PDA

Pogledaj Full Version : 10. veljače - blaženi Alojzije Stepinac



ZGabriel
09-02-2013, 23:02
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/30/Kardinal_Alojzije_Stepinac.jpg


Blaženi Alojzije Stepinac (Brezarić kraj Krašića, 8. svibnja 1898. - Krašić, 10. veljače 1960.), zagrebački nadbiskup i kardinal, proglašen blaženim 1998. Smatra se jednim od velikana Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata sudjelovao je u borbama na talijanskom i solunskom frontu, bio je ranjen i pet mjeseci zarobljenik. Iz rata se vratio kući s činom potporučnika. Nakon studija u Rimu, zaređen je za svećenika 1930. godine.. Na njegov prijedlog osnovan je Caritas Zagrebačke nadbiskupije, kojem je bio na čelu. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom 1934. godine. Iste godine zaređen je za biskupa.

Postao je zagrebački nadbiskup 1937. godine. Kao žarki i neumorni propovjednik Božje riječi pohađao je svoju prostranu nadbiskupiju promičući Katoličku akciju, Caritas i pobožnost prema Djevici Mariji. Utemeljio je brojne nove župe i organizirao proslavu 1300. obljetnice evangelizacije hrvatskog naroda. [2] Za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagao je progonjene i patnike, zbrinuo je 500 prognanih slovenskih svećenika te 6717 bolesne i gladne djece. [3] Prosvjedovao je protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona. U govoru 31. listopada 1943. ispred zagrebačke katedrale osudio je svaku diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku, zatvaranje i ubijanje nevinih, otimanje i palež imovine i mirnih sela.

Nakon dolaska komunista na vlast, odbio je odvojenje Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana. U montiranom procesu, osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti primivši svete sakramente. Vijest o njegovoj smrti objavljena je na naslovnicama dnevnih novina širom svijeta, a misa zadužnica služila se i u Rimu, Montrealu, New Yorku, Chicagu, Rio de Janeiru i drugim svjetskim gradovima. Pokopan je u kripti zagrebačke katedrale uz prisutnost mnoštvo vjernika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.

ZGabriel
09-02-2013, 23:06
Oporuka kardinala Stepinca

http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/02/Oporuka-kardinala-Stepinca.jpg

Mojim dragim vjernicima!
Božja providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i pol godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat.
Da se sada, poslije svega, što se je dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao? — morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: ‘Što je ludo pred svijetom, odabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono, što nije, da uništi ono, što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom’.Od dana, kad sam bio izabran za duhovnog natpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam, da s vama neću dugo biti.
Svjestan sam u dubini svoje duše, da nijesam bio bez pogrješaka, a još sam čvršće u to uvjeren, kad imam pred očima riječ sv. Ivana: ‘Ako kažemo, da smo bez grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama’. Ako sam bilo kome učinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a svima, koji su meni zlo načinili, opraštam iz sveg srca. Inače ne bih bio dostojan stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na križu molio za one, koji su ga razapeli: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju, što čine!’.Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i poslije svoje smrti činiti sve, što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini.
Smatram to tim nužnijim, što vi, dragi moji biskupljani, sačinjavate dobar dio Hrvatskog Naroda, u kojem mi je Božja providnost dodijelila natpastirsko djelovanje. Što vama namjenjujem, bit će korisno i za sve ostale. Među vas su nadrli i ušuljali se bezbožnici, ljudi, koji premda su u manjini, dok ovo pišem, dosižu jedva 2% svega pučanstva, ipak su sve učinili, da iz vaših duša iščupaju Ime Božje i da vas — kažu oni — učine sretnima i bez Boga. Ali, predragi vjernici, u času kad napuštam ovaj svijet o svakom takvu pokušaju ja vam moram kazati, što je rekao prorok Izaija: ‘O moj narode, oni koji te nazivlju blaženim, varaju te i uništavaju put, kojim ćeš ti morati ići’. Zar niste možda čuli što je kazao od Gospodina nadahnuti pjesnik prorok: Ako Gospodin ne zida kuće, uzalud se trude, koji je grade. Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straža bdije nad gradom.
Htjeti postići sreću bez Boga znači: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se raspršili po svijetu. Tako će se dogoditi i u buduće. To je sigurno. Svaki pokušaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Stoga i ja, dragi sinovi, opraštajući se od vas, upravljam vam riječi sv. Pavla Filipljanima: ‘Ustrajte čvrsto u Gospodinu, predragi!’. Samo je u Gospodinu zasnovana naša vremenita i vječna sreća. Daleko od Gospodina samo je propast i uništenje.
Zar nije istina, da je i rasipni sin, o kojem piše sv. Evanđelje, mislio naći sreću, ako napusti očinsku kuću? Otišao je od nje bogat, ali kasnije, u kakvu se jadu našao! Rado bi bio utišao glad svoju žirom, što svinje jedu, ali mu ga nitko nije davao. Ljudi, koji preziru Boga, žele vas, dakle, udaljiti od njega i tako vas sniziti na veoma žalosno stanje. Njihovo je djelo i nastojanje prokleto od Boga, a to je lako razumjeti, jer ‘Bog se ne da izrugivati’, kako piše sv. Pavao. Na koncu mjesto sreće, koju obećavaju, neće vam moći pružiti ni ono, što je čovjeku najnužnije.
Vazda će biti tako, jer je Božja riječ istinita. A i ne može se prevariti. Kaže prorok: ‘Gospodine, ti si nada Izraelova. Svi, koji te napuštaju, bit će posramljeni, a koji se udaljuju od tebe, bit će zapisani u prah, jer su napustili izvor žive vode, a to jest Gospodina’. Veliki, dobri Bog nije zapustio čovjeka poslije pada u zemaljskom raju, premda je to čovjek zaslužio. Naprotiv, Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina, da ga spasi, kako veli Apostol: ‘lzbavi nas iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina’. To je kraljevstvo Kristova Crkva, katolička Crkva, koja je tako stara kao i sama kršćanska vjera. Katolička Crkva nije ni za slovce izmijenila svoje nauke, nego uči i danas sve ono, što je primila od apostola. Ona, kako sami znate, ima svoje vrhovno sjedište u Rimu i imat će do svršetka svijeta. Ondje je imao svoje sijelo prvi Kristov namjesnik u upravi Crkve, sv. Petar. Ondje stoluju i njegovi nasljednici, pape. Vi znate, što je Isus rekao Petru: ‘Ti si Petar i na toj stijeni sazidat ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati’.
Ovo je, dakle, vrhovno pravilo: Gdje je Petar, tu je i Kristova Crkva!
Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istoga života svoga, ako bude potrebno, ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovnoga pastira Petrova nasljednika! Vi znate, da su naši oci i pređi kroz tolika stoljeća prolili tolike potoke i rijeke krvi, da očuvaju sveto blago katoličke vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi nećete biti dostojni imena otaca vaših, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od pećine, na kojoj je Krist sazidao Crkvu svoju. Godine 1941 mi smo se spremali svečano proslaviti 1300-godišnjicu prvih veza Hrvatskog katoličkog Naroda sa Sv. stolicom. Svjetski rat je omeo tu svečanu jubilarnu proslavu, ali ni rat, ni mir, ni sreća, ni nesreća ne smiju nas uzdrmati u našoj odlučnosti, da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi sve do smrti. Moramo ponavljati poput Izraelaca na obalama babilonskih rijeka: ‘Ako te zaboravimo, Jeruzaleme, neka usahne naša desnica!’.
Da među vama bude tko, bilo svjetovnjak, bilo svećenik, koji bi ma samo na časak pokolebao u ovoj točki, neka mu bude kuća daleko od vaše! Možda ćete reći, da odveć strogo sudim? Bio bih vaš najgori neprijatelj, ako bih vam zatajio istinu. Ako govorim ovako, činim to za vaše bolje dobro. Zar Isus nije ostavio opomenu: ‘Pazite, da vas nitko ne zavede!’.
Zaista, biti rastavljen od Krista znači: biti kao mladica odsječena od čokota loze. Sudbina takva pojedinca bit će onakva, kako je opisuje Isus za vrijeme svoje posljednje večere: ‘Tko ne ostane u meni, izbacit će se napolje kao neplodna mladica i osušit će se. I skupit će je i baciti u oganj, da sagori’. Budite, dakle, vazda vjerni katoličkoj Crkvi, vjerni do groba!
Težak bi bio život u obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju, i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati ‘za krst časni i slobodu zlatnu’. Pred njezinim oltarima na koljenima su padali pokornici i raskajani grješnici moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnoga i narodnoga života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!
Na to vas, uostalom, potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: ‘Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago’.
Samo je bezbožni komunizam bio kadar uvrstiti, dapače u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje. Te sam svetogrdne hule ja g. 1946 za vriijeme poznatog tzv. procesa osudio i žigosao, a oni su se tim sudskim procesom nadali katoličku Crkvu jednim potezom pera izbrisati iz naše hrvatske Domovine. Ne dao Bog, da itko između vas pođe tragom onih zločestih ljudi, i napada Majku Božju. Za takva će jadnika vrijediti riječ mudračeva: ‘Tko ogorčava život svoje majke, proklet je od Gospodina’.

Na koncu, predragi sinci, jer je ‘Bog ljubav’, kako veli Apostol, ljubite se međusobno! Vazda se bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je Božja zapovijed. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga, ‘koji daje, da njegovo sunce izlazi na zle i na dobre i šalje svoju kišu pravednima i grješnima’. Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. Kaže sv. Augustin: ‘Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono, što je čovjek uradio’.
Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio.

Krašić, 28. svibnja 1957.

Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup

ZGabriel
09-02-2013, 23:19
Zagreb, (IKA) - Knjiga "Propovijedi o Deset zapovijedi Božjih" bl. Alojzija Stepinca predstavljena je u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u petak, 8. veljače. Predstavljanju knjige, koju je o ovogodišnjem Stepinčevu objavila Postulatura bl. Alojzija Stepinca, nazočio je i pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, vojni biskup Juraj Jezerinac, križevački vladika Nikola Kekić i generalni vikar Varaždinske biskupije Ivan Godina, kao i blaženikova rodbina.
Prof. dr. sc. Nikola Hohnjec dao je osvrt na knjigu u svjetlu biblijskih ukorijenosti propovijedi bl. Alojzija Stepinca o "Deset zapovijedi Božjih". U propovijedi o Deset zapovijedi Božjih bl. Alojzije je opširan i detaljan, vjeran starom izvještaju, a izložen suvremenoj potrebi Crkve. U svom je izlaganju iznio jasno, potrebno i vječno korisno kršćansko pravovjerje i ćudoređe dokazujući s jedne strane gorka negativna iskustva iz povijesti čovječanstva i Katoličke Crkve, a s druge strane potaknut je i nadahnut starozavjetnom objavom, istaknuo je dr. Hohnjec. Blaženik je znao da se propovijed veže uz svetopisamska čitanja i tumači "propovijed je sastavni organski dio mise, nastavak pročitane Božje riječi".
Govoreći o važnosti propovijedi, dr. Hohnjec je naglasio kako homilija daje život tekstu, a poruka se po nasljedovanju pretvara u djelo. Za mnoge katolike propovijed jest i ostaje jedini govor o vjeri, usprkos katoličkom tisku i svim hvalevrijednim ponudama u javnosti posebno na radiju i televiziji. Zato je propovijed najsnažnije i najdjelotvornije pastoralno zalaganje i ona zahvaća u ljudski život i čovjeka usmjeruje prema Bogu, tumači vjerska načela, te potiče i uvodi moralno vladanje.
Evanđelje blaženik uspoređuje s navještajem Riječi Božje, tj. sa sijanjem sjemena i povezuje ga s urodom.
Znao je bl. Alojzije da je propovijedanje sinonim za svećenikovo djelovanje. Prema onom što kažu apostoli da su pozvani na molitvu i propovijedanje, osnovni je zadatak svakog svećenika dijakonija, služenje Božjoj riječi, a u pitanju učinka propovijedi vrijedi činjenica da su i propovjednik i slušatelj odgovorni za uspjeh, rekao je na kraju dr. Hohnjec.

Osobni doživljaj propovijedi i sadržaj knjige predstavio je biskup Juraj Jezerinac. Biskup Jezerinac je istaknuo da je kardinal Stepinac, premda zatočen vrišio biskupsku – učiteljsku službu. Kao dječak biskup Jezerinac je slušao blaženikove propovijedi, a riječi kojima je istine vjere tumačio malom stadu krašićkih vjernika, ovom knjigom postaju dostupne Crkvi raširenoj diljem svijeta i svim ljudima dobre volje.
Govoreći o sadržaju, istaknuo je kako u dijelu susrećemo bl. Stepinca kao vjeroučitelja koji istine vjere tumači na jednostavan način, razumljiv svakome čovjeku i s jasnom porukom: da mladi i odrasli upoznaju smisao života, radost i ponos života po načelima katoličke vjere i da kao slobodna djeca Božja izgrađuju svijet mira, međusobnog uvažavanja i kršćanske ljubavi.
Naš je Blaženik vršeći službu pastira često govorio o potrebi prenošenja istina vjere razumljivim načinom, u školi i u crkvi, ali i u katehetskim propovijedima. U propovijedima svatko može ne samo upoznati sadržaj Deset zapovijedi Božjih, nego i odlučiti još ozbiljnije i vjerodostojnije živjeti u skladu Božanskih istina koje su u njima sadržane, a koje je Blaženi Stepinac vjerodostojno živio, poučavao i za njih dao život.
Nadalje govoreći o drugom dijelu, biskup Jezerinac je pojasnio kako se propovijedi temelje na Knjizi Izlaska, dok u trećem dijelu susrećemo aktualizaciju Deset zapovijedi Božjih sa zapovijedima koje je osmislio čovjek, zaveden bezbožnom ideologijom i u želji da iskorijeni svako poimanje i priziv na pravoga Boga. U tom nastojanju je materijalizmom i bezboštvom zavedeni čovjek stvorio sustav u kojem su vršitelji Božjih zapovijedi ostali bez građanskih prava, ponižavani, osuđivani i bacani na rub društva, a nerijetko i u smrt.
Blaženik to govori snagom proživljene vjere, istinoljubiv za povijesne okolnosti u kojima je zastupajući Božji zakon bez povoda uhićen, sramotno osumnjičen i nepravedno osuđen. Ovaj prikaz Blaženikovih propovijedi osvješćuje nas, ne toliko za njegovu hrabrost kojom je zastupao ljudska prava i poslanje Crkve, koliko za naše dobro, da mi po njegovome primjeru danas budemo vršitelji zapovijedi Božjih i da vjerodostojnošću života obznanjujemo svijetu Božju savršenost, svetost i ljubav. To što je Stepinac govorio, učio i živio, bila je ljubav ne samo prema svojim vjernicima, nego i prema svim ljudima, rekao je biskup Jezerinac.

Postulator Juraj Batelja koji je propovijedi pripremio za tisak, popratio bilješkama i kazalom istaknuo je tri misli koje su dominantne u propovijedima i presudne za našu Crkvu. Prva je snažna vjera u Boga, druga vjernost savjesti i službi, te naposljetku kršćanski odgoj i sadržaj vjere. Uz ovu posljednju napomenuo je, kako je bl. Alojzije zapisao "u predmet vjere računamo mi i uzgoj mladeži prema načelima te vjere".
U ovoj prigodi kratko je izložio i put kanonskoga postupka. Naglasio je, kako je Dekret pape Ivana Pavla II. za proglašenje blaženim sačinjen je na temelju šest svezaka od kojih su dva još uvijek pod "sub secreto pontificio". Tako svezak "Informacija" sažima druge sveske na 865 stranica i 12 stranica slikovnih priloga. Izjave svjedoke na crkvenom sudištu o krijepostima kardinala Stepinca predstavljene su u svesku na 1165 stranica, te o mučeništvu na 217 stranica. Slijedi životopis na 1582 stranica, te prosudbe o spisima kardinala Stepinca na 1139 stranica. Tu je i svezak pod pečatom papinske tajne koji sadrži dokumente iz arhiva Svete Stolice, te nositelja državnih i javnih vlasti i pojedinaca koji nisu željeli da se objave njihovi podaci. Svezak sadrži 512 stranica, te naposljetku tu je i svezak "Glasovanje đavolovih odvjetnika".
Mons. Batelja je naglasio kako je u postupku za proglašenje svetim pred liječničkom komisijom proučavanje čuda koje se dogodilo na zagovor bl. Alojzija, te pozvao na molitvu za sretan dovršetak.
Istaknuo je kako je u postupku proglašenja blaženim sudjelovalo 87 svjedoka, među njima je bio i mons. Jezerinac. U davanju prosudbe o pravovjernosti Stepinčevih spisa sudjelovala su 24 stručnjaka, a jedan od njih bio je i teolog dr. Hohnjec, te je njemu uručen primjerak sveska prosudbi.
U ovoj prigodi mons. Batelja najavio je novo izdanje: knjigu o uzrocima bolesti i smrti bl. Alojzija kao odgovor na napad kojim je „Jutarnji list" i nekoliko ljudi rušilo ugled postulatora.
U programu predstavljanja knjige "Propovijedi o Deset zapovijedi Božjih" sudjelovao je KUD "Laz" iz Laza, te voditeljica Valerija Žlabar.

kiša
12-02-2013, 15:47
"I onda kad vam sve uzmu
Ostaju vam ruke dvije
Koje sklopite u molitvi
I onda ste najjači."

-bl Alozije Stepinac-

kiša
12-02-2013, 15:47
Zemlja ova nije samo tlo niti tek prah u koji ću se vratiti
Nego isto ovo tijelo moje od kojega sam sazdan
U koje mi je uznesena duša da u njemu boravi kao u domu svojemu
Jer Bog je svakoga stvorio od zemlje doma njegova
Da, zagazio sam duboko u ovo tlo
U zemlju domovine svoje !
Zemlja se domovine moje uhvatila ne haljina,
Nego srca mojega,
I Gospodina molim da nikad i ništa sa mene ne spere….
-A. Stepinac-