PDA

Pogledaj Full Version : 25. siječnja - Obraćenje Svetog Pavla



ZGabriel
25-01-2013, 08:52
http://i52.tinypic.com/2zfmz5i.jpg


Obraćenje sv. Pavla apostola

Svetac Apostol


Crkva se danas u svojoj liturgiji sjeća jednog događaja opisanog u knjizi Djela apostolska. Poslušajmo o čemu se radi: "Savao pak, sveudilj zadahut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikom svećeniku, zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovog Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. Sruši se na zemlji i začu glas što mu govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' On upita: 'Tko si, Gospodine?' A on će: 'Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.' Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: 'Ananija!' On se odazva: 'Evo me, Gospodine!' A Gospodin će mu:'Ustani, pođi u ulicu zvana Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.' Ananija odgovori: 'Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.' Gospodin mu odvrati: 'Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i krajeve i sinove Izraelove. Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti. Ananije ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: 'Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.' I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se i uzevši hrane okrijepi se". Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji.

ZGabriel
25-01-2013, 08:54
Najveći evangelizator i misionar svih vremena ostaje apostol Pavao. On utire put iz židovskog partikularizma prema zrelom kršćanskom univerzalizmu. Njegov navještaj i nastup, sažeti u dvjema riječima: "svima sve!", ostaju tijekom povijesti kršćanstva, sve do eshatona, uzor i nadahnuće kako ostvariti dijalog, kako naviještati novu evangelizaciju.

Pavao je Židov. Ponosan je na svoje korijenje. Ali "Onome koji me odvoji još od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo se otkriti mi Sina svoga, da ga navješćujem među poganima" (Gal 1, 15 s) Dakle, radi se o proročkom pozivu, kao što je bio i poziv proroka Jeremije, na što nas ovaj poziv podsjeća.

Židovstvo Isusova i Pavlova vremena nije jedinstveno, kako će se očitovati nakon razaranja Jeruzalema (70. god.) i promašaja drugoga židovskog ustanka za Ben Kosebe (132-135). Ono je podijeljeno među razne "filozofije", sljedbe, svjetonazore. U drugom stoljeću nadživljava u farizejsko-rabinsko židovstvo, koje ostaje sve do danas.

* * *

Pavao je pripadao farizejskoj sljedbi, koja uči da spasenje dolazi od Boga. Spasenje je djelo Božjeg milosrđa. Naglašavaju se dva Božja atributa: Bog je pravedan, ali je i milosrdan.

>>>
Pavao u Kristu vidi ostvarenje poslanja židovstva, kojemu je temelj univerzalizam spasenja. Pavlov univerzalizam ima svoje korijenje u židovstvu njegova vremena, posebno u apokaliptičkoj književnosti. Pavao vidi kako su sva Božja obećanja ostvarena u Isusu Kristu.
>>>

Izraelska religija posljednjih stoljeća prije Krista provodi snažnu misionarsku akciju. U Pavlovo vrijeme u svim židovskim zajednicama, na svim stranama rimskog carstva, uz Židove su i prozeliti-pridošlice, u kršćanstvu katekumeni. Međutim, ovaj prozelitizam je zatvorenog oblika. Tko želi prijeći u židovsku religiju, mora postati Židov, odreći se svojeg naroda i svoje kulture. To zatvoreno misionarenje Pavao prekida. Židovska predaja i iskustvo Isusa Krista omogućavaju mu da navijesti univerzalno spasenje, koje traži, i od Židova i od pogana, obraćenje i vjeru u Isusa Krista. Grk ostaje Grk, Židov Židov, ali sada su svi jedno u Isusu Kristu.

* * *

Pavao ovako govori o svom načinu evangeliziranja: "Premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom, da ih što više steknem. Bijah Židovima Židov, da Židove steknem; onima pod Zakonom... onima bez Zakona...; bijah nejakima nejak, da jake steknem. Svima bijah sve, da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi Evanđelja." (1 Kor 9, 19-23)

Pavao nam se ovdje otkriva kao istinski misionar, pastir duša, koji se sav daje za svoje poslanje; nastoji se svakoj duši prilagoditi, svakom govori njegovim jezikom, zalazi i pokušava rješavati čovjekove tegobe, probleme, slabosti. Izbjegava trijumfe, bučna osvajanja. Naprotiv, sav njegov apostolski žar ide za tim da bar "neke" spasi.
Pavao je bolovao od neke bolesti, koju on naziva "trn u tijelu". Triput je molio Gospodina da ga oslobodi toga. Ali mu Gospodin reče: "Dosta ti je moja milost, jer se snaga u slabosti usavršuje." (12, 9) Pavao je dobro poznavao apostolat patnje. Zato i veli: "Uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima i tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak." (12, 10)
Kao službenik Isusa Krista, apostol Pavao mogao je u polovici svojega misionarskog djelovanja zapisati: "U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladi i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji." (2 Kor 11, 23-27)

* * *

Pavao Židovima navješćuje evanđelje kao ostvarenje obećanja danog ocima i izvodi dokaze iz pisane Božje riječi. Kad se obraća poganima, dokaze uzima iz kozmičke objave. Tako u Listri istinu evanđelja nudi na način razumljiv seoskom stanovništvu. Pavao govori o Bogu Stvoritelju, koji daje svjedočanstvo o sebi i kojeg oni mogu spoznati, a to je ono što je seoskom stanovništvu tako prisutno: Stvoritelj im daje kišu i plodnost, hranu i radost. Samo Živi Bog, a ne mrtvi bogovi koje su oni do sada štovali, daje to svjedočanstvo o sebi.

U gradu grčke mudrosti, u pokumirenom gradu filozofâ, u Ateni, Pavao započinje govor o "Nepoznatom Bogu", kojemu su oni podigli oltar i nesvjesno posvjedočili da traže živoga Boga.

Grčka filozofska misao odbija pojam stvaranja svijeta i jedinstveno dostojanstvo svakog čovjeka, a posebno uskrsnuće. Kad je izrečena riječ uskrsnuće od mrtvih, sa sažaljenjem su pogledali Pavla i prekinuli ga. Ipak, i ovdje "neki" povjerovaše. Crkva u Ateni je utemeljena.

Pavao nam u svojem apostolskom i misionarskom radu pokazuje tajnu istinske evangelizacije, koja je djelo Duha Svetoga, ali traže se i napor i žrtve evangelizatora. Nova evangelizacija neće se ostvariti ako ne postanemo kao Pavao: "svima sve", tako da navještaj istine evanđelja prate i život po evanđelju i djela ljubavi.

CELESTIN TOMIĆ

ZGabriel
25-01-2013, 08:55
Danas slavimo obraćenje svetog Pavla apostola. Događaj pred Damaskom na neki se način provlači kroz cijelu povijest zato što svaki čovjek proživljava svoj Damask – obraćenje i put k Bogu. Nekadašnjeg Savla, pismoznanca, revnitelja židovskoga zakona Krist je pred Damaskom oborio ne samo s konja, nego i s njegovih svjetonazora i stremljenja. Preobrazio ga je od onog promatrača do čijih su nogu razjareni Židovi odlagali odjeću kad su kamenovali Stjepana Prvomučenika u zauzetog radnika Kraljevstva nebeskoga. Krist je Savla toliko preobrazio u Pavla da su ga prozvali Apostolom naroda, da mu neki čak pripisuju osnutak Crkve na dugim, napornim ali iznad svega blagoslovljenim misijskim putovanjima kojima je htio doprijeti do na kraj svijeta. Toliko je bilo Pavlovo nastojanje oko naviještanja Kristove riječi, da je sve smatrao 'lošijim' samo da zadobije Krista. Ništa mu nisu mogli ni zmija, ni bijesno more, ni oni što ga htjedoše proglasiti bogom. Za svakoga je našao načina da ga pridobije za Krista. U štovanju Nepoznatog Boga u Ateni, on prepoznaje čovjekovu neprestanu želju i čežnju za Bogom, Jedinim i Jedincatim.