PDA

Pogledaj Full Version : Bosanska posavina 1992. rat, poraz, izdaja....



Stranice : 1 [2] 3 4 5 6 7 8 9

master
29-01-2012, 11:29
osim one dvije puničine krave u štali u G.Dubici.

Ali za njih uredno dobija poticaj.:)

the outfit
29-01-2012, 11:39
Upravo si opisao svaku općinu ili grad u RH...

Eugen Savojski
29-01-2012, 11:49
Ali za njih uredno dobija poticaj.:)

Naravno da dobiva poticaj za krave,
jedna krava daje gotov sir , a druga
čokoladno mlijeko u tetrapaku, to su
krave, zato njegova punica dobiva
veće poticaje nego netko tko ima
20 krava.

master
29-01-2012, 11:49
Odmah na početku naglasiću da nisam član niti jedne udruge ili političke stranke. Zašto? Zato što vidim ono što mi se ne sviđa. Vidim podjele, a osobno se ne želim dijeliti niti na jednu stranu.

Zašto? Zato što se svoje meso ne jede. Tuđe poštujem a svoje volim...

Ne znam točan broj, ali znam da ima jako puno udruga proisteklih iz domovinskog rata. Neke od tih udruga broje uže članove predsjedništva te udruge... Ima jedna poslovica, bolje zvuči predsjednik sela nego dopredsjednik općine... izgleda da je zaista tako...

Neutralan sam, boli me neka stvar za predsjednike i udruge... zar ne možete shvatiti da smo svakom podjelom slabiji?

Pojedini članovi, pojedinih udruga, bili su zajedno, u ratu... i u miru... bili su i u istim udrugama... do jučer...

Danas, razišli su se... osnovali svoje udruge (još jedna više)... napravi se program (a ako ćemo realno gledati, svi su isti programi, kaže se da se borimo za istinske vrijednosti domovinskog rata)...

A... je li zaista tako? Razišli su se... više ne komuniciraju ... čak i članovi tih udruga... grubo je reći, ali se i ne podnose...

Jesmo li dobili ili izgubili? Ja mislim da smo više izgubili, razbijamo se...

Primijetio sam, dao sam na više mjesta iste priče, ako jedan portal objavi priču sekundu ranije ... drugi ju neće objaviti... Zašto? Zato što nije prvi?

Komu je to u interesu? Braniteljima nije.

Ako sam dao direktno priču,, bilo kojem portalu, dao sam i dozvolu autora da se objavi, koristite ju kako je najbolje, ne očekujem ništa zauzvrat, čak niti osobno ime nisam spomenuo (da ne kažete – želi se promovirati).

Šta imam ja od toga? Imam korist da se prenese istina, pišem istinu o dijelu bojišta gdje sam bio, o ljudima kojih više nema, o ljudima koje poznajem, koji sastavljaju kraj s krajem... koji preživljavaju danas...

Zašto? Zato što su mnogi od njih sirotinja, zato što mnogi od njih niti ne znaju koristiti kompjuter, zato što ONI ne znaju prenijeti ono što bi htjeli... što ih boli...

Upitajte se, koliku bi snagu imali da imamo nekog tko nije komprimitiran nekakvim aferama, a da je sposoban ujediniti udruge?

Ovako, ostati ćemo na lokalnoj razini, za svaku udrugu će znati nekoliko desetina ljudi (većinom stranački i prijateljski povezani)... gdje su ostali?

Ja poznajem priličan broj ljudi, iskreno, niti jednom od njih ne bih preporučio niti jedu udrugu. Gledam između redova, vidim i ono što nije vidljivo običnom oku. Vide to i drugi iskreni branitelji, nisu niti oni ovce...

P.S. NIKADA se neću stranački ili nekako drugo aktivirati. Ovako mogu svakom u brk reći šta mislim, možete me šutnuti ... ja ću i dalje djelovati...

P.P.S. Smetao sam mnogima, jer sam djelovao previše samostalno... Ja sam «HRVAT», ... «BOSANAC», ... nemam nikakve «ZEMLJAKE», ... jer MI, «BOSANCI», ... nemamo nikoga...

Inkvizitor
29-01-2012, 11:49
Sve je moguce u Odzaku. U javnim ustanovama svi zaposleni su na obiteljskoj crti. Opcina, policija, sudstvo, zdravstvo itd, itd, sve je po familijarnoj crti i interesantno je da nema ljudi koji su bili kad je trebalo.

Pa šta rade udruge. Kako se može dopustiti da se jedna takva osoba ponižava.

master
29-01-2012, 11:58
Pa šta rade udruge. Kako se može dopustiti da se jedna takva osoba ponižava.

Udruge? Zive na proracunu i bore se da dobiju koju mrvicu koju ce potrositi u uskom krugu.

master
29-01-2012, 11:59
Moje rodno mjesto u Bosanskoj Posavini brojalo je oko 550 kućnih brojeva. Ako uzmemo u obzir, da je velika većina radno sposobnog stanovništva bila na «privremenom radu» u zapadnoj Europi, ako uzmemo u obzir, da su njihovi roditelji i djeca tada živjeli na području mog rodnog mjesta, dobićemo prosječnu brojku od 3-4 osobe po kućnom broju, što bi u konačnici iznosilo između 1650-2200 osoba koje su stalno živjele tamo.

Vjerujte mi, u vrijeme stradanja, na tom području, bilo nas je između 35-40, koji smo ratovali. Mogu prozvati svakog od nas poimenice.

Iz mog mjesta, od nas koji smo ratovali, ranjenih je petnaestak. Poginulih u borbi je četvorica. Poslije pada Odžaka, civila je likvidirano trinaest. Napominjem, LIKVIDIRANO, jer su to sve stariji ljudi koji nikada nisu bili u uniformi, nisu pružali nikakav otpor, nisu imali niti nosili oružje... nisu nikomu naudili... nisu se osjećali krivima... zato su ostali... nažalost...

Dotaknuću se naslova ove priče, spomenuti ću samo poginule u borbi...

Božo – slučajno ili ne? Noć prije njegove smrti, izgalamio sam se na njegovog brata koji je plakao i govorio da će mu brat poginuti. Ranjen sam od iste mine od koje je poginuo...

Folko – slučajno ili ne? Nisam ga htio ubaciti u postrojbu još 1991., kad je to tražio, plašio sam se da bi mogao nastradati a bio je jedini sin u oca, ubacio sam ga u postrojbu poslije pada Odžaka, na njegovo inzistiranje, poginuo je malo nakon toga. Bio sam s njim dan ranije...

Garac – slučajno ili ne? Noć prije, bili smo zajedno u jednom lokalu u Slavonskom Brodu, razgovarali smo o sutrašnjem danu. Sutradan je poginuo. Sjećam se dobro riječi koje je izgovorio tada: «Znaš, (moje ime),, meni sve ovo liči na vojnu vježbu – mi samo trebamo tamo ući». Rekao sam mu da ovo nije vježba, da se treba dobro čuvati... Sutradan, okružen, nije se htio predati, ubio se zadnjim metkom.

Mrgan – slučajno ili ne? Dan prije smrti, oni ulaze u autobuse u Bukovoj Gredi. Ja sam pored autobusa i gledam ih kako se vesele sutrašnjem danu. Prilazi mi njegov brat Mato i onako u šali me pita: «Kume, kako će proći bajo (brat) – on ne zna plivati». Odgovorio sam mu da će bajo poginuti, da ne pliva natrag. Te moje riječi me progone, sutradan je bajo poginuo, zašto sam morao to reći?

Slučajno ili ne? Ostao sam živ. Rat se zaboravlja, poginuli i ranjeni, svi oni koji su nosili pušku se prozivaju, upitam se, zašto sam ostao?

Slučajno ili ne? Možda zato da prenesem istinu o njima, da podsjećam da su postojali...

master
29-01-2012, 12:05
Navikli ste da Vam pričam svoja sjećanja i osobno doživljeno ili doživljaje svojih suboraca u domovinskom ratu. Ova priča nije jedan od mojih osobnih doživljaja ili mojih suboraca, ovo je priča o djeci, u malenom mjestu Ugljara, predgrađu Orašja...

Nalazimo se u zapovjedništvu brigade u mjestu Tolisa. Prostorija u kojoj se nalazimo je veličine tridesetak kvadrata, koristili smo ju kao salu za brifinge i dnevna izvješća, u tavanskim prostorijama iste kuće imali smo manju prostoriju za operativne planove.

Iz centra veze brigade, a koje se nalazilo u prostoriji tik do sale za brifinge, dobijamo upozorenje da se sklonimo pod «kišobran». Bio je to znak da će neprijatelj djelovati po ciljevima na slobodnom dijelu Oraške općine.

Navikli smo na ta upozorenja i već smo odavno oguglali na njih, jer nikada i nije prestajalo neprijateljsko djelovanje po gradu i selima. Čovjek se navikne, te se više i ne razmišlja o takvim upozorenjima, a granate svejedno padaju, bilo upozorenja ili ne...

U daljini se čak čuje opaljenje, naše je bilo samo da čekamo gdje će pasti i hoće li granata pronaći svoje ime ... ili imena.

Čuli smo ju. Čudan zvuk lomljenja zraka. Preletjela je iznad nas. Luna 9K52 ili FROG-7 je posljednja inačica iz obitelji projektila FROG (NATO : Free Rocket Over Ground). To su nevođeni projektili kratkog dometa, bojeve glave mogu ponijeti 450 kg konvencionalnog eksploziva.

Čuli smo detonaciju, zemlja se zatresla... Znali smo da nije daleko od nas, znali smo da je negdje među kuće...

Istrčali smo van i krenuli prema mjestu pada rakete. Ugljara ... prizor je bio stravičan. Nekoliko kuća u blizini crkve je bilo zbrisano sa lica zemlje... Plač, zapomaganje... Vidio sam puno mrtvih prijatelja, ali kad vidiš mrtvu djecu... taj prizor ostaje urezan u sjećanju dok si živ...

Josip Kopić, sin Markov, rođen 1980., iz Ugljare, poginuo 2.12.1992. od rakete tipa luna pred obiteljskom kućom;

Severin Knežević, sin Tunjin, rođen 1983. iz Ugljare, poginuo 2.12.1992. od rakete tipa luna pred obiteljskom kućom;

Željko Krnjić, sin Matin, rođen 1980., iz Ugljare, poginuo 2.12.1992. od rakete tipa luna pred obiteljskom kućom;

Janja Mišković, kći Matina, rođena 1930., iz Matića, poginula 2.12.1992. od rakete tipa luna na cesti u Ugljari;


Nikada nitko nije odgovarao za ovaj zločin, a vjerujte mi, lako je doći do svih podataka. Sve se može dokazati, tko je naredio ispaljenje tih projektila (a tada su ispaljena tri komada, dva su pala van naseljenog mjesta), zašto su ispaljeni (jer nije bilo djelovanja po crti bojišnice), čak i tko je stisnuo dugme na komandnoj ploči vozila ZIL-135.

Uporno se pokušava izjednačiti žrtva i zločinac, pokušavaju nas natjerati za zaboravimo, ... nikada ... ovo je pisani trag jednog zločina... Generacije će pročitati i neka ne dozvole da gornja imena budu njihova djeca...


Marinko Mikić, sin Ilijin, rođen 1976., iz Matića, poginuo 7.8.1995. pred obiteljskom kućom;

Tomislav Pejičić, sin Bartolov, rođen 1976., iz Matića, poginuo 7.8.1995. pred obiteljskom kućom;

Iljo Orkić, sin Blažev, rođen 1980., iz Matića, poginuo 7.8.1995. od granate pred obiteljskom kućom;

Damir Dominković, sin Ljubomirov, rođen 1977., iz Matića, poginuo 7.8.1995. od granate pred obiteljskom kućom;

Pejo Marković, sin Marijanov, rođen 1979., iz Matića, poginuo 7.8.1995. od granate pred obiteljskom kućom;

Slaven Marković, sin Iljin, rođen 1977., iz Matića, poginuo 7.8.1995. od granate pred obiteljskom kućom;

Ivica Marković, sin Iljin, rođen 1978., iz Matića, poginuo 7.8.1995. od granate pred obiteljskom kućom;

Pejo Mikić, sin Lujin, rođen 1979., iz Matića, poginuo 7.8.1995. od granate pred obiteljskom kućom;

Sve isti dan, sve djeca iz istog sela, sad se zapitajte zbog čega je Orašje opstalo. Djeca se ne napuštaju a bilo ih je jako puno tamo.

master
29-01-2012, 12:10
Početkom 1991 godine počeli smo kupovati lovačko oružje na crnom tržištu. Većinom su to bile lovačke puške „pumperice“, malokalibarski pištolji i puške u kalibru .22LR, rijetko tko je imao ili kupio nešto u jačem kalibru. Prva puška koju smo kupili bila je Winchester, repetirka kao u western filmovima, u kalibru 30-30. Platili smo ju 2500 CHF, metak smo plaćali 5 CHF i kupili smo 100 komada. Osjećali smo se moćno.

S obzirom da nas je u obitelji bilo četvorica vojno sposobnih muškaraca, a imali smo samo tu pušku, kupili smo kasnije i jednu „pumpericu“ marke winchester te jedan kalašnjikov koji je bio namijenjen za civilno tržište. Pumpericu smo platili 1700 CHF, a kalašnjikov 2200 CHF. Municiju za pumpericu smo nabavljali u Republici Hrvatskoj jer smo ju mogli kupiti bez odobrenja za nabavu s obzirom da je ista koristila standardne lovačke patrone (sačmu). Za kalašnjikov smo kupovali u Švicarskoj, opet na crnom tržištu. Bila je dosta skupa, metak smo plaćali 3 CHF.

Preuzimanjem vojarni i vojnih skladišta bivše vojske, u Republici Hrvatskoj, velike količine streljačkog naoružanja i municije su završile u privatnim rukama, kod mještana u selima gdje su se nalazila ta skladišta.

Pošto smo se nas trojica braće odmah na početku rata u Republici Hrvatskoj priključili ZNG, poznavali smo priličan broj osoba koje su imale skriveno oružje, te sam ih povezivao sa ljudima iz Bosanske Posavine kojima su isto prodavali. Novac za oružje su skupljali naši mještani na privremenom radu u inozemstvu, te ga dostavljali svojim mjesnim zajednicama iz kojih su bili.

S obzirom da nismo imali ništa od dugih cijevi, kupovali smo sve što je moglo pucati, bez obzira na starost i kvalitetu. Znam dobro da smo svaku cijev plaćali između 1000-1200 DM ili CHF, jer je tada tečaj bio isti. Moj zadatak je bio da pronađem tko ima oružje te da obavijestim mjesnu zajednicu. Tada bi dolazilo par ljudi iz mjesne zajednice sa novcem, ja bi ih spojio sa ljudima koji su imali oružje, te bi oni trgovali i transportirali ga u svoja mjesta. Obično bi to bilo kada kupe barem desetak cijevi. Oni su pregovarali, trgovali, transportirali. Nisam se htio upuštati u trgovinu, niti sam bilo kada htio raspolagati novcem koji su donosili.

Pošteno smo odrađivali terene na ratištu zapadne Slavonije, nismo bili pljačkaši niti smo činili bilo kakve gluposti koje bi uprljale vojnički kodeks, a bili smo i prilično hrabri. Možda smo se morali dokazivati i više nego gardisti s lokalnog područja. Uglavnom, i obični vojnici a i zapovjednici su nas zaista poštovali i cijenili, kao ljude i kao borce. U zapadnoj Slavoniji sam zarobio par pušaka i pištolja koje sam odnio u Bosansku Posavinu svojima. Ništa drugo osim oružja me nije zanimalo, a bilo je svakakvih „boraca“. Ne želim ulaziti u opise njihovih „borbi“.

master
29-01-2012, 12:17
Poslije pada Odžaka, dječake smo smjestili u selu Tomica, nedaleko od Slavonskog Broda. Smjestili smo ih u bazu naše postrojbe, u prostorije koje smo koristili pri odlasku na terene i povratku sa istih.

Imali su na raspolaganju kompletne prostorije lokalnog nogometnog kluba, na stadionu u navedenom selu. U najveću prostoriju od oko četrdesetak kvadrata smjestili smo vojničke krevete, one na kat i bilo ih je dovoljan broj za dječake koji nisu imali gdje otići, niti bilo kakav drugi smještaj. Imali su tu i mokri čvor, kupaone, jednu prostoriju koju su koristili kao kuhinju itd...

Mi smo za postrojbu koristili jednu kancelariju te jednu prostoriju koju smo koristili kao priručno skladište naoružanja i opreme.

Po našem povratku sa odrađenih terena u Bosanskoj Posavini, mi, koji smo smjestili obitelji u gradu i okolici, išli smo na odmor obiteljima, a dječaci koji nisu bili te sreće, vraćali su se u bazu i tu provodili slobodno vrijeme.

Bili smo u kontaktu stalno, nabavljali smo hranu i sve što je bilo u našoj mogućnosti te im dostavljali u bazu.

Taj dan, bio sam kod obitelji. Sjećam se, čistili smo oružje na dvorištu...

Odjednom, poziv na radio vezi, koristili smo se određenim šiframa... kažu mi da se odmah javim u bazu...

Sjedam u svoj automobil i vozim se u bazu... Razmišljam, šta je toliko hitno da se moram odmah javiti?

U to vrijeme živio sam desetak kilometara daleko od baze, te mi je trebalo nekoliko minuta da stignem tamo. Vozio sam prilično brzo...

Prolazeći kroz selo, primijetio sam da se nešto čudno dogodilo, grupice mještana su stojale pored kuća i o nečemu raspravljali. Projurio sam pored njih i skrećem lijevo na stadion.

Već iz daljine sam primijetio kako su dječaci slomljeni, pokunjeni, oborenih glava... nešto me je štrecnulo, znao sam da nešto nije dobro, da se nešto gadno dogodilo...

Izašao sam iz automobila i krenuo prema njima, u susret mi dolazi Pero... suze su mu u očima, govori mi: „Ivica i Ivan su mrtvi“...

Šok... Nevjerica...Gdje?...Kako?... Ne mogu doći k sebi... Ne, to ne može biti, to nije istina, ne želim vjerovati u to što čujem...

Izgubljen sam, ne mogu doći k sebi... Penjem se uz stepenište i na ulaznim vratima spavaone vidim veliku lokvu krvi... Pored nje maskirni šešir, prepoznajem da je Ivanov, dolje na betonu vidim pištolj, beretta 7.65, okvir mu je ispao i nekoliko metaka se rasulo iz njega, i pištolj prepoznajem, Ivanov je...

Ulazim u spavaonu, pored televizora na podu je druga lokva krvi, manja je od ove prve...

Hvatam se za glavu, ne želim vjerovati u ovo što čujem i što gledam svojim očima...ne, to ne može biti istina. Obojicu tih dječaka sam strahovito volio i poštovao...

Izlazim van iz prostorije, već su pristigli još neki prijatelji, suze su nam u očima, jednostavno to je bio toliki šok za sve nas da nismo mogli vjerovati da se tako nešto moglo dogoditi...

Stigla je i vojna policija, prave uviđaj, izuzimaju materijalne dokaze, ispituju svjedoke koji su bili na licu mjesta u kritičnom trenutku...

Stojim sa strane, par metara daleko od njih, šutim, slušam izjave, govore šta se desilo i kojim redoslijedom...

Priča ide otprilike ovako:

To jutro, u prostorijama na stadionu bilo je desetak dječaka koji su tu prespavali. U kritičnom trenutku u spavaoni su bili trojica, Ivica, Ivan i još jedan od dječaka. Ostali su bili vani ili u priručnoj kuhinji, pili su kavu...

Ova trojica koji su bili u spavaoni, gledali su televiziju, smijali se i zezali, Ivan se igrao sa pištoljem. U jednom trenutku, Ivica je ustao da promijeni kanal na televizoru i tad je odjeknuo pucanj...

Ivica je pao, iz glave mu je potekla krv... U istom trenutku, Ivan je vidjevši da je Ivica pogođen, ustao sa kreveta i krenuo prema vratima stavljajući si cijev pištolja u usta...

Čuvši pucanj u prostoriji i krik, dječaci koji su bili vani su se zgledali i potrčali prema spavaoni, među prvima je bio Pero. Ugledao je Ivana na vratima u trenutku kad je si stavljao cijev pištolja u usta i povikao je NE, IVANE, NE...

Nije stigao do njega, odjeknuo je pucanj, i Ivan je pao, metak mu je izašao na gornji dio lubanje...

U tom trenutku je na glavi imao maskirni šešir, kasnije sam u tom šeširu našao komadiće kosti i mozga koje je zrno iznijelo van.

Iako i sami u šoku, dječaci su ih obojicu ubacili u auto i odvezli u bolnicu u Slavonski Brod. Tek tad sam saznao da su još uvijek živi. U komi su obojica, u istoj sobi, krevet do kreveta...

Zajedno s Lipom odlazim do bolnice, oni su u tzv. „šok sobi“. Dolazimo gore i ulazimo u sobu. Priključeni su na respiratore, glave su im natekle, krvni podlivi oko očiju, teško ih je prepoznati, da nam nisu rekli da su oni u toj sobi vjerovatno bismo ih prošli i ne prepoznavši ih.

Na krevetima im se nalaze table sa imenima i medicinskom dokumentacijom, tu se nalaze i rtg snimke, pogledam ih i vidim strijelni kanal kod Ivana, metak je prošao kroz usta i izašao na vrhu glave. Nisam doktor, ali po tom snimku sam zaključio da nema šanske da preživi tu ozljedu.

Na snimku kod Ivice sam vidio da je on imao okrznuće iznad uha, nadao sam se da bi on mogao preživjeti ozljedu, jer mi je izgledala daleko manja nego Ivanova.

Nažalost, nakon par dana, Ivica je podlegao. Izgubio je posljednju bitku. Bio je divan čovjek i prijatelj, mlad a zreo više nego se moglo očekivati od mladića njegovih godina, bio je jedan od najboljih boraca, čovjek s kojim si mogao ići u vatru i vodu a znao si da će te pratiti. Bio je jedini sin u roditelja. Sahranjen je na groblju u Slavonskom Brodu, često mu posjetim grob, živim nedaleko od njegovog počivališta...

Ivan... Preživio je. Nadao sam se da će preživjeti Ivica, ali bilo je suprotno od moga nadanja.

Slijep je na jedno oko, na drugo vidi malo. Ima padavicu, teško izgovara riječi jer mu je metak ozlijedio centar za govor...

Nikada sa njim nisam razgovarao o tome šta se dogodilo, vidim na njemu da mu je teško ali svako od nas mora nositi svoj teret, njegov je zaista težak. Na groblju u Slavonskom Brodu, sahranjen mu je najstariji brat, poginuo je mjesec dana prije nesretnog događaja koji sam opisao. Svake godine za dan mrtvih, Ivan mu obiđe grob, vidim ga kad se odvoji od ostalih i ode na grob od Ivice...Plače...

Mogu samo pretpostaviti kako mu je...ne mogu ga niti braniti, niti opravdavati, a niti kriviti... ko sam ja da mu sudim...

Mislim, da je sam sebi i sudija i osuđenik i dželat...

Znam samo, da, iako nisam mogao ništa utjecati na ovaj nesretni događaj, puno puta sam se uhvatio u razmišljanju, koliko sam i ja tu kriv?

Da ih nisam pozivao u nastavak borbi, da ih nisam ubacio u svoju postrojbu, da ih na kraju nismo smjestili u te prostorije na stadionu, možda do svega toga nebi niti došlo. Možda bi oni bili na nekom drugom mjestu, možda uopće nebi bili zajedno u kritičnom trenutku...možda...

Teško je i prisjećati se nemilih događaja, možda i ja sam sebe kažnjavam prisjećajući se svega toga, ali, mislim da sam još uvijek toliko jak da se mogu nositi sa tim i prenijeti istinu ljudima koji nisu upoznati sa svim dešavanjima iz tog vremena.

Pisajući ove priče, ponovno proživljavam sve to što se dešavalo, svjesno nanosim bol i sebi, i svojim suborcima koji su preživjeli, vjerovatno i obiteljima poginulih, jer ih podsjećam na njihove najmilije, ali smatram da je moja obaveza da svi ti ljudi ostanu u sjećanju, barem nas koji smo bili u tim trenucima uz njih. To je jedini razlog koji me tjera da sve ovo pišem, jer ne očekujem nikakvu materijalnu korist od svojih sjećanja.

Ne mogu i neću dozvoliti da se zaborave svi oni koji su svoje živote položili na oltar domovine, da bi danas svima nama bilo bolje. Ja sam ih poznavao, ja ih pamtim, ja ih ne mogu zaboraviti...

master
29-01-2012, 12:24
Vidio sam puno pogibija ljudi, kako sa njihove strane, tako i sa naše. U to vrijeme čovjek se navikne na smrt, čak sam imao osjećaj da sam se pripremao na takvo nešto.

Najteže od svega mi je bilo, kad smo odrađivali nekakvu intervenciju, a i braća su mi bila učesnici na tim intervencijama, briga za njih. Psihički sam se pripremao na to da će jednom i neko od njih nastradati, strepio sam očekujući da će mi jednom javiti da ih nema više. Nisam se plašio toliko za sebe, koliko za njih.

Strah, čudan je to osjećaj, slušam priče pojedinih ljudi koji tvrde da nisu osjećali nikakav strah... Možda i nisu, moje mišljenje je da je svako od nas osjećao određenu dozu straha, samo je razlika u tome što je neko od nas znao to potisnuti u sebe, da se ne primijeti, dok je kod pojedinih ljudi on bio izražen u većoj mjeri i izbijao je na površinu.

Mi, koji smo vodili ljude, nismo smjeli dozvoliti da taj strah izbije na vidjelo, jer bi ljudi to primijetili a onda je to teško kontrolirati, pogotovo ako krene nešto neplanirano...

Strah od smrti, prema mojemu osobnom mišljenju je normalan, čak poželjan u kontroliranim mjerama, jer tada čovjek razmišlja kako sačuvati i sebe i svoje suborce i puno je veća mogućnost da će se odraditi zadatak onako kako je planirano, jer niko od nas nije želio sutradan biti na sahrani nekomu od bliskih prijatelja i suboraca.

Smrt bliskih suradnika ili prijatelja čovjeka pogodi, stavi ga u poziciju da će taj trenutak proživljavati mnogo puta, razmišljati o njemu, pitati se je li sve napravio kako treba, je li mogao šta promijeniti, je li gdje pogriješio?

A opet, razmišljajući o tome, svaki od nas je mogao poginuti, bili smo tu, pored njih, mi smo imali više sreće tog puta.

Iako su to teški trenuci, čovjek si u psihi stvori nekakav odbrambeni mehanizam, potiskujući sjećanja i osjećaj krivnje te nastavlja živjeti dalje.

Mogao sam i prihvatiti pogibije bliskih osoba koji su poginuli u borbi, ali me je strašno ljutila neodgovornost pojedinih ljudi koji su poginuli zbog svoje osobne neodgovornosti ili igrajući se oružjem ubili prijatelja, a bilo je dosta i takvih slučajeva.

Prisjetiću se pogibije dvojice suboraca iz brigade, ne konkretno iz moje postrojbe, već ljudi koji su držali položaje na crti u Brvniku. Naime, na crti u Brvniku bili su rapoređeni ljudi kojima je bio zadatak osmatrati stanje na bojištu, uočiti svaki pokret na terenu i upozoriti istureno zapovjedno mjesto (IZM), te uzvratiti na napade i držati stabilnim crtu do dolaska naše interventne satnije.
Imali smo običaj stotinjak metara ispred crte poslati dvojicu vojnika koji bi pratili dešavanja na suprotnoj strani te bismo uvijek bili upozoreni i spremni dočekati neprijatelja i prije nego je razvio snage u napad.

S obzirom da je crta na Brvniku bila u selu, među kućama, i ovog puta su dvojica upućena ispred crte, u jednu kuću iz koje su mogli osmatrati pokrete neprijatelja. Preuzeli su taj položaj od druge dvojice koji su noć proveli na tom mjestu.

S obzirom da tih dana nije bilo pokreta neprijateljskih formacija, a nije bilo niti djelovanja s bilo koje strane, ljudi su se opustili i postali su neoprezniji, manje su se i čuvali.

Ova dvojica preuzevši dužnost osmatrača na isturenoj poziciji, nisu shvatili ozbiljno zadatak koji im je povjeren, opustili su se i ubijeni su. Neprijateljski izviđači su im se neprimijećeno privukli, ušli u kuću u kojoj su se nalazili i obojicu ih likvidirali u pol dana. Mrtvima su im odsjekli uši i odnijeli ih.
Tijela je pronašla smjena koja ih je mijenjala, u kući na katu, bili su u vrećama za spavanje...
Imena ovih vojnika su mi osobno poznata ali ih neću iznijeti radi njihove obitelji.

Neodgovornost i igranje oružjem takođe je odnijelo dosta života. Imao sam dosta iskustva u rukovanju oružjem i uvijek sam upozoravao ljude da oružje nije za igru, da se nesreća dogodi u trenutku, da ne diraju oružje ako nisu upoznati sa istim, da nemaju potrebe nositi metak u cijevi jer kad bude potrebe za djelovanje, to se odradi za tri sekunde.
Sjećam se slučaja kad je jedan vojnik poginuo od bestrzajnog topa. Opet na Brvniku, na glavnom pravcu, na cesti...

Na tom pravcu naše snage su imale postavljen bestrzajni top koji je pokrivao cestu kojom je neprijatelj mogao uvesti oklop u borbu. Bilo je vojnika koji su znali rukovati istim, ali bilo je i onih koji nisu a zanimalo ih je to oružje.

Jedan od ovih koji je znao rukovati sa BST-om (u bivšoj JNA je bio nišandžija na takvom), htio je pokazati pojedincima kako se rukuje istim. Raketa je bila u cijevi, ovaj to nije znao a nije niti provjerio. Pokazivao im je kako nišaniti, kako otkočiti ... itd...
S obzirom da je oko njega bilo par vojnika, jedan od njih je stao iza topa i posmatrao šta ovaj pokazuje. Ne provjerivši je li oružje napunjeno, i ima li neko iza topa, nišandžija je povukao ručicu prema dolje i aktivirao raketu.

Raketa je izletjela naprijed i otišla prema neprijatelju, ali je reaktivni mlaz koji izlazi otraga, doslovce rastrgao vojnika koji se nalazio otraga.

Imena i ovih vojnika su mi osobno poznata (jedan je iz Odžaka drugi iz Dugih Njiva), ne želim ih iznositi.

Treći slučaj, opet neodgovornost s oružjem i još jedan mladi život je otišao zbog toga.
U kući u Oštroj Luci, u kojoj je bio smješten jedan vod vojnika, grupa vojnika je bila slobodna i na katu kuće su sjedili okupljeni oko gajbe piva. Bilo je prisutno desetak vojnika. Zezali su se i povremeno uzimali pivo iz gajbe. Jedan od njih je imao pištolj u futroli pod pazuhom, bio je to zastavin pištolj M-88 9mm tzv. duga devetka. Inače su zastavini pištolji tih generacija bili dosta nesigurni i osjetljivi na udare, te nije bilo preporučljivo nositi ih s metkom u cijevi (a pogotovo tamo gdje nije bilo nikakve potrebe jer neprijatelj je bio daleko).

Kao što sam već rekao, vojnici su bili okupljeni u krugu oko gajbe (neki su sjedili, neki su stojali), te se ovaj sagnuo da si dohvati bocu piva iz gajbe. U tom trenutku pištolj mu je ispao iz futrole i opalio. Metak je pogodio prijatelja i prošao kroz oba bubrega te izašao iz tijela odbijao se od zidove i još jednog vojnika ranio u potkoljenicu.

Ovaj vojnik koji je teško ranjen, nakon desetak dana je podlegao od sepse. I vlasnik pištolja i dječak koji je podlegao su bili izvrsni borci i iz istog su mjesta, Potočana.
Takve smrti su me više pogađale nego kad se ginulo u borbi, a bilo ih je jako puno. Poznajem još takvih slučajeva.

master
29-01-2012, 12:27
Poslije pada većeg dijela Bosanske Posavine, veliki broj naroda i vojno sposobnog stanovništva je izbjegao u treće zemlje, ne htijući nastaviti borbu, a u mnogo toga im je međunarodna zajednica pomogla, čak ih i nagovarala da idu u treće zemlje, stavljajući ih na nekakve svoje spiskove i šaljući ih u zemlje koje su ih prihvaćale.

Sjećam se dobro famoznog stadiona u Slavonskom Brodu, od nekoliko tisuća vojno sposobnih muškaraca, samo ih se tridesetak priključilo nama koji smo se odlučili za nastavak borbe u Bosanskoj Posavini.

Bilo je svega, otimačine, pljačke, čak i ubistava, policija, vojna i civilna, hapsili su one koji su se kretali gradovima ili selima u Republici Hrvatskoj te ih sprovodila u Orašje ili Hercegovinu. Među tim ljudima je vladala atmosfera straha, krili su se, danima, čak i mjesecima nisu izlazili negdje iz kuća koje su unajmili.

Bilo je i raznih mutnih poslova, pojedinci koji su bili sposobniji su si sredili hrvatske osobne dokumente i niko ih nije niti dirao. Čak su se hvalili tim i govorili da mi, koji se borimo, smo budale...
Ljudi koji su bili uhapšeni i sprovedeni na Orašje, bili su u velikoj mjeri oni koji nisu niti bili sposobni za vojnu službu. Mnogi od njih nisu čak niti služili bivšu vojsku.

Bilo je pojedinaca koji nisu imali nikakvo vojno iskustvo, nisu znali rukovati čak niti osobnim naoružanjem, a da ne pričam o tome kako protuoklopno ili protuzrakoplovno oružje nikada nisu niti vidjeli.

Većinom su to bili ljudi starije srednje dobi, oni koji nisu imali gdje otići ili se nisu mogli snaći u Republici Hrvatskoj. Prema mojemu osobnom mišljenju i procjeni tih ljudi, 90% njih su bili vojno neupotrebljivi u bilo kojem smislu za vojnu službu. Preostalih deset procenata smo smještali u prihvatne centre brigada a prema mjestu ranijeg prebivališta u Bosanskoj Posavini. U našem slučaju to je bila škola u mjestu Tolisa.

Te ljude nismo odmah upućivali u postrojbu nego smo im prvo držali obuku, pokušavali smo ih upoznati sa naoružanjem i naučiti ih osnovnim stvarima u ratnim uvjetima.
Bilo ih je zaista svakakvih, sjećam se, jednom prilikom sam i ja bio tu poslat kao predavač, trebao sam ih upoznati sa nekim protuoklopnim naoružanjem, RPG, OSA, ZOLJA itd..., onim kojim bi se mogli sresti u određenim situacijama.

Trudio sam se što sam mogao više da im prenesem znanje kojim sam raspolagao, crtao im na ploči metu, pokazivao gdje i kako gađati ako se nađu u takvoj situaciji, pokazivao im na originalnim bojevim primjercima oružja koje sam donio na predavanje uživo kako to učiniti i u trenutku kad je došla na red „zolja“ RRB M80 64 mm, jedan od njih koji je imao nadimak „Porcija“ mi se ubaci pitanjem „Generale (nisam general), jebeš to, ima li ovdje šta za popiti“?

Pogledao sam ih, rekao im da im ovo što im pokušavam prenijeti može spasiti život, a da moj posao nije da im ja budem nastavnik ili učitelj. Pokupio sam naoružanje i otišao u svoju bazu.
Imam jednu anegdotu upravo o „Porciji“ i „Paviću“ iz kasnijeg perioda. Njih dvojica su iz Donjeg svilaja, bili su kronični alkoholičari. Ostali su na Orašju iako ih ja osobno nebih primio u postrojbu jer zaista nisu bili sposobni za vojnu službu. Raspoređeni su u „radni vod“, bio je to vod sastavljen od starijih ljudi koji nisu imali borbena djelovanja na crti, a zadatak im je bio da pripremaju ogrjev za vojsku, odvoz smeća, čišćenje septičkih jama, itd... ukratko, komunalni poslovi.

Njihov vod je bio smješten u jednoj kući u selu Bukova Greda, brojao je otprilike dvadesetak ljudi. Iako nisu borbeno djelovali, imali smo veliku korist od njih, jer su oni ipak radili poslove koje smo ranije morali sami odrađivati i koji nisu bili baš niti lagani. Ipak su to bili fizički poslovi za koje se mi mlađi nismo baš niti otimali da ih radimo.

1993., u vrijeme berbe šljiva, „Porcija“ i „Pavić“ pijani kao i uvijek, su se organizirali te će proizvesti rakiju za svoje potrebe. Međutim, „biseri“ kakvi su bili, bilo im je teško šljive otresti, nego su porušili stabla i tako ih brali i istresali u za to pripremljene posude. Neko ih je vidio i prijavio zapovjedniku brigade te im je ovaj odrezao po petnaest dana vojničkog pritvora. Odležali su ga zajedno sa srpskim zarobljenicima u Donjoj Mahali. Uvjeren sam da im je prisjela kućna radinost...

Eugen Savojski
29-01-2012, 12:31
A.Š. koji je predavao matematiku prije rata u srednjoj školi , sad je u Hrvatskoj u bjekstvu, jer je osuđen na zatvor zbog krivotvorenja i prodaje školskih svjedodžbi. Ne mrzim ja njega zato što sam kod njega svake godine išao na popravni iz matematike za koju sam stvarno bio truba. Ali se dobro sjećam s kojim je žarom prijavljivao tada direktoru a čak i miliciji neke učenike koji su svojim nestašlucima narušavali "bratstvo i jedinstvo", on ih je osobno proglašavao antidržavnim elementima. A.Š. je bio teška komunjara koji ni oca nije upamtio jer je rođen 1945. god. koji mjesec ranije nego što će mu otac poginuti kao hrvatski branitelj.
Prilikom prvi parlamentarnih izbora u BiH ,bila je skupština HDZ-a na kojoj su predstavljani kandidati na listi za izbore. Sve je bilo lijepo i krasno dok nije nastupio za mene potpuni šok, za govornicu je izašao A.Š. koji se predstavio nazočnima sa riječima koje neću nikad zaboraviti : " Ja sam A.Š. , prof. matematike , sretno oženjen i otac tri mala HDZ-ovca" . Ja sam puno puta glasovao za HDZ ,ali zbog takvih skotova nikada se i nisam učlanio ni u jednu stranku . I tada kad sam imao 21 god. i bio mlad i sad kad sam u srednjim godinama a tako će biti dok ne otegnem, za mene je postojala i postojat će samo jedna stranka, MOJ HRVATSKI NAROD .

Eugen Savojski
29-01-2012, 12:38
Master ,dok sam se ja pozabavio "likom i djelom" ove
moralne nakaze, ne videći, ti si napisao puno zanimljivih
detalja. Koje upravo čitam.

master
29-01-2012, 12:39
Kad se vec sjecas profesora matematike, bio je i profesor istorije (tako se to tada zvalo), sekretar SK u vrijeme kad sam ja bio ucenik, danas zastupnik u domu naroda, uvijek (sada) u prvim redovima na misi (pogotovo ako su najavljene kamere).

Eugen Savojski
29-01-2012, 12:42
Kad se vec sjecas profesora matematike, bio je i profesor istorije (tako se to tada zvalo), sekretar SK u vrijeme kad sam ja bio ucenik, danas zastupnik u domu naroda, uvijek (sada) u prvim redovima na misi (pogotovo ako su najavljene kamere).

Prof. "istorije" S.M. je meni zaključio 2 mjeseca prije dvojku
iz tog predmeta samo da više do kraja godine ne dolazim na
njegove sate. A dobro ,ja mu se ipak zahvaljujem jer me
poštedio poneke partizanske ofenzive o kojima smo učili.

master
29-01-2012, 12:58
Dolazim iz bolnice kući, u Bosansku Posavinu. Prolazim kroz mjesta gdje sam dvadesetak dana ranije vodio teške borbe s neprijateljem. Tragovi rata i ratnih dejstava su vidljivi na svakom koraku. Velika većina objekata je oštećeno ili potpuno uništeno.

Stižem kući. Prilično ljudi se tu skupilo, rodbina, prijatelji, susjedi, suborci…
Izlazim iz kombija na štakama, pozdravljam se sa svima, te ulazim u kuću…

Uz obaveznu kavicu i domaće delikatese, upoznajem se sa situacijom na tom području za vrijeme mog izbivanja…

Saznajem gdje se nalaze zarobljeni pripadnici srpskih snaga iz mjesta Donja Dubica, Novi Grad i Gornji Svilaj. Posebno me zanimalo jedno ime, B.K. S tim sam čovjekom godinama radio u istoj firmi u Zagrebu, radili smo na terenu ali je sjedište firme bilo u Zagrebu.

Taj čovjek je bio stariji od mene tridesetak godina, ali smo dosta vremena radili zajedno i prespavali u istim hotelskim sobama ili privatnom smještaju diljem Hrvatske i Slovenije. Mnogo puta mi je izašao u susret kad se kao mladić negdje provedem i ostanem bez novaca, isti mi je uvijek uskakao i posuđivao. Uvijek sam mu sve uredno i vraćao, ali sam pamtio i bio zahvalan na tome.

Poznavao sam mu i suprugu, te obojicu sinova. Jedan od njegovih sinova živio je s njim, drugi je radio u Švicarskoj, u okolici Berna. Bili su dobrostojeći mještani, većinski srpskog sela na području općine Odžak.

Saznajem, da se taj čovjek nalazi u zatvoru u osnovnoj školi u Odžaku. Odlučujem posjetiti ga, vidjeti šta mogu učiniti za njega…

Sjedam u svoj autić, tada sam imao "jugića", te odlazim u Odžak, prvi put nakon dvadesetak dana… Prvo sam navratio u hotel u centru grada. Tu srećem neke poznanike te se pozdravljam sa istima. Ulazim u hotel a u njemu sastanak općinara Bosanske Posavine. Pozdravljam se sa pojedincima te malo osluškujem raspravu koju vode. Gospoda političari se svađaju gdje će biti sjedište Bosanske Posavine. Između ostalih, tu su bili i političari koji su učestvovali u famoznoj "Latinici"…

Nisam se dugo zadržao na tom mjestu jer nisam mogao slušati njihove rasprave o borbi za vlast, o podjeli funkcija a pravi rat je tek počeo na tom području. Prljave stvari su se događale, cisterne su svakodnevno odvozile derivate iz rafinerije Modriča, kao i iz rafinerije Bosanski Brod. Šleperi su također odvozili razna materijalna dobra, kuda, Bog dragi zna, kome, nekome…

Sjedam u "jugića", štake su pored mene, palim ga i vozim se do osnovne škole, zatvora u kojem su smješteni zatvorenici. Parkiram se na parking ispred škole, ulazim u hodnik i vidim neke vojne policajce, pojedinci me prepoznaju i pozdravljamo se, pitaju kako sam, itd…

Kažem im da sam došao posjetiti spomenutog čovjeka, te jedan od njih ustaje i vodi me do vrata u dvoranu za tjelesni. Nisam ulazio u dvoranu jer mi je bilo neugodno na tom mjestu, ali sam kroz otvorena vrata vidio kako zatvorenici u koloni po jedan prilaze nekakvom kotlu iz kojeg im dijele nakakvu hranu.

Dvorana je bila puna zatvorenika, neugodan smrad ljudskih tijela i znoja se širio iz iste. Ovaj policajac je stao i glasno je viknuo ime B.K.

Iz mase zatvorenika se lagano izdvoji prozvana osoba i uplašeno krenu prema njemu. Došavši do policajca isti mu reče da ga netko treba vani te se B.K. uputio k meni. Vidjevši ga pogrbljenog i uplašenog, u grlu mi se steglo… Kasnije sam saznao da je tada imao dezinteriju te da je zato bio takav. Ugledavši me na štakama, plačući mi prilazi… Pozdravljamo se, pitam ga kako je, gdje mu je supruga, sin itd…

Odgovara mi da mu je supruga u Srbiji, kod svoje sestre, zajedno sa dvoje unučadi i sinovom suprugom. Kaže da mu je i sin tu u zatvoru. Pitam ga je li ih udaraju, odgovara mi da ih ne udaraju, iako sam čuo da su se kojekakvi mangupi iživljavali na njima, možda i nije smio reći jer je i taj vojni policajac bio tu…

Pitam ga ima li broj telefona od sina u Švicarskoj, da mu javim da su živi? Odgovara mi da ima te se vraća u dvoranu i vjerovatno od drugog sina donosi mi papirić na kojemu piše broj telefona. Onako kriomice pokušava mi dati 100 njemačkih maraka, što izričito odbijam.

U međuvremenu, dok smo nas dvojica razgovarali na hodniku, iz mokrog čvora pored nas prolazi još jedan zatvorenik kojeg sam poznavao od ranije, te onako u prolazu me nazva imenom i zamoli me da mu donesem kruha, da je gladan. Imao sam osjećaj da ću u zemlju propasti od stida i srama, da sam imao negdje kupiti kruh odmah bih otišao i kupio ga, ali tada u Odžaku nigdje nisi imao nešto kupiti, jer ništa drugo nije radilo osim lokalnih kafića i kafana… Nisam mu mogao tu sitnu uslugu učiniti a zaista me je to pogodilo.
Posramljen, postiđen, pokušavam što prije napustiti to mjesto jer ne mogu gledati ljudima u oči. Čovjeka zbog kojeg sam došao, pitam šta mu treba ako mogu da mu donesem, a on me upućuje da odem njegovoj kući, u kojoj sam ranije bio više puta, te da mu donesem garderobe. Govori mi gdje ću je pronaći, te da donesem koliko mogu.

Rekao sam da hoću, pozdravili smo se i otišao sam s tog neugodnog mjesta. Izašavši na svježi zrak, ugledao sam terensko vozilo koje je upravo stalo pored moga "jugića". Iz njega je izašao tadašnji zapovjednik brigade I.M. (pokojni), te još dvojica meni poznatih osoba a tada su visoko kotirale u brigadi.

Prišao sam im i pozdravili smo se, te sam ih odmah upitao "šta radite tim ljudima". Oni, valjda iznenađeni mojim pitanjem, zbunjeno pitaju "šta", ogovaram im da su ljudi gladni. Kažem im, "ako već hoćete pobiti te ljude, onda ih pobijte, ali ih nemojte mučiti glađu i da umiru od gladi". Govorim dalje, "zašto ne pošaljete nekoga njihovim kućama, njihova stoka je ostala tamo, zakoljite kravu, june, svinju… nahranite te ljude."

Kad sam se izbrojao, sjeo sam u auto i krenuo kući. Oni su ostali skamenjeni, valjda iznenađeni onim što sam im rekao.

Nakon par dana, morao sam u Slavonski Brod, na liječničku kontrolu. Otišao sam odmah u poštu i iz govornice nazvao Švicarsku, sina od osobe spomenute u gornjem dijelu priče. Javio se upravo on, pozdravio sam i predstavio se. Rekao sam mu da su živi, da sam ih posjetio i vidio, te da su ga pozdravili. Rekao sam mu da me ništa ne pita za stanje tamo, jer ne mogu o tome govoriti. Zahvalio mi se i prekinuo sam vezu.

Vraćajući se iz Slavonskog Broda, otišao sam do kuće od spomenute osobe, autom sam ušao u dvorište te ostavio motor da radi. Vrata kuće su bila otvorena, stvari razbacane iz ormara… Zgrabio sam nekakvu garderobu i natrpao dvije najlon vrećice istom. Nemam pojma šta sam ubacio u vrećice, bilo mi je bitno samo da se maknem iz dvorišta da nebi neko rekao da sam došao pljačkati…
Bilo mi je neugodno biti u tuđem dvorištu i kući a vlasnik je zatvoren.

Produžio sam za Odžak, ponovo do zatvora u osnovnoj školi. Ponovo sam tražio od nekog vojnog policajca da mi pozove B.K. što je ovaj i učinio. Pozdravili smo se i dao sam mu vrećice koje sam napunio u njegovoj kući, rekao sam mu da sam javio i njegovom sinu da su živi. Pitao sam ga je li se hrana šta poboljšala a on mi je rekao da je sada dosta bolja i da je ima više. Izgleda da je moj razgovor s tadašnjim zapovjednikom brigade urodio plodom. Pitao me za kuću i stoku, nisam mu mogao sve reći, bilo mi je neugodno…

Nisam dugo ostao tu iz poznatih razloga, otišao sam i nikada više osobno nisam niti nogom stupio na mjesto gdje su bili smješteni zarobljeni pripadnici neprijateljske strane. Možda iz razloga što sam stalno sa ljudima bio u intervencijama na crti, a možda i iz razloga što nisam mogao gledati patnju drugih, pa makar to bio i neprijatelj u tom trenutku.


Poslije rata, vratili smo se u Posavinu, mještane srpskih sela je njihova politika iselila iz njihovih kuća te ih smjestila u hrvatske i muslimanske kuće na području općine Modriča. I ovi spomenuti ljudi su bili iseljeni, ali su se među prvima vratili svojim kućama u svoje selo. Jednom prilikom, prolazeći kroz njihovo selo, vidio sam stariju ženu u dvorištu. Stao sam autom na kapiju te pješice ušao u dvorište. Pozdravio sam tu ženu i predstavio se. Pozvala je muža i sina a oni su me prepoznali i lijepo ugostili. Između svih razgovora o proteklom razdoblju, na red su došle i dvije "famozne" najlonske vrećice koje sam im donio u zatvor. Naime, u onoj žurbi, želeći što prije napustiti njihovo dvorište, ja sam natrpao u te vrećice garderobu od unučadi tog čovjeka, smijući se kazali su da im je dobro došla za brisanje znoja…

I ova priča kao i sve druge koje sam napisao ima potvrdu i svjedoke, u ovom slučaju s druge strane, od direktnih učesnika.

master
29-01-2012, 13:01
U ovoj priči, ispričati ću Vam sudbinu dvojice srpskih vojnika, zarobljenih u selu Novi Grad kod Odžaka, u Bosanskoj Posavini…

Smatram, da su svojim djelom, zaslužili da ih spomenem, imenom i prezimenom … priča iz prve ruke.

Vjerovatno je već poznato da smo prilikom borbenih dejstava na području općine Odžak, zarobili priličan broj naoružanih boraca suprotne strane (600 – 700 ljudi). Ti ljudi su se nalazili u zatvorima (logorima – možemo ih nazvati i tako, budimo realni), trpili su svakakve torture (ne organizirane – ali pojedinaca je bilo koji ne zaslužuju uniformu koju su nosili)…

Dakle, poslije pada Odžaka, ti zarobljenici su premješteni u BB, SB, OR … te razmjenjivani za pripadnike našeg naroda bilo HR ili BiH porijekla…

U ovoj priči, govoriti (pisati ću o BB) i sudbini dvojice zarobljenika, s kojima sam došao u «dodir» na terenu …

Prilikom borbenih djelovanja na području BB, kuća u kojoj smo bili smješteni (Kričanovo, Hrvatska kuća) dobila je u krov granatu većeg kalibra, te je krov bio uništen …

Tražili smo da nam VP dovedu iz zatvora par ljudi koji bi to riješili… Tako je i bilo… VP nam je dovela 7-8 ljudi (ne znam točan broj), bili su to ljudi iz Novog Grada (općina Odžak, tako reći – moji susjedi) … Broj ljudi koji su nam doveli – morali smo naveče vratiti… (dužili smo ih na revers)…

Po dolasku tih ljudi, rekli smo im šta trebaju napraviti, upozorili ih da ne bježe nigdje jer će ih neko ubiti, neka rade posao zbog kojeg su došli – a da ih niko ne smije pipnuti …

Tako je i bilo, ljudi su radili, niko od mojih nije ih dirao, davali smo im svoja sljedovanja (imali smo i viška – a ljudi su bili GLADNI), bilo mi je teško gledati … znam šta su prošli te sam (i moji ljudi) pokušavao da im olakšam koliko sam mogao…

Jednom prilikom, dosao je jedan naš vojnika (ne iz moje postrojbe – osobno sam ga poznavao) te počeo maltretirati ove ljude, te jednom od njih (Jadranko Pavić, imao je oko 20 godina tada) opalio šamar te ga vrijeđao. Ovaj nije niti smio odgovoriti – ćutao je.

Nikada u životu nisam mogao trpiti nepravdu (a takav sam i danas), skočio sam i skoro se za vratove pohvatao sa tim bojovnikom… Rekao sam mu da je Bog ubio i NJIH i NAS, te da se makne iz zone moje odgovornosti, jer tu i ne treba biti… Završilo se na verbalnom deliktu između nas dvojice… Jadranko mi je bio zahvalan, kasnije smo razgovarali (a naše kuće su bile udaljene oko 3 km – a nismo se poznavali)…

Drugo ime i prezime je Čedo Kurešević, rođen je u Novom Gradu – Odžak, kad je odrastao otišao je raditi u HR, Vukovar, Borovo…

Kad je počeo rat u HR, nije se htio priključiti drugoj strani u VUKOVARU (mojemu osobnom gradu HEROJU – čije ime spominjem sa suzama u očima), te je pobjegao u rodno selu u BP… Tu ga je stigao rat … nije mogao izbjeći dalje … Zarobljen je sa ostalih 600- 700 vojnika …

Dakle, među tim zatvorenicima koji su nam bili dodijeljeni, bio je i on. Da ne ispadne da se hvalim, sebe, ili svoje vojnike, - ali mi nismo mrzili nikoga. Bili smo ratnici (osobno smatram jako dobri i hrabri – a mnogi koji su nas poznavali, cijenili su i znali za nas), ali smo SVI bili i mekog srca … pogađale su nas sudbine.

Prvih dan – dva, dok su ti ljudi radili krov kuće, nismo se vezali (osobno) uz njih, ali, kako je vrijeme odmicalo … pomalo smo komunicirali … davali smo im hranu, cigarete, sokove … pa čak i pivo… Ostvarili smo izvrsnu komunikaciju, kretali su se slobodno među nama, niko ih nije dirao … a kad smo ih naveče vraćali u zatvor – uvijek smo im davali hrane i cigareta da ponesu koliko mogu…

Naveče, kad smo ih vraćali, uvijek su molili da i sutra tražimo baš njih …

Tako je i bilo … uzimali smo istu ekipu, iako nismo imali vise potrebe za njima… i tako jednom kroz razgovor sa dotičnim, upitam ga, od kuda je, ima li obitelj, gdje su … itd…?

Čovjek priča, iskreno … Pogledamo se ja i Lipa … ne govorimo ništa … šutimo i slušamo …

Kaže, ima suprugu i dvoje djece u Švicarskoj, pobjegli kod rodbine tamo, nisu se čuli par mjeseci … Pitam ga, imali broj telefona od njih – kaže da ga zna napamet … Pogledam Lipu, suze mu u očima (i meni su) … S obzirom da sam (i Lipa) visoko kotirao u HV, kažemo mu da sjeda u ladu nivu sa nama … on uplašen (valjda je mislio na najgore) … ulazi u auto i ne progovara niti riječ …

Lipa vozi, preko mosta, te pravac svojoj kući (nedaleko od INA-plina (SB))… Tu stajemo … ulazimo u kuću … Lipa traži broj od supruge … ovaj govori … Lipa tipka broj … žensli glas s druge strane … Lipa daje slušalicu Čedi… Ovaj ne može progovoriti riječi …

Suze nam teku potocima, ratnik sam bio – ali me nije stid priznati … Čedo progovara … muk … tišina … plač i s druge strane … Pustili smo ga par minuta…

Pozdravio se i prekinuo je vezu … pogledao nas je … u očima čovjeku možeš vidjeti zahvalnost … iskren čovjek to može i osjetiti…

Vratili smo se u Kričanovo … naveče smo zatvorenike vratili u zatvor … Nakon par dana ponovo smo odveli Čedu da razgovara sa suprugom i djecom… Poslije ga nikada nisam vidio…

Čedo Kurešević išao je u razmjenu 6-7 puta, NIKADA nije htio preći na drugu stranu, za njega smo uvijek dobili našeg čovjeka … Kada poslije šestog ili sedmog pokušaja razmjene NIJE htio otići u razmjenu – naši su ga pustili … Danas živi u HR (nadam se u VUKOVARU)…

Vraćam se na prvo ime ove priče, JADRANKO PAVIĆ, dječak, 20-ak godina, poslije rada pri mojoj postrojbi (kad više nije bilo potrebe kod mene), bio je raspoređen na kopanje rovova na crti Bijelo Brdo – Kostreš. Oni, koji poznaju situaciju u to vrijeme – znaju da su tamo vođene najveće borbe na BB ratištu…

Jednom prilikom, prilikom najžešćih borbi, Jadranko je bio na prvoj crti … zarobljenik … kopao rovove …

Usljed jakih napada, naše jedinice su se povukle … ostavljajući mrtve i ranjene (i zarobljenike)…(i oružje na položajima)… Jadranko je zgrabio PM-53 i pucao prema «svojima», napad je stao… Jadranko je uhvatio jednog našeg ranjenika i nosio ga 700-800 metara … pala je mina … obojica su ranjeni … Jadranko je podlegao … Naš je preživio …

Kasnije sam čuo od naših, da je mali preživio … pustili bi ga…

Morao sam ovo ispričati, ovo je istina, možda se neki neće složiti samnom, ali odgovorno stojim iza svake napisane riječi … ne krijem se, lako je doći do mene ako se logično razmišlja…

master
29-01-2012, 13:40
Molim moderatore da ako smatraju neke moje upise subjektivnim, neka ih slobodno obrisu. Sad cu vas sve malo pustiti da diskutirate jer vidim da tema dobija na citanju, a iz postavljenog se moze dosta toga izvuci.

lotta lotta
29-01-2012, 14:10
Pa šta rade udruge. Kako se može dopustiti da se jedna takva osoba ponižava.


ti ko da si pao s marsa:muka

mardar
29-01-2012, 14:10
Molim moderatore da ako smatraju neke moje upise subjektivnim, neka ih slobodno obrisu. Sad cu vas sve malo pustiti da diskutirate jer vidim da tema dobija na citanju, a iz postavljenog se moze dosta toga izvuci.

Što ćemo izbrisati?????'

Ma daj.A ne znam ni što mogu ovdje diskutirati.

lotta lotta
29-01-2012, 14:12
Molim moderatore da ako smatraju neke moje upise subjektivnim, neka ih slobodno obrisu. Sad cu vas sve malo pustiti da diskutirate jer vidim da tema dobija na citanju, a iz postavljenog se moze dosta toga izvuci.

pa, ja sam uzivala citajuci vas i savojskog, i smatram da je napisano iskreno.:)

lotta lotta
29-01-2012, 14:18
znaš da je Šešelj optužio baš njega i njegove "tigrove",
izjavio je " Avkan je pvi pobegao".

avkan...pvi...:rofl:rofl:rofl

master
29-01-2012, 14:44
S obzirom da svugdje čitam o izdaji, prodaji, dogovoru o posavini, danas sam postavio ovaj post svojim mještanima iz rodnog sela u posavini, postaviću ga i ovdje:

Ne branim nikoga, niti jednu stranku ili politiku, ne okrivljujem nikoga, da li ste se kad zapitali o sljedećim stvarima:


Sa svojom postrojbom smo prešli na područje Bosanskog Broda polovinom Ožujka 1992, tukli su nas svim što su imali, avioni, lune, artiljerija, tenkovi, pješadija ... itd...

Odžak je živio normalno u to vrijeme, a nije se ništa niti pokušavalo da bi se pomoglo Bosanskom Brodu.

Isto tako se ponašala Derventa, Modriča, Šamac, Gradačac, Orašje itd...

Da ne spominjem Sarajevo, koje mi uopće nismo zanimali, isto ono Sarajevo za koje smo bili agresori...

Snagama u Bosanskom Brodu su pomagali ljudi porijeklom iz BiH, dobrovoljci koji nisu smjeli na sebi imati oznaku ZNG.

OK. Idemo dalje, počinje napad na Odžak raketnim udarom na Hanke, te napad na Derventu...

Odmah poslije toga se izdaje naredba za okruženje poznatih sela, blokadu prometnica prema određenim pravcima, izlazak na određene položaje itd. Te počinju prve borbe i prve žrtve u tim borbama.

Dobro znate da u to vrijeme nismo imali skoro ništa osim ponešto streljačkog naoružanja, ali imali smo morala...

Znate dobro i strukturu stanovništva, znate koliko je naših ljudi radilo vani, znate da i oni koji nisu radili vani a tamo su nekog imali, na sve načine su se pokušavali izvući iz sranja...

Idemo dalje, naš Vrbovac (krenimo iz svog dvorišta) je u to vrijeme brojao oko 550 kućnih brojeva. Uzmimo nekakav prosjek da je u svakoj kući živjelo minimalno 3-4 osobe.

To bi bilo između 1650 - 2200 osoba u selu. Ivo može iznijeti točniji podatak ali mislim da nas je bilo u najvećem broju oko 40 koji smo ratovali (a tu je bilo i par ljudi sa strane i mislim jedna djevojka).

Gdje su bili ostali? Znam, mnogi su radili vani, slali novac i pomagali kako su mogli, ali bilo je i drugih koji nisu radili vani... nebitno ... ne okrivljujem nikoga...

Isto, ako ne i gore stanje, bilo je i u drugim selima ... u nekima i puno gore...

Dok se sranje događa na području Odžaka, BB, Dervente, B.Šamac je šaptom pao, bez otpora skoro..., u Modriči i Gradačcu se JNA slobodno šeće kud hoće, a sa područja Modričke općine se konstantno tuče Odžak...

Idemo dalje, uzeta su sela u okruženju, nešto se oružja osvojilo (daleko više nego sa čim smo raspolagali), udaramo na Modriču (i Vrbovčani su dali veliki doprinos tomu, imam i o tome priču ali je za sad neću postaviti ovdje), te ju uzimamo i predajemo domaćim ljudima koji ju gube... Ponovo nakon 15-ak dana uz pomoć određenih postrojbi je uzimamo i ponovo ju gubimo bez velikih borbi i bez aktivnog angažiranja domaćih postrojbi...

U međuvremenu, kroz Gradačac se slobodno vozika JNA, hehe... valjda je bilo razmišljanje neće nas...

Dok se sve ovo dešava, naše postrojbe trpe udare na Botajici, Jakešu, Pećniku, Jošavici itd...

Dobro znate da je ekipa iz Vrbovca više puta intervenirala na Pećniku i vraćala izgubljene položaje, a istodobno je držala jako dobro i kvalitetno svoju zonu odgovornosti. Znate dobro i da nas nije bilo puno, da je prilično bilo i ranjenih (hvala Bogu lakše), da su ljudi bili izmoreni, iscrpljeni itd., znate dobro da je bilo teško naći zamjenu za te jadnike u šumi...

Znate dobro da nismo imali svoju artiljeriju i PZO, da smo ovisili o drugima... A ne znate da ista ta artiljerija NIJE imala dovoljno granata... Reći ću Vam samo da je jedna mina za MB120mm koštala 400 DM, a vjerujem da su i ostali veći kalibri bili u tom rasponu...

Ogromna su to sredstva, za opisanu akciju Brvnik2 mi smo ispucali oko 1500 mina i raketa VBR za jedan dan pa izračunajte sami (na jedno pišljivo selo)...

Šta vrijedi tenk ako nema granata, šta vrijedi haubica ako nema sredstava?

Znam, kažete, mi smo davali novac... Izračunajte svaki od Vas koliko je dao, podijelite to sa 400 i vidjećete koliko ste dali.

Znam, dali ste koliko ste mogli, ne krivim nikoga, ali mi nismo imali dovoljno...

Da ne pričam o ostalim troškovima, metak, hrana, uniforme, oružje, gorivo, dijelovi itd... živote i liječenje ne računam...

Dalje, naša organizacija je bila nikakva, nismo imali stegu, nismo bili vojska, nismo imali odgovornosti, a nije se niti odgovaralo za propuste niti danas...

Jednom je moralo doći do zamora, možda (vjerovatno) smo mogli i više izdržati, ali po koju cijenu?

Daleko više bi nas izginulo i opet bi bilo isto.

Koliko Vas može u ovom trenutku reći koliko je imena na spomeniku u Odžaku?


Idemo dalje, Modriča, Odžak je pao, nakon par dana i Derventa, velika većina ne želi čuti više za rat, a borbe se i dalje vode na BB ratištu, brigada se rasula, prikupili smo dio naših dječaka (ja ih poštujem i cijenim dok sam živ) i nastavili smo borbu.

Moram i ovo reći, bio sam na liječenju u trenutku pada Odžaka, svi moji prijatelji su mi krili šta se tamo dešava (a svaki dan sam ih zvao), tek kad su naši bili pred mostom mi je Lipa rekao stanje, napustio sam liječenje i odmah došao u Brod.

Kod vojarne u Brodu sam sreo baš pojedince iz Vrbovca i pozvao ih u daljnju borbu (ne želim reći imena odbili su), u međuvremenu, zahvaljujući određenim poznanstvima, uspjeli smo spasiti neke ljude i oružje kojim smo raspolagali...

Išao sam na stadion (gdje su bili smješteni ljudi iz Odžaka i okolnih sela, pozivao ih da nastavimo, dio njih (većinom poznanici) se priključio nama, a veliki dio je pljuvao (jesmo li to zaslužili).

Na isti taj stadion je nakon dan-dva palo nekoliko mina, neki su poginuli, neki su ranjeni, trebam li ih žaliti?

Čupali smo ljude iz zatvora, većinom one koje smo poznavali, davali im mogućnost da nastave borbu ili da se dalje snalaze, ... vjerujte, malo ih je ostalo uz nas...

Čujem, u Trnjanima se ponovo osniva brigada. Znam da ljudi nemaju ništa. S obzirom da smo od Vrbovca spasili skoro sve naoružanje i opremu, onaj naranžasti kombi i pinc-gauer punimo oružjem i municijom i predajemo ga tamo. Dali smo i više jer smo u mojoj matičnoj postrojbi dosta imali zarobljenog od neprijatelja a nije se nigdje vodilo u evidenciji...

Ljudi koji su se priključili meni u ZNG, nisu htjeli odmah preći u 102 i stalno su bili aktivni i jako dobri na BB ratištu. Po padu BB (nakon mjesec dana) došla je naredba da se ljudi sprovedu u postrojbe iz kojih potiču.

Nismo to htjeli učiniti (jer smo ih izuzetno cijenili), te smo im dali mogućnost ili da idu na Orašje, ili da se snalaze kako znaju i umiju (ja na njih nisam mogao poslati policiju da ih sprovodi, jer oni to nisu zaslužili). Svi su dobili oružje koje su nosili do tada i otišli su sa njim.

Bilo mi je jako teško, mnogi od njih nisu imali novaca, nikoga vani da ih uzdržava, jednostavno bili su na ulici...

Nakon kratkog vremena, vidjevši da na Brodu ne dozvoljavaju dejstva, odlazim u Orašje...
Tamo nalazim ljude kojima vjerujem i priča se nastavlja. Nije preživjelo puno ljudi kojima sam vjerovao.

U Orašju je organizacija bila drugačija. Mi njih danas ne moramo voljeti (jer sve vuku sebi, zahvaljujući nesposobnosti naših ljudi), ali moramo poštovati. Čudio sam se, prolazeći Domaljevcem, pored same ceste puno kuća do temelja srušeno... Nisam vjerovao da su to avioni ili lune srušili, jer bilo ih je previše...

Kasnije sam saznao, ako bi netko pobjegao ode i kuća. Isto tako je bilo i u Orašju...

Zapitam se,, koliko bi naših bilo srušeno?

Drugo što sam primijetio, bila su DJECA. Da, ona nevina stvorenja, bila su tamo... I ginula su. Ivo može posvjedočiti i onu lunu u Ugljari, bili smo tamo nakon par minuta...

Znate dobro, da ih je kod nas bilo jako malo ... čak i žena...

Razmislite li kada, ako smo izvukli svoju djecu i žene, a imamo mogućnost da i mi pobjegnemo ... hoćemo li poginuti? Malo ih je reklo hoćemo.

Ne trebamo kriviti nikoga, RH, Tuđmana, Šuška, upitajmo se jesmo li dovoljno dali mi sami?

I meni bi osobno bilo najlakše krivicu prebacivati na nekog drugog da bih opravdao svoj poraz ili neuspjeh, ali budimo realni, druga strana je u tom trenutku bila mnogo jača, mogli smo samo još više izginuti...

Upitajte se, kako je onim roditeljima, suprugama, djeci ... poginulih branitelja sa naše i drugih općina u posavini, upitajte se, da ste bili na njihovom mjestu biste li voljeli izgubiti Vaš životni trud ili ne daj Bože Vaše dijete...

Ne krivite nikoga, jer zašto bi neko iz HR ratovao za BiH, ako mi to sami nismo željeli?

Rat košta, a nama centar BiH nije dao ništa, a napadao je RH da su njene postrojbe na teritoriju BiH (a ja sam svjedok da nisu)...
hehe...

Eugen Savojski
29-01-2012, 17:58
Master, jebi ga zemljače ja kasnim za tobom, nisam stalno pri računalu. Morat ću se osvrnuti na događaje oko zarobljenih Srba i nečasnih radnji koje su počinili pojedinci, uz njih, veliku krivicu snose i tadašnje vojno zapovjedništvo kao i civilna vlast. Naravno da se sa zarobljenicima trebalo drukčije postupati, bilo je i naših Hrvata puno zarobljenih i u Hrvatskoj a i u Bos. Šamcu. A oni koji su pravili i dogovarali razmjene znali su se ponašati jako galantno pa dati Srbima vojnika za nekog djeda ili babu, po meni je to rađeno zbog nekih njihovih osobnih interesa. Da budem iskren ,žao mi je običnih Srba ,ali mi nije žao četničkog vojvode S.D. koji se upišao prilikom zarobljavanja, nije mi žao R.Đ. koji je poginuo jer je bio ekstremni četnik ,okončaše obojica svoje jadne živote a da ne ubiše ni jednog Hrvata. Zato samo mogu reći svim onima koji na raznoraznim portalima pozivaju na rat ,a o kojem pojma nemaju koje se grozote čine u ratu, neka ne seru jer kojim slučajem i da dođe do rata, mnoge njih bi matere njihove ljubile u hladno čelo a da metka ne bi uspjeli ispaliti.
Sjedimo mi kod jednog vojnika koji će poslije otići u vojnu policiju , pijemo kavu u dvorištu čekajući njega, nije prošlo dugo dolazi on sa autom i otvara prtljažnik iz kojeg vadi janje. Njegova mater navodno posramljena našom nazočnošću ,zagalami na njega i reče : " O A..... jebo te ćaća blesava sramota je to,što će reći svijet", posjedišmo mi još malo prije nego što ćemo krenuti reče njemu njegova mater : " Sine , de ako naletiš na neku plinsku bocu donesi kući treba mi, vidiš da često nestaje struje".

Eugen Savojski
29-01-2012, 18:25
Kad smo držali Novi Grad u okruženju , otišao sam na crtu
sa nekoliko svojih prijatelja zamijeniti predhodnu smjenu,
ušli smo u zemunicu u kojoj su bili i J.P. i Bekrija, obojica
su poslije pada Odžaka zbrisali i nisam ih više ni viđao a da
vam iskreno kažem to me i raduje jer obojica ne vrijede
dvije pare. Da završim što sam počeo pisati, ulaskom u
zemunicu na drvenom stupu vidim crtice urezane nožem,
J.P. je imao 13 crtica urezanih a Bekrija 11, ja ih pitam baš
ste vas dvojica noćas igrali table pa ste povlačili crtice?
Odgovori meni J.P. te crtice su broj četnika koje smo nas
dvojica poskidali. Rekoh, pa ako je tako ostanite još koju
smjenu dok ih sve ne poskidate.
Master, ako se ne varam kad su se Srbi predali od njih smo
doznali da su imali poginulih možda desetak.

master
29-01-2012, 18:33
Master, ako se ne varam kad su se Srbi predali od njih smo
doznali da su imali poginulih možda desetak.

Sveukupno je bilo desetak grobova pored kuce od Milana Rakica, preko puta njegove kuce im je bila ratna bolnica, prilicno dobro opremljena.

caporegime
01-02-2012, 12:32
jeli itko ikad, stvarao planove i pokušavao eliminirati srpski klin u vučjak s korijenom u podnovlju.
rađe im pustit modriču a utezi taj mostobran.
je li itko od vrlih generala koji sad poput stietića pametuju gdje god se pojave, iakad pomislio da je prvo trebalo eliminirati tu izbočinu i izbiti cijelom crtom na bosnu a koridor ne prekidat nego ga samo vatreno kontrolirati.
barem dok se ne isplanira na koji način bi se moglo strateški, možda na nekom drugom mjestu, eksploatirati prekidanje koridora. a i neka vrsta stabilizacije bojišta bi nam dobro došla u vidu vremena za organizaciju.

master
01-02-2012, 12:46
Ponovi laz 100 puta i postace istina.

Ne poricem da je bilo zlocina i sa nase strane, ali kakve se prljave igre igraju danas pokusati cu dokazati na sljedecim primjerima. Stavljaju nam na teret civile da smo pobili sto nije istina. Prvi primjer:

http://i42.tinypic.com/x22pv8.jpg

Bumbic Nedjeljko, imao kavanu u Novom Gradu, covjek bio zarobljen i pusten kuci. Prilikom ulaska srpskih snaga ubijen od krajisnika u Novom Gradu.

master
01-02-2012, 12:50
Drugi primjer

http://i43.tinypic.com/9a77y9.jpg

Vidakovic Pavle, covjek iz Vrbovackog Lipika, nije bio u zatvoru, nije maltretiran, bio kod svoje kuce, objesio se kod svoje kuce.

Marta
01-02-2012, 12:51
Ponovi laz 100 puta i postace istina.

Ne poricem da je bilo zlocina i sa nase strane, ali kakve se prljave igre igraju danas pokusati cu dokazati na sljedecim primjerima. Stavljaju nam na teret civile da smo pobili sto nije istina. Prvi primjer:

http://i42.tinypic.com/x22pv8.jpg

Bumbic Nedjeljko, imao kavanu u Novom Gradu, covjek bio zarobljen i pusten kuci. Prilikom ulaska srpskih snaga ubijen od krajisnika u Novom Gradu.

Ajd molim te prevedi ovo s cirilice ....

master
01-02-2012, 12:55
Treci primjer

http://i42.tinypic.com/2zr28te.jpg

Kovacevic Marija, starija zena, nije bila u zatvoru, ostala slobodno zivjeti i kretati se u Novom Gradu, umrla prirodnom smrcu nakon pada Odzaka (ovdje pise u zarobljenistvu).

master
01-02-2012, 13:04
Ajd molim te prevedi ovo s cirilice ....

Bumbić Nedeljko, sin Avrama i Marije (djevojačko Minić), ROĐEN 20.2.1939. U n.Gradu. Privatni ugostitelj. Oženjen Ružom, rođ.Grozdanić. Djeca Marijana (1977) Dara (1979) i Slađana (1980). Pripadnik rez. Sastava JNA od 8.5.1992, zatočenik logora u Odžaku. Kasnije razmijenjen. Poginuo 14.7.1992 u N.Gradu gdje je sahranjen. U toku 2.svj.rata ustaše su ubile dva člana porodice bumbić.

master
01-02-2012, 13:09
Cetvrti primjer

http://i39.tinypic.com/98yee9.jpg

Milan Rakic, inspektor milicije prijeratni, jedan od dvojice kolovodja, zarobljen i nakon nekoliko mjeseci razmijenjen. Ubijen kroz prozor svoje kuce za vrijeme vecere s obitelji. Ubili ga krajisnici koji su bili razmjesteni u selu.

master
01-02-2012, 13:15
Peti primjer a ima ih jos jako puno, naveo sam samo neke od njih.

http://i40.tinypic.com/vew387.jpg

Rakic Radmila, zena, sin joj poginuo prije cca 2 godine u prometu, bio vojno lice. Zena umrla prirodnom smrcu (infarkt) na pocetku rata. Bila sahranjena pored kuce Milana Rakica.

Marta
01-02-2012, 13:16
master, molila sam te da prevedes sta pise na cirilici i onda ispod napises istinu

master
01-02-2012, 13:19
jeli itko ikad, stvarao planove i pokušavao eliminirati srpski klin u vučjak s korijenom u podnovlju.
rađe im pustit modriču a utezi taj mostobran.
je li itko od vrlih generala koji sad poput stietića pametuju gdje god se pojave, iakad pomislio da je prvo trebalo eliminirati tu izbočinu i izbiti cijelom crtom na bosnu a koridor ne prekidat nego ga samo vatreno kontrolirati.
barem dok se ne isplanira na koji način bi se moglo strateški, možda na nekom drugom mjestu, eksploatirati prekidanje koridora. a i neka vrsta stabilizacije bojišta bi nam dobro došla u vidu vremena za organizaciju.

Postojali su nekakvi planovi, meni je u jednoj akciji na brdu Glog iznad Podnovlja poginuo jedan covjek i bilo je par ranjenih. Ne znam zasto se odustalo od toga jer su oni tad bili razbijeni i tek su poceli pregrupisavanje. Mozda (vjerovatno) nismo imali dovoljno ljudstva a niti sredstava.

master
01-02-2012, 13:19
master, molila sam te da prevedes sta pise na cirilici i onda ispod napises istinu

Pa preveo sam ti za post koji si citirala.

Marta
01-02-2012, 13:21
Pa preveo sam ti za post koji si citirala.

Ma nisam se dobro izjasnila, mislila sam na sve, jer me zanima sta su pisali.

Hvala.

Inkvizitor
01-02-2012, 13:21
pa napisao je sve..i objašnjenje..

mene samo zanima čemu im služi navođenje sudbine fmailije iz 2.og svjetskog rata..

mislim znam čemu služi ali u generalijama i osmrtnici..

Inkvizitor
01-02-2012, 13:22
Postojali su nekakvi planovi, meni je u jednoj akciji na brdu Glog iznad Podnovlja poginuo jedan covjek i bilo je par ranjenih. Ne znam zasto se odustalo od toga jer su oni tad bili razbijeni i tek su poceli pregrupisavanje. Mozda (vjerovatno) nismo imali dovoljno ljudstva a niti sredstava.

Ja se sjećam kad su sve naše stanice javile da je Podnovlje pred padom i da je HVO na ulazu u Doboj.

A nakon toga su krenule drugačije vijesti.

Marta
01-02-2012, 13:22
sorry ljudi, posto sam ja nepismeno celjade, nisam skuzila da je to prijevod

ajd brisi te moj postove i ovaj isto

master
01-02-2012, 13:23
pa napisao je sve..i objašnjenje..

mene samo zanima čemu im služi navođenje sudbine fmailije iz 2.og svjetskog rata..

mislim znam čemu služi ali u generalijama i osrmtnici..

Prijatelju, ovo nisu osmrtnice, ovo je u jednoj knjizi o N.Gradu, koja se uredno izdaje u biblioteci u Modrici i iz koje uce mladji narastaji.

master
01-02-2012, 13:25
Ja se sjećam kad su sve naše stanice javile da je Podnovlje pred padom i da je HVO na ulazu u Doboj. A nakon toga su krenule drugačije vijesti.

I bilo je pred padom.

Inkvizitor
01-02-2012, 13:28
Prijatelju, ovo nisu osmrtnice, ovo je u jednoj knjizi o N.Gradu, koja se uredno izdaje u biblioteci u Modrici i iz koje uce mladji narastaji.

ma nisam mislio doslovno na osmrtnice , to i jesu u neku ruku memorabilije, osmrtnice samo tiskane u knjizi, čemu onda to služi..šta je bilo u 2. svj ratu..

Inkvizitor
01-02-2012, 13:29
I bilo je pred padom.

i novine su donosile velike naslove..sjećam se Globusa..

par dana nakopn toga krenula je sprska ofenziva..

Marta
01-02-2012, 13:30
ma nisam mislio doslovno na osrmtnice , to i jesu u neku ruku memorabilije, osmrtnice samo tiskane u knjizi, čemu onda to služi..šta je bilo u 2. svj ratu..

A i ti se cudom cudis srpskim poslima :o:o:o

Sluzi propagandi, ponavljaju laz milijardu puta ...

master
01-02-2012, 13:31
ma nisam mislio doslovno na osrmtnice , to i jesu u neku ruku memorabilije, osmrtnice samo tiskane u knjizi, čemu onda to služi..šta je bilo u 2. svj ratu..

Sluzi ovome sto se desava danas a svjedoci smo toga. Da se izjednaci krivica.

Inkvizitor
01-02-2012, 13:32
ma nisam mislio doslovno na osrmtnice , to i jesu u neku ruku memorabilije, osmrtnice samo tiskane u knjizi, [B]čemu onda to služi..šta je bilo u 2. svj ratu..

Sluzi ovome sto se desava danas a svjedoci smo toga. Da se izjednaci krivica.

prilično neozbiljno..ali ništa neočekivano..

master
01-02-2012, 13:36
prilično neozbiljno..ali ništa neočekivano..

Ponovi laz sto puta i postace istina. Cak ce i onaj koji laze povjerovati u to.

Inkvizitor
01-02-2012, 13:44
Ponovi laz sto puta i postace istina. Cak ce i onaj koji laze povjerovati u to.

Al vidiš korektni su ipak..nisu napisali da su ih ustaše ubile..nego čak ima i nerazjašnjenih okolnosti.

čovječe znaš li ti koliko je to napredak kod Srba..

da si me pitao unaprijed šta su napisali generlalno..ja bih rekao..napisali su da su ih sve ustaše pobile..

meni je to ooogroman napredak..

master
01-02-2012, 13:48
Al vidiš korektni su ipak..nisu napisali da su ih ustaše ubile..nego čak ima i nerazjašnjenih okolnosti.čovječe znaš li ti koliko je to napredak kod Srba..
..

...ali citatelju ostavlja mogucnost i da su ih ustase ubile...

Inkvizitor
01-02-2012, 13:53
...ali citatelju ostavlja mogucnost i da su ih ustase ubile...

znam ali prije ne bi bilo ni te sumnje.

ma znam šta hoćeš reći..krivnja na ustaše se mora svaliti makar i posredno..ali prije ne bi bilo nikakvih ograda..

master
01-02-2012, 13:54
Ja sam opet malo pustio par rafala na forumu, a nema Savojskog da udari s krila. Cekam.:cry

I jos sam početnik na forumu.

Paus Krushke
01-02-2012, 13:58
...ali citatelju ostavlja mogucnost i da su ih ustase ubile...

naravno cijenjeni master! Eugen mi te je puno nahvalio! pozdrav ovom prilikom!

a naravno.. ovo je udbaška taktika, ostaviš mrvicu sumnje i odglumiš poštenje, zbog tog su ostavili koje NERAZJAŠNJENO ubojstvo!

Inkvizitor
01-02-2012, 13:59
Ja sam opet malo pustio par rafala na forumu, a nema Savojskog da udari s krila. Cekam.:cry

I jos sam početnik na forumu.

ne, ti si po četniku )))))

master
01-02-2012, 14:04
@ Za Savojskog

Na videu gdje je respektabilna ekipa nalazi se i jedan veliki ratnik koji je poginuo u brvnik2, jesi li ga prepoznao? Sin mu nosi njegovo ime, rodjen je poslije pogibije oca.

Paus Krushke
01-02-2012, 14:07
Ja sam opet malo pustio par rafala na forumu, a nema Savojskog da udari s krila. Cekam.:cry

I jos sam početnik na forumu.

prijatelju, tako treba, dugačke rafale pucaš, ubojitim slovima gađaš! udri po četniku! :)
ne štedi municiju!

Eugen Savojski
01-02-2012, 14:14
@ Za Savojskog

Na videu gdje je respektabilna ekipa nalazi se i jedan veliki ratnik koji je poginuo u brvnik2, jesi li ga prepoznao? Sin mu nosi njegovo ime, rodjen je poslije pogibije oca.

Master, evo mene ,gdje treba tući ?
Ne mogu pronaći na brzinu video, tamo gdje je središnja figura I.R. ali
ako me sjećanje služi gledajući video prije da nije u pitanju P.A. ?

master
01-02-2012, 14:18
Master, evo mene ,gdje treba tući ?
Ne mogu pronaći na brzinu video, tamo gdje je središnja figura I.R. ali
ako me sjećanje služi gledajući video prije da nije u pitanju P.A. ?

Ćule je u pitanju, kad kamera ide desno prema Braci.

I nisam vise pocetnik.

Eugen Savojski
01-02-2012, 14:28
Ćule je u pitanju, kad kamera ide desno prema Braci.

I nisam vise pocetnik.

Z.J., ja nikako da potrefim taj video, tad iz istog
su sela je poginuo i M.Ć., a Ćuletovih prezimenjaka
je poginulo ja mislim četvorica, M.J. je zarobljen
u borbama za BB i ubijen a prije toga je mučen.

master
01-02-2012, 14:30
Na videu koji sam postavio, na 0.50 je.

master
01-02-2012, 14:37
A ako nisi primijetio, i lijac je tamo. Imam i kvalitetniji snimak, ali sam namjerno stavio losiju kvalitetu na youtube.

caporegime
01-02-2012, 15:12
Podnovlje i cijeli onaj klin se morao energičnije odraditi. i to prije nego su sve linije razvučene. po meni i prije modriče.
Uzalud širok prostor kad su poslije toga sve linije razvučene i nekoordirane.
trebalo je ići na to pa makar i skratiti neke druge linije jer crta na rijeci bosni faktički od ušća pa do johovca s vučjakom (ali očišćenim) kao planinom iz leđa stvara velike taktičke mogućnosti obrane.
tada bi se lakše održao i prostor derventske općine.
ja znam da ovakve stvari ne mogu znati laici ili obični branitelji, ljudi iz bosanske posavine koji su do jučer živjeli normalnim životom ali jedan stipetić i ostali, kao ljudi s generalskim činovima su morali znati procijeniti situaciju.
onaj stipetić još priča kako je imao snage za skroz prekinuti koridor ali da ga je kao politika (čita: tuđman) spriječila.
baš me zanima s kojima bi ti pričuvama presjekao i držao položaje na koridoru kad nije motao organizirati ni obranu postojećeg.

master
01-02-2012, 15:32
Koridor je se mogao odraditi da je bilo sposobnih ljudi u vodjenju i planiranju te da se u to vrijeme ukljucila strana od Gradačca. Garantiram da smo uz onaj moral mogli odraditi i Samac i okolna sela i spojiti se sa orasjem, samo nam je trebalo sposobnih ljudi i stratega. Sto se tice Vucjaka, bili smo iznad Podnovlja, mislim da se moglo odraditi vise u strategijskom smislu ali nije. Mozemo sada svi biti generali i zaliti za propustenim, ali smatram da je najveca greska bila u nemanju krajnjeg cilja.

master
01-02-2012, 16:52
21.04.1992. Početak borbenih djelovanja na području općine Odžak. Držimo u okruženju 3 sela sa srpskom većinom (oko 600-700 vojno ustrojenih i dobro naoružanih muškaraca), puca se jako puno. Ljudi su uplašeni (prvo vatreno krštenje), pokušavam ih smiriti (jer sam to već davno prošao u RH) i prilično uspijevam. U kontaktu sam sa drugom ekipom (radio veza) koji su krenuli takođe u napad, koordiniramo se ... noć pada ... do mene jedan vojnik plače ... galamim na njega jer uznemiruje i unosi strah u druge.

Interesantno, ne plače radi sebe već radi brata koji se nalazio kojih par sto metara iza naših leđa (poslužioc jedinog MB 60 mm koji smo imali). Plaši se da će mu brat poginuti. Smirujem ga koliko mogu.

Noć je, obilazim ljude na lijevom krilu i pokušavam ih razveseliti. S položaja MB60 javljaju da im je mina ostala u cijevi... Kažem im da ništa ne diraju do jutra a tada ću doći i pomoći im.

Jutro sviće, ponovo obilazim ljude, popričam sa svakim, pokušavam pozitivno djelovati na njih itd... Poslije toga trčim pognut kroz nekakve poljske kanale do MB60. Tamo se nalaze 3 čovjeka. Dolazim do MB60 (od njega cijev viri 10-ak cm iz zemlje, ukopao se nakon 2 mine, meka podloga i neiskustvo), pogledam odozgo i vidim minu u cijevi ... kažem im da ga otkopaju što su i učinili.

Uzmem MB (prije toga sam im rekao da se maknu) lagano ga nagnem i mina mi dođe u šaku. Izvadim ju i stavim u sanduk s ostalima (a imali smo samo 2 sanduka tj 2x12 mina). Pozovem ovu trojicu i kažem im da postave MB na tvrdu podlogu, što su i učinili, par metara dalje na makadamsku cestu.

Tad sam krenuo na sastanak (brifing) i BUM. Ništa nismo čuli, samo je lupilo među nas. Izgubio sam svijest, ali sam brzo došao k sebi. Nisam osjećao bol, osjetio sam krv pod rukama pipajući se, slijep sam, noge ne mogu napipati ... čujem jauke nedaleko od mene i prepoznajem glas ... Marijane, jesi li dobio, pitam ga, odgovara da su mu obje noge i ruka polomljene i da je dobio u stomak, pitam ga šta je sa Bože, kaže da je izgleda mrtav. Pitam za trećeg, kaže da ga ne vidi. Pitam ga imam li oči i noge jer ih ne osjećam – odgovara mi da imam. Napipam motorolu i pozovem pomoć te im kažem da smo dobili…

Pomoć je došla relativno brzo, ubacili su nas u kombi i pravac skelski prijelaz Svilaj. Bio sam pri svijesti do Oprisavaca (nisu mi dali zaspati) i tek tu su me previli. Tu sam pao u komu.

Peti dan sam se probudio iz kome, imao sam jaku glavobolju ali drugih bolova nisam osjećao. Pored mene je bio nerazdvojni prijatelj iz ZNG i navodno sam se probudio tek kad me on zvao. Ne sjećam se toga… Znam samo da sam ga uvijek poslije zezao da je plakao za mnom, što on nije htio nikada priznati … a jest, jer su mi i drugi to rekli.

Da, ozljede, dobio sam u glavu, u desnoj butini mi je bila rupetina kao šaka, u lijevu nogu sam dobio četiri komada, u lijevi lakat tri komada i pored kičme dva komada (ali su ušli samo pod kožu, tako da sam ih rukama izvadio jer su me pekli a doktori ih valjda nisu primijetili).

Kroz razgovor sa tim prijateljem pokušavao sam povezati šta se dogodilo. Mina je pala oko 2 metra od mene, dobio sam prilično gadno. Marijan je bio oko 5-6 metara od mjesta pada i prošao je dosta gore od mene, a Božo …eh, on je bio kojih 10-ak metara od mjesta udara i poginuo je… Iza njega je ostala supruga i 4 djece.

Interesantno je to što je Božo bio brat od tipa koji je noć ranije plakao za njim. Puno puta sam poslije razmišljao o tome, kakav je to predosjećaj…

Sedmi dan prebačen sam u ZG (Dubrava) gdje sam ostao 17 dana. Potpisujem izlazak na osobnu odgovornost i na štakama se vraćam u jedinicu i ostajem do zadnjih borbenih aktivnosti 1995 kad sam umirovljen u činu satnika HV.

master
01-02-2012, 16:55
Dolazim k svijesti... slijep sam ... mrak... noge ne osjećam, ne mogu ih napipati ... pod prstima osjećam nešto toplo, ljepljivo ...
krv...

Shvaćam, ranjen sam... Par metara dalje čujem jauke, slijep sam, ali prepoznajem glas. Marijane, jesi živ? Šta je s tebe? Noge su mi polomljene ... i...ruka ... i stomak... dobili smo..., odgovara mi... Šta je sa Bože? – pitam ga. Izgleda da je poginuo, ne miče se – odgovara mi. Imam li oči, noge, ne osjećam ih? - Odgovara da imam. Napipao sam motorolu, pozvao sam pomoć... došli su relativno brzo... Nemam straha, čudno, ne osjećam niti bol... pokušavam shvatiti šta se dogodilo... Blaž R. vozi, još neko je s njim, ne mogu prepoznati glas... Blažev prepoznajem, pokušava me ohrabriti...i njega pitam za Božu...kaže mi da je u drugom vozilu...nije mi htio reći da je poginuo odmah... Dolazimo na skelu u Svilaj... Čekaju nas...javljeno im je da stižemo...

Tu opet gubim svijest...puno sam krvi izgubio... Na HR strani su nas vjerovatno prebacili u drugo vozilo, jer neko me je tresao i budio me... ne da mi da spavam...ženski glas...nepoznat...
Ispituje me za ime, prezime, koga imam od obitelji, znam li šta se dogodilo...pita za krvnu grupu...

Odgovaram na svako postavljeno pitanje, svjestan sam svega...samo sam jako umoran...
Pokušavaju me održati budnim...odžavali su me do Oprisavaca...govorili su mi gdje smo...
Tu sam pao u komu... Ne sjećam se više ničega dalje...

Bolnica... Budim se... Ne znam koliko sam spavao...
Pored mene je Lipa. Navodno sam se probudio kad me on pozivao. Ne sjećam se toga. To su mi drugi poslije rekli. Kažu da je visio uz mene...

Vidim kroz maglu, nekako čudno...nešto nedostaje a ne znam šta...kasnije ću saznati,...desnostrana hemionopsija... Opet ne osjećam bol...umoran sam...ponovo tonem...u san...

Budim se. Sestre me pripremaju za transport...u Zagreb...vidim...ne dobro, ali vidim...imam i noge...i ruka mi je zamotana... Smještaju me u hitnu, prikopčavaju infuziju u vozilu...krećemo...pred nama su sati vožnje... Zaspao sam ponovo...

Subota... Probudio sam se... Imam jaku glavobolju. Nepoznata soba, prozori plavkasto zeleni, nisu standardni...mir...tišina...
U krevetu do moga stariji gospodin, nepoznat...pozdravlja me, pita me kako sam... Kažem da me glava boli... Odgovara mi da su tu noć svi trčali oko mene, da sam zavoje sa glave trgao rukama...Dobijao sam neke injekcije u venu, trbuh, pretpostavljam šta je... Ne sjećam se toga... Kasnije sam razmišljao, kolika bol i snaga treba da se potrgaju zavoji? Pokušavao sam to ekspirementirati kasnije i nisam uspio...

Mokrim kroz kateter, osjećam kako me peče ali mislim da je to normalno. Nisam naučio biti u bolnici pa i ne znam šta je normalno a šta ne, trpim...
Nedjelja. Vizita. Previjanje. Tu prvi put vidim svoje rane. Lijeva noga četiri komada, ulazne rane veličine palca, izlaznih nema, s unutarnje strane noge vidim rez od operacije dug oko 60-70 cm, tu su mi ubacili plastiku, isječene su mi vene i tetive na toj nozi ... Lijeva ruka, tri komada veličine nokta, nema izlaznih... Desna noga, rana veličine šake odraslog čovjeka, otvorena, vidim krvne sudove, mišić iščupan... Ranu na glavi ne vidim...još nisam pokretan...

Čišćenje rana. Glava, lijeva ruka i noga nije boljelo. Desna noga...uhhh...
Doktor (Ukrajinac) uzima tufere gaze na pincetu, gura ih u otvorenu ranu i grebe...čisti prljavštinu koja je unutra ušla sa gelerom i zemljom... Imam osjećaj da mi oči ispadaju ali ne puštam glasa. Uhvatio sam se za rešetke kreveta i stisnuo zube, osjećam da mi se znoj sliva potocima niz lice. Zapamtio sam ove riječi tog doktora koje mi je govorio dok je čistio ranu: «Sa ranom treba kao sa ženom – što si grublji sa njom, ona te više voli.»
Nisam puštao glasa, ali sam razmišljao, pitao bih te doktore da ja kopam po tebi...
Poslije previjanja, izmoren, zaspao bih kao bebica...

Kateter me sve više peče, ne mogu više trpiti. Ovaj gospodin do mene poziva sestru, i govori joj šta me pati. Pogledam ju, a ono časna sestra, prilazi mojemu krevetu i pita me mogu li mokriti u gusku. Imam osjećaj da propadam u zemlju, kud baš da je časna taj dan radila...neugodno mi, a ne mogu više trpiti. Izvadila je kateter, njoj je to posao, ali meni nije bilo svejedno... Kasnije smo se upoznali malo više i rekla mi je da je i ona iz BiH, iz Jajca...

Nepokretan sam, osjećam da me nešto peče u donjem dijelu leđa, na kičmi. Rukom napipam nešto, nisam tu zamotan, noktom iščupam dva gelera, ušli samo pod kožu. Doktori ih nisu niti primijetili...

Sedmi dan u Zagrebu, u sobu ulaze dvije sestre i doktor. Nose štake. Kažu mi ustaj...
Ja gledam u njih kao u čudo, nisam mogao sjediti a oni hoće da ustanem...
Ajd dobro, probaću...pokušam sjesti a odjednom vrtoglavica...ne mogu...

Kažu mi da sam pokušavam da se pridižem. Ostavljaju mi i štake, te odlaze. Uporan sam, pa valjda oni bolje znaju kako bih se trebao oporavljati... Hvatam onaj trougao iznad kreveta i vježbam sjedenje. Uspio sam, mogu sjediti. Sljedeće je stati na noge... Pokušavam... Sjednem na rub kreveta, spustim noge dolje, a ono odjednom malaksalost... krv valjda počne cirkulirati i mene hvata nesvjestica... Ponovo prilegnem, da se malo odmorim...pa opet iz početka. Ne znam iz kojeg pokušaja, ali ustao sam. Stajao sam uspravan, na štakama. Nisam smio zakoračiti, udaljiti se od kreveta, ali i ovo je bio ogroman uspjeh za mene...

Sljedećih dan – dva, sam već uspijevao preći sobu, otići na wc, nisam se oslanjao na lijevu nogu jer me je ona više boljela, ali mogao sam napraviti desetak koraka. Dolaze mi i posjete. Kažu mi da je Marijan u drugoj sobi od mene. Sljedeći moj zadatak je bio otići do njega, sam, na štakama. Uspio sam, sa nekoliko pauza u tih dvadesetak metara. Ušao sam u sobu, on je bio sav u fiksatorima, obje noge i ruka...zezao sam ga da ću ga postaviti umjesto antene na krov... Krevet do njega je ležao mladić od dvadesetak godina, bez nogu... Saznao sam da je iz Jakeša. Pogled mi skreće na njegove bataljke i pitam ga je li ga boli? Kaže mi da ga bole prsti. Da, prsti ga bole na nogama kojih nema.

Marijan mi govori da ih je posjetio Alija Izetbegović, dao im je po 100DM, jebiga, mene je zaboravio...

Pitam ga, sjeća li se detalja našeg ranjavanja? Kaže da je mina pala među nas. Govori mi da sam ja poslije udara pao, pa ustao...napravio par koraka...te opet pao...

Vrtim film, pretpostavljam, poslije tog drugog pada, pao sam na leđa, noge su mi ostale skvrčene ispod tijela te ih zato nisam mogao niti napipati, a od udara su bile utrnule te ih nisam niti osjećao...

Sljedećih par dana su mi skidali kožu sa ramena i lijepili na rane. Tijelo je prihvatilo kožu, nije ju odbacivalo. Sjećam se, kad su nam skidali kožu, bilo nas je desetak u redu, namjerno smo plašili jedni druge, balavurdija, ismijavali smo se na svoj račun. Nije to bilo strašno, injekcijama ubrizgaju nešto pod kožu, pa onda kuckaju po tom dijelu tijela da se koža odvoji (kao mi u djetinjstvu kad smo skidali koru sa vrbe i pravili svirale)... Kasnije nečim kao testerica tu kožu skinu i stavljaju u nekakvu tekućinu. Nakon par dana ju lijepe na otvorene rane...

U Zagrebu sam ostao sedamnaest dana, sveukupno dvadesetdva dana od ranjavanja. Potpisao sam izlazak na osobnu odgovornost. Morao sam, imao sam još obaveza, smatrao sam da sam potrebniji negdje drugdje.

Eugen Savojski
01-02-2012, 16:59
Ne treba zaboraviti ulogu neprijateljske avijacije,
koja je konstantno djelovala po našim položajima,
također i po naseljenim mjestima. Naš PZO nije
raspolagao sa većim količinama ručnih raketnih
sredstava (igla,strijela) koja su koliko toliko bili
efikasniji od PAT-ova u rušenju aviona, mislim da
je nekoliko avina i srušeno dok smo imali s čim.

master
01-02-2012, 17:05
U ovoj priči povezati ću dvije već objavljene priče na portalu (Brvnik 2 i Operativna akcija Angela Svilaj) te ću u nastavku teksta pokušati ispričati treću priču koja je dijelom vezana za ove dvije… Dakle, kao što je već spomenuto, u opisu priče Brvnik2, u toj akciji je sudjelovao pored ostalih učesnika i moj bratić (sin od strica). To mu je bila prva borbena akcija. Imao je tada 17 godina i par mjeseci. Bio je dijete, iako je fizički bio jači od mene, visok oko 180 cm, 85-90 kg itd… Nosio je u akciji AP sa lijevkom na cijevi, radio je sa svim oružjem kojim smo raspolagali, bio je odličan strijelac a tromblone je pucao sa ramena (ja osobno to nikad nisam učinio).

U toku borbe bio je sa nama u udarnoj grupi, te je aktivno učestvovao ništa manje od nas starijih… Poslije akcije, u našoj bazi, analizirali smo sam tijek akcije i događaje koje smo doživjeli u samoj akciji. Između ostalog raspravljali smo i o tome koliko smo neprijatelja skinuli… S obzirom da je njemu to bila prva akcija, pitali smo i njega je li koga skinuo. Rekao je da je naišao na grupu njih te da je imao bombu u lijevku i da je tako pucao i pogodio bombom jednoga direktno – ali da ne zna je li ga ubio ili ne…
Sada slijedi drugi dio priče… Operativna akcija Angela - Svilaj…

U navedenoj i na portalu opisanoj akciji, taj bratić (tada imao 18 godina i tjedan dana) je bio u grupi koja je kasnije nastradala. Sve je bilo u najboljem redu dok su se probijali naprijed, međutim, kad je stiglo naređenje za vraćanje na početne položaje, grupa je ostala odsječena… Bio sam u kontaktu sa njima i dogovarali smo njihov proboj naprijed a mi ćemo udariti na bokove i praviti zaprečnu vatru (baraž) MB82 i MB60mm 50-100 metara polukružno oko njih. Tako je i bilo, krenuli smo bočno, od nasipa lijevo i desno, dejstvovali a oni su krenuli naprijed. Iz jednog neprijateljskog bunkera su stalno dejstvovali po njima (a bili su na otvorenom) te se bratić podigao i RPG-om pokušao skinuti taj bunker.

Dobio je metak u glavu i dva u rame te je pao kao mrtav. Vjerujući da je mrtav, ostali su se nastavili probijati naprijed, jedan dio je uspio…jedan dio je nažalost poginuo…

Nakon određenog vremena, bratić dolazi svijesti potpuno slijep, sjeća se svega ali oko njega nema nikoga. Puže kroz travu i odlučuje da će se ubiti. Za pojasom je imao dvije bombe i jednu vadi i drži u ruci… Tada nailazi Bodra, te vidjevši da je živ, previja ga i puzeći idu prema selu jer preko Save ne mogu sa njim u takvom stanju… Nakon nekoliko sati, ne mogavši više vući maloga (u međuvremenu je nekoliko puta mali gubio svijest), a ne htijući ga ostaviti samog, Bodra je odlučio da se obojica predaju jer su srpske snage bile na 50-ak metara od njih… Tako je i bilo…

Sada slijedi treći dio priče koji je povezan sa ova dva dijela koja sam pokušao što realnije opisati …

Po zarobljavanju maloga, odvezli su ga u BB, pa je tajno prebačen u bolnicu u Doboj. Tamo je zakrpan (meci su ostali u tijelu), te je nakon dvadesetak dana prebačen u VIC (vojno istražni centar) Mali Logor, Banja Luka. Ovdje ću napomenuti da sam treći dan od njihovog zarobljavanja imao podatke o svakom njihovom premještaju i mjestu gdje su se nalazili, te sam pokrenuo određene veze i aktivirao Crveni Križ u Ženevi da ih obiđe na toj lokaciji i unese trag da su živi.

Ovdje ću JAVNO zahvaliti ČOVJEKU s druge strane koji mi je pomogao. Tog ČOVJEKA nikada nisam osobno upoznao niti znam kako se zove (a isto tako ne pozna niti on mene). Njegovo kodno ime tada je bilo ŠMAJSER a moje ŠKORPION.

Uglavnom, mali se oporavljao prilično dobro, vid mu se polako vraćao, rane zacjeljuju, te da nije bilo torture – moglo bi se reći da ide nabolje… Mali je bio u ćeliji sa 7-8 srba, zatvorenika, njihovih dezertera i ostalih …

Znači, pored isljednika, stražara, i od njih je dobijao batine… Jednom prilikom, poslije određenog vremena, sjedeći na betonu u ćeliji, slušajući razgovore između njih (nije smio niti progovoriti bez odobrenja), jedan od njih ga upita gdje je bio na ratištu… Mali je odgovorio (ne spominjući da je bio u interventnoj satniji) da je bio na crti u Brvniku, a ovaj srbin odgovori da je i on bio na tom pravcu te da su najebali tu i da je i on tu ranjen u prst ruke, te mu pokazuje nepokretan prst. Priča kako se to desilo … Kaže, Ustaše navalile, njihovi ginu…on sa još trojicom provlači se između kuća…odjednom, kaže…istrča Ustaša…opali i pogodi jednog…on pade odmah mrtav, a druga dvojica priskočiše da mu pomognu, govori dalje, …nema rane, krvi…tad eksplodira bomba i ubi ovu dvojicu a njega rani u prst….

Mali mi govori da je umro od straha tada, sjetio se da je taj "ustaša" bio on. Kaže da je imao osjećaj da će mu srce iskočiti od straha…Ovu priču sam ispričao iz razloga što sam mnogo puta razmišljao kako je svijet mali i kako se sudbine nekada preklapaju. Malog smo uspjeli isčupati nakon 3-4 mjeseca a sve ostale prijatelje u sljedećih nekoliko mjeseci.

master
01-02-2012, 17:12
Ne treba zaboraviti ulogu neprijateljske avijacije,
koja je konstantno djelovala po našim položajima,
također i po naseljenim mjestima. Naš PZO nije
raspolagao sa većim količinama ručnih raketnih
sredstava (igla,strijela) koja su koliko toliko bili
efikasniji od PAT-ova u rušenju aviona, mislim da
je nekoliko avina i srušeno dok smo imali s čim.

Na Odžaku je pogodjeno vise aviona. Jedan je pao u rijeku Bosnu i danas je vidljiv (u vrijeme suša). Mislim da su avioni i lune i napravili najveci psiholoski pritisak koji je pokrenuo stampedo. Svojim sam ocima gledao kad su bacali napalm na kuce u Dugim Njivama. Prosao sam nakon par minuta pored tih kuca dok ih je plamen zahvacao, bombe su pale pored samog puta u kanal ali se napalm rasprsio i po krovovima i okolo, put (asfalt) je gorio.

Eugen Savojski
01-02-2012, 17:18
Imao sam priliku upoznati kirurga (dr. Velimir Bano),
koji je radio u slavonskobrodskoj bolnici, kaže on
kad su bile najveće borbe u Bos. Posavini da je
bolnica bila zatrpana ranjenicima,dolazili su kao na
pokretnoj traci,lakši ranjenici nakon ukazane pomoći
su bili prevoženi u Vinkovce,Đakovo ,Viroviticu, sve
moguće ekipe liječnika su bile angažirane, a taj kirurg
kaže da je bilo toliko "materijala" za obradu da je znao
ne izlaziti iz operacijske sale 24 sata, i da im je stizala
ispomoć iz drugih bolnički centara.

master
01-02-2012, 17:22
Imao sam priliku upoznati kirurga (dr. Velimir Bano),
koji je radio u slavonskobrodskoj bolnici, kaže on
kad su bile najveće borbe u Bos. Posavini da je
bolnica bila zatrpana ranjenicima,dolazili su kao na
pokretnoj traci,lakši ranjenici nakon ukazane pomoći
su bili prevoženi u Vinkovce,Đakovo ,Viroviticu, sve
moguće ekipe liječnika su bile angažirane, a taj kirurg
kaže da je bilo toliko "materijala" za obradu da je znao
ne izlaziti iz operacijske sale 24 sata, i da im je stizala
ispomoć iz drugih bolnički centara.

Ne sjecam se tocno datuma, ali u toku jednog dana na onoj crpnoj pumpi prema Lijescu imali smo oko 120 ranjenih i dvadesetak poginulih. Mislim da je taj dan bio kirbaj u Vrbi ili Ruscici.

P.S. A Bano je i mene krpao (arteriju i vene).

Eugen Savojski
01-02-2012, 17:33
Na Odžaku je pogodjeno vise aviona. Jedan je pao u rijeku Bosnu i danas je vidljiv (u vrijeme suša). Mislim da su avioni i lune i napravili najveci psiholoski pritisak koji je pokrenuo stampedo. Svojim sam ocima gledao kad su bacali napalm na kuce u Dugim Njivama. Prosao sam nakon par minuta pored tih kuca dok ih je plamen zahvacao, bombe su pale pored samog puta u kanal ali se napalm rasprsio i po krovovima i okolo, put (asfalt) je gorio.

E , moram ti se pohvaliti da sam ja imao komadić lima
sa jednog oborenog aviona, naravno nisam ga ja oborio
nego sam dobio taj komadić koji mi je ostao u kući kao
suvenir a i zatekao je one čiji je avion i bio.
Da kad spominješ napalm, kad su avioni raketirali Odžak,
neke kuće su pogođene ne da fasada gori, nego i cigla.
A lunom je pogođena tekstilna tvornica "Vuntex", pa to
je za nepovjerovati koju štetu napravi, i još one avio-
bombe "krmače", naprave krater da može dvokatnica čitava
stati u njega.

master
01-02-2012, 17:36
E , moram ti se pohvaliti da sam ja imao komadić lima
sa jednog oborenog aviona, naravno nisam ga ja oborio
nego sam dobio taj komadić koji mi je ostao u kući kao
suvenir a i zatekao je one čiji je avion i bio..

Jos uvijek mozes imati suvenir od istog, u rijeci je na podrucju Balegovca i ljeti je vidljiv, suvenir mozes imati dok ga gypsy ne ocerupaju.

Eugen Savojski
01-02-2012, 17:37
Ne sjecam se tocno datuma, ali u toku jednog dana na onoj crpnoj pumpi prema Lijescu imali smo oko 120 ranjenih i dvadesetak poginulih. Mislim da je taj dan bio kirbaj u Vrbi ili Ruscici.

P.S. A Bano je i mene krpao (arteriju i vene).
Plavokos liječnik, malo proćelav.
Da to nije bilo prema Liješću kad je poginuo Slaven, onaj
momak duge kose, ako je tada,to je bilo u prvoj polovici
kolovoza 92.god.

Eugen Savojski
01-02-2012, 17:40
A nije više fora to imati, jedino ako
ga guslar ne izvadi prije mene jer
znaš kako je on "vrijedan", prasce
ne nahrani, skiče cijeli dan a on se
šeta po Odžaku.

master
01-02-2012, 17:41
Plavokos liječnik, malo proćelav.
Da to nije bilo prema Liješću kad je poginuo Slaven, onaj
momak duge kose, ako je tada,to je bilo u prvoj polovici
kolovoza 92.god.

Da, kolovoz 92. A evo ti malo podataka o suveniru:

92-22 28.6.92 J-22 25105 Odžak/Modriča kap. Bogosav Lukić+ 34 PVO r.Hrvatske (ovaj plus je kriz)

Eugen Savojski
01-02-2012, 17:54
Da, kolovoz 92. A evo ti malo podataka o suveniru:

92-22 28.6.92 J-22 25105 Odžak/Modriča kap. Bogosav Lukić+ 34 PVO r.Hrvatske (ovaj plus je kriz)

Znači istekla mu registracija, pa kud baš
u Bosnu da "sleti" , pobijenu ribu je pokupio
sigurno M.J. on je bio strastveni ribolovac,
nikad ništa nije ulovio, to mu je i bila jedina
prilika da dođe do ribe. A ovaj Bogosav nije
imao kacigu, zato je i najebo.

master
01-02-2012, 17:57
on je bio strastveni ribolovac,
nikad ništa nije ulovio, to mu je i bila jedina
prilika da dođe do ribe..

Znas li da kod ribolovaca uvijek otpadne najveca riba?:rofl

Eugen Savojski
01-02-2012, 18:04
Znas li da kod ribolovaca uvijek otpadne najveca riba?:rofl

Da, to je onaj što ga puko infarkt
u Tolisi, a jesam mu krv popio kad
mi je rekao da je dobio mirovinu,
stres je to čitav život gledati kako
drugi love ribu.

master
01-02-2012, 18:10
Zar on nije sad nekakav ribocuvar?

Eugen Savojski
01-02-2012, 18:19
Zar on nije sad nekakav ribocuvar?

Jest,ali nije obični ribočuvar nego
predsjednik ribolovne udruge čini
mi se. Velika je to "odgovornost".

master
01-02-2012, 18:19
Druga sam generacija poslije ww2, otac mi je prva generacija ^46, niti jedan djed mi nije bio u bilo kojoj vojsci.

Kao dijete o tome nas nisu naši stari učili, to je bila tabu tema, o tome se nije glasno smjelo razgovarati jer i zidovi su imali uši...

Ponekad smo se kao djeca okupljali oko bake (očeve majke) te nam ona ponešto šaptom kazivala kako je bilo u tim našim krajevima za vrijeme ww2...

Pričala nam je gdje je bila stara kuća, kako su nailazile razne vojske, kako su morali ugostiti bilo koju vojsku koja je nailazila jer su živjeli na «graničnom» području, kako su svako malo bježali od kuće...

Kaže, svi su ih proganjali, ustaše – jer su četnici dan ranije navratili do njih, četnici – jer su prije njih bile ustaše tu, partizani – jer su ranije spomenuti bili tu.., kaže, djed je u to vrijeme bolovao tifus te sa njim tako bolesnim i malenom dječicom nisu mogli niti bježati, te su morali davati hranu (a koje niti sami nisu imali) svakoj vojsci koja naiđe pored kuće...

Dijete (moga strica), imao je tada 5-6 godina, ubili su četnici na pragu stare kuće... kaže, pucali su mu u desnu plećku a metak je izašao na lijevu cicu, šapuće o tome jer ozna sve dozna, ne smije se spominjati to vrijeme...

Govori dalje, partizana i nijemaca nije ni bilo puno na tom području... Hrvati su bili u ustašama, Srbi su bili u četnicima i plašili su se svake strane koja naiđe...

Priča nam baka da je imala četiri brata, te da ne zna za grob niti jednoga. Govori da su svi dočekali kraj rata i predali se partizanima jer nisu se osjećali krivima...
Nestali su negdje na podrušju Bosanskog Šamca...

Govori nam i da su svi koji su bili u ustašama i domobranima pobijeni, nabrajala je imena od rodbine, susjeda itd... jako puno je ljudi pobijeno...

Govori da su četnici 1945 prešli partizanima i spominjala je imena pojedinih koji su tada bili živi a živjeli su nedaleko od naših kuća... Svi su imali boračke penzije...

Sjećam se jednoga kojega je spominjala, zvao se Dragomir Popadić, pričala je kako je ubio dvoje djece Brajinovića, curicu i dječaka, 10 i 12 godina, te im oteo volove a njih prekrio granjem. Međutim, neka žena je to vidjela te prenijela majci ubijene djece...

Taj Dragomir je kraj rata dočekao u partizanima, majka nikada nije smjela pokrenuti postupak protiv njega jer su to bila ustaška djeca, valjda su bili krivi što su Hrvati...

Sjećam se, da je taj Dragomir na samrtničkoj postelji (negdje oko 1980. godine), tražio da mu dođe majka te djece da mu oprosti. Umirao je nekoliko dana, ona nije htjela niti mogla oprostiti... Znam da nam je baka pričala da je to zbog toga...


Znam, sad se pitate, zašto sve ovo pišem, a navikli ste na neke novije priče koje sam Vam ispričao...

Reći ću Vam zašto...

U bivšoj državi, mi Hrvati sa područja Odžačke općine smo morali šutjeti jer se za svaku izrečenu riječ svirao klavir... hehe, i moj stric, pokoj mu duši, je bio u orkestru tri mjeseca (sjetio se druga starog)...

Dakle, o ustašama smo znali malo ili nimalo, a uvijek su nas srpska djeca u svađi nazivala tim imenom. Valjda su oni više znali o tome, ja nisam imao pojma o njima...

U školi smo imali odgoj kakav je odgovarao sustavu, mi nismo mogli niti zamisliti ustaše... Gledajući partizanske filmove, svrstavali smo se na stranu partizana...

Došla je 1990-ta, počelo je višestranačje, te tek tada moja generacija saznaje za povijest prostora na kojem živimo.

Često sam se pitao, još kao dijete, obilazeći lokalno groblje na kojem su mi sahranjena dva malena brata, a gledajući spomenike ranije umrlih, te videći godinu smrti 1945, kako je baš te godine, na kraju rata, pomrlo toliko ljudi starosti 18-30 godina? Danas mi je puno jasnije...

Ajdˇdobro, prošlost je prošlost, treba živjeti dalje... Međutim, počeo je rat u SLO, HR, pa dođe i do mog mjesta... Prošli smo kako smo prošli «imali pa neimali», čovjek nije svjestan koliko može izdržati dok ne dođe u situaciju da MORA...

Stao je i rat, dodijalo je braćo i sestre svima, jedni su ratovali svim što je moglo pucati, drugi su ratovali bijelom tehnikom (nije njima bilo lako, ode kičma od tereta, ajd sreća pa jedni drugima mogu biti svjedoci), život se dovodi u normalu koliko-toliko, ratnici se vraćaju svakodnevnim problemima i preživljavanju ... i opet ratuju ... al hoće li sad preživjeti? Ma nije ni bitno, ko nas jebe...

Da se vratim na naslov... Naučio sam malo ovu novu tehnologiju, pa imam čitav svijet pred sobom...

Posjetim ja malo forume moje i druge strane, da vidim kako razmišljaju susjedi, a takođe i komšije. Sa opet saznajem da sam i ja ustaša. Pa do kada ću nositi taj teret?

Valjda komšije znaju da je tako, svi oni znaju to, a ja opet ostao isti... ne mrzim nikoga, kao i ranije, ali i ne praštam.

Ajd dobro, kažem, tako nas zovu već mnogo godina, valjda je tako... Ponekad se uključim u raspravu i na njihovom forumu (tamo koristim otadžbinske nickove), pa počnemo neku temu analizirati a oni se uporno vraćaju na ww2 i ustaštvo, o kojemu zaista nemam pojma – osim onog što sam negdje pročitao... Kad skuže s kim se vode polemiku, dobijem titulu BAN-a... ajd dobro, nikad ne mogu dobiti tih titula, koliko imam IP i mail adresa.

Zanima me samo, poslije ovoliko zločina, koje su napravili u HR i BiH, hoće li i oni nositi svoj teret, kao mi svoj, koji su nama stavili na leđa a vjerovatno će i naša djeca i unuci nositi dio njega?

Vukovar, Škabrnja, Posavina, Sarajevo, Prijedor, Bihać, Srebrenica... i jako mnogo mjesta u kojima su počinili teške zločine...

Naša vjera nas uči da praštamo, politika da zaboravimo... Volio bih znati, koliko je njihove djece vidjelo krv?

Tada bih pitao, opraštate li gospodo? Možete li oprostiti krv svoga djeteta, oca, majke, brata, sestre, prijatelja... Biste li mogli mirno spavati da ste vidjeli ono što NISTE.

...Tko oprosti – proklete mu kosti...

master
01-02-2012, 18:22
U jednoj od svojih kolumni "Ustaštvo - što je to?" spomenuo sam između ostalog i pogibiju - ubistvo mog strica, u to vrijeme dijete od sedam godina (1938-1945).

Prema kazivanju bake, njegove majke, ubijen je na kućnom pragu, od strane četnika a poslije partizana...

Kolumna kao i sve druge kolumne, pokrene raspravu, jave se ljudi sa raznih strana, daju komentare, svoja viđenja, razmišljanja itd...

Prije par dana, na skype, dobijem video poziv, od starijeg gospodina iz rodnog mjesta.

Inače izbjegavam svaki kontakt od osoba koje pokušavaju stupiti u kontakt samnom a traže kojekakve detalje ili snimke vezane za rat, ali od ovog gospodina sam prihvatio poziv. Htio sam samo provjeriti je li to taj gospodin za kog sam pretpostavljao da je...

Bio je... Klasični upiti za zdravlje, obitelj, susjede itd...

Razmijenili smo brojeve telefona, te me je taj gospodin nazvao na kućni broj. Javio sam se i prvi put čuo priču koju ću Vam ovdje prenijeti...

Naime, pred kraj ww2 četnici su dogovorili s partizanima njihovu predaju te pristupanje partizanskim jedinicama i zajedničku borbu protiv ustaša na našem području. Prema kazivanju spomenutog gospodina, četnici iz Novog Grada su se provukli nedaleko od naših kuća, pored Odića brda, sa desne strane.

Narod kao narod, bježao je i krio se od svake vojske koja je nailazila... Tako se i otac i brat od spomenutog gospodina našao u situaciji da vidjevši četnike, mora bježati u šumu i kriti se dok ovi prođu.

Pobjegli su pored njive Marka Pranjinog, te se sakrili u nekakvo trnje pored te njive.

Priča mi, četnici su došli na par metara do njih, te tu sjeli da se odmore a s tog mjesta su direktno vidjeli kuću od mojih djeda i bake. Vidjeli su svaki pokret u njihovom dvorištu, te su vidjeli i moga strica (dijete) u dvorištu...

Govori mi, s tog mjesta su pucali i ubili ga. Smijali su se. Rekao mi je i neka imena tih četnika a kasnije partizana. Ispričao mi je i kako su se njegov otac i brat izvukli tada i u selu rekli šta su vidjeli

Ispričao mi je i još jednu priču o tome kako su poslije i njegovog oca uhvatili i ubili, te kako jedan lokalni utjecajan mještanin nije htio reći lijepu riječ za njega iako nije bio niti u jednoj vojsci.

Puno mi je poznanika prigovaralo zašto pišem sve što je bilo, zašto podsjećam na prošla vremena, kažu, bilo i prošlo, ne treba otvarati rane... znam, bolno je, ali zar trebamo zaboraviti baš sve?

Pa tko će prenijeti istinu ako ne oni koji su to doživjeli
i još uvijek se sjećaju toga?

Igrom slučaja, saznao sam kako mi je stric ubijen, a koliko je nečijih stričeva, roditelja, braće i sestara pobijeno a da se niti danas ne zna za njihove grobove, ili čak imena... a samo zato što šutimo o tome ili zato što su izumrli njihovi bližnji a nas šta briga?

caporegime
01-02-2012, 19:16
puno je posavina zla propatila.
i kad poslije svega moram slušat onog lažnog hrvata tvrtka milovića kako govori da zamišlja hercegbosnu u granicama iz 94' godine a kako smo posavinu izgubili muški...u ravnopravnoj tuči pa da je srbi više zaslužuju.....jebo on mater svoju i ćaću srbina.
hrvati se niakd ne smiju odreći posavine. nikad. makar koliko čekali ali ni jedna prilika za vratit je nazad se ne smije propustit.

master
01-02-2012, 19:45
hrvati se niakd ne smiju odreći posavine. nikad. makar koliko čekali ali ni jedna prilika za vratit je nazad se ne smije propustit.

Kasno je za povratak. Nikad vise u posavini nece biti Hrvata u broju koji je bio prije. I ovo sto se vratilo, za 5-10 godina ce izumrijeti. U skolama (seoskim) je u 4 razreda po 10-15 djece (u moje vrijeme nas je bilo po 35-40 u jednom razredu).

Pogledaj Kozari Bok pa ces vidjeti koliko je tamo Posavskih Hrvata. Ja zivim u Sl.Brodu i poznajem citava naselja koja su izgradjena 92 pa nadalje.

lotta lotta
01-02-2012, 19:58
edit: mjesto za svađanja i prepiranja su na drugom podforumu

master
01-02-2012, 20:04
kako govori da zamišlja hercegbosnu u granicama iz 94' godine a kako smo posavinu izgubili muški...u ravnopravnoj tuči pa da je srbi više zaslužuju.....

Izgubili smo ju krvavo, a da je borba bila ravnopravna to mogu reci samo ljudi koji nisu ucestvovali u borbi.

caporegime
01-02-2012, 22:03
imas li ti kakav plan?
ajde iznesi ga(plan)

imam al ga ti ionako ne bi skužila.

lotta lotta
02-02-2012, 10:14
imam al ga ti ionako ne bi skužila.

pa znam da imas neki plan, ali je tako malesan da se ne vidi.
obrazlozi ovdje, jer ti si to prvi spomenuo, nisam ja.
lako ti je obrisat moj komentar a svoj ostavit, nemas nikakve kriterije prilikom uredjivanja foruma.

napisi plan, pa da krenemo u vracanje posavine...ozbiljno. umjesto sto trcahas ovdje Tvrtka i psujes mu mater.


nije mi se namjera svadjat ni ovdje ni na nekom podforumu...
daj plan!

Marta
02-02-2012, 10:23
Gdje su oni postovi koje je master jucer postavio oko 17 sati?

Eugen Savojski
03-02-2012, 15:33
U II svj. ratu Odžak je pao 25.5. 1945. god., izginulo je ili pobijeno nakon pada Odžaka , po istraživanju pok. Fra Grge Vilića preko 3200 Hrvata ,što je bila trećina sveukupnog hrvatskog življa tog kraja. Tek negdje 1950-51. god. stasala je prva generacija Hrvata za služenje vojnog roka u zločinačkoj JNA, u tom poslijeratnom razdoblju dok su mali Hrvati bez očeva i starije braće odrastali, mnogi su već uveliko dobivali značku "primeran vojnik". Proklet bio tko god ju je dobio! Svo hrvatsko stanovništvo tog kraja je bilo stigmatizirano i kažnjavano na raznorazne načine,to je trajalo skoro pet desetljeća, sve do demokratskih promjena i domovinskog rata. Trideset god. nakon završetka II svj. rata kroz odžačku glavnu ulicu prolazi kanalizacija i asfalt. Hrvati tog kraja su sačinjavali 55 % cjelokupnog stanovništva, a među zaposlenima nisu činili ni 10%. Ostali su morali trbuhom za kruhom u inozemstvo kako bi prehranili svoju obitelj.Opustošen odžački kraj u ratu,opustošen nakon dva desetljeća i u "miru", samo na drugi način i puno bezbolnije.I tad u hrvatskim selima oko Odžaka rijetkost je bilo vidjeti odraslog muškarca, većina su radili vani a nešto ih je bilo i po zatvorima jer su psovali "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" Tita i partiju uvijek a ponekad i njegovu Jovanku. Zbog jedne rečenice Ante Kovačevića koja je glasila otprilike ovako: "Tito Hrvatima dao vize, da bi u Beogradu završile njihove devize", taj čovjek je završio u Doboju na ispitivanju a u međuvremenu su se udbaši pobrinuli da nađu "svjedoke" koji će na montiranom suđenju potvrditi kako je Anto Kovačević sa još nekim "ustašama" iz vana trebao zatrovati beogradski vodovod. Osuđen je na 8,5 god. robije koju je odležao u Zenici. Hrvati su bili "nesposobni" za raditi u školstvu, zdravstvu,o rukovodećim mjestima neću ni zboriti jer su ona predodređena za Srbe a bogme i uveliko za tamošnje muslimane. Za zapošljavanje prosvjetnih i radnika iz zdravstva oglasi su objavljivani samo u beogradskim novinama. Tako da je u Odžak stigla i srpska ekavica iz ( Beograda, Požarevca,Kragujevca ), nije tako strašno to čuti u domu zdravlja od medicinskih sestara i liječnika pristiglih iz Srbije, ali je bolna činjenica u namjeri srbiziranja i zatiranja i ono malo preostalih riječi hrvatskog jezika kojim su se služile mali Hrvati. Jezik na kojem se predavalo u školama službeno je nazivan srpsko-hrvatski ili hrvatsko srpski, međutim u praksi je bilo posve drukčije. Za vrijeme mog školovanja ,u osnovnoj školi matematiku je predavao Drago Komel Hrvat ,koji je zbog uporabe riječi kao što su tisuća ili točka morao ići na razgovor u lokalni komitet gdje mu je rečeno da se ne zajebava jer neće samo ostati bez posla nego će završiti čak i u zatvoru. Hrvatska djeca su hrvatski jezik mogla samo čuti na vjeronauku ili nedjeljnim misama u crkvi . A ti koji su išli na vjeronauk bili su diskrimirani, na školska natjecanja iako odlični učenici mogli su ići samo ako nije bilo dovoljno drugih , osim u sportu jer nije bilo dovoljno srpčića i muslimančića koji će napraviti više od pet sklekova.
Znam da je slična situacija bila i u drugim krajevima gdje su u većini Hrvati, ali u Odžaku i njegovim selima su takve situacije i djeca osjećala i lako prepoznavala, mržnju prema svemu što je hrvatsko nikada nisu ni nastojali bar malo sakriti, bar malo zamaskirati taj teror s kojim su se iživljavali Titovi bradati partijaši.

lotta lotta
03-02-2012, 16:33
@savojski.
mislim sto se tice jezika takva situacija je bila i u mjestima sa samo hrvatskim stanovnistvom(ovih drugih je bilo samo u tragovima), tako da to nije nista cudno:)

Eugen Savojski
03-02-2012, 17:07
Domovinski rat koji je u mojoj Posavini počeo u ožujku 1992. god. ,mnoge već tad ostarjele žene su dočekale u crnini koju nisu skidale zbog poginulih sinova ili braće u II svj. ratu. Tad smo se pokušali braniti od agresora koji je bio znatno brojniji i naoružaniji, branili smo se kako smo znali i mogli. Tisuće Hrvata Posavine je poginulo ili ranjeno, tisuće Hrvata Posavine je kraj domovinskog rata dočekao na oraško-šamačkom ratištu koje je obranjeno. Tisuće ,ovaj put kćerki i unuka žena iz II svj.rata, je obuklo crninu zbog poginulih sinova i braće u domovinskom ratu.
Master, moj zemljak i suborac je u svojim komentarima opisao dio posavskog ratišta na kojem je sudjelovao, naveo je mnogo podataka i činjenica u kojima smo se ja i mnogi prepoznali kao sudionici tih ratnih dešavanja i stradavanja.
Uzimajući u obzir broj poginulih , ranjenih i broj koji je dočekao kraj rata u postrojbama HVO-a, može se zaključiti iz popisa stanovništva iz 1991. god. u općinama B. Posavine da broj dezertera ni u kom slučaju nije veći, nego u drugim regijama sa hrvatskom većinom. Prozivani smo i pljuvani zato što smo "kukavice", zato što smo "dezerteri" , zato što smo na velikom dijelu Posavine vojno poraženi od daleko jačeg neprijatelja i ostali bez većeg dijela teritorija. To je samo paravan huljama koje nas prozivaju, prozivaju nas nakaze kojima nismo priuštili da iz svojih fotelja gledaju na televiziji scene kao iz Vukovara,Škabrnje, Srebrenice i drugih stratišta . Krivi smo što smo živi ,krivi smo što nismo sačekali bradate "humanitarce" da nam podijele čokolade. Sol koju su hulje i izrodi trljali po izranjavanim dušama i tijelima Hrvata Posavine odavno je potrošena.
Svi oni koji su prozivali i dan danas prozivaju Hrvate Posavine za "kukavičluk" i "dezerterstvo" neka stanu u red da nama Hrvatima Posavine popuše kitu, neka se ne brinu , ima nas dovoljno i u Posavini i izvan nje, doći će svi na red .
Nije Hrvat onaj tko Hrvatsku voli, nego je Hrvat onaj tko se za Hrvatsku bori.

patriot
03-02-2012, 17:16
napisi plan, pa da krenemo u vracanje posavine...ozbiljno. umjesto sto trcahas ovdje Tvrtka i psujes mu mater.



pa prvi plan je da se jebe majka tvrtku i svim slicnima..koji svojim defetizmom i uvlacenjem u supak cetnicima,rade na podijeli hr nacionalnog korupusa..
sve to je zamaskirano u retardiran spin celofan satro realne price,kako mi moramo traziti max realno s obzirom na stanje na terenu..boze patologije

Marta
03-02-2012, 17:22
Znam da je slična situacija bila i u drugim krajevima gdje su u većini Hrvati, ali u Odžaku i njegovim selima su takve situacije i djeca osjećala i lako prepoznavala, mržnju prema svemu što je hrvatsko nikada nisu ni nastojali bar malo sakriti, bar malo zamaskirati taj teror s kojim su se iživljavali Titovi bradati partijaši.

Sve to sto si napisao vrijedi kao sto si i sam rekao i za druge krajeve s vecinski hrvatskim stanovnistvom. Niste vi nista gore prosli od "ustaske" Hercegovine ili drugih krajeva Bosne ili Hrvatske.

Eugen Savojski
03-02-2012, 18:48
Sve to sto si napisao vrijedi kao sto si i sam rekao i za druge krajeve s vecinski hrvatskim stanovnistvom. Niste vi nista gore prosli od "ustaske" Hercegovine ili drugih krajeva Bosne ili Hrvatske.

Prošli smo kako smo prošli , nigdje Hrvatima nije bilo lako pogotovo u BiH.
Ali pošto smo mi iz Posavine dobili etiketu dezertera i kukavica,
na toj etiketi bi trebalo pisati do kad je taj "proizvod" upotrebljiv.
Ako je etiketa nalijepljena na konzervu onda joj je trajnost neograničena.
Takvu etiketu su nalijepili onakvi kao Branko Vukelić, rođ. 1958.god.,on
nije dezerter iako je kao vojni obveznik za vrijeme granatiranja pobjegao
u Sloveniju, čak je karlovački "junak" bio i ministar obrane. A Jozo koji je
pobjegao sa vrećicom je dezerterčina iz Posavine. Jedan hrvatski oficir,
(namjerno neću rabiti riječ, časnik), svoju obitelj iz Zagreba šalje u Sloveniju
jer je sigurnije u svakom slučaju nego u Zagrebu,eto koliko je vjerovao u
vojsku kojom je zapovijedao. Da još bude gore taj isti oficir je svog zeta koji
je dobar dio rata proveo u Njemačkoj vodio u evidenciji kao pripadnika HV-a
stacioniranog u Đakovu cijeli rat. Njegov zet nije dezerter,nego je "dragovoljac",
i "veteran" domovinskog rata tako papiri pokazuju. Dezerter je opet neki Jozo iz
B.Posavine, za sve što nije valjalo mi smo krivi,još nam nisu natovarili na pleća
i privatizaciju ali ima vremena.

caporegime
03-02-2012, 21:12
na posavinu se sručila prevelika sila.
u takvoj situaciji se ne može od svakoga očekivati da bude na najvišoj razini.
u hrvatskoj smo imali sreću da je svakom kraju upomoć došlo zaleđe.npr. sam zagreb je dao 17 brigada koje su popunjavale ostala ratišta. od like pa do istočne slavionije a poslije i do dubrovnika.
posavini nije imao nitko doći osim malobrojnih dragovoljaca.

master
04-02-2012, 12:26
IMA li koga, u ovom dijelu 'Zapadnog Balkana', starijeg od trideset, a da nije čuo za 'Kragujevački oktobar' i masovna strijeljanja civila, koja su počinili Nijemci '41.

Ima li koga, da ne pamti Desanku Maksimović i njenu pjesmu 'Krvava bajka'? Malo njih. Malo ih ne zna, barem prvu strofu:

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka u jednom danu.

Ima li koga, starijeg od trideset, u ovom dijelu eks Jugoslavije, da ne pamti Izeta Sarajlića i njegovu pjesmu, posvećenu strijeljanim kragujevačkim gimnazijalcima, 'Mala, velika moja'? – Malo njih. Malo ih ne zna, barem prvu strofu:

Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sada bi bili očevi.
Sada ih više nema.

Ima li koga, starijeg od trideset, s ovog dijela prve crte bojišnice, a da ne pamti krvavu nedjelju, 3.svibnja '92. u Slavonskom Brodu? - Puno njih. Puno ih ne zna kako je u tim napadima ubijeno šesnaest civila (šestero djece), a ranjeno njih šezdeset.

Ima li koga, starijeg od trideset, s ovog dijela 'lijepe naše', da ne pamti Stanislavu Čarapinu i njenu pjesmu 'Bijeli ljiljani' posvećenu djeci, ubijenoj na ljuljački, '92. u Slavonskom Brodu ? – Puno njih. Puno ih ne zna, barem prvu strofu:

Jutros su ljiljani sneni,
ljiljani mladi, bijeli
kosom bezumlja pokošeni,
u snop pali i uveli.

Kako je to moguće? Kako je moguće ne zaboraviti 'tuđu' tragediju, spoznanu kroz pjesmu, a zaboraviti vlastitu, proživljenu u strahu, očaju, stradanju. Kako je moguće zapamtiti 'četu đaka', a zaboraviti 'cijeli razred'?

Ima li koga, starijeg od trideset, u ovom dijelu 'Zapadnog Balkana', a da ne zna kako je 6. aprila '41. bombardiran Beograd - Malo njih.

Ima li koga, starijeg od trideset, s ovog dijela prve crte bojišnice, a da ne pamti srijedu 6. svibnja '92., kada je njih 270 iz 'legendarne' 108. (na današnji dan) prešlo Savu kako bi potisnuli neprijatelja na jug te spriječili daljnje bombardiranje Brodova na Savi i ubijanje djece. - Puno njih.

Kako je to moguće? Kako je moguće ne zaboraviti 'tuđi' prkos izražen u sloganu „Bolje rat nego pakt", a zaboraviti vlastiti ponos izražen u sloganu „108. ide dalje"?

'Staribrod', komentator na ovom portalu će, potaknut nepažnjom društva prema uspomeni na poginulu djecu, kliknuti: „Može nas sve zajedno biti sramota", a 'Delboy' će dodati: „Hrvatska se sjeća napada na Brod koliko i sam Grad".

I zaista, drugi nas poštuju koliko se sami cijenimo – malo. Posljedično, tu smo gdje smo.

Da Vam samo kazem koje je rijeci izgovarao Pejo M. (i sin mu je bio kod mene u postrojbi, drugi sin je poginuo 91 u Goricama, ja ne zaboravljam te rijeci ... Sine moj..., to su rijeci covjeka koji nosi mrtvo dijete...

master
04-02-2012, 12:31
Rezime partizanskog "oslobođenja" mog sela 1945 g.

Ivan Lubina i njegovih 5 sinova.-6
Guberac Marijan i njegovi 4 sina-5
Katić Mato i 4 sina-5
Mato Pranjetić i 3 sina i unuk-5
Kovačević Juro i 4 sina-5
Pavlović Mijo i 4 sina-5
Kuhač 4 brata i 2 sina-6
Marić Ilija i 3 sina-4
Katić Petra-4 sina-4
Knežević Mato i 3 sina-4
Peje Brnića-4 sina-4
Ivana Brnića-4 sina-4
Antunović Andrija i 3 sina-4
Marković-4 brata-4
Pavlović Pavo i 3 sina-4
Lubina Marijan i 3 sina-4
Ilić-3 brata i 2 sina-5
Gudelj-3 brata i sin-4
Lubina-3 brata i sin-4
Marka Kneževića-3 sina-3
Jakovčić-3 brata-3
Mitrović-3 brata-3
Brnić-3 brata-3
Krajina-3 brata-3
Lubina Miloš i 2 sina-3
Lubina Jozo i 2 sina-3
Marijan Đogaš i 2 sina-3
Anto Đogaš i sin-2
Brnić Franjo i 2 sina-3
Brnić Marko-1
Martinović Sripo-1
Martinović Marko i 2 sina-3
Đogaš Anto-1
Đogaš Mato i sin-2
Marić Božo i 2 sina-3
Pejanović Anto i 2 sina-3
Guberac Marko i 2 sina-3
Guberac Blaž i 2 sina-3
Otac i Sin-9X2-18 žrtava
Dva brata-22x2-44 žrtve.
Pojedinaca-66.

Dvije kuće gdje je poginulo 6 članova.-ukupno 12
Pet kuća gdje je poginulo po 6 članova.-ukupno 30
11 kuća gdje je poginulo po 4 člana-ukupno-44
14 kuća gdje je poginulo po 3 člana-ukupno-42
66 kuća gdje su poginuli otac i sin ili dva brata-ukupno 66
I 66 pojedinaca.
Ukupno oko 260 žrtava.

Prosjek godina-33g. 263 ubijenih.

Inkvizitor
04-02-2012, 15:03
Odžak je poznat iz 2. svj. rata kao zadnje mjesto koje je palo. Ta epopeja hrabrosti, stradanja teško da ima primjera u hrvatskoj inače stradalničkoj povijesti.

master
04-02-2012, 20:22
Odžak je poznat iz 2. svj. rata kao zadnje mjesto koje je palo. Ta epopeja hrabrosti, stradanja teško da ima primjera u hrvatskoj inače stradalničkoj povijesti.

U vrijeme dok smo se jos drzali u Odzaku i Modrici, pojedinci su se pozivali na te dogadjaje i bili su najglasniji, ali nisu bili na crti. Rat su na svojim ledjima iznosili mali ljudi.

master
04-02-2012, 23:25
Da oživimo malo temu. Srbi uporno forsiraju zločin u Sijekovcu koji se zaista dogodio, ali nikada nisu niti spomenuli ovo. Najgore od svega je, da niti mi sami to ne spominjemo.

Obratite pozornost na 1:10, Da li je ovo ratni zločin?

Opisati cu ukratko. Dana 16/17.04.1992 srpske snage su krenule u tenkovsko pješadijski napad na BB ratištu. Uz početni uspjeh ušli su u sela Donje i Gornje Kolibe, nedaleko od Bosanskog Broda, te zarobile dosta civila koje su vezali lisicama i tako vezane ih pobili. Na 1:10 kamera direktno prikazuje pobijene civile, te se vide njihove ozljede i lisice na rukama. Na tom mjestu se nalazi petnaestak mrtvih tijela, složenih jedan pored drugog. Vidljivo je da su to sve starije osobe, vidljivo je da su civili, vidljivo je da su u pojedinih lisice na rukama, vidljivo je da je jedan zaklan sa lisicama na rukama (kamera fokusira ranu).

U toj akciji su izgubili nekoliko tenkova i 4 su zarobljena ispravna. Ako malo analiziramo situaciju s obzirom da imam podatke o toj tenkovskoj brigadi, te uzmemo u obzir vidljive lisice na rukama ubijenih (a lisice nije imao svatko - već vojna policija), može se doći i do počinitelja tog zločina - ali neće nitko...

Zanima me i da li je naš predsjednik pogledao ovaj snimak, s obzirom da je ovo mjesto udaljeno par kilometara od Sijekovca, a u kojem je naš predsjednik bio...




http://www.youtube.com/watch?v=BHp2aqB89a4&feature=youtu.be

ili...

Kukaju radi navodnog granatiranja izbjegličke kolone na Petrovačkoj cesti. Ovo je njihov snimak
http://www.youtube.com/watch?v=d88FKQnmZuw&feature=youtu.beobratite pozornost na 3:40, nije li to ono zbog čega kukaju?

master
04-02-2012, 23:36
Mali dodatak na moj prethodni post

c/p Konstatan rast medjunacionalnih tenzija je u prvoj polovini 1992. izazvao sukobe i u Bosni. JNA je jos uvek formalno postojala, a na prostoru BiH, nalazile su mnoge jedinice povucene sa prostora Slovenije i Hrvatske. Do prvih vecih sukoba dolazi u martu, u okolini Bosanskog Broda, a krajem marta na ovom prostoru upucuju se jedinice JNA. Sukobi u Bosanskoj posavini su nastavljeni i tokom aprila. U napadu na mesto Gornje Kolibe u kome su ucestvovali delovi 336.mtbr (bivsa 4.okbr) i 327.mtbr tokom 16/17 aprila JNA je imala velike gubitke od 9 mrtvih i 20 ranjenih boraca i 9 unitenih ili tesko ostecenih tenkova i OT. Razlozi su kao i ranije: Odvajanje pesadije od tenkova, neosposobljenost za savladjivanje minsko - eksplozivnih prepreka, nesaradnja izmedju posada oklopnih vozila i medjusobno pokrivanje vatrom, neuvezbanost jedinica TO da sadejstvuju sa tenkovima.


Možda pomogne nekomu da radi svoj posao...

master
05-02-2012, 10:09
Ovdje imate jedno zgodno izlaganje na temu Bosanske Posavine
http://www.youtube.com/watch?v=n2OprIQmnNU&feature=player_embedded

master
05-02-2012, 20:15
Ovo je opis ucesnika sa srpske strane prilikom probijanja crte na selu Jakes:

CITAT/ Došli smo u podnožje Jakeša, koji je danima odolevao srpskim napadima. Njihovi rovovi su bili danima zasipani našim granatama, ali nisu odstupili ni pedlja. Gore su položaj držali neki matorci, koji su se izgleda pomirili sa tim da tu i umru. Sa takvima je najteže. Ne plaše se smrti.
Taj dan je bio neverovatan pljusak. Vidljivost je bila jako smanjena. Razmišljali smo kojom taktikom da dođemo do vrha. Onda je moj brat pozvao komadira minobacačlija i pitao ga da li može da "sadi" granate tik ispred nas. On je garantovao da može, i tako je i bilo. Mi smo krenuli da pužemo uz brdo kroz visoku travu, a prostor ispred nas, kao i turski položaj su zasipani granatama. Turci su shvatili o čemu se radi tek kada smo im upali u rovove. /KRAJ CITATA

2.okbr
05-02-2012, 23:39
KNJIGA "OPERACIJA KORIDOR 92" OD GEN.PUK. VRS NOVICE SIMICA

Posjedujem gore navedenu knjigu kao i knjigu o gospodina Zovaka "RAT U BOSANSKOJ POSAVINI 1992. GODINE".Knjgu od g-dina Zovaka sam prije nabavio i procitao, a sada citam knjigu od generala Simica.
Ovdje cu da vam napisem zakljucak na kraju knjige koji ima...
A ko zeli mozda ce se potruditi i anbaviti i knjigu naseg generala Simica, i da sagleda famu o izgunulih cak do 10.000 boraca VRS i hiljade unistenih sredstava VRS u Bos. Posavini, kao sto neki pisu po forumima...

“KORIDOR -92” je napadna operacija za proboj iz operativnog okruženja, koju su u ljeto 1992. Godine izvele snage 1. KK VRS, u sadejstvu sa Policijom RSK I IBK-om VRS.

Cilj operacije je bio da se što prije izvrši proboj iz operativnog okruženja I spoji sa snagama IBK-a u širem rejonu Modriče, a potom produže dejstva I izbije an rijeku Savu, kao prirodnu granicu sa Hrvatskom.

Operacijom je komandovao komandant 1. KK general Momir Talić, a načelnik štaba je bio pukovnik Boško Kelečević.U cilju pripreme I komandovanja operacijom, 09.06.1992. godine formiran je IKM, u rasadniku u selu Stanovi kod Doboja.U sastav IKM-a, pored starješina 1. KK I OG Doboj, iz RSK su ušli minister Milan Martić I pukovnik Borislav Đukić.
Odluka za izvođenje operacije je odobrena 18.06.1992. godine, a IKM je već sutradan premješten na osmatračnicu Duga njiva na Trebavi.Sa ove osmatračnice je komandovano operacijom do 14.08.1992. godine, kad se premjestio u osnovnu školu u selu Osječani, gdje je ostao do kraja izvođenja operacije.

Padom Modriče u ruke HV I HVO-a, 31.05.1992. godine, presječen je jedini preostali putni pravac: Prnjavor-Stanari-Rudanka-Modriča-Šamac.Odlukom Savjeta bezbjednosti UN-a, istog dana je zabranjen svaki civilni saobraćaj sa aerodrome u BiH I RSK.

Teritorija Bosanske i Kninske krajine, sa oko 1,5 miliona stanovnika, u potpunosti je odsječena od istočnog dijela RS, Srbije i svijeta.Zbog prekida saobraćaja, vrlo brzo je došlo do nestašice lijekova, naftnih derivate I robe široke potrošnje.Svi pokušaji organa vlasti da preko UN-a obezbjede transport deficitarne robe, ostao je bez rezultata.Licemjerno su upućivani da se dogovore sa svojim neprijateljima.U banjalučkom porodilištu umrlo je 12 beba zbog nedostatka kiseonika, a naglo je porastao broj smrtnih slučajeva hroničnih bolesnika.

Hrvatsko-muslimanske snage osokoljene dotadašnjim uspjesima, planirale su da produže ofanzivu, spoje se sa snagama u tešnju I Gračanici i zauzmu grad Doboj.Tako bi znatno proširile svoju teritoriju I definitivno dovele u okruženje obje Krajine.
Komanda 1. KK donijela je odluku da što prije, sopstvenim snagama I u sadejstvu sa brigadom MUP-a RSK I ViPVO VRS, otpočne sa operacijom proboja.Telegramom je od GŠ-a VRS zatraženo odobrenje za početak operacije, a od komande IBK da sadejstvuje svim raspoloživim snagama napadom sa istoka.

Planirano je da operacija traje od 24.06. do 20.08.1992. godine, ukupno 55 dana.

U prvoj etapi operacije, od 24.06. do 05.07.1992. godine, cilj je bio da se bočnim udarom izvrši proboj iz operativnog okruženja I spoji sa snagama IBK u rejonu Modriče.Snagama u napadu trebalo je izbiti na liniju: Modriča-Jakeš-Derventa.

Druga etapa operacije, od 06.07. do 20.07.1992. godine, imala je za cilj da glavne snage izbiju na rijeku Savu od ušća rijeke Bosne do Velike Brusnice, a ostalim snagama da izbiju na liniju: V. Brusnica-Kostreš-Bijelo Brdo.

Trećom etapom, u trajanju od 30 dana, jedinice TG-3 trebalo je da oslobode Bos. Brod i u potpunosti izbiju na rijeku Savu od V. Brusnice do s. Bos. Dubočac.

Glavni udar je planiran dolinom r. Bosne pravcima: Doboj-Modriča-Odžak i Podnovlje-Pećnik-Donji Svilaj.

Pomoćni pravci napada su bili: Komarica-Derventa-Bos. Brod i Podnovlje-Velika Brusnica.

Operativni raspored je, zbog nemogućnosti uvođenja kompletnih brigade, formiran tako da su nosioci proboja bile taktičke grupe mješovitog sastava (TG).Operativni raspored su sačinjavalenage za proboj (glavne i pomoćne), snage za dejstvo iz neprijateljeve pozadine, snage za zaštitu, obezbjeđenje krila i bokova, snage za vatrenu podršku, snage za PVO, snage za obezbjeđenje borbenih dejstava.
Snage za proboj sačinjavale su 3 taktičke grupe i 16. Kmtbr.

Taktičku grupu 1 je formirala 1. okbr , a komandovao je _______________.

Taktičku grupu 2 je formirala brigade milicije MUP-a RSK, a komandovao je _______________.

Taktičku grupu 3 je formirala 2. Okbr, a komandovao je _______________.

Komandant 16. Kmtbr bio je __________________.

Snage za dejstvo iz neprijateljske pozadine sačinjavala su 2 pješadijska bataljona iz sastava 2. Posavske brigade IBK, koja su napadala pravcima: Srednja Slatina-Kornica i Miloševac-Garevac.

Snage za zaštitu, obezbjeđenje krila i bokova formirane su da bi se spriječio udar u leđa i bokove snaga u proboju.U sastav ovih snaga ušle su:OG Doboj, TG-4, srbačka lpbr i BG-2.
Operativna grupa Doboj, pod komandom _________________, sprečavala je moguća dejstva neprijatelja dolinama Rijeka Bosne i Spreče.
Taktička grupa 4, koju je formirala 343. Mtbr, pod komandom _________________, branila je glavne snage od napada iz pravca Gradačca.
Srbačka lpbr, pod komandom __________________, branila je prelaze na rijeci Savi od mogućeg desanta iz Hrvatske i lijevi bok pomoćnih snaga na Motajici.
Borbena grupa 2, koju je formirala 2.kpbr. pod komandom _________________, poslije prve etape operacije branila je koridor od mogućeg napada neprijatelja iz pravca Orašja.

Snage za vatrenu podršku sačinjavale su: 92. Mješovita avijacijska brigada sa aerodroma Mahovljani, 89.art. raketna brigada R-65, 1.map 122 mm I 1. Tav 130 mm.
Snage za PVO je činio 1. lap PVO na položajima u dolini rijeke Bosne.

Snage za obezbjeđenje borbenih dejstava sačinjavale su namjenske formacijske jedinice 1. KK: 1. izviđačka četa, 1. inžinjerijski puk, 1. pontonirski bataljon, 1. četa ABHO, 1.bataljon veze, 14. PoB i 1. sanitetski bataljon.

Snage OG "Istočna Posavina" raspolagale su sa: 11 brigada HVO-a, samostalnim bataljonom Koraće, samostalnim četama Sijekovac I Plehan.Ove jedinice bile su nosioci borbenih dejstava, a HV ih je konstantno ojačavao snagama ekvivalenta 3-5 brigada, koje su se periodično smjenjivale.u izvođenju operacije sadejstvovale sui m 3 brigade ARBiH.Iz OZ Osijek, na prostoru Bosanske Posavine, u borbama je učestvovalo svih 18 formacijskih brigade I još 11 brigada HV iz drugih krajeva Hrvatske.Ukupno brojno stanje svih jedinica je variralo od 20.000 do 25.500 boraca.

Jedinice 1. KK u borbu su uvođene po mjeri izvlačenja iz Zapadne Slavonije.U operaciji je iz 1. KK učestvovalo 20 brigada, I to: 2 oklopne, 3 motorizovane, 2 pješadijske, 13 lakih pješadijskih brigade I 3 samostalna bataljona.

Iz IBK su aktivno u proboju učestvovala 2 pješadijska bataljona iz 2. Posavske brigade, a u obezbjeđenju već oslobođenog koridora od Šamca do Bijeljine učestvovale su 2 pješadijske brigade.

Ukupno brojno stanje srpskih snaga kretalo se od 40.800 do 54.660 boraca.

Nadmoćnost srpskih snaga je u ljudstvu bila 2:1, tenkovima 3:1, artiljeriji 4:1 I avijaciji 5:1.

Prva etapa operacije u cjelini je izvedena po planu.taktička grupa 1 je 6 dana prije roka probila koridor, oslobodila Modriču i desnu obalu rijeke Bosne.Taktička grupa 2 je sa 5 dana zakašnjenja oslobodila Jakeš I Pećnik.Taktička grupa 3 je dva dana prije roka oslobodila Derventu.

Druga etapa operacije završena je prije zadatog roka.Jedino je TG-3 kasnio sa oslobađanjem Bijeg Brda.

Treću etapu operacije izvodio je samo TG-3, koji nije uspio da u planiranom roku oslobodi Bos. Brod I izbije na rijeku Savu.Sa 47 dana zakašnjenja, operacija je završena 06.10.1992. godine.

Operacija je postigla sve zacrtane ciljeve:
- Izveden je proboj iz operativnog okruženja još na samom početku operacije 26.06.1992. godine,
- Stvorena je kompaktna teritorija RS,
- Granica sa RH je stvorena na Savi od ušća rijeke Une do ušća rijeke Bosne,
- Neprijatelju su naneseni teški gubici I otklonjena opasnost za ovaj dio teritorije,
- Četiri brigade HVO-a su rasformirane,
- Formirano je 5 novih brigade VRS na Ozrenu i Trebavi,
- Granica na rijeci Savi mogla se obezbjediti sa slabijim snagama, a veliki broj brigade uputiti na druge zadatke,
- Obezbjeđen je nesmetan protok ljudi i sredstava na putevima I željezničkom prugom od Doboja do Šamca,
- Oslobođeno je 760 km kvadratnih teritorije sa gradovima Modriča, Derventa, Odžak i Bos. Brod, te 16 velikih I 8 manjih sela,
- Formirane su 4 nove opštine, a vlastima rS I RSK omogućen normalan rad,
- Omogućen je povratak srpskog izbjeglog stanovništva u oslobođene gradove i sela,
- Produbljena je tradicionalna veza srpskog anroda RS sa RSK.

Prema službenim podacima OG "Istočna Posavina", gubici u živoj sili su : 1.261 poginulih, od čega su 343 bili pripadnici HV-a, 6.250 ranjenih, od čega 1.996 pripadnika HV-a.
Srpske snage su imale gubitke:
- 1. KK: 293 poginula i 1.129 ranjenih,
- IBK: 84 poginula i 286 ranjenih,
- Policija RSK: 31 poginulog i 84 ranjena,
- ViPVO VRS: 5 poginulih i 6 ranjenih.
Ukupni gubici srpskih snaga u operacijioginulo 413, ranjeno 1.918.
Uništena sredstva OG "Istočna Posavina", koja su zatečena na bojnom polju: jedan avion MIG-21, 6 tenkova, 8 artiljerijskih oruđa i 29 vozila.Službenih podataka o gubicima iz hrvatskih izvora za sada nema.Srpske snage zarobile: 2 tenka, 8 artiljerijskih oruđa i 92 motorna vozila.

Gubici srpskih snaga: 2 aviona (1 orao i 1 jastreb), 8 tenkova T-55, 3 oklopna transportera, 4 artiljerijska oruđa i 24 motorna vozila.Hrvati zarobili 2 tenka T-55 i 4 PA topa.

Srpske snage
koje su sudjelovale u operaciji „Koridor - 92.“
od 24. juna do 07. oktobra 1992. godine

A) TG - 1
1. 1. oklopna brigada (-2 bataljona)
2. 2. bataljon / 16. krajiška mtbr.
3. bataljon / 6. Sanska brigade
4. Odred Tolisa
5. Odred Vranjak
6. Laktaška brigada
7. bataljon /ozrenske brigade
8. ceta MUP-a Modriča
9. 1. bataljon VP 1.KK

B) TG - 2

10. 1. bataljon MUP-a RSK
11. 9. bataljon VP OG Doboj
12. bataljon „Vukovi s Vučjaka“
13. bataljon / 11. dubičke brigade
14. 2. tenkovska ceta / 2. oklopnog bataljona /1.oklopne brigade
15. bataljon /vučjačka srpske brigade

C) TG - 3

16. Vučjačka srpska brigada (-1 bataljon)
17. Krnjinska brigada
18. Prnjavorska brigada
19. Osinjska srpska brigada
20. 11. Dubička brigada (-1 bataljon)
21. 327. Derventska motorizirana brigada
22. 2. oklopna brigada (-1 bataljon)
23. Artiljerijski divizion
24. Protivvzdusni divizion
25. Inženjerijski bataljon
26. Ceta veze
27. Ceta vojne policije

D) TG - 4

28. 343. Prijedorska mtbr. (-2 bataljona)
29. bataljon /1. oklopne brigade
30. 6. sanska brigada (-2 bataljona)
31. 5. Kozarska brigada
32. 1. bataljon VP 1.KK

E) Ostali - snage osiguranja i podrske

33. 16.Krajiška mtbr. (-1 bataljon)
34. Dobojska brigada
35. Teslićka brigada
36. Ozrenska brigada
37. Trebavska brigada
38. 2. posavska brigada
39. bataljon / 1. oklopne brigade
40. 2. krajiška brigada
41. 92. mješovita avijijacijska brigada
42. 89. raketna brigada
43. 1. map 122 mm
44. 1. tav 130 mm


BROJ I VRSTA ANGAZOVANIH SREDSTAVA SPRPSKIH SNAGA U OPERACIJI "KORIDOR-92" U VREMENU OD 24.06.-06.10.1992. GODINE U BOS. POSAVINI

IZ KNJIGE GEN. N. SIMICA "OPERACIJA KORODOR-92"

ARTILJERIJA ZA PODRSKU I MINOBACACI:

- MINOBACACI 60 mm, 82 mm i 120 mm: 180
- HAUBICE 105 mm : 10
- HAUBICE 122 mm : 72
- HAUBICE 155 mm : 20
- TOPOVI 130 mm : 5
- VBR 122 mm : 4
- LANSER R-65 : 2

PROTIVOKLOPNA SREDSTVA:

- SREDSTVA ZA BLISKU POB : 1386
- BsT 82 mm : 84
- PT TOP 76 mm : 36
- PT TOP 100 mm : 36
- SAMOHODNO PTO 76 mm : 2
- LANSER MALJUTKA : 82
- LANSER FAGOT : 4
- SPOLO : 12

OKLOPNA BORBENA SREDSTVA:

- OKLOPNI IZVIDJACKI AUTOMOBIL : 3
- TENK LAKI PT-76 : 3
- TENK SREDNJI T-34 : 18
- TENK SREDNJI T-55 i T-55A: 71
- TENK SREDNJI M-84 i M-84A: 24
- BVP M-80 i M-80A : 21
- OT M-60 : 23

VAZDUHOPLOVI:

- IZVIDJACKI AVION : 6
- LOVAC - BOMBARDER : 18
- HELIKOPERI TRANSPORTNI: 12

master
05-02-2012, 23:57
KNJIGA "OPERACIJA KORIDOR 92" OD GEN.PUK. VRS NOVICE SIMICA
Gubici srpskih snaga: 2 aviona (1 orao i 1 jastreb), 8 tenkova T-55, 3 oklopna transportera, 4 artiljerijska oruđa i 24 motorna vozila.Hrvati zarobili 2 tenka T-55 i 4 PA topa.


CITAT/ U napadu na mesto Gornje Kolibe u kome su ucestvovali delovi 336.mtbr (bivsa 4.okbr) i 327.mtbr tokom 16/17 aprila JNA je imala velike gubitke od 9 mrtvih i 20 ranjenih boraca i 9 unitenih ili tesko ostecenih tenkova i OT./KRAJ CITATA

Ovo je samo u Kolibama, osobno s mojom ekipom sam bio na modrici i spalili 2 t-55 i 1 m-84

Neko laze o brojevima srpski oklop (a osobno sam vidio i unistene i zarobljene tenkove) ili gen. Simic.

Kad smo se vec dodakli Simica, kao sto su ti poznate njegove izjave da "operacija koridor", nema mrlje u provedbi, zanima me tko pobi civile (starce i zene) koji su ostali tamo? Mogu postaviti svako ime i prezime tih civila. Mislis li da zaista nema mrlje u provedbi?

2.okbr
06-02-2012, 00:09
CITAT/ U napadu na mesto Gornje Kolibe u kome su ucestvovali delovi 336.mtbr (bivsa 4.okbr) i 327.mtbr tokom 16/17 aprila JNA je imala velike gubitke od 9 mrtvih i 20 ranjenih boraca i 9 unitenih ili tesko ostecenih tenkova i OT./KRAJ CITATA

Ovo je samo u Kolibama, osobno s mojom ekipom sam bio na modrici i spalili 2 t-55 i 1 m-84

Neko laze o brojevima srpski oklop (a osobno sam vidio i unistene i zarobljene tenkove) ili gen. Simic.

Kad smo se vec dodakli Simica, kao sto su ti poznate njegove izjave da "operacija koridor", nema mrlje u provedbi, zanima me tko pobi civile (starce i zene) koji su ostali tamo? Mogu postaviti svako ime i prezime tih civila. Mislis li da zaista nema mrlje u provedbi?
Master, ovo se odnosi na MTS angazovana i na gubitke istih u operaciji "Koridor-92", a ne u svim borbama u Bos. Posavini...Vi ste dobili prvo puluvrijeme u Bos. Posavini mart-jun 1992. godine...
U svakoj vojnoj operaciji ima civilnih zrtava, svaka ona nosi ubistva i razne oblike nasilja ka nevojnicima...Nazalost...

master
06-02-2012, 00:12
B) TG - 2

10. 1. bataljon MUP-a RSK
11. 9. bataljon VP OG Doboj
12. bataljon „Vukovi s Vučjaka“
13. bataljon / 11. dubičke brigade
14. 2. tenkovska ceta / 2. oklopnog bataljona /1.oklopne brigade
15. bataljon /vučjačka srpske brigade



Bio sam na pravcu tg-2, vjerovao ili ne na tom pravcu nije nas bilo nikada vise od 150-200 lako naoruzanih ljudi.

2.okbr
06-02-2012, 00:17
Bio sam na pravcu tg-2, vjerovao ili ne na tom pravcu nije nas bilo nikada vise od 150-200 lako naoruzanih ljudi.
vjerujem ti...tu je poginuo Komandant koji je predvodio brigadu milicije MUP-a RSK...Isao u izvidjanje i isao ispred svih jer je htio na kuli da prvi istakne trobojku...Mozda znas o tome vise...

master
06-02-2012, 00:19
Master, ovo se odnosi na MTS angazovana i na gubitke istih u operaciji "Koridor-92", a ne u svim borbama u Bos. Posavini...

Shvatio sam, samo nasi gubici su navedeni od pocetka rata u Posavini. Ako mozes provjeri za dan 24.6.92 gubitke vukova s vucijaka i marticevih kordunasa a ja cu onda prvi put ovdje javno reci gdje i kako su izginuli.

master
06-02-2012, 00:20
vjerujem ti...tu je poginuo Komandant koji je predvodio brigadu milicije MUP-a RSK...Isao u izvidjanje i isao ispred svih jer je htio na kuli da prvi istakne trobojku...Mozda znas o tome vise...

Mozda i znam, ali nije bilo trobojke.

kovac
07-02-2012, 15:55
west i capo ce me jos uvjeriti da je Posavina pala eto bas radi 12 banjaluckih bebica koje su skiknule jer nisu imali kisika,onda su se hrabre junacine iskupile sa svih srpskih zemlja i razbucale posavske horde ustashkih placenika i alijinih dzihad ratnika...meni to smrdi na opasnu izdaju,ali na kraju ko sam ja da sudim o tome,samo moje misljenje je da se Posavina mogla itekako odbraniti,sto ne pade Bihac koji je bio u 100 puta goroj situaciji,kad su se placali ruski piloti da prelecu iz hrvatske do opkoljene enklave...zato jer je Hrvatska imala interes da Bihac ne padne ,ovim ne zelim reci da RH nije pomagala logistichki Posavinu jeste,ali ne dovoljno,a ne da mi se sad o tome,za mene je to papagajsko ponavljanje ,ili prosipanje iz shupljog u prazno...Ante Prkachin je istog mishljena kao ja,a to je izdaja...

čovjek koji temelji tkz. podjelu BiH između dr. Tuđmana i Alije na tome da za vrijeme Oluje na Zagreb nisu padali "zvončići" dovoljno govori o sebi i o tome što misli osvojim poginulim suborcima.

kovac
07-02-2012, 16:10
na Prkačina mislim

kovac
07-02-2012, 16:12
Ma istina, previše je tih udbaša partizana zasjelo ne samo u vojne, već i državne političke krugove, to je po meni još jedna velika greška Tuđmana, pa 1945 u zagrebu ni čistačica koja je čistila sobu Paveliću nije opstala, a kamoli ustaše domobrani i vojska. Bitno da se takav recept nije napravio 1991, jer je Tuđman udario "pomirbu na veliko", između sinova partizana i ustaša, meni iskreno govoreći ta pomirba i nije najbolje sjela, jer se sad najbolje vidi kolika je to bila greška, sad nam cijelu državu praktički ta stoka kontrolira, od tajnih službi, vojske, policije, politike, svugdje su ubacili svoje ljude, žalosno ali istinito, a oni koji su najviše doprinjeli stvaranju države, hrvatski branitelji, se ubijaju i hapse bez milosti. Sramota, u kakvoj državi živimo, al jebiga, inače ovaj Stipetić je partizančina i to, al trebo je netko s vojnim znanjem u jeku rata, pa makar bio i teška partizančina, vjerojatno je zato Tuđman inzistiro na toj pomirbi, jer bi bez nekih takvih "kadrova" vjerojatno popušili rat. Šta ćeš, na svašta neprilika, natjera čovjeka.

Tuđmanu su bili potrebni ljudi iz bivšeg obavještajnog miljea...pa nije mogao starati državu sa pjesnicima...bile su potrebne informacije i znanje kako funkiconira vojska, službe itd. jedino što ih se trebao kasnije riješiti ali to je sada već druga priča.

caporegime
07-02-2012, 16:54
Snage OG "Istočna Posavina" raspolagale su sa: 11 brigada HVO-a, samostalnim bataljonom Koraće, samostalnim četama Sijekovac I Plehan.Ove jedinice bile su nosioci borbenih dejstava, a HV ih je konstantno ojačavao snagama ekvivalenta 3-5 brigada, koje su se periodično smjenjivale.u izvođenju operacije sadejstvovale sui m 3 brigade ARBiH.Iz OZ Osijek, na prostoru Bosanske Posavine, u borbama je učestvovalo svih 18 formacijskih brigade I još 11 brigada HV iz drugih krajeva Hrvatske.Ukupno brojno stanje svih jedinica je variralo od 20.000 do 25.500 boraca.

nije točno. ni blizu. možda vi želite vjerovati u to ali ni jedna brigada hv nje bila u punom sastavu. iz hrvatske su išle grupe dragovoljaca iz pojedinih brigada nekad jačine voda nekad jačine satnije koje su nosile oznate TG ili BG svojih matičnih brigada. možda ste vi mislili da su pred vama pune brigade ali ponavljam to nije točno. jeftina laž za unutarnju srpsku upotrebu.
čovjek koji je bio tamo cijeli rat i koji je imao uvida ustvarne snage je procijenio ukupnu brjčnanu sili hrvatskih snaga na 5.000-6000 ljudi.
ili ti 4 tek formirane postrojbe koje su se formaqlno zvale brigadama. di si ti našao 11 ne znam a nezna valjda ni pisac knjige.


Nadmoćnost srpskih snaga je u ljudstvu bila 2:1, tenkovima 3:1, artiljeriji 4:1 I avijaciji 5:1.

kako je brojnost hrvatski snaga napuhana ni ovi omjeri nisu točni, nego su izrazito veći.


Prema službenim podacima OG "Istočna Posavina", gubici u živoj sili su : 1.261 poginulih, od čega su 343 bili pripadnici HV-a, 6.250 ranjenih, od čega 1.996 pripadnika HV-a.

ovo su podaci za razdoblje od ožujka 92' pa sve do 6.10.1992. dakle od početka pa do pada b. broda.

2.okbr
07-02-2012, 19:25
Shvatio sam, samo nasi gubici su navedeni od pocetka rata u Posavini. Ako mozes provjeri za dan 24.6.92 gubitke vukova s vucijaka i marticevih kordunasa a ja cu onda prvi put ovdje javno reci gdje i kako su izginuli.
pozdrav...jel mislis na pravac Dobor Kula-Pecnik????

2.okbr
07-02-2012, 19:34
nije točno. ni blizu. možda vi želite vjerovati u to ali ni jedna brigada hv nje bila u punom sastavu. iz hrvatske su išle grupe dragovoljaca iz pojedinih brigada nekad jačine voda nekad jačine satnije koje su nosile oznate TG ili BG svojih matičnih brigada. možda ste vi mislili da su pred vama pune brigade ali ponavljam to nije točno. jeftina laž za unutarnju srpsku upotrebu.
čovjek koji je bio tamo cijeli rat i koji je imao uvida ustvarne snage je procijenio ukupnu brjčnanu sili hrvatskih snaga na 5.000-6000 ljudi.
ili ti 4 tek formirane postrojbe koje su se formaqlno zvale brigadama. di si ti našao 11 ne znam a nezna valjda ni pisac knjige.
kako je brojnost hrvatski snaga napuhana ni ovi omjeri nisu točni, nego su izrazito veći.
ovo su podaci za razdoblje od ožujka 92' pa sve do 6.10.1992. dakle od početka pa do pada b. broda.
pozdrav svima...
caporegime, ja sam samo prepisao sta pise u knjizi...A ovdje su navedene kako sa srpsku stranu tako i sa stranu HVO, HV i ARBiH i one jedinice koje su obezbjedjivale bokove i koje su iz pozadine davale vatrenu podrsku....
A gen. Simic i gosp. Zovak su se susreli i razmijenili price i sjecanja iz tog perioda, kao i svu arhivu koju su posjedovali...Tako se doslo do cifre za HVO,HV,HOS od oko 20.000 do 25.000 vojnika, a za srpske snage (VRS i brigada milicije MUP-a RSK) oko 50.000 boraca...To je na osnovu izvjestaja iz arhive iz tog perioda...
Narucio sam i kupio ja i knjigu od gosp. Zovaka Rat u Bos. Posavini 1992. godine, kao i knjigu Operacija Koridor-92 od gen. Simica...
Ti podaci o poginulim pripadnicima hrvatskih snaga su oni koji se nalaze u knjizi od Zovaka...al nije tesko svakom ko ima knjigu da vidi koliko je poginulih hrvatskih pripadnika u periodu jun-oktobar...

caporegime
07-02-2012, 19:40
ja sam ogovorim da se pisac knjige debelo zajebao.
jel namjerno ili iz neznanja ne zna ni ne želim znati.
ponavljam, ni jedna brigada hv-a u svom formacijskom sastavu nije bila u posavini.žne jedan čovjek koji ije bio dragovoljac nije otišao u posavinu.
ni jedan.
ko kaže da jest laže.
znam ih dosta koje se pozivali i koji nisu htjeli ići.
znam ih dosta koji su išli.
kao dragovoljsci organizirani u grupe matičnih brigada.

master
08-02-2012, 09:50
pozdrav...jel mislis na pravac Dobor Kula-Pecnik????

Dobor Kula-Pećnik-Jošavica (pravac Gnionica), učesnici TG2 vs. HVO.

master
08-02-2012, 10:14
ni jedna brigada hv-a u svom formacijskom sastavu nije bila u posavini.žne jedan čovjek koji ije bio dragovoljac nije otišao u posavinu.
ni jedan.
ko kaže da jest laže.

108 brigada ZNG (namjerno pišem ZNG jer toj brigadi je do kraja rata bilo dozvoljeno da nosi tu oznaku) je bila najbrojnija u zoni i odgovorno tvrdim da niti ona nije bila kompletna tamo. Evo Vam jos jedan podatak, npr. kad je Garevac (Modriča) padao, u pomoć im je poslana 123 brigada Požega, brojnosti jedne ojačane satnije/čete. Tako su otprilike izgledale sve brigade koje su dolazile u zonu, od satnije do maksimalno oslabljene bojne.

E sada, što se tiče oruđa na Odžaku, s naše strane, bile su dvije gvozdike, četiri haubice, tenk niti jedan (ljudi su mijenjali gvozdike i tenkove), imali smo dvije baterije minobacača, jedna 120mm jedna 82mm, imali smo dva 20/3 PA topa, tri 20/1, tri browninga M2 12,7. Mina nije bilo dovoljno. To su sva teška oruđa s kojima smo raspolagali.

master
08-02-2012, 18:27
Izostavio sam s nase strane i VBR koji je jedno vrijeme bio na nasem podrucju.

master
08-02-2012, 21:20
U jednom svom postu sam spomenuo kako su srbi iz Odžaka tužili SRJ (koja nije učestvovala u ratu) i dobili odštetu od iste, te ću ovdje priložiti jednu od nekoliko stotina istih presuda.

Imena i datume sam sakrio jer ne želim nanijeti štetu osobi od koje sam dobio original presudu...

1) Iz spomenute presude je vidljivo da su srbi bili mobilizirani (17.04.92) i naoružani (1991g) prije nego je počeo rat na tom području (21.04.1992, raketiranjem centra grada sa 32 VBR rakete).

2) Iz presude je vidljivo da SRJ priznaje odgovornost i učešće u ratu na tom području.

3) Nesporno je da su srpski zatvorenici prošli razne strahote koje ne želim umanjivati ili brisati iz dijelova presude gdje se spominju.

http://i52.tinypic.com/2nsxw0l.jpg
http://i53.tinypic.com/28lckdl.jpg
http://i52.tinypic.com/5d9ks5.jpg
http://i41.tinypic.com/2uxwap1.jpg
http://i54.tinypic.com/29vigs0.jpg
http://i55.tinypic.com/b5ld6o.jpg
http://i54.tinypic.com/2w3p72e.jpg

P.S. Ako će oni koji bi trebali raditi svoj posao, te ako im ovaj dokument može pomoći u tom poslu, dostaviću ga u originalu, gdje su vidljivi i skriveni detalji koje sam zacrnio.

panter
09-02-2012, 22:46
Mozda i znam, ali nije bilo trobojke.

Pa mozes li reci nesto vise o ovom slucaju? Mozda iz prve ruke :013! Citao sam malo o tom slucaju na nekim drugim forumima pa me interesuje prava istina!
Pozdrav svim forumasima iz BB!

Graničar Jozo
10-02-2012, 09:40
Imena i datume sam sakrio jer ne želim nanijeti štetu osobi od koje sam dobio original presudu...

trebao si maknuti i urudžbeni broj.

caporegime
10-02-2012, 09:46
srećom, u arhiv nema pristupa nitko.
čak i stranka mora pisati zamolbu.

master
11-02-2012, 11:08
Pa mozes li reci nesto vise o ovom slucaju? Mozda iz prve ruke :013! Citao sam malo o tom slucaju na nekim drugim forumima pa me interesuje prava istina!
Pozdrav svim forumasima iz BB!

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=52&p=37054&viewfull=1#post37054

Ovo je cijela istina o pogibiji M.R., pricu sam dao u javnost radi ovakvih stvari koje su me potakle da kazem istinu.


Jedan među mnogima koji su vlastitim herojstvom pokazali kako se bori za srpstvo bio je i komandant bataljona MUP-a RSK Milivoj Rašula. On je u svojoj oficirskoj torbi ponio srpsku trobojku odlučan da je prvi postavi na silos u Odžaku. Stao je na čelo jurišnog dijela bataljona. U jednoj pauzi između dvije borbe sa vezistom i kurirom krenuo je ispred ostalih. Međutim, izviđanje se završilo kobno. Svi su pokošeni neprijateljskim rafalima. !

Neki navodni ucesnici sa druge strane su pokusali na raznim mjestima pobiti ovu pricu, tvrdeci da nije bilo ovako kako sam ju ispricao, medjutim, kad sam im detaljnije opisao neke stvari koje zna nas desetak, pokunjeno su se povukli sa teme.

Cak sam na KF (iako me tamo ne vole) jednom od moderatora koji je rodbinski vezan sa poginulim objasnio detalje i covjek je potvrdio moju pricu.

panter
11-02-2012, 21:50
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=52&p=37054&viewfull=1#post37054

Ovo je cijela istina o pogibiji M.R., pricu sam dao u javnost radi ovakvih stvari koje su me potakle da kazem istinu.

To je to! Hvala na odgovoru!
E sad jos jedno pitanje za tebe "master"! Interesuje me jos jedna stvar: u periodima i slucajevima vaseg prelaska preko rijeke Save u Svilaj u izvidjanje, od novembra 1992. i tokom 1993. godine, do operacije "Angela", da li je u jednom od prelazaka doslo do susreta sa jednim naoruzanim licem koje je bacilo rucnu bombu i ranilo nekog iz grupe?
Pitam to samo iz razloga da saznam da li je prica istinita! Licno mi je to ispricao taj koji je navodno iduci u lov naletio na grupu "vasih" i bacio bombu te je nakon toga naisao na krvave tragove! I da li je bilo zarobljavanja "vasih" do operacije "Angela"?
Znam za onaj slucaj prelaska koji si ranije opisao u kome je jedan poginuo a drugi kasnije preplivao Savu!
Pozdrav!

master
11-02-2012, 22:03
To je to! Hvala na odgovoru!
E sad jos jedno pitanje za tebe "master"! Interesuje me jos jedna stvar: u periodima i slucajevima vaseg prelaska preko rijeke Save u Svilaj u izvidjanje, od novembra 1992. i tokom 1993. godine, do operacije "Angela", da li je u jednom od prelazaka doslo do susreta sa jednim naoruzanim licem koje je bacilo rucnu bombu i ranilo nekog iz grupe?
Pitam to samo iz razloga da saznam da li je prica istinita! Licno mi je to ispricao taj koji je navodno iduci u lov naletio na grupu "vasih" i bacio bombu te je nakon toga naisao na krvave tragove! I da li je bilo zarobljavanja "vasih" do operacije "Angela"?
Znam za onaj slucaj prelaska koji si ranije opisao u kome je jedan poginuo a drugi kasnije preplivao Savu!
Pozdrav!

Prilikom naših prelazaka (pripreme za Angelu), nikada nije došlo do "kontakta". Jednostavno nismo smjeli dozvoliti da dodje do toga, a da je kojim slučajem došlo vjeruj mi da se taj nebi izvukao niti bi bio pronađen. Nikada do Angele nije bilo zarobljavanja bilo koga od naših. Ne računam civile koji su ostali poslije pada. Ja nemam razloga da lažem bilo šta, pišem radi prijatelja koji su izginuli a dezerteri pokušavaju umanjiti njihovu žrtvu. Ne pišem iz mržnje. Za pripremu Angele, 4-5 puta su ID grupe ubacivane na područje Odžaka, dva puta na području Trnjak-Zorice i mislim tri puta na području Svilaj-Kadar.

master
11-02-2012, 22:12
Možda misliš na hapšenje pokojnog Joce Grašarevića (Srbin) poslije Angele. Odgovorno tvrdim da taj čovjek nikada nije surađivao sa nama a radi našeg prelaska je propatio.

panter
11-02-2012, 23:17
Prilikom naših prelazaka (pripreme za Angelu), nikada nije došlo do "kontakta". Jednostavno nismo smjeli dozvoliti da dodje do toga, a da je kojim slučajem došlo vjeruj mi da se taj nebi izvukao niti bi bio pronađen. Nikada do Angele nije bilo zarobljavanja bilo koga od naših. Ne računam civile koji su ostali poslije pada. Ja nemam razloga da lažem bilo šta, pišem radi prijatelja koji su izginuli a dezerteri pokušavaju umanjiti njihovu žrtvu. Ne pišem iz mržnje. Za pripremu Angele, 4-5 puta su ID grupe ubacivane na područje Odžaka, dva puta na području Trnjak-Zorice i mislim tri puta na području Svilaj-Kadar.

Pa ja sam cuo da su grupe vidjane ali to ne mora biti istina. I ovaj sto mi je pricao da je imao "kontakt" bio je poprilicno mlad u to vrijeme a evo prilike i da se sve dozna sad kad je sve proslo i kad se moze koliko toliko otvoreno o tome govoriti!
Pa koliko sam ja razumio, vi niste imali otvorenu podrsku od strane HV za operaciju "Angela"!? Sta bi bilo da ste uspjeli stvoriti mostobran i neku zonu na bos. starni, da li bi bilo podrske iz HR, artiljerijom, novim jedinicama i sl.? I da li je iko od ucesnika odgovarao za pokretanje i sudjelovanje u toj akciji nakon njenog neuspjeha? (ako je uopste bila "nelegitimna")!
imao sam priliku da 1993 god. obidjem liniju

master
11-02-2012, 23:27
Pa ja sam cuo da su grupe vidjane ali to ne mora biti istina. I ovaj sto mi je pricao da je imao "kontakt" bio je poprilicno mlad u to vrijeme a evo prilike i da se sve dozna sad kad je sve proslo i kad se moze koliko toliko otvoreno o tome govoriti!
Pa koliko sam ja razumio, vi niste imali otvorenu podrsku od strane HV za operaciju "Angela"!? Sta bi bilo da ste uspjeli stvoriti mostobran i neku zonu na bos. starni, da li bi bilo podrske iz HR, artiljerijom, novim jedinicama i sl.? I da li je iko od ucesnika odgovarao za pokretanje i sudjelovanje u toj akciji nakon njenog neuspjeha? (ako je uopste bila "nelegitimna")!
imao sam priliku da 1993 god. obidjem liniju

Grupe sigurno nisu viđane jer bi sigurno došlo i do kontakta ili lova. Grupe su ostajale 5-7 dana na tom području. Čak su se i ostaci hrane sakrivali da ne budu vidljivi. "Velika nužda" je sakrivana.

Službena podrška HV nije bila iako mislim da je "neko" dozvolio prelazak. Da je kojim slučajem akcija uspjela, vjerujem da bi se aktivnije uključilo na tom području. Da, za promašaj niko nije odgovarao.

panter
11-02-2012, 23:29
Možda misliš na hapšenje pokojnog Joce Grašarevića (Srbin) poslije Angele. Odgovorno tvrdim da taj čovjek nikada nije surađivao sa nama a radi našeg prelaska je propatio.

Iskrano ne znam za taj slucaj, nije mi poznato po imenu! A reci mi da li je istina da je jedan od zarobljenih iz operacije "Angela" skupo placen da se oslobodi? U to vrijeme se u Brodu pricalo o pozamasnoj sumi tadasnjih DM! I pricalo se da je bio glavni ili nekakav komandant/vodja!
Negdje u proljece 1994. godine, kada su porasle podzemne vode, licno sam u jednom bunaru u Kricanovu vidio tijelo jednog vojnika za koga se kasnije pricalo ili pretpostavljalo da je iz te operacije! Voda je bila skoro ravna sa zemljom pa ga izbacila. Kasnije je po necijoj drugoj dojavi vjerovatno izvadjen i sahranjen.

master
11-02-2012, 23:37
Iskrano ne znam za taj slucaj, nije mi poznato po imenu! A reci mi da li je istina da je jedan od zarobljenih iz operacije "Angela" skupo placen da se oslobodi? U to vrijeme se u Brodu pricalo o pozamasnoj sumi tadasnjih DM! I pricalo se da je bio glavni ili nekakav komandant/vodja!
Negdje u proljece 1994. godine, kada su porasle podzemne vode, licno sam u jednom bunaru u Kricanovu vidio tijelo jednog vojnika za koga se kasnije pricalo ili pretpostavljalo da je iz te operacije! Voda je bila skoro ravna sa zemljom pa ga izbacila. Kasnije je po necijoj drugoj dojavi vjerovatno izvadjen i sahranjen.

Taj kojeg spominješ B.M. je bio zapovjednik satnije/čete, ranjen je gadno 2-3 mjeseca prije te akcije i takav je išao preko. Niko nije plaćen da bi se obavila razmjena iako su od njega tražili novac (mali logor BL). Kad je razmijenjen kod mene je bio mjesec dana. Iz te akcije nam nedostaje tijelo jednog čovjeka, nije nikada pronađeno.

2.okbr
11-02-2012, 23:39
http://www.hrhb.info/showthread.php?t=52&p=37054&viewfull=1#post37054

Ovo je cijela istina o pogibiji M.R., pricu sam dao u javnost radi ovakvih stvari koje su me potakle da kazem istinu.



Neki navodni ucesnici sa druge strane su pokusali na raznim mjestima pobiti ovu pricu, tvrdeci da nije bilo ovako kako sam ju ispricao, medjutim, kad sam im detaljnije opisao neke stvari koje zna nas desetak, pokunjeno su se povukli sa teme.

Cak sam na KF (iako me tamo ne vole) jednom od moderatora koji je rodbinski vezan sa poginulim objasnio detalje i covjek je potvrdio moju pricu.
Hvala na odgovoru Master...Jedno piatnje, ako se naravno sjecas ili ako imas mozda trofej sa rukava tih poginulih...kakav su amblem nosili na ruci?????

panter
11-02-2012, 23:45
Taj kojeg spominješ B.M. je bio zapovjednik satnije/čete, ranjen je gadno 2-3 mjeseca prije te akcije i takav je išao preko. Niko nije plaćen da bi se obavila razmjena iako su od njega tražili novac (mali logor BL). Kad je razmijenjen kod mene je bio mjesec dana. Iz te akcije nam nedostaje tijelo jednog čovjeka, nije nikada pronađeno.

Pa mozda je to bas ovaj slucaj kojeg spominjem. Evo i koordinate iz google earth-a tog dvorista u Kricanovu u kojem je bunar: 45° 6'9.97"N, 18° 1'24.67"E. Ko zna mozda postoji nacin da se i sazna gdje je to tijelo zavrsilo!

master
11-02-2012, 23:47
Hvala na odgovoru Master...Jedno piatnje, ako se naravno sjecas ili ako imas mozda trofej sa rukava tih poginulih...kakav su amblem nosili na ruci?????

Vjeruj mi da ih uoće nismo skidali. Ja imam pištolj od poginulog, znam koja dvojica mojih su uzeli pancirke, uzeli smo i dvije motorole, dvije automatske puške i jednu papovku. Uzeli smo i kartu i bilješke, ništa drugo. Dokumente nisu imali, a ostalo sve je bilo krvavo jer su dobili stotinjak metaka sa par metara.

master
11-02-2012, 23:51
Pa mozda je to bas ovaj slucaj kojeg spominjem. Evo i koordinate iz google earth-a tog dvorista u Kricanovu u kojem je bunar: 45° 6'9.97"N, 18° 1'24.67"E. Ko zna mozda postoji nacin da se i sazna gdje je to tijelo zavrsilo!

Ko zna, možda i jest iako mislim da se on nebi probijao na tu stranu jer ne poznaje taj teren. Jedino ako tamo nije mrtav stigao ali nebi bilo razloga da ga se krije jer su svi ostali mrtvi razmijenjeni.

2.okbr
11-02-2012, 23:55
Vjeruj mi da ih uoće nismo skidali. Ja imam pištolj od poginulog, znam koja dvojica mojih su uzeli pancirke, uzeli smo i dvije motorole, dvije automatske puške i jednu papovku. Uzeli smo i kartu i bilješke, ništa drugo. Dokumente nisu imali, a ostalo sve je bilo krvavo jer su dobili stotinjak metaka sa par metara.
vjerujem ti...gledam onaj link avio napada na odzak...zar to nisu mogli biti i avioni VRS, a ne JNA kako kazes???tada je u Zaluzanima i Mahovljanima bilo aviona koji su bili u sastavu VRS...Grupa Risovi sa Vrbasa...

panter
11-02-2012, 23:56
Ko zna, možda i jest iako mislim da se on nebi probijao na tu stranu jer ne poznaje taj teren. Jedino ako tamo nije mrtav stigao ali nebi bilo razloga da ga se krije jer su svi ostali mrtvi razmijenjeni.

Ma ne mislim ja da je on tamo ziv stigao! Odnosno, ili je ubijen i tamo odvezen i bacen ili je do tamo ziv doveden pa tu ubijen, kako god. Ali s obzirom u kakvom je stanju tijelo bilo u proljece 1994. god. vjerovatno je da potice od nekoga iz te akcije, a tako sam kasnije i cuo!

2.okbr
11-02-2012, 23:57
west i capo ce me jos uvjeriti da je Posavina pala eto bas radi 12 banjaluckih bebica koje su skiknule jer nisu imali kisika,onda su se hrabre junacine iskupile sa svih srpskih zemlja i razbucale posavske horde ustashkih placenika i alijinih dzihad ratnika...meni to smrdi na opasnu izdaju,ali na kraju ko sam ja da sudim o tome,samo moje misljenje je da se Posavina mogla itekako odbraniti,sto ne pade Bihac koji je bio u 100 puta goroj situaciji,kad su se placali ruski piloti da prelecu iz hrvatske do opkoljene enklave...zato jer je Hrvatska imala interes da Bihac ne padne ,ovim ne zelim reci da RH nije pomagala logistichki Posavinu jeste,ali ne dovoljno,a ne da mi se sad o tome,za mene je to papagajsko ponavljanje ,ili prosipanje iz shupljog u prazno...Ante Prkachin je istog mishljena kao ja,a to je izdaja...
zlatni_ljiljane, jesi li odgledao dokumentarac Crvene beretke????Tamo ti je objasnjeno zasto Bihac nije pao...Spasilo ga mislim 45.000.000 maraka!!!!!

master
11-02-2012, 23:58
vjerujem ti...gledam onaj link avio napada na odzak...zar to nisu mogli biti i avioni VRS, a ne JNA kako kazes???tada je u Zaluzanima i Mahovljanima bilo aviona koji su bili u sastavu VRS...Grupa Risovi sa Vrbasa...

Mogli su ali mislim da VRS nije imala migove.

panter
12-02-2012, 00:00
Ako je poginuo odmah u akciji onda je malo vjerovatno da se radi o njemu. Ali ako je bio ziv zarobljen onda postoji velika vjerovatnost da se desilo ovo o cemu pricam. Jer cuo sam i pricu o iskopavanju i ciscenju poginulih iz te akcije za razmjenu, ali to su oni koji su odmah poginuli i zakopani.

2.okbr
12-02-2012, 00:01
Da se bolje ustrojila obrana, da se išlo i s kažnjavanjem a sve radi bolje discipline vojske, da nije vladala deviza; moje selo, moj jedini razlog da ratujem, da je bilo dovoljno vojske u hrvatskoj da se uputi u posavinu a da se neka druga ratišta ne oslabe kao i da je bilo više sluha kod naroda da se ne ide u tamo neku bosne nego da se tamo slama jedinstveni agresor....možda se i moglo. pobijediti u to vrijeme ne ali zadržati koji komad prostora.
srbima je bilo puno lakše opravdati svoje gubitke jer se eto oni bore za banjalučke bebe, za milijun i po srba s druge strane koridira i slične nebuloze.
međutim zbog politike kao i politikanstva još dugo se neće moći donijeti jedinstveni stav o borbama u posavini jer subjektivne istine tog razdoblja još uvije služe kao oružja u političkim pokvarenim igrama.
prije daljnjih rasprava preporučujem pregledati praljkovu dokumentaciju s neta gdje su vidljivi službeni dolkumenti koji puno toga govore o stanju na terenu.

ne slušati pusta trabunjanja osobito kukavica i izdajnika tipa petar stipetić koji danas naknadnom pameću tvrde da su oni mogli sve a da im politika nije dala.
laže!

uostalom oraški džep koji je srbima strateški bio najvažnji nije pao.
odražao se jer su odlučni ljudi stisli muda i rekli nema prolaza.
i ko ih je onda mogao prodati?
tko uopće može nekog drugog prodati ako to ovaj sam ne da?
ima i toga da su ljudi tj, Hrvati htjeli da brane svoje u oraskom dzepu...sa vojnog aspekta teren je bio neprohodan za oklopne jedinice, bilo je par tenkoprohodnih pravaca, a poslije pada broda, gdje otislo ljudstvo iz 101.,102.,103.,104. i 105. brigade HVO????Pa otislo u Oraski dzep...

master
12-02-2012, 00:08
Ako je poginuo odmah u akciji onda je malo vjerovatno da se radi o njemu. Ali ako je bio ziv zarobljen onda postoji velika vjerovatnost da se desilo ovo o cemu pricam. Jer cuo sam i pricu o iskopavanju i ciscenju poginulih iz te akcije za razmjenu, ali to su oni koji su odmah poginuli i zakopani.

Poginuli su odmah prikazani na TV BL, NS, BG, zarobljeni su sprovedeni u Brod i Odžak, vidjeli su jedni druge. Za njega nema nikakvih saznanja, odvojio se nedaleko od nasipa i kasnije se čula pucnjava. Moja pretpostavka je da je bio ranjen i da se uspio dovući do vode.

master
12-02-2012, 00:15
ima i toga da su ljudi tj, Hrvati htjeli da brane svoje u oraskom dzepu...sa vojnog aspekta teren je bio neprohodan za oklopne jedinice, bilo je par tenkoprohodnih pravaca, a poslije pada broda, gdje otislo ljudstvo iz 101.,102.,103.,104. i 105. brigade HVO????Pa otislo u Oraski dzep...

101 držala Vučilovac, 102 držala Brvnik, 103 Ispred Vidovica, 104 Grebnice, 105 Vranica (ispred Domaljevca, mislim prema Lepnici) 106 između 102 i 103.

2.okbr
12-02-2012, 00:16
mislim da je za vas veliki problem predstavljao nas mostobran kod s. Podnovlja.Zestoke su se borbe vodile od aprila do juna na potezu Dobra Voda (Crvena Zemlja)-Kolonija-Bandera...Vucijak vam je zadao dosta problema, a VRS je on bio odskocna daska za drugu fazu poslije dolaska krajiskih jedinica.

master
12-02-2012, 00:23
mislim da je za vas veliki problem predstavljao nas mostobran kod s. Podnovlja.Zestoke su se borbe vodile od aprila do juna na potezu Dobra Voda (Crvena Zemlja)-Kolonija-Bandera...Vucijak vam je zadao dosta problema, a VRS je on bio odskocna daska za drugu fazu poslije dolaska krajiskih jedinica.

Nismo imali dovoljno ljudstva da sve pokrijemo, a Dobra Voda, Maxim skok, bandera tu su postojale ogromne rupe. Meni je iznad podnovlja (glog) poginuo jedan vojnik. Ujutro oko pola 4 smo imali sudar. Mi smo išli u napad.

2.okbr
12-02-2012, 00:30
Nismo imali dovoljno ljudstva da sve pokrijemo, a Dobra Voda, Maxim skok, bandera tu su postojale ogromne rupe. Meni je iznad podnovlja (glog) poginuo jedan vojnik. Ujutro oko pola 4 smo imali sudar. Mi smo išli u napad.
zestoko se tu tuklo...interventi vod pod Muscevom komandom, pa Palestina...

master
12-02-2012, 00:35
zestoko se tu tuklo...interventi vod pod Muscevom komandom, pa Palestina...

Ne mogu znati oni koji nisu osjetili događaje koji su bili tamo. Meni nije teško priznati da sam u Posavini poražen (iako sam osobno imao prilično uspjeha). Idu mi na živce priče o prodaji itd... Previše krvi na svakoj strani.

panter
12-02-2012, 00:57
Ma to u hrvatskim ocima lici na prodaju iz razloga sto su prvobitni hrvatski uspjesi nestali i poceli su porazi i gubljenja teritorija! A po meni evo ukratko i jednostavno kako:
u martu 1992. god., dok je jos postojala JNA, iako je i srpsko stanovnistvo u Brodu bilo naoruzano, svi su se uzdali u tu JNA. Pa nije bilo nikakve druge vojske. Na stranu neki dobrovoljci iz Srbije koji su pristizali u okolna sela, ali sve je to kao bilo pod komandom JNA. Dolaskom jedinica i tenkova JNA u martu 92. u Vinsku i Lijesce, srpsko stanovnistvo na toj strani je osjecalo jos vecu sigurnost i organizovalo se, kao i hrvatsko, u nekakve seoske i ulicne straze. Medjutim kad je pocelo puskaranje oko mosta u BB tu su bili samo domaci ljudi i napaljeni mladici zeljni pucnjave bez ikakve organizovanosti. Isto tako, iz Hrvatske prelaze HOS-ovci i daju podrsku domacim hrvatima. Kad je JNA dobila naredbu za povlacenje iz BiH sav srpski narod se povukao s njima do Podnovlja. Hrvati su se prosetali kroz sva srpska sela sve do Lipe i to je to. A onda je osnovana VRS, i krenulo se u pravu borbu. Od Lipe nizbrdo sve do Save. Do tada je bilo sve povlacenje od strane srpskog naroda jer nije ni bilo organizovane vojske da se suprostavi hrvatskoj. A svi znamo da su regularne Hrvatske jedinice, sa iskustvom iz 1991. ratovale u tom periodu na tom ratistu. E kad je druga strana udarila sve je bilo rijeseno u par mjeseci. Otuda i teorija o navodnoj predaji! Ma ne bi posavina ni padala da nije bilo JNA u koju su se srbi uzdali. A komandanti JNA, hrvati i muslimani, dok su bili u posavini i jos nisu prebjegli na drugu stranu, tuku artiljerijom i VBR-ovima po ribnjaku u Sijekovcu umjesto po "neprijatelju".
Naslijedjena vojna tehnika od JNA i njeni generali u VRS su, ja vjerujem, prevagnuli u bitki za posavinu.

master
12-02-2012, 01:03
Naslijedjena vojna tehnika od JNA i njeni generali u VRS su, ja vjerujem, prevagnuli u bitki za posavinu.

Ovo i jest glavni faktor.

panter
12-02-2012, 01:19
Ovo i jest glavni faktor.

Pa jeste, ali hrvatski brzinski uspjesi osvajanja teritorije sve do Doboja su rezultat samo neorganizovanosti srpskog naroda. Hrvati nikao nisu mogli drzati toliki front kad je formirana VRS i krenula borba. Cinjenica je da su BB, i dio Dervente jednostavno napusteni u maju 92. Za Modricu i Samac ne znam ali sve je to isti period i slicna situacija. Iako je rat u ovom dijelu posavine relativno kratko trajao, borbe su bile izuzetno teske i ozbiljne. Tada se vidjela sva snaga hrvatske i muslimanske strane ali moralo je biti ovako kako je bilo. Ja licno sam bio misljenja da se BB i okolina nikada nece moci vratiti iz prostog razloga sto je tu Hrvatska i mogucnost brzog i jednostavnog snabdijevanja opremom i ljudstvom, ali ocigledno to izostalo. I posavina jeste prodata s te strane, ako se gleda da Hrvatska nije svim silama i raspolozivim jedinicama udarila u kontranapad. Ali ko zna, mozda nije smjela a mozda nije ni htjela. E to je vec politika i dogovori glavesina za stolom kako ce i sta da podijele.

panter
12-02-2012, 01:41
U nekom od postva, na ovom ili nekom drugom forumu, gledao sam kartu koju si postavio sa pravcem kretanja tvoje jedinice, od mosta u BB prema Brodskom Polju, asvaltnoj bazi i vjerovatno dalje prema Poloju i Lijescu. Bas me interesuje, posto si vec tada bio vojnik sa ratnim iskustvom da iskreno, ukratko opises taj "1. dio", odnosno zauzimanje citave opstine Bosanski Brod i otpor na koji ste nailazili. Mozda je moja "teza" pogresna! Na mnogim mjestima sam procitao komentare pripadnika HV koji su pricali kako su se prosetali kroz Lijesce, Vinsku, Vrela, Klakar....
A znam i kako su se srbi povlacili sa JNA, bez ikakve organizacije, nocu kako ko stigne i sa cime ima da ide. Znam za slucaj gdje dvojica domacih drze polozaj na bunkeru u Donjim Vrelima i nailazi kolona civila i vojnika izvlace se za Podnovlje preko Grka i Lipe i govore "Bjezite, Lijesce je palo, svi bjeze, sve je palo ......". I njih dvojica se pokupise, nadjose nekog jugica i krenuse tim putem. A tada su vec diverzantske hrvatske jedinice presjekle tu putnu komunikaciju D. Vrela-Grcansko groblje, u blizina katolickog groblja u D. Vrelima, i iz zasjede otvorili vatru na jedan traktor na kojem su bili domaci momci pod oruzjem. Tu su vecina pobijeni ali jedan je pao ziv potrbuske na automatsku pusku, i kada su ovi prilazili da dovrse posao on se okrenuo i sasuo rafal po njima i pobjegao u sumu. Tu su, znam sigurno neki od hrvata poranjavani a z poginule ne znam. Uglavnom u tom momentu nailaze i ova dvojica pod oruzjem u autu i ovi iskacu i zaroblavaju ih. Hitno im je trebalo vozilo za ranjene. Ova dvojica su prezivjela zarobljenistvo, jedan je pobjegao dok je kopao rovove na liniji, a drugog je spasio najbolji drug ....

panter
12-02-2012, 01:50
http://vimeo.com/8858863
Ko nije gledao, komandant Osinjske brigade i prica kako je izvrsen proboj i zauzimanje BB.

panter
12-02-2012, 02:00
Komandant Krnjinske brigade! Moja greska!

master
12-02-2012, 03:05
U nekom od postva, na ovom ili nekom drugom forumu, gledao sam kartu koju si postavio sa pravcem kretanja tvoje jedinice, od mosta u BB prema Brodskom Polju, asvaltnoj bazi i vjerovatno dalje prema Poloju i Lijescu. Bas me interesuje, posto si vec tada bio vojnik sa ratnim iskustvom da iskreno, ukratko opises taj "1. dio", odnosno zauzimanje citave opstine Bosanski Brod i otpor na koji ste nailazili. Mozda je moja "teza" pogresna! Na mnogim mjestima sam procitao komentare pripadnika HV koji su pricali kako su se prosetali kroz Lijesce, Vinsku, Vrela, Klakar....
A znam i kako su se srbi povlacili sa JNA, bez ikakve organizacije, nocu kako ko stigne i sa cime ima da ide. Znam za slucaj gdje dvojica domacih drze polozaj na bunkeru u Donjim Vrelima i nailazi kolona civila i vojnika izvlace se za Podnovlje preko Grka i Lipe i govore "Bjezite, Lijesce je palo, svi bjeze, sve je palo ......". I njih dvojica se pokupise, nadjose nekog jugica i krenuse tim putem. A tada su vec diverzantske hrvatske jedinice presjekle tu putnu komunikaciju D. Vrela-Grcansko groblje, u blizina katolickog groblja u D. Vrelima, i iz zasjede otvorili vatru na jedan traktor na kojem su bili domaci momci pod oruzjem. Tu su vecina pobijeni ali jedan je pao ziv potrbuske na automatsku pusku, i kada su ovi prilazili da dovrse posao on se okrenuo i sasuo rafal po njima i pobjegao u sumu. Tu su, znam sigurno neki od hrvata poranjavani a z poginule ne znam. Uglavnom u tom momentu nailaze i ova dvojica pod oruzjem u autu i ovi iskacu i zaroblavaju ih. Hitno im je trebalo vozilo za ranjene. Ova dvojica su prezivjela zarobljenistvo, jedan je pobjegao dok je kopao rovove na liniji, a drugog je spasio najbolji drug ....

Odgovoriću ti iskreno. Mi smo imali lošu početnu poziciju. Prešli smo čamcima a nismo imali niti nešto od adekvatnog naoružanja. Tukli su nas minobacačima i avioni su pokušavali rušiti most pa što promaši most ode na nas (tulek). Otpor na mom pravcu je bio zaista žestok. Dolje ispod fric pavlika smo se tukli po dvorištima, jebiga, trajalo je to mjesec dana. Tamo negdje kad se skretalo prema tehničkom pregledu smo se pomiješali. Sjećam se kad je jedan od mojih skinuo pumpericom tipa sa puškomitraljezom na desetak koraka. Kako je vrijeme odmicalo i mi smo pomalo napredovali jer smo dobijali i mts i ljudstvo jer su se uključili "bosanci". Naši tenkovi su udarali sa nasipa sa hr strane. Dolje negdje ispod "skela" smo zarobili dva muškarca i ženu (muž i žena stariji ljudi, i čovjek bez jedne ruke mlađi), taj bez ruke je pobjegao jednom od mojih suboraca (rekao da ima negdje sakrivenu pušku a ovaj ga pustio da ju donese). Ovo dvoje starijih je predano policiji i prije par godina posjetili mog prijatelja i zahvalili mu jer im je spasio život. Na šljunkari smo zarobili bateriju mb82, ali su nas tu poklopili pa smo se zavukli u nekakve cijevi koje su bile tu istovarene, pretpostavljam za kanalizaciju. Imali smo na toj šljunkari par ranjenih ali ne strašno. Ovo što ti govorim to je na mom pravcu i sigurno je tako bilo. Ne volim prenositi nešto što ne znam kako se desilo, ali mogu potvrditi da su se i ljudi s druge strane dobro tukli.

caporegime
12-02-2012, 10:54
ima i toga da su ljudi tj, Hrvati htjeli da brane svoje u oraskom dzepu...sa vojnog aspekta teren je bio neprohodan za oklopne jedinice, bilo je par tenkoprohodnih pravaca, a poslije pada broda, gdje otislo ljudstvo iz 101.,102.,103.,104. i 105. brigade HVO????Pa otislo u Oraski dzep...

izdržao je do pada broda samo s domaćim ljudima.
poslije se naravno pojačao s ostacima nabrojanih brigada.
ali i sva on sila koja je ratovala za zapadni dio posavine, završetkom operacioja na tom području oslobodila se pa je i napadač imao veće vojne snage u slučaju potrebe.
sve je ono bila ravnica a sami kanali na području džepa ne mogu biti tolika prepreka da se teren nazove za tenkove neprohoda.
sutjeska je neprohodna za tenkove ili prokletije ali oraški džep ipak ne, kolikogod bio nezgodan zbog kanala.


zlatni_ljiljane, jesi li odgledao dokumentarac Crvene beretke????Tamo ti je objasnjeno zasto Bihac nije pao...Spasilo ga mislim 45.000.000 maraka!!!!!

a jesi li odgledao emisija i pročitao članaka koji govore o tome da je posavina prodana, izdana i da se s malim snagama mogao presjeći koridor i poraziti srbe?
ima ih kolikohoćeš.
u trenutku dok i tzv. svk i vrs i abdićevci napadaju bihać samo zato da bi oslobodili stratešku pozadinu, dok se umjesto obrane na dinari srbi rađe orijentiraju na bihaćki džep, i bihać, padom kojega se otrvara golem prostor za obrani u manevar u odnosu na moguće napadne radnje hv-a, zar ti stvarno misliš da je priča o 450.000 maraka priča zbog koje je bihać preživio?

da bi netko zbog 450.000 maraka doveo u pitanje gotovo idealana strateški položaj i lakomogući ddobitak rata?
ili priča o 450.000 maraka idealno dođe u situaciji kad moraš opravdati svoje neuspjehe i uklopiti sve u priču o nekom dogovoru?

eno na nekoj drugoj temi, jedan tvoj sunarodnjak nakon što je izrazio sklonost teoriji da je 95' godine bilo dogovora, istodobno, na drugoj temi, priča o krvavim i teškim borbama kod mrkonjića ka oddokaz da još nije bilo došlo do srpskog raspada i da se tu, da rat nije stao, moglo očekivati još svega.

zanemariti položaj na dinari, radi kojega gotovo sigurno gubiš i grahovo a i knin, možeš samo strateški kompenzirati osvajanem bihaća, na koji je otišlo mnogo toga od snaga, i zauzimanje kojeg otvara najvažnije prometne pravce i prostor za manevar radi kojega bi i obrana tzv. krajine trebala bit idrukčija i uspješnija.
i sve to propustiti zbog 450.000 maraka?
u životu su šamare i puno više od šamara, dobivali ljudi i zbog puno uvjeljivijih isprika za nešto što nisu učili što su trebali ili su opravdavali time, ako ćemo pravo.

ispirka za mali odlazak van teme ali poveznica je ipak neprovjerena priča o nekom dogovoru, kao što neki hrvati i za posavinu govore, a koja više po meni služi da se opravda za neuspjeh.

caporegime
12-02-2012, 11:00
A svi znamo da su regularne Hrvatske jedinice, sa iskustvom iz 1991. ratovale u tom periodu na tom ratistu. .
Naslijedjena vojna tehnika od JNA i njeni generali u VRS su, ja vjerujem, prevagnuli u bitki za posavinu.


vojnici regularnih postrojbi organizirani u borbene grupe a ne regularne jedinice. to je velika razlika.
nije se jna povukla. nije se nijedna puška, ni jedan tenk povukao. otišli su samo novaci ili oficiri koji nisu ih bih(srbi) a formacijski su ostale postrojbe, samo su dobile novo ime i popunu ljudstva.
a za ovo drugo je mislim, svima jasno i to ovdje i tvrdimo. prejak i predobro nauoružan i organiziran protivnik u odnosu na hrvatske hvo brigade koje su bile brigade samo po imenu a po strukturi su znale nalikovati na naoružani narod a po brojnosti u jačini jače bojne.
tamo jednostavni nije bilo ustrojene formacije brojnosti 2000-2500 ljudi koju bi se po svim kriterijima moglo nazvati brigadom.

Inkvizitor
12-02-2012, 11:06
izdržao je do pada broda samo s domaćim ljudima.
poslije se naravno pojačao s ostacima nabrojanih brigada.
ali i sva on sila koja je ratovala za zapadni dio posavine, završetkom operacioja na tom području oslobodila se pa je i napadač imao veće vojne snage u slučaju potrebe.
sve je ono bila ravnica a sami kanali na području džepa ne mogu biti tolika prepreka da se teren nazove za tenkove neprohoda.
sutjeska je neprohodna za tenkove ili prokletije ali oraški džep ipak ne, kolikogod bio nezgodan zbog kanala.



a jesi li odgledao emisija i pročitao članaka koji govore o tome da je posavina prodana, izdana i da se s malim snagama mogao presjeći koridor i poraziti srbe?
ima ih kolikohoćeš.
u trenutku dok i tzv. svk i vrs i abdićevci napadaju bihać samo zato da bi oslobodili stratešku pozadinu, dok se umjesto obrane na dinari srbi rađe orijentiraju na bihaćki džep, i bihać, padom kojega se otrvara golem prostor za obrani u manevar u odnosu na moguće napadne radnje hv-a, zar ti stvarno misliš da je priča o 450.000 maraka priča zbog koje je bihać preživio?

da bi netko zbog 450.000 maraka doveo u pitanje gotovo idealana strateški položaj i lakomogući ddobitak rata?
ili priča o 450.000 maraka idealno dođe u situaciji kad moraš opravdati svoje neuspjehe i uklopiti sve u priču o nekom dogovoru?

eno na nekoj drugoj temi, jedan tvoj sunarodnjak nakon što je izrazio sklonost teoriji da je 95' godine bilo dogovora, istodobno, na drugoj temi, priča o krvavim i teškim borbama kod mrkonjića ka oddokaz da još nije bilo došlo do srpskog raspada i da se tu, da rat nije stao, moglo očekivati još svega.

zanemariti položaj na dinari, radi kojega gotovo sigurno gubiš i grahovo a i knin, možeš samo strateški kompenzirati osvajanem bihaća, na koji je otišlo mnogo toga od snaga, i zauzimanje kojeg otvara najvažnije prometne pravce i prostor za manevar radi kojega bi i obrana tzv. krajine trebala bit idrukčija i uspješnija.
i sve to propustiti zbog 450.000 maraka?
u životu su šamare i puno više od šamara, dobivali ljudi i zbog puno uvjeljivijih isprika za nešto što nisu učili što su trebali ili su opravdavali time, ako ćemo pravo.

ispirka za mali odlazak van teme ali poveznica je ipak neprovjerena priča o nekom dogovoru, kao što neki hrvati i za posavinu govore, a koja više po meni služi da se opravda za neuspjeh.

Mal ispravka..radi se o 45 000 0000 maraka a ne 450 000

Inkvizitor
12-02-2012, 11:07
Ma to u hrvatskim ocima lici na prodaju iz razloga sto su prvobitni hrvatski uspjesi nestali i poceli su porazi i gubljenja teritorija! A po meni evo ukratko i jednostavno kako:
u martu 1992. god., dok je jos postojala JNA, iako je i srpsko stanovnistvo u Brodu bilo naoruzano, svi su se uzdali u tu JNA. Pa nije bilo nikakve druge vojske. Na stranu neki dobrovoljci iz Srbije koji su pristizali u okolna sela, ali sve je to kao bilo pod komandom JNA. Dolaskom jedinica i tenkova JNA u martu 92. u Vinsku i Lijesce, srpsko stanovnistvo na toj strani je osjecalo jos vecu sigurnost i organizovalo se, kao i hrvatsko, u nekakve seoske i ulicne straze. Medjutim kad je pocelo puskaranje oko mosta u BB tu su bili samo domaci ljudi i napaljeni mladici zeljni pucnjave bez ikakve organizovanosti. Isto tako, iz Hrvatske prelaze HOS-ovci i daju podrsku domacim hrvatima. Kad je JNA dobila naredbu za povlacenje iz BiH sav srpski narod se povukao s njima do Podnovlja. Hrvati su se prosetali kroz sva srpska sela sve do Lipe i to je to. A onda je osnovana VRS, i krenulo se u pravu borbu. Od Lipe nizbrdo sve do Save. Do tada je bilo sve povlacenje od strane srpskog naroda jer nije ni bilo organizovane vojske da se suprostavi hrvatskoj. A svi znamo da su regularne Hrvatske jedinice, sa iskustvom iz 1991. ratovale u tom periodu na tom ratistu. E kad je druga strana udarila sve je bilo rijeseno u par mjeseci. Otuda i teorija o navodnoj predaji! Ma ne bi posavina ni padala da nije bilo JNA u koju su se srbi uzdali. A komandanti JNA, hrvati i muslimani, dok su bili u posavini i jos nisu prebjegli na drugu stranu, tuku artiljerijom i VBR-ovima po ribnjaku u Sijekovcu umjesto po "neprijatelju".
Naslijedjena vojna tehnika od JNA i njeni generali u VRS su, ja vjerujem, prevagnuli u bitki za posavinu.

S obzirom kakav je bio odnos snaga, poglavito u naoružanju pravo je čudo da su se hrvatske snage toliko držale. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi trajalo da je situacija bila obrnuta.

caporegime
12-02-2012, 11:16
ma da je 450 000 milja maraka, pa tih džepom se rješavaju sva pitanja u idućih nekoliko stotina godina.
pa samo lud čovjek tu priliku ne bi vidio.
s druge strane poplava priča o izdaji, prodaji, namještaljci....me drže poprilično skeptičnim prema svemu.

Inkvizitor
12-02-2012, 11:25
ma da je 450 000 milja maraka, pa tih džepom se rješavaju sva pitanja u idućih nekoliko stotina godina.
pa samo lud čovjek tu priliku ne bi vidio.
s druge strane poplava priča o izdaji, prodaji, namještaljci....me drže poprilično skeptičnim prema svemu.

ma ta se priča temelji na ovome..


http://www.youtube.com/watch?v=oAva8-gCMdE

malo je nevjerovatno da to Alija govori javno i to u prisustvu srpskog komandanta

panter
12-02-2012, 11:36
zar ti stvarno misliš da je priča o 450.000 maraka priča zbog koje je bihać preživio?
da bi netko zbog 450.000 maraka doveo u pitanje gotovo idealana strateški položaj i lakomogući ddobitak rata?
ili priča o 450.000 maraka idealno dođe u situaciji kad moraš opravdati svoje neuspjehe i uklopiti sve u priču o nekom dogovoru?



"U filmu "Jedinica" objavljeno je da su se nekoliko godina kasnije Manojlo Milovanović, komandant Glavnog štaba Vojske RS, i Atif Dudaković, komandant Petog korpusa ARBiH, sreli u Sarajevu, te u prisustvu Alije Izetbegovića sumirali ratna iskustva iz bihaćkog regiona. "'I naišao je Alija Izetbegović u pauzi između dve sednice', sjeća se Milovanović i nastavlja: 'Ja mislim da se Dudaković uplašio. Bilo mu je neprijatno, pocrveneo je, a Alija prolazi pored nas i kaže: 'Dobro je dok razgovaraju ratni komandanti'. Dudaković valjda da bi se izvadio kaže: 'Gospodine predsjedniče, objašnjavam generalu kako sam odbranio Bihać'. Na to Alija u prolazu onako ni pet-ni šest reče: 'Vraga bi ti odbranio Bihać da ja to nisam platio četrdeset i šest miliona maraka'", zabilježeno je u filmu "Jedinica". "

46.000.000 DM a ne 450.000 DM druže!

master
12-02-2012, 11:45
46.000.000 DM a ne 450.000 DM druže!

Recimo da će mnogi povjerovati u ovo, a kad bih sada rekao da to onda nije borba za srpsku stvar već pljačka, odmah bih bio popljuvan od učesnika s druge strane. Svako tumači poraze i pobjede na svoj način, onako kako mu odgovara u datom trenutku. Npr. konkretan slučaj, po Aliji pljuju gdje god ga spomenu (druga strana) a istodobno vjeruju ovim riječima.

Inkvizitor
12-02-2012, 11:48
"U filmu "Jedinica" objavljeno je da su se nekoliko godina kasnije Manojlo Milovanović, komandant Glavnog štaba Vojske RS, i Atif Dudaković, komandant Petog korpusa ARBiH, sreli u Sarajevu, te u prisustvu Alije Izetbegovića sumirali ratna iskustva iz bihaćkog regiona. "'I naišao je Alija Izetbegović u pauzi između dve sednice', sjeća se Milovanović i nastavlja: 'Ja mislim da se Dudaković uplašio. Bilo mu je neprijatno, pocrveneo je, a Alija prolazi pored nas i kaže: 'Dobro je dok razgovaraju ratni komandanti'. Dudaković valjda da bi se izvadio kaže: 'Gospodine predsjedniče, objašnjavam generalu kako sam odbranio Bihać'. Na to Alija u prolazu onako ni pet-ni šest reče: 'Vraga bi ti odbranio Bihać da ja to nisam platio četrdeset i šest miliona maraka'", zabilježeno je u filmu "Jedinica". "

46.000.000 DM a ne 450.000 DM druže!

Bilo bi dobro da prije postanja pogledaš jel to već netko postirao..

nego to..panter u nicku jel to znači Mauzerov panter.

caporegime
12-02-2012, 12:02
kaže manojlo.
da ti možda postavim neke stvari koje su govorili, špegelj, prkačin....i još hrpa onih na čije bi ti riječi poskočio i pisao traktate kako to nije istina.
svatk očuje ono što želi čuti i vidi ono što želi vidjeti.
ja se držim elementarne logike.

nek se nađe onaj kome je plaćeno. mogao je alija reći to a ne dovršiti (...koje sam izrigao, HV-u za oružje, ukrajinskim pilotima za vožnju helikoptera koji su to isto oružje helikopterima hv-a vozili u bihać....)
već sam u nekom prethodnom postu pojasnio zašto mislim da je to neistina posebno obzirom na akcije koje je srpska vojska vodila radi zauzimanja bihaća, stavljanje svega na tu kartu te gotovo pa dobitnoj kombinaciji koju bi srbi postigli zauzimanjem bihaća, na strateškoj razini.

ali, tko gubi ima se pravo i ljutit i tražiti sve izlike.

panter
12-02-2012, 12:12
vojnici regularnih postrojbi organizirani u borbene grupe a ne regularne jedinice. to je velika razlika.
nije se jna povukla. nije se nijedna puška, ni jedan tenk povukao. otišli su samo novaci ili oficiri koji nisu ih bih(srbi) a formacijski su ostale postrojbe, samo su dobile novo ime i popunu ljudstva.
a za ovo drugo je mislim, svima jasno i to ovdje i tvrdimo. prejak i predobro nauoružan i organiziran protivnik u odnosu na hrvatske hvo brigade koje su bile brigade samo po imenu a po strukturi su znale nalikovati na naoružani narod a po brojnosti u jačini jače bojne.
tamo jednostavni nije bilo ustrojene formacije brojnosti 2000-2500 ljudi koju bi se po svim kriterijima moglo nazvati brigadom.

Pa i ovo tvoje "vojnici regularnih postrojbi organizirani u borbene grupe" je isto sto i JNA preimenovana u VRS! I to je tačno! Mnoštvo je izvještaja o učešću jedinica iz HR (od Rijeke do Osijeka) na ovom ratištu. "Povlačenje JNA" je u stvari značilo raspadanje JNA i izvlačenje iz BiH ljudstva koje porijeklom nije iz BiH, a srpski narod se sa JNA povlačio na "čistije" i "slobodnije" teritorije gdje se pregrupisao i onda krenuo u borbu i vraćanje teritorija kao VRS. Naravno sa srbima i MTS iz JNA! Do tada je bilo rasulo. Grupice domaćih mladića, usijanih glava koji su bukvalno branili svoje kuće i uzalud i bez veze izginuli. Bez ikakvog iskustva, bez ikakve komande. Isto bi bilo i sa domaćim hrvatima da nisu došli ovi iz Hrvatske pa preuzeli vođstvo i komandu. Na mostu u BB bi bila tampon zona ko zna do kad da hrvati kao prva koliko-toliko organizovana vojska nije krenula u napad.

panter
12-02-2012, 12:14
Bilo bi dobro da prije postanja pogledaš jel to već netko postirao..

nego to..panter u nicku jel to znači Mauzerov panter.

Nije, nije!

Inkvizitor
12-02-2012, 12:16
Nije, nije!

šta nije nije..ne znači ili znači..

master
12-02-2012, 12:20
Na mostu u BB bi bila tampon zona ko zna do kad da hrvati kao prva koliko-toliko organizovana vojska nije krenula u napad.

Prije početka sranja na području BB je bila SP iz Sarajeva, njih je razoružao A.P. (H&K MP5) kad su iz Liješća i od rafinerije krenule srpske snage jer ih ovi nisu pokušali zaustaviti. Promet kroz Liješće je kontrolirala Šešeljeva bagra (bradati) uz nadzor JNA. Mi smo počeli prelaziti tek kad su domaće snage odstupile do semafora.

panter
12-02-2012, 12:21
šta nije nije..ne znači ili znači..

Ma ne znači!

master
12-02-2012, 12:22
šta nije nije..ne znači ili znači..

Koliko sam ja skuzio ovaj covjek je iz BB, a mauzerovi su Brčko/Bijeljina.

Inkvizitor
12-02-2012, 12:22
Ma ne znači!

Tako reci..

caporegime
12-02-2012, 14:44
Pa i ovo tvoje "vojnici regularnih postrojbi organizirani u borbene grupe" je isto sto i JNA preimenovana u VRS! I to je tačno! Mnoštvo je izvještaja o učešću jedinica iz HR (od Rijeke do Osijeka) na ovom ratištu. "Povlačenje JNA" je u stvari značilo raspadanje JNA i izvlačenje iz BiH ljudstva koje porijeklom nije iz BiH, a srpski narod se sa JNA povlačio na "čistije" i "slobodnije" teritorije gdje se pregrupisao i onda krenuo u borbu i vraćanje teritorija kao VRS. Naravno sa srbima i MTS iz JNA! Do tada je bilo rasulo. Grupice domaćih mladića, usijanih glava koji su bukvalno branili svoje kuće i uzalud i bez veze izginuli. Bez ikakvog iskustva, bez ikakve komande. Isto bi bilo i sa domaćim hrvatima da nisu došli ovi iz Hrvatske pa preuzeli vođstvo i komandu. Na mostu u BB bi bila tampon zona ko zna do kad da hrvati kao prva koliko-toliko organizovana vojska nije krenula u napad.

zar možeš s vojnog gledišta uspoređivati grupice na razini satnije sa brigadama?
ak oje ekipa iz 109. br. otišla za posavinu, njih 60-70 formiranih u BG ne može značiti da je tamo otišla 109. br. niti da je postignut efekt u obliku brigade.
osim toga, na početku teme imaš intervju sa novicom simićem pa ćeš vidjeti da je dobar broj jedinica sa srpske strane došao u pomoć iz zapadne slavonije. dakle jedinica jna.
zar su tamo bile jedinice jna spremne za borbu a oko bb nespremne?
banaliziraš vlastite početne neuspjehe.
ostaje nepobijena istina da u sudaru lokalnih i tek ustrojenih hrvatskih i srpskih jedinica u bih, srpske jedinice nisu imale uspjeha nigdje.
od posavine pa do kupresa.
tek je dolazak dobro naoružanih, ustrojenih i iskusnih jna jedinica donosio prevagu.

NorthStand
12-02-2012, 19:32
S obzirom kakav je bio odnos snaga, poglavito u naoružanju pravo je čudo da su se hrvatske snage toliko držale. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi trajalo da je situacija bila obrnuta.

To je to, pametnom dosta. Imali su sve moguće i nemoguće na svojoj strani(od političke naklonosti u svijetu, pa do oružja), a našima je oružja manjkalo za obranu HR, a di neće za obranu posavine i krajeva u kojima živjeli BiH Hrvati. Al jebiga, budale nikad neće shvatit neke stvari, već će stalno izvrćat i sve prikazivat onako kako to njima u datom momentu više odgovara.

bandira
13-02-2012, 12:18
u trenutku dok i tzv. svk i vrs i abdićevci napadaju bihać samo zato da bi oslobodili stratešku pozadinu, dok se umjesto obrane na dinari srbi rađe orijentiraju na bihaćki džep, i bihać, padom kojega se otrvara golem prostor za obrani u manevar u odnosu na moguće napadne radnje hv-a, zar ti stvarno misliš da je priča o 450.000 maraka priča zbog koje je bihać preživio?

da bi netko zbog 450.000 maraka doveo u pitanje gotovo idealana strateški položaj i lakomogući ddobitak rata?
ili priča o 450.000 maraka idealno dođe u situaciji kad moraš opravdati svoje neuspjehe i uklopiti sve u priču o nekom dogovoru?

eno na nekoj drugoj temi, jedan tvoj sunarodnjak nakon što je izrazio sklonost teoriji da je 95' godine bilo dogovora, istodobno, na drugoj temi, priča o krvavim i teškim borbama kod mrkonjića ka oddokaz da još nije bilo došlo do srpskog raspada i da se tu, da rat nije stao, moglo očekivati još svega.

zanemariti položaj na dinari, radi kojega gotovo sigurno gubiš i grahovo a i knin, možeš samo strateški kompenzirati osvajanem bihaća, na koji je otišlo mnogo toga od snaga, i zauzimanje kojeg otvara najvažnije prometne pravce i prostor za manevar radi kojega bi i obrana tzv. krajine trebala bit idrukčija i uspješnija.
i sve to propustiti zbog 450.000 maraka?
u životu su šamare i puno više od šamara, dobivali ljudi i zbog puno uvjeljivijih isprika za nešto što nisu učili što su trebali ili su opravdavali time, ako ćemo pravo.

ispirka za mali odlazak van teme ali poveznica je ipak neprovjerena priča o nekom dogovoru, kao što neki hrvati i za posavinu govore, a koja više po meni služi da se opravda za neuspjeh.

Čemu onda želja ovih britansko-francuskih snaga da naprave tampon i zaustave ofenzivu HV na Dinari?Puno veći je njihov trošak od 45 miliona
I sad kad se vidi tko je u svemu učestvova,ne čudi poslje svakave priče,ovo ono.

A sve je tako jednostavno.Tko je bio jači,organiziraniji,ima veće želje i interese,taj je pobijeđivao u bitkama.Sve drugo su priče za malu djecu.


Davor Domazet
http://img577.imageshack.us/img577/2504/vukovar029.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/577/vukovar029.jpg/)

http://img641.imageshack.us/img641/2415/vukovar030.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/641/vukovar030.jpg/)

caporegime
15-02-2012, 10:51
interesira me,obzirom na postavljene mape bojišta, kako je moguće da nakon pada odžaka, lijevi bok obrane bosanskob broda bude tako otvorena pa da srbi prodru skroz do grada do istočne strane?
i to na uskom terenu na kojem se mogla postaviti obrana s jedne strane omeđena savom a s druge strane onim nekim jezerom ili ribnjakom, šta li je već.
tu vidim jedino i isključivo propust višeg zapovjedništva koje je očito potpuino amaterski i ofrlje pristupali zadatku, a ti isti ljudi, osnosno isti čovjek (stipetić) godinama dijeli lekcije i priča priče u kojima jedino sebe i svoje ideološki slične kolege iz jna diže na razinu dobrih zapovjednika.
u obrani posavine su napravljeni katastrofalni propusti na zapovjednoj razini i to na razini operativne zone istočna posavina a obični branitelji, vojnici, nisu mogli ni uz maksimalan trud i zalaganje okrenuti rezultat u svoju korist.
da je ovo neka zemlja u kojoj je najzanimljivija stvar pomor vrabaca ili posjeta beckemove žene lokalnoj udruzi feministica shvatio bi ali u zemlji u kojoj je palo tisuće ljudi i koja se još nie oporavila od srata da i dalje diletatnti vode igru, to mi nije jasno.

master
15-02-2012, 12:22
interesira me,obzirom na postavljene mape bojišta, kako je moguće da nakon pada odžaka, lijevi bok obrane bosanskob broda bude tako otvorena pa da srbi prodru skroz do grada do istočne strane?
i to na uskom terenu na kojem se mogla postaviti obrana s jedne strane omeđena savom a s druge strane onim nekim jezerom ili ribnjakom, šta li je već..

Nakon pada Odžaka, nije bilo rezervnih položaja. Crta je uspostavljena na crpnoj pumpi (obodni kanal) i tamo prema ribnjaku. Upravo taj dio je pokrivala 108. brigada koju je Stipetić popljuvao, i na tom dijelu nije niti provaljeno. Već sam u jednom svom postu naveo da smo u jedan dan upravo na toj crpnoj pumpi imali dvadesetak poginulih i oko 120 ranjenih što govori o intezitetu borbi na tom dijelu. Crta je pukla na desnom krilu, kanal Unka i tu su oni ušli u klin i imali dobru pretpostavku za daljnje razvijanje. Mi nismo imali dovoljno snaga da popunjavamo praznine koje su nastale i pri jednom takvom popunjavanju (zadnji ili predzadnji dan), izginulo nam je 17-18 ljudi jer su uvedeni u prostor u kojem je već bio neprijatelj.

Graničar Jozo
15-02-2012, 12:30
ljudi, ja koliko primjećujem o Posavini imamo dvije teme.

teško vas je pratiti.

master
15-02-2012, 12:33
ljudi, ja koliko primjećujem o Posavini imamo dvije teme.

teško vas je pratiti.

Ne možeš nas ni pratiti koliko mi brzo možemo bježati :rofl

Graničar Jozo
15-02-2012, 12:34
Ne možeš nas ni pratiti koliko mi brzo možemo bježati :rofl

aha, znači razlika je u onome tko bježi 92 i 95? :)

master
15-02-2012, 12:36
aha, znači razlika je u onome tko bježi 92 i 95? :)

Ovisi s koje strane se gleda.

master
15-02-2012, 12:42
Vidim da moj suborac Savojski iz prikrajka viri a neće da se uključi pomoći suborcu u ofanzivi istine. Kad sam se uključio u raspravu ovdje tema je imala oko 3.5 tisuće posjeta, sada je već prilično čitanija. Kad sam se uključio na forumu.hr, bilo je oko 5 tisuća čitanja, sada je preko 110 tisuća, dragovoljac je dobio prilično posjeta dok sam pisao, isto tako uhd91, zaključujem da ljudi žele čuti istinu, samo malo nas ju želi reći.

Eugen Savojski
15-02-2012, 14:33
Master , u pravu si ,provirujem i posmatram situaciju,
puno si iznio činjenica i podataka koji su drugima
interesantni , još nisam primijetio od kad si počeo
pisati ovdje da ti treba pomoć. Jer moje uključivanje
na ovu temu se svodi sjećanje na ljude i dešavanja
koja su zadesila naše postrojbe tijekom rata. A ako bude
nekomu trebalo gurnuti prst u oko,tu sam.

Inkvizitor
15-02-2012, 14:46
Ljudi čitaju masovno ali velika većina njih ne želi pisati o onome gdje nisu bili. Ima i onih koji su bili i znaju ali iz nekih razloga se ne uključuju. A čitaju. Njih pozivam da se uključe, ne radi njih toliko i radi nas ovdje, nego radi generacija koje dolaze, da znadnu istinu, da nam ne podvaljuju i opet da nam drugi ne pišu svoju istinu i povijest.

master
15-02-2012, 20:35
Jer moje uključivanje
na ovu temu se svodi sjećanje na ljude i dešavanja
koja su zadesila naše postrojbe tijekom rata.

Sjećaš li se mjesta gdje je Bodra ranjen, tamo gdje je bila ukopana naša tridesetčetvorka? Tu, kad je Bodra dobio noga mu je visila samo na koži i Kemo Z. je tražio čakiju da mu odsiječemo nogu jer nam je smetala u izvlačenju.

Eugen Savojski
16-02-2012, 09:01
Sjećam se Bodrinog ranjavanja, a K.Z je imao bisera i u najtežim situacijama.
Bodrina sreća je u tomu što taj dan nije bilo puno ranjenih, jer bi mu prvi
Miro R. amputirao nogu , kao i inače što su radili sa takvim teškim ozljedama
kad u kratkom periodu stigne puno ranjenih, kirurzi su nastojali spašavati glave
ranjenicima a noge i ruke su tad bile manje "bitne". Poslije Bodrinog povratka i
donekle oporavka iz Hrvatske,
njemu je ispod koljena nedostajalo kompletno mišićno tkivo,samo kost
i koža, i takav šepav je išao u akciju, ja mislim da je nažalost i zarobljen zbog
ograničenosti u kretanju. On je jedva hodao a o trčanju da ne pričam. Ali nije
mogao propustiti akciju u kojoj sudjeluje njegova postrojba a on joj zapovjednik.
Miro R. je jednom prilikom meni rekao da bi volio da ja stanem na minu ,onda bi
mi on motornom pilom odrezao nogu iz gušta, jer ja navijam za Hajduk, a znaš da
je on veliki obožavatelj Dinama. Miro se često družio s običnim vojnicima kad je
bio slobodan, znao je reći da više voli s nama popiti pivo nego sa nekim svojim
kolegama piti šampanjac i jesti kavijar u ratnoj bolnici u Tolisi. Sad on radi u Zagrebu
kao kirurg plastičar.

master
18-02-2012, 12:41
@Savojski,

Da razriješim dilemu, "Felix" je li to to?

Eugen Savojski
18-02-2012, 12:55
@Savojski,

Da razriješim dilemu, "Felix" je li to to?

Ne, zemljače, zaboravio sam tko je "Felix" ,da nije vezist Pajcek ?
Ja sam ipak pripadao jednoj od tri postrojbe u našoj brigadi koji su
uz plaću imali i borbeni dodatak. Kad se sretnemo na piću kod Kike
onda će biti otklonjene sve tvoje dileme, trileme itd., nadam se da
se skoro vidimo.

master
18-02-2012, 13:24
Ja sam ipak pripadao jednoj od tri postrojbe u našoj brigadi koji su
uz plaću imali i borbeni dodatak.

Kad si se već sjetio borbenog dodatka, mislim da je kod mene bio 50% na plaću. Za zarobljenu tridesetčetvorku smo dobili stimulaciju mislim 3000 DEM. Imali smo stimulacije i za uništene ne sjećam se više koliko.

Eugen Savojski
18-02-2012, 14:34
Kad si se već sjetio borbenog dodatka, mislim da je kod mene bio 50% na plaću. Za zarobljenu tridesetčetvorku smo dobili stimulaciju mislim 3000 DEM. Imali smo stimulacije i za uništene ne sjećam se više koliko.

Za uništene tenkove bila je stimulacija čini mi se 2 tisuće maraka,
međutim kako je rat odmicao i stimulacija je postupno smanjivana,
da je poslije ne bi bilo nikako , zapovjedništvo se bojalo "bankrota".

master
18-02-2012, 18:36
Ne, zemljače, zaboravio sam tko je "Felix" ,da nije vezist Pajcek ?

On je bio "Flamingo".

Eugen Savojski
18-02-2012, 19:05
On je bio "Flamingo".

Da ,tako je Pajcek je bio " Flamingo",
puno sam toga zaboravio, ma prošlo
je i vremena poprilično. Oni su imali
bazu u Bukovoj Gredi, sjećaš se da
smo tamo imali i brijačnicu i našeg Bricu?
E njega nisam od završetka rata nikako
vidio.

master
18-02-2012, 19:48
sjećaš se da
smo tamo imali i brijačnicu i našeg Bricu?
E njega nisam od završetka rata nikako
vidio.

Hehe, imali smo i krojača. Nedavno mi bivši načelnik brigade "Dino" priča da je puno stvari zaboravio, a ja mu kažem da nevjerovatno pamtim detalje a datuma se ne sjećam.

master
18-02-2012, 20:01
Evo jedna anegdota: Poslije pada Bosanskog Broda, zezali smo se da smo pogriješili što nismo ponijeli tablu "Bosanski Brod" i postavili ju na HR stranu, svejedno smo svi bili u HR.

Eugen Savojski
19-02-2012, 01:02
Hehe, imali smo i krojača. Nedavno mi bivši načelnik brigade "Dino" priča da je puno stvari zaboravio, a ja mu kažem da nevjerovatno pamtim detalje a datuma se ne sjećam.

Da imali smo krojača M.Đ. koji nam je po našim
željama vršio popravke a i neke stvari našivao
na odore . Imao je problema sa sluhom pa si se
stvarno morao derati da bi komunicirao s njim.
Onaj dan kad je pao Odžak ,unatoč granatiranju
i silnim detonacijama povukavši se do siliosa ja
svratim u njegovo dvorište jer sam znao da je
u Odžaku i da se nije ranije povukao. Derem se ja
iz sveg grla a hvala Bogu i grlat sam, nigdje nikog,
opet još koji put ga zovnem glasno njegovim imenom
i krenem iz dvorišta ka čujem njegov glas i vidim da
izlazi iz podruma i pita mene koji sam ga kurac
probudio. Opsujem ja njemu kruh i uhvatim ga za
rame i odovučem iz dvorišta, ako tetrijebe gluhi ne
čuješ,sad pogledaj, a ono se vidi kako gore Pećnik,
Srnava, i pola već Potočana u koje su ušli četnici i
pale , Kad je to vidio M.Đ. reče jebo te parok pa
zar su dotle već došli. Da ga nisam probudio ostao
bi naš krojač "dočekujući osloboditelje.

A o našem bivšem načelniku I.L. sam uvijek imao pozitivno mišljenje,kako na početku rata, tako i dan danas, ostao je dosljedan,
nikada nije pred nekim još savio kičmu pa da bi imao neku osobnu korist, a meni je rekao da ih mnoge nabije na onu stvar jer su
glupi kao kurac, misleći prvenstveno na općinare. Znaš koga nisam vidio, njegovog rođaka P.L. a jest on bio dobar komad budale.
Sjećam se kad se na punktu naš tenk uvalio u blato i pokušavajući se isčupati iz njega, P.L. je uzeo štap i počeo udarati po tenku
vičući " Izlazi vraže iz blata jebo te načelnik" aludirajući na svog rođaka I.L.,e tu budaletinu sam poželio i da čujem koju "pametnu".

master
19-02-2012, 09:35
e tu budaletinu sam poželio i da čujem koju "pametnu".

Napravio je kuću kod Okučana i tamo živi. Nedavno mu se kćerka udala. Navrati on i dolje ali više ljeti.

master
19-02-2012, 10:24
Sjećaš se "Medexa"? Miran i povučen čovjek, cijelo vrijeme je proveo dolje na crti.

master
19-02-2012, 10:29
Pitam Vas, jeste li kad čuli za nadimak «Medex», znate li možda tko je bio taj čovjek?

Velika većina Vas koji čitate ovo, nikada nije niti čula za njega a kamoli upoznala ovog čovjeka. Ja sam jedan od onih koji su ga poznavali…

Pitate se, zašto Vam ga uopće i spominjem? Šta Vas briga za njega ili za ljude koje spomenem. Možda ste i u pravu, Vi ga niste poznavali, ali ja jesam…

Medex je juče sahranjen, objesio se… poslije svih borbi koje je prošao, najtežu je vodio zadnjih godinu dana, previše je teška bila, nije izdržao…

Tko je bio on? Običan čovjek iz siromašne obitelji. Skroman, pošten, vrijedan…
Kruh je zarađivao ručno kopajući bunare iz kojih smo crpili vodu. I pred mojom kućom je djelo njegovih ruku. Težak posao i težak kruh…

Do kraja rata bio je na Orašju, na crti. Sjećam ga se i iz tog vremena, opet je bio vrijedan. I pored poslova koje je odrađivao na crti, sa oružjem u rukama, nije se predavao i borio se da stvori kakvu takvu egzistenciju za sebe i obitelj, jer je ostao bez igdje ičega kao i većina nas.

U Bukovoj Gredi, gdje su bili smješteni, počeo se baviti pčelarstvom, tako je i dobio ovaj nadimak. Znači u tijeku rata, kad se ginulo svaki dan, kad je i on mogao poginuti, razmišljao je stvoriti nešto od čega bi mogao živjeti … kad se vrati … ako se vrati…

Išlo mu je to od ruke, tih i miran kakav je bio uložio je mnogo truda oko pčela, a one su valjda osjetivši njegovu mirnoću i neiskvarenost, vraćale taj dug njemu.

Poslije Daytonskog sporazuma, vratio se svojoj spaljenoj kući. Ponovo ju je svojim rukama obnovio, prevezao je i pčele iz Orašja, opet je kopao bunare, trebalo je to sve očistiti a mnoge i iskopati…

Stvorio je mnogo novih pčelinjih društava, proizvodio kvalitetan prirodni med i skromno živio od svog rada.

I onda, kada čovjek pomisli da je krenulo na bolje, odjednom se ruši svijet oko njega. Prije godinu dana umire mu kćerkica, iznenada, od zapetljaja crijeva… Imala je desetak godina…

Sreo sam ga prije možda dva mjeseca na ulici i razmijenili smo par riječi, spomenuo je i pokojnu kćerkicu, vidio sam da je jako utučen, nisam nalazio riječi koje bih mu rekao, zablokirao sam ne znajući šta reći…

Prekjuče se objesio, na dan kad je donešena sramotna presuda našim generalima, našem narodu, nije mogao više izdržati, juče je sahranjen…

Još jedan od nas manje, počivaj u miru Mato…

Iza njega je ostala supruga i dvije kćerkice…

(Priča je napisana odmah poslije nesretnog događaja, ovdje je tek sad postavljam)

Eugen Savojski
19-02-2012, 11:50
Sjećaš se "Medexa"? Miran i povučen čovjek, cijelo vrijeme je proveo dolje na crti.

Poslije tvoje priče teško je bilo što napisati,
ali mi reci da nije riječ o M.Z., ako jest i njegovoj
ženi je brat poginuo u ratu.
Neka mu je laka hrvatska zemlja.

master
19-02-2012, 12:14
Poslije tvoje priče teško je bilo što napisati,
ali mi reci da nije riječ o M.Z., ako jest i njegovoj
ženi je brat poginuo u ratu.
Neka mu je laka hrvatska zemlja.

Nije riječ o M.Z. već o M.M., a brat od žene M.Z. je bio M.D., poginuo kao VP na kontrolnom punktu prema Gnionici. On je sa jednim prijateljem došao izvući moju suprugu i dijete iz zone djelovanja kad sam ja ranjen.

Inkvizitor
19-02-2012, 12:14
počivao u miru Božjem.

Eugen Savojski
19-02-2012, 12:25
Master, potpuno mi je mozak zablokirao,
pokušavam povezati bunar i pčele, no ne
ide. Ovo je prestrašno što se dešava.
Medex. počivaj u miru Božjem.

Eugen Savojski
19-02-2012, 12:30
Nije riječ o M.Z. već o M.M., a brat od žene M.Z. je bio M.D., poginuo kao VP na kontrolnom punktu prema Gnionici. On je sa jednim prijateljem došao izvući moju suprugu i dijete iz zone djelovanja kad sam ja ranjen.

Pomislio sam na M.Z. u prvom momentu,
znam kako je njegovoj ženi poginuo brat.
Opet kažem prošlo je puno vremena, čak
da mi nisi stavio inicijale ne bih se sjetio
imena njenog brata,ali se sjećam da je bio
plavokos. Tad je lakše ranjen i J. njegov
prezimenjak.

master
19-02-2012, 12:36
Pomislio sam na M.Z. u prvom momentu,
znam kako je njegovoj ženi poginuo brat.
Opet kažem prošlo je puno vremena, čak
da mi nisi stavio inicijale ne bih se sjetio
imena njenog brata,ali se sjećam da je bio
plavokos. Tad je lakše ranjen i J. njegov
prezimenjak.

Kad je M.D. poginuo imao je mislim 22-23 godine, da, bio je plavokos. I sto je najgore, poginuo je od srpskih "civila". "Civil" je pucao u njega sa ČZ75, sa metra udaljenosti.

Eugen Savojski
19-02-2012, 13:11
Da "goloruki civil" pucao iz traktorske korpe
u kojoj se stoka prevozi , meni se to ne bi
moglo desiti jer tog "civila" nisam poznavao,
nažalost M.D. ga je poznavao i zato ih je
propustio bez imalo veće pozornosti ,mislim
da su bila trojica "civila", jedan je sjedio na
traktorskom blatobranu, nisam bio tu kad se
to desilo ali su mi neki detalji poznati. Ali je
zbog nekih "civila" opet SIPA ispitivala prije
dva mjeseca B.B. , a B.B. jedino nije bio u
zapovjedništvu, u ratu je u svim mogućim
postrojbama bio, a najveći biseri su bili s njim
kad je bio u izviđačima, namaže se maskirnim
bojama kao da je iz kanalizacije izašao, sva
sreća da je bio "tih", pa njega su mogli onakvog
grlatog čuti četnici u Doboju.

master
19-02-2012, 13:27
Da "goloruki civil" pucao iz traktorske korpe
u kojoj se stoka prevozi , meni se to ne bi
moglo desiti jer tog "civila" nisam poznavao,
nažalost M.D. ga je poznavao i zato ih je
propustio bez imalo veće pozornosti ,mislim
da su bila trojica "civila", jedan je sjedio na
traktorskom blatobranu, nisam bio tu kad se
to desilo ali su mi neki detalji poznati. Ali je
zbog nekih "civila" opet SIPA ispitivala prije
dva mjeseca B.B. , a B.B. jedino nije bio u
zapovjedništvu, u ratu je u svim mogućim
postrojbama bio, a najveći biseri su bili s njim
kad je bio u izviđačima, namaže se maskirnim
bojama kao da je iz kanalizacije izašao, sva
sreća da je bio "tih", pa njega su mogli onakvog
grlatog čuti četnici u Doboju.

Da, M.D. je poznavao tog "civila" i to ga je stajalo života. A "Beki", mislim da je u pitanju drugi događaj, u koji se sam uvalio "dugim jezikom".

master
19-02-2012, 13:42
Kad smo već spomenuli B.B., znaš li da su on i "Dino" zarobili prvog neprijateljskog vojnika na početku rata u odžaku? Predao im se sa dvije bombe u rukama a imao je i automatsku pušku zastavinu na koju original ide optika M76 snajpera.

bandira
19-02-2012, 14:31
Vrlo zanimljiv podatak
Predsjedništvo BiH traži povlačenje hrvatskih jedinica,a poziva JNA da uspostavi mir u Posavini.


"Predsjedništvo je ovom prilikom
zatražilo da Jugoslovenska narodna armija doprinese smirivanju
stanja i konačnom uspostavljanju mira na ovom
području. Takođe, Predsjedništvo je zadužilo Vladu SRBiH da
ostvari kontakt sa nadležnim organima Republike Hrvatske
zbog prelaska i oružanih dejstava njenih jedinica na području
SRBiH i da se obezbijedi povlačenje svih tih jedinica nazad u
Hrvatsku."

strana 113
http://www.nsf-journal.hr/issues/v7_n3/pdf/003%20Dokumenti.pdf

Odluka predsjedništva BiH, 3 mjesec 1992 u vezi bosanske posavine.

master
19-02-2012, 15:01
Odluka predsjedništva BiH, 3 mjesec 1992 u vezi bosanske posavine.

Na sve moguće načine se pokušavalo prisiliti RH da ne pruža nikakvu pomoć narodu u Posavini. Tada je u BB dolazila Plavšićka i Krajišnik (poslije Sijekovca), a mi zaista nismo imali nikakve oznake pripadnosti postrojbama ZNG iz tog razloga. Bosanski Brod se desio prije Sarajeva, ali izgleda da on tada nije puno značio centru BiH.

panter
19-02-2012, 22:06
Pitanje za "master-a"!
Posto kazes da si u martu ´92. bio u B.B., u Tuleku, interesuje me da li i sta znas o napadu na kuću Momira Martića u ulici JNA, 25. marta ´92.!? Noć prije "Sijekovca"!

master
19-02-2012, 22:14
Pitanje za "master-a"!
Posto kazes da si u martu ´92. bio u B.B., u Tuleku, interesuje me da li i sta znas o napadu na kuću Momira Martića u ulici JNA, 25. marta ´92.!? Noć prije "Sijekovca"!

Kao što sam već rekao, početna pozicija nam je bila dio grada pored mosta, odmah do Save (lijeva strana gledajući iz HR), mislim da se taj dio zove Tulek. Mi kad smo prešli odmah smo bili uključeni u borbe a zaista ne znam ništa o napadu koji spominješ i čak ne znam niti koja je to ulica.

panter
19-02-2012, 22:18
Kao što sam već rekao, početna pozicija nam je bila dio grada pored mosta, odmah do Save (lijeva strana gledajući iz HR), mislim da se taj dio zove Tulek. Mi kad smo prešli odmah smo bili uključeni u borbe a zaista ne znam ništa o napadu koji spominješ i čak ne znam niti koja je to ulica.

Ok.
Daj dio oko mosta sa te strane je "Mahala". "Tulek" je dio grada do rafinerije nafte!

master
19-02-2012, 22:20
Ok.
Daj dio oko mosta sa te strane je "Mahala". "Tulek" je dio grada do rafinerije nafte!

Jebiga, nisam baš sa tog područja a nisam baš niti poznavao BB. Pored onih porušenih kuća (od aviona) smo imali bazu, a spavali smo u podrumima u okolici.

bandira
19-02-2012, 22:21
Na sve moguće načine se pokušavalo prisiliti RH da ne pruža nikakvu pomoć narodu u Posavini. Tada je u BB dolazila Plavšićka i Krajišnik (poslije Sijekovca), a mi zaista nismo imali nikakve oznake pripadnosti postrojbama ZNG iz tog razloga. Bosanski Brod se desio prije Sarajeva, ali izgleda da on tada nije puno značio centru BiH.

Kojega je datuma ovo bilo?

U martu 1992.godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke(SDS) Radovana Karadžića i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade

panter
19-02-2012, 22:24
Jebiga, nisam baš sa tog područja a nisam baš niti poznavao BB. Pored onih porušenih kuća (od aviona) smo imali bazu, a spavali smo u podrumima u okolici.

Gledao sam snimke kad je "krmaca" pogodila i sravnila zgradu u kojoj je bio "Radio B.B." pored samog mosta, koliko se sjecam imala je bar 5 spratova. Da to je Mahala.

master
19-02-2012, 22:24
Kojega je datuma ovo bilo?

U martu 1992.godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke(SDS) Radovana Karadžića i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade

U BB su već vođene borbe prije dešavanja na Vracama, sjećam se da sam došao na odmor u Odžak kad je tv prenosila uživo dešavanja na Vracama.

panter
19-02-2012, 22:26
Jebiga, nisam baš sa tog područja a nisam baš niti poznavao BB. Pored onih porušenih kuća (od aviona) smo imali bazu, a spavali smo u podrumima u okolici.

http://www.youtube.com/watch?v=PghrkO193QI&feature=BFp&list=WL80F3D02F4BD25329

Evo snimci bas tog dijela oko mosta u martu 1992.

master
19-02-2012, 22:26
Gledao sam snimke kad je "krmaca" pogodila i sravnila zgradu u kojoj je bio "Radio B.B." pored samog mosta, koliko se sjecam imala je bar 5 spratova. Da to je Mahala.

Tada su avioni stalno nadlijetali i gađali most, a što promaši poklopi nas. Interesantno je da niko nije bio niti okrznut od mojih a sve okolo ruševine.

Inkvizitor
19-02-2012, 22:27
Mislim da su Alija i Haris tražili povlačenje HV-a malo kasnije kad su se borbe rasplamsale.

master
19-02-2012, 22:33
Mislim da su Alija i Haris tražili povlačenje HV-a malo kasnije kad su se borbe rasplamsale.

Mislim da su tražili poslije Sijekovca jer su tada bili tu Plavšićka i još neki od srpskih političara, te ako se ne varam Fikret Abdić i još neki od BiH političara. Ne sjećam se baš točno, ali nije to traženo samo tada već se i kasnije to spominjalo.

Inkvizitor
19-02-2012, 22:35
Mislim da su tražili poslije Sijekovca jer su tada bili tu Plavšićka i još neki od srpskih političara, te ako se ne varam Fikret Abdić i još neki od BiH političara. Ne sjećam se baš točno, ali nije to traženo samo tada već se i kasnije to spominjalo.

Moguće, meni nekako ide sjećanje da je to bilo u toku hrvatskog napredovanja po cijeloj Posavini a ne samo u BB..ali možda griješim..

bandira bi mogao iskopati taj podatak ako postoji..on je hodajuća enciklopedija..

master
19-02-2012, 22:45
http://www.youtube.com/watch?v=PghrkO193QI&feature=BFp&list=WL80F3D02F4BD25329
Evo snimci bas tog dijela oko mosta u martu 1992.

Tu je tada pogođeno mislim dva aviona.

panter
19-02-2012, 22:48
Tu je tada pogođeno mislim dva aviona.

PVO iz Hrvatske??

master
19-02-2012, 22:51
PVO iz Hrvatske??

Da, štitili su most. Jedan je pogođen strijelom a drugi je pogođen PAT-om 20/3, ali je i jedan iz posade PAT-a izgubio oko tada.

bandira
20-02-2012, 09:01
Moguće, meni nekako ide sjećanje da je to bilo u toku hrvatskog napredovanja po cijeloj Posavini a ne samo u BB..ali možda griješim..

bandira bi mogao iskopati taj podatak ako postoji..on je hodajuća enciklopedija..

Stvarno nisam upoznat sa kronologijom rata u BiH i čitajući vas i saznavajući neke stvari sam stvarno iznenađen.
Pogotovo sam iznenađen ovim snimkama iz 3. mjeseca 1992,do sada sam mislio da je sve počelo u 4. mjesecu.
Također sam se iznenadio gledajući suđenje Praljku da istočni Mostar uopće nije bio u okruženju.

Mi smo u Dalmaciji glavninu pažnje tada gledali prema borbama za deblokadu Dubrovnika,a događaja iz BiH se sjećam po rušenju od strane JNA hrvatskih mjesta Ravno u istočnoj Hercegovini i sela Uništa u Bosansko Grahovskoj općini puno prije svih drugih događanja.

master
21-02-2012, 10:53
Pogotovo sam iznenađen ovim snimkama iz 3. mjeseca 1992,do sada sam mislio da je sve počelo u 4. mjesecu.Također sam se iznenadio gledajući suđenje Praljku da istočni Mostar uopće nije bio u okruženju.


Nagutali smo se mi dima i prašine (i krvi) još u ožujku 92. Još dok su pojedinci govorili "to je naša armija". Jebiga, dok mečka ne zaigra i u tvom dvorištu ne želiš vidjeti činjenice.

bandira
21-02-2012, 12:28
Nagutali smo se mi dima i prašine (i krvi) još u ožujku 92. Još dok su pojedinci govorili "to je naša armija". Jebiga, dok mečka ne zaigra i u tvom dvorištu ne želiš vidjeti činjenice.

7. travnja 2010. - U dvorani Beethoven održala se promocija knjige dr. Josipa Stojanovića "TJESKOBE - Ratna svjedočenja jednog liječnika".Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić i član predsjedništva Bosne i Hercegovine g. Željko Komšić su prisutvovali na promociji. Kongresni centar Antunović Zagreb je uz visoke dužnosnike ugostio 120 sudionika koji su pridonjeli sjećanju na hrabre medicinske djelatnike i ustanove koje su tijekom Domovinskog rata hrabro formirali povijest Hrvatske države.

Studija dr. Josipa Stojanovića o osobnostima mobiliziranih branitelja, psihičkim stresovima, šokovima te uzrocima i posljedicama PTSP/PRSSP-a je dio ove istinite priče o ratnoj medicini i teškom životu u ratu. Knjiga ima karakteristike povijesnog, autobiografskog, stručnog i književnog dijela. Dr. Josip Stojanović je napisao rukopis sa snažnom antimilitarističkom i antiratnom porukom u kojem obnavlja sjećanja na ljude, mjesta, djela, običaje, prirodu…, na život koji se samo jednom događa.


Čitao ovu knjigu,vjerovatno poznaješ ovog doktora što je pisao.U tom periodu je iz Vojnog saniteta HV poslat u Posavinu da ustroji ratni sanitet.
Zanimljivo mi u knjizi,Hrvati im pomažu ali nas bošnjaci u startu izjednačavaju sa Srbima.
Još nikakvog komešanja između Hrvata i Bošnjaka nema.

Iz knjige,razmišljanje jednog bošnjaka,koliko se sjećam gostioničara iz tog kraja.Mislim Modriča

http://img806.imageshack.us/img806/3210/2034j.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/806/2034j.jpg/)

master
22-02-2012, 14:56
Dok smo se još držali u Bosanskom Brodu u u mojoj satniji (u sanitetu) je bio i jedan mladi doktor rodom negdje iz okolice Osijeka (sa okupiranog područja), vjerovatno zato na tom području i nismo imali puno mrtvih (jer smo ranjenih imali prilično). Čovjek je sa dvije medicinske sestre i vozačem dolazio doslovce na crtu i zbrinjavao ranjene. Poslije pada Broda otišao je na specijalizaciju u Zagreb i mislim da se više nije vratio u Slavoniju. Bio je ljudina od čovjeka.

Što se tiče onih koji su govorili "naša vojska", tek ih je tv snimka događanja u Bijeljini (arkanova djelovanja) razuvjerila da to nije "naša vojska", do tada su se slabo uključivali u odbranu, barem na našem području.

master
22-02-2012, 23:07
Neću iznositi puno detalja, Savojski će prepoznati nekoga.

http://i39.tinypic.com/5oi7us.jpg

Eugen Savojski
23-02-2012, 08:17
Master, nisam 100 % siguran,ali pokušat ću,
prvi s naočalama je Š.Č. iz Balegovca,drugi
bradonja je tip sa nadimkom "Hijena", ako
griješim ispravi me.

master
25-02-2012, 10:55
Poznaješ puno ljudi :bravo

Eugen Savojski
25-02-2012, 11:22
Poznaješ puno ljudi :bravo

Jesam li prepoznao Hijenu ?
Bio je nekako tajnovit tip.
Š.Č. je ranjen u ruku.
Teško je prepoznati sve
osobe, i ova fotografija
je stara skoro 20 godina.
Ja jedva i sebe "prepoznam"
ne vjerujući vlastitim očima
kako sam bio mlad i lijep.Nisu
mi Bombola ,Vitlas i Škeri bili
ni do koljena. Jedino je Cvek
bio najzgodnija faca u brigadi.
Znaš li ti za tu zajebanciju ,
Cvek pravio listu najružnijih
vojnika u našim postrojbama.

master
25-02-2012, 11:33
Jesam li prepoznao Hijenu ? Bio je nekako tajnovit tip. Š.Č. je ranjen u ruku.Teško je prepoznati sve osobe, i ova fotografija je stara skoro 20 godina. Ja jedva i sebe "prepoznam" ne vjerujući vlastitim očima kako sam bio mlad i lijep.Nisu mi Bombola ,Vitlas i Škeri bili ni do koljena. Jedino je Cvek bio najzgodnija faca u brigadi. Znaš li ti za tu zajebanciju , Cvek pravio listu najružnijih
vojnika u našim postrojbama.

Prepoznao si "hijenu", bio je šutljiv tip ali hrabar i sposoban. Pravo ime mu je Josić Julien, po narodnosti je Mađar. Evo jedan link gdje on opisuje svoje učešće u DR. Jest da je na Mađarskom ali da se uz gogle translate razumjeti malo. http://www.josicjulien.com/forum/viewtopic.php?f=27&t=26

Što se "Cveka" tiče, znam da je pravio taj popis, ali ne znam tko je bio na njemu.

Eugen Savojski
25-02-2012, 12:03
Znam za Hijenu da je bio Mađar, znam za njegovu hrabrost i sposobnost.
Ovaj link koji si poslao,sačekat ću da mi netko od djece aktivira ovu vražju
napravu jer se i ovako mučim kljucajući po tipkovnici, pa ću pročitati što
piše jer me interesira u pitanju je veliki ratnik.
A to za Cveka i njegove budalaštine, pa samo njemu je tako nešto moglo
pasti na pamet. A najveći biser mu je bio kad su u zapovjedništvu igrali
remi zapovjednik brigade je handirao i svu trojicu podigao za dvjesto, Š.O.
pomalo uvlačeći se zapovjedniku u guzicu reče: " Bravo šefe", to je raspizdilo
Cveka i reče : " Budalo ,jebo ti šef ženu, sad joj nosi konzerve u Hrvatsku ",
još je rekao da će mu nazvati ženu i reći kako je namjerno izgubio plaću .

mardar
25-02-2012, 12:09
Pozdrav masteru i Eugenu.

Eugene ja još čekam na tvoj savjet koje ćemo mjesto dodjeliti masteru u našoj neovisnoj Republici.

:bravo:bravo

master
25-02-2012, 12:18
A to za Cveka i njegove budalaštine, pa samo njemu je tako nešto moglo
pasti na pamet. A najveći biser mu je bio kad su u zapovjedništvu igrali
remi zapovjednik brigade je handirao i svu trojicu podigao za dvjesto, Š.O.
pomalo uvlačeći se zapovjedniku u guzicu reče: " Bravo šefe", to je raspizdilo
Cveka i reče : " Budalo ,jebo ti šef ženu, sad joj nosi konzerve u Hrvatsku ",
još je rekao da će mu nazvati ženu i reći kako je namjerno izgubio plaću .

Bio je on premazan svim mastima.

Vjerovatno ste iz mojih upisa i postavljanja nekih priča zaključili da radim da nečemu o Posavini što je točno, međutim, dvoumim se da li je još uvijek rano sve pustiti u javnost kroz knjigu. Imao sam neke ponude nekih izdavača za objavu, imao sam ponude i od nekih ljudi koji mogu srediti financijsku potporu za projekt, za sada sam sve odbio. Zanima me mišljenje običnih ljudi, smatrate li da vrijedi nastaviti na projektu koji radim ili da odustanem? Odmah ću napomenuti da ne pišem radi novca ili nekakvog osobnog probitka jer ne volim uopće spominjanje u javnosti pod osobnim imenom.

master
25-02-2012, 12:20
Pozdrav masteru i Eugenu.

Eugene ja još čekam na tvoj savjet koje ćemo mjesto dodjeliti masteru u našoj neovisnoj Republici.

:bravo:bravo

Master je bio i ostao vojnik, nema boljeg i poštenijeg mjesta u državi.

Eugen Savojski
25-02-2012, 12:40
Za Mastera, ja kao običan čovjek podržavam te u tvom projektu, jer bilo bi zanimljivo pročitati nešto o Posavini što bi napisao ,dragovoljac, ratnik ,ranjenik, a ne do sada što se moglo čitati o Posavini, more gluposti i laži nesposobnih zapovjednika, dezertera koji su pljujući po svima pokušali sakriti svoj kukavičluk.

mardar
25-02-2012, 12:45
Bio je on premazan svim mastima.

Vjerovatno ste iz mojih upisa i postavljanja nekih priča zaključili da radim da nečemu o Posavini što je točno, međutim, dvoumim se da li je još uvijek rano sve pustiti u javnost kroz knjigu. Imao sam neke ponude nekih izdavača za objavu, imao sam ponude i od nekih ljudi koji mogu srediti financijsku potporu za projekt, za sada sam sve odbio. Zanima me mišljenje običnih ljudi, smatrate li da vrijedi nastaviti na projektu koji radim ili da odustanem? Odmah ću napomenuti da ne pišem radi novca ili nekakvog osobnog probitka jer ne volim uopće spominjanje u javnosti pod osobnim imenom.

Kakvo odustajanje master i to sada .I za to ti treba savjet??Ma ne treba samo na posao a mislim da je izlišno i govoriti radi čega to radiš.Eto ja sam obični čovjek .Na posao, pa ja sam mislio da si već to i napravio.I krenuo :):):)

mardar
25-02-2012, 12:47
Master je bio i ostao vojnik, nema boljeg i poštenijeg mjesta u državi.

Pa i Eugen je vojnik pa mi se sada vrti oko ,ministrice Lotte a i žene :):)

Eugen Savojski
25-02-2012, 12:52
Mardare, poznajem Mastera , njegovu braću i oca njihovog.
Riječ je velikim ratnicima, poštenim i skromnim ljudima, zato
ti kažem da neće pristati na bilo kakve funkcije u Republici,
a ako bi pristali onda ja svoju funkciju prepuštam Masteru
jer ga smatram većim ratnikom i njega i njegovog brata.

master
25-02-2012, 12:55
Pa i Eugen je vojnik pa mi se sada vrti oko ,ministrice Lotte a i žene :):)

Pa ima to i dobru stranu, barem je dokazano da nije gay.:)

Eugen Savojski
25-02-2012, 13:00
Master , ja sam i pristao biti ministrom obrane,
jer planiram uvesti obvezno služenje vojnog
roka za žene po uzoru na Izrael.

master
25-02-2012, 13:03
Master , ja sam i pristao biti ministrom obrane,
jer planiram uvesti obvezno služenje vojnog
roka za žene po uzoru na Izrael.

Služile su one i u ratu, neke sa puškom a neke sa "pištoljima".:013

Eugen Savojski
25-02-2012, 13:14
Služile su one i u ratu, neke sa puškom a neke sa "pištoljima".:013

Emilija , Renata, Mirjana su "dužile kratke cijevi" ,
dobro su rukovale "pištoljima" . Mada je Renatu
dok je pregledavala "pištolj" opalio i pogodio u oko,
nije bilo nikakvih posljedica jer se brzo umila.

master
25-02-2012, 13:16
Mada je Renatu
dok je pregledavala "pištolj" opalio i pogodio u oko,
nije bilo nikakvih posljedica jer se brzo umila.

Tako je to kad se pucalo ćorcima.:o

Eugen Savojski
25-02-2012, 13:46
Tako je to kad se pucalo ćorcima.:o

Prekinut ću ovo sa podmazivanjem "pištolja" ,
jer bi pojedini čitatelji mogli pomisliti da smo
zbog uporabe "manevarskog" streljiva više
nego bojevog , i izgubili veći dio Posavine.