PDA

Pogledaj Full Version : Bosanska posavina 1992. rat, poraz, izdaja....



Stranice : 1 2 3 4 5 6 7 8 [9]

blodisej
10-05-2017, 14:25
Ti, ZGabrijel nikom nevjeruješ sa druge strane,imaš svoje mišljenje i slijepo ga slijediš.Tebi je čudno da je Gavrin SKPJ dijelio oružje Hrvatima i Muslimanima ? Bilo je i medju njima ljudi koji su vjerovali u Jugoslovenstvo i zajednički život. Ako je Gavro bio toliki četnik što mu "četnici" miniraše kuću ? Ne branim nikog patako ni njega . Čovjek je napisao knjigu "KAD ZATAJI LJUDSKA SAVJEST" u kojoj je po mom skromnom mišljenju prilično realno i istinito opisa ljude i dogadjaje iz 91-92 godine . U knjizi su data imena i prezimena,datumi rodjenja,vrsta i broj naoružanja i broj svojeručno potpisane potvrde o prijemu oružja. Knjiga je se prodavala u centru kod onog prodavca knjiga. Ako želiš da pročitaš kad dodješ u Modriču ja ću ti dati moju da pročitaš,ima opisano zanimljivih dogadjaja i razgovora. U Srpsku crkvu nije uzidan ni jedan kamen iz Katoličke crkve jer za to nije bilo potrebe,nije bilo rušenja zidova.Što se tiče "paučine", u pravu si.Srbi su bili budale,jugosloveni,bratstvo i jedinstvo,mješoviti brakovi,hapse svoje sveštenike.Hrvati nedeljom ujutru iz Kladara i Dobrinje pješke u crkvu i ja nikad neču da je neko reko,zašto oni idu a mi u svoju ne.Zato su naši popovi sada bogatiji od vaših sveštenika.

Čovjek vjerovao u jugoslovenstvo kada niko nije.
Jugoslovenstvo se vidjelo da je propalo još 1990 kao i SKJUG.
Raspao se Sovjetski Savez a Savez Komunista Pokret za Jugoslaviju postoji. Odakle njima oružje, eto sada se vidi da je to paravojna formacija. Čudna je njegova uloga u svemu tome a to šta je on napisao to samo mogu da vjeruju oni koji su se sa njime i borili a ni sami neznaju zašta!

ledenobrzi
04-06-2017, 10:47
Ima ljudi vratilo se, ja licno znam neke iz Garevca, Kornice, Kladara.
Bili kod mene kuci, od mog starog kupovali neke svinje za klanje u jesen. Bili neki ljudi iz Modrickog Luga i iz Balegovca.
O povratku pričati ne da je kasno nego je čista utopija,ne mislim samo za hrvate nego i za srbe na prostore gdje su nekada živjeli.Nedavno sam poslom boravio u NJemačkoj i dočekao me jedan od vodećih ljudi te firme,naravno očekivao sam nijemca,ali dočekao me čovjek sa prostora općine Odžak,po nacionalnosti srbin,tako da smo više u ta tri dana pričali o prošlosti nego o poslu,on je mlad bio je dijete kad je bio rat ali i on govori isto gdje da se vrati njegov otac koji će uskoro u mirovinu,kaže staroga primi nostalgija i kaže da ide a i sam je svjestan da od toga nema ništa,kuća srušena,nigdje nikoga u to zaseoku,uglavnom istu priču čujem i od hrvata,pomirimo se sa činjenicama i tamo gdje imaš egzistenciju to smatrajmo domom.

sanja
03-12-2017, 20:58
:hrhb:hrhb
HV je u Posavinu počeo prelaziti tek kad je JNA pokušala preuzeti i kontrolirati ceste i sam grad Bosanski Brod. Do tada HV nije prelazila tamo. Znači, tek kad su Srbi krenuli u napad na grad, dovoljno govori to da je crta odbrane bila formirana na "semaforu", a to je od mosta udaljeno 50-ak metara.

"Specijalci" iz Sarajeva su poslani tek poslije Sijekovca. Njihova uloga je bila da stanu između dvije strane i da ne dozvole daljnje razvijanje sukoba. Međutim, oni uopće nisu pružili nikakav otpor srpskim snagama kad su pokušavali nadzirati puteve i kad su postavljali kontrolne točke na mnogo mjesta u općini. Oni su samo kontrolirali most, ništa drugo.

HV nije razoružao specijalce, to su učinili ljudi od A.P., a oni nisu bili pripadnici HV, "razoružali" su i robnu kuću mislim da se zvala "Vesna".

Napominjem, i kad je počeo sukob, HV nije išla tamo, već samo dragovoljci porijeklom s tog područja. Robna kuca se zvala ,,Beograđanka,, a HV nije prelazio do napda...zapravo prvo se prelazilo na osnovu dobrovoljne prijave jer ih je cetiri petine obiteljski bilo vezano za Bosanski Brod a poslije se prelazilo i organizirano po zapovjedi....dakako to su vec bile jedinice iz svh krajeva Hrvatske tako da ne znam d apostoji i jedna brigada i jedna bojna cije znakovlje nosmo vidjeli u ulici....zivjela sam tamo u centru grada i bila do 5.10 zajedno sa svojima

sanja
03-12-2017, 21:02
ne mogu otvoriti a zanima me jer sam osobni prijatelj sa AP i hocu da znam tko je uopce on...

Inkvizitor
03-12-2017, 21:06
Što hoćeš znati..???

master
26-03-2018, 20:01
Pozdrav iz Posavine. Jos uvijek sam ziv.

Bozo
08-04-2018, 16:51
Pozdrav iz Posavine. Jos uvijek sam ziv.

Pozdrav i Sretan Uskrs. Da si mi živ i zdrav!

dobrinjac
08-04-2018, 19:52
Pridruzujem se cestitkama!!!!

dijete81
20-04-2018, 10:10
ponešto znam o ovoj vašoj temi od Cera pa nadalje,drage volje ću vam odgovoriti iz prve ruke da ne nagađate,što da se istina ne sazna s obe strane duge.

Bog narode i dobri ljudi.
Imao sam 11 godina kad je Cer (zupa Cer, Derventa) pao. Ako nitko nema nista protiv, rado bih cuo od slavonca kako se to odvijalo na Ceru, pad, zauzimanje, daljnji napadi i tijek preko Mišinaca prema Maloj Sočanici i ostalim pravcima. Trazim slike i videozapise jer je to moje rodno mjesto i gdje sam se krstio 1981. Jedino sto sam naso je srpski video na YouTube zvani "Koridor zivota 92". Na jednom drugom videu sam cuo kako srpski vojnik (ili nesto vise) prica da su na Ceru zatekli serpe na sporetima jer su nase Hrvate tako iznenadili. Inace Cer i pripadajuca sela su do kraja popaljena.

@master - nikad u zivotu nisam cuo na jednom mjestu od jedne osobe toliko vaznih i zanimljivih podataka. Knjiga - ako je ikako moguce, bilo bi steta da se propusti ta prilika.

Zivi i zdravi bili.

master
30-04-2018, 12:06
@master - nikad u zivotu nisam cuo na jednom mjestu od jedne osobe toliko vaznih i zanimljivih podataka. Knjiga - ako je ikako moguce, bilo bi steta da se propusti ta prilika.

Zivi i zdravi bili.

Jednom kada zivot, moje oci sklopi,... Knjiga, netko ce ju objaviti.

PS Peric, Matic, prezime je s tog podrucja. S pojedincima sam bio rame uz rame.

ogledalce
05-05-2018, 13:49
Jednom kada zivot, moje oci sklopi,... Knjiga, netko ce ju objaviti.

PS Peric, Matic, prezime je s tog podrucja. S pojedincima sam bio rame uz rame.

pozdrav master
sklopi ti oči kad oćeš nego reci kako će se knjiga zvati, da znamo koju će mo kupiti,,, naslov knjige reci :)

dobrinjac
11-05-2018, 05:36
[QUOTE=master;467772]Jednom kada zivot, moje oci sklopi,... Knjiga, netko ce ju objaviti.


Nedaj se prijatelju...u zadnje vrijeme su mnogi oci sklopili-nemoj sada i ti tako..

"Hijena"nije isto vise medju nama ali je ipak objavio 2-3 knjige-nazalost koliko sam vidio samo na madjarskom...

Nebi stvarno bilo lose da i ti nesto objavis..poz..

Dobor Kula
23-05-2018, 22:35
Zdravo Dobrinjac,
moze se naci od pokojnog Hijene nesto i na nasem jeziku,nazalost neznam dali je ugledala svjetlost dana knjiga o Bos.Posavini.
Nadam se da ce to da uradi nas zemljak Master i da ce nas zvati na promociju��
Pozdrav za obojicu

master
22-04-2019, 13:21
Na danasnji dan, 92.g., sam drugi put tesko ranjen, jos jedan prijatelj je ostao 100 posto invalid, treci je poginuo...

master
22-04-2019, 17:02
U medjuvremenu, za ove 3 godine, i dalje sam bio aktivan... Napravio sam 3 sina i kcerkicu...

master
22-04-2019, 17:48
https://d.facebook.com/krajiskiborci2/photos/a.2031526787135857.1073741829.2031437643811438/2110799365875265/?type=3&__tn__=%2AsH-R

Pronadjite poveznicu...

Svilajac
05-07-2019, 10:32
Kad "Bosanac" piše o Slavoniji...

Prisjetiću se priča svoje bake po ocu...

Slavonija ... bogata i plodna ravnica...

Bosna ... Siromašna i uništena u ww2, gladna, neimaština...

Pričala mi, malo je muškaraca preživjelo ... većinom su bili u ustašama i domobranima i kao takvi, nestali su, ne zna im se grob, nema niti traga da su postojali ... osim u sjećanjima njihovih najbližih. I sama je imala četiri brata. Kažem imala, jer im za grob nikad nije saznala...

Preživjeli su ww2 bježeći pred svim vojskama, partizani, četnici, ustaše ... tko god naiđe, otima i pljačka, i ono malo sirotinje što su imali. Djed je bolovao tifus, nije bio pripadnik niti jedne vojske. To ga je vjerovatno spasilo da preživi... Jedno dijete su izgubili u ratu, moj stric, dijete od 6-7 godina, ubijen je na kućnom pragu od četnika...

I ... "oslobođenje" ... od njihovih najbližih...

Nema se tko brinuti za udovice i djecu koja su preživjeli katarzu...

Nema se šta jesti ... Glad i boleštine vladaju tim podnebljem... umiranja i poslije ww2... nema se gdje niti zaraditi ... "država" uvodi razne obveze, materijalne i radne "dobrovoljne"...

Preživjeli odlaze u "nadnicu" raditi u Slavoniju. Za njih je to bilo "inostranstvo", mogućnost da svojim radom prehrane djecu, koja su bila gladna...

Nadnica. Pričala mi, bila je, par kilograma kukuruza, u zrnu... Znalo je biti i "skut", tako se zvala današnja panceta, slanine... one bijele, sapunjare, kako su je zvali...

Pričala mi i o tadašnjim "gazdama", kako su ih iskorištavali, ucjenjivali, otimali... i opet, nikad nije proklinjala Slavoniju, prisjećala se, ali je i govorila da ih je prehranila...

Djeca. Moj otac je generacija iza ww2, 1946. godište... Njegovim odrastanjem, stasanjem u dječaka od 13-14 godina, neškolovan zbog siromaštva, iako jedan od najboljih učenika te generacije, prinuđen neimaštinom, ide "trbuhom za kruhom".

Gdje? Opet u Slavoniju. Šta može raditi dijete tog uzrasta? Čuvati svinje, biti "čordaš"... Prehraniti se, a ako je moguće, te ako je dobar "gazda", nešto poslati i kući...

Priča mi, bilo je svakakvih trenutaka, svakakvih "gazda"... Opet, niti on ne proklinje Slavoniju. Slavonija mu je omogućila da preživi. Često mi je spominjao Perkovce, selo u kojem je radio kod nekog lokalnog "gazde". Bilo je lijepih i ružnih trenutaka, većinom ih spominje po lijepim, njegovom odrastanju u tom selu ... kao "čordaš"...

Zahvalan je Slavoniji, ona ga je othranila...

Ja...

Bio sam jedan od najboljih učenika generacije... Mnogo pohvala i knjiga sa posvetom sam dobio od svojih učitelja i nastavnika... Ništa od toga nisam uspio sačuvati...

Život... Kakav život može imati dijete kojemu su generacije prije bile uništene svim dešavanjima i kojem su roditelji "postali siromašni", zahvaljujući i raznim "komasacijama", oduzetoj zemlji i šumama, čiji su roditelji "nepodobni", jer nose "zvučno" prezime sustavu, a koje je najstarije od osam braće i sestara, živih...? Težak...

Opet Slavonija... Završio sam peti razred osnovne škole kad sam prvi put zaradio svoju plaću. Gdje? Pa u Slavoniji... Selo Treštanovci, Trenkovo, Ovčare... Dijete... radio sam kao "sezonac" na poljoprivrednim poslovima u sezoni kopanja, metlica, duhana... i ... imao sam plaću ... kao svi odrasli ljudi... Bio sam ponosan... I zahvalan Slavoniji...

Radio sam tako godinama, "ferije" sam provodio radeći i zarađujući. Trebalo je pomoći roditeljima. Mislim da sam doprinijeo tomu, osmoro nas braće i sestara smo se školovali i zahvaljujući Slavoniji... Šlolovao sam se i dalje, završio sam ono što sam htio, zaposlio se i nekoliko godina radio prije rata...

I... rat... Opet Slavonija...

Nisam nikakav "veliki hrvat", nikada nisam mrzio, čak niti u ratu... imao sam, i imam i dalje prijatelje svih naroda i narodnosti... ne odvajam niti gledam na nacionalnu pripadnost nikoga... Za mene postoje samo dobri i loši, nebitno na nacionalnu pripadnost. Nisam niti nekakav veliki vjernik, poštujem vjeru i vjeroispovijesti svih, jer ako ne poštuješ tuđe, siguran sam, da ne poštuješ niti svoje... Ne ističem se niti na slavljima, proslavama, dovoljno mi je ono što imam. Svojim radom sam stekao sve, nisam dužan nikomu, to je moje i moje obitelji, zadovoljan sam s tim. Ne treba mi više...

Uključio sam se u rat u Hrvatskoj, ja, "Bosanac"... Ne iz mržnje, jednostavno sam shvatio da se moram opredijeliti... Učinio sam to u trenutku kad današnja RH nije niti postojala kao država... možda sa današnjeg pogleda to i nije bilo pametno u tom trenutku, ali...bio sam mlad... braća još su bila mlađa... i njih dvojica su bili uz mene... dvojicu, koji su bili djeca, ostavili smo da prežive ... ako mi nastradamo...

Ponovo Slavonija ... Zapadna ... i tamo sam kao dijete zarađivao kruh svagdašnji, Dragalić... sezonski poslovi ... poljoprivreda... Poznat mi je djelimično taj teren iz djetinjstva.

Odrađivali smo ju pošteno. Nismo imali ništa. Danas žalim za tim, mogao sam još više učiniti, ali nisam imao s čim. Gledao sam svakodnevno parkirane tenkove na udaljenosti 600-700 metara, a jedino oružje koje smo imali tada je bio RPG-7, a njim tada i na toj udaljenosti nismo mogli ništa učiniti.

Dao sam, zajedno s braćom, prilično sebe a i njih, i ranjen sam tamo... nismo se obrukali, to "moji" Slavonci dobro znaju. Mislim da sam zato i izabran tada i u tom trenutku da vodim prvo desetinu, a kasnije i vod ljudi... ja... kao došljak, u "nepoznatu sredinu". Zapadna Slavonija je još uvijek velika nepoznanica, vidjećete, doći će vrijeme kad će se i ta priča otvoriti...

Zahvalan sam "svojim" Slavoncima, što su mi vjerovali i dali mi u ruke svoje živote, tamo smo ih i sačuvali, ... većinom... a djelovali smo jako dobro... to preživjeli mogu potvrditi i posvjedočiti. Bitno mi je, da su nas "susjedi" jako poštovali i tražili da im mi budemo "susjedi". Tko je bio u ratu, shvatiće o čemu pričam...

Posavina... Opet Slavonija ... i ja sa njima,... i moja braća, ... i prilično "Bosanaca" iz ZNG... I ... Slavonaca...

Slavonci... vrijedni i pošteni ljudi... barem oni koje sam poznavao... Ratari i radnici, koji svojim rukama zarađuju svoj kruh... hrabri i požrtvovani...

Odrađivali smo, ... i odradili, ... Bosanski Brod... Većinom ljudi koji nose porijeklo iz BiH, ali... i Slavonci...

Poznavao sam ih prilično, mnogi od njih su svojom krvlju natopili ravnicu s desne strane rijeke Save, mnogi su i dali najviše što su mogli... svoje živote... Hvala im SVIMA...

Znam tko je tada obnašao civilnu i vojnu "vlast" u to vrijeme, gledao sam svojim očima koliko je Slavonija dala za Bosansku Posavinu, i ja kao vojnik, mogu samo reći ... HVALA SLAVONIJO, ne daj Bože, ako bude trebalo, vratiću... opet...

Ako čovjek ima još imalo obraza, ne može prigovoriti ništa, Slavoniji, Slavonskom Brodu, te svim ostalim gradovima i ljudima koji su dali svoj doprinos, onoliko koliko je u tom trenutku bilo moguće. Ako ima savjesti još u onima koji tvrde suprotno, upitajte se, KOLIKO STE VI DALI???

Živim u Slavonskom Brodu, svjestan sam, zauvijek ću ostati "Bosanac", čak i moja djeca koja su rođena ovdje, ali ja u svoje ime, te ime svoje braće, mogu samo reći "HVALA TI SLAVONIJO, preživjeli smo" ... NEĆEMO ZABORAVITI...

Slavonijo, povezani smo, jako... u dobru i zlu ... u dobru i zlu...


Ovaj post sam napisao danas, neću se vraćati ovdje, podijeliću ga na razna mjesta, a Vi se pronađite u njemu.




Svaka čast, sve potpisujem, još da većina, a ne samo mala manjina slavonaca imaju isto mišljenje o nama Hrvtaima iz Bosanske Posavine gdje bi nam bio kraj. Ja sam dijete rata, 83 godište, osjetio sam rat jer sam živio u Bosanskom Brodu za vrijeme rata, otac na ratištu, majka s nas troje sama u stanu, prvi susjedi Srbi, njihov otac na ratištu ali ljudi kod kojih smo se skrivali za vrime granatiranja jer njihov stan nije bio izložen, pobjegli prije pada u Slavonski Brod preko mosta sa 2 vrećice u ruci gdje je isto bilo veselo s ratom, pa se vratili u rodni Svilaj kraj Odžaka, pa opet bježi sa skelom prije pada. Znam što je rat iako nisam nosio pušku. I znam što je mržnja jer sam je osjetio najviše u Hrvatskoj na svojoj koži, nažalost. Nigdje se nisam osječao kao veći stranac nego u svojoj Hrvatskoj. Bio sami u Švicarskoj i Sloveniji ali ovdje samo to najviše osjetio. Zašto, ne znam ni dan danas. Većina Slavonaca mi je rekla da nas Hrvate iz Bosne (ne kotiraju bolje niti Hercegovci) ne mogu vidit očima, zato čast iznimkama. Jer za isto razloga nema. Nitko nije doživio kroz povijest to što su ljudi sa naših prostora, a uvijek je srce kucalo za Hrvatsku i čemu onda mržnja vlastitog naroda nejasno je. Ne izmišljam, govorim iz iskustva, a i čitajući komentare koje ljudi ostavljaju po raznim portalima. Mene je to samo ojačalo, kao i većinu našeg naroda, zato smo i uspješni kao ljudi. To je moje skromno mišljenje. Isprika svim Slavoncima koji se ne nalaze u mojim riječima.

Inkvizitor
05-07-2019, 11:16
Moram priznati da je mene ta mržnja Slavonaca prema Posavljacima i uopće BiH Hrvatima iznenadila.

Tim više jer potječu, bar većina iz BIH

Svilajac
05-07-2019, 11:22
To je davo ispričana priča. Nikada nećeš uvjeriti teoretičare zavjere da Posavina nije prodana kao ni one koji to iz političkih interesa guraju. Dovoljno je čitati svjedočenja boraca koji govore da prodaje nije bilo ali je bilo neorganizacije i samovolje kao i mitskih bitaka i nadljudskih borbi.


Prijatelju dragi što znači da svjedoče borci da prodaje nije bilo. Pa u tome je poanta da su se borci borili dok su političari dogovarali. Svima je jasno da je podrška Hrvatske mogla i morala biti jača, a izostala je. Pa šta misliš da se i zapadna Hercegovina mogla obraniti, da se trebala braniti, od Srba i JNA, pa nemojte bajke pričati, borci su se borili srcem, njima svaka čast, dali su sve što su mogli od sebe u tome nema sumnje, svatko tko pljuje po borcima sa posavskog ratišta je budala jer uz vukovarso ratište to je jedno od najtežih. Naše ljude slali su da brane mjesta po Hrvatskoj, srednjoj Bosni, Hercegovini, a koga su slali u posavinu, slavonci su dolazili ali u malom broju jer većina ih je bila opet naših posavljaka, Riječke brigade isto tako... kaže Prkačin da mu picamajstor Šušak telefonom govori šta češ ti u posavini, odi malo tamo vidi šta ima pa nazad.. diže se most u brodu po naredbi koga?? tko je mogao izdati zapovijed pitam se... podmeće se generalu Stipetiću najuspješnijem generalu domovinskog rata koji i sam priznaje propuste... šalju se postorjbe ali ih bedem ljubavi zaustavlja-dajte molim Vas... ravna se sa zemljom muslimanski Mostar od strane HV postrojbi, zašto?? oslobađa se Kupres 94-95, a posavina se ne smije i ne može braniti?? uzima se Glamoč i Grahovo sa 5 Hrvata, daje se posavina sa 150.000,00 Hrvata Srbima na poklon, a borce se ostavlja da ginu do zadnjeg... ubijaju se hosovci kao stoka po hercegovini jer ne žele rat s muslimanima, nitko od strane Hrvata ništa nije mogao obraniti u cijeloj BIH bez pomoći HV-a, a istim je rukovodio Šušak te ih slao samo tamo gdje je on imao interes. neka me netko uvjeri u suprotno... rat s muslimanima u srednjoj Bosni, pa kome je to bilo u interesu pitam se, traženje istoga u posavini, to može samo budala..:hrv

Svilajac
05-07-2019, 11:30
Moram priznati da je mene ta mržnja Slavonaca prema Posavljacima i uopće BiH Hrvatima iznenadila.

Tim više jer potječu, bar većina iz BIH

prijatelju ni meni to ne ide u glavu, nekakav kompleks, ljubomora, mržnja, zašto, Bog zna, što kažeš i sami su većinom iz našeg kraja, uzmi moj Svilaj, Donji i Gornji u Bosni, a preko Save Svilaj slavonski i tako duž cijele posavine, ljudi išli trbuhom za kruhom ili pred Turcima i osnivali sela po slavoniji, isto kao što su hercegovci dolazili nama u posavinu jer su bili kruha gladni, danas oni kao mrze ljude iz bosanske posavine, pa tko je tu lud? ja njih ne mrzim i kao što kaže master hvala im na svemu, kao i cijeloj Hrvatskoj ali brate mili nemojte raditi budalu od nas...

Inkvizitor
05-07-2019, 12:25
prijatelju ni meni to ne ide u glavu, nekakav kompleks, ljubomora, mržnja, zašto, Bog zna, što kažeš i sami su većinom iz našeg kraja, uzmi moj Svilaj, Donji i Gornji u Bosni, a preko Save Svilaj slavonski i tako duž cijele posavine, ljudi išli trbuhom za kruhom ili pred Turcima i osnivali sela po slavoniji, isto kao što su hercegovci dolazili nama u posavinu jer su bili kruha gladni, danas oni kao mrze ljude iz bosanske posavine, pa tko je tu lud? ja njih ne mrzim i kao što kaže master hvala im na svemu, kao i cijeloj Hrvatskoj ali brate mili nemojte raditi budalu od nas...

Isto tako ima puno Posavljaka koji mrze Hercegovce iako su opet većina Posavljaka hercegovačkog porijekla.

Inkvizitor
05-07-2019, 12:37
Prijatelju dragi što znači da svjedoče borci da prodaje nije bilo. Pa u tome je poanta da su se borci borili dok su političari dogovarali. Svima je jasno da je podrška Hrvatske mogla i morala biti jača, a izostala je. Pa šta misliš da se i zapadna Hercegovina mogla obraniti, da se trebala braniti, od Srba i JNA, pa nemojte bajke pričati, borci su se borili srcem, njima svaka čast, dali su sve što su mogli od sebe u tome nema sumnje, svatko tko pljuje po borcima sa posavskog ratišta je budala jer uz vukovarso ratište to je jedno od najtežih. Naše ljude slali su da brane mjesta po Hrvatskoj, srednjoj Bosni, Hercegovini, a koga su slali u posavinu, slavonci su dolazili ali u malom broju jer većina ih je bila opet naših posavljaka, Riječke brigade isto tako... kaže Prkačin da mu picamajstor Šušak telefonom govori šta češ ti u posavini, odi malo tamo vidi šta ima pa nazad.. diže se most u brodu po naredbi koga?? tko je mogao izdati zapovijed pitam se... podmeće se generalu Stipetiću najuspješnijem generalu domovinskog rata koji i sam priznaje propuste... šalju se postorjbe ali ih bedem ljubavi zaustavlja-dajte molim Vas... ravna se sa zemljom muslimanski Mostar od strane HV postrojbi, zašto?? oslobađa se Kupres 94-95, a posavina se ne smije i ne može braniti?? uzima se Glamoč i Grahovo sa 5 Hrvata, daje se posavina sa 150.000,00 Hrvata Srbima na poklon, a borce se ostavlja da ginu do zadnjeg... ubijaju se hosovci kao stoka po hercegovini jer ne žele rat s muslimanima, nitko od strane Hrvata ništa nije mogao obraniti u cijeloj BIH bez pomoći HV-a, a istim je rukovodio Šušak te ih slao samo tamo gdje je on imao interes. neka me netko uvjeri u suprotno... rat s muslimanima u srednjoj Bosni, pa kome je to bilo u interesu pitam se, traženje istoga u posavini, to može samo budala..:hrv

Meni se čini da si ti neki Muslimanski provokator.Bolje da ti tu nije master jer bi te poslo tko zna gdje nakon ovog dreka od posta.

Znaš što je drek

Grunf
05-07-2019, 12:48
Plače što je izgubljena većina hrvatske bosanske Posavine, a veliča čovjeka koji je odgovoran za to, a to je Stipetić. Šizofrenija. :silud

Grunf
05-07-2019, 12:51
Nitko od BH Hrvata nije ništa mogao obraniti bez HV-a, a obranili Žepče, Vitez, Busovaču, Novi Travnik, Usoru, Kiseljak, Kreševo bez da je HV bio na 100 km blizine. :silud

Svilajac
05-07-2019, 13:12
Isto tako ima puno Posavljaka koji mrze Hercegovce iako su opet većina Posavljaka hercegovačkog porijekla.

većina posavljaka nisu hercegovačkog porijekla, nemoj ovdje mitomaniju prosipat, dosta ih je ali većina nije, ja sam posavljak pa ih ne mrzim ali sam svjestan što je politika ljudi iz tog kraja napravila mojim prostorima i vidi čuda svojim ljudima gledajući porijeklo...

isto tako sva sreća pa hercegovci ne mrze posavljake odnosno ne misle za nas da smo manji Hrvati od njih, samo zato što ne mrzimo muslimane s kojima smo rame uz rame branili Posavinu za ovog rata ali i za II svjetskog rata

nego daj me prosvijetli, odaklem si ti, ja sam iz bosanske posavine i vidi čuda Hrvat

Inkvizitor
05-07-2019, 13:36
većina posavljaka nisu hercegovačkog porijekla, nemoj ovdje mitomaniju prosipat, dosta ih je ali većina nije, ja sam posavljak pa ih ne mrzim ali sam svjestan što je politika ljudi iz tog kraja napravila mojim prostorima i vidi čuda svojim ljudima gledajući porijeklo...

isto tako sva sreća pa hercegovci ne mrze posavljake odnosno ne misle za nas da smo manji Hrvati od njih, samo zato što ne mrzimo muslimane s kojima smo rame uz rame branili Posavinu za ovog rata ali i za II svjetskog rata

nego daj me prosvijetli, odaklem si ti, ja sam iz bosanske posavine i vidi čuda Hrvat

Ti si kurac od ovce a sad dimiš odavde.

crni bombarder
05-07-2019, 15:50
muslimanski mostar pa ga ravnaju zlikovci iz HV

odakle izranjaju ovakve budale

juanpablom
05-07-2019, 22:57
Nitko od BH Hrvata nije ništa mogao obraniti bez HV-a, a obranili Žepče, Vitez, Busovaču, Novi Travnik, Usoru, Kiseljak, Kreševo bez da je HV bio na 100 km blizine. :silud
sere govna, tri brigade HV bile u Bosanskoj Posavini, više od 20 tenkova bilo na raspolaganju za obranu Posavine. mjesecima se brani Posavina.kako ako nema podrške Hrvatske

dobrinjac
06-07-2019, 15:58
sere govna, tri brigade HV bile u Bosanskoj Posavini, više od 20 tenkova bilo na raspolaganju za obranu Posavine. mjesecima se brani Posavina.kako ako nema podrške Hrvatske

Modrica,25.ili 26.06.92 borbe za koridor su u punom tijeku,srbi probijaju liniju i spajaju se sa B.Samackim snagama,nasi u panici,trci se tamo vamo da se linija ustabili.
Na lijevu stranu Bosne tj.na modricku starnu prelaze 3 tenka,sto za taj prostor od par km2 i nije malo(mozda tada i neprijatelj nije vise uveo u borbu).
Mi dobivamo 1 koji zauzima polozaj na jednoj visoravni ili brdu i imao je sve kao na dlanu.
Dolaze i dijelovi jedne HV brigade ciji ljudi zauzimaju polozaje prema liniji koja je bila ugrozena..
Nadamo se nasoj kontri-medjutim da bi sutra dan stiglo nekakvo naredjenje da se sve napusta i povlaci prema Odzaku.
Tenkisti hoce da ostave tenk ljudi nepoznaju teren.Vozac kaze "ja ako se pojavim na cistini ja sam u tren oka gotov"Na inicijativu domacih uspijeva se nekako pored sume spustiti u grad i napusta taj dio bojisnice sa mozda 10tak ispaljenih projektila.
Dijelovi HV brigade su u toku noci napustili polozaje (valjda isto po necijoj naredbi)ljudi su frustrirani-ljuti...taj dan se vodi jos odsudna obrana da bi se 28.06.kompletna lijeva strana rijeke bosne prepustila bez nekih jakih borbi neprijatelju..

... bilo je podrske sa hrvatske strane,ali bilo je i nekakvih misterioznih "zapovijedi "pogotovo kada smo bili ojacani i spremni i voljni da predjemo u kontru..od koga su te zapovijedi dolazile to sam bog zna..

juanpablom
08-07-2019, 23:38
Modrica,25.ili 26.06.92 borbe za koridor su u punom tijeku,srbi probijaju liniju i spajaju se sa B.Samackim snagama,nasi u panici,trci se tamo vamo da se linija ustabili.
Na lijevu stranu Bosne tj.na modricku starnu prelaze 3 tenka,sto za taj prostor od par km2 i nije malo(mozda tada i neprijatelj nije vise uveo u borbu).
Mi dobivamo 1 koji zauzima polozaj na jednoj visoravni ili brdu i imao je sve kao na dlanu.
Dolaze i dijelovi jedne HV brigade ciji ljudi zauzimaju polozaje prema liniji koja je bila ugrozena..
Nadamo se nasoj kontri-medjutim da bi sutra dan stiglo nekakvo naredjenje da se sve napusta i povlaci prema Odzaku.
Tenkisti hoce da ostave tenk ljudi nepoznaju teren.Vozac kaze "ja ako se pojavim na cistini ja sam u tren oka gotov"Na inicijativu domacih uspijeva se nekako pored sume spustiti u grad i napusta taj dio bojisnice sa mozda 10tak ispaljenih projektila.
Dijelovi HV brigade su u toku noci napustili polozaje (valjda isto po necijoj naredbi)ljudi su frustrirani-ljuti...taj dan se vodi jos odsudna obrana da bi se 28.06.kompletna lijeva strana rijeke bosne prepustila bez nekih jakih borbi neprijatelju..

... bilo je podrske sa hrvatske strane,ali bilo je i nekakvih misterioznih "zapovijedi "pogotovo kada smo bili ojacani i spremni i voljni da predjemo u kontru..od koga su te zapovijedi dolazile to sam bog zna..
ostaje činjenica da je u Bosanskoj Posavini više od 20 konkretno 27
tenkova,ako su podaci u transkriptu točni a nema razloga da ne budu kad to kaže Šušak u razgovoru s Praljkom i Tuđmanom. Ne bi se Posavina branila 7 mjeseci da nije bilo podrške iz Zagreba. Podrške je falilo od strane Sarajeva. Kako je to bilo na nižim razinama, tu je sve moguće. Da je prodana onda bi palo i Orašje a ne da bude još vraćen i Odžak. kod Orašja je koridor najtanji.

Grunf
08-07-2019, 23:58
Puna vojska nam je bila dvostrukih igrača, Stipetić je vodio taj dio, trebalo je njega pitati što se dogodilo da mu je u vojsci bilo puno pokvarenog telefona i zašto se određeni dio napuštao. Ako nema zadovoljavajućeg odgovora onda na galge. :kava

juanpablom
09-07-2019, 00:29
Puna vojska nam je bila dvostrukih igrača, Stipetić je vodio taj dio, trebalo je njega pitati što se dogodilo da mu je u vojsci bilo puno pokvarenog telefona i zašto se određeni dio napuštao. Ako nema zadovoljavajućeg odgovora onda na galge. :kava

nema tu puno pametovanja,Srbima je to bilo od životne važnosti, HV se nije mogao skroz uključiti jer su ALija i Haris srali, a sami nisu kurcem mrdnuli da se nešto napravi.

borac3k
28-07-2019, 18:59
https://imgur.com/bllUBt4 Obećao sam prije par godina doduše.

borac3k
28-07-2019, 19:00
https://i.imgur.com/bllUBt4.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:07
https://i.imgur.com/BFjiwUD.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:10
https://i.imgur.com/EYOeTA0.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:11
https://i.imgur.com/vPoLCzA.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:12
https://i.imgur.com/90LvG1s.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:14
https://i.imgur.com/gUwQf3D.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:15
https://i.imgur.com/cbtRsOK.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:16
https://i.imgur.com/dpSr57T.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:17
https://i.imgur.com/qxYQm1w.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:18
https://i.imgur.com/EHx8HUf.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:19
https://i.imgur.com/PyfX5ME.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:20
https://i.imgur.com/V1T9Zli.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:21
https://i.imgur.com/Tulbt8A.jpg

borac3k
28-07-2019, 19:22
https://i.imgur.com/uE7rHIT.jpg

Grunf
29-07-2019, 19:27
Daj molim te ukratko prepričaj o čemu se radi, to je dio internetskog bontona.

borac3k
31-07-2019, 22:46
Daj molim te ukratko prepričaj o čemu se radi, to je dio internetskog bontona. Ako nikog ne interesuje nek admin obriše ili ću ja. Koja glupost, treba nekom ukratko prepričat nečiji dnevnik koji je vodio desetak dana.

dobrinjac
01-08-2019, 06:26
Koga interesuje taj i procita...gdje si to "zarobio"??

Grunf
01-08-2019, 11:27
Ako nikog ne interesuje nek admin obriše ili ću ja. Koja glupost, treba nekom ukratko prepričat nečiji dnevnik koji je vodio desetak dana.

Obično kad ljudi stavljaju linkove bez opisa to nikoga ne interesira, zato je dio pravila na netu da se ukratko opiše o čemu se radi. Nije teško napisati rečenicu: Ovo je ratni ili civilni dnevnik iz tog i tog mjesta, radi se o ratu ili ratnoj svakodnevnici iz te i te godine. Kontekst je bitan i svakoga zanima.

borac3k
01-08-2019, 15:37
Došao sam u posjed dnevnika jednog Modričanina iz Juna 92.piše kako je bilo u gradu ,šta je radio,šta je se pričalo,sa kim se vidjao.Ako budem znao postaviću sliku od par dana dnevnika. 25.04.2017 sam obećao objavit dnevnik mog sugrađanina iz 1992, na stranici broj 100.

borac3k
01-08-2019, 15:44
U kući gdje je bila izmještena policija posle proboja koridora među mojim stripovima koji su mi ostali kod kuće. Mojim pošto sam ih lično kupovao i skupljao od početka 80-ih godina.

borac3k
01-08-2019, 16:35
za dobrinjca Bio sam cijelo vrijeme od noćnih straža u Mendosinu prije sukoba do sjedenja pred Bucinom prodavnicom i gledanja kako Srbi u pretovarenim autima bježe iz Modriče posle Gavrinog fijaska u kom hvala Bogu nisam učestvovao a oružje sam dobio posle tog događaja (papovku), do 3 maja i početka sukoba. U maju sam bio par dana na liniji prema SŠC-u u 2-3 kuće od kuće Koste Ristića prema Trafo stanici, a 6-7 dana maja sam bio u kući kraj koje se završava asvalt na putu prema Straževcu a sa kog se skrene desno i spusti se do raskrsnice do limara Hurtića. Naravno, učestvovao sam i u proboju Koridora do Pećničkog groblja odakle se vraćam u Modriču i pristupam Policiji gdje se kratko zadržavam jer idem u radnu obavezu kao čuvar do oktobra 93 kad me mobilišu u VRS, do 30.06.1996.

dobrinjac
04-08-2019, 11:47
borac 3k..zasto ste vi bjezali poslije gavrinog fijaska??
on je nekako polovinom aprila upao u grad..putem radija je davao ultimatume za predaju oruzja (kladari,dobrinja..i ostala hrv.sela)i navodno se proculo da od Odzaka ide 2000 zengi i HOS-ovaca na Modricu..mozda zbog toga??

..nakon povlacenja iz sela negdje oko 6-7 maja u garevac i mi zaposjedamo liniju prema srednjoj skoli i babica mostu..

borac3k
06-08-2019, 15:03
Nije niko pobjego, po priči ljudi iz vrha tadašnjeg SK-PJ, jedinici iz Skugrića koja je bila raspoređena duž Marikačića puta prema PD-u i Garevcu, nije došla smjena iz sela i ljudi su jednostavno otišli svojim kućama. Nakon toga šta drugo očekivat nego rasulo, pogotovo kad je otišla vojska koja je bila sa pragom i BOVom. Nisu samo putem radija već je kišao auto i preko razglasa pozivao da se preda nelegalno oružje. Nisu išli samo u Hvatska sela, bili su i u Tarevcima i kroz Islam varoš a lično sam sa prijateljom prošetao kroz centar Modriče i čuo poziv o predaji oružja. Nije ovo za Hosovce iz Gavrinog debakla, to je iz majskog nikad rasvjetljenog povlačenja. Vojska koja je bila na liniji Bakulić-Dom zdravlja i gdje je bilo pomjeranja i vraćanja položaja je pustila tu priču o tih 2000 Hosovaca. Kod SŠC nisam ispalio ni metka jer nisam nikog ni vidio sa druge strane a i posle pucanja treba i čistit oružje.

Dobor Kula
10-08-2019, 17:46
Mislim da si ipak pobrkao neke stvari. Taj fiasko Gavrinih se desio tacno poslije priče o dolasku HOS-a. To sto su ti pričali učesnici sa tvoje strane je jednostavno laž.
Činjenica je da su bukvalno pobjegli bacajući oruzje, sa silosa su pobjegli ostavivsi prilično oruzja. Izmedu ostalog mitraljez M84 i vojni snajper. 84- tvorka je donesena početkom maja u Jakes a snajper je takođe zavrsio kod nas.

dobrinjac
11-08-2019, 16:26
....tako je bilo sigurno,nakon sto je Gavro polovinom aprila zauzeo vitalne dijelove u gradu i davao ultimatum za predaju oruzja je kod nas sastavljena "delegacija"od 2-3 covjeka koja su sisli do SUP-a na pregovore..
Receno je da se oruzje nece predavati a ako dojde do nasilnog ulaska u selo da ce biti rafinerija granatirana..

Nakon toga je ja mislim umjesto do 12 sati ultimatum produzen do 14 sati i onda je pukla ta caura o 2000 Hosovaca i ZNG od Odzaka i Garevljana da su krenuli nasipom kanala prema rafineriji.Nakon toga je isti ili sutra dan doticni napustio glavom bez obzira grad..

A ti vasi sto su bili oko doma zdravlja krajem maja su mogli biti samo u kontaktu sa Hijeninim ljudima i bio je jos nekakav "Cavka" sa svojom grupom ljudi koji je vas putem megafona pozivao na predaju..

borac3k
14-08-2019, 19:49
Činjenica je da je u maju 92, u Modriči bilo od 800 do 1000 što vojnika što policajaca, koji su bili u 4-5 jedinica i još mi koji smo ostali u Srpskoj varoši. Svako je imao svoju komandu a kordinacija između istih čista 0. Nismo se mi povukli iz grada zbog nekih žestokih napada "neprijatelja" već zbog katastrofalne komunikacije među jedinicama. To pokazuje i vrijeme dolaska prvih vaših vojnika do Dobrinje, tačnije nekih 16-17 sati od izlaska poslednje naše jedinice iz Modriče.

borac3k
14-08-2019, 20:04
Mislim da si ipak pobrkao neke stvari. Taj fiasko Gavrinih se desio tacno poslije priče o dolasku HOS-a. To sto su ti pričali učesnici sa tvoje strane je jednostavno laž.
Činjenica je da su bukvalno pobjegli bacajući oruzje, sa silosa su pobjegli ostavivsi prilično oruzja. Izmedu ostalog mitraljez M84 i vojni snajper. 84- tvorka je donesena početkom maja u Jakes a snajper je takođe zavrsio kod nas.

Znam lično ljude koji su bili na silosu i nisu "pobjegli" i pobacali oružje već su ga jednostavno ostavili. Šta su trebali uradit kad su čuli da su se ostali povukli a oni gore čame 3 dana okruženi ne baš prijateljski, naoružanim građanima. Ti bi možda išao u proboj da si bio na njihovom mjestu ? Gavrini se nisu povukli zbog Hosovaca, pitaj Gavru, živi u Dugom polju. Priča o 2000 "crnokošuljaša" a ne Hosovaca je iz maja, a ne aprila, znam to sigurno, izišo sam iz Modriče sa poslednjom vojskom.

Dobor Kula
15-08-2019, 00:05
Borac 3k, ili si posenilio ili nisi uopšte bio tu kad se pucalo.
Kakva crna 3 dana, pobjegli poslijepodne prvi dan.
Ako se nisu povukli zbog propagande o HOS-u onda su pobjegli zbog toga sto tadasnja vojska nije došla u pomoć.

Dobor Kula
15-08-2019, 00:10
E jbg, ako to nije jak napad e onda sta je, odšetali ste samo tako��. Prvi put ste osjetili artiljeriju na svojoj koži.

Dobor Kula
15-08-2019, 00:19
Borac 3k
Znaci pobjegli ste sa prvim granatama, ako je tako kako ti kažeš(16-17sati)
Napad je počeo ranom zorom a vec poslije podne su nase snage stigle do gradskog groblja tj do Dobrinje.
Oko 15 sati je se zaviorila Hrvatska zastava na vodovodu.
Sta je sa onim magacinom municije sto je eksplodirao u kući oko kafića u Srpskoj varoši?
Postaješ nerevelantan diskutant.

borac3k
29-08-2019, 00:45
Borac 3k
Znaci pobjegli ste sa prvim granatama, ako je tako kako ti kažeš(16-17sati)
Napad je počeo ranom zorom a vec poslije podne su nase snage stigle do gradskog groblja tj do Dobrinje.
Oko 15 sati je se zaviorila Hrvatska zastava na vodovodu.
Sta je sa onim magacinom municije sto je eksplodirao u kući oko kafića u Srpskoj varoši?
Postaješ nerevelantan diskutant.

Da li si ti pismen ? Ako ja izidjem iz neke prostorije (Modrice) u ponoc, a ti udjes u tu prostoriju (vodovod) u 15 casova, sta sam ja netacno napisao ako sam rekao-napisao da ste do Dobrinje dosli ili dosetali tek posle 16-17 satati od mog izlaska iz Modrice ? Ovde negde sam procitao da je vasa granata pogodila magacin koji je bio u podrumu kuce . Da je to tacno, kako niko ne da ne poginu vec niko ne bi ni ranjen u u toj kuci gdje je bila i komanda jedne jedinice ! Niko nije bio ni ranjen od tih vasih silnih granata ispaljenih tog dana osim dva hirurga iz Doboja koji su taj dan dosli na smje u u sanitet i koji su ranjeni lakse po nogama od gelera . Najveci broj vasih granata ispaljenih tog dana je pogadjao krovove kuca po Srpskoj varosi a njih dosta je pogadjalo po 2-3 granate. Posto sam bio na Majni taj dan, vidio sam svojim ocima kako granate padaju u smjeru od centra prema gradskom groblju gusto pogadjajuci kuce koje su se nalazile do brda, odnosno pod Crkvenim brdom, ako znas moji je to dio grada. O mojoj relevantnosti onog sto sam napisao ne zelim nikom da se pravdam i da nekom nesto dokazujem. U vremenu posle rat kad su izasli prvi zajexnicki pasosi BiH, otizao sam sa tri drugara u Slavonsmi Brod. Pricao sam sa poznanicima i drugarima posle rata moji su se nalazili sa druge sgrane cijevi iz Osijeka, Slavonskog Broda, kao i ovim "nasim" iz Odzaka , Dervente, Orasja, Gradaccai naravno Modrice, cak je jedan bio i u HOS-ovcima koji su u Zivkovom polju logodili nas tenk. Oni su jedini uz Tarevljane, koji su pruzili otpor sa desne strane rijeke Bosne kad je probijan Koridor i svaka im cast sto nisu pobjegli ko picke pred daleko nadmocnijim neprijateljem kao sto su to ucinili Modricani, i ostali iz Hrvatskih sela sa ove strane opstine Modrica.

borac3k
29-08-2019, 00:51
Tarevljani su mi pricali da im niko iz Jakesa nije u maju 92 dosao u ispomoc, zbog neke netrpeljivosti izmedju Tarevljana i Jakesana koja traje jos iz vremena prosle drzave, a najizrazenija je bila u Fudbalu odnosno Nogometu.

Dobor Kula
29-08-2019, 18:03
Borac3k
Samo da te demantujem, ima jos imena na spisku,u knjizi koju su pisali ljudi sa vase strane.

Pantić, Simeun Sin Trivko i Draginje (djevojačko Trivić), rođen 03. siječnja 1936. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Oženjen Zagorkom, rođenom Bosić. Sinovi Čedo i Milovan. Borac Trebavske Pbr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama u Modriči 29.5.1992. godine. Sahranjen u Koprivni.

Mitrović, Zoran Sin Đorđe i Smiljke (djevojačko Milojević), rođen 10. lipnja 1972. godine u Garevcu, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 29.5.1992. godine u borbama za Modriču. Sahranjen u Dugom Polju.

Mišanović, Jovo Sin Ilije i Julke (djevojačko Novaković), rođen 26. lipnja 1957. godine u Tolisi, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Draganom, rođenom Mišić. Sinovi Ilija i Goran. Pripadnik Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Nestao 29.5.1992. godine u Modriči.

Dobor Kula
29-08-2019, 18:20
Taj ko ti je to pričao mnogo te slago, ili veća vjerovatnoća da je bio u "minken bojni"
Prvo kada su početkom maja ostali u okruzenju jedini izlaz i to noću su imali čamcem preko Bosne na nasu stranu. Bio sam direktan sudionik tih noći, cak je nas jedan dobio i snajper u obraz i na svu srecu l lakše ranjen.
Danju smo im cuvali ovu stranu od rijeke i bilo je par pjesadiski napada koje smo sasjekli sa trocijevcom. Pa i onaj napad sa vozom neslavno se zavrsio, izbuseni vagoni sa nase strane a vagoni su ostali oko jabulika.

Dobor Kula
29-08-2019, 20:05
Borac3k
prethodni post je vezan za Tarevce.
A kad ste krenuli u proboj koridora, Tarevci su povučeni, (mislim 26.6.)bez borbe. Većina sela sa desne strane r. Bosne su takođe se povukla tada osim sela Riječani koji su "zaboravljeni" i jedini su davali otpor sve do 28.06.kada su saznali da su ostali sami.
Tada su krenuli u povlačenje a vi ste vec ušli u Modriču, najteze im je bilo preko mosta.

horus
25-09-2019, 21:39
Da be kopam, jel ima igdje podatak (barem približan) o odnosu snaga nas i srba u posavini?

juanpablom
26-09-2019, 23:30
Da be kopam, jel ima igdje podatak (barem približan) o odnosu snaga nas i srba u posavini?

3-4:1 u ljudstvu, u tehnici vjerojatno 20:1

borac3k
10-11-2019, 19:50
Borac3k
Samo da te demantujem, ima jos imena na spisku,u knjizi koju su pisali ljudi sa vase strane.

Pantić, Simeun Sin Trivko i Draginje (djevojačko Trivić), rođen 03. siječnja 1936. godine u Koprivni, općina Modriča. Radnik. Oženjen Zagorkom, rođenom Bosić. Sinovi Čedo i Milovan. Borac Trebavske Pbr. od 2.5.1992. godine. Poginuo u borbama u Modriči 29.5.1992. godine. Sahranjen u Koprivni.

Mitrović, Zoran Sin Đorđe i Smiljke (djevojačko Milojević), rođen 10. lipnja 1972. godine u Garevcu, općina Modriča. Neoženjen. U VRS od 2.5.1992. godine. Poginuo kao borac Trebavske PBr. 29.5.1992. godine u borbama za Modriču. Sahranjen u Dugom Polju.

Mišanović, Jovo Sin Ilije i Julke (djevojačko Novaković), rođen 26. lipnja 1957. godine u Tolisi, općina Gradačac. Radnik. Oženjen Draganom, rođenom Mišić. Sinovi Ilija i Goran. Pripadnik Trebavske PBr. od 2.5.1992. godine. Nestao 29.5.1992. godine u Modriči.

Gdje ja napisa da taj dan niko nije poginuo ? Ja sam lijepo napisao da niko nije poginuo od tih silnih granata, a da je bilo mrtvih, bilo je, čak ste dvojicu koji su ostali u kamionu zapalili iza kuće Radeta Ješanovića a imam i snimak kada Tarevljani tovare granate iz kuće Maksimović Zagorke. Snimali se ljudi. Imam i snimak iz Tarevaca na kojem se čuje buka agregata, vjerovatno onog sto je ostao kod našeg saniteta a na tom snimku Sandra Halilović mazi malo lane.

borac3k
10-11-2019, 19:57
Taj ko ti je to pričao mnogo te slago, ili veća vjerovatnoća da je bio u "minken bojni"
Prvo kada su početkom maja ostali u okruzenju jedini izlaz i to noću su imali čamcem preko Bosne na nasu stranu. Bio sam direktan sudionik tih noći, cak je nas jedan dobio i snajper u obraz i na svu srecu l lakše ranjen.
Danju smo im cuvali ovu stranu od rijeke i bilo je par pjesadiski napada koje smo sasjekli sa trocijevcom. Pa i onaj napad sa vozom neslavno se zavrsio, izbuseni vagoni sa nase strane a vagoni su ostali oko jabulika.

Prosvijetli me, kako su Tarevci ostali u okruženju i to još početkom maja ? Ko je držao teritoriju od Naskine kafane do Stojića prelaza ?

borac3k
10-11-2019, 20:25
Borac3k
prethodni post je vezan za Tarevce.
A kad ste krenuli u proboj koridora, Tarevci su povučeni, (mislim 26.6.)bez borbe. Većina sela sa desne strane r. Bosne su takođe se povukla tada osim sela Riječani koji su "zaboravljeni" i jedini su davali otpor sve do 28.06.kada su saznali da su ostali sami.
Tada su krenuli u povlačenje a vi ste vec ušli u Modriču, najteze im je bilo preko mosta.

Baš ga ti zakomplikova. Ne želim ničiju borbu umanjivat niti sumnjat pa toako ni Riječanaca, kako im je bilo sami znaju. Mi (ne ja) iz pravca Skugrića ušli u Modriču 27.6., Tarevci se napuštaju 26.6., Krajišnici ulaze u Tarevce 27.6., Riječani se izvlače 28.6. Kuda se povlače iz Donjih Riječana, da nema neki tunel do Bosne ? Moram pitat Dragu Lukića zašto su zapeli na Donjim Riječanima dva dana. Za tvoju informaciju, nisu svi tarevljani pobjegli/povukli se kako ti kažeš 26, ostalo ih je po koji na svoj rizik, krijući se po međama i šipražju 2-3 dana i koji su preplivali Bosnu na vašu stranu. Jedan od zaostalih je Alen Halilović, brat od one Sandre sa lanetom.

dobrinjac
10-11-2019, 21:32
borac,pises da si ulazio u modricu iz pravca skugrica..jel ste vi imali okrsaj sa isturenim rovom HOS-ovaca??

dobrinjac
10-11-2019, 22:21
ostaje činjenica da je u Bosanskoj Posavini više od 20 konkretno 27
tenkova,ako su podaci u transkriptu točni a nema razloga da ne budu kad to kaže Šušak u razgovoru s Praljkom i Tuđmanom. Ne bi se Posavina branila 7 mjeseci da nije bilo podrške iz Zagreba. Podrške je falilo od strane Sarajeva. Kako je to bilo na nižim razinama, tu je sve moguće. Da je prodana onda bi palo i Orašje a ne da bude još vraćen i Odžak. kod Orašja je koridor najtanji.

Dzabe ti od 100 tenkova ako mi danas prije podne posaljes a navece uzmes..Navodite gore negdje da su 3 brigade HV ucestovale u posavini-moze informacija koje??

Zasto bi palo Orasje??
za Vasu informaciju;u Orasje se nakon pada zadnjeg dijela Posavine (B.Broda)slio ostatak vojske tj.ljudi koji nisu htjeli "dignuti sidro" i ljubavi prema rodnoj grudi sa osjecajem covjeka izdanog ili ostavljenog na cjedilu zeljni da ne kazem osvete ali u nadi da ce se sa toga podrucja kad-tad krenuti u oslobadjanje okupiranog dijela posavine..
...dignuti te ljude iz rovova trebalo je srbima malo vise od 16-te krajiske,vukova,pantera,orlova macaka lisica zeceva i neznam cega jos..
..ne velim bilo je kriticnih situacija ali vjeruj mi da je doslo do ugrozenja toga podrucja da bi se ponovilo ono sto je bilo na Odzaku 45-te..

...Odzak je nazican nazad u dejtonu..

borac3k
10-11-2019, 22:30
borac,pises da si ulazio u modricu iz pravca skugrica..jel ste vi imali okrsaj sa isturenim rovom HOS-ovaca??

Nisam iz pravca Skugrića, ja sam bio prema Pećniku. Ako misliš na pogođeni tenk, to su krajišnici bili nestrpljivi pa najebali. Taj događaj mi je pričao Žule što je bio sa Perijom. Tad je bio sa tim Hosovcima.

Dobor Kula
14-11-2019, 22:50
Prosvijetli me, kako su Tarevci ostali u okruženju i to još početkom maja ? Ko je držao teritoriju od Naskine kafane do Stojića prelaza ?

To je bilo onih dana kada smo mi drzali samo silos. Naskina kafana i novi put je bio vas, tek od sljivika su bili tarevljani.

crni bombarder
14-11-2019, 23:34
Ne znam sto ces ti na ovom forumu, idi se uvlaci u dupe onom Terselickinom smradu Ostricu, jebo te on i ti njega a sve vas zajedno i Mujo i Suljo.

Dobor Kula
15-11-2019, 00:42
Ne znam sto ces ti na ovom forumu, idi se uvlaci u dupe onom Terselickinom smradu Ostricu, jebo te on i ti njega a sve vas zajedno i Mujo i Suljo.

Ako se obraćaš meni, prestani sa psovkama.
Ovdje nisam zbog tebe i tebi sličnih nego zbog istine o borbama u Bos. Posavini o cemu pišem kao direktni učesnik Odzackog i Modričkog ratista.

crni bombarder
15-11-2019, 12:05
Da tebi se obracam, lizes se i kmecis onom Terselickinom zelenom komunisitickom govnetu od Zorana Ostrica, sirite tamo antihrvatsku propagandu i uvlacite se u bulju balijama, jebali vas oni sve zajedno.

Ni Odzak vam u Dejtonu nije trebalio vratiti, serem vam se u ton film.

Dobor Kula
15-11-2019, 19:25
Toliko neistine u dvije rečenice.
Trebao bi moderator da reaguje na uvrede.

Dobor Kula
17-11-2019, 22:23
Da tebi se obracam, lizes se i kmecis onom Terselickinom zelenom komunisitickom govnetu od Zorana Ostrica, sirite tamo antihrvatsku propagandu i uvlacite se u bulju balijama, jebali vas oni sve zajedno.

Ni Odzak vam u Dejtonu nije trebalio vratiti, serem vam se u ton film.

E bas ti dobar nik, em bombardujes lazima em ti dusa crna. Ovako pljuvati po Odzacanima pokazuje samo tvoje pravo lice.
Ja se za razliku od tebe nekrijem na oba foruma sam Dobor Kula.
Ja se nikome ne uvlacim nemam razloga,iskljucivo me interesira Bos. Posavina.
Pozdrav Reff i za tvoju informaciju ja sam Bošnjak

Inkvizitor
17-11-2019, 22:40
Dobor kula je Bošnjak i iako tamo napada Hercegovce nije pička od čovjeka ko onaj Dobrinjac koji je slagao da ja ovdje nekome išta branim i da se ponašam kao Oštrić tamo.

S Dobor kulom se ne slažem u nekim stvarima ali nek kaže pošteno jesam li mu išta branio, banirao, brisao ko što tvrdi ona pizda od čovjeka Dobrinjac.

crni bombarder
17-11-2019, 23:01
Kmecanje moderatoru poput Ostrica... ali dobro, ako je Bosnjak, sve jasno.

Bio sam ja tamo sa istim nickom, ali nepozeljan sa misljenjem pa trajno baniran kao i mnogi.

Ja mislim da je dobrinjcu i istomisljenicima Ostric sasvim dobar, Terselickin zeleni komunjara, to je isto ko da su feniksu dali moderatorsku palicu ali od onog anderlona nista cudno.

Jedino ne kuzim ove posavljake, koji je njima kurac.

Inkvizitor
17-11-2019, 23:08
Pa i ova pizda od čovjeka je Posavljak. Dobrinjac.

crni bombarder
17-11-2019, 23:12
Znam, skuzio sam, koliko ja znam to je selo kod Modrice.

Sve na stranu, ali da Hrvati iz Posavine, makar to bili i izuzeci, furaju retardiranu jugo pricu o Hercegovcima, tragikomicno. Lizu se sa istim ljudima koji bi ih utopili u casi vode.

Inkvizitor
17-11-2019, 23:19
Zašto rade. Jednostavno objašnjenje. Zato jer su kreteni.

crni bombarder
17-11-2019, 23:40
Bas kreteni.

Koriste i zastitu koju imaju od feniksa 2, valjda dobili konacno priliku da ispucaju svoje frustracije. Vjerujem da je rijec o izuzecima, ipak su posavljaci veliki Hrvati u vecini. Ovi su ipak ili neki mjesanci ili tek frustrirane osobe koje puse tu pricu o SuPku koji ih je izdao prodao i tako dalje.

Razumijem i frustracije, ali toliki bezobrazluk ne.

Da se mene pita, sa ovom pamecu, ja im ni Odzak ne bi vratio. Samo Orasje koje se branilo i obranilo.

Nisu ni svjesni sta pisu, da trebali smo jurnuti preko Save pa opkoliti silu u Bosanskoj i Kninskoj Krajini, a kad imas opkoljenog protivnika te snage on se predati nece. Pa da nas izgine par tisuca da bi oni vratili Derventu na mjesec dva. Ajde bizi.

Inkvizitor
17-11-2019, 23:52
Posavljaci su pravi borci i radi njih mi je žao. Mogu razumjeti i njihovu frustraciju. Jedan stari ustaša iz mog kraja mi je rekao " Od Posavca boljeg borca nema".

Oni kreteni poput onog posavinesina i ove pičke, lažljive pičke od čovjeka dobrinjca, tko zna što su. A i u svakom žitu ima kukolja pa i među Posavcima.

Sjećam se još na onom forumu kako je Posavljake gadio onaj frch. I ovdje je malo pisao. Nije ih mogao smisliti. Nazivao ih dezerterima. U stilu. Brođani ginu u Posavini dok Posavljaci mafijaše i kurče se po Brodu. I nisi ga mogao u uvjeriti da su Posavci i ginuli, uostalom broj mrtvih sve govori. A inače je teški hrvatski nacionalist. Rekao sam da ne može meni tako govoriti o Posavljacima. Rekao je da ga baš briga.

To je naša hrvatska nesreća. Mržnja jedni na druge. Ja ne znam ima li itijedan narod na svijetu to.

crni bombarder
17-11-2019, 23:59
a sta da im radis, nasli se na srpskoj zili kucavici. Nigdje drugdje Srbi nisu toliku silu poslali u boj, kao na Koridoru. Cak mislim da je i na Vukovar manja sila napadala.

Da nismo zaustavljeni `95 vjerojatno bi i do posavine dosli ali sbbkbb. Nije se nas ni pitalo na kraju krajeva, RS je cedo medjunardone zajednice i njihova velika greska. A opet, sta raditi sa milijun Srba u Bosni, ne mozes ih gumicom obrisati.

Taj parohijski mentalitet je dosta izrazen kod Hrvata, vjerujem i kod drugih naroda. Imas kod Bosnjaka, ovi iz Tuzle se sprdaju sa Markalama, organski ne podnose sarajlije. Zamisli dodje Vuteks ili koji je vec sad klub u Vukovaru u Split a Torcida im skandira "Ovcara Ovcara".

Nece da shvate da su se Hercegovci obranili gdje su mogli, pa popusili su u Konjicu, Jablanici jer su bili u manjini. I to je Hercegovina. Kako ce Srbin zauzeti ZH kad je to etnicki najhomogeniji prostor cijele ex YU. Sve Hrvat do Hrvata, nesto malo muslimana u Capljini i Ljubuskoj carsiji.
Mrznja prema Hercegovcima je vjerujem i njima usadjena od strane onih koji koriste njihove frustracije u svoje ciljeve.

ZGabriel
19-11-2019, 10:08
Znam, skuzio sam, koliko ja znam to je selo kod Modrice.

Sve na stranu, ali da Hrvati iz Posavine, makar to bili i izuzeci, furaju retardiranu jugo pricu o Hercegovcima, tragikomicno. Lizu se sa istim ljudima koji bi ih utopili u casi vode.

je, Dobrinja je selo kod Modriče. jugovići i nevjernici. rasprodali kuće Srbima. ne svi, ali popriličan broj. ne znam zašto su svi nekako završili u Hrvatskoj ili zapadnije kad im je Juga bila tako dobra.

iz prve ruke - krajem '91, početkom '92. skupljao se novac za pomoć i kupnju oružja. pošiljka stigla do Zagreba i onda joj se gubi trag. "otišlo u Hercegovinu". to je jedan od razloga.
drugi bi mogao biti postotak Posavljaka koji su zbrisali u minhen bojnu. moraju nečim oprati savjest, pa je lakše reći da smo prodani nego da smo kukavice.

dobrinjac
20-11-2019, 19:00
Pa i ova pizda od čovjeka je Posavljak. Dobrinjac.

Sta si zapjenio ko praz..i ti si pizda od covjeka,zamisli dirnuo neko u tvoj svijet,ovdje prodajes muda pod bubrege izigravas velikog hrvata i ustasu,a tamo udaras po ustasama dvolicnjaku jedan..osjeti se prezir cak preko tastature..zivio ti meni..

dobrinjac
20-11-2019, 19:03
Bas kreteni.

Koriste i zastitu koju imaju od feniksa 2, valjda dobili konacno priliku da ispucaju svoje frustracije. Vjerujem da je rijec o izuzecima, ipak su posavljaci veliki Hrvati u vecini. Ovi su ipak ili neki mjesanci ili tek frustrirane osobe koje puse tu pricu o SuPku koji ih je izdao prodao i tako dalje.

Razumijem i frustracije, ali toliki bezobrazluk ne.

Da se mene pita, sa ovom pamecu, ja im ni Odzak ne bi vratio. Samo Orasje koje se branilo i obranilo.

Nisu ni svjesni sta pisu, da trebali smo jurnuti preko Save pa opkoliti silu u Bosanskoj i Kninskoj Krajini, a kad imas opkoljenog protivnika te snage on se predati nece. Pa da nas izgine par tisuca da bi oni vratili Derventu na mjesec dva. Ajde bizi.

Sreca nasa da nisi ti bio u dejtonu...najvjerovatnije da si bio na moru u onome svome kampu za obuku...

Inkvizitor
20-11-2019, 19:21
Ja ne udaram nigdje po ustašama pizdurino i jadniče. Idi drukaj tamo ljude Jugoslavenčini.

A sad napusti ovaj forum lažljivo pizdo od čovjeka.

dobrinjac
20-11-2019, 19:27
je, Dobrinja je selo kod Modriče. jugovići i nevjernici. rasprodali kuće Srbima. ne svi, ali popriličan broj. ne znam zašto su svi nekako završili u Hrvatskoj ili zapadnije kad im je Juga bila tako dobra.

iz prve ruke - krajem '91, početkom '92. skupljao se novac za pomoć i kupnju oružja. pošiljka stigla do Zagreba i onda joj se gubi trag. "otišlo u Hercegovinu". to je jedan od razloga.
drugi bi mogao biti postotak Posavljaka koji su zbrisali u minhen bojnu. moraju nečim oprati savjest, pa je lakše reći da smo prodani nego da smo kukavice.

Draga moja teto "Zagrepcanko",eto za razliku od tebe mi se opredjelili za "jugovice" jbg,dok ti u carsiji nisi znala do zadnjeg na ciju ces stranu(valjda si cekala da vidis ko ce biti jaci-mi ili srbi)
Dok smo mi jugovici radili na tome da "tvoj grad"ne postane grad logor kao Samac,Brcko,bjeljina ti si kmecala u bedemu ljubavi..
Prije nek sto slovo ovdje napises prvo se zamisli i ako si uopce zensko gdje su tvoji najblizi vojno sposobni zapalili nakon pada "tvoga grada"..Ja znam gdje smo mi bili,a sta je nakon konacnog kraja bilo to je drugi par cipela.
Ako ti nesto lezi na srcu ,mi "nevjernici" svake godine slavimo blagosov polja kod nas pa mozes javno doci i uzeti mikrofon u ruke pa traziti objasnjenje za ovo sto ovdje iznosis.
Svoje jos nisam prodao..cekam da krene ovaj prokleti autoput,pa mozda i mene posavljaka opali neka sreca kao one dole oko Stolca sto su im za gomilu kamenja nagurali pune dzepove bosanskim markama.Pa reko mozda bi i ja trebao za plodnu oranicu dobiti koju markicu ..Bum mo vidli sta cemo nazicati...

crni bombarder
20-11-2019, 21:18
tko o cemu, ovaj o Hercegovcima

psihopatologija

kiler
20-11-2019, 22:07
Sta si zapjenio ko praz..i ti si pizda od covjeka,zamisli dirnuo neko u tvoj svijet,ovdje prodajes muda pod bubrege izigravas velikog hrvata i ustasu,a tamo udaras po ustasama dvolicnjaku jedan..osjeti se prezir cak preko tastature..zivio ti meni..

https://www.youtube.com/watch?v=g1DdSNTcDos

ZGabriel
21-11-2019, 09:38
Draga moja teto "Zagrepcanko",eto za razliku od tebe mi se opredjelili za "jugovice" jbg,dok ti u carsiji nisi znala do zadnjeg na ciju ces stranu(valjda si cekala da vidis ko ce biti jaci-mi ili srbi)
Dok smo mi jugovici radili na tome da "tvoj grad"ne postane grad logor kao Samac,Brcko,bjeljina ti si kmecala u bedemu ljubavi..
Prije nek sto slovo ovdje napises prvo se zamisli i ako si uopce zensko gdje su tvoji najblizi vojno sposobni zapalili nakon pada "tvoga grada"..Ja znam gdje smo mi bili,a sta je nakon konacnog kraja bilo to je drugi par cipela.
Ako ti nesto lezi na srcu ,mi "nevjernici" svake godine slavimo blagosov polja kod nas pa mozes javno doci i uzeti mikrofon u ruke pa traziti objasnjenje za ovo sto ovdje iznosis.


šteta što niste bili tako revni onda kad nije bilo popularno ići na misu i vjeronauk. inače ne bi crkva uvijek bila poluprazna.
sad ste se sjetili.

master
16-12-2019, 19:54
Posavljaci su pravi borci


"Plamen 95"

Stanje na dan 3.05.1995.

Tablica 1. Stanje snaga HVO-a u ZP-u Orašje početkom 1995.


Zborno područje Orašje časnika dočasnika vojnika ukupno
Zapovjedništvo ZP-a Orašje (plus 6 građanskih osoba) 38 4 48
Domobranska zapovjedništvo (plus 5 građanskih osoba) 1 1 10 17
Satnija veze 4 9 16 27
Logistička baza 10 4 60 74
Inženjerijska satnija 5 8 43 56
Vojna bolnica (medicinsko i pomoćno osoblje-sanitet) 14 9 56 79
5. satnija vojne policije (plus 6 građanskih osoba) 17 23 117 163
Mješoviti topnički divizion 15 8 63 86
Oklopna bojna 11 8 28 47
106. domobranska pukovnija HVO-a 145 272 1 814 2 231
201. domobranska pukovnija HVO-a 124 141 574 839
202. domobranska pukovnija HVO-a 131 201 1 235 1 567
4. gardijska motorizirana brigada 151 101 542 757
Ukupno: 667 789 4 558 5 972
Malo je "razbucana" tablica, snadjite se, ne mogu ju u originalu postati ovdje, jer forum ne prihvata formu koju imam.

Napominjem, ovo je stanje 6 brigada plus 4A "Sinovi Posavine", oni su ostali do kraja.

Dotaknuti cu se zadnjih napada na Posavinu:

Gubitci snaga HVO-a tijekom operacije VRS-a bili su veliki. U razdoblju od
5. do 25. svibnja 1995. poginulo je 27, a ranjeno 199 vojnika, dočasnika i časnika. Samo je u razdoblju od 5. do 15. svibnja 1995. ranjeno 124 pripadnika snaga HVO-a. Prema podatcima ZP-a Orašje do 25. svibnja zabilježeni su sljedeći gubitci: iz 106. dp 9 poginulih i 47 ranjenih, iz 4. gmtbr 7 poginulih i 51 ranjen, iz 202. dp 5 poginulih i 44 ranjena, iz 201. dp 2 poginula i 11 ranjenih, iz mješovitog topničkog diviziona, odnosno samostalne protuoklopne satnije „VBM“ pri 106. dp, 4 poginula i 2 ranjena, iz vojne policije 8 ranjenih i iz specijalnih snaga MUP-a HR H-B 7 ranjenih.
Ukupno su tijekom svibnja i lipnja mjeseca 1995. poginula 43 pripadnika HVO-a u ZP-u Orašje, od kojih: 6 časnika, 9 dočasnika i 28 vojnika; ranjeno ih je 281 od kojih: 39 časnika, 43 dočasnika, 199 vojnika.O gubitcima VRS-a tijekom operacije „Plamen 95“ nemamo podataka iz srpskih izvora ni iz literature srpske provenijencije. Jedine neprovjerene podatke o tome kazuje nam izvor Političke djelatnosti 106. dp HVO-a gdje se navodi da su snage VRS-a imale oko 200 poginulih i višestruko ranjenih. Također, prema tom izvoru uništeno im je ili oštećeno 25 tenkova te desetak raznih oklopa (samohotki, praga i slično).Postrojbe HVO-a su se nakon gubitaka djelomično konsolidirale mobilizacijama vojnih obveznika iz općina Orašje i Domaljevac – Šamac koji su imali prebivališta u RH, tako da je početkom listopada 1995. ukupni zbroj vojnih snaga u ZP-u Orašje (bez 108. dp) iznosio 5999 ljudi.

master
16-12-2019, 20:28
PROSUDBA ZNAČENJA OPERACIJE „PLAMEN 95“ (UMJESTO ZAKLJUČKA)

Jačina topničkih i minobacačkih napada te kontinuitet trajanja pješačko- tenkovskih napada na ovom bojištu govore o vrlo jakom intenzitetu borbi koje su vođene tijekom trajanja operacije VRS-a.

Prema procjeni zapovjedništva 106. dp, u jeku najjačih napada koji su izvođeni u razdoblju od 10. do 17. svibnja 1995. VRS je ispalila preko 3000 različitih projektila po jednom danu. U istom izvješću 106. pukovnije HVO-a navodi se i da je VRS imala „preko 300 vojnika izbačeni iz stroja i oko 10 oklopnih vozila“, čiji izvor ne možemo potvrditi ni opovrgnuti.

VRS je nedvojbeno imala znatne gubitke jer prema riječima zarobljenog srpskog oficira samo je tijekom napada 17. svibnja na hrvatske položaje između Vučilovca i Kopanica imala gubitke od „dvadesetak mrtvih i mnogo više ranjenih“.

Broj od preko 3000 ispaljenih različitih projektila po napadu podudara se s izvješćima UN-a u kojim se navodi da su uslijed jake minobacačke i topničke paljbe tijekom pojedinačnih napada UN monitori zabilježili od 2000 do 5000 različitih detonacija.

Zabilješke UN-a nisu mogle pratiti manje eksplozije koje uzrokuju minobacači od 60, pa i 82 mm, zatim razni bestrzajni topovi, razni ručni bacači i slično. Ako se uz uzmu u obzir i ovakve detonacije, onda su ove brojke kudikamo veće. Dakle, i do 5000 različitih granata i projektila padalo je dnevno tijekom napada na područje čiji radijus obrane nije bio veći od 20 km i čije se područje prostire na oko 200 km četvornih.

O napadu topništva na oraško područje piše i Miroslav Lazanski, srpski vojni analitičar: „Za onoga koji se brani u dobrim utvrđenjima… artiljerijska kanonada od 5000 granata i projektila ne mora da znači neki veliki problem.“ Uzme li se u obzir činjenica da su napadi izvođeni ukupno u 14 dana i da je po svakom danu prosječno ispaljeno 3000 raznih projektila, plus za ostale „mirnije dane“ kada je padalo po nekoliko stotina raznih projektila i granata, onda dolazimo do broja od oko 50 000 topničkih, minobacačkih, tenkovskih i drugih projektila raznog kalibra ispaljenih tijekom operacije „Plamen 95“. A to znači da je u razdoblju napadnih djelovanja palo oko 250 raznih projektila po 1 km˛.

master
16-12-2019, 20:34
Kao sto ste zakljucili, prethodna dva posta su dio neceg veceg.

S postovanjem, master.

master
16-12-2019, 20:56
Analiza napada tijekom ofenzive „Plamen 95“ govori nam da su topničko- pješačko-tenkovski napadi izvođeni: jednodnevno 5., 17. i 21. svibnja i 1. i 8.lipnja;

dvodnevno 10. i 11., 29. i 30. svibnja i 11. i 12 lipnja;

trodnevno 13., 14. i 15. svibnja.

Ukupno ih možemo podijeliti u tri faze napadnih djelovanja: prva faza od 5. do 28. svibnja; druga faza od 29. svibnja do 1. lipnja i treća od 2. do 12. lipnja.

Najjači intenzitet napada bio je od 10. do 17. svibnja kada je u osam dana izvedeno šest napada.

VRS se za napad intenzivno pripremala i na ovom bojištu angažirala snage s „vrlo velikim borbenim iskustvom …, dobro su opremljeni i obučeni u ovakvim uvjetima ratovanja“. Unatoč angažiranju jakih vojnih snaga, dijela elitnih postrojbi VRS-a te raznih dragovoljaca iz Srbije, uspjeh je izostao.

Snage HVO-a bile su dobro utvrđene i pripravne na svako djelovanje VRS-a s obzirom na njihova kretanja, pregrupiranja ljudstva i tehnike na crti bojišnice te inženjerijske aktivnosti.

Hrvatske su se snage intenzivno tijekom godina „ni rata ni mira“ pripremale za obrani i moguću ofenzivu, dobro su znale da rat nije završio i da mora uslijediti završni napad VRS-a, ali malo tko je predviđao tako jak i dugotrajan napad.

Sustav obrane HVO-a tijekom vojnih djelovanja od 5.svibnja bio je takav da su sve pričuvne snage bile u pripravnosti, i to na način da se pričuva angažira na samoj crti obrane tako da je popunjenost bojišnice bila i do 80 % s redovitom smjenom i pričuvom.

Za to vrijeme vojnici koji su bili na odmoru, tzv. treća smjena, bili su okupljeni u prigodnim objektima u pozadini, a kada nije bilo napadnih djelovanja, oni su se nalazili kod svojih kuća.

Ponegdje su bili tek nekoliko stotina metara, a najviše nekoliko kilometara udaljeni od crte bojišnice.

Upravo se ovaj oblik strategije teritorijalne obrane pokazao vrlo efikasnim jer su sve raspoložive vojne snage bile u neposrednoj blizini bojišta.

Takav sustav obrane na ovom dijelu bojišta BP-a, gdje pričuvne i raspoložive snage nisu napuštale branjeni teritorij, primjenjivan je od početka rata 1992. pa sve do svršetka rata 1995.

master
16-12-2019, 21:07
Opaska: U navedeno vrijeme, na navedenom podrucju, nije bilo prisutnosti HV, iz objetivnih razloga, (operacija "Bljesak") te moguci protuudari neprijatelja.

Inkvizitor
17-12-2019, 10:23
Srbi slabo prezentiraju svoje gubitke. Al kad idu neki iskazi boraca, gdje im je bilo najteže, dosta njih kaže , na oraškom ratištu.

master
17-12-2019, 16:22
Srbi slabo prezentiraju svoje gubitke. Al kad idu neki iskazi boraca, gdje im je bilo najteže, dosta njih kaže , na oraškom ratištu.
Dao sam dio necega sto u wordu ima 75-80 stranica, samo da bih zagovornicima izdaje ili prodaje, prikazao stvarno stanje te godine.

Iz tablice se moze vidjeti i tocan broj vojnika koji su izgubili svoj teritorij, kao i broj domacih ljudi koji su bili brojniji nego svi ostali.

Bez obzira na to, Orasje bi tesko opstalo da nije bilo i tih ljudi, cijelo vrijeme od 92.
MTS-a je bilo sasvim dovoljno za uzvratiti, sto nije bio slucaj 92.

Inkvizitor
19-12-2019, 08:38
Mene zanima mjesto Johovac. Znam da je bilo na prvoj crti. I da je teško stradalo.

Naime jedan dio moje loze odselio se tamo prije 100 i nešto godina. I njih je bilo u tom selu puno. Puno više nego nas koji smo ostali dole ( okolina Duvna).

HVO-110
19-12-2019, 12:08
Mene zanima mjesto Johovac. Znam da je bilo na prvoj crti. I da je teško stradalo.

Naime jedan dio moje loze odselio se tamo prije 100 i nešto godina. I njih je bilo u tom selu puno. Puno više nego nas koji smo ostali dole ( okolina Duvna).

Što te zanima?
Pošto poznajem taj kraj.

crni bombarder
19-12-2019, 16:57
Prije dosta godina druzio sam se sa par muslimana iz Kotorskog i oni su stalno spominjali taj Johovac i Focu, hrvatska sela, kazu ogromna sela, vele da su bili u odlicnim odnosima. Kumovi, prijatelji, dobri susjedi.

master
05-01-2020, 19:49
Rat u Bosanskoj Posavini nakon 6. listopada 1992. i pada njezina većeg dijela imao je svoj epilog u obrani preostalog slobodnog dijela na oraško-šamačko-domaljevačkom području.

U razdoblju od 5. svibnja do 12. lipnja 1995. Vojska Republike Srpske izvodila je vrlo jake napade na tom području.

VRS je vojnu operaciju nazvala „Plamen 95“, a hrvatska strana „Osveta“.

Snage Hrvatskog vijeća obrane na Zbornom području Orašje uspješno su zaustavile snage VRS-a i pri tom im nanijele gubitke u živoj sili i tehnici.

U radu se temeljem raznih hrvatskih arhivskih izvora i izjava sudionika nastoji prikazati obrana jedinog preostalog područja Bosanske Posavine između tzv. koridora i rijeke Save.

STANJE NA ORAŠKOM BOJIŠTU OD 1992. DO SVIBNJA 1995.

Početak srpske agresije i obrambeni Domovinski rat u Republici Hrvatskoj se do kraja 1991. razvio u svom punom opsegu.

Uviđajući realnu mogućnosti izbijanja rata i u Bosni i Hercegovini (BiH), s obzirom na sve izraženije srpske namjere, političko vodstvo hrvatskog naroda smatralo je nužnim povesti odlučniju politiku i u BiH organiziraju teritorijalno-samoupravne Hrvatske zajednice koje su imale i obrambeno-zaštitničke ulogu, odnosno zaštitu hrvatskih etničkih prostora. Političko vodstvo Hrvata u Bosanskoj Posavini (BP)

12. studenog 1991. osniva Hrvatsku zajednicu (HZ) Bosanska Posavina (prva Hrvatska zajednica u BiH), a zatim je 18. studenoga 1991. osnovana i HZ Herceg Bosna (HB). Varljivi mir vladao je u BiH i bilo je samo pitanje trenutka kada će se rat iz Hrvatske prenijeti i na prostore BiH.

„Uvjeti“ za početak agresije na BiH stekli su se početkom 1992. kada su stranački predstavnici srpskog naroda proglasili 9. siječnja 1992. Srpsku Republiku BiH, koja se od 12. kolovoza 1992. zove Republika Srpska.

Nekoliko dana nakon referenduma za neovisnost BiH (od 29. veljače do 1. ožujka), već 3. ožujka 1992. započinje napad naoružanog domaćeg srpskog stanovništva, paravojnih formacija „Arkanovaca“ i rezervista Jugoslavenske narodne armije (JNA) na Bosanski Brod s ciljem ovladavanja centra grada i mosta prema Slavonskom Brodu.

Ubrzo nakon napada na Bosanski Brod započinje otvorena agresija srpskih snaga i JNA na ostala mjesta u BP-u.

Tih dana srpske snage topništvom su napale i Slavonski Brod (28. i 29. veljače 1992. ispaljene su četiri topničke granate na Slavonski Brod).

Zbog svega toga odlučeno je da vođenje obrane ovog dijela Hrvatske i BP vodi Zapovjedništvo Hrvatske vojske (HV) Operativna grupa (OG) Istočna Posavina.

Ovo je zapovjedništvo 11. travnja 1992. oglasilo zapovijed gradovima i općinama u BP-u za mobilizaciju i organiziranje obrane te evakuaciju civilnog stanovništva.

U cilju uspostave kontrole područja odaslana je zapovijed za zapovjedništva: Modriča, Bosanski Šamac, Orašje, Brčko, Gradačac i Odžak, ranije su takve zapovijedi izdane za Bosanski Brod i Derventu.

U zapovijedi OG Istočna Posavina, koju je potpisao tadašnji zapovjednik pukovnik Ivo Petrić, za zapovjedništvo Orašje navodi se: „Organizirano preuzeti sve važne objekte u gradu i grad uz potrebne mjere osiguranja od intervencija izvana, postavljajući prepreke i zatvarajući sve ulaze u grad. Odmah osloncem na Savu, angažiranjem ostalih snaga obrane posjesti, utvrditi i zapriječiti linije obrane: ispred sela: Oštra Luka – Bok – Matići – Vidovice – Kopanice, sa zadatkom: Odsutnom obranom ne dozvoliti prolaz neprijatelja preko linije obrane, a posebno zauzimanju grada.“

Za područje općine Bosanski Šamac izdana je zapovijed o organizaciji obrane osloncem na Savu na liniji: Zasavica – G. Hasići – Novo Selo – Grebnice.

Nekoliko dana poslije temeljem ove zapovjedi proglašena je opća mobilizacija za općinu Orašje. Proglas za opću mobilizaciju objavljen je 24. travnja 1992., i to za sve građane u dobi od 18 do 60 godina starosti.

U početku napada JNA i raznih srpskih domaćih i dobrovoljačkih postrojbi iz Srbije zajedničke snage HVO-a i HV-a relativno su uspješno branile sva hrvatsko-muslimanska područja u BP-u osim Bosanskog Šamca koji su srpske snage zauzele 17. travnja 1992.

Ubrzo su snage HVO-a i HV-a prešle u napadno djelovanje i potisnule srpske snage prema Doboju te do kraja svibnja potpuno vratili Modriču i u dužini od 8 do 10 km presjekli tzv. „srpski koridor života“ koji je tada spajao Srpsku Republiku BiH (Banja Luku) i Republiku Srpsku Krajinu (Knin) sa Srbijom.

Međutim, s obzirom na iznimnu važnost „koridora“, ujedinjene srpske snage, odnosno vojska Srpske Republike BiH i vojska Republike Srpske Krajine (nastale iz postrojbi JNA), kao i srpski dobrovoljci (Šešeljovci, Arkanovci i drugi), poduzimaju ofenzivnu vojnu akciju nazvanu operacija „Koridor 92“ s ciljem ovladavanja koridora i zauzeća BP-a izbijanjem na obalu Save i granicu s Hrvatskom.

U tom naumu su tijekom nepuna tri i pol mjeseca (od 24. lipnja do 6. listopada 1992.) ofenzivnog djelovanja s izrazitom nadmoći u tehnici i ljudstvu uspjeli zauzeti Bosanski Brod 6. listopada 1992. i tako osvojiti veći dio BP-a.

Samo je oraško područje između rijeke Save i „koridora“ (veći dio općine Orašje i dio općine Bosanski Šamac) ostalo jedini branjeni prostor BP-a (uz dio općina Brčko i Gradačac koji je bio s one strane „koridora“) koji srpske vojne snage u operaciji „Koridor 92“ nisu uspjele zauzeti.

master
05-01-2020, 19:50
Snage JNA i TO početkom 1992. u BP-u bile su ustrojene u sklopu Tuzlanskog korpusa. Unutar njega formirana je Operativna grupa Doboj (ili OG1 osnovana 26. ožujka 1992.) za zapadnu Bosnu i 17. Taktička grupa (TG) za sjeveroistočnu Bosnu sa sjedištem u Pelagićevu.

Zona odgovornosti 17. TG pokrivala je područja općina Orašje i Bosanski Šamac u čijem se sastavu nalazilo: jedan oklopni bataljon, pet pješadijskih odreda, jedan motorizirani bataljon, tri artiljerijska diviziona za podršku, jedan protuoklopni garnizon i jedan divizion protuzračne obrane.

Nakon povlačenja JNA u svibnju 1992. od Tuzlanskog korpusa formiran je Istočno-bosanski korpus. U sklopu njega je od dijelova TG
17. ustrojena 1. posavska pješačka brigada (pbr) u Brčkom i 2. pbr u Pelagićevu i Bosanskom Šamcu. One se bile sastavljene od domaćih Srba (ponegdje u manjem postotku i Muslimana) i raznih srpskih dobrovoljačkih formacija.

Početak srpske agresije i prvi napadi na području općine Orašje i Bosanski Šamac započinju u travnju mjesecu 1992. Na ovom dijelu BP-a su s obzirom na zone odgovornosti i teritorijalnu podjelu formirane dvije borbene zone:šamačko-domaljevačko i oraško bojište.

Ova dva sektora su formalno tijekom svibnja/lipnja, a stvarno krajem listopada 1992., spojeni na potezu Brvnik – Oštra Luka i tvorili su jedinstveno bojište pod zapovjedništvom Operativne grupe Bosanska Posavina.

Prvi srpski napadi na ovom dijelu bojišta BP-a zbili su se 19. travnja iz smjera Bosanskog Šamca te iz sela Crkvina, Škarić, Pisari, Srpska Tišina, Miloševac, Batkuša i Brvnik koja su sve vrijeme bila polazište za razvijanje srpskih oružanih postrojbi.

U napadu sudjeluju srpski dobrovoljci i ranije formirani odredi TO iz 17. TG JNA.

U jakom pješačko-tenkovskom napadu tog dana su hrvatske snage, odnosno pripadnici TO Domaljevac-Šamac i oko 100 pripadnika 157. brigade HV-a, uspjeli zaustaviti srpske snage na potezu rijeka Sava – Lijeskovac – Grebnice (a po dubini Domaljevac) pri čemu su srpskim postrojbama uništena četiri tenka (T-55).

Cilj ovog napada bio je zaposjedanje Domaljevca, daljnji prodor prema Tolisi i zauzimanje Orašja.

U napadu su srpske snage zauzele hrvatska sela Gornji i Donji Hasić, Novo Selo, Hrvatska Tišina i dio Grebnica do križanja puteva iz Brvnika i Bosanskog Šamca ka Grebnicama (Grebnice – Donja Slatina).

Srpske snage su od svibnja do kraja 1992. nastavile s jakim napadima na ovom dijelu bojišta, osobito 19. kolovoza 1992. (boj na Lijeskovcu) kada su prema nekim izvorima imale gubitke od 32 poginula. Zaustavljeni su u svom daljnjem napredovanju na potezu Odmut (kod Odmutskog polja) – Grebnice (kod škole) – Lijeskovac/predjel Vranica – Brvnik.

Na dijelu bojišnice Grebnice – Brvnik ukupno su od travnja 1992. bile angažirane snage 104. brigade HVO-a, HOS postrojbe, 157. brigada HV-a (veličina satnije), kasnije nakon pada Bosanskog Broda pridružit će se krajem listopada 102. brigada HVO-a (Odžak) i 103. brigada HVO-a (Derventa).

Na spoju Brvnika do kraja bojišta na Vidovicama (kasnije do Vučilovca) crtu obrane osiguravale su snage 106. brigade HVO-a.

Na suprotnoj istočnoj strani oraškog bojišta srpske snage su 29. travnja 1992. izvršile pješačko-tenkovski napad na Vidovice i Kopanice i 1. svibnja 1992. masakrirale hrvatsko civilno stanovništvo koje se nije uspjelo povući, mahom starije ljude.

Hrvatske snage su u akciji već 2./3. svibnja vratile Vidovice, ali srpske snage su se ponovno konsolidirale i izvršile jaki napad nakon čega su se branitelji uslijed gubitaka i nedostatka vojnika i materijalno tehničkih sredstava morali povući i napustiti Vidovice 5./6. svibnja formiravši crtu obrane prema Orašju, rijeka Sava – Gajevi – kanal ispred „Đurića šuma“ – cesta Orašje – Lončari.

Od početka svibnja započinje se raditi na utvrđivanju crte obrane na oraškom području, a 15. svibnja dolazi do preustroja Prve oraške brigade TO u 106. brigadu HVO-a s četiri bojne.

Tijekom vojne akcije operacije „Koridor 92“ srpske su snage više puta pokušavale pješačko-tenkovskim napadima na oraškom bojištu zauzeti Orašje i okolna mjesta. Osobito jaki napadi pokrenuti su 14. i 19. srpnja 1992. iz dva pravca: iz Obudovac – Brvnik prema zaseocima Galići i Špionjaci u Oštroj Luki te iz pravca Vidovice – Lončari prema Orašju i Matićima. Svi napadi bili su odbijeni.

Postrojbe HVO-a od 23. do 27. listopada 1992. izvode dobro usklađenu i isplaniranu akciju s ciljem povrata dijela izgubljenog teritorija. Akciju predvode pripadnici 106. brigade HVO-a i uz minimalne gubitke ponovno vraćaju početkom rata izgubljena hrvatska sela Vidovice, Kopanice i Jenjić.

Crta obrane sada je postavljena ispred navedenih mjesta, ali su snage HVO-a imale vrlo nepovoljnu operativnu poziciju. Srpske snage su iz svog uporišta Vučilovac vršile stalne napade i ugrožavale bočnu crtu obrane na Kopanicama. Zbog toga su snage HVO-a odlučile prijeći u napad. Pripadnici 101. brigade potpomognuti 106. brigadom HVO-a su 13. prosinca 1992. razrađenom akcijom i iznenadnim pješačko-tenkovskim napadom zauzeli selo Vučilovac, „taktički“ važno srpsko uporište.

Početkom 1993. korigirana je crta bojišnice na potezu srpskog uporišta Brvnik (između Oštre Luke – Domaljevac) u korist hrvatskih snaga.

Nakon toga snage HVO-a nisu više izvodile jače napade, a nije bilo ni jačih napada Vojske Republike Srpske (VRS), vladao je status quo.

Od sredine 1993. do svibnja 1995. nastupilo je razdoblje borbenog djelovanja nižeg intenziteta u kojemu je izvršena konsolidacija, utvrđivanje obrane i reorganizacija postrojbi u ZP-u Orašje.

Nakon pada Bosanskog Broda i većega dijela BP-a preostali pripadnici brigada HVO-a prelaze u jedini slobodni teritorija BP-a desno od rijeke Save. Na tom se prostoru ustrojava Operativna grupa (OG) BP osnovana 19. listopada 1992., zatim Operativna zona (OZ) BP osnovana 28. studenog 1992. i 4. Zborno područje (ZP) Orašje osnovano 10. travnja 1993. u koje su ušle sve postrojbe s područja BP-a. U OG-u, odnosno OZ-u BP-a od sredine listopada 1992. prisutne su sljedeće brigade HVO-a: 101. Bosanski Brod, 102. Odžak,103. Derventa, 104. Bosanki Šamac, 105. Modriča, 106. Orašje i 108. Brčko (sa zadnjom ZP Orašje nije imalo fizičkog kontakta).

Cjelokupni ustroj HVO-a u Bosni i Hercegovini do listopada 1993. organiziran je u četiri Zborna područja: Srednja Bosna, Jugoistočna Hercegovina, Sjeverozapadna Hercegovina i Bosanska Posavina s brigadama.

U listopadu 1994. temeljem naredbe načelnika glavnog stožera HVO-a dolazi do preustrojauzoniodgovornosti ZP-a Orašje te se ustrojavaju: 201. domobranska pukovnija (dp) sastavljena od dvije bojne transformirane iz 101. brigade Bosanski Brod i 103. brigade Derventa; 202. dp sastavljena transformacijom od tri bojne transformirane iz 102. brigade Odžak, 104. brigade Bosanski Šamac i 105. brigade Modriča; 106. domobranska pukovnija sastavljena u početku od četiri, a kasnije od tri domicilne bojne, 4. gardijska motorizirana brigada „Sinovi Posavine“ – profesionalna brigada sastavljena prijelazom dobrovoljaca iz navedenih domobranskih pukovnija; 108. pješačka brigada Brčko; postrojba Vojne policije pod izravnim zapovjedništvom ZP-a Orašje.

Jezgra snaga HVO-a BP-a nalazila se na slobodnom području oraškog područja.

Brojčano stanje HVO-a u ZP-u Orašje, posebno postrojbi HVO-a koje su došle na oraško područje sa zaposjednutih područja BP-a, s vremenom se smanjivalo. Više je razloga tome, a jedan od temeljnih je što se gubila nada u povrat izgubljenog područja BP-a.

S obzirom na smanjenje i preustroj brigada u domobranske pukovnije te ustroja 4. gardijske motorizirane brigade HVO-a „Sinovi Posavine“, brojčano stanje na teritoriju ZP-a Orašje (bez 108. dp HVO-a Brčko) početkom 1995. iznosilo je 5972 vojnika (vidi Tablicu 1).

Broj djelatnih osoba ZP-a Orašje do kraja 1995. nije se znatno mijenjao od navedene brojke. Broj pripadnika 4. gardijske motorizirane brigade (gmtbr) se od veljače do svibnja 1995. povećao, i to prijelazom vojnika iz drugih postrojbi ZP-a Orašje, odnosno iz postojećih domobranskih pukovnija. Tako je sredinom svibnja 4. gmtbr brojala 832 pripadnika (154 časnika, 101 dočasnika i 577 vojnika).

Dakle, možemo govorimo o brojci od oko 6000 do maksimalno 6300 ukupnog broja ljudi s kojima su raspolagale snage HVO-a na području ZP-a Orašje. Podatci se navode bez 108. domobranske pukovnije Brčko s kojom ZP Orašje tijekom rata nije imalo fizičkog kontakta.

Početkom svibnja 1995. snage HV-a nastavljaju s oslobođenjem zaposjednutih dijelova Hrvatske kada su vojnom operacijom „Bljesak“ oslobodile zaposjednuto područje zapadne Slavonije (oko 600 km˛). Manji dio pripadnika Srpske vojske krajine (SVK) je zarobljen, a veći dio je izbjegao s područja zapadne Slavonije i povukao se preko granice na područje Republike Srpske u BiH.

Opći moral ne samo vojnika nego i ukupnog srpskog stanovništva u BiH, kao i onih prebjeglih s područja zapadne Slavonije nakon vojne operacije HV-a „Bljesak“, bio je na izrazito niskoj razini. Jedan od načina kako podići moral stanovništva i borbeni moral vojnika bilo je zaposjedanje jedinog područja BP-a desno od Save do „koridora“ koje nisu uspjeli osvojiti 1992.

To je trebao biti nadomjestak i zadovoljština za izgubljeni teritorija u Hrvatskoj čime bi se donekle povratio poljuljani ugled općenito srpske vojske u BiH i u Republici Srpskoj Krajini (RSK).

Poraz u zapadnoj Slavoniji indirektno je implicirao pokretanje vojne operacije srpske vojske pod nazivom „Plamen 95“.

SVK i VRS su zajedničkim raspoloživim snagama, kao i ostalim dobrovoljcima iz Srbije, organizirali napad na područje općina Orašje i Bosanski Šamac – Domaljevac.

master
05-01-2020, 19:50
Plan je bio raspoloživim topničkim sredstvima i pješačko-tenkovskim snagama izvršiti napad iz svih srpskih uporišta prema obrambenim crtama snaga HVO-a na području BP-a i izbiti na rijeku Savu u što je moguće kraćem roku.

Tadašnji zapovjednik ZP-a Orašje brigadir Đuro Matuzović je još 19. travnja preko obavještajnih službi HV-a bio upoznat s time da VRS početkom svibnja 1995. pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića planira napasti svim raspoloživim snagama i tehnikom oraško područje. Brigadiru Matuzoviću, na sastanku koji je organizirao general Đuro Dečak, sugerirano je da ima dva tjedna za pripremu obrane, što moraju sami provesti jer nikakvu ispomoć neće dobiti iz Hrvatske. Uz tom mu je rečeno da obrana neće biti nimalo laka, ali neka ne odustaje jer se BP može obraniti.

Davor Domazet-Lošo operaciju „Plamen 95“, kao i ostale operacije VRS-a tijekom 1995., u širem kontekstu povezuje s aktiviranjem ranije razrađenog plana Genaralštaba Vojske Jugoslavije (VJ) i Glavnog štaba VRS-a iz sredine 1993. po nazivom „Zvijezda“.

U širem strateškom pogledu i stvaranju povoljnih predispozicija za okončanje ratu u BiH VRS je u proljeće 1995. planirala izvesti niz operacija kojim bi proširila teritorij i zauzela preostale enklave u BiH Bihaća i Orašja te zaštićene zona Žepa, Srebrenica i Goražde.

I operacija „Plamen 95“ bila je dio tog strateškog plana VRS-a, ali je po svemu sudeći napad na oraško područje dobio je prioritet ponajprije radi gubitka zapadne Slavonije početkom svibnja 1995.

Već 5. svibnja Odelenje bezbednosti Glavnog štaba (GŠ) SVK uputilo je Upravi bezbednosti GŠ VJ-a informativni dopis u kojemu se navodi koncentracija hrvatskih snaga, tj. HV-a „u širem reonu Slavonskog Broda i Županje a koje trebaju biti upotrebljene u borbenim dejstvima na području bosanske Posavine, odnosno na presecanju “koridora““.

Dalje se navodi kako su „delovi 125. br. HV iz Novske priključeni i upućeni u reon Orašje“. Ovo nije istinita informacija jer ni 125. br. HV-a ni bilo koji drugi dijelovi HV-a nisu bili upućeni na oraško bojište u svibnju 1995.

Sama operacija obrazložena je procjenom VRS-a da će HV prestrojena na području Županje, Đakova i Vukovara skupa sa snagama HVO-a na oraškom području „koristeći mostobran u Orašju, Tolisi i Domaljevcu u sadejstvu s muslimanskim snagama sa juga izvršiti napad na Srpsku Posavinu, preseći Koridor i odvojiti snage 1. KK od ostalih snaga VRS i SRJ“.

Kako bi se osujetio „plan presijecanja koridora“ HV-a i HVO-a koji u tom trenutku nije ni postojao, VRS je poduzela operaciju „Plamen 95“ kako bi zauzela oraško područje i izbila na rijeku Savu.

master
05-01-2020, 19:51
RASPORED SNAGA VRS-A I TIJEK OPERACIJE „PLAMEN 95“


Srpske snage na oraško-šamačko-domaljevačkom bojištu predviđene za provedbu operacije „Plamen 95“ bile su organizirane u Taktičku grupu (TG) 5 i TG 3 formirane u većem dijelu od postrojbi 1. krajiškog korpusa (1. KK) i manjem dijelu iz Istočnobosanskog korpusa (IBK) VRS-a.

Za zapovjednika TG 5 određen je pukovnik Dragoslav Đurkić. U nekim izvorima navedeno je da su cijelu operaciju zajedno nadgledali zapovjednik 1. KK general-pukovnik Momir Talić i zapovjednik glavnog štaba VRS-a general-pukovnik Ratko Mladić.

Prema autoru dostupnim izvorima, ukupne snage iz 1. KK formirane u TG 5 i TG 3 na oraško-šamačko-domaljevačkom bojištu od Brčkog prema Bosankom Šamcu raspoređene su ovim redoslijedom:
• 1. banjalučka laka pješadijska brigada (raspoređena na Creviću/ Obudovacu)
• 1. čelinačka laka pješačka brigada (raspoređena na Krepšiću)
• 11. dubička laka pješačka brigada (raspoređena na Lončarima)
• 2. krajiška laka pješačka brigada (raspoređena na Obudovcu)
• 2. posavska laka pješačka brigada (raspoređena na Bosanskom Šamcu)
• 16. krajiška motorizirana brigada.
Osim navedenih brigada angažirane su još i sljedeće snage:
• jedna do dvije bojne 1. oklopne brigade (1. KK)
• jedna bojna vojne policije
• jedan izviđačko-diverzantski vod
• četvrta bojna 43. motorizirane brigade iz Prijedora (1. KK)
• dobrovoljci prve lake pješačke brigade „Panteri“ iz Bijeljine
• specijalna postrojba „Drinski vukovi“
• razni dobrovoljci iz Srbije, „Šešeljevci“ i „Arkanovci“.

Pet gore spomenutih brigada srpske vojske, raspoređenih prema oraškom bojištu, brojale su oko 6000 vojnika.

Dodatne snage, pojedinačne bojne i tzv. elitne i razne dobrovoljačke postrojbe, brojale su oko 2000 vojnika. Dakle, ukupno je angažirano oko 8000 vojnika s velikim ratnim iskustvom te raspoloživom tehnikom, oklopom, topništvom i raketnim sustavom kojima je tada raspolagala VRS (za raspored srpskih snaga vidi Kartu 1. u prilogu).

Zarobljeni srpski časnik na pitanje novinara koje brigade sudjeluju u napadu na oraško područje sa sigurnošću kaže da je s jedne strane njegove 11. dubičke brigade bila 2. posavska brigada i 16. krajiška motorizirana brigada (mtbr) za koju je rekao da je po njemu „najelitnija jedinica naše vojske“. On je također potvrdio da su od samog početka operacije sudjelovale „specijalne postrojbe Bijeljinski panteri (1. lpbr „Panteri“ ili „Garda Panteri“, op. aut.) kojima je zapovijedao Ljubo Mauser (Ljubiša Savić zvani Mauzer, op. aut.) i Drinski vukovi“.

U jednom članku The New York Timesa iz svibnja 1995. piše kako je tzv.
„koridor“ koji je značio jedini spoj RS i RSK sa Srbijom bio navodno ugrožen od strane HVO-a i da je zato započeta ova vojna operacija VRS-a.

Dakle, trebalo je zauzeti oraško područje kako bi se navodno uklonila mogućnost prekida i ugroze „koridora“ koji je pritisnut s dvije strane hrvatske od strane snaga HVO-a i bošnjačke od strane Armije BiH (tuzlanskog korpusa).

To je bio službeni „izgovor“ srpske strane prema svijetu kako bi se opravdao napad na ovaj dio BP-a. Međutim, istina je naravno bila sasvim drugačija jer u tom trenutku nije postojao plan hrvatskih vojnih snaga za presijecanje „koridora“.

Neposredno prije napada na područje ZP-a Orašje, inženjerija VRS-a je već početkom svibnja 1995. napravila potrebne opkope, prohode i ukapanja, a topništvo je dodatno utvrdilo svoje kote i položaje.

Tamo gdje se moglo djelovati hrvatske su snage gađale srpske položaje u cilju sprječavanja inženjerijskih radova, a tamo gdje nisu mogle, vršile su stalna motrenja.

Temeljem obavještajnih podataka i zapažanjima izviđačkih postrojbi HVO-a primijećeni su intenzivni pokreti VRS-a po „koridoru“ posebno „iz smjera Brčkog preko Lončara u pravcu Bosanskog Šamca kao i pregrupiranje ljudstva i tehnike ispred crte u z/o (zoni odgovornosti, op. aut.) ZPO (Zbornog područja Orašje, op. aut.)“. Ubrzano su dovožene i raspoređivane nove srpske snage, a cijelom crtom bojišnice izvidnici VRS-a motrili su raspored obrambenih snaga HVO-a.

Snage VRS-a su prema oraškom bojištu početkom svibnja 1995. bile raspoređene u tri ešalona. Prvi ešalon bio je isturen na prednji kraj prema crti bojišnice snaga HVO-a od Vučilovca do Grebnica.

Drugi ešalon bio je raspoređen u dubini na potezu Krepšić – Lončari – Donji Žabar – Obudovac – Srednja Slatina.

Treći ešalon nalazio se kao pričuva u Brčkom, Pelagićevu, Bosanskom Šamcu i Odžaku. Novopridošle snage koje su dolazile na bojište raspoređivane su u dubinu srpskog teritorija, i to u mjestima: Krepšić – Lončari – Obudovac
• Pelagićevo-Bosanski Šamac te dio u Brčkom, Odžaku i Modriču.

Odatle su u manjim borbenim skupinama aktivirani duž cijelog „koridora“, odnosno crte bojišta. Prema obavještajnim podatcima Sigurnosno informativne službe (SIS) ZP-a Orašje i obavještajnom odjelu 106. dp koncentracija snaga VRS-a usmjerena je na južnu stranu „koridora“ (na potezu Čelić – Gradačac), a koje povremeno koristi i prema oraškom bojištu.

U izvješćima se dalje navodi kako je realno očekivati da će u narednim napadnim djelovanjima s južnog dijela bojišta na koridoru Čelić – Gradačac biti upotrijebljen veći dio snaga VRS-a prema oraškom bojištu, a što će zavisiti od intenziteta djelovanja na tom bojištu.

U „zapovjesti za napad komande 1. banjalučke lake pješačke brigade“ od 9. svibnja 1995. navodi se da je i ova brigada bila uključena u operaciju „Plamen 95“. U istoj zapovjedi za napad navodi se da lijevo od njih „borbena dejstva izvodi TG-3“ što jasno ukazuje na postojanje dvije taktičke grupe.

U studiji Balkan Battlegrounds, iz koje je ovdje preuzet raspored postrojbi VRS-a, ne navodi se da su 16. krajiška mtbr (koje navodi zarobljeni srpski oficir), TG-3 ni 1. banjalučka lpbr bile raspoređene prema oraškom bojištu.

Nepotpuni prikaz postrojbi VRS-a iz navedene studije možemo pripisati činjenici njihova rasporeda na početku operacije (5. svibnja), a kako su se naknadno prestrojavale, to je teško utvrditi bez relevantnih izvora srpske provenijencije.

VRS je angažirala velike snage na oraškom ratištu zbog čega nisu mogli izvoditi napadna djelovanja većeg intenziteta na drugim bojištima, kao npr. na vlašićkom bojištu.

master
05-01-2020, 19:52
Napad VRS-a od 5. svibnja do 12. lipnja 1995.

Prema saznanjima obavještajnih službi HVO-a ZP-a Orašje i zapovjedi za napad 1. banjalučke lpbr, osnovna zamisao operacije „Plamen 95“ bila je izvršiti jake topničke napade po crti obrane hrvatskih snaga i ciljevima u dubini branjenog područja te iznenadnim i brzim pješačko-tenkovskim napadima napraviti uklinjavanje i tako razdvojiti obranu snaga HVO-a, i to težišno na pravcima:

◦ Lončari – Vidovice – Orašje s ciljem odsijecanja područja Kopanica – Vučilovac i prodora oklopno-mehaniziranih snaga u Orašje
◦ Obudovac – Bok – Tolisa s ciljem ovladavanja komunikacijama i prostorom uz ta mjesta te izbijanja u Tolisu do rijeke Save
◦ Šire područje na potezu crte obrane Oštra Luka te desno (bočno) širenjem klina izbiti u Bok i lijevo (bočno) preko Brvnika k Domaljevcu
◦ Bosanski Šamac – Domaljevac (područje Grebnica) s proširenjem na Lijes- kovac i ovladavanjem prostora Domaljevac te tako dati potporu snagama u središnjem pravcu bojišnice na komunikaciji Obudovac – Bok – Tolisa
◦ Širi prostor Čović Polja uz komunikaciju Čović Polje – Matići sa zadatkom zauzimanja Matića i Kostrča i zatim preko Donje Mahale izbiti na Savu.

Kako bi pokušala prodrijeti i osvojiti područje BP-a desno od obale rijeke Save, VRS je usmjerila svoje napade na tri glavna pravca.

S obzirom na točku gledišta od rijeke Save, to su: istočno bojište ili lijevi bok prema hrvatskim područjima Vidovice – Orašje te Kopanice – Vučilovac, južno bojište ili središnji dio, hrvatska mjesta Matići – Bok – Oštra Luka, zapadno bojište ili desni bok hrvatsko mjesto Grebnice (Lijeskovac).

Prema tim obrambenim uporištima izvodit će se napadi vojske VRS-a s ciljem uklinjavana i prodora te osvajanja branjenog prostora.

Na bojišnici koje su branile snage HVO-a od Vučilovca do Grebnica ukupna dužina crte je iznosila oko 18 – 20 kilometara.

Prva crta bojišta bila je dobro uređena, većinom povezana tranšejima i ukopanimbunkerima, odnosnootpornim točkama.

Kompletna linija na oraškom odnosno šamačko-domaljevačkom bojištu u od lipnja do srpnja 1992. bila je povezana žičanim poljskim telefonom sa zapovjedništvom. Bunkeri ukopani u tranšejama bili su obloženi deblima i otporni na granate raznih kalibara. Inženjerijski radovi i prometna komunikacija prema crti i na crti obrane bili su vrlo dobri.

Napravljeni su ukopi za tenkove, prage, i druga topnička oruđa uzduž cijele crte obrane. Tako dobro uređena crta bojišnice koja je polukružno s osloncem na rijeku Savu i u pozadini s RH tvorila jedinstvenu obranu oraškog teritorija, bila je vrlo važan čimbenik u kvalitetnoj i pravovremenoj obrani tijekom napada VRS-a.

Neposredno prije napada VRS-a u svibnju 1995. snage HVO-a bile su raspoređene na sljedeći način: ispred mjesta Vučilovac – Kopanice – Vidovice do ceste prema Orašju razmještene su 201. dp (dvije bojne oko 900 ljudi) i 4. gmtbr (ukupno oko 1000 ljudi); najveći i središnji dio bojišnice lijevo od glavnog puta od srpskog uporišta Lončara prema Orašju, ispred crte Orašje – Matići – Bok – Oštra Luka do Brvnika, držala je 106. dp, okosnica obrambenih snaga na oraškom području (tri bojne oko 2400 ljudi); na potezu ispred Grebnice – Domaljevac – Brvnik razmještena bila je 202. dp (tri bojne oko 1600 ljudi) (o rasporedu hrvatskih snaga vidjeti Kartu 1 u prilogu).


U razdoblju od 5. svibnja do 12. lipnja izvođeni su razni diverzantski i pješačko-tenkovski napadi VRS-a duž cijele crte obrane oraško-šamačko- domaljevačkog bojišta.

Najjači intenzitet napada bio je u razdoblju od 10. do
14. svibnja kada su uz vrlo jaku topničku podršku u četiri dana borbe (10., 11.,13. i 14. svibnja) srpske snage izvele niz napada na različitim pravcima.

Često su napadi tijekom jednog dana izvođeni više puta etapno na jednoj udarnoj točki sa stalnim pridodavanjem novih snaga VRS-a iz pozadine.

Po prvi put će se na oraško-šamačko-domaljevačkom bojištu upotrijebiti neko od naoružanja koje do tada u ratu nije korišteno, kao npr. pružno eksplozivna naprava za razminiranje sovjetskog sustava UZ-3 i UZ-3R ili popularno samo „Štuka“.

master
05-01-2020, 19:53
Dao sam Vam dio znansvenog rada, komenirajte, procjenjujte, pljujte... pravdajte se, napadajte...

P.S. S obzirom da niti ja do tada, nisam vidio ovo oruzje malo proucite (https://www.mycity-military.com/Inzinjerija/Bangalore-Torpedo-i-pruzna-eksplozivna-punjenja.html). Koliko sam upoznat, jedino se upotrijebilo u BP.


Pozdrav, master.

Inkvizitor
05-01-2020, 22:49
ta operacija je trebala poslužiti Srbima za osvetu i da dignu vojsci moral nakon Bljeska.

Znam da s tada govorilo o strašnim borbama a to znaju oni koji su bili tamo a i srpski vojnici govore o žestini tih borbi ali fali mi ovdje osim ovih tehničkih podataka malo doživljaja bitke. znam da su Srbi na kratko jedno vrijeme bili probili dio linije.

Upirali su ali nisu uspjeli i tu treba skinuti kapu Posavljacima i ZP Orašje.

Ovdje je bilo i Srba pa bi mogli i oni ako su sudjelovali dat svoje viđenje.

master
06-01-2020, 08:41
Kasnije cete dobiti opis svakog pojedinacnog napada, sa detaljnim opisima.

master
07-01-2020, 12:13
Što su Štuke,

Posavski glasnik, br. 56, 1. lipnja 1995.; posjećeno 16. srpnja 2016., http://www.mycity-military.com/Inzin...punjenja.html;

Ratni dnevnik 106. brigade Bosanske Posavine Orašje, Orašje, 10. 05. 1995.

Prva „Štuka“ je 10. svibnja lansirana 20 m desno od komunikacije Orašje – Lončari s ciljem razminiranja minskog polja, bila je duga oko 40 metara, a mogle su biti duge i do 90 metara.

Postojale su dvije vrste pružno-eksplozivnih naprava BT (Bangalore torpedo) koje je JNA odnosno VRS posjedovala: UZ-3 (guranjem i vučenjem uz pomoć tenka) i UZ-3R (na raketni pogon).

One su korištene za razminiranje napadnog područja i prohoda tenkova, oklopnih vozila i pješadije u ofenzivnom djelovanju VRS-a na oraškom bojištu.

Princip djelovanja je takav da nakon aktiviranja „Štuka“ napravi udarni val proizveden eksplozijom punjenja te tada stvara tako veli pritisak da aktivira i uništava sve protutenkovske i pješadijske mine.

Najbolji rezultati postižu se na ravnom terenu. Punjenje s raketnim motorima savlađuje rovove, jame i udubljenja razne širine do 10 m, a razno žbunje, žičane prepreke i sl. ne utječu na brzinu kretanja (lansiranja) punjenja.

Osim za razminiranje, ovdje su korištene i protiv žive sile. Od takve naprave je 18. svibnja 1995. na crti bojišnice Kopanice – Vučilovac poginuo branitelj Mijo Olujić, pripadnik 201. domobranske pukovnije.

HMDCDR, ZP Orašje, SIS pri ZP Orašje, kut. br. 1894., Službena bilješka, 18. 5. 1995.

master
07-01-2020, 12:14
Prva faza operacije „Plamen 95“ (od 5. do 28. svibnja 1995.)

Početak operacija i prvi napad VRS-a izveden je ujutro u šest sati i 10 minuta 5. svibnja 1995. po središnjem dijelu bojišta na području Obudovac – Bok (glavnoj cesti prema Orašju), odnosno po položajima 1. bojne te spoja 1. i 2. bojne 106. domobranske pukovnije.

Cilj VRS-a u prvom napadu bio je munjevitom akcijom razbiti snage HVO-a na tom dijelu bojišta i što prije izbiti na desnu stranu obale Save.

Kombinirani napadi i topničko djelovanje na zonu odgovornosti
106. dp trajalo je u etapama sve do 15,30 sati. 53 Duž cijele crte bojišta ZP-a Orašje, a osobito prema položajima 106. dp i 202. dp, pucano je iz raspoloživog pješačkog, minobacačkog, topničkog i tenkovskog oružja.

Osim po crti bojišta, VRS je djelovala topnički i po dubini na civilne objekte u naseljima današnje općine Orašje i Domaljevac – Šamac (koristeći pri tom i napalm projektile) napravivši veliku materijalnu štetu na stambenim i gospodarskim objektima.

Tada je s nekoliko projektila pogođena i katolička crkva u Oštroj Luci koja je teško oštećena.

Tijekom napada koji je intenzivno trajao do popodnevnih sati ispaljeno je preko 2000 projektila raznih kalibara po hrvatskim položajima i naseljima.

Napad je odbijen, a bilanca je sedam ranjenih pripadnika 106. dp od kojih jedan teže te dva civila od kojih jedan teže. Tri bunkera bila su direktno gađana i potpuno uništena, a dva su oštećena.

Prvi napad predstavljao je uvertiru za ono što će uslijediti u sljedećih mjesec dana. Ovaj napad VRS je iskoristila za detaljno prikupljanje podataka o rasporedu i jačini obrambenih položaja i vatrenih točaka hrvatskih snaga.

Nakon prikupljenih podataka o uporišnim točkama, sada je pristupila planskim i organiziranim pripremama za još jači napad. U roku od osam dana (od 10. do 17. svibnja) VRS će izvršiti šest vrlo jakih napada u serijama i na više pravaca duž cijelog oraškog bojišta.

U daljnjem dijelu rada opisat će se kombinirani pješačko-tenkovski napadi na nekoliko pravaca crte obrane u kojima se pokazala odlučnost i snaga VRS-a u osvajanju ovog teritorija.

Nakon nekoliko dana prikupljanja podatka, djelovanjem izviđačko- diverzantskih skupina i obavještajnih službi VRS-a, započeo je drugi pješačko- tenkovski napad 10. svibnja ujutro u 5,50 praćen vrlo jakom topničkom vatrom iz svih oružja.

Topnički napad izvršen je duž cijele crte bojišnice, a težište pješačko- tenkovskog napada VRS-a usmjereno je na dva pravca „u zahvatu komunikacije Lončari – Lepnice – Vidovice odnosno Orašje, a pomoćni pravac u zahvatu komunikacije Bosanski Šamac – Domaljevac u rajonu Grebnice.

Duž cijelog p/k (prednjeg kraja, op. aut.) vršio je podilaženje sa manjim skupinama koje je osiguravao tenkovima i topništvom, te tako često mijenjao težište napada.“

O silini napada govori i činjenica da je VRS u četiri sata (do 10,00 sati) borbenog djelovanja ispalila oko 2000 projektila raznih kalibara i dvije modificirane rakete tipa „Luna“ i „Volkov“ na civilne ciljeve te nekoliko pružno eksplozivnih naprava „Štuka“ ispred crte obrane 3. bojne 106. dp.

Iz sata u sat mijenjala su se težišta napada s istočnog na zapadni dio bojišta. Najjači pješačko-tenkovski napadi srpskih snaga izvodili su se na području Grebnica i Lepnice – Jenjić (Vidića Brdo) prema cesti za Orašje. A zatim su se težišta napada prenijela na još dva mjesta iz smjera Batkuše na jugozapadnoj strani i Čović Polja na jugoistočnoj strani bojišta. Od 8,30 do 15,00 sati smjenjivali su se pješačko-tenkovski napadi praćeni jakom topničkom i minobacačkom podrškom.

Najveći udari su bili između 13,00 i 14,00 sati kada su istovremeno izvođena napadna djelovanja na četiri obrambena položaja. Svi su odbijeni, osim na Grebnicama gdje su snage VRS-a nakon nekoliko uzastopnih silovitih napada uspjele potisnuti snage 202. dp (104. bojna) i oko 11,00 sati osvojiti područje škole. Odmah su na tom dijelu postrojbe VRS-a uvele još tri tenka s pješaštvom.

Brzom intervencijom snaga ZP-a Orašje zajedno s interventnim vodom policije za specijalne namjene Hrvatske republike Herceg Bosne (HR H-B) do 15,00 sati snage VRS-a potisnute su na početne položaje. Nakon toga intenzitet napada jenjava i završava do kasnih popodnevnih sati, ali se i dalje nastavilo povremeno djelovanje iz pješačkog naoružanja i minobacača svih kalibara do kasnih noćnih sati.

Ukupno je prema procjenama SIS-a i izvješćima obavještajnih službi ZP-a Orašje tijekom napada 10. svibnja po prvoj crti obrane i naseljenim mjestima ispaljeno preko 5000 projektila različitih kalibara i šest raketa veće razorne moći „Luna“ i „Volkov“ koje su pale na naseljena mjesta Tolisa i Ugljara.

Bilanca drugog napada su dva poginula i 30 ranjenih branitelja HVO-a. O žestini i blizini pješačke borbe svjedoči i podatak da je tom prilikom
106. dp utrošila pješačkog streljiva: oko 5000 kom 7,62 mm; 1530 kom 7,9 mm; 7,62 x 54 mm 2560 kom i 80 ručnih bombi.

VRS je koordiniranim nadiranjem napadnih i pratećih ešalona te stalne podrške izmjene kod gubitaka u pravcu napada nastojala održati udarnu snagu prvih redova.

Također, s taktikom izmjene težišnih pravaca napada, s obzirom na malu dužinu crte obrane tek 18 km, napadi se prenose prema različitim punktovima i komunikacijama mogućih prodora. VRS je na ovaj način tražila najslabiju otpornu točku na crti obrane snaga HVO-a.

Treći napad započeo je 11. svibnja u 9,42 djelovanjem minobacača i topništva duž cijele crte bojišnice 106. dp djelujući i po dubini civilnih naselja. Potom je iz smjera srpskog uporišta Čović Polja prema Matićima (zona odgovornosti 2. i 3. bojne 106. dp) izveden tenkovsko-pješački napad. Napad je odbijen, a uništen je i jedan tenk M-84 na komunikaciji Čović Polje – Matići.

Kada nije išlo kombiniranim pješačko-tenkovskim napadom, VRS je pokušala s postrojbama za posebne namjene. Takav slučaj zabilježen je na istočnom dijelu bojišnice prema položajima 4. gmtbr kada su u ranim večernjim satima postrojbe VRS-a jačine jednog voda pokušale izvršiti proboj pješačkim napadom s postrojbama za specijalne namjene. Napad je odbijen, a napadači su potisnuti na početne položaje.

Uoči četvrtog napada prethodile su noćne aktivnosti VRS-a i dovoženja vojnika i tehnike što bliže crti razdvajanja. Ujutro od 6,00 sati 13. svibnja VRS je topničkom vatrom gađala položaje snaga HVO-a. Paljba iz raspoloživog oruđa vršena je po crti bojišta i u dubinu po naseljenim mjestima, a na Orašje je ispaljena i jedna raketa „Volkov“.

VRS izvodi pješačko-tenkovske napade na zapadnom i istočnom kraju bojišnice pokušavajući probiti crtu obrane. U dva navrata VRS pokušava zauzeti položaje 202. dp (104. bojna) i napraviti proboj na zoni obrane 106. dp na komunikaciji Čović Polje – Matići (1. i 2. satnija 2. bojna). Napadi su trajali do oko 12,00 sati, a svi su odbijeni uz gubitke od 4 poginula i 16 ranjenih branitelja.

Na položaje snaga HVO-a i civilna naselja tijekom napada ispaljeno je nekoliko tisuća projektila raznih kalibara. Unatoč svoj silini napada i gubitcima, volja za obranom i moral vojnika ostali su na visokoj razini. O visokom moralu branitelja govori se u izvješću od 13. svibnja gdje unatoč upozorenju zapovjednika da se ne grupiraju na prvoj crti kako ne bi stradali od neprijateljske vatre i „pored svih upozorbi vojsku je vrlo teško spriječiti da ih ne bude previše u crti, jer samostalno trče na crtu čim čuju da je napad započeo“.

Ali VRS nije odustajao od svoje namjere. Uvidjevši da dosadašnja borbena djelovanja i taktika ne daju rezultate, mijenja taktiku i tijekom noći dovodi i uvlači svoje snage odmah na napadne položaje, kako bi odatle (obično u zoru) mogli započeti iznenadne jake napade.

master
07-01-2020, 12:15
U ranim jutarnjim satima 14. svibnja srpske snage pokreću jaki peti napad sa svojih položaja zaposjednutih tijekom prethodne noći.

Započinju kombinirane pješačko-tenkovske napade duž cijele bojišnice prenoseći težište napada na pravcu Lepnice – Vidovice i iz svojih uporišta Brvnika i Batkuše prema Oštroj Luci (Špionjaci – Galići).

Na ovoj zadnjoj relaciji VRS je pokušala proboj s nekoliko uzastopnih pješačkih napada. Glavni cilj bio je proboj pravcem Lepnice – Vidovice i bočni proboj preko Vidovica prema Orašju. U sektoru tri po otpornim točkama (OT) 8, 9, i 10. VRS je uporno djelovala iz pravca Jenjića s minobacačima, pragama, boforsima ili borbenim vozilima pješaštva (BVP), tenkovima te iz pješačkog naoružanja s rasprskavajućim streljivom.

Tada dolazi do prekida žičane telefonske veze s izdvojenim zapovjednim mjestom (IZM) 4. gmtbr i njihovim snagama na prvoj crti.

VRS napad izvodi sa šest tenkova, BVP-om i pješaštvom prema položajima 4. gmtbr HVO-a, osobito je paljba usmjerena na OT 9. Upornim forsiranjem prema istom smjeru snage VRS-a oko 10,30 privremeno uspijevaju ovladati dijelom crte bojišnice na OT 4, 5, 6, 7, 8, 9, i 10.

Tom su prilikom dvojica vojnika prije zapovjedi o povlačenju napustila svoje položaje s OT 6. Nakon zapovjedi s IZM-a o povlačenju snaga HVO-a 4. gmtbr dio snaga povukao se 200 metara unazad na područje lateralnog kanala i VRS je ovladala prostorom crte obrane u dužini od 700 metara. Konsolidacijom snaga 4. gmtbr, uvođenjem snaga iz pričuve samostalne protuoklopne satnije (SPOS-a) „VBM“ iz 106 dp i specijalnih snaga MUP-a HR H-B od 13,30 udarom u bok započinju borbe za povrat izgubljenih položaja.

Nakon dva sata snage HVO-a potisnule su VRS na početne položaj i ponovno zaposjele svoje prvotne izgubljene položaje. Prije vraćanja izgubljenog područja otvorena je vatra iz cjelokupnog topništva hrvatskih snaga koje je 14. svibnja, prema riječima tadašnjeg zapovjednika ZP-a Orašje brigadira Đure Matuzovića, djelovalo sa 165 topničkih cijevi. U 10 minuta u područje (Čubrića šume) iz kojega su ušle snage VRS-a na položaje snaga HVO-a, kaže Matuzović, bačeno je 10,5 tona „željeza“, odnosno projektila raznih kalibara na prostor 2 – 2,5 km. Uslijed topničkog granatiranja cijela šuma na tom području potpuno je uništena.

Prema riječima zapovjednika 106. dp pukovnika Ive Oršolića, taj dio bojišta područje Rtnice, nakon djelovanja topništva HVO-a bila je spaljena zemlja.

VRS je imala znatne gubitke u živoj sili i tehnici. Tijekom petog napada duž cijele crte obrane položaja HVO-a uočeno je kretanje 13 tenkova i dva BVP-a VRS-a.

Zbog gubitka dijela crte obrane na potezu Lepnice – Vidovice u zoni obrane
4. gmtbr, na drugoj zapadnoj strani bojišnice Šamac – Grebnice, 202. dp izvodi „simulirani napad kako bi rasteretili zonu obrane 4. gmtbr i dijela 106. dp koji su trpjeli žestok napad neprijatelja“.

Premda je ovaj „simulirani napad“ bio tek toliko da privuče dio snaga VRS-a, ipak je dano do znanja protivničkim snagama da postoje mogućnosti i protuudara na njihove položaje.

Napad 14. svibnja mogao bi se okarakterizirati kao najkritičniji za snage HVO-a s obzirom na to da je VRS nakon vrlo jakog napada uspjela zaposjesti i ovladati dijelom bojišnice te tako stvoriti preduvjete za daljnji prodor.

U tom slučaju taktikom uvođenja novih snaga stvorile bi se predispozicije napredovanja dublje u zone obrane uklinjavanjem što bi u konačnici moglo završiti pogubno.

Uklinjavanje bi značilo odsijecanje zone obrane Vidovice – Kopanice – Vučilovac i udar s boka na 106. dp prema Orašju, odnosno području hrvatskih mjesta Kostrč – Donja Mahala. Može se pretpostaviti da bi zaposjedanjem tog dijela oraškog bojišta došlo do stradavanja velikog broja civila.

Prvi i jedini put tijekom ofenzive snage VRS-a uspjele su ovladati jednim dijelom bojišnice i prisiliti branitelje da se povuku na tzv. „rezervne položaje“.

Zapravo ne možemo govoriti o drugoj liniji obrane jer općenito na bojištu Orašje – Šamac – Domaljevac nije postojala na većem dijelu zbog geostrateškog položaja i udaljenosti prve crte obrane te plitke dubine bojišta.

Od rijeke Save krajnja južna točka bojišta na Oštroj Luki udaljena je 15 km a najbliža točka tek 7 – 8 km prema Lepnicama.

VRS nastavlja s pripremama za napad i vrši pregrupiranje postrojbi u noćnim satima na pravcima mogućih napada.

Unatoč varljivom primirju, VRS je i dalje djelovala s izviđačko-diverzantskim postrojbama ispitujući moguće pravce napada i uporno tražeći slabu točku na crti obrane.

Ofenziva se nastavila šestim napadom 15. svibnja. VRS je umjesto u ranim jutarnjim satima izvršila pješački napad u popodnevnim satima pokušavajući tako iznenaditi branitelje.

Napad su izveli diverzanti i pješačke snage na zonu odgovornosti 202. dp (102. bojna OT 5. i 6.) Bosanski Šamac – Domaljevac uz jaku topničku i tenkovsku potporu, a nakon što su branitelji uzvratili „svom žestinom“ snage VRS-a su do 17,00 sati vraćene na početne položaje.

Istovremeno duž crte bojišnice srpskih snaga vršeno je pregrupiranje i utvrđivanje novih položaja odakle su djelovali iz pješačkog naoružanja (tromblonima) prema crti obrane HVO-a.

Na taj su način srpske nage provjeravale braniteljske otporne točke i planirale polaznu poziciju za napadna djelovanja.

Obično su tijekom kasnih poslijepodnevnih sati i posebno u noći postrojbe VRS-a vršile pregrupiranje tehnike i pješaštva na pravcima mogućih napada.

Takve su radnje izvođene i uoči sljedećega napada. O intenzitetu i jačini napada VRS-a govori i činjenica da je u razdoblju od 5. do 15. svibnja 1995. na područje Orašje – Bosanski Šamac – Domaljevac poginulo 18, a ranjeno 105 pripadnika HVO-a, dok su dva civila poginula, a osam je ranjeno.

Sigurnosne službe HVO-a nisu raspolagale s ukupnim gubitcima VRS-a, ali s obzirom na izvješća s crte bojišta procijenili su da je srpskim snagama u tim napadima uništeno pet tenkova, jedan transporter i jedna praga te su prema pretpostavkama imali preko 50 poginulih i vjerojatno trostruko više ranjenih.

master
07-01-2020, 12:16
Operacija VRS-a nastavlja se, a sedmi napad uslijedio je 17. svibnja ujutro u pet sati i 45 minuta po cijeloj crti obrane.

Težište napada je na zapadnom dijelu bojištu od Bosanskog Šamac prema Domaljevcu na području Grebnica, na južnom središnjem dijelu bojišta od Obudovca prema Boku i od Čović Polja prema Matićima, a na istočnom bojištu od Lonačara i Lepnica prema Vidovicama i Orašju zatim od Krepšića prema Vučilovcu.

Na središnjem dijelu bojišta izvršen je najjači pješačko-tenkovski napad u širini od 5,5 do 6 km u kojemu je sudjelovalo 12 tenkova i tri transportera.

Napad se izvodio na potezu od Obudovca prema Boku na spoju 1. i 2. bojne 106. dp, a zatim se prenio na komunikaciju od Čović Polja prema Matićima na spoju 2. i 3. bojne te kasnije na spoju 3. bojne 106. dp i 4. gmtrb od Lončara prema Orašju.

Svi napadi duž cijele bojišnice odbijeni su, a VRS su naneseni gubitci u tehnici i ljudstvu.

Prema riječima zarobljenog srpskog oficira, pomoćnika zapovjednika 2. bataljona iz 11. dubičke brigade VRS-a, tijekom napada 17. svibnja na hrvatske položaje između Vučilovaca i Kopanica ova brigada imala je zadatak s prvom bojnom ući u Kopanice i odsjeći 201. dp HVO-a, a druga bojna trebala je ući u Vučilovac i prisiliti HVO na povlačenje preko rijeke Save u Rajevo Selo, u Hrvatsku.

U napadu su uz spomenute dvije bojne sudjelovale „jedinice Panteri iz Bijeljine i Vukovi s Dinare“, a korištene su i „Štuke“, pružne naprave za razminiranje. Napad je odbijen, a VRS se morala povući na početne položaje uz gubitke od „dvadesetak mrtvih i mnogo više ranjenih“.

Topništvo i minobacači snaga HVO-a vrlo su uspješno djelovali prema položajima napadača onemogućavajući im uvođenje i razvijanje većih pješačkih snaga.

Uslijedilo je kratkotrajno prividno zatišje, ali uz svakodnevno povremeno djelovanje iz pješačkog naoružanja, snajpera, minobacača, a povremeno iz topništva i tenkova.

O tome da nije bilo opuštanja svjedoče izvješća SIS-a službe ZP-a Orašje o ranjavanju branitelja uslijed djelovanja srpske vatre po crti bojišta.

Iako sljedeća tri dana nije bilo pješačko-tenkovskih napada, i dalje je opreznost branitelja morala biti na visokoj razini. U jednom od takvih „mirnijih razdoblja“ 19. svibnja pripadnici 201. dp na svojoj zoni odgovornosti (Vučilovac – Kopanice) uništili su jedan tenk (T-34) i zarobili jednog pripadnika VRS-a. Tog su dana lakše ranjena dva pripadnika HVO-a iz 201. domobranske pukovnije.

Operacija VRS-a već je u prvoj glavnoj fazi djelovanja od 5. do 17., odnosno
28. svibnja doživjela poraz što je konstatirao i glavni štab Vojske Jugoslavije (VJ). Glavni „krivci“ prema navodnim stavovima glavnog štaba VJ-a bili su general Mladić i general Talić te političko vodstvo RS na čelu s predsjednikom Radovanom Karadžićem.

Međutim, operacija nije prekinuta što je bilo za očekivati s obzirom na neuspjeh dosadašnjeg tijeka, nego je uslijedio nastavak.

Na „koridor“ je poslan „umirovljeni“ general-major Milan Aksentijević (umirovljen u svibnju 1992.) kako bi napravio detaljnu analizu neuspjeha VRS-a sa svim uzrocima i posljedicama te utvrdio snagu postrojbi HVO-a.

Prema novinskim navodima iz Posavskog glasnika, nakon toga je na mjesto zapovjednika srpskih snaga za nastavak operacije postavljen general-potpukovnik Manojlo Milovanović, načelnik glavnog štaba VRS-a i desna ruka generala Mladića. General Milovanović je novom taktikom uz kvalitetniju logistiku i s novim snagama trebao slomiti otpor snaga HVO-a i ostvariti toliko važan strateški cilj osvajanja „oraškog džepa“.

Uz kratki predah VRS je nastavila planiranje daljnjih napada duž cijele crte bojišta, prvo na istočnom dijelu bojišta na području Kopanice – Vidovice, a zatim težište napada prenosi na zapadni dio bojišta Bosanski Šamac – Domaljevac na području Grebnice – Brvnik.

Na taj način istovremenih napada na jednom i drugom kraju bojišta pokušalo se taktički „razvući“ snage HVO-a tako da interventne postrojbe ne mogu istovremeno djelovali „na više borbenih zona“.

Premda, zbog nevelike dubine bojišta i manje od 20-ak km duge bojišnice u takvim situacijama snage HVO-a su iz bilo kojeg dijela oraškog bojišta mogle biti prebačene u roku od 20 minuta.

U noći s 20. na 21. svibnja VRS je pojačala izvidničke aktivnosti na crti obrane 4. gmtbr i 202. dp nakon čega je u rano jutro uslijedio osmi pješačko-tenkovski napad.

Napadi VRS-a posebno su bili usmjereni na zonu obrane 4. gmtbr, područje obrane Vidovice – Kopanice, gdje je prvi izveden u rano jutro i zatim drugi odmah nakon toga uz lansiranje dvije pružne naprave za razminiranje tzv. „Štuke“.

Nakon što su oba napada odbijena, VRS je u popodnevnim satima ponovno izvela pješački napad.

Jaki pješačko-tenkovski napad izvodio se i na drugom kraju bojišta, onom zapadnom u zoni obrane Grebnice (zaseok Lijeskovac) i na pravcu škola u Grebnicama.

Na ovom dijelu obrane na komunikaciji Bosanski Šamac – Grebnice – Domaljevac bili su česti pokušaji proboja VRS-a i vođene su vrlo iscrpljujuće borbe uz obostrane gubitke. Crta razdvajanja bila je u samom mjestu Grebnice.

Napadi na ovom pravcu trajali su od ranih jutarnjih sati do 10,00 sati i ponovno u poslijepodnevnim satima. Prema procjeni zapovjedništva, na crtu zone obrane 202. dp ispaljeno je preko 2000 projektila raznih kalibara.

Svi napadi uspješno su odbijeni bez ugroze crte obrane.

HVO je imalo gubitke od jednog poginulog te devet ranjenih branitelja. Iz 202. dp poginuo je jedan vojnik, dok su dvojica ranjena (jedan teže). Iz 106. dp ranjen je jedan vojnik, a iz 4. gmtbr šestorica (dva teže).

Topništvo VRS-a gađalo je ciljeve po dubini teritorija pri čemu su znatno oštećeni stambeni i gospodarski objekti, a poginuo je jedan civil.

Nakon dužeg mirovanja u razdoblju od sedam dana VRS je ponovno izvršila pregrupiranje svojih snaga i pripremu za napad.

master
07-01-2020, 12:20
Imate materijala za saznati istinu koja do sada nije spominjana.

Ima toga jos.

Pozdrav, master.

master
07-01-2020, 12:57
Mapa pozicija "Plamen 95"

https://i.postimg.cc/y8X7kTPp/Plamen-karta.png

"Zapovest" za napad

https://i.postimg.cc/d0Crk33V/PLAMEN95-zapovijed.png

master
07-01-2020, 13:25
Druga faza operacije od 29. svibnja do 1. lipnja 1995.

Nakon mirovanja u razdoblju od sedam dana VRS je ponovno izvršila pregrupiranje svojih snaga i pripremu za napad te 29. svibnja započinje druga faza operacije.

U ranim jutarnjim satima tog dana započeo je deveti napad topničkim udarima duž cijele crte bojišta, a ubrzo zatim i po dubini teritorija obrane.

Posebno je teško bilo na području Grebnice (Lijeskovac) u zoni obrane
202. dp, odnosno 104. bojne. U početnoj fazi napada VRS je koristila „projektile velike razorne moći“, a u izvješću 202. dp navodi se da su ispaljena tri takva projektila „jedan na pravac “nasip“, a dva na pravcu Lijeskovac“.

U izvješću SIS-a navodi se da su to bile pružne naprave za uništavanje minskih polja tzv. „Štuke“.

VRS je u početnoj fazi napada imala uspjeha u predjelu „nasipa“ gdje su potisnute snage 202. dp (104. bojne) HVO-a. U predjelu „nasipa“ i Lijeskovca gdje izvršen pješačko-tenkovski napad bilo je pet ranjenih (jedan teže) pripadnika iz 202. dp 104. bojne HVO-a.

Brzom intervencijom hrvatskih snaga svi su položaji vraćeni, a „snage neprijatelja su tog dana imale znatan broj ranjenih a sigurno i mrtvih, jer su za sobom ostavile više pješačkog naoružanja pri povlačenju“.

Na drugim dijelovima bojišta nije bilo pješačko-tenkovskih napada.

Zbog jakih i dugotrajnih topničkih i minobacačkih granatiranja po crti obrane branitelji su često bili ranjavani, ali su i ginuli, unatoč dobro utvrđenim bunkerima, zaklonima i rovovima. Često su to bili izravni tenkovski pogodci u bunker ili minobacački pogodci koji su padali direktno u rov.

Također, mnoga pojedinačna stradavanja događala su se i tijekom svakodnevne snajperske paljbe. Tako su i tijekom ovog napada uslijed jakih topničkih djelovanja po crti bojišta od jedne topničke granate VRS-a poginula trojica pripadnika 106. dp (3. bojna) HVO-a. Ukupno je tijekom ovoga napada ranjeno 11 i poginulo pet pripadnika HVO-a. Srpskim snagama uništen je jedan tenk i jedan BVP M 80.

Odmah sutradan, 30. svibnja, uz uobičajeno jaki topnički napad po crti obrane, uslijedio je deseti pješačko-tenkovski napad VRS-a, i to na području obrane 3. bojne 106. brigade (Kostrčka satnija). Napad je odbijen uz gubitke srpskih snaga u živoj sili i tehnici kojom su prigodom pogođena i uništena dva tenka.

Nakon jednog dana predaha jedanaesti napad srpskih snaga izveden je 1. lipnja topničkim i minobacačkim djelovanjem duž cijele crte obrane osobito po crti obrane 106. i 202 dp. U 20,25 pokrenut je pješački, a petnaest minuta kasnije pješačko-tenkovski napad na spoju 2. i 3. bojne 106. dp iz smjera Čović Polja.

Napad srpskih snaga učinkovito je odbijen i sve crte obrane ostale su „stabilne i nepromijenjene“, navodi se u izvješću.

U istom izvanrednom izvješću ZP-a Orašje od 1. lipnja poslanom na Glavni stožer HVO-a u Mostar piše: „Neprijatelj već nekoliko dana u predvečernjim satima vrši pregrupiranje ljudstva i tehnike te u samim večernjim satima kreće u kombinirani pješačko-tenkovski napad, što do sada nije koristio, vrši takozvano podvlačenje sa iznenadnim prepadima.“

Svi napadi VRS-a su do 1. lipnja izvođeni tijekom dana, ujutro, prije podne i popodne, no s obzirom na neuspjeh počinje se primjenjivati taktika napada u predvečernjim satima.

VRS je taktikom zaposjedanja položaja što bliže crti bojišnice pokušavala stvoriti maksimalne uvjete za brzi iznenadni napad s jakim udarom. To su radili ukapanjima i stvaranjem tzv. jurišnih rovova što je moguće bliže otpornim točkama koju su kanili napasti.

VRS je nastavila s naizmjeničnim pregrupiranjem svojih snaga tražeći najbolju poziciju za napadno djelovanje i taktiku kojom bi slomili obranu oraškog područja.

Nakon 1. lipnja uslijedilo je razdoblje privremenog „zatišja“ uz povremeno topničko djelovanje po crti obrane i dubini područja po civilnim ciljevima. VRS je dalekometnim topništvom više puta gađala i civilne ciljeve u Hrvatskoj, tj. šire područje Županje.

master
07-01-2020, 13:36
Treća, završna faza napada od 2. do 12. lipnja 1995.

Nakon kraćeg mirnog razdoblja uslijedila je treća završna faza napada.

Dvanaesti pješačko-tenkovski napad započeo je 8. lipnja u 13 sati i 5 minuta, a izveden je iz smjera srpskog uporišta Čović Polja na zonu obrane 3. bojne (106. dp).

U nepunih sat vremena na šire područje obrane Matića ispaljeno je preko 1000 projektila različitog kalibra. Pri tom su s većim projektilima gađani i civilni ciljevi u dubini branjenog teritorija.

Napad VRS-a odbijen je, pri čemu se procjenjuje da su srpskim snagama naneseni veći gubitci u ljudstvu, a uništen je jedan tenk koji je ostao udaljen 50 metara od crte obrane snaga HVO-a. Jedan branitelj iz 1. bojne 106. dp poginuo je, a devet iz 3. bojne 106. dp je ranjeno, od kojih dvojica teže.

Istovremeno, na zapadnoj strani bojišta u 14,05 započeo je jaki topnički i pješačko-tenkovski napad na zonu obrane 104. bojne 202. dp na području Grebnica (rajon Lijeskovac na potezu Lijeskovački most – Jagića šuma).

Prilikom napada lansirane su tri pružne naprave „Štuke“ za uništavanje minskih polja koje su pri tome načinile veća oštećenja obrambenih bunkera na prednjem kraju crte obrane. Napad je trajao sve do kasno uvečer i uspješno je odbijen, pri čemu je VRS imala gubitke u ljudstvu, jedan tenk je uništen, a jedan onesposobljen. Ovoga zadnjega srpske su snage pokušavale nekoliko puta bezuspješno izvući na svoj teritorij.

U večernjim satima VRS ponovno napada na istočnom dijelu bojišnice u zoni obrane 4. gmtbr i 201 dp. Svi napadi tog dana su odbijeni, pri čemu je VRS-u uništeno ili oštećeno šest tenkova T-55 i naneseni su im gubitci u ljudstvu.

Ukupno je iz stroja izbačeno 25 pripadnika HVO-a. Od toga su dva poginula, a pet je teže i 18 lakše ranjenih. Topnički napadi tog dana trajali su do 22,00 sata. Prema intenzitetu borbi i gubitcima obiju strana, 8. lipnja bio je jedan od jačih napada VRS-a.

Uslijed dugotrajnih iscrpljujućih borbi i gotovo neprekidnog granatiranja položaja branitelji ZP-a Orašje trpjeli su svakodnevne gubitke više od mjesec dana i počeo se osjećati nedostatak vojnika na bojištu. Bilo je potrebno dodatno mobilizirati vojne obveznike ne samo na području BP-a nego i one s prebivalištem u općini Orašje i Bosanski Šamac – Domaljevac, a koji su se tada nalazili u Hrvatskoj.

Takav prijedlog ubrzo je i realiziran pa je uz koordinaciju civilne i vojne policije iz RH s onom u BP-u do 12. lipnja 1995. u ZP Orašje pristiglo 388 vojnih obveznika koji su raspoređeni po domobranskim pukovnijama i tako nadomjestili nedostatak vojnika uslijed pogibije ili ranjavanja.

U završnoj fazi napada VRS je u sljedeća dva dana 11. i 12. lipnja uložila posljednje napore napadajući po cijeloj crti obrane kako bi slomila otpor branitelja.

Nije točan podatak američke obavještajne službe (CIA) u Balkan Battlegrounds da je VRS 10. lipnja opozvala svoje snage i odustala od daljnje ofenzive jer su poslije toga 11. i 12. lipnja pokušali jakim topničko-pješačko- tenkovskim napadima probiti crte obrane HVO-a na istočnom i zapadnom dijelu bojišta.

Trinaesti napad izvršen je 11. lipnja kasno u noći u 3 sata i 45 minuta na zonu obrane 104. bojne (202. dp) u predjelu Grebnica (Lijeskovac – škola Grebnice).

Kako je VRS iscrpila sve napadne taktike koje nisu donijele očekivanog rezultata, naposljetku koristi taktiku iznenađenja primjenom jakog topničko-pješačkog napada u dubokoj noći kada je branitelje trebalo iznenaditi
„na spavanju“.

No tu su namjeru branitelji HVO-a osujetili te odbili napad. Nakon odbijenog napada „obostrano je nastupio period relativnog smirivanja da bi neprijatelj u 7,00 sati otpočeo s novim jakim topničkim napadom po našim položajima“ na područje Grebnica (Lijeskovac), a onda i na središnjem dijelu bojišnice po zoni obrane 106. dp iz pravca srpskog uporišta Obudovca.

Posljednji četrnaesti kombinirani pješačko-topnički napad izveden je 12. lipnja u 18 sati i 30 minuta istovremeno na dva suprotna kraja bojišta, istočnom dijelu u zoni obrane 201. dp (Vučilovac – Kopanice) i zapadnom u zoni obrane 202. dp (Grebnice).

Na dijelu zone obrane 201. dp prilikom napada ispaljena je još jedna u nizu pružnih naprava za uništavanja minskih polja, tzv. „Štuka“. Svi napadi uspješno su odbijeni, a VRS je zbog nemoći na bojnom polju po tko zna koji puta topnički djelovala po dubini teritorija na naseljena mjesta. Topnički napadi trajali su navečer do 21,10, a po crti bojišnice i nakon toga iz pješačkog naoružanja i povremeno iz minobacača.

Napokon VRS u potpunosti odustaje od daljnje ofenzive, ali je nastavila djelovati po crti obrane HVO-a s pješačkim naoružanjem (osobito snajperima), minobacačima, tenkovima i topništvom.

Sve do kraja lipnja i početka srpnja 1995. VRS je povremeno djelovala dalekometnim topništvom po civilnim ciljevima u dubini oraškog područja te Hrvatskoj na području Županje.

master
07-01-2020, 13:47
Predsjednik RH Franjo Tuđman je obranu oraško-šamačko- domaljevačkom području opisao sljedećima riječima:


Borba HVO-a na Oraškom području u obrani tog teritorija hrvatskog ući će vjerojatno u povijest ovog Domovinskog rata kao jedna od najherojskijih epizoda. To što su tamo male hrvatske postrojbe izdržale u napadima brojnijeg i tehnički nadmoćnijeg i tenkovskih i drugih specijalnih postrojbi, bile su vijesti da je general Mladić ugovorio sa Karadžićem pijenje kave u Orašju već 8. su dali zapovijed za opću ofenzivu za to područje, petoga je započela i trebali su prema svojim planovima skršiti u nekoliko dana to područje. Kao što vidite nije se to desilo i to je začuđujuće kako se taj narod brani. Sije, okapa svoje vrtove da bi preživio i bori se. Bit će to jedna od, kao što rekoh, od onih epizoda koje će biti vrijedne izučavanja i sa vojničkog gledišta i sa moralnog.

master
07-01-2020, 14:04
Branitelji HVO-a sa svojim vlastitim snagama obranili su oraško- domaljevačko područje te odbili napade VRS-a u jednoj u završnih faza rata u BiH.

Zapovjednik ZP-a Orašje brigadni general Đuro Matuzović ustvrdio je kako bi u slučaju proboja crte obrane na oraškom području „Orašje postalo Srebrenica prije Srebrenice“. Eventualna evakuacija stanovništva oraškog područja bila je vrlo otežana jer je upravo tada (u svibnju mjesecu) rijeka Sava imala vrlo visoki vodostaj, „bila je velika od nasipa do nasipa kao malo more,“ kaže Matuzović. Prema njegovim navodima, u slučaju „pada crte obrane zbog velikog pritiska civilnog stanovništva (žene, djeca, starci) bi se udavilo u toj panici od 1000 do 2000 osoba“.

Braniteljima nije preostajalo ništa drugo nego u takvim uvjetima ustrajati u obrani i zaštiti svojih domova.

Na pitanje novinara Večernjeg lista tadašnjem načelniku općine Orašje gdje mu je obitelj on mu je odgovorio: „Pa gdje bi bila? Naša su djeca i žene ovdje, odavde nitko ne bježi? Kamo bismo mogli otići?“

Važan čimbenik u obrani ovog dijela BP-a bio je visoki moral branitelja ponajviše zbog toga jer su se iza njih nalazili njihove obitelji. Obrana oraškog područja tijekom operacije VRS-a „Plamen 95“ jedan je od povijesnih primjera u Domovinskom ratu u BiH gdje su hrvatski branitelji pokazali vrlo izraženu volju i ustrajnost u obrani ovog dijela Bosanske Posavine.

master
07-01-2020, 14:26
Kontroverze i indicije o „zamjeni“ zapadne Slavonije za Orašje

Neposredno prije vojno-redarstvene operacije „Bljesak“ HV-a u zapadnoj Slavoniji, na srpskom, ali i hrvatskom medijskom prostoru pojavile su se informacije odnosno dezinformacije o zamjeni ili predaji oraškog područja za zapadnu Slavoniju.

Takvu je tezu propagirala obavještajna služba VRS-a i razni srpski mediji neposredno prije, ali i tijekom operacije VRS-a „Plamen 95“ nastojeći unijeti razdor i sumnju te narušiti moral branitelja HVO-a na oraškom području.

O tome se govori i u izvješću 202. dp gdje piše kako među braniteljima HVO-a kruže razne priče o mogućem pokušaju „predaje“ ili „zamjene“ ovog dijela BP-a za zapadnu Slavoniju.

Srpska propaganda je preko sredstava javnog priopćavanja (posebno radija) uporno plasirala teze da je „Posavina u nekakvom aranžmanu već određena kao naknada za Zapadnu Slavoniju“.

Takve tvrdnje o zamjeni BP-a prenosile su i neka hrvatska sredstva priopćavanja, navodi se u izvješću.

Tezu o zamjeni Orašja za zapadnu Slavoniju izrekao je i uhićeni srpski oficir Miroslav Vasilić, pomoćnik zapovjednika 2. bojne 11. dubičke brigade. On je tvrdio kako je vojnicima VRS-a pred početak napada 5. svibnja na oraško- šamačko-domaljevačko područje rečeno „da će to biti čista formalnost jer je Orašje zamijenjeno za zapadnu Slavoniju, pa je, po pričanju Talića (op. aut., general potpukovnik Momir Talić, zapovjednik 1. Krajiškog korpusa VRS-a)… sve to već sređeno s Hrvatima“.

Na drugoj strani ovakve sumnje vezane su i uz činjenicu da je izostala pomoć VRS-u prilikom operacije „Bljesak“ HV-a u zapadnoj Slavoniji.

General Momir Talić, zapovjednik 1. krajiškog korpusa VRS-a, neslanje vojne pomoći SVK-a pravdao je navodnom ugrozom koridora u BP-u gdje su se morale zadržati sve raspoložive snage. Izjavio je kako rat u zapadnoj Slavoniji nema nikakve veze s njima i da će se oni držati „po strani“ pa čak nisu dopuštali ni otvaranje topničke vatre sa svog područja kao podršku vojsci RSK.

U jednom spisu od 3. svibnja 1995. se navodi kako je Radovan Karadžić na tajnim sastancima s vodstvom RSK više put isticao „besmislenost obrane Zapadne Slavonije i predlagao zamjenu za Orašje, Bosansku Posavinu ili novac“.

Budući da autoru nisu dostupni eventualni drugi izvori, ako uopće postoje, koji govore o Karadžićevu prijedlogu „zamjene“ zapadne Slavonije za Orašje ili Bosansku Posavinu, zbog toga ovu tezu ne može smatrati utemeljenom činjenicom nego tek pretpostavkom.

Nekima je povod za tezu „zamjene Orašja za zapadnu Slavoniju“ bio izostanak konkretne pomoći postrojbi HV-a i logističke potpore. Naime, tijekom operacije „Plamen 95“ na oraškom području nisu upućivane postrojbe HV-a.

O tome govori i Američka obavještajna agencija (CIA) koja u svojoj studiji navodi kako su snage HVO-a bez pomoći HV-a odlučno odbile srpsku ofenzivu na oraško-šamačko-domaljevačkom bojištu.

Da neće dobiti pomoć HV-a rečeno je i brigadiru Matuzoviću, i to na sastanku koji je 19. travnja 1995. upriličio general Đuro Dečak. Tada je neimenovani viši časnik HV-a rekao brigadiru Matuzoviću da se sami pripreme za obranu, odnosno ofenzivu VRS-a, jer neće dobiti ni jednog vojnika iz Hrvatske.

U redovima snaga HVO-a određenu sumnju o predaji ili prodaji oraškog područja dodatno je potaknuo događaj od 14. svibnja kada je VRS privremeno zauzela dio crte obrane na položajima 4. gmbr HVO-a. Tada je pripadnik 4. gmtbr desetnik Franjo Konečni samovoljno napustio položaj na otpornoj točki bunker 6. nakon čega su se i ostali vojnici iz OT 6 povukli u pozadinu.

Neposredno nakon toga naređeno je i povlačenje pripadnika 4. gmtbr na otpornim točkama 8., 9. i 10. O tome postoji detaljno izvješće SIS-a pri 4. gmtbr u kojemu jasno piše da je motorolom naređeno iz IZM-a 4. gmtbr da se snage HVO-a povuku na „rezervne položaje“. U izvješću se navodi da je iz IZM-a naređeno povlačenje pripadnika 4. gmtrb na dijelu bojišnice, ali ne i tko je izdao naredbu.

Vrlo jaki napadi srpskih snaga i napuštanje otporne točke 6. prouzročili su probijanje crte obrane na dijelu obrane 4. gmtbr HVO-a i time dovođenje u opasnost uklinjavanja i dolaska s leđa braniteljima.

Uslijed upornog djelovanja VRS-a u jednom pravcu po sektoru tri OT 8., 9. i 10. i napuštanjem položaja OT 6., srpske snage zaposjele su ove položaje 4. gmtbr.

S obzirom na nepovoljne okolnosti u kojima su se našli pripadnici 4. gmtbr, naređeno je taktičko povlačenje na rezervne položaje radi konsolidacije crte obrane. Ponovni povratak izgubljenih položaja u koje su ušle snage VRS-a bio je znatno otežan, i to je prouzročilo dodatne gubitke snaga HVO-a.

Nakon ovog događaja među braniteljima HVO-a pojavile su se dodatne sumnje prvenstveno radi istovremenog napuštanja položaja desetnika Franje Konečkog i zapovjedi o povlačenju pripadnika 4. gmtbr.

Međutim, nema nikakvih drugih dodatnih dokaza koji mogu povezati zapovijed o povlačenju s položaja dijela 4. gmtbr i napuštanje položaja Konečkog.

Sumnje branitelja HVO-a vezano uz ovaj događaj, koji je eventualno mogao prouzročiti pad oraškog područja, nije imao argumentiranih činjenica osim određenih hipotetičkih pretpostavki.

Nasuprot eventualnim sumnjama o zamjeni ili predaji oraškog teritorija postoji više događaja koji negiraju takvu tvrdnju.

Među njima je prije svega boravak načelnika GS HVO-a general-bojnika Tihomira Blaškića koji je došao na područje ZP-a Orašje 14. svibnja. Tu se zadržao nekoliko dana posjetivši pri tome i prvu crtu bojišta.

Također, i političko vodstvo HR HB na čelu s predsjednikom HDZ-a HR HB Dariom Kordićem i predsjednikom zastupničkog doma HR HB Ivanom Benderom je 16. svibnja u jeku srpske ofenzive posjetilo oraško područje.

Nakon što je delegacija BP-a imala službeni posjet kod predsjednika RH Franje Tuđmana, oraško područje je 2. lipnja posjetio i ministar obrane RH Gojko Šušak.

A onda je po prvi puta tijekom ofenzive VRS-a (nekoliko dana nakon posjete ministra obrane RH) i predstavnik HV-a brigadir (kasnije general-pukovnik) Mladen Kruljac kao zapovjednik 3. gardijske brigade HV-a posjetio područje ZP-a Orašje.

Tek 7. lipnja i mjesec dana nakon ofenzive VRS-a na ZP Orašje u službeni posjet došli su pripadnici HV-a. Po svemu sudeći, dolazak pripadnika HV-a vezan je uz prethodni dolazak ministra obrane RH Gojka Šuška na područje ZP-a Orašje. Tom je prilikom bilo i predviđeno dovođenje 100 pripadnika 3. gardijske i 600 vojnika 5. gardijske brigade HV-a koji su trebali biti smješteni po školskim objektima u mjestima razmještanja.

Međutim, oni nikada nisu stvarno raspoređeni na prostor BP-a, pridošlo je tek nekolicina časnika iz 3. brigade HV-a i 20-ak pripadnika protuoklopne raketne bitnice iz 5. brigade HV-a.

Unatoč postojanju sumnji o „zamjeni Orašja za zapadnu Slavoniju“, kako je to spomenuo Karadžić, iz svega navedenoga ne može se utvrditi da je postojala nikakva konkretna namjera zamjene ili prodaje teritorija.

Iako su branitelji oraškog područja možda u određenoj fazi napada VRS-a posumnjali u zamjenu ili prodaju teritorija, ipak može se zaključiti da je to bio ponajprije plod srpske propagande preko raznih medija, a djelomično i nekih hrvatskih medija.

Inkvizitor
08-01-2020, 10:16
Al zar nije postojala topnička podrška postrojbama HVO-a s druge strane Save

master
08-01-2020, 10:32
Al zar nije postojala topnička podrška postrojbama HVO-a s druge strane Save

Postojala je i to velika. Haubice su bile u sumama oko Cerne, a igrom slucaja iz mog sela i okolice bilo je 30-ak vojnika koji su pored ostalih, radili na njima.

Inkvizitor
08-01-2020, 12:09
Dobro, znači otpada opcija da je HV bio pasivan u sukobu.

master
08-01-2020, 14:15
Dobro, znači otpada opcija da je HV bio pasivan u sukobu.

Normalno da otpada, ali zagovornici ne razumiju sta znaci vatrena podrska, a gorjelo je. Koliko god da su srbi poslali nama, vraceno je istom mjerom, osim volkova, luna i famoznih stuka, jer to nismo imali.

Zagovornici izdaje ce se zakaciti na to da nije bilo pjesaka HV tamo, ne razumijevajuci situaciju "predradnje za bljesak", iako je iz ovog rada vidljivo da su 15 dana prije bljeska, snage HVO bile upozorene na mogucu ofenzivu.

E to je ona razlika izmedju 92 i 95, tek 95 smo imali vojsku.

U ovom radu je opisano mnogo detalja kronoloskim redom i preciznim toponimima, te je vidljiv napredak u ustroju HVO U Orasju.

Ovakav rad je nemoguce napraviti za preostali (izgubljeni) dio BP, iz jednostavnog razloga jer dokumenti (fusnote) na koje bi se netko pozivao, ne postoje.

Mi tada nismo bili vojska, to tvrdim godinama.

HVO-110
08-01-2020, 15:38
Dosta pripadnika/gardista (Sinovi posavine) mi je reklo da je za pješaštvo daleko najopasnija bila takozvana Praga.
I dan danas ih ima (kao i T84 i T55) u krugu vojarne, doduše samo kao nakupina željeza.

Ekipa s kojom sam razgovarao uglavnom kaže da je u tadašnjim napadima najžešće bilo na području Boka i Oštre Luke.

master
08-01-2020, 17:43
Dosta pripadnika/gardista (Sinovi posavine) mi je reklo da je za pješaštvo daleko najopasnija bila takozvana Praga.
I dan danas ih ima (kao i T84 i T55) u krugu vojarne, doduše samo kao nakupina željeza.

Ekipa s kojom sam razgovarao uglavnom kaže da je u tadašnjim napadima najžešće bilo na području Boka i Oštre Luke.

Praga je samohodni pzo top, dvocijevni, kalibra 30 mm, velike vatrene moci. Osnovna namjena mu je pzo, iako je u DR koristen vecinom kao podrska pjesadiji.

Prilikom djelovanja ima nekakav karakteristican zvuk tako da je bila prepoznatljiva kad se "javi".

Zadnji dio posta, kad upitas nekog tko je bio na pravcu Vucilovca, on ce ti reci da je tamo bilo najgore. Isto tako ti je i na pravcu Grebnice, oni ce reci isto za taj pravac.

Svugdje je bilo jako gadno, tesko je to reci, jer nitko nije bio na svim pravcima udara.

crni bombarder
08-01-2020, 19:52
Praga je najgora, srpska vojska je imala na stotine tih vozila i u startu rata su shvatili da je savrsena za protupjesacko djelovanje. Odlicno unistava utvrdjena mjesta a od njema nema spasa ni u dobro udubljenom transeju, onaj za nisanom samo drma po vrhu a rasprskavajuce streljivo odradi svoje. Jos ako je iznad transeja nekakvo drvece ili bilo sto, tim gore.

Dobra stvar je sto je lako unistiti, nema neki oklop, pa je protiv nasih snaga i nisu toliko cesto koristili jer nasi bi je brzo nasli i unistili.

dobrinjac
06-03-2020, 13:06
https://www.youtube.com/watch?v=g1DdSNTcDos

...i sta ako jesam:kava

master
08-05-2020, 13:04
Pa drustvo, jeste li izumrli!

Bozo
13-05-2020, 12:05
Pa drustvo, jeste li izumrli!

Nismo ljudino, imaš pozdrav. Živio!

master
14-05-2020, 15:19
Nismo ljudino, imaš pozdrav. Živio!
Ma nek ste Vi meni zivi i zdravi,

master
14-05-2020, 16:02
Sve ima svojih dobrih i losih strana.

I ovdje, kao i na drugim mjestima, iznosio sam svoja saznanja.

Ovdje, na ovom forumu, kontaktirala me kci, od prijatelja, koji je poginuo zadnjeg dana dok smo bili u Odzaku.
PM cu prenijeti u cijelosti.


Dobar dan/vece
Molila bih vas ako mozete da mi kazete ko je napisao tu poruku za Andriju Dujak "za miru ili velju" koju ste ili vi stavili ili samo preveli?
Mozete da me kontakrirate na dujakxxx@rogers.com
Unaprijed velika hvala
Xxx Dujak

Ova osoba je danas djevojka/zena.

Poznavao sam joj oca, za kojeg pita, majku, brata...nju...

Njih dvoje, bili su djeca, u vrijeme kad sam ih upoznao.

Otac, bili smo bliski...

Dao sam joj svoja saznanja, na pm, predstavivsi se imenom i prezimenom.

Pok. A.D. sahranjen je na gradskom groblju Sl.Brod.

Medjutim, ta djevojka/zena, ne zna, da je isti dan, ispred njihove kuce, poginuo i A.M., dobio je metak u glavu.

Ispricavam se moderatorima, quotanje mi ne radi preko tel, nek urede post, nek quotaju dio pm koji sam postavio.

Bozo
14-05-2020, 17:42
Ma nek ste Vi meni zivi i zdravi

Nisam dugo bio na forumu ali tebe sam zapamtio. Kad će knjiga?

master
14-05-2020, 17:50
Nisam dugo bio na forumu ali tebe sam zapamtio. Kad će knjiga?
"Jednom kada zivot, moje oci sklopi".

Bozo
14-05-2020, 18:11
"Jednom kada zivot, moje oci sklopi".

Imao si muda u ratu vjerujem da ih nisi izgubio u miru. Objavi knjigu dok si živ. Čitao sam tvoje postove, borac si sa mudima. Imaš bratski pozdrav!