PDA

Pogledaj Full Version : Hrvati u BiH od izbora 2010. do izbora 2014.god.



sagitarius
05-08-2013, 14:24
Nakon održanih izbora 2010.godine u BiH formirana je koalicija stranaka tzv „platforme“, koju su sačinjavali SDP, SDA kao tipično bošnjačke stranke, s tim što je SDP jedno vrijeme, a radi MZ vješto krio pravu svoju bit, „fingirajući“ da su stranka socijaldemokratske multinacionalne orjentacije, te da bi lakše instalirao bošnjacima podobnog Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva i to po drugi put, kao i dvije manje stranke od kojih je jedna HSP sa hrvatskim predznakom, dok je NSRzB kontroverzne brače Lijanović trebala da posluži kao stranka sa hrvatskim predznakom lagumdžijinim planovima skrojenim u salonima Bošnjačkog instituta i članovima BANU na istiskivanju dva HDZ-a koji su nosili večinsku volju hrvatskog pućanstva u BiH iz vlasti i time bukvalno izbacivanje Hrvata iz Federalnih organa vlasti.

Ovaj politički luping, koji je u mnogome nalikovao i imao tipična obilježja državnog udara razbijanja federacije bošnjačkog lidera Zlatka Lagumdžije podržao je i visoki predstavnik u BiH gosp.Incko, derogirajući odluku Središnjeg izbornog povjerenstva da se vlast ne može konstituirati kako se to jednostrano krenulo i radi nezadovoljavanja večine u klubu hrvatskih zastupnika, gdje je 5 ljudi iz spomenutih stranki prihvaćeno sada već kao smiješna farsa u tumačenju da je 5 trečina od 17...

Tako su krenule prve protestne note prema Europi i svijetu potpuno istisnutih Hrvata iz federalne vlasti, jer je bilo prejasno da HSP nema legitimitet da predstavlja Hrvate iz BiH u Federalnim organima u preuzetom iznosu, jer njegov izborni kapacitet mu je tek omogučavao da bude manja parlamentarna stranka, no Jurišić snažno podržan od Lagumdžije i Tihića zasjenjen obečanjima i pozicijama, prihvata ulogu koju mu oni daju sa par pozicija u federaciji , koje u biti ionako sleduju Hrvate i tako ulazi u njihovu opasnu igrui i nesvjestan situacije da zapravo pomaže u političkom, pravnom i svakom drugom pogledu dekonstituiranju vlastitog naroda...
Tek nakon provedenih masovnih akcija „Stop majoriziranju Hrvata“, te održanog HNS-a, kreću ozbiljne apelacije legitimnih i večinskom voljom naroda izabranih stranaka i ljudi prema svijetu, ali ne samo stranaka nego i katoličke Crkve, koja preko svojih emisara pronosi istinu o neravnopravnom i ponižavajućem položaju hrvatskog katoličkog pućanstva iz BiH.

Oči svijeta se okreću prema Lagumdžijinom SDP-u, koji gubi kredibilitet , a kojeg je u ogromnom iznosu imao u startu i prema Sarajevu kreću posve ozbiljna upozorenja, nakon kojih dolazi do prvih nesuglasica među platformašima, zatim ubrzani raspad, razilaženje Komšića sa SDP-om i potonje traganje za novom večinom.
Lagumdžija prividno u opoziciju gura SDA, opasno profanisane Lijanoviće i njihovu NSRZB, kao i HSP, a kao nove koalicione partnere dovodi SBB Fahrudina Radončića i dva HDZ-a, čime je pokušao još jednom izigrati i Hrvate i MZ; Prve, jer je nemoguće pomaknuti HSP-ovog predsjednika Federacije Budimira, kao i člana Predsjedništva BiH Komšića, a one druge, jer na općinskim izborima 2012.SDA ubjedljivo odnosi pobjedu, pa tako formalno i ne izlazi iz vlasti, dok Lijanovići drže svoje pozicije u vlasti i dalje, uključujući i ministarstvo koje pripada Hrvatima, pa kada se sve ovo i već rečeno sagleda, jasno je da dva HDZ-a mada su formalno vraćeni u vlast, objektivno tu vlast ne obnašaju na federalnoj razini, a ipak tretiraju se suodgovornim sa ostalim za aktualnu političku i gospodarstvenu situaciju u državi, kako ih nepravedno i nedosljedno ocjenjuju neki američki zvaničnici (istina trećerazredni ), što ne odašilja dobru sliku u svjetsku javnost.

Za razumijevanje aktualnog položaja Hrvata u BiH vrlo je bitno razumjeti igru koju su od prvog dana igrale najjače bošnjačke stranke, a čiji je prevashodni cilj bio i ostao da Hrvate, odnosno njihove prave predstavnike, drže što dalje od vlasti, za što se nisu birala sredstva, a stvoreni privid je iskorištavan za zavaravanje MZ koja je kao rezultat toga izjednačila krivice za aktualno stanje.

Da li ovo predstavnici Hrvata treba da progutaju kao gorku pilulu dakle, da su krivi jer su na vlasti koju nemaju ili da se očituju kao opozicija, što u biti i jesu, stvar je promišljanja, ali i vrlo žurna, jer nekome uistinu treba da najzad bude jasno da su za dejtonsku federaciju potrebna dva ravnopravna naroda i da je ovo i ovako stanje naprosto neodrživo.

To treba da bude jasno rečeno i stavljeno do znanja i visokom predstavniku i MZ i federalnom partneru, a prije nego krenu najavljene i već prisutne manipulacije sa popisom stanovništva predviđenog za listopad, kao i ishitravanje interpretacije tih rezultata i izravno reperkusiranje na političke odnose, za što je posve racionalno zatražiti pojačano prisustvo međunarodnih dužnosnika i njihove prateće „infrastrukture i logistike“.

Najvažniji signal koji se s nestrpljenjem očekuje iz vrhova dva HDZ-a, pored spomenutog, a nakon sprovedenih unutar stranačkih izbora u HDZ 1990 je da se nastavlja u kontinuitetu koalicija i još bolja suradnja, kao garant neiscjepkanosti hrvatskog glasačkog tijela, što se nikako nesmije dogoditi, jer bi to bilo nešto najpogubnije što bi Hrvate iz BiH moglo zadesiti, posebice u svjetlu općih izbora 2014.godine.

Unutar hrvatska sloga i jedinstvo, kao i dobro definiran i profiliran nacionalni interes, jednostavnim riječima kazano, nema elternativu i nesmije biti mjesta nikakvim osobnim interesima, razmiricama i slićnim pojavama, koje su izravno rezultirale na nedavnim općinskim izborima gubljenjem više općina, posebice u nekim jako bitnim općinama središnje Bosne, a sve dok Hrvati ne postanu u punom kapacitetu i iznosu ravnopravan Federalni partner.