PDA

Pogledaj Full Version : 3. veljače - Sveti Blaž (Vlaho)



ZGabriel
02-02-2013, 23:19
http://zupa-vrbovec.com/getattachment/4ee41d16-bab8-4bf9-bacf-8d5b3f38317e/sv_blaz.jpg.aspx
Blaž

Svetac Mučenik Biskup



Na današnji dan svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, a po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Ovaj se blagoslov temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Današnji svetac bio je također jedan od brojnih mučenika prvih stoljeća kršćanstva. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji a već od ranog djetinjstva i mladosti opredjelio se za Krista napustivši radosti i užitke ovoga svijeta. Bio je za ono doba veoma obrazovan čovjek i vršio je službu liječnika radosno pomažući siromasima. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već je još više kao kršćanin u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i draga osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. Za vrijeme cara Licinija buknuo je na istoku opet strašan progon kršćana a prvi su na udaru bili pastiri. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Na nagovor svećenika i vjernika Blaž se skloni pred neprijateljima ali ipak bude uhićen. Bio je mučen kako bi ga prisilili na otpad. Sveti biskup hrabro je podnio sve muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta glava kao dragocjena relikvija godine 972. dospije u Dubrovnik. Grad ga izabra za svog zaštitnika i već 1000 godina stoji pod njegovom zaštitom. Dubrovčani svake godine najsvečanije slave svoga zaštitnika, a u procesiji biskup nosi svečevu glavu koju pobožni vjernici sa strahopočitanjem ljube. Dubrovnik i sv. Vlaho, kako Dubrovčani nazivaju sv. Blaža, nerazdruživi su.

ZGabriel
02-02-2013, 23:25
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/hr/4/43/Zastava_dbk-rep_sv-vlaho.jpg


Legenda o ukazanju sv. Vlaha

Preživjeli (nakon napada Avara i Slavena), a prestrašeni stanovnici početkom 6. stoljeća potresom porušenog slavnoga grada Epidauruma, prebjegli su na pustu hrid Laus, Raus, Rausium, Rhagusium, da tu nastave živjeti i raditi. Trebalo je puno odvažnosti, samopouzdanja i snage tu stati i ostati, jer su životni uvjeti bili krajnje nepovoljni s jedne strane brdo, šuma (dubrava), a s druge široko i uzburkano more. Puni samopouzdanja oni su se dali na posao i uskoro strvorili podnošljive uvjete za život. Uskoro se i na kopnu (prijeko) stvorila i malena slavenska zajednica i one su se uskoro zasipanjem morskog rukavca spojile i ojačale. Odmah nakon što je novo naselje - prvotna communitas - počelo živjeti i razvijati se, pohlepni susjedi na nju su zavidno gledali kao na svog opasnog takmaca i htjeli su je svakako prisvojiti. Mlečani su se, prema legendi, na putu za Levant 972. godine ukotvili u Gružu i pod Lokrumom s izlikom opskrbe hranom, a s pravom namjerom zauzeti Grad. Pomoć je pak stigla otkuda se nisu nadali, s neba.
Sveti Vlaho, prema legendi, javio se plebanu Stojku, dok je ovaj noću molio u crkvi Svetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana i da se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mlečana bila osujećena, Dubrovčani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom (prije su to bili Sv. Srđ - zato i brdo Srđ i Bak).

Širenje štovanja

Godine 610. papa Bonifacije IV. pretvorio je poganski Panteon u Rimu, u kojem se do tada častilo 14 poganskih bogova, u kršćanski hram posvećen Majci Božjoj i četrnaestorici kršćanskih mučenika, pomoćnika u nevolji, poginulih za vrijeme careva Decija i Dioklecijana, a među njima je bio i Sv. Blasius - Sv. Vlaho i tako se počelo širiti njegovo štovanje na zapadu i u Dubrovniku.
Štovanje zaštitnika Sv. Vlaha ostalo je kroz burna vremena dubrovačke povijesti nepromijenjeno, a zaštita trajna.
On je ujedinjavao Dubrovčane, plemića i kmeta, građanina i trgovca, da isto misle i istom teže, jer nije moguće drugačije shvatiti snagu kojom se ova mala državica mogla očuvati od nasrtanja moćnih, pohlepnih i okrutnih neprijatelja i izvršiti tako velebna djela u svakoj grani ljudskog umijeća. Svi i sve je bilo podređeno višim ciljevima i nitko nije smio previše zadužiti Republiku da bi ga se moralo previše častiti. Kroz čitavo vrijeme trajanja Republike podignut je samo jedan spomenik (Mihu Pracatu), jer je vrhovni glavar bio Sv. Vlaho.
Knez je vladao samo mjesec dana - da se ne bi osilio ili previše zadužio Republiku. U ime Sv. Vlaha donosili su se zakoni, kovali se novci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili brodovi, upućivali poslanici u strane zemlje, njegovi kipovi bdjeli na zidinama, promatrali svakog putnika i došljaka, njegove slike gledale su iz svih kućnih uglova i sprječavale mnoge nepodopštine i zločine.

Proslava Feste sv. Vlaha

Štovanje Sv. Vlaha najbolje se očitovalo prigodom proslave njegovog Blagdana - 3. veljače - kada su ljudi masovno dolazili u Grad. To je bio blagdan svih stanovnika Republike. Da se omogući svim sudjelovati, uvedena je 'Sloboština Sv. Vlaha', dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana). Za blagdan je cijela Republika hrlila u Grad - tko nije mogao ići, slavio je kod kuće - sa svojim crkvenim barjacima i u narodnoj nošnji, da se svome svecu pokloni i pomoli, da mu zahvali za zaštitu u prošlosti i preporuči sebe i svoje za ubuduće. Tako je to i danas, pa se ljudi dugo i temeljito pripremaju za ovu svečanost.
Na Pločama, istočnom ulazu u povijesnu jezgru Grada, uklesan je na kamenu natpis na latinskom jeziku: , ’Daleko vam kuća divljaci! Nikoga se ne boji ova tvrđa, koju grije dah svetoga starca.’

Festa Sv. Vlaha se od 1. rujna 2009. godine nalazi na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine čovječanstva.

ZGabriel
04-02-2013, 10:37
Festa sv. Vlaha

Molit ćemo danas osobito sv. Vlaha, koji je stoljećima bdio nad slobodom Grada, neka nas sve čuva u slobodnoj domovini u kojoj sloboda neće biti ugrožena strahom od gubitka radnog mjesta, zatvaranja poduzeća, kao ni gubitka prava na izražavanje vlastitog mišljenja, istaknuo nadbiskup Srakić

Dubrovnik, (IKA) - Na svetkovinu sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, u nedjelju 3. veljače središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.

Pozdravljajući na početku mise predvoditelja slavlja biskup domaćin Mate Uzinić podsjetio je da se ove godine, uz ostalo, „prisjećamo i 20. obljetnice „bratimljenja dvaju gradova mučenika, Vukovara na sjeveroistoku i Dubrovnika na jugoistoku Hrvatske", a to je razlog zašto đakovačko-osječki nadbiskup predvodi euharistiju". „Tim bratimljenjem su ova dva grada slobode i ponosa u ratnim vremenima podijelila patnju i utjehu, a ovim današnjim jubilarnim prisjećanjem to spominjemo da ne zaboravimo i da pronađemo nove načine međusobne pomoći da bismo još više bili prijatelji i braća. Jedan od načina međusobne pomoći je i duhovna pomoć koju će nam, predvodeći misno slavlje i propovijedajući u ime Vukovara i svoje Đakovačko-osječke nadbiskupije, danas ponuditi naš dragi gost, nadbiskup Marin", rekao je biskup Uzinić. Rekavši kako ovogodišnja Festa sv. Vlaha „za nas nije tek svjetska nematerijalna baština nego i izričaj naše vjere", biskup je istaknuo kako je „slavimo u razdoblju teške ekonomske krize na koju, makar je ovaj Grad zbog turizma dijelom iz svega toga izuzet, ne znamo dati pravi odgovor. Ovo za posljedicu ima ne samo pad rejtinga nametnut od onih koji su svjetsku ekonomiju i doveli u ovo stanje, nego i sve više nezaposlenih i siromašnih. Nemamo odgovor na ovo stanje, ali zagledani u primjer života sv. Vlaha i njegov odnos prema ovom Gradu, svoj pogled zajedno s njim usmjeravamo u Isusa Krista, ne da bismo pobjegli od stvarnosti, nego da bismo zagledani u njega i njegov primjer solidarnosti s čovjekom i čovječanstvom, mi sami postali odgovor na to stanje i kao kršćani dali svoj aktivni doprinos promjeni stvarnosti. Ovo je poruka koju želimo odaslati i s ove naše Feste. Zato, makar se u posljednje vrijeme i ne slažemo najbolje, zahvaljujemo Hrvatskoj radio-televiziji koja nam omogućuje da ta poruka može izići iz zidova ove naše drevne katedrale kojoj slavimo tristoti rođendan i stići do onih do kojih inače ne bi stigla i koje također srdačno pozdravljam".

Uz predvoditelja slavlja i biskupa domaćina koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, šibenski biskup Ante Ivas, vojni biskup u Hrvatskoj Juraj Jezerinac, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, izaslanici biskupa Beograda, Hvara i Mostara, predsjednik HKVRPP dr. o. Vinko Mamić, svećenici i redovnici iz Dubrovačke biskupije kao i oni pristigli na festu iz drugih biskupija.
„Po Festi svetoga Vlaha prepoznaju se grad Dubrovnik, njegova povijest i obilježja njegova bića. Ovom proslavom ovaj grad pred cijelim svijetom svjedoči svoju pripadnost vjerničkome hrvatskom narodu", rekao je u propovijedi nadbiskup Srakić te istaknuo „obilježja po kojima se mi Hrvati i razlikujemo od drugih naroda i po kojima smo njima slični te po kojima mi možemo i želimo dati svoj doprinos Crkvi, Europi i svijetu". Ta obilježja su: vjera u Boga, vjernost Rimskoj Crkvi, odanost Blaženoj Djevici Mariji, ljubav prema domovini te čuvanje vrijednosti obitelji.

Govoreći o vjeri u Boga kao obilježju hrvatskog naroda, nadbiskup Srakić je istaknuo „Vi ste, dragi Dubrovčani, predvođeni svojim biskupima, svećenicima, redovnicima tu vjeru u ovome gradu primali i prenosili, davali i slavili, poučavali i u njoj odgajali. Vi ste tu vjeru izlagali, izražavali, očitovali. Vi ste je ispovijedali i svjedočili kroz stoljeća. Neka i ova proslava sv. Vlaha, u Godini vjere, bude prigoda da sadržaje svoje vjere ponovno otkrijete, neustrašivo je ispovjedite, ponosno slavite, nju živite i u molitvi izrazite. Neka ne bude tek puka manifestacija nematerijalne baštine čovječanstva upisane u listu UNESCO-a".

O ljubavi, odanosti i pobožnosti Hrvata prema Majci Božjoj svjedoče brojna svetišta njoj posvećena u svim biskupijama gdje žive Hrvati, rekao je propovjednik, objašnjavajući da Hrvati ne iskazuju štovanje prema Mariji „iz neke sentimentalnosti ili sladunjave pobožnosti, nego iz uvjerenja da ćemo po njoj sačuvati vjeru u Boga i povjerenje u čovjeka". U Dubrovačkoj biskupiji, uz nebeskoga zaštitnika i Parca, svetoga Vlaha, osobito se štuje Blažena Djevica Marija. „Uz osam marijanskih svetišta ima 38 crkava posvećenih Mariji. Ove godine vi, dragi Dubrovčani, obilježavate obljetnicu blagoslova stolnice-katedrale Blažene Djevice Marije u nebo Uznesene, izgrađene i predane u upotrebu prije točno 300 godina. Ona je povijesni simbol grada pod Srđem. S njom je Dubrovnik rastao, padao i ustajao. Pred likom Gospe od Porata, vi ste se, poštovani Dubrovčani, u raznim nevoljama u prošlosti često utjecali i osjetili Gospinu pomoć. A kao sastavni dio vaše vjerničke tradicije nosili ste njezinu svetu sliku u ophodu ulicama Grada. Čestitamo Vam veliki jubilej Vaše prvostolnice. Njegujte pobožnost prema Mariji koja je Božja, ali i naša Majka", poručio je Dubrovčanima nadbiskup Srakić.

Propovjednik je objasnio i zašto Hrvati vole svoju Domovinu: „Ona je za nas zemlja na kojoj se stvara i čuva kultura našeg naroda koja sve nas Hrvate sjedinjuje u jedan narod. Po kulturi dobivamo vlastitu zadaću, poziv i poslanje u sveopćoj povijesti svijeta. Veze s domovinom i s rodnim krajem koje smo uspostavili u najranijem djetinjstvu ili u mladosti, duboko su se usjekle u naše biće i mi se sa zahvalnošću sjećamo svih vrijednosti što smo ih upili. Zato je Hrvat spreman za svoju domovinu podnijeti velike žrtve. Ali ljubav prema domovini ne ispunja sve naše aspiracije i zato mi svoj pogled ne zaustavljamo na njezinim granicama i na njezinom nebu. Ljubavlju prema Domovini mi se povezujemo s ostalim narodima i s cijelim čovječanstvom".

Hrvati ne žele bilo kakvu domovinu „ nego slobodnu domovinu, onakvu kakvu su je stvarali i njegovali stari Dubrovčani", istaknuo je nadbiskup i nastavio: „A ona se ne prodaje ni za kakvo blago, kako je uklesano na tvrđavi Lovrijenac: 'Non bene pro toto libertas venditur auro' (Sloboda se ne prodaje za svo zlato). Nadahnuti njome stari su Dubrovčani zakonima i običajima stvarali ozračje u kojem su se pojedini građani i udruge mogli razvijati na fizičkom, intelektualnom, voljnom, emotivnom, moralnom, duhovnom i religioznom, te na ekonomskom i političkom planu. Slobodu svoga grada oni nisu smatrali 'dopuštenjem' ili darom nekog čovjeka ili stranke, skrojenom po mjeri pojedinca ili neke skupine, ideologije ili sustava, nego nutarnjim zahtjevom ljudskog bića. Slobodu su smatrali 'Božjim darom' po kojoj čovjek ima određenu 'zadaćom', s obvezama i odgovornostima. Molit ćemo danas osobito sv. Vlaha, koji je stoljećima bdio nad slobodom Grada, neka nas sve čuva u slobodnoj domovini u kojoj sloboda neće biti ugrožena strahom od gubitka radnog mjesta, zatvaranja poduzeća, kao ni gubitka prava na izražavanje vlastitog mišljenja".

Navedena obilježja našega naroda moći ćemo čuvati i sačuvati, ako sačuvamo naše obitelji, poručio je propovjednik. „Mi želimo da Dubrovnik uvijek ostane Dubrovnik. To će uspjeti, ako sačuva obitelji tu božansko-ljudsku ustanovu kojoj je sam Stvoritelj namijenio da bude nenadomjestiva zametna stanica života i razvoja naroda i Crkve. On ju je postavio da bude ne samo izvor novoga života, nego i najidealnija sredina u kojoj i ljudska osoba i društvo može fizički i duhovno sazrijevati. Sve ostalo je ljudska izmišljotina kratkoga daha i trpkih plodova. Obitelj je urođena odgojiteljica djece i mladih i jedino jamstvo vedre budućnosti jednoga naroda".

Osvrćući se na suvremena diskreditiranja obitelji kao odgojne ustanove đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „U posljednje vrijeme često slušamo o potrebi obnove, reforme, preobrazbe političkog, gospodarskog, društvenog i moralnog života našega naroda. Svjedoci smo da su sve reforme kroz nekoliko posljednjih desetljeća ne samo propale nego da su urodile trpkim i pogubnim plodovima. Sve gospodarske (privredne) reforme propale su i lančano izazvale gospodarsko propadanje naroda i države. Školska reforma u svoje vrijeme prouzročila je pustoš u našoj djeci i u našim mladima i obiteljima. Koji je razlog svemu tome? Bez mnogo razmišljanja možemo ustvrditi pa i dokazati da je osnovni razlog bio u tome što su sve reforme uglavnom mimoilazile moralno-duhovnu stranu i što su sve ne samo mimoilazile nego često i bile uperene protiv obitelji. Ako želimo kao narod ići naprijed, ako želimo doživjeti obnovu, onda moramo biti svjesni da to možemo kroz obitelj i to onakvu kakvu ju je Bog stvorio i zamislio. Pogubno je kada se čovjek usudi dirnuti u ono što je Bog naumio".

Molitvu vjernika čitali su Zoran Jović i Andrea Džakula. Na središnjoj misi proslave sv. Vlaha u Dubrovniku sudjelovali su i predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, diplomati, predstavnici društveno-političkog života te gradonačelnik Andro Vlahušić sa suradnicima, predsjednica gradskog vijeća Olga Muratti, gradski vijećnici, župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima, predsjednik županijske skupštine Ivan Prce sa županijskim vijećnicima, ovogodišnji festanjuli Stijepo Brailo i Antun Skurić kao i prijašnji festanjuli te brojni drugi žitelji Dubrovnika i biskupije.
Svečana procesija s barjacima župa i bratovština krenula je nakon mise ulicama Grada. Uz moći sv. Vlaha u njoj je pod baldahinom nošena Isusova pelenica, te moći drugih hrvatskih svetaca koje se čuvaju u katedralnoj riznici. U procesiji su sudjelovali svi biskupi i svećenici koncelebranti, redovnice, predstavnici javnog života, brojni vjernici obučeni u narodne nošnje dubrovačkog kraja kao i vjernici hodočasnici iz drugih biskupija.