PDA

Pogledaj Full Version : Špijunska priča br. 1



ZGabriel
03-02-2013, 14:03
http://www.youtube.com/watch?v=CfLs67vck5Y


ova je pjesma direktno nadahnuće za priču koja slijedi. :D samo što glavna junakinja preferira crnu boju. i nije kolekcionar ljudskih ruku, ali o tome kasnije. najprije ću vam predstaviti glavne i manje glavne likove:

M.R.R. ili mirror, kustosica jednog gornjogradskog muzeja, članica oldtimer kluba; inače dvostruka špijunka

agent A., mirorrkin tajanstveni beogradski šef, nekadašnji pregovarač na Bliskom istoku; skupljač žena

bojnik C.R., poznatiji kao capo, vođa navijača, maratonac-amater; u slobodno vrijeme tajni agent SOA-e

gospođa galija, nekadašnja miss dijaspore, danas bogato udana domaćica, hobby su joj detektivski romani i borilačke vještine

goran, osječki inspektor

agent I., mirrorkin tajanstveni zagrebački šef, umirovljeni general, dobro povezan kako s podzemljem, tako i nadzemljem; skupljač antikviteta

dr. Jager, povjesničar i uzgajivač vinove loze

ogledalce, špijunka mekog srca i dugog jezika, voli dobru čokoladu i hippy odjeću

gospodin S., sarajevski odvjetnik

trava, zagrebački inspektor

i mnogi drugi - kumice s placa, mirrorkin tajni obožavatelj, posluga po dobrim kućama...



audicija je još otvorena. :D prijave, kao i komentare - kako pozitivne tako i podrugljive, možete ostavljati na uobičajenom mjestu. (http://www.hrhb.info/showthread.php?t=3061)

ZGabriel
10-02-2013, 22:01
Mirror je sjedila udobno zavaljena u jastucima. Lagano je otpuhivala dim i cigaršpicom pravila osmice u zraku, prateći taktove glazbe koja je dopirala iz zvučnika. Sa zapada su kroz prozor dopirale zrake varljivog zimskog sunca. Zavjese su lagano lelujale i mirror je sa zanimanjem pratila igru svjetla na ulaštenom parketu. Uživala je u popodnevnom miru. Ima još samo sat vremena a onda polako kreće.

Veselila se večerašnjem otvorenju. Šest mjeseci pripremala je izložbu i konačno je mogla odahnuti. Sve je bilo na svom mjestu, unatoč preprekama zbog kojih je par puta bila na rubu živčanog sloma. Čak je i nova frizura ispala baš onakva kako je htjela. Pogledala je svoje duge prste i opet se nasmiješila. I manikura joj je bila po volji.

Glazba utihnu. Mirror je i dalje sjedila i pušila. Kad je cigareta dogorjela, lagano ustane i pođe u garderobu. Svileni kimono, dar kolege iz Kyota, lepršao joj je oko nogu. Garderoba, zapravo nekadašnja ostava koju je mirror dala preurediti i spojiti sa spavaćom sobom, bila je nakrcana odjećom i cipelama. Mirror uzme kratku haljinu boje vina s vješalice i prebaci je preko komode. Iz donje ladice nekako je iskopala veliku torbu. „Možda mi zatreba večeras“, pomisli. Skinula je kimono i odjenula haljinu. „Čarape...cipele...šeširić!...sve je tu.“
Opet je morala kopati po drugoj ladici da pronađe nakit. Na kraju uzme samo prsten s velikim rubinom. Stala je pred ogledalo i zadovoljna onim što vidi namignula svom odrazu. Onda se uozbiljila i skoncentrirala. Ogledalo se zatamni, a onda se u njemu počeše nazirati obrisi namještaja. U sobi na drugom kraju grada visok, mišićav muškarac spremao se za izlazak. Mirror je gledala dok je birao košulju i traperice. Kad se odjenuo, stade pred ogledalo. Mirror je znala da je ne može vidjeti, ali ipak se lecnu. Muškarac se okrenu i izađe iz sobe.

„Vrijeme je da i ja pođem“, zaključi mirror i uze torbicu. Izašla je iz stana i zalupila vratima. „Na izložbu sigurno neće doći...“

Vani je bilo hladno. Mirror zakopča kaput i požuri niz ulicu. Galerija je bila udaljena samo par ulica od njenog stana, no večeras je požalila što nije pozvala taksi. „Nadam se da mi nos neće pocrveniti.“
Brzo je stigla do galerije i ušla na stražnji ulaz. Otišla je u svoj ured i ostavila kaput. Na zidu nasuprot vratima ugleda svoj odraz u velikom ogledalu. Nos joj je ipak malo pocrvenio. Odlučila je ignorirati tu malu nezgodu i uživati u večeri. Ušla je u izložbeni prostor koji je već bio poprilično pun. Gosti su još pristizali. Pozdravljala se s kolegama i razgledala okolo, tražeći poznata lica.

ZGabriel
26-02-2013, 21:20
***

Capo je izašao iz stana i spustio se, zapravo odskakutao, do garaže. Uskočio je u svoj sportski dvosjed i odvezao se do restorana. Hrabro je bez jakne izašao u zimsku večer. Nije mu trebala, bio je pun energije. Dok je prolazio do svog stola, žene su se okretale za njim. Bio je svjestan njihovih pogleda i zavisti koju je izazivao u pripadnicima muškog spola, no nije obraćao pažnju na njih.

Za stolom ga je čekala dotjerana plavuša bujnog dekoltea. Baš po njegovom ukusu. Capo joj kavalirski poljubi ruku i sjedne preko puta. Neobavezno su čavrljali dok su konobari bešumno obilazili stolove. Naručili su večeru – capo krvavi odrezak i brdo pečenih krumpira a plavuša salatu – i nastavili razgovor. Plavuša se naglas smijala capovim šalama koje je on sipao kao iz rukava. Capo je bio zadovoljan tijekom večeri. Kad je hrana stigla na stol, navalio je poput gladnog vuka na odrezak. Njegova pratilja nervozno je brljala po tanjuru i hvalila njegov apetit. Capo joj ponudi zalogaj mesa uz zavodnički pogled. Plavuša se malo nećkala, a onda ipak zagrize. Nije se usudila spomenuti dijetu koju je baš ovaj ponedjeljak započela. Meso je bilo ukusno i kad joj se pred nosom nađe capova vilica s nabodenim krumpirićem, ona zaboravi na kalorije i centimetre. Capo ju je gledao kao da je jedina žena na svijetu i svi savjeti i planovi prehrane koje je pročitala ispariše iz njene glave. Ionako im je bilo tijesno unutra, baš kao i njoj u pripijenoj haljini.

Hranu su zalijevali crnim vinom. Sad je plavuša hranila capa salatom. Kad su ispraznili tanjure i drugu bocu vina, capo se zavali u svoju stolicu i značajno zapilji u djevojku. Dugo ju je odmjeravao – njegov stari trik – a onda rukom nehajno pozove konobara, ne skidajući pogled s nje. Plavuša se neodređeno nasmiješi. Nije bila sigurna kakav joj signal šalje, je li to uopće signal, i kako bi sad trebala reagirati. Zato ne učini ništa.
Uto se pojavi konobar s računom. Capo izvuče podeblji novčanik iz stražnjeg džepa traperica i odabra zlatnu karticu. Dodao je još par novčanica radi efekta i nasmiješio se plavuši. Kad se konobar vratio, mirno pospremi karticu na njeno mjesto i pruži ruku plavuši. „Idemo?“
Plavuša ustade, trudeći se da zadrži siguran korak. Vino je polako djelovalo. Capo joj galantno pridrži kaput i kao slučajno dotakne kosu i rame. Plavuša ga pogleda ispod trepavica. Izašli su iz restorana - ovaj put ženske su oči zavidno strijeljale plavušu – i lagano došetali do capovog dvosjeda. Kad su se smjestili, capo samo kratko upita: „Koja adresa?“. Plavuša mu reče ulicu i broj. Vozili su se u tišini. Capo se u sebi smješkao. Sve je išlo po planu. Kad su stigli, kavalir capo joj otvori vrata auta i pomogne da izađe. Prije nego što je stigao išta reći (a imao je par spremljenih komplimenata za svaki slučaj), plavuša prozbori: „Ideš na piće? Čuvam bocu šampanjca za posebne prilike.“ Malo ju je živcirala njegova neodlučnost. Capo joj poljubi ruku i reče samo : “Vrlo rado.“ Popeli su se do plavušinog stana, ali nisu stigli do šampanjca. Djevojka brže-bolje skide kaput i baci se na capa koji se nije bunio. Dapače. Debelim zidovima i poodmakloj dobi susjeda mogli su zahvaliti što nikoga nisu uznemirili zvukovi koji su uskoro dopirali iz spavaće sobe.

Nekoliko sati kasnije, pred samu zoru, capo se probudi iz drijemeža. Plavi uvojci pokrivali su mu lice. Tiho ustane i odjene se. S vrata pogleda usnulu djevojku i zadovoljno se nasmiješi. Bio je oran za novi dan.
Spustio se do auta i odvezao do nasipa. Iz prtljažnika je izvukao majicu i staru trenirku. Na noge je navukao tenisice za trčanje. Još nije potpuno svanulo i bilo je hladno, ali on nije osjećao hladnoću. Potrčao je poznatom stazom pun adrenalina. Otrčao je uobičajenu rutu i vraćao se natrag. Na nasipu nije bilo ni žive duše. Jutro je bilo sivo i tmurno ali capo se smješkao. Veselo je otpuhivao u sivilo. Kad je već nazirao obrise svog auta pored staze, desna noga mu isklizne i on izgubi ravnotežu. Mahinalno je raširio ruke kako bi se dočekao bez ozbiljnijeg udarca, ali djelić sekunde prekasno. Nezgodno je pao i osjetio krckanje u desnoj ruci. Ostao je ležati trenutak, naslonjen na desni lakat, a onda je bijesno ustao. Pogledao je desnu nogu i na rubu tenisice opazio tamnu mrlju. Nije mirisalo na dobro. Bijesno je protrljao đon o travu ali ga snažna bol zaustavi u pokretu. Iščašio je gležanj. Odskakutao je do auta na lijevoj nozi i sjeo na svoje sjedalo s nogama van. Osjetio je kako mu gležanj natiče. Popipao je desnu podlakticu. „Izgleda da je slomljena“, pomisli i zakoluta očima. Odlučio je ignorirati bol i odvesti se sam do bolnice. „Nema smisla da ikoga budim ovako rano.“

ZGabriel
10-03-2013, 21:03
***
Kad je capo stigao u Draškovićevu, već je svanulo. Na cesti nije bilo auta, tek se prvi jutarnji tramvaj lijeno vukao tračnicama. Capo se parkira pored ulaza. Pretpostavio je da će nekome morati dati ključeve kako bi njegovog ljubimca smjestio u garažu. Na tu pomisao čelo mu se nabra. Nije mu se sviđao razvoj događaja.
Nekako je došao do recepcije i pozdravio sestru koja je nezainteresirano gledala kroz prozorčić. Ugledavši capa, raspoloženje joj se naglo popravi. Istrčala je iz sobe i primila ga pod ruku. „Dajte da Vam pomognem“, reče i odvuče ga do najbližih kolica. Capo joj u par riječi objasni što se dogodilo. Sestra ga je suosjećajno gledala. Capo primijeti da je prilično zgodna. Sestra ga odgura do ordinacije u kojoj je sjedio dežurni liječnik. Kad je i on čuo kako je capo nastradao i pregledao ga, sjeo je natrag za svoj stol. Capo je ležao na krevetu. Sestra se ponudi da će mu oprati tenisicu i nestade. Brzo se vratila, noseći čistu tenisicu i bolničku pidžamu. Liječnik mu saopći da mora ostati neko vrijeme u bolnici zbog ozljeda. Nikakvi protesti nisu pomagali. Desnu nogu su mu zagipsali do iznad koljena. Liječnik je kratko razmišljao o operaciji ruke, ali je ipak odustao. „Gips će biti dovoljan“, reče neraspoloženom capu. I tako su mu stavili gips skoro do ramena. U takvom stanju ostanak u bolnici bio je jedino moguće rješenje.

Smjestili su ga na drugi kat, u odvojenu sobu. Za to vrijeme capo je već obavio nekoliko telefonskih razgovora i ubrzo se par auta zaustavilo u dvorištu pred Traumom. Iz bijelog BMW-a izašao je visok, proćelav muškarac u trapericama i kožnoj jakni. Slijedio ga je jedan mlađi, u odijelu s kravatom. Oči su mu zaklanjale naočale sa zatamnjenim staklima. Iz drugih auta izašlo ih je još nekoliko. Nakon kratkog razgovora s liječnikom, zaputili su se na drugi kat. Dok su policajci (naravno da su to bili policajci) provjeravali sve sobe, muškarac u kožnoj jakni i njegova pratnja posjetili su capa. Kad su ušli u capovu sobu, muškarac u odijelu skine naočale i spremi ih u džep. Agent I. ga predstavi capu. „Ovo je tvoja zamjena, inspektor Primož Bosanac.“ Capo samo odmahnu lijevom rukom. Ničim nije pokazao da poznaje gosta.

„Nemamo puno vremena“, započe agent I. „Utakmica je pred vratima, a posla ima još. Kako stojimo s dokazima?“

„Već sam pri kraju“, odgovori capo, „nedostaje još par detalja da zaokružimo priču.“ Pogledao je Primoža a onda se opet obrati agentu I. „Koliko ljudi je upućeno u slučaj?“

„Najmanji mogući broj. Ali kako si ti sad izvan stroja, uključit ćemo i kolegu Bosanca. Ostavljam vas sad, imam drugog posla. Uputi kolegu u detalje.“ Agent I. ih pozdravi i napusti sobu.
Kad je on otišao, Primož olabavi kravatu i otpuhnu. „Pa, ljudino, nikad mi nisi rekao čime se baviš.“ Prišao je capovom krevetu i kucnuo po gipsu. „Ništa od akcije, ha?“

capo zakoluta očima. „Utakmicu neću propustiti, pa makar me na nosilima odnijeli na stadion.“

ZGabriel
10-03-2013, 21:12
***

Izložba je bila pun pogodak. Mirror je veselo obilazila goste, slušala komplimente i odgovarala na mnogobrojna pitanja. Večer je proletjela u tren. Oko tri sata i najuporniji su otišli i mirror pomisli da bi i ona mogla na zasluženi počinak. Zaključala je glavni ulaz i otišla u svoj ured. Uzela je kaput i stala pred ogledalo. „Kasno je za šetnju“, reče sama sebi i zagleda se u glatku površinu. Kad je ugledala svoju garderobu, zakorači i uđe u svoj stan. Za petnaestak minuta već je bila u krevetu. Zaspala je misleći na visokog muškarca. Sanjala je nasip pored rijeke i nabujalu vodu. Učinilo joj se da čuje nečije pozive upomoć. Zvukovi su postajali sve monotoniji ali nisu prestajali. Mirror otvori oči. Crveni mobitel je zvonio. Nešto se događa.
Pospanim glasom reče „Halo?“ Pitala se tko je zove u sitne sate. S druge strane začu poznati glas.
„Mirror, imamo problem. Kolega capo je u bolnici.“ Mirror se razbudi iste sekunde. Agent I. rijetko ju je zvao, iz sigurnosnih razloga. Poruke su obično prenošene sigurnijim kanalima. Saslušala je upute i prekinula vezu. Sat je pokazivao 8:00.
Mirror nevoljko ustade iako ju je topli krevet mamio da se vrati i prespava cijeli dan. Mora u bolnicu. Na brzinu se istuširala i odjenula. Pozvala je taksi i sišla na ulicu. Sve je još spavalo.

U Draškovićevu je stigla prije devet. Na ulazu nije bilo nikoga, ali ona krajičkom oka zapazi dva muškarca na klupi. Pili su iz plastičnih čaša i tiho razgovarali. „Hmhm, osiguranje je tu, dobrooooo.“ Mirror uđe i obrati se sestri na recepciji. Ova ju je nezainteresirano slušala, ali kad mirror spomenu capovo ime, sestra se kiselo osmijehnu i kratko upita: „A Vi ste mu...?“ mirror zausti da kaže „supruga“ ali ipak se predomisli. „Polusestra“, odgovori uz ljubazan osmijeh. I sestrin osmijeh postade ljubazniji. Odvela je mirror na drugi kat i pokazala rukom niz hodnik. „Predzadnja vrata lijevo“. Mirror se zahvali i krenu prema capovoj sobi. Hodnikom se šetalo nekoliko ljudi ali ona nije obraćala pažnju na njih.

Pred vratima je zaustavi policajac u civilnoj odjeći.
„Kuda, mlada damo?“ mirror mu pokaza značku i vrati je u džep. „Posao“, odgovori kratko.
„Morate pričekati. Već ima posjetu.“
Mirror se osmijehnu policajcu i sjede na stolicu preko puta vrata. Tek je sad stigla razmisliti o jutrošnjem pozivu i događajima od sinoć. Pitala se kud je capo išao i je li ga netko napao. I kako je završio na Traumi. I kako će sad posao privesti kraju ako je capo ozbiljno ozlijeđen. Ona, naravno, nije znala ništa o jutarnjem joggingu i nezgodnom padu.
Sjedila je tako i mozgala, kad se vrata otvoriše. Primož izađe iz capove sobe i, ne gledajući okolo, zaputi se prema izlazu. Mirror na brzinu izvuče ogledalce iz torbe i promotri ga u odlasku, pretvarajući se da popravlja šminku. Trudila se zapamtiti što više detalja kako bi ga mogla dobro opisati. Nije imala vremena za skiciranje.
Spremila je ogledalce u torbu i duboko udahnula. Ona i capo sami, bez svjedoka. Koljena joj zaklecaše.