitor
04-02-2011, 20:09
prvo su hercegovci prodali Posavinu u dogovoru s Karadžićem a onda smo je glupim Srbima prodali i po drugi put u zamjenu za Krajinu. Treći put je još glupljim Srbima prodana za mirnu reintegraciju Istočne Slavonije, triput smo im istu stvar prodali a zrikavac je ekspert za te prodaje..ima trgovački gen

Ilirk@
04-02-2011, 23:08
To je baš zanimljivo, stalno se čuje Tuđman prodo Posavinu, a zašto je prodo ne spominje se.
Nisam čuo nešto priče da je to bilo za Hercegovinu, zar to pričpaju POsavci? Ja ne znam nijednog pa ne znam.

pa mara spomenu to, a i ja sam čula da je posavina dana srbima kako bi se hercegovina pripojila hrvatskoj, a ostatak ušao u federaciju...
nigdje veze s pameću..

MIR
05-02-2011, 00:30
prvo su hercegovci prodali Posavinu u dogovoru s Karadžićem a onda smo je glupim Srbima prodali i po drugi put u zamjenu za Krajinu. Treći put je još glupljim Srbima prodana za mirnu reintegraciju Istočne Slavonije, triput smo im istu stvar prodali a zrikavac je ekspert za te prodaje..ima trgovački gen
Baš tako! :clap
Pa Zriki otvoreno navija za Srbe i njihove ideje, a sa ovakvim BS-pričama, pokušava napraviti zbrku medju naivnim Hrvatima!
Samo ih je malo naivnih. "Uzalud vam trud svirači!
:nene

NorthStand
05-02-2011, 02:16
činjenica je da ima puno posavljaka, i to najviše onih od dervente koja nekritički inzistira na prodaji, izdaji ili takvim nekim izrazima.
činjenica je da su ti ljudi teško nastradali
činjenica je da znam mnoge ljude iz posavine koji su rat proveli u HV-u ili specijalnoj policiji.
činjenica je i da je na te ljude krenula velika sila, možda najveća skoncentrirana u ratu u bih.
činjenica je i da je kod njih počesto vladalo raspoloženje u kojemu bi nakon što bi neko selo palo, mjesštani bi dalje gubili volju za obranom.
stanje je bilo kaotično i general praljak ga jako dobro opisuje u svojim dokumentima.
najžalosnije je da je tragedija posavine politički jako dobro iskorištena za jeftine političke ciljeve i kao sredstvo u političkom razračunavanju pogotovo što vidljivo kod stipe mesića koji je okolo naokolo mljeo kako je posavina izdana iako o samim događajima ima pojma ko ja o uzgoju banana na kanarskim otocima.
mnogi od tih ljudi koji su punili posavljacima uši pričom o izdaji iz sitno politikantskih razloga, su ljudi koje je osobno, bolila neka stvar i za posavinu i za te ljude u vrijeme dok se ginulo.


Upravo tako, oni koji danas najviše pametuju o agresiji na BiH, i pogrešnoj politici Franje Tuđmana u svezi iste, ja osobno držim da takvi ne da ih ne zanima šta je s našim hrvatima dolje, nego je njima drago da se radi o glavi BiH hrvata, što od strane srba što od strane bošnjaka. Jednostavno njih položaj hrvata u BiH, ne zanima niti najmanje, a prave se svecima i glume neku zainteresiranost, a koliko su zainteresirani najbolje govori činjenica da suđenje u hagu vezano uz Praljka i ostale naše bojovnike prati koliko, 50 hrvata? ??? Bolna je činjenica, al je činjenica, da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelj, i to se najbolje pokazalo u ovih 15 godina od daytona, službeni zagreb nije napravio ama baš ništa za svoj narod u BiH. Dok Beograd, iako RS i srbi u njoj nemaju ni približno loš položaj, konstantno "radi mostove" u suradnji s Banja Lukom. I to se ne smatra mješanjem u untarnje stvari BiH, al kad se Zagreb zauzme za treći entitet, Zlatko Lagumdžija dobije srčani napad, i neopisivi dar govora.


Uglavnom, što se tiče dezertera, slažem se da ih je bilo, al nekako sam siguran da po onome što ja znam, da su posavljaci bili jebeni borci, zato iz poštovanja prema njima zajebite tu diskusiju o dezerterima!

MIR
05-02-2011, 17:37
Citat: "Bolna je činjenica, al je činjenica, da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelj, i to se najbolje pokazalo u ovih 15 godina od daytona, službeni zagreb nije napravio ama baš ništa za svoj narod u BiH. Dok Beograd, iako RS i srbi u njoj nemaju ni približno loš položaj, konstantno "radi mostove" u suradnji s Banja Lukom. ..." (kraj citata)
NorthStand, to je nažalost istina, ali ovo "službeni zagreb", mora se imati u vidu: Račan, Mesić, Vesna Pušić, Manolić, ... (a sada i Josipović ?) nisu ni bili za Hrvatsku državu, a Sanader je pokazao da mu je važnija bila guzica i 'judini skudi' od Hrvatskog naroda.
Znaći, nakon Prvog Predsjednika nismo uopće imali istinskog hrvatskog vodju!
Hoćemo li ga iznjedriti - ne znam, ali to ovisi i o nama svima!
Nada umire poslijednja!
:)

NorthStand
06-02-2011, 16:24
Citat: "Bolna je činjenica, al je činjenica, da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelj, i to se najbolje pokazalo u ovih 15 godina od daytona, službeni zagreb nije napravio ama baš ništa za svoj narod u BiH. Dok Beograd, iako RS i srbi u njoj nemaju ni približno loš položaj, konstantno "radi mostove" u suradnji s Banja Lukom. ..." (kraj citata)
NorthStand, to je nažalost istina, ali ovo "službeni zagreb", mora se imati u vidu: Račan, Mesić, Vesna Pušić, Manolić, ... (a sada i Josipović ?) nisu ni bili za Hrvatsku državu, a Sanader je pokazao da mu je važnija bila guzica i 'judini skudi' od Hrvatskog naroda.
Znaći, nakon Prvog Predsjednika nismo uopće imali istinskog hrvatskog vodju!
Hoćemo li ga iznjedriti - ne znam, ali to ovisi i o nama svima!
Nada umire poslijednja!
:)


Mislim da ćemo se još dugo načekat, na nekog "Francekovog kalibra". Al treba vjerovat u bolje sutra, makar se ono i ne pojavilo tako brzo kako mi očekujemo.

bandira
28-11-2011, 17:54
davor domazet lošo

http://img854.imageshack.us/img854/2892/vukovar021.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/854/vukovar021.jpg/)

bandira
28-11-2011, 18:32
Naletia na knjigu o bosanskoj Posavini i nije mi jasno kako autor Jerko Zovak može biti ovako neinteligentan.
Cijelu knjigu provlači tezu o izdaji ,dok ga same činjenice iz knjige dematiraju

Stanje u bosanskoj Posavini dok se sukobi nisu rasplamsali.
http://img708.imageshack.us/img708/8751/2024v.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/708/2024v.jpg/)

Po meni kjuč našeg neuspjeha u bosanskoj Posavini je bilo uzimanje Modriče u kojem su Hrvati 3. narod po brojnosti,a samim uzimanjem grada se Srbima presjeca koridor šta je uvjetovalo dovođenje enormnih srpskih snaga na to područje.
Da je bio nekakav dogovor,Modriča se ne bi dirala.To Jerko Zovak u gornjem tekstu nesvjesno piše.

http://img46.imageshack.us/img46/89/2025y.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/46/2025y.jpg/)

Karta područje u travnju 1992.
svaki laik gledajući kartu,pa mi nije jasno kako to ne vidi zapovjednik Stipetić,vidi kako je položaj HVO vrlo nepovoljan iako drži veliko područje.

Svaki normalni zapovjednik bi se povukao bliže Derventi sa južne strane,a ne držao toliki praktički nebranjivi klin prema srpskom području.
Svaki normalni zapovjednik bi se ukopao uz sjevernu obalu rijeke Bosne i spriječavao srpski prelaz preko rijeke.Da je Srbima bio prolazan koridor,ne vjerujem da bi sa nekim većim snagama pokušali forsirat rijeku.
Svaki normalan zapovjednik bi pokušao osvojit ovaj srpski mostobran na području Vučjaka.

I pošto su Srbi cijelo vrijeme držali Bosanski Šamac,mi smo cijelo vrijeme u klinu.
Derventa je u klinu pa se teško brani,Modriča je u klinu,padom Modriče Odžak je u klinu,a posli domino efekat i pad morala zbog gubitka teritorija su doprinjeli totalnom kolapsu.
Nezaboravimo da je bitka trajala od travnja do listopada.dugo vrijeme za dogovor.

NorthStand
28-11-2011, 20:12
Ma da smo imali dosta oružja, obranila bi se Posavina. Jednostavno debili jugoslavenski ne shvaćaju, u kakvoj teškoj poziciji se nalazila HR, a kamoli Hrvati u BiH. I da je za obranu cijelog tog teritorija, trebalo barem duplo više oružja nego što je HR u tom trenutku imala, i zato je došlo do pada Vukovara. I zato je došlo do pada Posavine, i ostalih krajeva koji se jednostavno u tom trenutku nisu mogli obranit i pali su u ruke neprijatelja tj. četnika. Al pričat da je Tuđman nešto kalkulirao, ili prodavao izdavao to mogu samo oni debili koji su dok se ratovalo, čekali rasplet situacije i već spremili kofere za bijeg. A kad do toga nije došlo, izašli su iz svojih jadnih rupa, i počeli moralizirat i prozivat sve branitelje pogotovo vrh vlasti koja je uspjela pobjedit sve te četničke monstrume, i njima sklone europske i svijetske velesile jer je krahom četničke JNA, došao i krah njihove politike na ovom području. Al to su oni, koji su u četničkoj JNA vidjeli oslobodioce a ne agresore, pa ne treba čudit što ovih dana takvi na veliko komentiraju Tuđmana, Vukovar i sve ostalo što je vezano uz obranu hrvatske zemlje, kako u HR tako i u BiH.

bandira
29-11-2011, 10:11
kad usporedimo naše žrtve iz Oluje i srpske u Posavini,vidimo koje su se krvave borbe vodile.
Dakle,nakon šta smo u travnju 1992 zauzimanjem Modrče presjekli Srbima koridor,Srbi dovode ogromne snage i ponovno u lipnju 1992 vraćaju kontrolu nad koridorom.

http://img812.imageshack.us/img812/9147/2018a.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/812/2018a.jpg/)

padom Modriče,Odžak dolazi u poluokruženje.Pad Modriče psihički djeluje na branitelje Odžaka.

http://img542.imageshack.us/img542/878/2020h.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/542/2020h.jpg/)

da je točna teza o izdaji Posavine,nikako zadnjeg mjeseca borbi,u listopadu 1992 ne bi više poginulih i ranjenih bili pripadnika HV od HVO.

http://img710.imageshack.us/img710/2624/2022q.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/710/2022q.jpg/)

dogovorena bitka ne traje 6 mjeseci.Od travnja do listopada 1992. Svi podaci su iz knjige jerka zovaka

caporegime
29-11-2011, 10:26
Svaki normalni zapovjednik bi se povukao bliže Derventi sa južne strane,a ne držao toliki praktički nebranjivi klin prema srpskom području.
Svaki normalni zapovjednik bi se ukopao uz sjevernu obalu rijeke Bosne i spriječavao srpski prelaz preko rijeke.Da je Srbima bio prolazan koridor,ne vjerujem da bi sa nekim većim snagama pokušali forsirat rijeku.
Svaki normalan zapovjednik bi pokušao osvojit ovaj srpski mostobran na području Vučjaka.

I pošto su Srbi cijelo vrijeme držali Bosanski Šamac,mi smo cijelo vrijeme u klinu.
Derventa je u klinu pa se teško brani,Modriča je u klinu,padom Modriče Odžak je u klinu,a posli domino efekat i pad morala zbog gubitka teritorija su doprinjeli totalnom kolapsu.
Nezaboravimo da je bitka trajala od travnja do listopada.dugo vrijeme za dogovor.

štoviše, kad nekome od teoretičara izdaje i prodaje stvari postaviš ovako, odmah počne mahati glavom i mantarti o izdaji, isto kao kad ljevičarima počeneš davati argumentaciju da stari most u mostaru nije srušen od strane hvo-a.

upravo se ovdje nalazi kvaka.
da se nije išlo ho-ruk na modriču, budući da politička situacija tamo nije bila bistra, te da muslimanske snage iz tuzlanskog sektora i gradačca nisu učinile ništa na osiguravanju i zaposjedanju pravca gradačac-modriča.
ostaje međutim dvojba što napraviti u situaciji kad srbi mogu osigurati koridor desnom obalom bosne prema modriči.
ta cesta se nalazi uz samu obalu, paralelno s cestom doboj-odžak-modrića.
srbi bi, radi komocije i sigurnosti morali držati cestu doboj-jakeš-modriča i sigurno bi poduzimali napadne akcije radi preuzimanja kontrole te prometnice.
u tim danima, možda je bilo najvažnije, steći vrijeme za organizaciju, održati što više teritorija a istodobno vezati što više srpskih snaga koje ne bi mogle biti korištene na drugim dijelovima.

po mome, upravo bi se sva tri zahtjeva ispunila da su naši odustali od djelovanja prema modriči. od odžaka do ušća rijeke bosne zadržali liniju na bosni, a kao ključni položaj utvrdili pravac pećnik-jakeš.
istodobno bi se povukli s poteza jakeš-doboj, dublje na vučjak, eliminirajući srpsku izbočinu na vučjaku.
u konačnici to bi bila linija odmaknuta s ceste doboj-jakeš-modriča, dublje u pozadinu na povišenom terenu, uz napuštanje kotoirskog te sela na opisanoj prometnici.
imali bi povoljnije obrambene položaje, srbi bi imali koridor i ne bi imali potrebe ići u ofanzivu (dakle, dobili bi vrijeme za ustrojstvo) ali bi zbog osjetljivosti položaja morali bi uvijek držati znatne snage koje ne bi mogli koristiti na drugim ratištima.
u konačnici držali bi dobar dio posavine, a srbi ne bi mogli eksploatirati sitaciju na drugim ratištima budući bi zbog osjetljivosti same komunikacije morali držati znatne snage na osiguranju.
da smo tada dobili, još mjesec-dva kolikotolikog mirnijeg razdoblja za ustrojavanje i utvrđivanje bitka za posavinu bi možda imala drukčiji završetak.

međutim, ovo sve pod uvjetom da smo imali sposobno zapovjedništvo i plan organizacije.
poraz u posavini je isključivo krivnja lošeg zapovjedništva, neorganiziranih i slabih snaga i nedostatka ikakve vizije.
nikakav obostrani dogovor ili prodaja.
ovaj zovak pokušava politički poentirati isebe uzdignutri.
jadno je kad se to radi na špekulacijama i politizirnaju koje nema veze sa stvarnim stanjem.

bandira
29-11-2011, 10:27
Još mi je gluplja teza o 150 000 posavljaka koji su izgubili zavičaj.

Ajmo po redu izgubili smo 14 ooo Hrvata iz Bosanskog Broda
22000 Hrvata iz Dervente
14 700 iz Bosanskog Šamca,al smo dobili 7000 u novostvorenoj općini Domaljevac
izgubili smo u Modriči 7 000 Hrvata.
Ostalo je u distrihtu Brčko 22 000 kojima je jednako kao i Srbima i Bošnjacima
ostalo je u Orašju 21 000 i Odžaku 16 000.

Dakle zavičaj je izgubilo 22000 iz Dervente,7 000 iz Šamca,7 000 iz Modriče ,14 000 iz Broda.
Dakle 70 000 Hrvata posavljaka.Broj je velik i svakome tko je izgubio zavičaj nije lako ,ali ne odgovara istini o 150 000.U stvari,toliko Hrvata nije ni živjelo u posavini

caporegime
29-11-2011, 10:31
jedan od problema je bio i taj da bi lokalne postrojebe, nakon što bi pala njihova mjesta, gubile volju za borbom i odlazile u progonstvo u većini.
one ne bi odlazile i nastavljale borbu na slobodnom području u punom sastavu.
kad je sve ostalo na bosanskom brodu, većina ljudi iz odžaka, dervente, modriče je već napustila taj kraj.
zato ono što je ostalo i nije moglo uspješno braniti brodski mostobran.
istodobno među vojnicima hv-a je postojala frustriranost tom činjenicom.
dijelovi postrojbi hvo-a, koji su nakon pada prebačeni na oraški mostobran često nisu iznosili više od jedne bojne iako su se nazivali brigadom.


Ostalo je u distrihtu Brčko 22 000 kojima je jednako kao i Srbima i Bošnjacima

nažalost nije. puno ih je bilo protjerano i većina se nije vratila, a oni koji nisu bili okupirani odlaze za boljim životom.

bandira
29-11-2011, 10:33
štoviše, kad nekome od teoretičara izdaje i prodaje stvari postaviš ovako, odmah počne mahati glavom i mantarti o izdaji, isto kao kad ljevičarima počeneš davati argumentaciju da stari most u mostaru nije srušen od strane hvo-a.

upravo se ovdje nalazi kvaka.
da se nije išlo ho-ruk na modriču, budući da politička situacija tamo nije bila bistra, te da muslimanske snage iz tuzlanskog sektora i gradačca nisu učinile ništa na osiguravanju i zaposjedanju pravca gradačac-modriča.
ostaje međutim dvojba što napraviti u situaciji kad srbi mogu osigurati koridor desnom obalom bosne prema modriči.
ta cesta se nalazi uz samu obalu, paralelno s cestom doboj-odžak-modrića.
srbi bi, radi komocije i sigurnosti morali držati cestu doboj-jakeš-modriča i sigurno bi poduzimali napadne akcije radi preuzimanja kontrole te prometnice.
u tim danima, možda je bilo najvažnije, steći vrijeme za organizaciju, održati što više teritorija a istodobno vezati što više srpskih snaga koje ne bi mogle biti korištene na drugim dijelovima.

po mome, upravo bi se sva tri zahtjeva ispunila da su naši odustali od djelovanja prema modriči. od odžaka do ušća rijeke bosne zadržali liniju na bosni, a kao ključni položaj utvrdili pravac pećnik-jakeš.
istodobno bi se povukli s poteza jakeš-doboj, dublje na vučjak, eliminirajući srpsku izbočinu na vučjaku.
u konačnici to bi bila linija odmaknuta s ceste doboj-jakeš-modriča, dublje u pozadinu na povišenom terenu, uz napuštanje kotoirskog te sela na opisanoj prometnici.
imali bi povoljnije obrambene položaje, srbi bi imali koridor i ne bi imali potrebe ići u ofanzivu (dakle, dobili bi vrijeme za ustrojstvo) ali bi zbog osjetljivosti položaja morali bi uvijek držati znatne snage koje ne bi mogli koristiti na drugim ratištima.
u konačnici držali bi dobar dio posavine, a srbi ne bi mogli eksploatirati sitaciju na drugim ratištima budući bi zbog osjetljivosti same komunikacije morali držati znatne snage na osiguranju.
da smo tada dobili, još mjesec-dva kolikotolikog mirnijeg razdoblja za ustrojavanje i utvrđivanje bitka za posavinu bi možda imala drukčiji završetak.

međutim, ovo sve pod uvjetom da smo imali sposobno zapovjedništvo i plan organizacije.
poraz u posavini je isključivo krivnja lošeg zapovjedništva, neorganiziranih i slabih snaga i nedostatka ikakve vizije.
nikakav obostrani dogovor ili prodaja.
ovaj zovak pokušava politički poentirati isebe uzdignutri.
jadno je kad se to radi na špekulacijama i politizirnaju koje nema veze sa stvarnim stanjem.

Kad vidim koliko smo se mi južno od Dervente uklinili ne treba mi nitko objašnjavat daljnji tok bitke.
Pa na ovom klinu smo mi totalno iskrvarili i istrošili se.Odatle Derventa ima najviše žrtava od svih hrvatskih gradova. Svaki normalni zapovjednik ne bi tako razvukao snage.

I nakon lipnja 1992 mi smo branili grad po grad (Modriču,Derventu,Odžak) koji se nalazi u poluokruženju obično bez pomoći ovih postrojbi domobrana koji su već izgubili svoj grad,a širili su paniku.Dok je zapovjedno mjesto u Đakovu.
Van pameti.

caporegime
29-11-2011, 10:39
ali vrlo brzo smo izgubili sela jugostočno od dervente.
naime tu su se nalazila hrvatska sela.
najveće bitke su se zbivale nakon pada dervente na sektoru bijelo brdo-kostreš-begluci, koje se nalazi sjeverno od grada.
mislim da smo mogli zadržati i klin prema foči samo da nismo išli u zauzimanje prometnice doboj-odžak.
da smo se povukli na distancu od 5 km od ceste, ne bi trebalo biti problema budući da se nešto slično dogodilo na brčanskom području.
tada su naši, odigrali političkovojnu diverziju koja međutim nije uspjela zbog neaktivnosti sa strane županje.
zanimljivo da se prekidom koridora kod gorica hvale muslimani iako su to odradile lokalne hrvatske postrojbe iz smjera ulica i vukšića.

NorthStand
29-11-2011, 17:22
capo@ ti si neki stručnjak za posavinu vidim, sve ulice i gradove znaš. haha Ma jasno je da je bilo taktički nezrelih poteza, i zato smo posavinu popušili. A o izdaji posavine najviše laprdaju oni, kojima puca kurac ne samo za posavinu, već za sve krajeva u kojima žive hrvati unutar BiH. Ti koji pričaju o izdaji, prvi bi otvorili šampanjac, kad bi se i ove ostale hrvate protjeralo iz BiH. Oni koji ništa ne poduzimaju da se spriječi diskriminacija hrvata u BiH, najglasniji su kada treba kakat po istima i fantazirat o ratnim zbivanjima, i hrvatskoj "agresiji" na BiH.

http://www.youtube.com/watch?v=b0MNwRjiK2c

master
21-01-2012, 14:07
Pozdrav svima, na nekim drugim mjestima pisem pod drugim imenom vezano za temu BP, pojedinci ce prepoznati o kome je rijec. Kad budem u prilici, mozemo nastaviti diskusiju vezano za ovu temu. Inace, od Odzaka sam i bio sam u Posavini do kraja. Volio bih da se u raspravu ukljuce i pojedinci sa druge strane - jedini uvjet je da se korektno diskutira.

Inkvizitor
21-01-2012, 14:10
dobrodošao i napiši iz prve ruke, to je jako bitno..

master
21-01-2012, 14:19
Obećao sam Vam... Pisati ću kako mi naleti inspiracija da pišem, pisati ću u dijelovima, spomeniću mnogo dobrih ljudi, od kojih mnogi više nisu među nama, moram spomenuti i svoju suprugu, i ona je podnijela veliki dio tereta...
Pitate se šta Vam ovaj čovjek piše? Je li istina to što piše? Istina je, vjerujte mi, neću Vas lagati, svejedno mi je ... ne interesira me exponiranje u javnosti... imenom i prezimenom, pišem istinu... svoje poraze i pobjede, onako, kako je bilo... bez uljepšavanja...

Početi ću, desetak godina prije rata...

Rođen sam i živio u Bosanskoj Posavini, u većinski hrvatskom mjestu, radio sam u jednoj firmi u ZG, radio sam kao vozač i rukovatelj explozivnim materijama, (vitezit, geovit, c20, c40) ... za potrebe posla.
Usavršio sam taj posao, znao sam materijal u «dušu», poznajem ga i danas ... za ne daj Bože... čak i više...

Da krenem od devedesete... nisam se smatrao velikim Hrvatom... Volio sam «svoje» više nego druge, ali nisam mrzio nikoga, čak niti kasnijeg neprijatelja...

1991. bili smo na terenu (firma) u Bjelovaru ... Bili smo smješteni u onom motelu nedaleko od šume «Bedenik», skladište exploziva i upaljača imali smo otprilike kilometar ispred onog JNA skladišta koje je onaj major digao u zrak... osobno sam par puta vidio i tog majora u prolazu... mene se dojmilo, što njegova pratnja nosi doboše na automatskim puškama... Uh da sam to imao... koliko bih bio moćan...hehe...

U ranijim pričama, uvijek sam naglašavao, da nisam imao pojma o nacionalnosti... Međutim, silu nikad nisam podnosio...

Sjećam se dobro, poligon iza vojarne u Bjelovaru... bio je to Svibanj 1991... radili smo seizmička istraživanja za naftaplin... stvarali smo umjetne potrese explozivom te iste snimali određenom specijalnom opremom...

Iznad nas su letjeli avioni JNA na malim visinama... To me je strašno iritiralo. Barem u ono vrijeme kad smo radili svoj posao, a službeno rata nije bilo... smatrao sam da je to bila demonstracija sile...

Silu nikad nisam volio, jer će proizvesti otpor, ... ma kako bio slab u tom trenutnu...

Automatski mi je sve to izazvalo revolt, te sam se odmah u Bjelovaru prijavio u postrojbe MUP-a (ZNG još nije postojao)...

Stavio sam se na raspolaganje (zajedno sa službenim vozilom UAZ) na raspolaganje postrojbma MUP-a RH... Prvu intervenciju sam imao nakon par dana, dobio sam naređenje da miniram nekakav most prema Trgovišću... jer se očekivalo da će vojska krenuti u tom smjeru... Učinio sam to, i čekao znak da aktiviram exploziv. Nije bilo potrebe da se to odradi, jer vojska nije izašla iz vojarne... Exploziv sam spremio u službeno vozilo firme (cca 400 kg geovita).

Kasnije sam morao donesti potvrdu o nekažnjavanju, gle gluposti, i to iz Doboja, a nisam smio navesti za što mi treba...

Sjećam se, da je u Bjelovaru tada bio «šef» Mladen Ivanić, mislim da je imao čin majora JNA. Meni nadređeni je bio nekakav Franjić (ne sjećam se imena)...

Dobio sam poziv da se javim na zadatak u šumu «Kukavica» (mislim da nisam pogriješio)...

Javio sam se na vrijeme, sa Ruskim UAZ-om, punim exploziva i upaljača. Od osobnog naoružanja imao sam pištolj Basque 9mm K i nož... Naoružanje je bilo privatno, osobno, nisam imao dozvolu na njega...

U šumi, sjećam se nekakvih drvenih baraka, su nas prozvali.... te nakon nekoliko sati, vratili nas od kuda smo i došli, ... bez djelovanja...

U Međuvremenu, kupio sam si i maskirnu uniformu... na pijaci u Bjelovaru, ne sjećam se cijene, ali bilo je prilično... Bila je slična JNA (boje), jedino drugi kroj, jakna slična spitfire a hlače slične US Army, jedino boje drugačije...

Radio sam i dalje svoj posao, čekao poziv za akciju ... ali ništa...

Čujem, u SB (brat mi javlja, već je pristupio) se osniva 108. brigada... Bez razmišljanja, pitam da se prebacim u SB (bliže mi obitelji) i dobivam odobrenje...

Dolazim u SB, donosim iskaznicu 105. BJ brigade (imam ju još uvijek negdje u papirima), te se stavljam na raspolaganje 108. brigadi... bilo gdje... počeo sam kao vojnik...

Ubačen sam u postrojbu (bilo nas je dvadesetak) dječaka, ja sam bio jedan od najstarijih – imao sam 25 godina... Nakon par dana, treći brat (Vihor) mi javlja da je dobio poziv, da se javi na «vojnu vježbu». Shvatio je da će na braću... Ubacio sam ga kod sebe u postrojbu (drugi brat je bio u drugoj postrojbi), nije mi bilo drago što je kod mene, više sam se plašio za njih, nego za sebe...

Prebačeni smo na NG ratište, dobro smo se pokazali... vjerujte mi... U međuvremenu, postrojba je narasla na otprilike 120 ljudi... Dječaci su sami izabrali tko će ih voditi... prema ponašanju i zaslugama. Počeo sam kao vojnik, nisam tražio nikakve privilegije, učio sam dječake kako rukovati oružjem, explozivima, kako praviti mine iznenađenja od priručnih sredstava, dječaci su prepoznali određeno znanje te me izabrali da vodim desetinu... Više sam proveo na «straži» nego bilo tko od mojih prijatelja... Znali su uvijek da sam tu negdje...

Imao sam i prijatelje iz prvih dvadeset, na početku... Izabrani su od suboraca da ih vode dalje... prijatelji su prepoznali određeno znanje i kvalitetu... Vjerovali su mi (iako nisam bio domicilni, sa domaćeg područja), a i ja sam prepoznao komu mogu vjerovati i tko me neće napustiti u najgorim trenucima. Držali smo se zajedno, uvijek sam bio takav... ako mi se osoba ne «svidi» neću je mrziti, ali neću se niti vezati posebno...

Znao sam da će se poslije prvih odrađenih terena iskristalizirati tko je tko... Tako je i bilo... Od prvih dvadeset, otpalo je četiri – pet, svi drugi su izdržali do kraja i bilo mi je čast biti uz njih.

Djelovali smo jako dobro na NG ratištu, svi su nas željeli za «susjeda», mislim da to dovoljno govori... ne želim ulaziti u detalje, ali bili smo dobri... svejedno mi je hoćete li vjerovati...

Početkom 1992. godine potpisano je «sarajevsko primirje», ostali smo još neko vrijeme na NG ratištu...

U međuvremenu, u BP počinju prve gužve i konflikti... Sava nas dijeli, neprijatelj minobacačima tuče i SB... Mi smo još na terenu NG ratišta... Na tranzistoru čujem vijesti da mi je u rodnom mjestu izvršen teroristički čin na prostorije HKD Napredak u kojem mi je ranjeno više dobrih prijatelja i poznanika, a jedan od teško ranjenih je prijatelj Tihomir Dujaković. Tiho je podlegao nakon nekoliko dana, iza njega je ostala supruga i kćerkica...

Vidio sam u proteklim mjesecima sve zlo rata, znao sam da će doći i u BiH, ...

Zaboravio sam napomenuti, prvo ranjavanje sam doživio, mislim da je to bilo krajem studenog 1991.godine, u selu Mašići, na NG ratištu... naime, tenkovska granata je lupila u kuću pored koje sam stajao, te su mi komadi cigala i otpada otkinuli pola desnog uha i dobro mi razbili desnu stranu glave. Prijatelji su me odvezli u NG bolnicu gdje su mi zašili uho (ožiljke imam i danas), te sam se vratio zajedno s njima u postrojbu, jer to nisam smatrao ozbiljnom ozljedom... hehe jesam bio partizan...

Napomeniću ovdje, prvi put, nikada nisam ostvario nikakve privilegije na osnovu tog ranjavanja 1991.godine, a mogao sam... Nisam to smatrao bitnim... U NG bolnici MORA postojati taj trag (pored meni poznatih svjedoka koji su me dovezli u kamionu od INA-plina SB), jer sam hitno primljen. Ja se čak i ne sjećam točnog datuma... Samo ću ovdje napomenuti «dušebrižnicima», da sam na osnovu tog ranjavanja mogao ostvariti najmanje 10% veće «privilegije» ... ali nikad ih nisam niti tražio.

Da, prisjetiću se i geometra Zagorca... Radili smo u istoj firmi. Poslije njegovog odlaska iz firme – nismo se nikada više sreli (da dušebrišnici ne vade stvari iz kontexta)...

1991.godine, u zapadnoj Slavoniji, imali smo jednog poginulog (Alar), te nekoliko lakše ranjenih i jednog teže ranjenog pripadnika (Utvić), za svakog ranjenog i poginulog znam gdje je i kako nastradao. Ovo spominjem iz razloga što se kasnije pojavilo mnogo raznih ratnih rana i puteva, kod pojedinaca... Svaki od nas koji smo negdje bili, sigurno zna kako mu je suborac nastradao.

Polovinom ožujka 1992.godine, povlače nas sa NG ratišta u SB. Dobijamo odobrenje/naredbu da se aktivno uključimo u «ZONU B», tako se to tada zvalo, jer se u BB već vode borbe u gradu. Naredba je bila da se ne smije imati oznaka ZNG-a niti dokumenti koji bi upućivali na to. Takođe, u zonu su mogli ići samo dragovoljci (većinom ljudi porijeklom iz BiH, iako je bilo i ljudi koji nikakvu povezanost nisu imali sa BiH).

Borbe su već vođene na par stotina metara do mosta, te istim nismo mogli prelaziti jer je bio pod vatrom. Prelazili smo čamcima, natovareni oružjem i opremom za ulične borbe. Odmah po prelasku povezivali smo se sa pripadnicima domaćih postrojbi (mislim da se to tada zvalo TO i PL BiH, jer HVO nije niti postojao), te aktivno učestvovali u borbama. Moja postrojba je dobila zonu odgovornosti lijevu stranu od semafora prema Liješću. Zapovjedništvo nam je bilo u onim porušenim kućama pored mosta (gledajući iz pravca HR, dio grada mislim da se zove Tulek).

Ohrabreni našim prelaskom i uključivanjem u borbe, pripadnici domaćih postrojbi dobijaju na moralu, te ih se sve više uključuje u borbene aktivnosti. Bilo je pojedinaca koje bih rado vidio i u svojoj postrojbi, odskakali su od nekih drugih, navesti ću primjer jednog, sjećate se snimaka sa obodnog kanala, onaj dječak (Mijo) sa maramom na glavi i RRB OSA... nažalost, poginuo je nekoliko mjeseci kasnije...

Dakle, našim prelaskom i protuudarom, odbacujemo neprijatelja nekoliko stotina metara niže, prema Brodskom Polju, te ih udaljavamo od mosta koji je do tada bio nesiguran za prelazak, te ga koristimo za uvođenje novih snaga...

Uvodimo i oklop u borbene aktivnosti, svakim novim uvođenjem nekakvog oruđa naše snage su rasle, jer nam se priključuje sve više domaćih ljudi, valjda su shvatili da više nema šale, da ovo što se dešava nije igra...

Već je nastupio i travanj 1992.godine. Svakodnevno vodimo ulične borbe, kuća po kuća, ulica po ulica, imali smo i nekoliko lakše ranjenih, na sreću mrtvih nismo imali na tom dijelu, iako mi niti danas nije jasno kako, jer su nas tukli svim što su imali, avionima su porušili sve oko nas a nama ništa...

U slobodnim danima, odlazim kući u Odžak, vidim da je i tamo stanje napeto... samo što nije puklo. U slobodno vrijeme, uključujem se sa braćom u obuku mještana... Oružja smo imali nešto malo, streljačkog, koje smo kupovali na crnom tržištu. Morali smo, nije bilo drugog načina, a sve je mirisalo na rat...

Puklo je i na tom području, neprijatelj je istresao VBR u 13.00 sati na naselje «Hanke». Sjećam se da sam u tom trenutku bio ispred policijske stanice u Odžaku, tu se okupilo više stotina osoba, tražili su oružje od rezervnog sastava MUP-a... Poginulo je i ranjeno više osoba a među njima je poginuo i Vinko U., poznavali smo se prilično dobro.

Kao što sam rekao, čuo sam opaljenje VBR-a (kao i svi ostali okupljeni), znao sam šta to znači, samo nisam znao gdje će poklopiti. Povikao sam ljudima da se raziđu jer će udar biti za manje od minuta, očekivao sam da će po nekakvoj logici biti upravo na mjestu gdje smo se nalazili u tom trenutku (policijska stanica, zgrada općine, katastar, džamija, pošta... sve je u krugu od pedesetak metara).

Ljudi su počeli panično bježati, rasipati se... Nakon manje od minuta slijedi udar na «Hanke» 32 rakete su udarile u gusto naseljeno mjesto a da prije toga niti metak nije bio opaljen sa naše strane na neprijatelja... Toliko o tvrdnjama da je neprijatelj bio izazvan...

Odmah poslije udara, sa još nekoliko prijatelja sam otišao i pomagao u izvlačenju mrtvih i ranjenih iz ruševina. Narod je bio uplašen, plakali su, bili bijesni... tek sad su pojedinci koje sam poznavao shvatili da se dešava ono što sam im najavio par mjeseci ranije da će se dogoditi. Nismo mogli ostati po strani a da «susjedu kuća gori»...

Krizni štab, donosi odluku da se krene u blokadu prometnica i određenih sela sa srpskom većinom, jer oni će se preko rijeke Bosne pokušati spojiti sa snagama neprijatelja da drugoj strani rijeke. Planovi su već dosta ranije bili izrađeni, te se krenulo u realizaciju.

Odlazim u svoju matičnu postrojbu, iznosim stanje na terenu te se zajedno s braćom vraćam u svoje rodno selo. Stavljamo se na raspolaganje mještanima, sa oružjem i opremom koju smo imali. Vjerovali su nam, sve ovo vrijeme su znali gdje smo bili...

Krenuli smo sa naše strane u napad, bilo nas je maksimalno 30-40. Od «teškog» oruđa imali smo minobacač 60mm i 24 mine (dva sanduka po 12 mina), nismo imali čak niti nišanske sprave za njega ali su me na NG ratištu dvojica velikih ratnika (Blekić i Kršić (Crni), njih dva su bili nerazdvojni, zajedno su kasnije i poginuli u zoni «B»), naučili kako rukovati sa takvim, a to sam znanje prenio na dječake iz sela...

Naveče mi javljaju upravo s tog položaja, bili su kojih dvjetotinjak metara iza nas, da im je mina ostala u cijevi. Znam, dječaci nemaju pojma o takvim stvarima, javljam im da tako ostane do ujutro, ja ću je izvaditi van. Nisam morao, ali smatrao sam da imam puno više iskustva od njih u takvim stvarima. Nisam želio da neko od njih nastrada pri čupanju mine bez osigurača.

Cijelu noć sam obilazio ljude, nisam odspavao niti minuta, znam kako su se osjećali, pokušavao sam im unijeti dozu sigurnosti. Vihor je bio na desnom krilu, drugi brat u centru, ja na lijevom krilu. Pratio sam komunikaciju, imali su problem sa jednim mitraljeskim gnijezdom, pokušavali su ga skinuti sa RB M-57 ali nišandžija nije uspio niti približno pogoditi cilj.

Vidio sam s koje strane djeluju po njima, razvukao sam jedinu zolju RRB-M84 koju sam imao, podigao se i skinuo cilj... Bilo je prilično daleko, iskreno, nisam očekivao pogodak....
Dječaci su skočili od radosti, vidio sam im u očima strahopoštovanje... Mitraljez je ušutkan...

Sutradan, moram na brifing, da pokušamo utvrditi situaciju na terenu, da planiramo daljnje djelovanje. Prije toga, odlučio sam otići i izvaditi minu iz cijevi našeg «teškog» oruđa...

Nisam morao, a opet sam se trpao tamo gdje mi nije bilo mjesto, došao sam do njih, minobacač ukopan do pola zbog neiskustva posade, izvadio sam minu iz cijevi, premjestili minobacač na tvrdu podlogu i tu su nas pronašli... Pala je među nas. Božo je poginuo.

Detalje sam opisao u priči «moje ranjavanje», svaka riječ je istinita i prenio sam prema svojemu sjećanju.

U ovom dijelu, uključiti ću u priču i svoju suprugu... Bila je u petom mjesecu trudnoće...
Nikada mi niti riječ nije prigovorila što sam u ZNG (a gle čuda, muslimanske je vjeroispovijesti), smatrala je da sam izabrao svoju stranu... Znam samo, da je veći vjernik i katolik od mene. Iskreno, u crkvu idem samo kad moram (rođenja, krštenja, vjenčanja, sakramenti, sahrane)... ona ide puno češće...

Po mojemu ranjavanju i otpremanju u bolnicu (visio sam, valjda me je moja mladost i snaga, uz nečiju providnost, spasile), dvojica prijatelja (Marinko – poginuo je nakon petnaestak dana, i Ivan, teško je ranjen u kolovozu 1992) su došli po moju suprugu i kćerkicu, da ih izvuku iz zone djelovanja. Nisu htjeli reći šta je s mene...

Kada je saznala ... doživjela je šok. Beba je otišla. Bio je sin...Nakon 8 godima dobio sam i drugu kćerkicu, dvije godine kasnije i treću ... One su moji sinovi...

Danas, moja supruga se već petu godinu bori sa karcinomom, nadam se da ću joj uspjeti vratiti sve što mi je dala...

Iz kome se budim nakon četiri dana, pored mene je Lipa... Probudio sam se navodno tek kad me on dozivao...

Sutradan sam prebačen u ZG na Dubravu, tamo sam ostao osamnaest dana, skrpan sam koliko je bilo moguće, te malo prizdravivši potpisujem izlazak na osobnu odgovornost i vraćam se nazad, kući u BiH... Na štakama sam išao sa dečkima...

Za tih 22 dana koliko sam bio odsutan od njih, na njima sam primijetio velike promjene, preko noći su od djece postali pouzdani ratnici. Postali su ozbiljniji i čvršći. Vihor ih je preuzeo i vodio dok me nije bilo, gledao sam i njega i njih, pitajući se jesu li to isti ljudi...

Vihoru sam u šali znao prigovoriti (brat mi je, ali mi je znao izvaditi živac), da se vrati par mjeseci unazad i razmisli o svom ponašanju tada, te kako je meni tada bilo...Za kratko vrijeme, od kada je prihvatio odgovornost da vodi ljude, strahovito se promijenio (a imao je dvadeset godina).

Gledao sam kako ga ljudi koji su duplo stariji od njega, slušaju bez pogovora, ... Od njih je napravio vojnike, slijedili su ga u stopu, uživao sam gledajući ih.

Ostali smo zajedno još otprilike mjesec i pol dana, u međuvremenu smo imali više teških borbi i intervencija, Modriča, Jakeš, Pećnik, Gnionica, Jošavica...
Imali smo sudare sa knindžama, vukovima, ... tukli smo se gadno. Napisao sam neka sjećanja direktnih sudara, većina naših dječaka su živi i danas, pročitali su priče koje sam napisao...

Početkom Srpnja, VLK me uputila u Varaždinske Toplice, na rehabilitaciju. Za suprugu i dijete sam platio smještaj tamo, da mi bude lakše... Da ne moram barem razmišljati šta je sa njima... O padu Odžaka nije bilo pojma tada, kad sam ih ostavio...

Gledam na televiziji vijesti, javlja se o teškim borbama tamo, ali javljaju da se Odžak drži... prepoznajem i ljude koji daju izjave. Opet mi nešto ne da mira, svaki dan zovem Lipu u Brod, pitam za stanje na terenu, itd... Krio mi je pravo stanje, nije mi htio reći... Tek kada je bilo gotovo...rekao mi je: Odžak je pao...

Šok, nevjerica, briga... Nemam pojma gdje su moji, braća, sestre, rodbina, prijatelji, suborci...

Kažem mu da ću napustiti liječenje, da se vraćam u Brod pa dalje šta bude... Odgovara mi, da baš zbog toga nije htio da mi javlja pravo stanje na terenu, znao je šta ću uraditi...

Potpisao sam izlazak, pokupio suprugu i dijete i pravac Slavonski Brod. Danas kad razmišljam o tome, vidim da nisam razmišljao mozgom već srcem, svi bježe iz ratne zone a ja se u nju vraćam sa suprugom i djetetom.

Dolazim u Brod, tražim Lipu, njegova supruga mi kaže da je sa dečkima, spašavaju oružje i opremu koju su moji dječaci izvukli... nisu ostavili niti metka neprijatelju. Produžavam do mosta, srećem trojicu iz rodnog sela, pozivam ih da se ne razilaze...da nastavimo borbu...

Jedan od njih (umro je prije par godina) mi kaže «za nas je rat završen». Samo sam ih pogledao, nisam rekao niti riječi...imali su rodbinu vani, vjerovatno su planirali kod njih...
Ja za svoju bližu rodbinu nisam niti znao gdje su, nisam mogao tako reći...a niti mi karakter to nije dozvoljavao. Odlučio sam ostati do kraja...

Srećem Martina J. (moj zamjenik voda iz ZNG), ima motorolu, posuđujem je i zovem Lipu, dobijam ga, kaže mi da je na poligonu Kindrovo sa dječacima...

Odlazim tamo i pronalazim ih, izvukli su naoružanje i opremu te ih smjestili u jedan kontejner. Tamo je i Vihor i još par dječaka iz sela. Plaču, pričaju mi sve... I ja plačem. Onaj tko nije osjetio kletvu «imati pa ne imati» nikada neće znati šta to znači...

Izvukli su kamion zarobljen od neprijatelja na području Gnionice, pinzgauer zarobljen u Modriči, kombi VW, nekoliko traktora sa prikolicama... sve je bilo puno oružja i opreme, sve je to bilo oteto od neprijatelja...

Smirili smo se, sjeli, tek sada saznajem detalje posljednjih dana Odžaka. Dječaci su bili preumorni, imali su intervencije svaki dan, vraćali izgubljene položaje uspješno, da bi ih sutradan ponovo morali vraćati jer su ih neki drugi ljudi napustili bez borbe... Tako je bilo zadnjih petnaestak dana... Od 35-40 dječaka, petnaestak ih je bilo ranjeno, srećom, nitko nije bio teško...

Pitam, gdje su ostali dječaci, kažu mi da ih je Lipa smjestio u KKK u Brodu. Odlučili smo, da pozovemo one koji se žele boriti dalje, oni koji ne žele nek idu svojim putem. Mi smo svoj izabrali.

Saznajemo, VP sprovodi na stadion Marsonije vojne obveznike iz Odžaka. Tamo su pod nadzorom VP. Sjećam se, kiša je padala, pljusak...onaj jaki...
Odlazimo na stadion, tamo je ogroman broj ljudi. Pozivamo ih da se priključe nama, nastavićemo borbu u Bosanskom Brodu i dijelu Derventskog ratišta,...pa ćemo prema Odžaku. Popljuvani smo od velike većine tih ljudi... Pridružilo nam se dvadesetak dječaka...

Ovi, koji su nas pljuvali, govorili su da ih je već popisala EZ i da idu u EU zemlje a da se ne žele vraćati na svoje. Njihov izbor....mi smo svoj put izabrali već ranije... Nakon par dana, isti stadion je granatiran, poginulo je i ranjeno više osoba... Ne žalim ih, to sam otvoreno rekao na lokalnim stranicama pa su me pojedinci pljuvali i pitali kakav sam čovjek, gdje će mi duša? Odgovorio sam im, «u pakao, uz prijatelje», navikli smo se...prošli smo dio pakla, iskustva imamo...

Lipa i prijatelji iz ZNG, pronašli su jednu davno napuštenu kuću, cca 50-ak kvadrata, bila je prazna, ruševna, bez struje i vode... tu nas je bilo trideset dvoje...prvih dana. Rodbina i susjedi, moji su pokupili sve susjede iz dijela sela gdje su živjeli te ih izvukli. Ostao je jedan stariji susjed Ivo M. koji nije htio otići, ubijen je, kosti su mu pronađene u njegovom dvorištu...

Dječake smo smjestili u selu Tomica, nedaleko od Broda, u prostorijama na nogometnom igralištu. Bila je to ujedno i baza moje postrojbe. S te lokacije smo odlazili na terene. Sa nama je ostalo 30-35 ljudi sa područja Odžačke općine, prema mojim saznanjima, jedan manji broj ljudi se priključio Đogašu, te nešto ljudi priključilo i 101 BB brigadi.

Odlazimo na terene u zonu «B», na područje BB i Derventskog bojišta. Prvi poginuli iz moje postrojbe u ZNG, na tom dijelu, bio je Brezić (Zvonce). Poginuo je na brdu Glog, rano ujutro, išli smo u akciju, poginuo je u bliskoj borbi, dobio je metak u grudi...

Drugi poginuli je Andrijanić (Folko), dječak iz sela, bio je jedini sin u roditelja, hrabar ratnik i veliki čovjek. Moja priča «Modriča» govori i o njemu.

Treći poginuli iz postrojbe, bio je Milan. Bio je Srbin, iz Sl. Broda, nije htio napadati svoj grad, pristupio je u ZNG, dao je svoj život za Hrvatsku. Poginuo je od tenkovske granate.

Imali smo i priličan broj ranjenih, srećom, većina lakše, teže je ranjen Ivan (metak u glavu), te Ćosić, mislio sam da mu ruka neće biti spašena...sreća, pogriješio sam, kasnije sam ga sretao na Orašju, bio je zaista borac...

Zapovjedništvo brigade je u svakom trenutku znalo da u rezervi imaju na raspolaganju ljude koji su u to vrijeme zaista bili borci, i koji su prošli dio pakla. Imali smo više intervencija za vraćanje položaja koje su neki drugi ljudi napuštali. Na bijelom Brdu, poginuo je Dugonjić, zajedno smo išli u srednju školu...

Terene smo odrađivali pošteno, obitelji su nam bile u Sl.Brodu i okolici, slušali smo zvuk granata kad prelijeću preko nas, te padaju po Slavonskom Brodu... Taj zvuk, više nas je pogađao nego kad je tuklo oko nas, brinuli smo se za svoje...u Sl.Brodu... i okolici...

Na slobodne dane smo išli obiteljima, u Brod i okolicu, ovisno o tome gdje se tko snašao... Niti u slobodne dane nismo mirovali, pokušavali smo na svoju ruku učiniti nešto, vjerovali smo da ćemo se samo akcijom uspjeti vratiti na svoje... Opisao sam jednu takvu akciju u priči «Prvi prelazak ID skupine», tu nam je Ravnjak (Mačak) poginuo... Od te grupe, a bilo nas je sedmorica, kasnije je u prometnoj nezgodi poginuo i Nediljko, dječak iz sela... Ostala petorica smo još uvijek živi...

Zadnje dane Bosanskog Broda, opisao sam iz mog kuta gledanja... Opisao sam ono što smo osobno doživljavali na dijelu koji smo mi pokrivali. Svjestan sam toga da se za istu priču, može ispričati razne verzije te priče, ovisno o tome gdje se tko nalazio...ili na kojoj strani...

Brod je pao, preko mosta smo se izvukli poslije 22.00 sati, moja i postrojba od Đogaša, bile su to dvije posljednje postrojbe koje su se izvukle preko mosta. Jerko Zovak je to naveo i u svojoj knjigi «Rat u BP», samo nije naveo točno vrijeme... Jerka osobno poznajem, vjerujem da nije znao ovu informaciju kad je pisao knjigu... Za ovo što tvrdim, ima barem još 100 živih svjedoka...

Sam pad... Lipi sam rekao «izvedi G6», samo je nas nekolicina znala šta to znači... Uništili smo nešto što samo nas nekolicina zna o čemu je riječ. Ovo je prvi put da sam spomenuo to...
Poslije toga, izvukli smo se preko mosta... Kiša je užasno padala... I nebo je zaplakalo, plakalo je za krvlju prolivenom, je li bilo uzalud ... i danas me to pitanje proganja...

Prešli smo u Slavonski Brod. Grad je sablasno prazan, tih, u mraku... nigdje nikoga, nigdje žive duše...osim nas...koji smo vodili svoju posljednju bitku...koju smo izgubili...

Zauzimamo položaje uz Savu, moja postrojba od mosta do KKK, Đogaševa, od mosta do «visećeg mosta», mislili smo da će oni krenuti dalje...

Provalili smo u podrum zgrade (današnja IBM), ranije se zvala (Đuro Salaj), to je kojih tristotinjak metara od mosta. Kupili smo vreće sa pijeskom po gradu, pravili bunkere uz Savu, očekivali smo nastavak djelovanja neprijatelja...

Ujutro, u 3.05 sati, most je otišao u zrak... U tom trenutku sam bio u podrumu IBM, nismo uopće znali da je miniran, niti danas ne znam tko je aktivirao exploziv... Detonacija je bila užasna, mislio sam da direktno pogađaju zgradu u kojoj smo se nalazili... Jedan od mojih suboraca, dječak iz sela, ovim riječima mi opisuje detonaciju «bio sam u bunkeru na Savi, odjednom, ogromna vatrena kugla ide prema nama, usrao sam se od straha»

Ujutro sam tek vidio posljedice, shvatio sam ... izgubili smo ovu bitku...

Ovdje cu svojim Odžačanima spomenuti, sjećate se «nane», ona žena što je prodavala čarape na pijaci u Odžaku (kasnije i u SB) mislim da se zvala Sadeta, muslimanka, sutradan ujutro, poslije rušenja mosta, je prešla sa još dva starija čovjeka u čamcu preko Save, moji dječaci su ih prihvatili...

Ujutro, kroz optiku, pratio sam nasip na drugoj strani... čekao sam metu ... imao sam ju... iza leđa mi Cindro (zapovjednik bataljuna) kaže, «ne pucaj»... Shvatio sam, ovdje je rat završen...

Prvih petnaestak dana, bazu smo imali u podrumu bivseg kafića (mislim da se zvao Snooker, iza bivšeg kina Partizan), odrađivali smo poslove graničara. Bilo je to zaista bolno, za sve nas... Gledali smo neprijatelja, a nismo smjeli djelovati, da ne ugrozimo civile u Slavonskom Brodu. Niti metka nismo ispalili na suprotnu stranu, poštivali smo zapovijed, iako nam je osobno bilo teško, pogotovu nama, koji smo iz Bosanske Posavine...

Došla nam je zapovijed, da pridružene bojovnike sprovedemo u Orašje, pod pratnjom VP. Mi ju nismo mogli izvršiti, kako da sprovedem suborca koji je do juče bio uz mene... i prijatelje ... kao nekakvog dezertera, kriminalca... ili ne znam već šta...

Dali smo tim dječacima mogućnost, izbor, ili da idu na Orašje ... ili da se snalaze dalje sami. Ja, a niti moji prijatelji im više nismo mogli pomoći. Bio je to još jedan udarac koji me je pogodio... Ti ljudi jednostavno nisu imali izbora... Sirotinja, bez ikakve podrške iz vana, bez novčanih primanja, bez egzistencijalne sigurnosti... oni su morali ići dalje i ginuti... Bez obzira što su tisuće drugih pobjegli, oni su morali i dalje krvariti...

Svima nam je bilo zaista teško opraštanje. Otišli su sa oružjem i opremom koje su nosili do tada, dali smo sve što su mogli ponijeti... Obećao sam da ću doći za njima... Vihor takođe... Marijan isto... Naša privilegija (nas trojice braće) je bila što smo od 1991. godine bili u ZNG... Nikada nismo bili službeno HVO ili nekakva druga postrojba, mogli smo birati... oni nisu imali izbor...

Dobili smo zonu odgovornosti da branimo (ne znam više od koga) zonu od mosta (porušenog) do sela Zbjeg (mislim da ima cca 7-8 kilometara nasipa rijeke Save). Bazu satnije smo imali na bazenima Migalovci.

Na svakih 500-600 metara smo imali bunkere sa mitraljeskim gnijezdima... Odrađivali smo smjene rošnih vojnika. Nije nam se to sviđalo, ali vojska je vojska, postoji nekakva hijerarhija koja se mora poštivati...

Krajem studenog, dobili smo upit, tko želi na teren u Hercegovinu? Projavili smo se nas pedesetak... Nakon par dana smo i otišli. Bili smo u nekim brdima iznad Stoca, crta prema Srpskoj strani... Odradili smo mjesec dana terena, nije bilo borbenih djelovanja...

Vratili smo se u bazu, u Migalovce... Rekao sam prijateljima da ja ne mogu čekati da neko drugi ratuje za mene... Ja moram na Orašje, tamo su moji prijatelji, od tamo jedino možemo kući... Vihor i Marijan su mislili isto, braća smo, morali smo...

Pozdravili smo se i otišli, imali smo odobrenje i od zapovjedništva, ostali smo u ZNG do kraja iako smo fizički bili odsutni od matične postrojbe...

Našim dolaskom u Orašje, (tada je zapovjedništvo brigade bilo smješteno u selu Donja Mahala, kasnije je prebačeno u selo Tolisa), dječaci su dobili samopouzdanje (pogotovo oni koji su već bili uz nas ranije), znali su da ih nećemo iznevjeriti, znali su da samo zajedno možemo ginuti...

Preuzeli smo interventni vod, bio je smješten u selu Oštra Luka. Brojao je tada otprilike dvadesetak ljudi. Cilj nam je bio da ustrojimo satniju, udarnu, za brza djelovanja...

Dosta mi je bilo crte, dosta je bilo rovova, ako ćemo već ginuti...Bože... daj da ginemo u borbi... Polovicu satnije smo smjestili u Oštroj Luci, polovicu u Bukovoj Gredi. Bili smo povezani radio vezom i poljskim telefonima (iako je prilično daleko bilo), ali je funkcioniralo. Dječaci smješteni u Oštroj Luci su uvijek bili spremni za odrađivanje na Brvniku (jer je zona odgovornosti brigade bila nedaleko od njih, dok su dječaci iz Bukove Grede odrađivali ostalo gdje je trebalo – bilo gdje...

Iz brigade smo povlačili najbolje borce, oni koji su sami željeli kod nas... nismo držali crtu, ali smo uskakali bilo gdje da je zatrebalo na Oraško Šamačkom bojištu... Ne samo na dijelu koji je pokrivala naša brigada ... već bilo gdje...

Bili smo svjesni da će nas puno izginuti, jer smo uskakali tamo gdje je bilo kritično ... ali opet nam se pridruživalo sve više dječaka... Vihor ih je vodio na terenu, ja sam odrađivao operativu i koordinaciju na terenu, Marijan je vodio desetinu...

Po dolasku nas trojice dolje, naš otac (1946.godište), stric (1948.godište), te njegova dva sina (maloljetna) se prijavljuju u brigadu... Iz dvije kuće, u istom dvorištu, tada nas je bilo sedmorica u Orašju... Stariji mali od strica je priključen nama u interventnu satniju (bio je fizički jak i sposoban), ovi ostali su bili raspoređeni na manje pogibeljne dužnosti (otac i stric pozadina, mlađi sin od strica topništvo – gvozdika)

Opisao sam nekakve intervencije, gdje mi je poginulo više prijatelja, bilo je intervencija gdje nismo imali poginulih, njih nisam niti opisivao. Sve što sam opisivao, istina je koju sam želio ispričati zbog sjećanja na poginule suborce i prijatelje ... da se ne zaboravi...

U priči «Brvnik2» poginulo je sedmorica suboraca u istom danu... Bio je to tećak udarac za nas. Najgore od svega, bilo je to što je ta akcija dogovorena sa «susjedima», mi smo svoje odradili pošteno, razbili smo neprijatelja u direktnim sukobima, na par metara, ušli smo u «klin», došli smo do škole u Brvniku, ispred je nekakav kanal a iza njega Batkuša, njihov «koridor»... Bokovi nisu krenuli niti metra sa početnih položaja, neprijatelj se konsolidirao i tu smo počeli ginuti...

Iz iste ove akcije, imam još dvije priče, malo veselijeg karaktera... biti će postavljene kasnije...

Imali smo intervencije i na Grebnicama, priča o «Maloj Mari» je jedna od tih intervencija...

«Angela» će me proganjati čitav život. Ne mogu to zaboraviti nikada, znam dobro pripreme par mjeseci ranije, sve se radilo u tajnosti – a opet je sve bilo «javna tajna». Poznavao sam planove i ciljeve koji su bili zacrtani, nisam se slagao sa njima jer nismo imali snage za sprovesti sve to, nismo imali niti podršku – a opet, vojnik je vojnik, mora slušati... a osjećaj rodne grude pod nogama...onih 250+ vojnika 102.brigade HVO, koji su bili prešli ... nikada neće zaboraviti...

Bilo je kako je bilo... otišli su najbolji sinovi Posavine... žao mi je što «šefove» kosti nikad nismo pronašli... Moje mišljenje je, a poznavao sam ga jako dobro, vodio je jednu desetinu, da je bio ranjen, da se dovukao do Save...da ga je voda odnijela... Počivaj u miru prijatelju, nikad te neću zaboraviti...

Poslije toga neuspješnog pokušaja, pao sam psihički... nisam okusio hrane 15-16 dana, počeo sam pušiti... izgubio sam u petnaestak dana – petnaestak kilograma....

Imao sam određene rodbinske «veze» na području Doboja, jedna osoba mi je preko Švicarske dojavila gdje se nalaze ranjeni iz te akcije... Pokrenuo sam crveni križ u Ženevi, dao im slike, osobne podatke i lokaciju gdje se nalaze... Bilo mi je bitno samo da unesu trag o njima – da su živi...

Osoba od koje su potekli prvi podaci o mojim prijateljima (mlađa ženska osoba) je radila u bolnici u Doboju. Nažalost, nije više živa, nikad ju nisam upoznao – a rodbinski smo vezani..., nebitno... Hvala ti... NEPOZNATA ŽENO...

Ostvario sam još nekakve kontakte sa drugom stranom, jedan od tih kontakata je bio «Šmajser». Dao mi je podatak u šifri «Gorica – Jadran», znao sam da govori istinu. Rekao sam mu da ih obiđe na toj lokaciji i da im kaže da znamo za njih. Obišao ih je i rekao prenio im neke detalje koje sam znao ja i još jedan od tih ranjenika. Svjedoci su još uvijek živi...

Šmajseru, Škorpion pamti...dobro i zlo...

Poslije «Angele», a jeste li se kad zapitali, od kuda ime «Angela»?, razgovarao sam sa Perijom (zap.105), Željom (zap.101), Bombom (zap.103), Đogašem (zap.bojne 101), kažu, oni su povukli dio ljudstva sa crte – u slučaju uspjeha – prebacili bi dio ljudi na naše područje...

Žalosno... ali istina je...Da nije bilo «Tute» (inicijali A.M.), sa HR strane nebi niti mina bila ispaljena za podršku našim borcima. Tuta je još živ, dobro se sjeća kad sam mu rekao da pravi zaprečnu vatru oko prijatelja, a da ćemo nas dvojica snositi odgovornost, jer je iz HR došla zabrana djelovanja... Učinio je to... još nismo odgovarali zato što smo pokušali pomoći prijateljima... doći će vrijeme i na nas... Nije mi samo jasno... da je akcija kojim slučajem uspjela... tko bi pobrao zasluge??? Jer niti jedan metak legalno nije mogao preći u HR, a da se ne zna – a prešlo je oko tisuću ljudi, sa minobacačima, VBR-ima, oružjem i opremom ...

Na istom mjestu sam već drugi put doživio poraz... prvi put... kad je «mačak» poginuo, drugi put «Angela»... Isto dvorište... isto mjesto ... veća strepnja...

Čupali smo prijatelje, jednog po jednog... Osobno sam bio nazočan pri nekim razmjenama u Dragaliću... Drhtao sam... Čekajući ih...

Prelazak... uh...

Mršavi, blijedi, bolesni... na jednoj nozi patika – na drugoj vojnička čizma (i ovo je istina, postoji fotografija od te osobe)...

Prvog koji je izašao, smjestio sam kod sebe u Brodu... nisam dao da ga ispituju... želio sam da dođe k sebi... Još jedan od njih je bio kod mene oko mjesec dana... Jednostavno, morao sam ih maknuti od poznanika, nisam želio da pričaju o svemu što su prošli... Meni su se povjeravali..., nisam ih forsirao, čekao sam da sami počnu pričati...

Priče su potresne, ako učesnici budu dozvolili... objaviću ih (jedan je u Švicarskoj, drugi je u zatvoru – ubistvo poslije rata)...

Nastupa vrijeme mirovanja... sve snage (i veze) smo uključili na čupanje ostalih prijatelja...

1994. godine, Listopad, osniva se 4GMBR «Sinovi Posavine»... Vesna (kodno ime), bio je zapovjednik bojne u 102.brigadi (inače, školovani oficir bivše JNA, čin poručnik bivše vojske u Prištini), vrlo hrabar i sposoban čovjek (a još dva su mu brata bili kod nas a nisu sa našeg područja), naredbom je prebačen kao zapovjednik 1. bojne, 4.GMBR HVO. Vihor je prebačen kao zapovjednik 1.satnije 1.bojne... Njihov moto je bio (imali su i natpis u zapovjedništvu)... Sve bojne su bojne – samo jedna je PRVA... I bili su... mogu to potvrditi... prošli smo puno...

Za njima su otišli i najbolji borci (preživjeli) iz naše satnije... Bili su elita i zaslužili su...

Ja sam ostao u brigadi, nisam se osjećao sposobnim da mogu biti ispred ljudi, nisam mogao pratiti ljude (fizički), a na drugi ih način nisam htio voditi ... preuzeo sam ONP (operativno nastavne poslove)...

Manje-više, do operacije «Osveta», stanje je bilo relativno mirno na tom području...

Osveta... znam da je prvi poginuli iz 4.GMBR bio Ćelo (bio je u našoj interventnoj satniji ranije... Hrvat je, iako je i dosta muslimana otišlo tamo)...
U našoj zoni odgovornosti trpili smo jake udare (artiljerijske), nisu pokušavali pješačke (jer su već nekoliko puta ranije na tom pravcu popušili), ali je na pravcima Vidovice i Kopanice bilo užasno. Detonacije su odjekivale svake sekunde... naše ili njihove...

Vihor mi je pričao neke detalje o tome, kaže... bilo je i gubljenja položaja (bježanja nekih boraca), ginulo se... izgubljeni položaji su prelazili iz ruke u ruku...

Ginulo se jako puno, imali smo informacije na brifingu... Vjerujte mi, samo sam strepio da neko na drugom mjestu ne popusti. Samo sam se plašio da ostanemo odsječeni... Bili smo u njihovoj dubini i samo sam se plašio desnog krila, na lijevom krilu su bili ljudi kojima sam vjerovao...

Dnevno... padalo je oko pet tisuća projektila... vjerujem da smo i mi toliko čestitki slali... Prvi put, tu smo osjetili i silu nekakvih raketa za razminiranje minskih polja... Lansiraju se sa šina... Prave trasu široku desetak metara... dovoljno za prolaz tenkova... Tlo kuda prođu ostaje uzorano, glava rakete na kraju putanje explodira i uništava sve ispred... Ne mogu se sad sjetiti kako se zove.. A znao sam nekad točan naziv...

Nakon petnaestak dana napada, prestalo je ... Izdržali smo.

Na našem pravcu nismo imali žrtava, na glavnim pravcima je poginulo jako puno ljudi.., s naše... a još više s druge strane...

Vihor i moji bivši dječaci su se zaista pokazali... Orašani, pamtite te ljude... zaslužili su...

Ovo je moja priča, moj osobni ratni put, dio puta mojih suboraca, ratni put dijela moje obitelji, ... ne stidim se svog ratnog puta...

Poslije svega, šta mi je žao?

Žao mi je što nisam mogao učestvovati u završnim operacijama, zato što sam bio na drugom dijelu odgovornosti... žao mi je i što Banja Luka nije odrađena kako je trebalo... Da je ona odrađena, danas bi (i ubuduće) bilo jako mirnije... Žao mi je mojih suboraca, mojih prijatelja...

Istodobno, ponosan sam da preživjelima mogu gledati u oči...

Bože, ovo je moja ispovijed, nikada nisam iznio ovoliko detalja. Svoju pokoru služim, nosim ju... a teška je...
__________________________________________________ __

Ovo je ukratko, o detaljima mozemo vise ako se rasprava pokrene.

Inkvizitor
21-01-2012, 14:29
fascinatno...priča sa toliko detalja, za par knjiga..

the outfit
21-01-2012, 14:39
dobro došao!
sve ovo sam već pročitao i znam da je forum dobio kvalitetnog čovjeka od kojeg se puno toga može saznati
još samo i da ti zahvalim na svemu što si dao za ovu državu

Inkvizitor
21-01-2012, 15:02
Ohrabreni našim prelaskom i uključivanjem u borbe, pripadnici domaćih postrojbi dobijaju na moralu, te ih se sve više uključuje u borbene aktivnosti. Bilo je pojedinaca koje bih rado vidio i u svojoj postrojbi, odskakali su od nekih drugih, navesti ću primjer jednog, sjećate se snimaka sa obodnog kanala, onaj dječak (Mijo) sa maramom na glavi i RRB OSA... nažalost, poginuo je nekoliko mjeseci kasnije.


je li to ovaj momak od 2:19 na videu


http://www.youtube.com/watch?v=nYIqbelOS1o

mardar
21-01-2012, 15:07
fascinatno...priča sa toliko detalja, za par knjiga..

Čekajte polako .Ovo treba ići na naslovnicu.Sada da rješimo kako.U više djelova i na naslovnicu.Ne samo na Forum.

I da ne zaboravim pozdrav za @master neka odredi naslov.Vi opet to možete na Forumu pretresati.A ja mogu još razaslati.Gospodin neka izabere kako ćemo potpisivati osim onoga HrHB info

master
21-01-2012, 15:16
je li to ovaj momak od 2:19 na videu


http://www.youtube.com/watch?v=nYIqbelOS1o

Da. To je ON. Poginuo je nesto kasnije na istom ratistu.

master
21-01-2012, 15:18
Čekajte polako .Ovo treba ići na naslovnicu.Sada da rješimo kako.U više djelova i na naslovnicu.Ne samo na Forum.

I da ne zaboravim pozdrav za @master neka odredi naslov.Vi opet to možete na Forumu pretresati.A ja mogu još razaslati.Gospodin neka izabere kako ćemo potpisivati osim onoga HrHB info

Svejedno mi je kako cete staviti naslov, ako mozete iskoristiti u prave svrhe - koristite slobodno.

Inkvizitor
21-01-2012, 15:27
mislim da je bolje da zasad ostane ovdje dok se ne iskristalizira cijela priča a poslije se može napraviti sažetak i sastaviti to u cijelu priču.

caporegime
21-01-2012, 16:11
Takođe, u zonu su mogli ići samo dragovoljci (većinom ljudi porijeklom iz BiH, iako je bilo i ljudi koji nikakvu povezanost nisu imali sa BiH)

ova stvar je jako bitna. ima previše ljudi koji su kukali da ih se šalje u bosnu bez njihova znanja a prava istina je ta da su tamo mogli ići samo dobrovoljci.
mnogo je ljudi svoj kukavičluk opravdavalo navodnim slanjem u posavinu, jer kako bi takvi rekli "u bosnu nećemo".
to je inajbolji dokaz tvrdnjama da u BP nije bilo formacija HV-a kao formacija.
srbi vole pričati priče o brigada hv-a koje su pobjeđivali na tome ratištu ali brigada je ustrojena jedinicva brojnosti od 1500-3000 ljudi.
ni jedna postrojba HV-a nije na taj način sudjelovala osim taktičkih i borbenih grupa sastavljenih od dragovoljaca iz pojedinih postrojbi i njihova ukupna brosjnost svih tih grupa nije bila veća od možda jedne bojne.

dalje, spominje se i operacija "vihor".
meni je nsthvatljivo da hrvatska historiografija nije našla shodnim što bolje i što detaljnije proučiti te prikazati važne bitke u domovinskom ratu.
da nije bilo časopisa VP većina nje bi nikad doznala za bitku kod novog farkašića 17. 10. 1991.
također, ne zna se da je pokušaj prodora prema vinkovcima dana 4.12.91' slomljen ispred komletinaca uz veliki broj žrtava s obje strane4.
tada je jna shvatila da ne može više izvršiti ni jedan veći prodor.

rtakođeri i spomenuta operacija vihor.
možda i jabitniji dio ratišta, orašje, zbog blizine koridora, bio je trn u oku srbima.
nakon bljeska, krenuli su u opći napad.
teren je obranjen a količina sredstava uloženih u napad, javna obraćanja ratka mladića kako je već u orašju, pokazuju da su sve karte stavbili na taj napad a da nisu uspjeli.
tu je i konačno dokazano da vrs sa najboljim snagama, na najpovoljnijem ravničarskom pravcu nema snage ni moći pobijediti i da im je kraj blizu.

misli mda bi se trebala pokrenuti jedna šira oakcija radi što boljeg izučavanja i prezentacoije svih tih pobjedničkih bitaka o kojima malo tko zna a koje su u bitnome, spašavale cijelo ratište i omogućile da povijest buda onakva kakvu je sada znamo.

master
21-01-2012, 16:42
ova stvar je jako bitna. ima previše ljudi koji su kukali da ih se šalje u bosnu bez njihova znanja a prava istina je ta da su tamo mogli ići samo dobrovoljci.
mnogo je ljudi svoj kukavičluk opravdavalo navodnim slanjem u posavinu, jer kako bi takvi rekli "u bosnu nećemo".
to je inajbolji dokaz tvrdnjama da u BP nije bilo formacija HV-a kao formacija.
srbi vole pričati priče o brigada hv-a koje su pobjeđivali na tome ratištu ali brigada je ustrojena jedinicva brojnosti od 1500-3000 ljudi.
ni jedna postrojba HV-a nije na taj način sudjelovala osim taktičkih i borbenih grupa sastavljenih od dragovoljaca iz pojedinih postrojbi i njihova ukupna brosjnost svih tih grupa nije bila veća od možda jedne bojne.
.

To ja pokusavam objasniti ljudima na raznim mjestima na kojima sam aktivan. Nikakve "brigade" nisu bile tamo, bili su dijelovi brigada (ojacane satnije) koji su cinili TG (takticke grupe). Najbrojnija je bila 108 i najvise je i podnijela tereta. Zamor materijala vremenom ucini svoje.

Na podrucju Odzaka nije bila niti jedna postrojba osim domace koja je drzala crtu. Bilo je topnistvo HV ali pjesadija ne. Modricu smo u dva navrata odradili zajedno sa dijelom jedne A brigade (jacine mozda ojacane satnije ili oslabljene bojne).

master
21-01-2012, 16:44
Modriča, krajem mjeseca Svibnja 1992 godine.

Dobivamo zapovijed iz pretpostavljene komande da sa svojim ljudima krenemo u pomoć Modričanima, navodno su srpske snage krenule u kombinirani artiljerijsko tenkovski napad. Podižemo svoju jedinicu i u tri kombija krećemo za Modriču. Odmah da napomenem, dvadesetak dana ranije sam izašao iz bolnice, išao sam sa ekipom iako sam puno šepao (vukao nogu), tako da sam išao više iz razloga što sam im ulivao povjerenje nego što su mogli imati nekakvu veliku korist od mene. Automatska puška mi je bila preteška pa sam nosio remington 223 sa optikom. Udaljenost od mjesta polaska do Modriče je oko 15 kilometara. Jedinica je tada brojala oko tridesetak ljudi, svi iz istog sela i svi su bili starosne dobi do 30 godina.

Prolazimo kroz Odžak, po gradu padaju mine, na ulici nigdje žive duše. Desno od Odžaka (selo Pećnik i selo Jakeš) su izloženi jakim topničkim napadima. S obzirom da su ta sela na brdu, vidimo kako mine padaju i prašinu od pogođenih kuća. Dvije kuće gore u daljini... Vozimo dosta brzo (koliko nam to uvjeti dozvoljavaju) i dolazimo na Jakešnicu (križanje
ceste Doboj - Modriča - Odžak) te skrećemo lijevo prema Modriči. Čak i u vozilu čujemo detonacije granata negdje u predjelu Modriče. Dječaci u vozilu šute, vidim po njima da im nije svejedno...

Prelazimo most preko rijeke Bosne i na ulazu u Modriču zaustavlja nas naša vojna policija te nas upućuje da se javimo u njihovu bazu u podrume silosa u Modriči. Navodno bi s tog mjesta trebali napraviti protuudar na srpske položaje. Došavši pred silose, ostavljamo vozila i jedan vojnik nas vodi u podrum gdje je već bilo sigurno 150-200 ljudi u uniformama i pod oružjem. Bili smo tu sigurno oko sat vremena ali niko nam ništa ne govori niti upućuje šta i gdje treba raditi. Pucnjava i detonacije su sve bliže, ljudi su uplašeni i uzvrtili se, neki bi i bježali ...
Odjednom, počeše mine i granate padati po krugu i pogađati gornje dijelove silosa. Vihor (vojnik iz moje jedinice) proviri kroz prozor van i ima šta vidjeti. Srpski tenk je došao do pruge i odatle tuče po silosima. Udaljenost možda oko 100-150 metara.

Ne možemo izaći van na vrata jer bi bili direktno izloženi vatri, pa razbijamo prozore i izvlačimo se van. Vihor odmah kreće sa RPG-OM i uz njega trče Folko i Garac, prijatelji iz jedinice (jedan od njih je poginuo u kolovozu 1992 a drugi 1993 u opisanoj akciji Angela – Svilaj), nose mu mine i po zolju na leđima svaki. Ja sam sa ostalim dečkima krenuo sa lijeve strane silosa prema autobusnom kolodvoru da bih zašao bočno i iza leđa napadačima. Vihor podiže RPG i pogađa tenk kod pruge (T-55) i on se ugasi... Posada iskače van i pokušavaju pobjeći baš na našu stranu. Skidamo ih ... Oko nas gori ... Prašina...Cigle…Detonacije, itd... Nailazi drugi tenk i zakača ovog pogođenog i vuče ga pedesetak metara u rikverc...Vihor i ova dvojica što ga prate trče uz kuće i pogađaju i drugi tenk i pale ga ...

Treći tenk puca sa udaljenosti oko 200-300 metara i ruši kuću po kuću prema nama. Provlačimo se kroz dvorišta i dolazimo na oko 150 metara do tog tenka. Vihor ponovo puca i pogađa i taj tenk ali u istom momentu puca i tenk i ruši zid kuće na Vihora i zatrpava ga. Na pravcu na kojem sam bio sa ostalim dečkima nailazi dosta brzo pinzgauer i mi pucamo i
on se zaustavlja. Iz kabine iskaču dvojica i pogađamo ih... Srpske snage se povlače prema brdu Majna...

Tenkovi ostaju na ničijoj zemlji, mi dolazimo do pinzgauera i imamo šta i vidjeti, pun oružja je, dvije ose, brdo zolja, PKT M84, streljačkog naoružanja, municije ... daleko više svega nego je moja jedinica imala... Na vozilu su prednje gume bile pogođene pa smo rezervnu stavili i potjerali tako - na praznoj desnoj gumi...Ponovo se vraćamo prema silosima i dolazimo do svojih vozila. Vihor je tu, leži na nosilima i smješka se.
Nije ranjen, samo je dobro razbijen, ugruvan i prašnjav. Prebrojavamo se i vidimo da nam nedostaje jedan čovjek.
S obzirom da smo svi iz istog sela, poznajemo se dobro, odrasli smo zajedno, ponovo se raspoređujemo i tražimo ga. Dozivamo po imenu ali nema ga ni živog ni mrtvog. Gledamo se i strepimo da su ga uhvatili živog... Nije nam svejedno jer treba se vratiti i reći obitelji...
Domaće jedinice iz Modriče i okolnih sela nastavile su goniti neprijatelja a nama je rečeno da se možemo vratiti.
Sjedamo u svoja vozila a dvojica dječaka u pinzgauer i krećemo za Odžak pa dalje kući. Kad smo nailazili na most gađaju nas artiljerijom jer se oni nalaze na brdu iznad Modriče (Majna) i imaju vizuelnu kontrolu mosta. Dajemo gas i pravac Odžak…
Prolazimo bez zastajanja kroz Odžak i skrećemo prema svom selu… Prolazeći kroz sela prije našeg ljudi nam mašu i pozdravljaju (već se čulo šta smo napravili). Dolazimo u svoje selo i u centru sela grupa ljudi i žena…Neki plaču…
Uglavnom, onaj vojnik kojeg nismo pronašli …POBJEGAO JE… i u selu rekao da smo svi izginuli. Uzbunio je čitavo selo i oni su nas oplakivali… Eh, kad su vidjeli da dolazimo, te da smo svi živi…nemoguće je opisati te osjećaje…

Pinzgauer smo poslije pada Odžaka predali u moju matičnu jedinicu u HV i koristili smo ga na BB ratištu do pada Bosanskog Broda. Po našem odlasku na Oraško bojište vozilo je ostalo u HV. Registarska oznaka koju je nosio bila je HV-212UC. Iako ne smatram da sam odradio nekakav veliki posao tada, ovaj događaj vrijedi spomenuti zbog Vihora, Folke i Garca, jer su oni odradili 90% svega. Mislim da su to bili prvi pogođeni tenkovi na Odžačko – Modričkom ratištu.

Folko i Garac dali su svoje živote u kasnijim borbama, a Vihor…odradio je jako puno toga…Kasnije je bio zapovjednik bojne u 4GBR te zapovjednik vojarne u jednom mjestu…Napustio je vojsku mislim 1997-1998… Još je živ i živi od poljoprivrede…

Primijetićete da izbjegavam spominjati imena ljudi i mjesta iz kojih potiču, razlog je što većina preživjelih živi u BiH i ne želim nikomu od njih napraviti probleme, jer se oni ipak kreću tamo…

Eugen Savojski
21-01-2012, 18:35
Master, iskreni pozdrav od bivšeg suborca,zemljaka i sudionika nekih akcija koje si naveo.
Dosta stvari koje si spomenuo prepoznajem, znao sam momke s naše općine koji su poginuli,
znam koji su ranjeni . Ja sam poslije pada Odžaka sa nekoliko svojih prijatelja bio u satniji
kojom je zapovijedao J.B.,tad je još bilo skupljanje ostataka momaka iz naše brigade poslije
pada Odžaka. Odradili smo jedan teren na B. brodskom ratištu, kolibarski put, Kričanovo,
jedan dio momaka također iz 102.br. HVO-a je bio na derventskom ratištu,točnije Bijelo Brdo.
Bili smo rasuti kao rakova djeca,na raznim stranama ali ipak sa puškom u rukama. 1.9. 1992.god.
spajanjem momaka sa brodskog i derventskog ratišta nazirala se već tad obnova 102. br.,pod
zapovijedništvom T.B. prelazimo na oraško -šamačko ratište na kojem je naša postrojba ostala
do završetka rata. Ovo sve što si opisao, a prepoznajem 70% situacija potpisujem , jer u nekim
hrvatskim regijama vlada percepcija da smo samo bježali, da nismo i mi i ginuli i ranjavani i kao
B.M i ostali zarobljavani. Tebi još jednom pozdrav,
Bog i Hrvati !

master
21-01-2012, 18:55
Ja sam poslije pada Odžaka sa nekoliko svojih prijatelja bio u satniji
kojom je zapovijedao J.B.,tad je još bilo skupljanje ostataka momaka iz naše brigade poslije
pada Odžaka. Odradili smo jedan teren na B. brodskom ratištu, kolibarski put, Kričanovo,
jedan dio momaka također iz 102.br. HVO-a je bio na derventskom ratištu,točnije Bijelo Brdo.
!

Prepoznajem inicijale koje si naveo (J.B, B.M), ja i moji smo tada bili desno od vas, ispred nas je bio onaj neispravni zuti bager. Tada niste imali skoro nista od naoruzanja pa sam osobno sa prijateljima odvezao u Trnjane pinz gauer i onaj narandzasti kombi vw, bili su napunjeni do vrha. Na porti u Trnjanima je bio bivsi "milicajac". Poslije toga na kolibarskom putu vasa grupa je imala gadne borbe. Jedan vod iz moje postrojbe je isao u ispomoc na taj rejon. Bili smo u crnim uniformama.

Eugen Savojski
21-01-2012, 19:43
Da, znao sam da ćeš prepoznati osobe pod tim inicijalima. Na oraško-šamačkom ratištu naša satnija je bila smještena u Domaljevcu, držali smo tada crtu na Grebnicama. Poslije akcije i uzimanja dijela Brvnika naša satnija je nedugo zatim prebačena iz Domaljevca u Bukovu Gredu gdje smo bili i stacionirani. U akciji "Brvnik 2", koja je bila ako se ne varam 31.12.1992.god. iz mog voda su poginuli A.G. i P.A., a zadnji od poginulih je bio izvučen pod velikom neprijateljskom vatrom, njegovo tijelo je bilo stavljeno na tenk i tako je odveženo prema raskrižju za Oštru Luku gdje je u blizini bio i naš sanitet.

master
21-01-2012, 19:51
Dan koji ostaje urezan u sjećanju, nama, koji smo preživjeli...

Teško je izgubiti prijatelja, ali kad izgubiš sedmoricu u istom danu .. nikada nećeš zaboraviti…. Kao što je već napisano, preuzeli smo položaje od domaćih brigada (lijevi susjed 106 – desni 104). Uz povremeno artiljerijsko – pješačke napade, ginulo se, bivalo ranjenih … a stojimo u mjestu. Nama, koji nemamo gdje, nemamo svojih kuća, nije odgovaralo takvo stanje. Uvijek smo pokušavali napraviti što više udaraca neprijatelju u nadi da ćemo se približiti što više svojim kućama.

31.12.1992 plan je bio ispraviti liniju, uzeti što više i udariti što bolnije. Interventna jedinica je trebala probiti crtu, uništiti neprijatelja i pripremiti teren za uvođenje drugog ešalona za preuzimanje dostignutih položaja. Rano ujutro bili smo na početnim položajima, 15-ak ljudi je bilo na 20-ak metara ispred bunkera i rovova neprijatelja. Tamo je teren specifičan, bili smo u vodi do grla a zadnji dan u godini…

Ušli smo puzeći u njihove rovove, likvidirali 2-3 njihova (šokci s prigušivačima) i otpočela je vatrena priprema. Nebo i zemlja su gorjeli, iskreno govorim, do tada nisam osjetio toliko vatre sa naše strane, valjda je to sav bijes i nemoć koju smo imali tada odjednom istresena…

Digli smo ih … uništavali …

Udarali su i oni … gori … koordinirao sam našom artiljerijom … dječaci tuku kao da rukom spuštaju, kao da su ovdje…Napredujemo, polako … ali ide … stižemo pred kraj sela … ispred je nekakav kanal a iza njega Batkuša. Na lijevom krilu pogibaju i prvi naši…govori se šifrirano ali znamo šta je …ne znamo tko … ginu i oni … pratimo ih na vezi … traže pojačanje, pucaju…

Borbe se vode na desetak metara, jedan naš pada ranjen … drugi mu priskače da mu pomogne … mina pada pored njih i obojica ginu. Teško je…tvrdo…dobili su pomoć…mi nemamo više nikoga…izvlačimo se nazad 200 metara i tu se utvrđujemo. Oni pokušavaju protuudar ali ne uspijevaju … crta je ispravljena na pola sela. Da li je to vrijedilo, pišljivo selo u koje nikad prije nismo zakoračili niti sam poslije rata tamo prošao.

Teško je u tim trenucima razmišljati o poginulima, svakog od tih dječaka osobno poznaješ i sa svima si jako vezan … i …na tom pravcu su mi bila dva brata i bratić (sin od strica), znaš da je puno mrtvih … a ne znaš tko je…

Sedmorica … su natopila svojom krvlju prokletu vukojebinu.

Zadali smo im velike gubitke tada a još veće par mjeseci kasnije kad su oni pokušali da vrate što smo im uzeli. Tada smo ih sasjekli, uvukli u zasjedu i doslovce sasjekli sa njihovim tenkom koji smo im uzeli u Vučilovcu.

Opet Brvnik


Kao što sam već ranije opisivao jednu od intervencija na Brvniku, u kojem opisu sam rekao da sam u istoj akciji ma koliko ona pogibeljna bila za nas (tu smo izgubili sedam prijatelja i imali desetak ranjenih), imao i dvije komične situacije.

Jedna od tih komičnih situacija je bila sa Lijom, kad je vršio veliku nuždu a mina pala na metar od njega i nije se aktivirala… Komično je bilo ono kad traži zaklon sa spuštenim hlačama…

Druga komična situacija… pokušati ću ju opisati.

Počeli smo ginuti. Sedmorica su taj dan položili svoje živote u Brvniku. Negdje u sredini sela poklopili su nas artiljerijom, bilo je desetak ranjenih. Krici i jauk izmiješao se sa detonacijama mina i raketa. Tuče se svim sredstvima, izmiješali smo se pa ko koga dohvati…

U jednoj grupi vojnika bilo je četiri pet ranjenih. Marijan i Juro nailaze na tu grupu i priskaču im u pomoć. Treba na brzinu odlučiti koga zgrabiti i izvući. Po nekakvoj logici biraju tipa koji najviše krvari i jauče, a nepokretan je. Tip je imao između devedeset i sto kilograma, mislim da se zvao (H)Uzeir, nisam siguran kako se točno piše, sa ili bez H.

Iz jedne od kuća u selu uzeli su nekakvo ćebe, te ranjenog koji je bio nepokretan, na brzinu previli, položili na isto, te puzeći, vukli ga petsto šesto metara, van vatrene zone. Ne trebam spominjati koliko je nepokretan čovjek težak kad ga se izvlači, pogotovo kad se izvlači pod vatrom, ljudi koji su bili u takvoj situaciji mogu shvatiti o čemu pišem…

Borba nije jenjavala, i dalje smo se tukli. U pomoć nam dolazi jedan od naših tenkova, ali dolazi iz pravca Oštre Luke i ide prema groblju u Brvniku. Ugledavši ga, a ne prepoznavši odmah da je to naš tenk, Marijan i Juro povikaše da im sa strane dolaze srpski tenkovi.

U tom trenutku, ranjenik, koji je do tada bio nepokretan, skače kao srndać i kao da nije niti ogreban, u sprintu bježi i izvlači se iz zone djelovanja.

Ova dvojica su ostali iznenađeni i ljuti. Kažu da su u tom trenutku razmišljali da ga oni skinu, jer su crkli od umora vukući ga kroz snijeg i blato, a isti trči bolje nego oni.

master
21-01-2012, 19:59
P.S. Vidim da jedan forumas ovdje voli pjesmu od bradonje (da ne spominjem druge karakteristike), i on je bio ranjen u spomenutoj prici.

master
21-01-2012, 20:10
Pokušati ću opisati jedan događaj ratne 1992 za koji veoma mali broj ljudi zna, te na koji smo krenuli samoinicijativno, bez znanja pretpostavljene komande i bilo kakvog službenog odobrenja…. Kao što sam u ranijim opisima nekih događaja rekao, rođen sam i živio u bosanskoj posavini, u hrvatskom selu općine Odžak. Odžak je pao 13.07.1992. te se dio ljudi priključio postrojbama HV-a i nastavili se boriti protiv neprijatelja na bosanskobrodskom bojištu, te kasnije na oraško šamačkom…
Mojoj matičnoj jedinici u HV, priključilo se oko tridesetak dječaka iz mog i susjednih sela, te smo zajedno nastavili boriti se jer nismo htjeli prihvatiti stanje koje je tada bilo na terenu… Izgubili smo prijatelje, kuće, zdravlje … ostao nam je još samo život … njega smo stavili na raspolaganje sudbini … više nismo imali šta dati… Događaj koji ću opisati, desio se polovicom mjeseca kolovoza 1992, mjesec dana nakon pada Odžaka..

Odradili smo teren na BB bojištu te smo dobili par dana odmora. Na odmor smo išli u Sl. Brod (s obzirom da nismo imali svojih kuća)… Ja sam u to vrijeme živio u Osječkoj ulici u SB-u, a ostali dječaci u okolici SB-a… Tih (slobodnih) dana dolaze nam iz Švicarske dva prijatelja (Andrija i Mačak, imali su C vize tamo), te smo stalno bili u kontaktu i družili se. Jednom u toku takvih druženja, raspravljali smo o proteklim događajima (po tko zna koji put), te odlučili da se prebacimo na područje općine Odžak, te izvršimo nasilno izviđanje na tom području… Nisam bio za takvu avanturu iz razloga što službeno nikakve intervencije nisu bile planirane na tom području, smatrao sam da je to bespotrebno a rizik je bio ogroman i bez izgleda za bilo kakav uspjeh… Pokušavao sam na sve načine da ih odgovorim od toga ali oni su odlučili i nije bilo nikakve šanse odgovoriti ih od toga…

Dogovoreno je da se kreće sutra kasno naveče i ljudi koji će ići, ja i Vihor (braća), Andrija i Usan (braća), Nediljko i Marko (braća), Lipa i Mačak… Dogovoreno je da ja ostajem na HR strani (bio sam na štakama i nisam se mogao brzo kretati) te ću održavati vezu sa njima i eventualno ih navoditi na pravac kretanja prilikom izvlačenja ako bude nekakvih problema, a njih sedmorica će preko Save. Interni dogovor je bio da ako krene po zlu…vraća se na polazno mjesto, a mrtvi se ne izvlače. Sutradan popodne, okupljanje kod mene, pripremamo oružje i opremu za boravak na neprijateljskom teritoriju, te prvim sumrakom krećemo u Slavonski Svilaj…

Dolazimo do prve kuće (ranije dogovoreno s vlasnikom kuće da ćemo doći) u selu i vozilom (kombi) prolazimo kroz dvorište i dolazimo do savskog nasipa. Tu čekamo noć. Čamac je bio ranije pripremljen i lagano smo opremu ubacivali u njega… Vidim na licima da su ljudi nestrpljivi…Ne priča se puno. Noć je pala, pozdravljam se sa njima i ekipa kreće…
Ispratio sam ih do vode…sjedaju u čamac i kreću…pratim ih pogledom i drhtim…valjda od uzbuđenja…volio bih da sam sa njima, a svjestan sam da bih im smetao… Čamac pristaje na bosansku stranu rijeke i oni izlaze…vidim obrise još minut-dva i oni nestaju u noći… Zadržavam se na obali još pola sata-do sat vremena (meni se čini vječnost)…buljim u noć…osluškujem…ne čuje se ništa…

Sjedam u kombi, radio veza je uključena, skeniram frekvencije, ali nema nikakvih sumnjivih razgovora ili dešavanja na radio vezi…Povremeno izađem, prošetam do rijeke, osluškujem … tišina … začuje se pljusak ribe u rijeci, povremeni krik neke ptice, ali ništa što bi me upućivalo na nekakva dejstva…zabrinut sam, bojim se…za njih…
Oko pola tri ujutro, signal na radiju…grabim mikrofon … odgovaram… govorimo prema utvrđenim šiframa … vraćaju se…izvlače…Pitam jesu li u paketu? Kažu da nisu…Traže da ih navedem na pravac…Uplašen sam. Uzimam signalni pištolj (bivše JNA) i ispaljujem raketu u zrak. Javljaju da ju vide i da su na dobrom smjeru.
Na Savi sam, tresem se, što od hladnoće što od straha… Čujem vesla…Dolaze… Brojim ih…Petorica…Dvojica nedostaju…

Pristaju uz obalu i izlaze iz čamca, nedostaje Mačak i Usan… Pitam šta se dogodilo, odgovaraju da su naišli na bunker u selu i da je došlo do kontakta, ubili su trojicu na bunkeru ali je Mačak poginuo…Usan je nestao, nije mrtav ali ga nema…Teško im je, i meni je…Pratimo pogledom vodu jer ako je Usan živ … preplivati će, odličan je plivač…nema ga…
Jutro je, nema nikakvih znakova na Savi… U daljini, na bosanskoj strani, čujemo buku oklopnog vozila, ali nema pucnjave niti znakova da se nešto posebno događa. Sjedamo u kombi i odlazimo uz Savu da obavijestimo naše jedinice uz Savu, da ne pucaju ako neko bude plivao sa bosanske strane…Odlazimo za SB, teško nam je, pogotovo Andriji, brat mu je.

Uglavnom, da skratim, sutradan me obavještavaju (HV) iz Oprisavaca, da je jedan preplivao na njihovom rajonu…Sjedamo u kombi i pravac Oprisavci. Usan je…grlimo ga…ispitujemo. Kaže, kad je počela pucnjava, Mačak je išao prvi u koloni, on je bio drugi (obojica su iz Donjeg Svilaja i poznavali su teren), Mačak je pogođen rafalom u grudni koš a njemu je metak pogodio pušku i izbio ju iz ruku, te se on odmah povukao nazad među kuće. S obzirom da je ostao bez oružja povukao se među kuće i nastavio se kriti i probijati prema centru sela. Kaže da je nailazio na njihove bunkere i patrole ali da se krio i čekao noć te je noću nastavio kroz njive prema Savi. Na Savu se probio u toku noći, ali nije noću smio plivati da ga naši nebi upucali. Mačak je mrtav razmijenjen nakon dvadesetak dana. Poginuo je pedesetak metara od svoje kuće.

Pokušao sam što vjernije opisati ovaj događaj, ne sjećam se točnog datuma ali sam želio da ostane zapisan zbog Mačka i ostalih ljudi koji nisu žalili svoje živote krećući u neizvjesnost na teritorij koji je bio pun neprijateljskih vojnika.
Bio je to prvi prelazak neke skupine na teritorij općine Odžak, mjesec dana poslije pada istog.

Eugen Savojski
21-01-2012, 20:43
Pa to mene zajebava sa pjesmama našeg brkatog guslara,
a dopizdio nam je jer smo ga slušali skoro cijeli rat, znam
da je ranjen u spomenutoj akciji. Sad će on još malo obući
kratke hlače,papuče na noge i sa naočalama prošpancirati
kroz Odžak, jer on prije lasta najavi proljeće.

master
21-01-2012, 20:48
Bili smo rasuti kao rakova djeca,na raznim stranama ali ipak sa puškom u rukama.

Ovo mi je jako poznato. Pokusavam se sjetiti.

Eugen Savojski
21-01-2012, 21:17
Sudjelovao sam u akciji " Angela" , izviđači su neki već bili prijeko, negdje oko ponoći je počelo prebacivanje prvih grupa u čamcima na vesla, prva tura je prešla i bila je zadužena likvidirati neprijateljske patrole i osigurati prolaz na nasipu za prebacivanje ostalih grupa čamcem. Ta grupa je bila podijeljena na dvije ekipe po četvorica plus po jedan izviđač, neprijateljsaka patrola je naišla na jednu našu od tih ekipa,jednom našem vojniku je zaštekala puška i neprijateljska patrola je bježeći od njih naletjela na našu drugu grupu gdje su trojica njihova ubijena a jedan ranjen, u tom prvom okršaju s njima i naš je jedan ranjen. Hoću reći, forsiranje bilo kakve vodene prepreke pa čak i običnog potoka je teško izvedivo bez ogromnih žrtava. Sava je velika rijeka ,i razmišljajući sad sa velikim vremenskim odmakom ,stvarno smo bili blesavi i sa mudima do koljena usuditi se noću na takvo nešto. Lavovski dio posla su odradili momci koji su veslali, ja o veslanju nešto znam pa mogu reći dok sam ja sjedio u čamcu nisam čuo zaveslaje a pogotovo da ih čuje neprijatelj prijeko. A krenuli smo sa velikim moralom i željom da se opet vratimo svojoj kući.

master
21-01-2012, 21:31
u tom prvom okršaju s njima i naš je jedan ranjen. Hoću reći, forsiranje bilo kakve vodene prepreke pa čak i običnog potoka je teško izvedivo bez ogromnih žrtava. Sava je velika rijeka ,i razmišljajući sad sa velikim vremenskim odmakom ,stvarno smo bili blesavi i sa mudima do koljena usuditi se noću na takvo nešto. Lavovski dio posla su odradili momci koji su veslali, ja o veslanju nešto znam pa mogu reći dok sam ja sjedio u čamcu nisam čuo zaveslaje a pogotovo da ih čuje neprijatelj prijeko. A krenuli smo sa velikim moralom i željom da se opet vratimo svojoj kući.

Prosle godine sam sreo tog naseg ranjenog. A za sve ostalo navedeno, koliko mi je poznato - jedino je jos Una 95 bila forsirana na slican nacin, cak sa boljom opremom (iako je i ta oprema bila nista za takav poduhvat). Nazalost, sto se tice naseg forsiranja, otisli su najbolji sinovi. Znas dobro tko je isao preko Save, a znas dobro gdje su prezivjeli danas i sta rade.

ljuta trava
21-01-2012, 21:54
Mnogi zaboravljaju odnos snaga u toku 92 godine , valjda pod dojmom slike sa vojne parade 95 godine u ZG .
Jedno mogu potvrditi 100 % , prodaje Posavine nije bilo , u što se mogu uvjeriti svi koji poznaju odnose snaga u tom vremenu .
A ja, naj iskrenije , skidam kapu , i pozdravljam Sinove Posavine.

master
21-01-2012, 22:09
Mnogi zaboravljaju odnos snaga u toku 92 godine , valjda pod dojmom slike sa vojne parade 95 godine u ZG . Jedno mogu potvrditi 100 % , prodaje Posavine nije bilo , u što se mogu uvjeriti svi koji poznaju odnose snaga u tom vremenu .
A ja, naj iskrenije , skidam kapu , i pozdravljam Sinove Posavine.

Kao jedan od ucesnika dogadjaja u Posavini, osobno tvrdim da nikakva prodaja tamo nije bila. Bilo je ogromnih propusta u organizaciji, bilo je gresaka koje su nas skupo stajale, nije bilo oruzja, oklopa, protuoklopa dovoljno, bilo je srca i muda ali samo s tim se ne ide na tenkove, rakete, avione.

Oni koji tvrde da je bilo prodaje (latinica), prvo lazu sebe jer u to zele vjerovati da bi se opravdali za propuste koje su napravili. Previse dugo je to trajalo da bi bilo prodano. Previse krvi na svim stranama.

master
21-01-2012, 22:26
Ovo je za Eugena Savojskog, odmah poslije pada Odzaka kad se brigada pokusava ponovo okupiti (ZelenGaj).


http://www.youtube.com/watch?v=BZb1hPIJ8iE

master
21-01-2012, 22:30
A ovo ce ga posebno obradovati.
http://www.youtube.com/watch?v=KQOH30hdH1A

Eugen Savojski
21-01-2012, 22:35
Jebo te u Vitlasa veći hrvatski grb na kapi nego u pokojnog Bobetka,
Vitlas je poslije bio u PZO-u, a ovdje je dosta pozadinava koji su i
ostali na Zelen Gaju.

Eugen Savojski
21-01-2012, 22:45
A ovo ce ga posebno obradovati.
http://www.youtube.com/watch?v=KQOH30hdH1A

E ovo je već respektabilna ekipa, a i I.R. je imao puno više kose nego sad bar 15 dlaka više ali se ne vidi od beretke.
Zemljače, hvala ti na ova podsjećanja, ja nemam blage veze za postaviti bilo što na portal osim nekoliko škrabotina,
ne zamjeri mi, još jednom hvala i veliki pozdrav.

master
21-01-2012, 22:55
Ove snimke sam ti dao jer na prvoj je jedan od zarobljenih u "angeli", na drugoj je jedan od poginulih u istoj akciji.

Eugen Savojski
21-01-2012, 23:00
Ove snimke sam ti dao jer na prvoj je jedan od zarobljenih u "angeli", na drugoj je jedan od poginulih u istoj akciji.

Da, i na prvoj je jedan koji je bio u izviđačima
na oraškom ratištu a na Brvniku ostao bez noge.

master
21-01-2012, 23:21
Da, i na prvoj je jedan koji je bio u izviđačima
na oraškom ratištu a na Brvniku ostao bez noge.

Znam. Ispred njega je istim putem prosao jedan prijatelj, ovaj je isao iza njega i stao na minu, ako znas mjesto gdje je ostao bez noge onda ces se sjetiti i jednih ljestava.

mardar
21-01-2012, 23:42
Jesi li vidio @master kakovu ja tu ekipu imam odmah sam ti našao s kim ćeš ponešto razmjeniti.Već davno sam ja njega imenovao za zapovjednika svoje vojske u mom entitetu kad smo se izdvojili iz Federacije.

pozdrav obojici pravi ste :):)

master
21-01-2012, 23:48
Jesi li vidio @master kakovu ja tu ekipu imam odmah sam ti našao s kim ćeš ponešto razmjeniti.Već davno sam ja njega imenovao za zapovjednika svoje vojske u mom entitetu kad smo se izdvojili iz Federacije.

pozdrav obojici pravi ste :):)

Ako je to osoba za koju mislim da jest, mogu reci da je pravi covjek za svaki posao. Podvalio sam mu na prvom videu i cekao sam da mi da komentar. Ako je on osoba za koju mislim da jeste, i ovog covjeka je poznavao.
http://www.youtube.com/watch?v=mriP-cwEM-Y

mardar
22-01-2012, 00:40
Znam ja što sam izabrao da mi čuva državicu.Mala ali postojana .:):)

Eugen Savojski
22-01-2012, 01:37
Znam. Ispred njega je istim putem prosao jedan prijatelj, ovaj je isao iza njega i stao na minu, ako znas mjesto gdje je ostao bez noge onda ces se sjetiti i jednih ljestava.

Nisam bio kad je stao na minu,taj koji je prošao prvi nije ju ni vidio,
jer je bila pod komadom crijepa, ljestava se jednih sjećam koje su
služile za penjanje na jedan tavan sa kojeg se osmatralo.Tu je čini mi
se teško ranjen i M.Š. iz Odžaka. Znam i kad je I.D. iz Srnave zapalio
plast sijena koji mu je zaklanjao vidik prema pravcu neprijatelja, nakon
kraćeg vremena u plastu su eksplodirale mine,detonacija ga je odbacila
tako da je proletio pored I.R. sa drugog videa, kao čep,srećom bez većih
posljedica. Ovog Marka Kikića sam znao samo iz viđenja.

Eugen Savojski
22-01-2012, 09:23
Tad kad je ranjen M.Š. čini mi se da je tu poginuo
Andrijica iz G.Dubice , jebi ga to je bilo 93.god., od
tada je prošlo puno godina da bi se čovjek sjetio svih
detelja,puno je momaka poginulo ,tek kad se pođe pričati
o nekim situacijama onda se i pamćenje malo osvježi.

master
22-01-2012, 09:40
Tu je tada ranjen i cigo, i O.K.iz Odzaka. Ma ne mozes se svega niti sjetiti. Jesi li bio u napadu na Vranici kad je nikolica poginuo?

Eugen Savojski
22-01-2012, 09:48
Tu je tada ranjen i cigo, i O.K.iz Odzaka. Ma ne mozes se svega niti sjetiti. Jesi li bio u napadu na Vranici kad je nikolica poginuo?

Cigo je čini mi ranije ranjen, bio je u bolnici zajedno sa našim guslarom,
sjećam se kad je poginuo Nikolica ali ja tu nisam bio nazočan, bio sam
sa ostalima na drugom položaju. Nikolica, prezime mu znaš, pošten i dobar
momak bio za razliku od njegovih prezimenjaka, pa nije Bog htio Džaju uzeti
k sebi .

master
22-01-2012, 09:57
Cigo je ranjen u istoj akciji sa guslarom 31.12., a nikolica je bio ljudina i jedini od te obitelji (prezimenjaka) koji je vrijedio. U toj akciji smo ispravili onaj dio crte na vranici, usli smo direktno u njihove rovove puzeci.

Eugen Savojski
22-01-2012, 10:05
Meni osobno je bio najgori dan kada su Vidovice vraćane,
na brzinu smo otišli u ispomoć zamijeniti ekipu koja je već
provela jednu smjenu čuvajući zauzete položaje, čim smo
dobili šteku cigareta za jednu smjenu znao sam da će biti
velikog sranja, ušli smo u jedan kanal u blizini onog mostića,
pri samoj smjeni momci koje smo mijenajali su bili poklopljeni
neprijateljskim topništvom,bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih,
došli smo po kiši, tu je kod tog kanala bio i jedan veliki hrast,
desno dalje su bila na grudobranu tri likvidrana neprijateljska
vojnika, problem je u tomu što smo mokri ušli u taj kanal i
proveli cijeli dan i noć po kiši i jakoj neprijateljskoj vatri, znam
da je jedan naš bio na rubu živčanog sloma da je fizički zadržan
da izađe van tog kanala,sutra dan nam je smjena uveliko kasnila
jer i dalje nije jenjavala neprijateljska vatra, kad se malo smirilo
i smjena je tad izvršena ali bez posljedica kao dan ranije.

master
22-01-2012, 10:11
Mislim da je najgore na tom dijelu bilo 95 u "osveti", a znas dobro da nismo svi isti, psihicki se trebalo pripremati za sve to. Meni osobno je najteze bilo prije svake akcije psihicko pripremanje na mogucu pogibiju brace, nisam se toliko plasio za sebe a dva puta sam ranjen.

master
22-01-2012, 10:20
Vučilovac je selo na istoku bosanske posavine, tik uz rijeku Savu i bilo je jako neprijateljsko uporište jer je bilo tik do njihovog koridora. U napadnom djelovanju za preuzimanje istog, jedinicama je pridodan i jedan vod naše interventne satnije sa tridesetak ljudi. Napad je išao iz dva pravca, lijevim krilom uz rijeku Savu u čelo, te desnim krilom preko ravnice usmjeren je bio skoro na sam kraj sela. Druga strana nas nije očekivala na tom smjeru i tu su kasnije pretrpjeli velike gubitke.

Sam tijek akcije je išao tako da je lijevo krilo jakom vatrom i tenkovima diglo neprijatelja iz rovova te uz pomoć pješadije gonilo ih dalje. Oni se povlače, tehniku i ljudstvo, ukratko, bježanija ... Tada nastupa desno krilo, iznenadnim udarom uništavamo jedan tenk T-34 (koji se povlačio) i on ostaje na cesti te ujedno zaglavljuje prolaz ostaloj tehnici da se izvuku.
Upravo na tom mjestu gine im većina ljudstva, mnogi su ranjeni, panika čini svoje…

Upravo na tom mjestu gine im većina ljudstva, mnogi su ranjeni, panika čini svoje…
Moja jedinica zarobljava jedan napušten tenk (T-34) i jedan od dječaka ga izvlači (bio tenkist u JNA na takvom). Pošto je noć već odavno pala a posao je odrađen, pridodane jedinice se izvlače u svoje baze, a zonu odgovornosti preuzimaju drugi.

Sutradan, na brifingu se iznosi stanje i na našem pravcu spominjemo gdje su ostali minobacači, mine itd., municija za PAT 20mm (a u njoj smo oskudijevali), te dogovaramo da ćemo nas petorica u Landroveru otići po istu.

Tako je i bilo, krenuli smo, ja, Vihor, Kemo, Marko i Vuk. S obzirom da smo iznenada krenuli, niko od nas nije nosio dugo oružje, svi smo bili sa pištoljima (ja sam tada nosio škorpion sa prigušivačem i to je bilo najduže oružje u grupi). Ostali su imali pištolje.

Vozili smo se dosta dugo, preko nekih njiva, blato užasno, zezali se u vozilu i na jedan km prije sela ubacio sam metak u cijev i našalio se da bi OVO (misleći na škorpion) MOGLO I RADITI…(inače nikada nisam nosio metak u cijevi u ranijim akcijama).

Ušli smo u selo i krenuli na lokaciju gdje je bio PAT 20mm, te kod pravoslavne crkve u selu odjednom se uhvati pucnjava, vidimo da preko puta crkve, u dvorištu kuće jedan vojnik pada pogođen.

Iskačemo iz landrovera i okružujemo drvenu zgradu u dvorištu tzv. AMBAR jer vidimo kroz otvorena vrata dvojicu vojnika unutra. Pozivamo ih da se predaju jer ne znamo tko su (imaju uniforme kao i mi, kao i ovaj što je vani pogođen) ali oni odbijaju i pucaju po nama.

Uzvratili smo pištoljima i oni padaju, jedan je odmah bio mrtav a drugi je davao znakove života i pokušavao je dohvatiti bombu za pojasom. Uskočio sam unutra i zgrabio ga za ruke otimajući bombu iz ruke (nije bio izvađen osigurač). U međuvremenu je još jedan od nas uskočio unutra i iz pištolja preko mene pogodio ovoga u vrat. Mene je prilično uplašio pucanj (nisam očekivao a savladao sam ranjenog) te sam zagalamio na ovog što je pucao ŠTA PUCAŠ, MOŽDA SU NAŠI (radi uniformi)… Ovaj se nasmijao i rekao JEBI IH, VIŠE NISU.

Izbacio sam bombe van, puške dodao svojima (2xAP sa drvenim kundakom) te na kraju i tijela obojice (prije toga sam ih pretresao i pronašao hrpe srpskih novčanica koje sam takođe izbacio van). Nikakvih dokumenata nisu imali, a nisu imali više od 30 godina (teško je procijeniti jer tijelo je već promijenilo boju). Prilikom pretresa poginulih obojica su na sebi imali po tri uniforme (smb, srpska maskirna i naša maskirna).

Sve je ovo trajalo možda 5-6 minuta od početka do kraja, mislim da nije više…

Vani je tip koji je pogođen stenjao (dobio je pet metaka u grudni koš) te smo ga ubacili u landrover i poslali sa vozačom i još jednim pratiocem za Tolisu (ratna bolnica). Nije stigao živ tamo … podlegao je u transportu.

Nas trojica smo ostali pored dvojice ubijenih i polako su počeli pristizati drugi vojnici (iz drugih postrojbi). Tu su se desile još neke stvari koje nisam nikada odobravao iz poštovanja prema mrtvima, ali nismo ih činili ja i moji ljudi.
Po povratku našeg landrovera nastavili smo po ono što je bio naš cilj.

Po povratku u našu bazu raspravljali smo o tom događaju pa se i Kemo našalio na moj račun, u smislu kako ja ne mogu dobro hodati a uskočio sam u ambar kao srndać.

Zaplijenjene puške zadržali su Vuk i Marko a Markova je uništena prilikom njegove pogibije desetak dana kasnije na Brvniku.
Osim Marka, svi ostali učesnici su još uvijek živi i svi se nalaze u BiH.

Eugen Savojski
22-01-2012, 10:25
Mislim da je najgore na tom dijelu bilo 95 u "osveti", a znas dobro da nismo svi isti, psihicki se trebalo pripremati za sve to. Meni osobno je najteze bilo prije svake akcije psihicko pripremanje na mogucu pogibiju brace, nisam se toliko plasio za sebe a dva puta sam ranjen.

Da, najgore je to što je čovjek više strahovao za svoje najbliže
nego za sebe i to je još dodatni psihološki pritisak, ja na svu sreću
nisam imao i ta dodatna opterećenja, jer sam iz uže obitelji bio sam.
Naravno da je strah dobar tko ga ima ,meni su se a i drugima prije
akcija zbog nervoze strahovito sušila usta, nisam imao niti mogao
bar pljuvačku da progutam ali vremenom i jebena žvaka u ustima riješi
koliko toliko i taj problem pa imajući žvaku u ustima malo i psihološki
pritisak i strah popusti. Poslije se sve nekako podnosilo lakše, ipak za
sve je trebalo vremena da se čovjek okali i očvrtsne.

master
22-01-2012, 10:31
Mene osobno prije svake akcije je hvatala nervoza, hvatala me drhtavica nekakva, tek kad pocne pucnjava tad me pustalo i bio sam hladan kao led i nevjerovatno miran. Puno puta sam razmisljao o tome.

master
22-01-2012, 10:41
Za ovu pricu o Vucilovcu pronasao sam podatak o njihovim poginulima.

CITAT/ Spomen-obilježje je podignuto kao znak sjećanja na 23 stradale osobe iz Vučilovca i 26 boraca čelinačke brigade Vojske Republike Srpske koji su iz Krajine došli da pomognu svojim sunarodnicima u Posavini. /KRAJ CITATA

Ovo je podatak o poginulima, a samo mozemo pretpostaviti broj ranjenih.

Eugen Savojski
22-01-2012, 10:45
Mene osobno prije svake akcije je hvatala nervoza, hvatala me drhtavica nekakva, tek kad pocne pucnjava tad me pustalo i bio sam hladan kao led i nevjerovatno miran. Puno puta sam razmisljao o tome.

Svatko je drukčije doživljavao i preživljavao nervozu ,stres, strah,
da prije prangijanja je nervoza,kad nastane stvarna borba čovjek
nema vremena bojati se ,djeluje po nekom mehanizmu za vlastiti
opstanak, poslije borbe nastane onaj tupi i prazni pogled i kad i to
popusti onda tek pođe razmišljati o situaciji u kojoj se nalazio.
A još je nešto zanimljivo, od desetak slučajeva za koje znam da su
prolupali ,otišli su natrag do našeg saniteta po pomoć, jedino je Lisica
puko pa otišao među neprijateljske vojnike,znamo kako je završio. Ne
želim ja reći da ovi nisu doživjeli živčani slom, ali su ipak pronašli naš
sanitet za razliku od Lisice( Lijaća).

Eugen Savojski
22-01-2012, 10:49
Za ovu pricu o Vucilovcu pronasao sam podatak o njihovim poginulima.

CITAT/ Spomen-obilježje je podignuto kao znak sjećanja na 23 stradale osobe iz Vučilovca i 26 boraca čelinačke brigade Vojske Republike Srpske koji su iz Krajine došli da pomognu svojim sunarodnicima u Posavini. /KRAJ CITATA

Ovo je podatak o poginulima, a samo mozemo pretpostaviti broj ranjenih.

Da, i uvijek su u pregovorima za razmjenu mrtvih inzistirali čini mi se za
dvojicu čijih tijela nismo imali baš iz Čelinca su ta dvojica i bili.

master
22-01-2012, 10:50
On je bio nevjerovatan. Kad je trijezan, u vatru i vodu mozes sa njim, a kad popije - nisi siguran hoce li na tebe ili neprijatelja. Znas dobro kakva je sranja radio i da smo mu popustali i gledali kroz prste upravo zbog hrabrosti koju je imao kad smo kretali nesto odradjivati.

master
22-01-2012, 10:53
Da, i uvijek su u pregovorima za razmjenu mrtvih inzistirali čini mi se za
dvojicu čijih tijela nismo imali baš iz Čelinca su ta dvojica i bili.

Jedan od te dvojice je bio brat od njihovog glavnog za razmjene. Dao sam im brojeve pusaka koje su nosili ta dvojica jer dokumente nisu imali. Tijela ne znam gdje su zavrsila jer sam sa svojima otisao a tijela su ostala u dvoristu preko puta crkve.

Eugen Savojski
22-01-2012, 10:56
A jesmo imali nevjerojatnih tipova,
sjećaš se P.G. iz Dugih Njiva i njegovih
"bisera" pogotovo ono kod groblja sa
BST-om na raskrižju.A sad je miran kao
bubica,a čuj obiteljski čovjek.

master
22-01-2012, 11:00
Znam. Neki pojedinci su nam napravili vise stete nego koristi, a nije samo to kod groblja njegov minus, imao je jos jedan - znas vjerovatno. I, nije bas miran niti sada, prije par mjeseci je dobio batina.

Eugen Savojski
22-01-2012, 11:05
Znam, pizdarija kad je zajebavajući se ranio Z.M. iz pištolja,
znači opet je počeo praviti sranja, ja mislio on se smirio.
Ja sam njega morao puknuti spremnikom za municiju u glavu
jer se drukčije s njim nije moglo razgovarati.On izgleda kao
dijete ne može zaspati bez batina.

master
22-01-2012, 11:11
Ma sirovina. Nije on los ali uvijek pokaze negativnu stranu.

Sjecas se pobrice?

Eugen Savojski
22-01-2012, 11:12
Sjećaš se kad je Vauga došao u postrojbu nije se dugo zadržao
u brigadi, on dvometraš 110 kila mišića, sjedimo mi u kafiću kod
lipe u Tolisi, veli on "jebo ti ovo,nije ovdje meni mjesto pa ovdje
svaka budala ima pušku", i nedugo poslije je opet otišao u Hrvatsku,
e i on je dok je tamo bio kratko vrijeme bio jako "uredan" što bi
rekao pokojni Bandit.

master
22-01-2012, 11:19
Sjećaš se kad je Vauga došao u postrojbu nije se dugo zadržao
u brigadi, on dvometraš 110 kila mišića, sjedimo mi u kafiću kod
lipe u Tolisi, veli on "jebo ti ovo,nije ovdje meni mjesto pa ovdje
svaka budala ima pušku", i nedugo poslije je opet otišao u Hrvatsku,
e i on je dok je tamo bio kratko vrijeme bio jako "uredan" što bi
rekao pokojni Bandit.

Nije za njega zato sto nebi mogao prosipati silu kako je naucio. A bio je "uredan" zato sto je vidio da ne prolazi nasilje prema ljudima koji su svaki dan imali glavu u torbi.

master
22-01-2012, 11:20
S obzirom, da se srpska operacija "Plamen" ili "Osveta", slabo spominju s bilo koje strane, evo Vam jedna anegdota iz vremena kad se ginulo...

Mogu pricati i o ovome, jedna anegdota, poznanik (inace seprtlja) pobjegao s polozaja u operaciji "osveta" ili "plamen".


Na jednoj lokaciji u spomenutoj akciji, bila su i dvojica pripadnika 4GBR "Sinovi Posavine", imena necu spominjati ali ginulo se jako puno te ih je savladao strah, vidjeli su da je doslo vrijeme "biti ili ne biti", odlucili su pobjeci...

Znali su tko im je zapovjednik i kakav je covjek, postovali su ga ali se istodobno i plasili ... Kako se opravdati za napustanje polozaja?

Odlucili su sami sebi nanijeti ozljede, da bi bilo opravdano izvlacenje s polozaja...

Razmisljali su da se "lagano" upucaju - ali nisu se usudili ... Jedan od njih, izvadi nozic (cakija) pa ce se zarezati...

I toga su se plasili, nisu mogli sami sebe ...

Tada se dogovore da ce jedan drugog ... lagano zarezati...

Prvi uzme nozic, zatvori oci i ... ubode ovog drugog u natkoljenicu, ... ovaj stisnuo zube i nista ne govori...

Sad ovaj drugi uzima nozic i zabije cijelu ostricu u butinu drugog ... Hehe, obojica ranjeni...

Izvlace se sa polozaja (imaju opravdanje), te se javljaju u ratnu bolnicu gdje doktori otkrivaju nastanak ozljede...

U kasnijem utvrdjivanju cinjenica, jedan od njih ovim rijecima opisuje strah "POBRO (pobratim, brat), to ne ide jedan tenk, dva tenka, to idu SVATOVI TENKOVA, nose zastave, ... jos fali samo muzika, kako ne bih pobjegao...


Izbaceni su iz vojske, obojica su jos zivi ... imena osobno poznata.

"Plamen" ili "Osveta" bio je jedan od posljednjih trzaja VRS, mislim da nisam osjetio vise morala s nase strane u tim trenucima, ginulo se jako puno ali bili smo odlucni izginuti do zadnjega...

Svim ucesnicima, s bilo koje strane, bila je to bitka svih bitaka - Za Posavinu...

Sve price koje sam napisao su istina, i ova je ...

Ucesnici su jos uvijek zivi, a postoji i puno svjedoka.

Uzivajte djeco, bilo jednom ... ne ponovilo se...

Prijatelji, suborci, neprijatelji sta da Vam kazem "Ne dao Bog pa nas opet budu trebali..."

Eugen Savojski
22-01-2012, 11:22
Ma sirovina. Nije on los ali uvijek pokaze negativnu stranu.

Sjecas se pobrice?

Kako se neću sjećati, iz Svilaja , najveći iz "zavodnik" iz
naše brigade, više su žene bježale od njega u Hrvatsku
nego od neprijateljskog granatiranja,pa nije ni naš Guslar
zaostajao sa pričom o ljubavnim podvizima.

master
22-01-2012, 11:26
Kako se neću sjećati, iz Svilaja , najveći iz "zavodnik" iz
naše brigade, više su žene bježale od njega u Hrvatsku
nego od neprijateljskog granatiranja,pa nije ni naš Guslar
zaostajao sa pričom o ljubavnim podvizima.

Hehe, zaglavio je zbog zena. Radi neke maloljetnice dobio je par godina bajboka.

Eugen Savojski
22-01-2012, 11:35
Kad već spominješ srpsku ofenzivu na oraško-šamačko ratište,
pošto si ispričao jednu anegdotu , na strani Srba je bilo angažirano
svakake mrake pa čak i Arkan sa svojom bandom, mislili su da će
lako uzeti Orašje pa su se sjatili da ga opljačkaju, kad su dobro dobili
po pičkama, znaš da je Šešelj optužio baš njega i njegove "tigrove",
izjavio je " Avkan je pvi pobegao".

master
22-01-2012, 11:40
Ma bilo je svega. Bili su tu i panteri, mladic i ekipa, itd. Oni su od 1991 imali premoc u naoruzanju i gazili su silom gdje su mogli. tamo gdje je pruzen otpor zaustavljali su se. 1995 i mi smo imali svega i tek tada su osjetili sta znaci kad se puca i po njima.

master
22-01-2012, 12:01
Eugen Savojski, bas smo se raspricali a to vjerovatno nije interesantno posjetiteljima foruma jer pricamo o ljudima koje citatelji ne poznaju.

Da nastavimo sa temom, da bi ljudi mogli shvatiti kakve su borbe bile na podrucju Odzaka i Modrice postavicu ovdje popis poginulih boraca sa srpske strane sa opcine Modrica pa nek citatelji sami izvuku zakljucke. Napominjem, ovo je popis sa samo jedne opcine.

Vidović, Živko Sin Radovana i Smiljke (djevojačko Okolić), rođen 28. listopada 1962. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Oženjen Mandom, rođenom Lovrinović. Kćerka Ranka. U jedinici rezervnog sastava JNA od 23.1.1992. godine do 02. svibnja 1992. godine, a od tada je pripadnik Vučijačke lpbr. Poginuo u operaciji prodora Koridora u rejonu Botajica - Pećnik 23.6.1992. godine. Sahranjen u Botajici.

Vasić, Miroslav Sin Marka i Simune (djevojačko Savić), rođen 02. rujna 1974. godine u Vranjaku, općina Modriča. Učenik. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Od posljedica teškog ranjavanja u borbenim djelovanjima, umro 1.3.1993. godine na VMA u Beogradu. Sahranjen u Vranjaku.

Vidaković, Đorđe Sin Lazara, rođen 15. marta 1943. godine u Gnionici, općina Odžak. Oženjen. Pripadnik Vučijačke PBr od 1992/5/2. godine. Poginuo u rejonu Gnionice 14.7.1992. godine. Sahranjen u Gnionici.

Vidaković, Zoran Sin Mihajla i Bojane (djevojačko Arsenić), rođen 07. studenog 1970. godine u Potočanima, općina Odžak. Neoženjen. Kao pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA poginuo 2.5.1992. godine u Novom Gradu. Sahranjen u Novom Gradu - Odžak.

Vidaković, Niko Sin Petka i Cvijete (djevojačko Jović), rođen 30. listopada 1960. godine u Tolisi, općina Gradačac. Zemljoradnik. Oženjen Ružicom Simić. Djeca: Dragana i Petko. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Poginuo 22.5.1992. god. u rejonu Babića mosta - Modriča. Sahranjen u Tolisi.

Vidić, Vlado Sin Stanka i Mare. Rođen 06. prosinca 1961. godine u Gnionici općina Odžak. Oženjen Ljubicom rođenom Cvijanović. Djeca: Vedran i Stanislav. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Poginuo u s. Jezeru - Odžak 30.5.1992. godine. Sahranjen u Gnionici.

Vladić, Pero Sin Mirka i Vidosave (djvojačko Miletić), rođen 24. siječnja 1970. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Radnik. Oženjen Vidom, rođenom Rakić. Kći Vesna. Kao pripadnik pričuvnog sastava JNA nestao 19.4.1992. godine u rejonu Novog Grada.

Vranješević, Mirko Sin Danila i Bosiljke (djevojačko Popović), rođen 26. travnja 1941. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Oženjen Nevenkom, rođenom Šarčević. Djeca: Danica, Snježana, Ljiljana i Radovan. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Poginuo 30.06.1992. godine u rejonu obrane Botajice. Sahranjen u Botajici.

Vranješević, Sreto Sin Vladimira i Nedeljke (djevojačko Kerić), rođen 20. veljače 1963. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Poginuo 30.06.1992. godine u rejonu obrane Botajica. Mjesto sahrane Botajica.

Vujić, Ljubomir Sin Zdravka i Savke (djevojačko Živković), rođen 25. kolovoza 1955. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Oženjen Todom, rođenom Todorović. Sin Željko. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Nestao u borbama za Modriču 29.05.1992. godine.

Vukmirović, Slavko Sin Dragomira i Mirjane (djevojačko Vidović), rođen 18. rujna 1967. godine u Dugom Polju općina Modriča. Metalostrugar. Oženjen Julijanom. Sin Dejan. Pripadnik Vučijačke lpbr od 26.03.1992. godine. Poginuo 01.06.1992. godine u rejonu Rudine - Botajica kao pripadnik protiv diverzanske jedinice Vučijački orlovi. Sahranjen u Dugom Polju.

Vidović, Željko Sin Slavka i Stojanke (djevojačko Pavlović), rođen 08. marta 1969. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. Pripadnik Trebavske PBr. od 1992/2/5. godine. Zarobljen od strane HVO 29. svibnja 1992. godine u Modriči, odveden u silos u Modriči zatim u logor u Odžak, gdje je i umro od posljedica mučenja 11.06.1992. godine. Bio je sahranjen u Novom Gradu kod Odžaka, a potom prenesen u Koprivnu. Nije bio oženjen.

Božić Jovo Sin Filipa i Zorke (djevojačko Perić), rođen 1953/9/19. godine u Krčevljani, općina Gradačac, poljoprivrednik. Oženjen Nikolijom, rođenom Petrašević. Sin Savo. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Nestao u borbama za Modriču 29.05.1992 godine u Modriči.

Bosić Radovan Sin Slavka i Tankosava (djevojačko Antić), rođen 01. srpnja 1954. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Radnik. Oženjen Jelenom, rođenom Vidović. Djeca: Dragan, Snježana i Vesna. Pripadnik Vučijačke lpbr od 1992/5/2. godine. Poginuo na liniji obrane s. Botajica 3.07.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Bradašević Radenko Sin Petra i Stoje (djevojačko Marinković), rođen 26. veljače 1969. godine u Crkvini, općina Šamac. Poljoprivredni tehničar. Oženjen Draginja, rođenom Kovačević. Kćerka Mirna. Kao pripadnik JNA - poručnik, poginuo u borbama u Modriči 3.05.1992. godine. Sahranjen u Modriči.

Gojković Vojislav Sin Steve i Petre. Rođen 01. marta 1948. godine u Slavonskom Brodu. Oženjen Ilinkom rođenom Ružojčić. Poginuo kao pripadnik Vučijačke lpbr 02. 6.1992. godine u Cericima.

Grašarević Joco Sin Ivana i Kaje (djevojačko Mrvelj), rođen 01. maja 1952. godine u Donjem Svilaju, općina Odžak. Privatni poduzetnik. Oženjen Nadom rođenom Gavranović. Djeca: Dragana i Jasenka. Pripadnik 2. Posavske PBr od 16.4.1992. godine. Poginuo 23.8.1992. godine u rejonu Grebnica. Sahranjen u Novom Gradu.

Grujić Milorad Sin Radivoja i Anđe (djevojačko Đukić), rođen 01. kolovoza 1956. godine u Koprivni, općina Modriča. Stolarski radnik. Sin Radivoje. Pripadnik Trebavske PBr od 2.5.1992. godine. Poginuo 25.8.1992. godine u rejonu Vojskove - Zorice, sahranjen u Koprivni.

Gunjević Milan Sin Save, rođen 28. siječnja 1954. godine u Miloševcu, općina Modriča. U VRS od 3.5.1992. godine. Poginuo od gelera neprijateljske MB granate 5.5.1992. godine. Sahranjen u Miloševcu. Oženjen, otac dvije kćerke.

Dujković Nenad Sin Dušana i Stevanija (djevojačko Jevtić), rođen 14. travnja 1967. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Elektotehničar. Oženjen Svjetlanom, rođenom Stojaković. Kći Marina. Kao pripadnik Vučijačke lpbr poginu u rejonu obrane Vučijaka 8.7.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Đukić Radovan Sin Slobodana i Anđe (djevojačko Đekić), rođen 07. travnja 1967. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Zemljoradnik. Oženjen Nedeljkom, rođenom Rakić. Djeca: Tijana i Slobodan. Poginuo kao pripadnik VRS dana 30.9.1992. godine u rejonu Koliba-Srpska Brod. Sahranjen u Novom Gradu.

Žarić Milenko Sin Rade i Nevenke (djevojačko Vračević), rođen 19. svibnja 1953. godine u Dugom Polju, općina Modriča, po zanimanju zidar. Neoženjen. Pripadnik Vučijačke lpbr od 2.5.1992. godine. Teško ranjen lipnja 1992. godine u rejonu Dobre Vode. Umro prirodnom smrću 2.5.1994. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Ilić, Vojin Sin Branka i Milke (djevojačko Rašetarević), rođen 15. listopada 1948. godine u Vranjaku, općina Modriča. Trgovac. Oženjen Anđom rođenom Marić. Djeca: Nenad, Svjetlana i Sanja. Poginuo kao pripadnik Trebavske PBr. 27.5.1992. godine u rejonu Majne - Modriča. Sahranjen na Dugoj Njivi.

Ilić, Miloš Sin Blagoja i Mare (djevojačko Kuzmanović), rođen 25. rujna 1966. godine u Gračanici. Aktivno vojno lice. Neoženjen. Poručnik JNA. Poginuo 18.7.1992. godine u rejonu Kanala - Srpskom Brod. Sahranjen u Skipovcu.

Ilinčić, Ratko Sin Elizej i Vinke (djevojačo Radulović), rođen 22. travnja 1972. godine u Doboju. Nastanjen u Dugom Polju. Ugostitelj. Oženjen Ružom rođenom Novaković. Kćeri Mihajla i Ratka. Pripadnik PDV Vučijački orlovi iz sastava Vučijačke lpbr. od 26.3.1992. godine. Poginuo u borbama za Modriču 11.5.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.

Jevtić, Aleksandar Sin Blagoja i Miroslave (djevojačko Bogdanović), rođen 01. rujna 1967. godine u Slavonskom Brodu. Građevinski tehničar. Neoženjen. Pripadnik 2. Posavske pješačke brigade. Poginuo 5.7.1992. godine u rejonu Grebenica. Sahranjen u Šamcu.

Jevtić, Blagoje Sin Save, rođen 24. studenog 1966. godine u Koprivni, općina Modriča. Oženjen. Sin Ninoslav. Pripadnik Trebavske pješadijske brigade od 1992/5/2. godine. Zarobljen od neprijateljskih snaga 29.5.1992. godine u Modriči. Od posljedica mučenja u logoru u Odžaku umro 08.06.1992. godine. Sahranjen u Novom Gradu, općina Odžak.

Jevtić, Branko Sin Uroša, rođen 23. srpnja 1960. godine u Koprivni, općina Modriča. Oženjen. Djeca: Sanja, Tanja i Maja. Pripadnik Trebavske brigade od 2.5.1992. godine. Poginuo 16.6.1992. godine u rejonu Brvna - Vranjak. Sahranjen u Vrnjak

Jovičić, Branko Sin Rade i Leje (djevojačko Bardak), rođen 28. rujna 1954. godine u G. Klakar, općina B. Brod. Portir. Oženjen Đuka, rođenom Milošević. Pripadnik Vučijačke lpbr. od 26.3.1992. godine. Poginuo 02.08.1992. godine u rejonu obrane u Liješću. Sahranjen u G. Klakaru.




Kojić, Gosto Sin Milutina i Ruže (djevojačko Đurić), rođen 15. rujna 1952. godine u Vranjaku, općina Modriča. Mašinovođa. Oženjen Danicom rođenom Janković. Djeca Ružica, Ljubica i Predrag. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA. Poginuo 3.5.1992. godine u rejonu Kužnjača - Modriča. Sahranjen u Vranjaku.

Kojić, Rade Sin Bogdana i Milke (djevojačko Sjenčić), rođen 28. listopada 1955. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Oženjen Pavko rođenom Bešlagić. Sin Goran. Poginuo kao pripadnik Vučijačke lpbr. 30.06.1992. godine u rejonu obrane Botajice. Sahranjen u Botajici.

Kuzmanović, Vasilije Sin Branka i Mitre (djevojačko Petrović), rođen 01. rujna 1948. godine u Koprivni, općina Modriča. Privatni obrtnik. Oženjen Ružicom, rođenom Stevanović. Djeca: Sretko, Mladen i Simuna. Pripadnik Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Poginuo 25.8.1992. godine u rejonu Vojskove - Zorice - Odžak. Sahranjen u Koprivni.

Lazić, Božo Sin Steve i Ljubice (djevojačko Gunjević), rođen 03. siječnja 1950. godine u N. Gradu, općina Odžak. Mesar. Oženjen Anom, rođenom Kalabić. Djeca: Predrag i Ljubinko. Pripadnik pričuvnog sastava postrojbe JNA od 26.3.1992. godine. Poginuo 12.4.1992. godine u rejonu obrane s. N. Grad. Sahranjen u Bijeljini.

Lazić, Pero Sin Nike i Mitre (djevojačko Marković), rođen 09. maja 1944. godine u Krčevljani, općina Gradačca. Zemljoradnik. Oženjen Cvijetom, rođenom Nikić. Sinovi Milan i Niko. Pripadnik VRS-Trebavska PBr od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama za oslobođenje Modriče 14.5.1992. godine. Sahranjen u Krčevljanima.

Lukić, Marko Sin Bože i Cvijete (djevojačko Ilinčić), rođen 25. maja 1946. godine u Miloševcu, općina Modriča. Zemljoradnik. Oženjen Dušankom, rođenom Bosić. Djeca: Dragoslav, Cvijeta i Božica. U VRS od 16.4.1992. godine - VP 7445 Šamac. Poginuo 14.06.1992. godine u Miloševcu. Sahranjen u Miloševcu.

Lučić, Ilija Sin Ranka i Petre (djevojačko Mlinarević), rođen 01. lipnja 1946. godine u Skugriću, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Anom, rođenom Marjanović. Sinovi: Siniša i Nebojša. Pripadnik VRS od 2.5.1992. godine (Trebavska PBr.). Poginuo 16.05.1992. godine u rejonu Dobrinje - Modriča. Sahranjen u Ždreban.

Alaković Dragan Sin Uroša i Stane (djevojačko Pandurević), rođen 10. svibnja 1964. godine u Šamcu, nastanjen u Miloševcu. Po zanimanju radnik. Neoženjen. Pripadnik VRS od 16.4.1992. godine. Poginuo 18.7.1992. godine na liniji obrane u Gajevima. Sahranjen u Miloševcu.

Marić, Stevo sin Rajka i Julke (djevojačko Novaković), rođen 22. rujna 1954. godine u G. Riječanima, općina Modriča. Automehaničar. Oženjen Ljeposavom, rođenom Jaćimović. Sinovi Saša i Siniša. Pripadnik Rezervnog sastava MUP-a. Poginuo 06.05.1992. godine u Modriči. Sahranjen na Dugoj Njivi.




Mikanović, Dragan Sin Miće i Mitre (djevojačko Alaković), rođen 15. lipnja 1964. godine u Šamcu. Automehaničar. Oženjen Ljubicom rođenom Ilić. Kćerka Mitra. U VRS od 16.4.1992. godine. Pripadnik 2. Posavske brigade. Poginuo 13.5.1995. godine u rejonu Batkuša - Brvnik. Sahranjen u Miloševcu.

Miličević, Savo Sin Radoslava i Slobodanke (djevojačko Gostić), rođen u Koprivni, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 1992/5/2. godine. Nestao kao pripadnik Trebavske PBr. 29.5.1992. godine u borbama za Modriču.

Milinković, Dragan Sin Radovana i Zorke (djevojačko Savić), rođen 25. listopada 1971. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Poljoprivrednik. Neoženjen. U VRS od 27.3.1992. godine. Poginuo 06.05.1992. godine kao pripadnik PDV Vučijačke brigade u Modriči. Sahranjen u Dugom Polju.

Milovanović, Mika Sin Živka i Ruže, rođen 13. marta 1964. godine u Obudovcu. Po zanimanju pedagog. Oženjen Ljiljom, rođenom Peranović. Sin Željko. Poginuo kao pripadnik 2. Posavske brigade 27.5.1992. godine u rejonu obrane Grebnica. Sahranjen u Obudovcu.

Miljanović, Mirko sin Vasilja i Jovanke (djevojačko Vukašinović), rođen 15. siječnja 1957. godine u Brđanima - Osječani, općina Doboj. Oženjen Dragicom, rođenom Dabrica. Kćerka Mirjana. U VRS od 3.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 8.7.1992. godine u borbama za Koridor u Pećniku. Sahranjen u Osječanima.

Mimić, Nenad Sin Rade i Milene (djevojačko Stojčić), rođen 30. maja 1962. godine u Sarajevu. Nastanjen u Modriči. Pripadnik VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo 06.05.1992. godine u borbama za Modriču. Sahranjen u Modriči

Mitrović, Vinko Sin Milovana i Vidosave (djevojačko Janković), rođen 08. svibnja 1969. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Elektrotehničar. Oženjen Draginja, rođenom Nenadić. Sin Goran. Pripadnik Vučijačke lpbr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u obrani Vučijaka 4.6.1992. godine u rejonu Dobre Vode. Sahranjen u Dugom Polju.

Mitrović, Zoran Sin Đorđe i Smiljke (djevojačko Milojević), rođen 10. lipnja 1972. godine u Garevcu, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 29.5.1992. godine u borbama za Modriču. Sahranjen u Dugom Polju.

Mišanović, Jovo Sin Ilije i Julke (djevojačko Novaković), rođen 26. lipnja 1957. godine u Tolisi, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Draganom, rođenom Mišić. Sinovi Ilija i Goran. Pripadnik Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Nestao 29.5.1992. godine u Modriči.

Ninković, Nikola Sin Nede i Nedjeljka (djevojačko Kokić), rođen 18. siječnja 1970. godine u B. Brodu. Neoženjen. U VRS od 27.3.1992. godine. Pripadnik Vučijačke lake PBr. Poginuo kao borac prvog bataljona na liniji obrane u rejonu Gloga u obrani Srpske Vučijaka 14.06.1992. godine. Sahranjen u Dugom Polju.


Ninković, Nikola Sin Petra i Savice (djevojačko Miljić), rođen 03. siječnja 1963. godine u G. Vrelima, općina B. Brod. Neoženjen. U VRS od 1992/3/27. godine. Borac Vučijačke lake PBr. Poginuo 18.05.1992. godine na liniji obrane u rejonu Gloga u obrani Srpske Vučijaka. Sahranjen u Dugom Polju.

Ninković, Ostoja Sin Milana i Vidosave (djevojačko Panić), rođen 20. travnja 1966. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Metalostrugar. Oženjen Mirom, rođenom Šišljagić. Kćer Vida. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo 28.10.1992. godine u rejonu Vidovica - Orašje. Sahranjen u Novom Gradu.

Pavičić, Branko Sin Milorada i Ljubice (djevojačko Teofilović), rođen 01. svibnja 1960. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Zemljoradnik. Neoženjen. Pripadnik inžinjerijske čete pričuvnog sastava JNA od 26.3.1992. godine. Poginuo 16.4.1992. godine prilikom inžinjerijskog uređenja prostora u rejonu Koliba - Brod, kojom prilikom je pogođen metkom iz pješadijskog naoružanja ispaljenog iz smjera neprijateljskih snaga. Sahranjen u Dugom Polju.

Pavlović, Dragan Sin Milovana, rođen 16. prosinca 1971. godine u Zenici. Neoženjen. Borac Trebavske PBr. od 24.7.1992. godine. Poginuo 25.8.1992. godine u rejonu Vojskove nesretnim slučajem nehotično aktivirajući minu. Sahranjen u Koprivni

Panić, Vaso Sin Tihomira i Ljubice (djevojačko Perić), rođen 30. siječnja 1945. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Električar. Oženjen Nadom, rođenom prtija. Djeca: Svjetlana, Sandra, Ljubica i Tihomir. Poginuo kao pripadnik 2. Posasvske brigade 18.4.1994. godine na liniji obrane u Krepšiću. Sahranjen u Novom Gradu.

Panić, Dušan Sin Nedeljka i Cvije (djevojačko Gojković), rođen 01. studenog 1968. godine u Babešnici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 27.5.1992. godine u borbi za Modriču. Sahranjen u Babešnici.

Pantić, Simeun Sin Trivko i Draginje (djevojačko Trivić), rođen 03. siječnja 1936. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Oženjen Zagorkom, rođenom Bosić. Sinovi Čedo i Milovan. Borac Trebavske Pbr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama u Modriči 29.5.1992. godine. Sahranjen u Koprivni.

Petrović, Dimitrije Sin Stojana i Ljubice, rođen 05. veljače 1950. godine u Babešnici, općina Modriča. Poljoprivrednik. Oženjen Vukosvom, rođenom Rašetarević. U VRS od 1992/5/2. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 1992/6/28. godine u rejonu obrane Riječani. Sahranjen u Babešnici.

Pejić, Milan Sin Milana, rođen 01. rujna 1968. godine u Krečana, općina Gradačac. Oženjen. Kćerka Đuka. Poginuo kao borac Trebavske Pbr. na liniji obrane u Krečana 24.6.1992. godine. Sahranjen u Krečana




Pebić, Dragan Sin Mirka i Ljubice (djevojačko Tomić), rođen 02. kolovoza 1946. godine u Krečana, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Nevenkom, rođenom Kuzmanović sin Miroslav. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 20.06.1992. godine na liniji obrane u Krečana. Sahranjen u Krečana.

Radulović, Dragan Sin Milenka i Ljeposave (djevojačko Delić), rođen 11. listopada 1965. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Radnik. Oženjen Marijom rođenom Šubarić. Kćerke Dajana i Dragana. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastva JNA od 26.3.1992. godine, a potom borac Vučijačke lpbr. Poginuo 08.06.1992. godine na liniji obrane u rejonu Lipe - Dobra Voda. Sahranjen u Dugom Polju.

Rakić, Jovo Sin Mike i Ruže (djevojačko Bijelić), rođen 03. veljače 1940. godine u Novom Gradu, općina Odžak. Radnik. Oženjen Darinkom, rođenom Pantić. Sinovi Mika i Miroslav. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA VP 7127 Derventa od 17.4.1992. godine. Poginuo 27.4.1992. godine na liniji obrane u Novom Gradu. Sahranjen u Novom Gradu.

Savić, Miloš Sin Vida, rođen 06. marta 1947. godine u Vranjaku, općina Modriča. Oženjen U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske Pbr. 9.7.1992. godine u Modriči u rejonu Silosa. Sahranjen u Vranjaku.

Savić, Sreto Sin Živka i Savice (djevojačko Janković), rođen 15. listopada 1946. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Zemljoradnik. Oženjen Milkom, rođenom Antić. Sinovi Dragan, Siniša i Ljubiša. Pripadnik postrojbe pričuvnog sastava JNA od 26.3.1992. godine a od svibnja iste godine borac Vučijačke lpbr. Poginuo 08.06.1992. godine na liniji obrane u rejonu Dobre Vode. Sahranjen u Dugom Polju.

Simić, Novak Sin Dušana i Gospe (djevojačko Stajić), rođen 16. rujna 1940. godine u Riječanima, općina Modriča. KV vozač. Oženjen Bosiljkom, rođenom Ćajić. Djeca: Danijela, Miroslav i Ninoslav. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 18.6.1992. godine na liniji obrane u Riječanima. Sahranjen na Dugoj Njivi.

Smiljanić, Miroslav Sin Borislava i Danice (djevojačko Smiljić), rođen 01. siječnja 1969. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. u VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Vučijačke lpbr. na liniji obrane u Botajici 11.7.1992. godine. Sahranjen u Botajici.

Smiljčić, Borislav Sin Dragoljuba i Danice (djevojačko Teofilović), rođen 20. kolovoza 1957. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Poljoprivrednik. Neoženjen. U VRS od 27.3.1992. godine - Vučijačka lpbr. Poginuo 8.8.1992. godine u rejonu Kaldrme - Botajica. Sahranjen u Dugom Polju.

Stanić, Dušan Sin Milana i Marte (djevojačko Smiljić), rođen 03. kolovoza 1953. godine u Botajici, općina Modriča. Željezničar. Oženjen Marom, rođenom Vukmirović. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo na liniji obrane Botajice. Sahranjen u Botajici.




Tadić, Đorđa Sin Petra i Jovanke (djevojačko Ilinčić), rođen 20. prosinca 1955. godine u Miloševcu, općina Modriča. Radnik. Oženjen Zoricom, rođenom Blažević. Djeca: Danijela i Nikola. Pripadnik VRS VP 7445 Šamac od 16.4.1992. godine. Poginuo 14.06.1992. godiine u Miloševcu. Sahranjen u Miloševcu.

Teofilović, Marinko Sin Branka i Kosovke (djevojačko Đurić), rođen 07. listopada 1963. godine u Podnovlju, općina Doboj. Oženjen Nadom, rođenom Radovanović. Kćeri Marina i Mira. Borac Vučijačke lpbr. Poginuo 19.7.1992. godine u borbama u rejonu Liješća - Srpskom Brod. Sahranjen u Podnovlju.

Todić, Brano Sin Borislava i Jagode (djevojačko Kojić), rođen 04. prosinca 1966. godine u Babešnici, općina Modriča. Kuhar. Neoženjen. Borac Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama za oslobođenje Modriče 27.5.1992. godine. Sahranjen u Babešnici.

Tomić, Miroslav Sin Slavka i Stane (djevojačko Trivić), rođen 27.3.1965. godine u Doboju sa stanom u Koprivni. Zemljoradnik. Neoženjen. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 10.05.1992. godine na oslobođenju Modriče. Sahranjen u Koprivni.

Tomušilović, Đorđa Sin Novaka i Vukosave (djevojačko Gligorević), rođen 05. prosinca 1944. godine u Dugom Polju, općina Modriča. Radnik. Oženjen Radojkom, rođenom Gligorević. Kćeri Ružica i Snježana. U VRS od 2.5.1992. godine - pripadnik Vučijačke lpbr. Poginuo na liniji obrane 12.6.1992. godine u rejonu Dobre Vode. Sahranjen u Dugom Polju.

Ćajić, Milorad Sin Stojana i Tankosava (djevojačko Borojević), rođen 20. srpnja 1953. godine u Smederevu. Nastanjen u Modriči. Mesar. Oženjen Marom, rođenom Cvijanović. Sinovi Igor i Davor. Pripadnk rezervnog sastava SJB Modriča. Teško ranjen u borbama za oslobođenje Modriče 24.6.1992. godine. Umro u Banja Luci 30.06. 1992. godine od posljedica ranjavanja. Sahranjen u Vranjaku.

Furtula, Mileva (rođena Šarčević)
Kći Milana i Milke (djevojačko Ružičić), rođena 18. marta 1937. godine u Botajici, općina Modriča. Domaćica. Udata za Borislava Furtulu. Dobrovoljac u Vučijačkoj LP brigadi. Poginula noseći hranu borcima na liniji obrane u Botajici dana 7.5.1992. godine. Sahranjena u Botajici.

Cvijanović, Miloš Sin Živka, rođen 25. listopada 1956. godine u Vranjaku. općina Modriča. Oženjen. Kćeri Sanja i Vanja. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske brigade u borbi za oslobođenje Modriče dana 3.5.1992. godine u Tarevačkom polju. Sahranjen Vranjaku.

Cvijanović, Mile Sin Nikole i Borke (djevojačko Janković), rođen 20. kolovoza 1975. godine u Ljubljani. Učenik. Dobrovoljac u Trebavskoj brigadi od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama za oslobođenje Modriče dana 16.6.1992. godine u rejonu Tarevačkog polja. Sahranjen u Vranjaku.



Cvijanović, Rado Sin Save, rođen 23. travnja 1970. godine u Vranjaku, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. na liniji obrane u rejonu Vojskove dana 20.7.1992. godine. Sahranjen Vranjaku.

Čakarević, Miro Sin Živka i Dese (djevojačko Jeftić), rođen 20. kolovoza 1952. godine u Bušletiću, općina Doboj. Radnik. Oženjen Anom, rođenom Duspara. Kćeri Željka i Sofija. U VRS od 2.5.1992. godine - borac postrojbe VP 7445. Poginuo 18.10.1992. godine u rejonu Vidovice - Odžak. Sahranjen u Novom Gradu.

Čolaković, Milenko Sin Milana i Rose (djevojačko Ilišević), rođen 02. siječnja 1962. godine u G. Podgracima, općina Gradiška. Rukov. građev. strojeva. Oženjen Mirjanom, rođenom Mrđa. Sin Miloš. Pripadnik VP 7001/41 od 09.10.1991. godine. Poginuo 9.8.1992. godine u borbama u rejonu Kostreša. Sahranjen u G. Podgracima.

Šarčević, Zoran Sin Ivana i Zagorke (djevojačko Kerić), rođen 01. maja 1973. godine u Botajici, općina Modriča. Radnik. Neoženjen. Pripadnik VRS - Vučijačke lpbr. od svibnja 1992. godine. Poginuo 22.5.1992. godine na liniji obrane u Botajici. Sahranjen Botajici.

Šišljagić, Nikola Sin Đorđe i Draginje (djevojačko Ninković), rođen 29. svibnja 1951. godine u Novom Gradu, općina Modriča. Oženjen Vesnom, rođenom Karan. Pripadnik VP 7445 Šamac. Poginuo u Novom Gradu na liniji odbarne 04.05.1992. godine. Sahranjen u Novom Gradu.

caporegime
22-01-2012, 13:58
80 poginulih. manje više svi 92' jeli to ukupni popis ili samo za 92? ili nešto treće?

p.s. koja je procjena gubitaka ljudstva i tehnike i na našoj i na njihovoj strani u operaciji osveta?

master
22-01-2012, 14:05
80 poginulih. manje više svi 92' jeli to ukupni popis ili samo za 92? ili nešto treće?

p.s. koja je procjena gubitaka ljudstva i tehnike i na našoj i na njihovoj strani u operaciji osveta?

Nije ovo kompletan popis, ovo sam povadio da bih prikazao stanje na tom dijelu u vrijeme dok smo i mi bili tamo. Popis je prilicno veci ali sam iz njega izbacio poginule na strani prema Gradaccu jer mi tamo nismo bili.

Za njihovu operaciju "osveta" ne moze se naci skoro nikakvih podataka. Tesko je govoriti o nekakvim brojkama ali osobno sam vidio puno mrtvih s obje strane.

master
22-01-2012, 14:08
Poznajemo se od malena. Mlađi je tri godine od mene. Uvijek je bio «biser», svakojake gluposti su od njega izlazile. Volio je popiti, kad je bio trijezan – bio je duša od čovjeka, jedan od najboljih i najpouzdanijih ratnika, kad je bio pijan – nije bilo većeg budale od njega, nikada nisi znao šta može uraditi. Kao dijete imao je jednu nezgodu u kojoj je bio sav polomljen a koju bi malo ljudi preživjelo. Naime, radeći na izvlačenju klada iz šume, lanac kojim se klade šlepale zakačio mu se za opasač i konj se uplašio i počeo bježati te ga je provezao kroz šumu, panjeve, selo, udarao je od mostiće (ćuprije), tako ga je vozio 1-2 kilometra... Bio je sav polomljen i poderan.

Godinu – dvije prije rata, opet pijan, potuče se s jednim tipom i ovaj ispali nekoliko hitaca iz MK pištolja u njega. Sva sreća što je pištolj bio prerađen od nekakvog plinskog te nije imao užljebljene cijevi, pa su mu se zrna zadržala pod kožom...

Rat. Njegovo prvo vatreno krštenje. Držimo u okruženju par sela sa srpskom većinom. Već smo preuzeli Vrbovački Lipik i napredujemo prema Novom Gradu. Pored crepane (tvornica crijepa), nalazi se neprijateljski bunker. Iz istog djeluju po nama, puškomitraljez M-53...

Prikovani smo za zemlju, ima par stotina metara brisanog prostora i ne smijemo glavu pomoliti iznad trave. Lija govori da će odpuzati i ubaciti bombe u bunker (bombe je obožavao, nikada nije bio bez njih u džepu)... Niko drugi nije niti pomišljao da krene tako i na taj način, a bio je jedino moguć jer zaista nismo imali ništa čim bismo riješili tu prepreku.

Krenuo je. Puzeći kroz travu nekoliko stotina metara prema bunkeru. Ostali dječaci su povremeno djelovali streljačkim naoružanjem i tako sprečavali neprijatelja da osmatra okolinu. Stigao je do bunkera, ubacio bombu koja je detonirala i iz bunkera su izašla trojica ili četvorica koji su se predali njemu.

Interesantno, niko od njih nije bio niti ranjen, jedino je M-53 dobio u prednji nišan koji je odbijen. Lija je zarobio svoje prvo naoružanje (garonju) koje je kasnije nosio. Sproveo je zarobljene neprijatelje do ostalih dječaka, a isti su predani VP.

Poslije zauzimanja i Novog Grada, postrojba u kojoj se nalazi i Lija, dobija zadatak preuzimanja sela Gnionica, Jošavica, Botajica ... brdska sela nastanjena većinom srpskim življem. Srpske snage su se iz Gnionice povukle, postrojba produžava dalje šumskom cestom i u borbenoj formaciji.

Odjednom upadaju u zasjedu, oko njih po cesti udaraju meci... Dječaci su se pobacali pored ceste ali ne mogu glavu podići jer ih neprijatelj sa brda iznad drži pod stalnom mitraljeskom paljbom.

Lija istrčava na cestu i u stilu partizanskih filmova, klečeći na cesti uzvraća po neprijatelju. Oko njega udaraju meci ali i on ne odustaje. Neprijatelj se povukao. Znam da ovo što pišem zvuči bajkovito, ali ovo može posvjedočiti barem tridesetak svjedoka koji su tu bili.

Bilo je još okršaja na tom području u kojima je i on bio aktivan, neke sam i opisao u drugim pričama... neću namjerno reći kojima... Bio je jako dobar.

U međuvremenu, u jednoj akciji, zarobio je puškomitraljez M-84 (PKT) i pištolj 7.62 TT, koji je kasnije nosio u borbama.

Pad Odžaka... Lija i njegov pokojni brat Jozo ostaju sa nama na BB ratištu. Opet su se dobro pokazali u intervencijama. Jozo je tu i ranjen tada, srećom lakše. Do pada BB pri svakoj intervenciji koju smo imali, i oni su učestvovali, zaista su bili dobri, uostalom, kao i svi ostali dječaci...

Dvije gluposti iz tog vremena koje je napravio...

Roditelji su mu se našli u izbjeglištvu na Žitnjaku, te ih je znao posjetiti kad smo imali slobodne dane. Pri jednoj takvoj posjeti, pijan, u nekakvom kafiću, izvadio pištolj i pucao u zrak. Pozvana je policija koja mu je oduzela pištolj uz potvrdu a njega su pustili. Po povratku u postrojbu, rekao nam je šta je napravio, te nas molio da mu damo potvrdu da je pištolj službeni a da je on zadužen istim.

Dobio je tu potvrdu, te poslije odrađenog terena, ponovo se uputio u Zagreb i s potvrdom dobio oružje natrag. Ostalo je kod njega samo par sati, naime, opet se napio i na trgu Bana Jelačića ponovo pucao. Oružje mu je oduzeto i nismo htjeli više urgirati da mu se vrati.

Orašje... Brvnik ... 31.12.1992.

Još jedan od njegove braće nam se pridružio. Možda je tada imao 18 godina...

Napredujemo, borbe su na par metara, nebo i zemlja gori, nedaleko od škole u Brvniku Lija sa svojom grupom potiskuje neprijatelja na tom pravcu. Par minuta kasnije, stislo ga obaviti veliku nuždu, odložio oružje pored sebe, svukao hlače i čučnuo i odjednom na metar od njega udar i šuštanje snijega koji se topi... mina pala pored njega i nije se aktivirala... Zgrabi hlače i oružje i trčeći se skloni iza nekog bunara.

Odjednom istrčava neprijateljski vojnik (govori mi na brifingu da nije vidio većeg čovjeka u životu) i zoljom puca na njega. Pogađa u bunar pored kojeg se Lija nalazio. Detonacija ga razbija i iz ušiju mu ide krv ali uzvraća i skida tog strijelca... Posljedice te detonacije ima i danas, popucali su mu bubnjići...
Poslije te akcije smo se zezali da je mogao umrijeti kao seronja...

1993. prešao je u 3A brigadu, te nakon godinu dana pijan napravio opet neko sranje i dobio je otkaz. U međuvremenu je osnovana 4GMBR HVO, te pristupa istoj, 1.bojna, 1.satnija, kod starih suboraca i ostaje do kraja rata sa njima.

Dajtonski sporazum je potpisan, Odžak je vraćen FBiH, može se kretati koliko toliko slobodno (ako se ima hrabrosti, ja osobno nisam smio ići kroz teritorij koji su srbi kontrolirali), opet Lija napravi sranje. Otišao u HVO uniformi u Derventu, pijan, u nekom lokalu provocirao i uhapse ga. Bio je pritvoren 1.5-2 mjeseca, ispitivan o ratnom razdoblju i ratnom putu, te mu ne mogavši ništa staviti na teret, pustili su ga...

Danas živi nedaleko od Okučana, isti je, trijezan-duša od čovjeka, pijan-budala s kojo je bolje ne imati posla. Navrati ponekad na naše područje, opet je «biser»...
I u ratno vrijeme sam mu govorio da će na kraju poginuti od bicikla, s obzirom na sve što je u ratu prošao i u kakvim se situacijama nalazio.

U ovoj priči sam koristio nadimak osobe. Nije bilo puno ljudi koji su ga smjeli tako zvati. I on je mene zvao nadimkom koji je imao jedan od mojih predaka...

master
22-01-2012, 15:20
80 poginulih. manje više svi 92' jeli to ukupni popis ili samo za 92? ili nešto treće?

p.s. koja je procjena gubitaka ljudstva i tehnike i na našoj i na njihovoj strani u operaciji osveta?

A ovo je podatak za mup RSK (jedna bojna/bataljon) koji je bio tamo.

prema podacima koje je gen. Simic dobio od gen. Djukica i na osnovu operatibnih izvjestaja gubici brigade MUP-a RSK su sledeci:
-poginulih: 31 (2 oficira, 2 podoficira i 27 vojnika),
-ranjenih : 84 (4 oficira, 8 podoficira i 103 vojnika).

Cudan nekakav zbroj 4+8+103=84

master
22-01-2012, 15:45
A da su oni takodje bili na nasem pravcu evo vam i ova prica. Eugen Savojski vjerovatno prepoznaje i ucesnike.

Radnja se događa krajem mjeseca svibnja ili početkom mjeseca lipnja 1992, prilikom srpskih napada na općinu Odžak i branitelje na potezu desno s.Gnionica – s.Jošavica – s.Botajica lijevo s.Pećnik – s.Jakeš. Na desnom potezu su stalno bili raspoređeni domaći dečki iz brdskih sela općine Odžak (s.Potočani, s.Vrbovac, s.DiG.Svilaj te prema potrebi manji broj ljudi iz ostalih sela, dok je na lijevom potezu bili mještani napadnutih sela pojačani ljudima iz Odžaka i prema potrebi uskakivanjem jedinica koje su bile koliko-toliko slobodne. Moja jedinica je bila raspoređena na desnom krilu i svakodnevno smo bili izloženi artiljerijskim napadima. Jedinica je bila sastavljena od veoma mladih ljudi (maksimalna starost oko 30 godina) i bili smo jedinica koju se prebacivali gdje god je zapinjalo.

Tog dana, krajem mjeseca svibnja, nas desetak, išli smo u nasilno izviđanje ispred naših položaja. Imali smo srpske maskirne uniforme na sebi. S nama su bili i dvojica topničkih izvidnika HV (u uniformama HV), koji su radili popis ciljeva na tom pravcu. Uglavnom, obavili smo izviđanje, postavili par mina na pravcima koje nismo mogli vizualno kontrolirati (sve je to šumski i brdski predio), te smo se počeli izvlačiti prema našim položajima.

Stigavši na par stotina metara do naših položaja, sjeli smo u šumi da se odmorimo. Mislim da nije prošlo više od par minuta, kada smo primijetili da za nama idu trojica uniformiranih ljudi (dvojica su imali srpske maskirne uniforme a treći SMB), dvojica u maskirnim uniformama su imali i pancir košulje na sebi (one teške policijske) te smo odmah shvatili da su neki posebni jer malo ih je u to vrijeme imalo takvu opremu.

Pripremili smo se, ležerno usmjerivši oružje i čekali da dođu do nas. Njima oružje nije bilo u rukama već na ramenima… Došavši do nas, jedan od njih (imao je onu pločicu sa činom) upita oštro, vojnički: VOJSKO, IZ KOJE STE JEDINICE? Tada se ovaj topnički izviđač okrenuo i na rukavu su mu ugledali oznaku HV. Zgrabili su puške i počelo je…opalili su 2-3 metka.
I mi smo pucali … Udaljenost je 5-6 metara … Svakim metkom pogađamo ih … Meci ih podižu i bacaju… Iz pancirki im se puši gdje god dobiju metak … pali su… samrtni hropci… živci odumiru … i sve se smiruje.

Prilazimo im, zadižem donji dio pancir košulje i vadim CZ99 i stavljam ga sebi za pojas, zgodan trofej. Pretražujemo ih i dalje, nemaju nikakve osobne dokumente, samo radio vezu, karte i bilješke. Na njihovu policijsku motorolu traže ih … VUK …Takvo su ime koristili na pozivima … Eh, VUK je naletio na lovce … Došao je iz Knina i ostavio kosti u Odžaku u koji vjerovatno nikad nije ni kročio. S obzirom da se okršaj dogodio na 5-6 metara, sva trojica su ubijeni a naš topnički izvidnik je dobio metak u rame. CZ99 imam i sada…

Tek nakon puno vremena, u sferi interneta, znajući da je jedan od njih visoko kotirao, pronašao sam podatak koji sam tražio. Major Milivoj Rašula (negdje se spominje RAŠUO) bio je komandant bataljona SVK (prvi u klasi na akademiji, onda u Titovoj gardi kao jedan od odabranih). Na drugoj strani teško je pronaći podatak o tom događaju, kriju ga kao zmija noge…

Na istom mjestu, nakon petnaestak - dvadesetak dana (sjećam se da je bio blagdan Sv. Ivana Krstitelja), uvukli smo u zasjedu jednu njihovu ID grupu od desetak ljudi i sasjekli ih. Pustili smo ih na čistinu (pedesetak metara udaljenosti) i tada otvorili vatru… Bila je to ista jedinica ili Vukovi s Vučjaka jer su oni bili na tom pravcu…Nosili su u napadnim djelovanjima MB60…kasnije je radio protiv njih…

master
22-01-2012, 17:44
Obavio sam opet svoju gradjansku duznost, upravo sam se vratio sa referenduma i dao sam svoj glas za Hrvatsku samostalnu.
Sad mozemo nastaviti na temi, ali nemojte da vodim monolog jer ce postati dosadno i meni i Vama.

Da bi pojedinci koji omalovažavaju ljude koji su se borili u Posavini shvatili kakve su borbe tamo bile, te protiv čega i koga smo se borili, postavio sam jedan kratki isječak sa Odžačko modričkog ratišta, točnije selo Jakeš. Snimak prikazuje čim smo djelovali na neprijateljsku avijaciju, te učinak avio bombi na civilne ciljeve.

Ovdje je prikazan doček aviona u poniranju te njegov cilj. Napomenuću, svojim sam očima gledao po desetak aviona istodobno u zraku a nismo imali čim djelovati.

Ovaj snimak je još jedno svjedočanstvo neutralnosti JNA, te realni prikaz ratnika po kojima mnogi pljuju.
http://www.youtube.com/watch?v=Z7G3Atta0oA

Inkvizitor
22-01-2012, 17:48
čitamo mi to, čitamo, bar ja..ali šta ću reći, osim čitati..samo ti daj..

ne znam tko normalan može omalovažati borce u Posavini

Eugen Savojski
22-01-2012, 17:55
Master, pošto vidim da si uspio prikupiti dosta podataka o neprijateljskim gubitcima,
opisuješ akcije u kojima si sudjelovao,jako dosta si naveo naši momaka koje ja poznajem ili
koje sam poznavao jer su nažalost poginuli, u ovoj zadnjoj akciji koju si opisao,s tobom je bio
M.G. koji je poslije dobio nadimak. Ja sam sa nekoliko momaka iz ravničarskog dijela naše općine
došao kao ispomoć u čišćenju Gnionice i Jošavice ,tu grupu kojoj smo i mi pridodani vodio je naš
budući zapovjednik brigade na šamačko-oraškom ratištu T.B, vidim da barataš morem činjenica i
događaja. Vjerojatno i znaš po komu je nazvana "srpska opština Vukosavlje" okupirani dijelovi
odžačke i modričke općine ( Srnava,Gnionica, Jošavica,Pećnik,Jakeš i M.Lug ). Hvala i pozdrav:

master
22-01-2012, 17:55
čitamo mi to, čitamo, bar ja..ali šta ću reći, osim čitati..samo ti daj..

ne znam tko normalan može omalovažati borce u Posavini

Hehe, mogu generali koji nisu bili tamo, moze npr. minKen bojna, mogu i ucesnici cirilice.

master
22-01-2012, 18:06
Master, pošto vidim da si uspio prikupiti dosta podataka o neprijateljskim gubitcima,
opisuješ akcije u kojima si sudjelovao,jako dosta si naveo naši momaka koje ja poznajem ili
koje sam poznavao jer su nažalost poginuli, u ovoj zadnjoj akciji koju si opisao,s tobom je bio
M.G. koji je poslije dobio nadimak. Ja sam sa nekoliko momaka iz ravničarskog dijela naše općine
došao kao ispomoć u čišćenju Gnionice i Jošavice ,tu grupu kojoj smo i mi pridodani vodio je naš
budući zapovjednik brigade na šamačko-oraškom ratištu T.B, vidim da barataš morem činjenica i
događaja. Vjerojatno i znaš po komu je nazvana "srpska opština Vukosavlje" okupirani dijelovi
odžačke i modričke općine ( Srnava,Gnionica, Jošavica,Pećnik,Jakeš i M.Lug ). Hvala i pozdrav:

Znam inicijale M.G., nije bio sam, bila je na tom dijelu brdska strana. Podataka imam raznih, trebati ce nekad nekomu.
Ovu sliku postavljam kao dokaz jednog vremena.

http://i40.tinypic.com/vb060.jpg

admin
22-01-2012, 18:10
možda bi bilo dobro da opišeš sastav postrojbi, ustrojstvo, okvirnu brojnost......
smatram da se treba znati da te brigade sastavljene nabrzinu i nisu formacijski ni brojno odgovarale pojmu brigade, nego su bile skupovi naoružanih ljudi od dragovoljaca s hrvatskih ratišta, preko mladih dragovoljaca bez iskustva, starijih mobiliziranih ljudi koji najrađe ne bi bili tamo......
da je bilo dosta raznoraznih manjih samostalnih jedinica te da su dragovopjci sa hrvatski ratišta bili raspoređeni u ad hoc-trenutne postrojbe te da tamo ne da nije bilo kompletnih brigada iz hr nego i da su hvo brigade bile smanjenog brojnog stanja, bez adekvatnog zapovjednog kadra tek skupljene......
a d aje s druge strawne stajao puno bolje naoružan i brojniji protivnik, već ustrojen, sa popunjenim zapovjendim kadrom iz jna i masu postrojbi koje je dovlačio sa ratišta iz hrvatske.

nije omjer bio nepovoljan samo u ljudstvu i oružju nego i u ustrojstvu, organizaciji, časnicima......

caporegime
22-01-2012, 18:17
a t oje bitno iz slijedećeg razloga:


Prema podacima generala Martina Špegelja, u Bosanskoj Posavini leta 1992. se nalazilo osam brigada HVO i petnaest brigada HV koje su se izmenjivale ili su celo vreme bile prisutne. Četiri brigade HV su bile celovite 108, 139, 157. i 3. gardijska, a ostale su brigade bile sastavljene od jednog ili dva bataljona, ojačane artiljerijom i s nešto tenkova, a brojale su od 600 do 1.200 ljudi. Brigade kao što je 111. riječka, 105. bjelovarska, delovi 2. gardijske - jedan bataljon sa 150 ljudi — maksimalno su brojale do 400 ljudi.

ovo su podaci sa srpske wikipedie i potpun osu pogrešni.
nemaju veze s vezom. o špegelju ne bi jer je rijetko tko toliko nevjerodostojan kao što je on.

nastavak je sličan i ostavlja dojam kao da su se tu vodile neke školski organizirane borbe sa pokretima velikih formacija što je notorna besmislica.
dolje su bili tek hvo i nešto tg i bg grupa od dragovoljaca iz hr koje sve zajedno nisu činile brojno stanje veće od bojne.


Da bi sprečili proboj Armija RBiH je angažovale 16 brigada: pet motorizovanih i jedanaest lakih pješadijskih. Motorizovane brigade činili su pripadnici regularne Vojske Hrvatske: Prva ZNG iz Zagreba, Druga i 108. ZNG iz Slavonskog Broda, treća ZNG iz Osijeka i 153. ZNG iz Velike Gorice. Od lakih pješadijskih brigada bile su angažovene 101. HVO iz Bosanskog Broda, 102. iz Odžaka, 103. iz Dervente, 104. iz Bosanskog Šamca - Domaljevaca, 105. iz Modriče, 107. iz Gradačca, 110. iz Usore, 111. iz Žepča, te brigade Armije BiH, 207. iz Tešnja, 201. iz Maglaja i 109. iz Gračanice.

Eugen Savojski
22-01-2012, 18:20
Znam inicijale M.G., nije bio sam, bila je na tom dijelu brdska strana. Podataka imam raznih, trebati ce nekad nekomu.
Ovu sliku postavljam kao dokaz jednog vremena.

http://i40.tinypic.com/vb060.jpg

Da, to je snimka na kojoj su četnici poslije pada naše općine srušili
katoličku crkvu u Odžaku kao i ostale crkve u našim selima, džamiju u
Odžaku kad su srušili, ostatke ruševine su snimili i prikazali na srpskim
televizijama kako su to ustaše napravile u povlačenju. Mi njihove nismo
srušili .

master
22-01-2012, 18:22
nije omjer bio nepovoljan samo u ljudstvu i oružju nego i u ustrojstvu, organizaciji, časnicima......

U vrijeme dok se Odzak jos uvijek drzao, nije bilo vise od mozda 1200 ljudi pod oruzjem. U taj broj sam uracunao i pozadinske formacije itd. Nas koji smo ratovali, nije bilo vise od (da ne pretjeram) 400-500. Crta je bila od Pruda (B.Samac) do Maksim skoka, cca 25-30 km. Isti ljudi su se smjenjivali, ginuli i ranjavani.

Isli smo u ispomoc na Modricu dva puta, isli smo i u ispomoc prema B.Brodu.

Zapovjedni kadar je bio nikakav. Od skolovanih oficira bio je jedan kapetan, jedan potporucnik i jedan stariji vodnik. Taj vodnik je cak najbolji od njih i bio.

Civilni ustroj je bio nikakav, nacelnik policije je bio covjek kojeg u Djakovu prozivaju (KOS), necu spomenuti ime ali proguglajte Djakovo i KOS pa cete vidjeti. Uglavnom, organizacija nula, MTS nula, nije bilo HRV vojnika tamo, drzali smo se nepuna tri mjeseca.

Za 105 modricku brigadu stanje je bilo jos gore.

caporegime
22-01-2012, 18:26
a možda neki tvoj prikaz ukupnih naših snaga na posavskom ratištu?
barem okvirno.

Inkvizitor
22-01-2012, 18:31
Hehe, mogu generali koji nisu bili tamo, moze npr. minKen bojna, mogu i ucesnici cirilice.

to je istina ali ja njih ne računam u normalne..

master
22-01-2012, 18:33
a možda neki tvoj prikaz ukupnih naših snaga na posavskom ratištu?
barem okvirno.

Okvirno za Odzak i Modricu dok smo se drzali, nije bilo vise od 2000 lako naoruzanih ljudi. Vec na Bosanskom Brodu i Derventi je drugaciji broj jer su na tom dijelu bili nazocni oni koje ministrica proziva, ali ne formacijski nego manji dijelovi istih. Ne bih mogao tocno reci koliki je broj bio jer su se postrojbe mijenjale cesto.

caporegime
22-01-2012, 18:37
znači ostaju još dvije brigade.
101 bb i 103. de.
ako je vas bilo najviše 2000 sveukupno u modriči odžaku njih nije moglo biti više od 3000-4000 tisuće
zajedno sa ppn-ovima i t hrvatskim tg i bg radilo bi se o maksimalno 6000-7000 vojnika sveukupno.
što na liniji, što u pozadini, što seoskih straža, što na bolovanju......
a u kvazi izvještajima i opisima o tom borbama neki dižu broj naših ljudi na 20 000 što je besmislica

Eugen Savojski
22-01-2012, 18:43
Pa već 11.7. 92. god. zapovijedništva nije bilo u
objektu u kojem su bili smješteni ,navodno su se
izmjestili u Novi Grad ,Bog ih nije mogao naći,a
13.7. kad je bio i konačan pad oni su se već ja
mislim nalazili u SL.Brodu. Dobro smo i prošli kakav
smo imali zapovijedni kadar. Znam za jednu situaciju
kad je tadašnji zapovjednik obilazio našu crtu na Pećniku,
zatekao je jednog našeg vojnika kako leši na travi. Na
pitanje zapovjednika zašto sebi nije iskopao rov,ovaj mu odgovori ,
tebi ako treba ti sebi kopaj ,meni ne treba.E to je slučaj za metak
u glavu, slabo je itko izvršavao nečiju zapovijed. Neiskustvo, nedostatak
naoružanja adekvatnog, pametovanje svakakvih budala koji su si umislili
da su rođeni za velika djela je i rezultiralo na takav završetak.

master
22-01-2012, 18:48
znači ostaju još dvije brigade.
101 bb i 103. de.
ako je vas bilo najviše 2000 sveukupno u modriči odžaku njih nije moglo biti više od 3000-4000 tisuće
zajedno sa ppn-ovima i t hrvatskim tg i bg radilo bi se o maksimalno 6000-7000 vojnika sveukupno.
što na liniji, što u pozadini, što seoskih straža, što na bolovanju......
a u kvazi izvještajima i opisima o tom borbama neki dižu broj naših ljudi na 20 000 što je besmislica

Ne, toliko sigurno nije bilo. Jedino sto je na BB/DE bilo vise tehnike.

Npr. Odzak i Modricu je pokrivao 1 VBR i baterija haubica, bila je i baterija gvozdika jedno vrijeme. Imam snimak tih baterija ali ne zelim postavljati radi ljudi u snimcima. Interesantan bi bio pogled na granate pored tih haubica, malo ih je bilo. Tenkova nismo imali tamo.

Tehnike na BB/DE je bilo daleko vise.

master
22-01-2012, 18:51
to je istina ali ja njih ne računam u normalne..

Hehe, a mislis da oni nas racunaju?

master
22-01-2012, 18:54
Pa već 11.7. 92. god. zapovijedništva nije bilo u
objektu u kojem su bili smješteni ,navodno su se
izmjestili u Novi Grad ,Bog ih nije mogao naći,a
13.7. kad je bio i konačan pad oni su se već ja
mislim nalazili u SL.Brodu. Dobro smo i prošli kakav
smo imali zapovijedni kadar. Znam za jednu situaciju
kad je tadašnji zapovjednik obilazio našu crtu na Pećniku,
zatekao je jednog našeg vojnika kako leši na travi. Na
pitanje zapovjednika zašto sebi nije iskopao rov,ovaj mu odgovori ,
tebi ako treba ti sebi kopaj ,meni ne treba.E to je slučaj za metak
u glavu, slabo je itko izvršavao nečiju zapovijed. Neiskustvo, nedostatak
naoružanja adekvatnog, pametovanje svakakvih budala koji su si umislili
da su rođeni za velika djela je i rezultiralo na takav završetak.

Nemam sta pricati, izmjestili se blize HRV a ostavili popise, rasporede, cak i maticne knjige neprijatelju. I sto je najgore, i danas pametuju isti ljudi.

caporegime
22-01-2012, 19:03
Ne, toliko sigurno nije bilo. Jedino sto je na BB/DE bilo vise tehnike.

Npr. Odzak i Modricu je pokrivao 1 VBR i baterija haubica, bila je i baterija gvozdika jedno vrijeme. Imam snimak tih baterija ali ne zelim postavljati radi ljudi u snimcima. Interesantan bi bio pogled na granate pored tih haubica, malo ih je bilo. Tenkova nismo imali tamo.

Tehnike na BB/DE je bilo daleko vise.

znači na zapadnom dijelu posavskog ratišta je moglo biti maksimalno oko 5000-6000 naših boraca.
pa to je ništa jebote, kako ste vi uopće toliko izdržali

master
22-01-2012, 19:08
znači na zapadnom dijelu posavskog ratišta je moglo biti maksimalno oko 5000-6000 naših boraca.
pa to je ništa jebote, kako ste vi uopće toliko izdržali

Ma ne znam ni ja kako smo se i toliko drzali. Danas kad razmisljam o tome, mogli su nas gaziti tenkovima da su znali cim raspolazemo. Nisu trebali pucati na nas, samo su nas trebali ganjati i gaziti.

master
22-01-2012, 19:17
Ne kazem da se nije moglo podignuti jos ljudi, ali civilna vlast je totalno zakazala. Sve je bilo na dragovoljnoj osnovi, nikakvih sankcija niti stege nije bilo prema onima koji nisu htjeli na crtu.

Sjecam se jednom kad smo poslali bus u Svilaj da doveze smjenu ljudima (nama) koji smo ranijih dana imali teske okrsaje tamo, bus se vraca sa dva covjeka iz citavog svilaja. Jedan od te dvojice je bio "bombola", Eugen Savojski ga poznaje.

caporegime
22-01-2012, 21:22
ono što mi međutim ne ide u glavu, da je bb pao tek gotovo 2-3 mjeseca nakon najtežih borbi.
zar doista niej bilo mogućnosti da se poput orašja, i tamo učvrsti mostobran i pokuša što više utvrditi prostor i održavati kao potencijalna odskočna daska da daljnje akcije?
jeli razlog tome i činjenica je oko orašja faktički bio 100% homogen prostor dok je oko bb bilo mješovito i gdje nije bilo dovoljno civilnog stanovništa koje bi predstavljalo i motiv za borbu kao i održavanje redovitog života

master
22-01-2012, 21:56
ono što mi međutim ne ide u glavu, da je bb pao tek gotovo 2-3 mjeseca nakon najtežih borbi.
zar doista niej bilo mogućnosti da se poput orašja, i tamo učvrsti mostobran i pokuša što više utvrditi prostor i održavati kao potencijalna odskočna daska da daljnje akcije?
jeli razlog tome i činjenica je oko orašja faktički bio 100% homogen prostor dok je oko bb bilo mješovito i gdje nije bilo dovoljno civilnog stanovništa koje bi predstavljalo i motiv za borbu kao i održavanje redovitog života

Borbe za BB su vodjene svakodnevno. Strasno puno ljudi je ginulo i bilo ranjavano. Postojale su ogromne rupe u odbrani. Jedan od razloga je i sto je Slavonski Brod bio svakodnevno tucen a ipak je iz njega dolazila pomoc. Ginula su djeca u Sl.Brodu. Sve to utice na moral i psihozu ljudi koji su s te strane isli na teren u zonu.

U jednom trenutku kad se prelomis nema povratka.

Jedan od razloga pada BB je vjerovatno i cinjenica da je tamo rat poceo u ozujku 92, dugo je to sve trajalo.

master
22-01-2012, 23:25
Krećemo na teren bez metka popune. Smješteni smo u Kričanovu. Položaji su nam negdje lijevo od muslimanskih Koliba (ne znam točno koje su HRV a koje MUSL), znam da je ispred nas nekakav kanal i ispred (lijevo) nekakav napušteni i neispravni bager. Moja satnija je imala 4 voda i u svakom oko 20-25 ljudi (onih koji su dobrovoljno išli na teren). Raspored je bio takav da je 1 vod bio na položaju, drugi u pripremi a treći se odmarao i vod za intervencije koji je uskakao bilo gdje je trebalo. Datume ne mogu spominjati jer ih ne pamtim, pokušati ću opisati ono što se dešavalo na našem dijelu odgovornosti.

Prvih dan-dva na crti, povremeno puškaranje, pokoja minobacačka mina doleti, imali smo par lakše ranjenih (ništa strašno). Treći dan (nisam siguran 100%) iz komande javljaju da je linija pukla negdje desno od nas (nekakva farma pilića) ispred Koliba, te traže da idemo u intervenciju. Krećemo, (naš vod za intervencije), vozimo se do par sto metara do porušene džamije u kolibama, i nastavljamo u borbenoj formaciji dalje (uz kuće), pretrčavamo nekakvu čistinu (u BiH se to zove «Meraja») i napredujemo uz pucnjavu prema tom pilićarniku.

Artiljerija radi ispred nas (ne znamo čija – ali gori zemlja), stižemo nadomak tog položaja uz vatru iz osobnog naoružanja i ulazimo u prve rovove.

Neprijatelj se povukao, ali je puno krvi i komada kosti ostalo u pravcu u kom su se povukli (nekakav šumarak oko 50-ak metara ispred, išli smo i u taj šumarak ali nije bilo sudara u njemu, našli smo samo odbačenu opremu i municiju i jedan PM72 u njemu). Vratili smo položaje jedinici koja se povukla sa njih (namjerno neću spomenuti koja) i mi smo se vratili u svoju bazu.

S obzirom, da sam dosta vukao nogu (posljedice ranijeg ranjavanja), teško mi je bilo fizički pratiti svoje prijatelje i zaostajao sam za njima 20-30 metara. Sjećam se dobro da su me dvojica mojih vojnika odgovarali da ih ne pratim jer se ne mogu izvući ako krene po zlu a odgovorio sam im da ako oni ginu ginem i ja (imao sam i osobni razlog jer su mi 2 brata bila ispred), jedan od te dvojice koji su me odgovarali da ne idem je poginuo 1993. drugi živi u BiH.
4. 5. i 6 dan je bilo relativno mirno na našem dijelu. Sedmi dan uhvatimo na vezi početak njihove akcije na kanalu Unka, kad su malim minobacačem digli jedinicu na tom pravcu. Javljamo komandi da prati tu frekvenciju, da se nešto dešava ali nema nikakvih reakcija.

Našoj jedinici je naređeno da sve što imamo od težeg naoružanja povučemo u svoju bazu u HR (Browninge 12.7 i MB60 mm) te da to i ostavimo tamo, što smo i učinili. Ponovo nas vraćaju u zonu «B» s ciljem da pokušamo održati položaj prema fric pavliku i rafineriji (kao na početku) što smo i učinili (ne kompletna jedinica već samo ljudi porijeklom iz BiH, čast pojedincima…koji nisu iz BiH). Imali smo samo lako naoružanje, pokoju bombu i par zolja.

Jačeg protuoklopa nismo imali, a druga strana je kretala. Nisu to ni bile nekakve borbe, ali neorganiziranost je činila svoje. Da, kiša je padala kao da se nebo otvorilo. Oko 21.30 dobili smo naredbu da se izvučemo s položaja, što smo i činili lagano i bez daljnjih žrtava. Neću navesti još neke stvari koje smo učinili pri izvlačenju jer nije mjesto ovdje da se priča o tome.

Uglavnom, bilo je prošlo 22.00 sata kada su moja i jedinica iz Brusnice (Đ.I) izašle preko mosta. S.B. je bio prazan (barem dio uz Savu), zauzeli smo položaje uz Savu (od mosta do KKK) i po gradu kupili vreće s pijeskom i pravili bunkere.

Provalili smo u podrum zgrade I.B.M (Đuro Salaj), i tu nas je bilo 30-40 u 3.05 sati kad je most otišao u zrak.
Bio je to najteži udarac koji sam doživio u DR-u do tada, a nisam sa tog područja….

Opisao sam samo ono što sam osobno doživio sa svojim ljudima i na dijelu koji smo mi pokrivali.

caporegime
23-01-2012, 11:19
znači, ako se ja ne varam, uslijed neorganiziranosti, lošeg vođenja, bezidejnosti i ostalih negativnosti, mostobran kod bb je jednostavno otpisan.
njie tu bilo ni dogovora ni izdaje, jednostavno zapovjedništvo nije imalo ni ideje ni energičnosti od tog prostora stvoriti pravi, utvrđeni mostobran kao odskočnu dasku za eventualno napredovanje.
zapovjednik cijelog istočnog bojišta je bio petar stipetić koji po meni nije pokazao da je dorastao zadatku.
valjda ga gorčina zbog nesposobnosti koju je pokazao u posavini tjera da pričao o prodajama i izdajama stalno kritizira tuđmana i upire na druge.
već je time postao ljevičarska jugovićka ikona, jer i jugovići za potrebe maskiranja i pritajenja trebaju i svoje branitelje (stipetić, špegelj) svoje hrvatske domoljube (gotovac) vjerske službenike (ivan grubišić)
s tim da su neki od nabrojanih tek pokriće i veo s kojim se ovi pokrivaju dok su neki, nažalost na njihovoj valnoj duljini.

osobno smatram da stipetić nije ni izdaleka toliko sposoban zapovjednik kako mu tepaju niti je dobronamjeran kad uvijek za sve druge optužuje.

fred matić je planirao sebe i stipetića ovjekovječiti ordenom heroja domovinskog rata.
još da čačić dobije čast vojskovođe zbog 7 dnevnog isticanja kao predsjednik kriznog štaba varaždina......

Dr. Vito Dugonoga
23-01-2012, 12:09
Posto se zna kako je u sportskoj dvorani Pescenica
bio sabirni centar iz kojeg su se slali uhvaceni ljudi u BP
zanima me jesu li kod vas dovodjeni takvi?

Eugen Savojski
23-01-2012, 12:20
Posto se zna kako je u sportskoj dvorani Pescenica
bio sabirni centar iz kojeg su se slali uhvaceni ljudi u BP
zanima me jesu li kod vas dovodjeni takvi?

Jest , dovođeni su oni koji tad nisu imali
100 maraka u džepu da plate kad je racija,
rijetki su ostajali jer od prisilno mobiliziranih
nema velike koristi . Ali je bilo dosta momaka,
koji su studirali i bili u kontaktu sa postrojbom.
Dolazili su kad su bile neke akcije,neki su u njima
ginuli a i bili ranjavani.

Dr. Vito Dugonoga
24-01-2012, 09:08
Jest , dovođeni su oni koji tad nisu imali
100 maraka u džepu da plate kad je racija,
rijetki su ostajali jer od prisilno mobiliziranih
nema velike koristi . Ali je bilo dosta momaka,
koji su studirali i bili u kontaktu sa postrojbom.
Dolazili su kad su bile neke akcije,neki su u njima
ginuli a i bili ranjavani.

Iz naseg mista su jednom decku roditelji bili u ZG
pa, posto su mu oba staria brata poginila
a njemu jos nie bilo ni puni 17 godina
zapovidnik ga je pustio, uz sve potribne papire..
S njim je iso i hedan 20godisnjak kako bi sredio nastavak faxa!
Dok je ovaj starii na Velesajmu pridavo papire uhitila ih je Vojna policia
jer je ih pozvala sluzbenica na salteru posto su imali BiH dokumente..
Odveli su ih na Pescenicu, ovaj starii se uspio dokopat telefona i izvuc se pomocu rodbine
a ovaj mladi je poslan autobusom u Derventu koja je pala nakon 4 dana..
Za njega vise niko nikad nie cuo..

master
25-01-2012, 12:53
Jest , dovođeni su oni koji tad nisu imali
100 maraka u džepu da plate kad je racija,
rijetki su ostajali jer od prisilno mobiliziranih
nema velike koristi . Ali je bilo dosta momaka,
koji su studirali i bili u kontaktu sa postrojbom.
Dolazili su kad su bile neke akcije,neki su u njima
ginuli a i bili ranjavani.

Buva (poginuo), Pero (ranjen), mislim da je i Lega tada studirao. Bilo je pravih ljudi.

Eugen Savojski
25-01-2012, 13:43
Buva (poginuo), Pero (ranjen), mislim da je i Lega tada studirao. Bilo je pravih ljudi.

Da i Lega je studirao tada, još prije je ranjen Ž.S. koji je tad
studirao u Zagrebu, još ima metak u lopatici jer se učahurio
u spletu živaca pa se liječnici boje operirati ga zbog moguće
paralize ruke. Ž.S. je završio teologiju i filozofiju, poslije rata
nije mogao predavati u srednjoj školi zbog onog smrada A.Š.
koji je tad bio ravnatelj škole, taj smrad od prosvjetnog
djelatnika i pedagoga se sad nalazi u Hrvatskoj u bjekstvu,
jer je u BiH osuđen na zatvor zbog falsificiranja i prodaje
svjedodžbi. A pošto Ž.S. nije mogao predavati u Odžaku u
srednjoj školi ,morao je otići u Osijek i tamo predaje na
filozofskom fakultetu a uz to je imao i svoje kolumne u
" Glas Slavonije ". Jebeni kriteriji zapošljavanja HRVI-a
u Odžaku.

master
25-01-2012, 13:57
Je li Ž.S: prezime se*****ć? Imao lice upropasteno aknama? Njega sam potpuno zaboravio a jedno vrijeme je bio i kod mene.

Eugen Savojski
25-01-2012, 14:12
Je li Ž.S: prezime se*****ć? Imao lice upropasteno aknama? Njega sam potpuno zaboravio a jedno vrijeme je bio i kod mene.

Da, o njemu se radi .

Inkvizitor
25-01-2012, 14:27
Da i Lega je studirao tada, još prije je ranjen Ž.S. koji je tad
studirao u Zagrebu, još ima metak u lopatici jer se učahurio
u spletu živaca pa se liječnici boje operirati ga zbog moguće
paralize ruke. Ž.S. je završio teologiju i filozofiju, poslije rata
nije mogao predavati u srednjoj školi zbog onog smrada A.Š.
koji je tad bio ravnatelj škole, taj smrad od prosvjetnog
djelatnika i pedagoga se sad nalazi u Hrvatskoj u bjekstvu,
jer je u BiH osuđen na zatvor zbog falsificiranja i prodaje
svjedodžbi. A pošto Ž.S. nije mogao predavati u Odžaku u
srednjoj školi ,morao je otići u Osijek i tamo predaje na
filozofskom fakultetu a uz to je imao i svoje kolumne u
" Glas Slavonije ". Jebeni kriteriji zapošljavanja HRVI-a
u Odžaku.

ne možeš virovat. I kad mi to sami sebi radimo što možemo očekivati od drugih..

master
25-01-2012, 14:34
Da, o njemu se radi .

Sjecam se kad je dosao do nas u B.G. i rekao da hoce bas kod nas (intervencije), cudili smo se zasto bas kod nas jer je odudarao svojim izgledom (prenjezan je bio), ali on je izricitio zahtijevao bas kod nas.

Eugen Savojski
25-01-2012, 14:57
Sjecam se kad je dosao do nas u B.G. i rekao da hoce bas kod nas (intervencije), cudili smo se zasto bas kod nas jer je odudarao svojim izgledom (prenjezan je bio), ali on je izricitio zahtijevao bas kod nas.

Jest djelovao "prenježno" ,ali to je vanjština,
okaljen je bio on od malih nogu, odgojili su ga
djed i baba jer su mu se roditelji rastali ,nije
oskudijevao u materijalnim dobrima ,ali imao
je burno odrastanje, čak je imao problema i
nevezano za njegov posao u odžačkoj školi
nakon rata. Nisam ga vidio dugo godina , u nadi
sam da ću ga sresti i bar čuti da se skrasio i
zasnovao svoju obitelj. A nisi ni mogao očekivati
od prijeratnih nasilnika i galamdžija da će doći i
zahtijevati baš u interventnu da se prijave. Oni
su radije po vani se krili kao miševi. Rat su iznijeli
na svojim plećima i najkrvaviju cijenu platili obični
momci.

master
25-01-2012, 15:58
Rat su iznijeli
na svojim plećima i najkrvaviju cijenu platili obični
momci.

Ovo je potpuna istina.

Sjecas se male mare? Fizicki mala i zgoljava curica a imala je muda veca nego mnogi muskarci.

patriot
25-01-2012, 17:53
Sad sam skuzio tko je master :)..dobrodosao na jedini pravi hr forum po pitanju domovinskog rata i politike..
Samo pisi i ostavljaj svoje uspomene i istinu na ovom forumu..vec ce se to urediti i nadam se objaviti na naslovnici kao price u nastavcima sa posavskog ratista..

caporegime
25-01-2012, 18:24
imaju li gdje kakve mape na kojima bi bilo vidljivo pomjeranje crta i područja pod kontrolom?
mislim da je od početaka crta bila tako vijugava da ije daval šansu čvršćoj obrani, barem ne u početku dok je sve to bilo tako stihijski

master
25-01-2012, 18:33
imaju li gdje kakve mape na kojima bi bilo vidljivo pomjeranje crta i područja pod kontrolom?
mislim da je od početaka crta bila tako vijugava da ije daval šansu čvršćoj obrani, barem ne u početku dok je sve to bilo tako stihijski

Imaju prilicno dobre mape u knjizi od J.Zovka, (one i jesu najvrijedniji dio knjige), prilicno su tocne iako sam na pojedinim primijetio neke greske u rasporedu snaga. S obzirom da knjiga u pdf formatu ima na netu, mape se mogu povaditi iz nje.

caporegime
25-01-2012, 18:42
92' smo došli do doboja a s druge strane, srbi su imali klin u vučjaku.
naše snage su bile preraširene, moglo se uzeti terena ali to je trebalo kasnije i braniti.
mislim da u početku nije bilo ni plana ni programa kako se za početak zaokružiti na branjivu terenu a onda pokušati dalje.

činjenica je da nije bilo dodira snaga muslimana u gradačcu i nas u modriči.
držali jesmo mjesta ali niej bilo koordinacije.

ipak, dešavanja u jesen 92' i situacja u goricama kod brčkog me je malo zagolicala pa mi je palo na pamet nešto, iako nisam siguran koliko bi to šljakalo u onim okolnostima.

caporegime
25-01-2012, 18:58
http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/001.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/01.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/02.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/03.jpg

prilično vijugavo.

caporegime
25-01-2012, 19:01
http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/04.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/05.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/06.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/07.jpg

caporegime
25-01-2012, 19:04
http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/08.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/09.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/10.jpg

http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/11.jpg

caporegime
25-01-2012, 19:05
http://www.jerkozovak.com/images/stories/foto/karte/bposavina/12.jpg

caporegime
25-01-2012, 19:09
http://vimeo.com/8858439

ovdje se vidi kako sam simić priznaje da je u pomoć dobivao već gotove postrojbe iz zapadne slavonije
a i priznaje da je httio, ali nije mogao zauzeti orašje.

master
25-01-2012, 22:30
Prva mapa da malo analiziram situaciju;

Presli smo camcima krajem ozujka 92, pocetna pozicija je crveni krug u blizini mosta, naselje se zove tulek, crvenim strelicama sam oznacio nase kretanje i napredovanje. Na pocetnoj poziciji su nas svakodnevno tukli avionima jer smo od mosta bili udaljeni pedesetak metara i sve su porusili oko nas. Na kraju crvenih strelica nalazi se sljunkara, tu smo im zarobili bateriju mb82 sa dosta mina koje smo nastavili dalje koristiti prema lijescu.
Napominjem, oznacio sam samo svoju postrojbu.
http://i41.tinypic.com/2r7qxwx.jpg

master
28-01-2012, 12:36
Znate sta mi je cudno bilo na kojem forumu kada je rijec o Posavini?

Cudno mi je to da mi iz Posavine nosimo etiketu dezertera, kukavica, pobjeglica itd... Prozivaju nas za sve navedene pridjeve, mnogi govore da smo prodani, da je Posavina mijenjana za Prevlaku itd, da su mnogi iz HR isli ratovati tamo a MI smo bjezali i kada se napokon pojavi jedan covjek koji raspolaze sa odredjenim informacijama i koji je bio tamo te moze voditi adekvatnu raspravu iznoseci cinjenice, odjednom nestaju ti koji govore o kukavicluku ljudi koji su tamo krvarili.

Ne mogu shvatiti niti svoje suborce koji dozvoljavaju takve neistine o nama samima, zasto se vise ne ukljuce u rasprave. Ne zelim vjerovati da su bas toliko informaticki nepismeni, da ne zele da se oslobode osjecaja krivnje za nesto sto nosimo skoro dvadeset godina na ledjima. Ne zelim niti prihvatiti opravdanja tipa "rat je bio i prosao, treba zivjeti dalje", treba, ali ne zaboravljati sta je bilo. Ili sam ja mozda budala, pa ne znam zaboravljati.

caporegime
28-01-2012, 13:38
žalosni je što nitko ne želi dati cjelovitu analizi stanja.
netko želi isprati sebe pričama o prodaji, o izdaji...
netko želi sprati sa sebe odgovornost za nesposobnost.
može zovak pričat šta hoće ali ja sumnjam da je tu bilo s onakvim snagama s naše strane, nešto korijenitije učiniti.

master
28-01-2012, 13:47
žalosni je što nitko ne želi dati cjelovitu analizi stanja.

Mislim da jedan covjek ne moze dati objektivnu sliku desavanja na terenu. Ja npr.mogu dati za svoju postrojbu gdje smo bili i koje smo zadace odradjivali, ali za druge postrojbe ne mogu dati objektivnu situaciju jer nisam bio na njihovom dijelu odgovornosti. Jerka Zovaka poznajem osobno, on je bio nekakav operativac u brigada koju pokusava oprati (a koja je zaista dala jako puno), znam da je u to vrijeme bio i jedan od celnih ljudi SDP-a u Brodu pa otuda i njegovo prozivanje celnih ljudi HR.

patriot
28-01-2012, 14:24
Master-jesi znao zapovjednika u derventi..Z.M?
Meni ostaje misterija zasto neki ljudi rade takve kavanske analize i unose razdor medju hr puk u Herceg-Bosni..
Jer ostavljaju mladjima animozitet koji je doveden do strasnih razmjera..Ima mladjih deckiju sa podrucja Hercegovine i podrijetlom od dole,koji na krajnje degutantan i podcjenjivacki nacin govore o obolu koji posavljaci dali za Hrvatsku,a bio je mozda i najveci u proslom ratu..ginulo se nemilice i brojke zrtava su doista strasne..
Onda imamo mladje Posavljake,kojih dosta danas ima po Njemackoj,Austriji i Svicarskoj,koji krecu dzonom na Hercegovinu i pricaju o majkama skutorskim..
To su strasne stvari i podjele do kojih doveli pojedini ljudi i novinari svojim istupima u javnost..
Zato i jest vazno da takvi kao ti i tvoji suborci pisu sto vise i zacepe usta ljudima koji ocito sa namjerom unose razdor

master
28-01-2012, 14:43
Master-jesi znao zapovjednika u derventi..Z.M?
Sretao sam se na brifinzima na samom pocetku, kasnije sam otisao za Odzak a kad je isti pao, na Brodu ga vise nisam sretao.


Zato i jest vazno da takvi kao ti i tvoji suborci pisu sto vise i zacepe usta ljudima koji ocito sa namjerom unose razdor

Problem je u tome sto se ja vec par godina borim protiv vjetrenjaca, ne moze jedan covjek sam da se bori protiv svih koji unose razdor, pogotovo sto ja npr. izbjegavam kamere, pisanje pod punim imenom itd. I u ratu nikad nisam htio pred kameru niti ima gdje moja snimka (i ljudi s kojima sam bio), dok su se neki drugi trpali pred kamere.

master
28-01-2012, 14:58
Postoji jedan video materijal koji bi mogao dobrano poklopiti ucesnike famozne latinice, naime, materijal je snimljen u Odzaku i na njemu se nalaze neki od ucesnika u latinici gdje vode rasprave najvise o novcu i racunima, a u tom materijalu ima i "mudraci i madraci", uredan, u uniformi, sa pistoljem itd...

A "general" HOS-a, koji voli podsjetiti kako se on borio (mozda u kaficu "amadeus" na slavoniji2), bolje bi bilo da smanji dozivljaje, jer bi se svasta moglo pojaviti.

Graničar Jozo
28-01-2012, 15:01
Postoji jedan video materijal koji bi mogao dobrano poklopiti ucesnike famozne latinice, naime, materijal je snimljen u Odzaku i na njemu se nalaze neki od ucesnika u latinici gdje vode rasprave najvise o novcu i racunima, a u tom materijalu ima i "mudraci i madraci", uredan, u uniformi, sa pistoljem itd...

A "general" HOS-a, koji voli podsjetiti kako se on borio (mozda u kaficu "amadeus" na slavoniji2), bolje bi bilo da smanji dozivljaje, jer bi se svasta moglo pojaviti.

samo činjenica što bi se moglo pojaviti, a što se već nije pojavilo može ti djelomično odgovoriti na pitanje zašto vi "iz Posavine nosite etiketu dezertera, kukavica, pobjeglica itd..."

Eugen Savojski
28-01-2012, 15:03
Ista skupina hulja,koja moju generaciju naziva dezerterima i kukavicama,koji smo eto tek tako "pobjegli bez ispaljenog metka" pljuju po tisućama mrtvih i ranjenih Hrvata Posavine, ni to im nije dosta pa svu svoju raskoš licemjerja i nakaznosti pokazuju i na temama o padu Odžaka 1945. god. ali ovaj puta zato što se tadašnji hrvatski branitelji nisu povukli nego su ostali i do zadnjeg izginuli , jer po tim nitkovima na Bleiburgu su imali veće šanse da neki i prežive.

master
28-01-2012, 15:07
samo činjenica što bi se moglo pojaviti, a što se već nije pojavilo može ti djelomično odgovoriti na pitanje zašto vi "iz Posavine nosite etiketu dezertera, kukavica, pobjeglica itd..."

A sta uraditi kad barem mi odavde znamo za "lokalnog serifa" i njegovu ekipu iz "amadeusa". Taj "serif" je i danas "serif" i zakon ga ne dira, a dobro je potkovan da se godinama moze povlaciti po sudovima.

master
28-01-2012, 15:11
ni to im nije dosta pa svu svoju raskoš licemjerja i nakaznosti pokazuju i na temama o padu Odžaka 1945. god. ali ovaj puta zato što se tadašnji hrvatski branitelji nisu povukli nego su ostali i do zadnjeg izginuli , jer po tim nitkovima na Bleiburgu su imali veće šanse da neki i prežive.

Od moje pokojne bake (oceva majka) su se cetvorica brace predala 45 na Odzaku (domobrani), niti za jednog nikada nije saznala grob.

Graničar Jozo
28-01-2012, 15:12
A sta uraditi kad barem mi odavde znamo za "lokalnog serifa" i njegovu ekipu iz "amadeusa". Taj "serif" je i danas "serif" i zakon ga ne dira, a dobro je potkovan da se godinama moze povlaciti po sudovima.

ma jasno mi je. ne znam kako bi ti rekao, ali dok se njihova "herojstva" čuvaju sa strane oni će i dalje imati prešutnu podršku javnosti...

Eugen Savojski
28-01-2012, 15:18
Od moje pokojne bake (oceva majka) su se cetvorica brace predala 45 na Odzaku (domobrani), niti za jednog nikada nije saznala grob.

Master , onaj dio kod odžačkog stadiona , iz 10 hrvatskih kuća 43 su poginula, među njima i dosta mojih.

master
28-01-2012, 15:26
Master , onaj dio kod odžačkog stadiona , iz 10 hrvatskih kuća 43 su poginula, među njima i dosta mojih.

Iz tog dijela je i 92 bilo dobrih momaka, neki su i do kraja ostali (sinovi posavine, sanitet), poznajes vjerovatno i jednog koji je otisao u MUP Kutina (danas je u okolici Zadra)...

Ma polako nadolazim i na tebe :013

mardar
28-01-2012, 15:41
Iz tog dijela je i 92 bilo dobrih momaka, neki su i do kraja ostali (sinovi posavine, sanitet), poznajes vjerovatno i jednog koji je otisao u MUP Kutina (danas je u okolici Zadra)...

Ma polako nadolazim i na tebe :013

Ma kako nećeš Eugena znati.Da ga vidiš znao bi ga .Evo ti primjer.Kada smo ja i on bili u Vatikanu i ajde šetali malo i razgovarali sa Papom.Ja malo zaostao kad nailazi neki Talijan i pita mene ma života ti ko je ono sa Eugenom . ????:):):)

Eugen Savojski
28-01-2012, 15:42
Iz tog dijela je i 92 bilo dobrih momaka, neki su i do kraja ostali (sinovi posavine, sanitet), poznajes vjerovatno i jednog koji je otisao u MUP Kutina (danas je u okolici Zadra)...

Ma polako nadolazim i na tebe :013
Da taj što je u okolici Zadra nije možda P.I. ?
Moram ti reći ovo ako nisi znao, Anto Kovačević koji je Pusićki predložio madrac,
dolazi 92. god. u Odžak sa 10 crnih novih uniformi, i umjesto da ih podijeli vojnicima
ili ih odnese u zapovjedništvo, on ih odnese u bolnicu i podijeli liječnicima. Pošto si
spomenuo sanitet ,znaš da je bio smješten u Domaljevcu. Načelnik je bio P.M. vozač
hitne a njegov zamjenik liječnik I.M., pa to je bilo samo u crtanim filmovima.

Eugen Savojski
28-01-2012, 15:45
Mardar ,znamo se Master i ja 100000 % ,
ali moramo ostati konspirativni.

master
28-01-2012, 15:55
Da taj što je u okolici Zadra nije možda P.I. ?
Moram ti reći ovo ako nisi znao, Anto Kovačević koji je Pusićki predložio madrac,
dolazi 92. god. u Odžak sa 10 crnih novih uniformi, i umjesto da ih podijeli vojnicima
ili ih odnese u zapovjedništvo, on ih odnese u bolnicu i podijeli liječnicima. Pošto si
spomenuo sanitet ,znaš da je bio smješten u Domaljevcu. Načelnik je bio P.M. vozač
hitne a njegov zamjenik liječnik I.M., pa to je bilo samo u crtanim filmovima.

Dovezao je i PAT 20/1, imam snimak od par sati materijala. Da taj u okolici Zadra je P.G. (a mama mu je bila I.) brat mu je takodje vozio sanitet. Ma znam sve sto se tice organizacije ali sta reci.

Gdje je sad M.S. dr.vet.? Nisam ga vidio nikad od pada Odzaka.

master
28-01-2012, 15:59
Ja malo zaostao kad nailazi neki Talijan i pita mene ma života ti ko je ono sa Eugenom . ????:):):)

Taj talijan sam bio ja, bio sam konspirativno odjeven.

Eugen Savojski
28-01-2012, 16:36
Dovezao je i PAT 20/1, imam snimak od par sati materijala. Da taj u okolici Zadra je P.G. (a mama mu je bila I.) brat mu je takodje vozio sanitet. Ma znam sve sto se tice organizacije ali sta reci.

Gdje je sad M.S. dr.vet.? Nisam ga vidio nikad od pada Odzaka.
Da u pravu si , P. je imao prezime kao i naš Vuk, a stariji brat mu je bio
u sanitetu, evo ne mogu se imena sjetiti da me ubiješ. M.S. je negdje u
u Hrvatskoj radi kao veterinar, a Ž.S. onaj što je inzistirao da hoće baš
kod vas u interventnu je njegov nećak. M.S. sam i ja svego nekoliko puta
vidio u Odžaku od završetka rata.

master
28-01-2012, 17:16
Da u pravu si , P. je imao prezime kao i naš Vuk, a stariji brat mu je bio
u sanitetu, evo ne mogu se imena sjetiti da me ubiješ.

Brat od P.G. ima isto ime kao i brat od Vuka. Ucestvovao je u Oluji, vidjeli smo se dva puta prije par godina. A i P.G. je dolazio odmah po nasem povratku, osobno sam sa njim obisao i snimio i njegovu kucu tek sto smo presli tamo.

master
28-01-2012, 17:23
Odžak je pao. Vojska i civili su se rasuli kako je tko znao i umio. Brigada još nije ponovo oformljena. Vuk i brat mu Ivo su preko Hercegovine otišli na Gradačac i Brčko. Prvi tenkovi zarobljeni na tom dijelu ratišta (T-34 i T-55) su zarobljeni i zahvaljujući njima. Po ponovnom formiranju brigade, vraćaju se obojica u matičnu postrojbu. U interventnoj satniji su. Skromni, kako u to vrijeme, i danas su isti… Smješteni su u Oštroj Luci, zapovjednik voda im je Ćule. Ekipa je izvrsna, većina je dala život u kasnijim borbama. Spomeniću neke, ne mogu ovako iz glave da se sjetim svih, pokušati ću, ali oprostite mi ako sam nekog zaboravio spomenuti…

Ćule (RIP), Ćulap (RIP), Šef (RIP), Garac (RIP), Nikolica (RIP), Tomić (RIP), i još mnogo njih… počivali u miru…

Ovo je priča o Vuku… dječaku iz vremena kad se pokazivalo tko je tko…

Jutro je, magluština se spustila, u nekom šumarku smo, na karti se taj dio zove «Vranica»…

Zadatak – ispraviti crtu, skratiti liniju odgovornosti.

Našin izvršenja zadatka:

Bez klasične artiljerijske pripreme, nasilnim ulaskom u neprijateljske rovove, neutralizirati snage u klinu i ispraviti crtu, držati dostignuti cilj do dolaska postrojbi za daljnje držanje dostignutih položaja.

Vuk vodi jednu desetinu, puzajući ulazi u rov i zemunicu neprijatelja. Neprijatelj nije u zemunici ali vatra gori u nekakvoj pećici. Vuk čeka, neprijateljski vojnik dolazi nakon par minuta i nosi naramak drva. Ulazi u zemunicu i ugleda Vuka… ispušta drva, …dalje naslutite sami … Vuk je još živ, ima trombozu ali je živ.

I druge ekipe su odradile svoj dio posla. Nikolica je dobio metak u oko. Još jedan od nas manje…

Vuk i brat Ivo su još uvijek živi, Vuk je ranjen u prst ruke mislim početkom 1993.

Bili smo zajedno i u opisanoj priči u Vučilovcu, Brvnik2 te Angeli, bio je jedan od najhladnokrvnijih ratnika koje sam upoznao…

Danas živi u svom rodnom mjestu, skroman kao što je uvijek bio.

master
28-01-2012, 17:25
Danas sam ponovo u Odžaku. Stojim na ulici i razgovaram sa sestrom, razgovaramo o svakidašnjim dnevnim problemima, poslu, obitelji itd… Standardni razgovori …

U susret nam dolazi mlađa žena, skromno ali uredno i čisto odjevena, vodi za ručice dvoje dječice 4-6 godina starosti. Prolazeći pored nas, podiže pogled i s osmijehom pozdravlja: Kako ste zapovjedniče?

Otpozdravljam: Dobro sam, kako si ti, jesu li to tvoja djeca, koliko ih imaš … itd…

Da, moja su, imam ih četvoro… Razgovaramo još malo te ona nastavlja svojim putem…

Gledam za njom i vraćam se osamnaest godina unatrag … u 1992. godinu… u vrijeme kad je bila još uvijek dijete, imala je tada 17 godina… Mozak radi kao kino projektor, vrteći film unatrag…

Mara A. (djevojačko prezime), zvali smo je mala Mara… Nije imala više od 45 kilograma tada, skromna, tiha, neprimjetna…

Kao da je sada gledam, u maskirnoj uniformi koja je oblijetala oko nje, s kalašnjikovom u rukama i zoljom na leđima, s borbenim prslukom natovarenim okvirima…

Osobno je tražila od zapovjednika brigade da je prebace u interventnu satniju kod nas. Brat joj je bio u izviđačima, a ona je htjela da ne budu u istoj postrojbi… Dobila je odobrenje za premještaj kod nas, te vidjevši je onakvu malenu i sitnu pitao sam zapovjednika brigade šta će nam ona, žensko je, ne treba nam u satniji… a on je odgovorio da ću se iznenaditi… I jesam…

Ispričati ću iz sjećanja dvije akcije gdje je pokazala da je imala veća muda nego mnogi bojovnici koji sam sretao na terenu…

Prvo sam ju mislio smjestiti u bazi, da se ne izlaže pogibelji, ali ona niti da čuje…kaže… Nisam zato tražila da dođem ovamo…

Ponovo famozni Brvnik, ponovo 31.12.1992, ponovo naviru sjećanja…

Rano ujutro ležimo u blatu i vodi do grla, na dvadesetak metara udaljenosti od neprijatelja… Čekamo da borbene grupe daju znak da su na početnim položajima … spremni za ulazak u rovove neprijatelja… Pored mene na metar je i ona … mokra, malena … čini mi se da je još manja… drži pušku i niti riječi ne progovara…

S obzirom da smo na tu poziciju dopuzali barem jedan sat ranije, mene je stislo obaviti malu nuždu… mjehur hoće puknuti a ona do mene, neugodno mi…mislim da su mi oči u tom trenutku bile kao u crtanim filmovima…

Trpio sam, stiskao zube, i molio Boga samo da krenemo… pa ću se olakšati negdje dalje…

I počelo je… Ulazak u rovove, likvidacija zatečenih i znak za artiljerijsku podršku na bokove… Tu sam iskoristio priliku i olakšao se… Uh, kako je to bilo lijepo…Hehe…

Mara je aktivno učestvovala u borbi, nije zaostajala niti metra za najboljim borcima a zaista smo se ponosili interventnom satnijom.

Sam tijek borbe sam opisao u priči Brvnik2 tako da se ne ponavljam…

Po završetku akcije i našem povratku u bazu, prišao sam joj i rekao da nikada više ne bude blizu mene u akciji…ona uplašeno gleda i pita: Zašto zapovjedniče? Odgovaram: Zato što ja tako kažem, skoro sam se upišao u gaće zbog tebe…
Druga akcija, početkom 1993, mjesto Grebnice…

Iz zapovjedništva nam javljaju da se vode žestoke borbe u Grebnicama, te da sa jednim interventnim vodom naše satnije idemo u pomoć…

Navodno je crta pukla i srpske snage su već ušle u dio sela… Podižemo vod koji je bio smješten u bazi u Bukovoj Gredi i kombi vozilima i jednim landroverom jurimo za Domaljevac i dalje za Grebnice… I Mara je sa nama… Onako u jurnjavi stižemo do naših snaga i organizujemo odmah protuudar.

Vode se ulične borbe, kuća po kuća, dvorište po dvorište… Mi ili oni…

Neprijatelj se panično povlači, odbacujući oružje i opremu te mala Mara nalazi odbačen PM M84 (PKT) te ga uzima i donosi do našeg landrovera… S obzirom da se sada vodi artiljerijski dvoboj, jedna mina pada nedaleko od nas, te ranjava jednog našeg vojnika…

Malena ostavlja PKT na haubi landrovera i priskače da ga previje…

U međuvremenu, neko od vojnika 104 brigade, vidjevši PKT – pokupio ga je…

Stanje na crti se konsolidiralo, položaji su vraćeni i mi smo dobili odobrenje za izvlačenje.

U landroveru malena govori da joj je neko ukrao PKT koji je zarobila…

Dolazimo u našu bazu, odlazim do zapovjednika brigade podnijeti izvješće i tražim da pozove Majića, zapovjednika 104 brigade.

Majića sam poznavao od ranije, sa NovoGradiškog ratišta (bili smo susjedi na crti) i dobro smo surađivali tamo, imao je veliko povjerenje u nas a i mi u njega tada.

Došao je nakon određenog vremena, te sam mu rekao za PKT, rekao je da će ga vratiti ako bude kod njegovih vojnika. I bio je, sutradan smo ga dobili nazad…

Sjećam se da smo sutradan dobili i prilično cigareta, piva, sokova, od lokalnog dobrostojećeg gazde (mislim da je onaj motel u Domaljevcu njegovo vlasništvo) a u znak zahvalnosti za odrađeno dan ranije…

Mala Mara je ranjena 1993 pri jednoj intervenciji na crti u Brvniku. Dobila je geler u rame… Brat Marinko je poginuo u «Angeli».

Vraćam se u sadašnjost… razgovaram sa sestrom o Mari, pričam joj ovo što ovdje iznosim, te saznajem neke detalje iz njenog sadašnjeg života…

Sirotinja, rodila je četvoro djece, nema nikakvih novčanih primanja, bori se za život i prehranjuje obitelj čisteći dva lokalna kafića. Muž joj je alkoholičar…

Jebem ti život i ovakvu pravdu… Osobno poznajem trojicu 100% invalida prve grupe iz HV, koji NISU zaslužili privilegije koje imaju. Znate dobro kakve privilegije koriste HRVI I grupa…

E to me boli, kad vidim ovakvu nepravdu…

Eugen Savojski
28-01-2012, 18:51
Mala ,krhka Mara koja se borila kao lavica, svojom srčanošću i požtrvovanošću je znala impresionirati i tad već prekaljene ratnike.
Još puno ranije kad smo tek zauzeli neke pozicije na oraškom ratištu ,koje smo držali pod svojom kontrolom,pristizali su novi momci
koji su se uključili u postrojbu. Jedana grupa prve pješačke satnije u kojoj je tad bila i Mara je odbila pokušaj neprijatelja da zauzme
naš položaj, za jednog momka koji je tek došao u postrojbu to je bilo i prvo vatreno krštenje, u samom tijeku borbe taj momak je
nervozno i sa velikom dozom straha teškom mukom mijenjao prazne spremnike na pušci, Mara mu je rekla ako ga četnici ne pogode
ona će ga ubiti jer se "usro" od straha. Kasnije vremenom i taj momak se okalio i ostao je na ratištu do samog kraja.
Da tužna je priča o Mari koja krvavo radi da bi prehranila svoju dječicu. Mnogi logističari i pozadinci dobiše počasne činove, neki su
i umirovljeni i imaju kakva takva primanja za razliku od Mare kojoj svi skupa nisu ni do gležnja. Nisam ja ogorčen na pozadince ,i oni
su mogli poginuti, ali sam ogorčen na silne parazite i pantljičare koje se pozapošljavaše pomoću raznoraznih trikova, i na one koji su to
omogućili a ne sjetivši se Male Mare i njene dječice.

master
28-01-2012, 19:05
ne sjetivši se Male Mare i njene dječice.

Nedavno je rodila jos jedno dijete, peto, curicu. Ovu pricu o njoj sam podijelio na vise mjesta i uhd91 je u nekoliko akcija organizirala skromni poklon njoj i djeci.

Eugen Savojski
29-01-2012, 09:54
Nedavno je rodila jos jedno dijete, peto, curicu. Ovu pricu o njoj sam podijelio na vise mjesta i uhd91 je u nekoliko akcija organizirala skromni poklon njoj i djeci.

Znam da je rodila curicu, sjete se Mare njeni bivši suborci,
ali ja sam mislio na strukture koje su je mogle zaposliti, dati
joj nekakvo trajno radno mjesto, Marin obol u ratu je ogroman,
a da ne spominjem njenog pokojnog brata koji je po mnogima
jedan od najvećih ratnika koji su svojom krvlju natopili napaćenu
posavsku grudu. Njen brat ,skromni momak, koji je svojim djelima
i pokazanim junaštvom još za života postao naša legenda.

Inkvizitor
29-01-2012, 10:35
Sirotinja, rodila je četvoro djece, nema nikakvih novčanih primanja, bori se za život i prehranjuje obitelj čisteći dva lokalna kafića.

;

kako je moguće da se ovakve stvari događaju. Kakav smo mi to narod.

master
29-01-2012, 11:00
kako je moguće da se ovakve stvari događaju. Kakav smo mi to narod.

Sve je moguce u Odzaku. U javnim ustanovama svi zaposleni su na obiteljskoj crti. Opcina, policija, sudstvo, zdravstvo itd, itd, sve je po familijarnoj crti i interesantno je da nema ljudi koji su bili kad je trebalo.

Eugen Savojski
29-01-2012, 11:24
Sve je moguce u Odzaku. U javnim ustanovama svi zaposleni su na obiteljskoj crti. Opcina, policija, sudstvo, zdravstvo itd, itd, sve je po familijarnoj crti i interesantno je da nema ljudi koji su bili kad je trebalo.

Da sve je moguće u Odžaku , nije to samo slučaj sa Odžakom ,svugdje su strukture na vlasti učinile da istinske branitelje potisnu na marginu i kod nas i u Hrvatskoj, eto nas dvojica smo se sjetili slučaja Ž.S.
Međutim imaš jedan primjer gdje je bivši načelnik naše logistike,koji je u mirovini, njegov šurjak M.J. također zasluženo jer je stvarno imao srčani udar još za vrijeme rata,što hoću reći ,žena našeg logističara zaposlena, žena M.J. zaposlena, svastike zaposlene, čovjeku koji je oženio njegovu rodicu izganjao status HRVI-a, G.B. koji je na biciklu stradao kao civil prilikom prvog granatiranja Odžaka , sve je svoje uspio zaposliti osim one dvije puničine krave u štali u G.Dubici.