PDA

Pogledaj Full Version : Partizansko krivotvorenje hrvatske povijesti



ZGabriel
09-01-2013, 14:11
Tražeći članke o zdravstvenom odgoju, naiđoh na ovaj feljton o "poštenim" suđenjima neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata. :D



Odluku o osnutku zloglasnih sudova za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj potpisao je 24. travnja 1945. tadašnji predsjednik Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (Zavnoh) Vladimir Nazor (»Narodne novine«, god. 1, br. 2, Zagreb, 7. kolovoza 1945, str. 17). No, bez obzira na relativno kratko vremensko razdoblje »Nazorovih sudova«, njihove su posljedice, posebice za hrvatski narod, bile katastrofalne.
Objavljeno u Glasu Koncila br. 41/07, strana 25.



cijeli feljton možete pročitati na linku (http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=205:partizansko-krivotvorenje-hrvatske-povijesti&catid=21:godina-2007&Itemid=239), tekst se da lijepo povećati. :zg

TjelohraniteljOdSchwartza
09-01-2013, 21:33
Sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba koju je potpisao Vladimir Nazor?!!
Nacionalne časti-to je riječ od komunista!?

NorthStand
19-01-2013, 16:17
odlična tema, "građanska akcija" točnije bi bilo partizanska akcija se oglasila u svezi tv kalendara u kojem se hvali hrvatski bojovnik i tić Jure Francetić.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/76163-jure-francetic-nikako-nije-bio-heroj-i-legendarni-borac.html

ova prodaja i predaja dalmacije međimurja im je oduvijek glavni argument, da oni ispadnu jedine časne hrvatine, a to što nas je njihova politika uvela u jugoslaviju nema veze. oni ko da su izbrisali šta se sve događalo od 1945, njima su još uvijek rimski ugovori u glavi. naravno spominju se zloglasni logori, ali se ne spominje nigdje da su partizani ko hrvatski antifašisti, pobili više hrvata nego fašisti. i da su sve rupe i špilje, začepili s hrvatima, ah taj divni hrvatski antifašizam. sačuvaj me bože njih i njihovog antifašizma, u jasenovcu je npr stradalo 15.000 hrvata, dakle vjerojatno komunista i partizana. a koliko je stradalo od ruke antifašista, točnu cifru vjerojatno nikad nećemo saznat, ali ona sigurno debelo premašuje cifru od zlih fašista ustaša.

gerilac
19-01-2013, 16:20
odlična tema, "građanska akcija" točnije bi bilo partizanska akcija se oglasila u svezi tv kalendara u kojem se hvali hrvatski bojovnik i tić Jure Francetić.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/76163-jure-francetic-nikako-nije-bio-heroj-i-legendarni-borac.html

ova prodaja i predaja dalmacije međimurja im je oduvijek glavni argument, da oni ispadnu jedine časne hrvatine, a to što nas je njihova politika uvela u jugoslaviju nema veze. oni ko da su izbrisali šta se sve događalo od 1945, njima su još uvijek rimski ugovori u glavi.

E jebi ga ja stavio isto na drugom mjestu.

Daj spojite ovo nekako molim vas ?????

Morro Vlachii
22-01-2013, 21:46
Svakako svakom iole ozbiljnom antifašisti nije bilo drago što su komunisti pojačali svoj pritisak i naposljetku prevarom ukrali vlast.
To me podsjeća na bolješvike koji su 1917 godne tražili izbore,pa kad su izgubli izbore dobivši mali broj stolica,svrgnuli su vlast i uveli strahovladu.

ZAVNOH je uvelike bio pod utjecajem KPJ,što nije bio odraz volje naroda,jer su komunisti po svemu sudeći imali jedva 15 % podrške u stanovništvu 1945 godine..

NorthStand
28-01-2013, 21:06
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/1255794/Josipovi%C4%87%3A+Jasenovac%2C+najve%C4%87i+spomen ik+zla.html

naravno, o tragediji hrvatskog naroda i stanovništva, ovo govno neće puno reći. ali će uvijek tako poltronski, otić u jasenovac i zgražat se i glumit dežurnog dušebrižnika. da se razumjemo, jasenovac je neupitan zločin i čin krajnje neljudskosti, ali smiješno mi je da on čiji je tata bio na golom otoku tu nekakve suze roni, vjerojatno za partizanima više nego za civilima. a komentari ispod teksta su mi najjači, srbi se zgražaju i govore kako smo veći zlotvori od nacista. srećom hrvati su osjetili srpsku civiliziranost 1990ih, gdje god je srpska vojska prošla bilo je krvi do koljena. a ništa drugačiej nije bilo, ni tokom drugog svijetskog rata, samo što zbog ove komunističke i četničke propagande nikad nećemo saznat prave razmjere njihovih zločina. jer ustaše moraju imat rezervirano mjesto, ko najveći koljači i krvnici u povijesti ovih prostora, čak i ako nisu pobili ljudi koliko je pobio komunizam ili velikosrbizam.

dotični će sve napravit, da dojam u javnosti bude takav da su ipak oni najkravaviji krvnici. sve bi to bilo u redu, kad bi iti malo pijeteta pokazali prema žrtvama druge strane, ali oni jedino licemjerno mogu upirat prstom u tuđa zlodjela, a o svojima neće ni da zucnu. tako to ide na ovim prostorima, ko kad danas pitate srbe o prošlom ratu, naravno da su oni veće žrtve iako je dokazano da su hrvati imali daleko veći broj stradalih. briga njih za to, a ovakvi ko Josipovič samo pojačavaju dojam kod dokazanih hrvatskih neprijetalja, kako su hrvati ne samo ustaše daleko veći zločinci nego njihovi sunarodnjaci. ali za to je kriva hrvatska politika, i ovaj naš narod koji bira takve političare. nije krivnja sigurno na srbima, koji znaju zašto sebe sustavno prikazuju ko najveće žrtve iako oni to nisu. ni za vrijeme drugog svijetskog rata, ni za vrijeme rata u jugoslaviji.

naglasivši da se hrvatski narod "nasuprot zločinačke ustaške ideologije, većinski opredelio za antifašizam". Josipović.

Ne znam gdje je drug predsjednik, došo do zaključka da su hrvati većinski bili u partizanima? Jel ga to još Boljkovac i Manolić filaju titovom propagandom, koliko ja znam broj hrvata u ustašama je bio sličan onome u partizanima. Dakle nije bilo neke osjetne razlike, a velika većina naroda je bila neopredjeljena i nije se borila ni na jednoj strani, mnogi su i eksivirali rat i sakrivali se po šupama samo da iih se ne mobilizira, i sad on ovako slavodobitno skvikne kako smo se mi većinski opredjelili za partizane i tita. Ali nitša čudno, ipak je on djete partizana i komuniste.

NorthStand
30-01-2013, 03:12
http://shp.bizhat.com/Partizani.html

"U isto vrijeme, dok je u Republici Hrvatskoj bilo 73.327 Hrvata u partizanima, u Hrvatskim oružanim snagama (domobranstvo, ustaška vojnica, oružništvo) bilo ih je oko 150.000, dakle dvostruko više. Uzmemo li u obzir, da je među hrvatskom vojskom moralo dolaziti do demoralizacije i da je barem polovica partizanskih boraca silom otjerana u partizane, možemo zaključiti, da ni 20% hrvatskoga naroda 1945. godine nije pristajao uz pokret, pa zvao se on partizanski ili antifašistički, koji mu ruši hrvatsku državu, gazi vjeru i otimlje njivicu. On je čvrsto stajao uz Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja mu je jamčila i čuvala sva ta dobra.

Dakle, daleko je od istine tvrdnja, da je hrvatski narod nadprosječno i više nego i jedan drugi narod bivše Jugoslavije sudjelovao u partizanima. Bilo je upravo obratno."

bandira
31-01-2013, 13:32
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/1255794/Josipovi%C4%87%3A+Jasenovac%2C+najve%C4%87i+spomen ik+zla.html

naravno, o tragediji hrvatskog naroda i stanovništva, ovo govno neće puno reći. ali će uvijek tako poltronski, otić u jasenovac i zgražat se i glumit dežurnog dušebrižnika. da se razumjemo, jasenovac je neupitan zločin i čin krajnje neljudskosti, ali smiješno mi je da on čiji je tata bio na golom otoku tu nekakve suze roni, vjerojatno za partizanima više nego za civilima. a komentari ispod teksta su mi najjači, srbi se zgražaju i govore kako smo veći zlotvori od nacista. srećom hrvati su osjetili srpsku civiliziranost 1990ih, gdje god je srpska vojska prošla bilo je krvi do koljena. a ništa drugačiej nije bilo, ni tokom drugog svijetskog rata, samo što zbog ove komunističke i četničke propagande nikad nećemo saznat prave razmjere njihovih zločina. jer ustaše moraju imat rezervirano mjesto, ko najveći koljači i krvnici u povijesti ovih prostora, čak i ako nisu pobili ljudi koliko je pobio komunizam ili velikosrbizam.

dotični će sve napravit, da dojam u javnosti bude takav da su ipak oni najkravaviji krvnici. sve bi to bilo u redu, kad bi iti malo pijeteta pokazali prema žrtvama druge strane, ali oni jedino licemjerno mogu upirat prstom u tuđa zlodjela, a o svojima neće ni da zucnu. tako to ide na ovim prostorima, ko kad danas pitate srbe o prošlom ratu, naravno da su oni veće žrtve iako je dokazano da su hrvati imali daleko veći broj stradalih. briga njih za to, a ovakvi ko Josipovič samo pojačavaju dojam kod dokazanih hrvatskih neprijetalja, kako su hrvati ne samo ustaše daleko veći zločinci nego njihovi sunarodnjaci. ali za to je kriva hrvatska politika, i ovaj naš narod koji bira takve političare. nije krivnja sigurno na srbima, koji znaju zašto sebe sustavno prikazuju ko najveće žrtve iako oni to nisu. ni za vrijeme drugog svijetskog rata, ni za vrijeme rata u jugoslaviji.

naglasivši da se hrvatski narod "nasuprot zločinačke ustaške ideologije, većinski opredelio za antifašizam". Josipović.

Ne znam gdje je drug predsjednik, došo do zaključka da su hrvati većinski bili u partizanima? Jel ga to još Boljkovac i Manolić filaju titovom propagandom, koliko ja znam broj hrvata u ustašama je bio sličan onome u partizanima. Dakle nije bilo neke osjetne razlike, a velika većina naroda je bila neopredjeljena i nije se borila ni na jednoj strani, mnogi su i eksivirali rat i sakrivali se po šupama samo da iih se ne mobilizira, i sad on ovako slavodobitno skvikne kako smo se mi većinski opredjelili za partizane i tita. Ali nitša čudno, ipak je on djete partizana i komuniste.

tko o čemu,north o ustašama i partizanima,a propaganda kopija komunističke

ustaša nikad nije bilo više od 30 000,a koliko je Hrvata partizana bilo najviše

bandira
31-01-2013, 13:37
http://shp.bizhat.com/Partizani.html

"U isto vrijeme, dok je u Republici Hrvatskoj bilo 73.327 Hrvata u partizanima, u Hrvatskim oružanim snagama (domobranstvo, ustaška vojnica, oružništvo) bilo ih je oko 150.000, dakle dvostruko više. Uzmemo li u obzir, da je među hrvatskom vojskom moralo dolaziti do demoralizacije i da je barem polovica partizanskih boraca silom otjerana u partizane, možemo zaključiti, da ni 20% hrvatskoga naroda 1945. godine nije pristajao uz pokret, pa zvao se on partizanski ili antifašistički, koji mu ruši hrvatsku državu, gazi vjeru i otimlje njivicu. On je čvrsto stajao uz Nezavisnu Državu Hrvatsku, koja mu je jamčila i čuvala sva ta dobra.

Dakle, daleko je od istine tvrdnja, da je hrvatski narod nadprosječno i više nego i jedan drugi narod bivše Jugoslavije sudjelovao u partizanima. Bilo je upravo obratno."

O kojem to Saboru 1942 piše Gabelica,koliko se puta taj Sabor saatao i kad su bili izbori za njega?
Gabelica bi morao znati da je jedina vojska koja je novačila bila domobranstvo.Tako da mu je poredba u najmanju ruku upitna.
Koliko je npr makedonaca,muslimana ili slovenaca sudjelovalo u partizanskom pokretu,ili srba iz tadašnje uže srbije?
Sasvim sigurno je u postotku više hrvata sudjelovalo u partizanskom pokretu od tih gore navedenih.

Zbog toga šta si stavio od Gabelice,on nikad ne može biti jedan od najvećih ako ne i najveći u Hrvata.Zato uči od njega a ne od kojekakvih žutih i zelenih:

Ne smijemo se zalijetati i potpuno odbacivati sve što ima veze s partizanskim pokretom. Iako retorika ovih današnjih 'antifašista' izaziva nelagodu i stvara odbojnost u desnom dijelu političkog spektra ipak treba prije svega zadržati hladnu glavu i baštiniti one pozitivne tekovine NOB-a, a negativnosti najstrože osuditi.

Tuđman je jasno o tome govorio na prvoj obljetnici Oluje:
''Neka se sjete svi oni koji ne misle dovoljno razborito da nikada više ne smijemo dopustiti da hrvatska oružana sila bude razoružana, da Hrvatska bude prepuštena na milost i nemilost tuđinu, ali isto tako priznajući onim Hrvatima koji su se opredijelili za antifašistički pokret, njihove zasluge da se hrvatski narod našao u većem broju negoli drugi narodi na tlu bivše Jugoslavije, na strani antifašizma, da je taj hrvatski narod i u okviru antifašističkog pokreta, partizanskog rata, zavnohovske Hrvatske, također stvorio svoju vojsku, veću i jaču negoli drugi u Europi i u Jugoslaviji, ali to zaboravljaju i govore nam samo o onoj vojsci ustaškoj i domobranskoj koja je bila na strani NDH, one nam nameću samo kao grijehe a zaboravljaju i tu partizansku vojsku koja je bila na strani tih saveznika, demokratskih sila koje su uspostavile današnji međunarodni poredak, koje danas kroje i europski i svjetski poredak. Ali i isto tako iz toga moramo izvući zaključak da se je i ta hrvatska vojska hrvatska, zvala se narodnooslobodilačka vojska, partizanska vojska pod glavnim štabom Hrvatske, ali dok je vojska NDH odvedena u Bleiburg, ova je odvedena u jugoslavenske kasarne. I tako je hrvatski narod iz Drugoga svjetskog rata ostao razoružan.''

http://free-zg.t-com.hr/zdeslav-milas/FT/ft-14.htm

bandira
31-01-2013, 13:50
Svakako svakom iole ozbiljnom antifašisti nije bilo drago što su komunisti pojačali svoj pritisak i naposljetku prevarom ukrali vlast.
To me podsjeća na bolješvike koji su 1917 godne tražili izbore,pa kad su izgubli izbore dobivši mali broj stolica,svrgnuli su vlast i uveli strahovladu.

ZAVNOH je uvelike bio pod utjecajem KPJ,što nije bio odraz volje naroda,jer su komunisti po svemu sudeći imali jedva 15 % podrške u stanovništvu 1945 godine..

Vodstvo Zavnoh-a čini 10 osoba. Dva komunista, dva nezavisna, tri HSS-ovca, katolički svećenik i dva Srbina iz SDS-a.
9. svibnja 1944. Zavnoh kojim predsjedava Vladimir Nazor donosi Deklaraciju o pravima naroda i građana Hrvatske.
U njoj se između ostalog navodi da je svakom građaninu zajamčena sigurnost ličnosti i imovine, zajamčeno pravo vlasništva i privatna inicijativa u gospodarstvu, svima zajamčena sloboda
vjeroispovijesti, zajamčena sloboda govora, štampe, zbora, dogovora i sloboda udruživanja, sloboda izbornog prava, pravo da ne može biti kažnjen bez suda …

Godinu dana kasnije kad komunisti osvajaju vlast ništa više od ovog ne vrijedi.


HSS se u ratu podijelio na više frakcija.
Maček je ostao pasivan.
Jedan dio HSS je krenuo u suradnju s Pavelićevim režimom.
Drugi je sudjelovao u izbjegličkoj vladi u Londonu, s time da je ekipa pod vodstvom Krnjevića kanije istupila iz te vlade pošto su njezini srpski članovi odbacili sporazum iz 1939. Šubašić se pak kasnije odlučio za suradnju s NOB-om.
Treći je otišao u partizane.
Na drugom zasjedanju ZAVNOH-a HSS se pojavio kao samostalna stranka sa svojim Izvršnim odborom kojemu je Božidar Magovac bio na čelu.
Dakle, oni nisu pristupili komunističkoj partiji, već su se i dalje smatrali članovima HSS-a, ali novog HSS-a - “reakcionara” Mačeka više nisu smatrali vođom stranke, a ekipu u izjbjegličkoj vladi su, velim, smatrali izdajicama.

Božidar Magovac na tom zasjedanju:
“Stojeći nepokolebljivo na programu Hrvatske seljačke stranke, kako su ga zasnovali Antun i Stjepan Radić, a decenijama kao stalno uvjerenje čuvala većina hrvatskog seljaštva, odlučili smo svim svojim snagama pojačati Narodnooslobodilačku borbu”

Iza rata dobio višegodišnju robiju.


HRVATSKOM NARODU

Odluka o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj

Narod Istre, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i svih Jadranskih otoka u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora - jedinih organa demokratske narodne vlasti, koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je slijedeće zaključke:
1. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, s kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.
2. Proglašuju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog Kotara, Hrvatskog Primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.
3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključivši ovamo i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji - Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.
4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, zajamčuje se autonomija.
5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
20. rujna 1943.


Zemaljsko Antifašističko Vijeće
Narodnog Oslobođenja Hrvatske

ps,odluka donesene puno prije AVNOJ u Jajcu i odluka koja je koštala Hebranga života jer je osim Đilasa i Rankovića za neprijatelja dobia i Kardelja koji je htio dio Istre Sloveniji.

NorthStand
02-02-2013, 17:46
tko o čemu,north o ustašama i partizanima,a propaganda kopija komunističke

ustaša nikad nije bilo više od 30 000,a koliko je Hrvata partizana bilo najviše

gdje ti vidiš propagandu u mojim postovima, to samo ti znaš. ne bavim se propagandom, ali svakako da ću uvijek jasno i nedvosmisleno istaknu pogubnost partizanskog pokreta po hrvatski narod. dovoljan je podatak koliko su samo hrvata pobili, a u isto vrijeme nam drže predavanaj o čak 4000 hrvata koji su pobijeni u jasenovcu. ako ljudi ne vide razliku u ta dva pokreta, to je njihov problem. ustaše se nikad nisu bavile sotonizacijom hrvatskog naroda, kako su to radili partizani i tito. a to što tuđman priča o tome, pa pričo je on i da Tito nije znao šta se događa na bleiburgu, šta se događa Hebrangu, a samo zato što je njega lišio likvidacije svojevremeno. svatko ima svoje razloge, zašto o nečemu priča ovako ili onako. ja tuđmana poštujem zbog onoga što je radio 1991-1995, a ne što je radio u periodu 1941-1945.

NOB je za mene totalni promašaj, jer je hrvatski narod ponovo uguran u državnu zajednicu s srbima. i svaki pokušaj da se hrvatski narod, ugura u zajednicu s bilo kojim očitim hrvatskim neprijateljem za mene je totalni promašaj i nikad neće imat moju podršku.

ponavljam ne moramo slagat oko ničega, a vjerojatno se ni nećemo složit jer za mene je partizanski pokret čista demagogija koju je režirao drug Josip Broz Tito i njegovi komesari. koji su naš narod jako dobro iskoristili, da nas uvedu po tko zna koji put u savez s nekim drugim državama i narodima. svaka politka koja ide u tom smjeru, za mene je pogrešna i odbacujem je u startu. a za to su se borili partizani, ma koliko se oni kitili antifašizmom i borbom za slobdou "naših naroda i naših narodnosti".

i još jedna stvar, žalosno je da mi ni nakon minulog rata nismo shvatili pogubnost tzv antifašističke borbe po nas. pa šta je rezultiralo ratom, nego upravo ta partizanska borba koja nas je dovela na "pobjedničku stranu", gdje smo na kraju morali spašavat žive glave od pomahnitalih srba 1991. ok dobili smo dio teritorija nazad, ali smo dio teritorija i izgubili. isto tako, smiješno mi je pričat o nekakvom antifašizmu kad se dobro zna da su ga kod nas predstavljali komunisti koji su bili za mene i gori od fašista. ili u najmanju ruku isit, po sistemu vladanja i obračuna s neistomišljenicima. ja sam sam antifašist, ali svakako da nisam titin antifašist.

bandira
02-02-2013, 22:23
ČETNICI I USTAŠE (Z. Dizdar)

Ustaše i četnici bili su nepomirljivi politički i vojnički protivnici. Zato su im i krajnji ciljevi bili istovjetni. Ustaše su željeli uništenje četnika, a četnici uništenje ustaša. Kao i prema četničkom pokretu, vlasti NDH imale su gotovo isti negativan odnos i prema partizanskom pokretu. Kako se partizanski pokret predvođen komunistima nije mogao uništiti niti zaustaviti, ubrzo je za vlasti NDH on postao neprijatelj br. 1., a zbog znanih okolnosti kolaboracija s njime nije bila moguća. Zbog toga su vlasti NDH držale da je u takvoj situaciji bolje četnike imati uza se nego protiv sebe. Valja pripomenuti i kako se ujesen 1941. gotovo cijela jugozapadna Bosna ili gotovo polovica BiH našla pod nadzorom pobunjenika - partizana i četnika, koje oružane snage NDH nisu mogle svladati. To su iskoristili Talijani za reokupaciju Drage i Treće zone u NDH, što je izvršeno u rujnu i tijekom listopada 1941. U tim zonama Talijani su gotovo u cijelosti preuzeli vlast i iskazali se zaštitnicima četnika, nastojeći preko njih ne samo vršiti pritisak na NDH već ostvariti i svoje ekspanzionističke težnje, uključujući i okupaciju cijele NDH. Istodobno su se iz tih područja morale gotovo u cijelosti povući postrojbe NDH (ostale su samo neznatne oružničke i domobranske snage pod talijanskim nadzorom), a ustaške organizacije raspustiti, čime je više od trećine područja NDH ostalo izvan stvarnog dosega vlasti NDH u Zagrebu. Nijemci su istodobno u svojoj zoni u NDH, na koju se sve više širio ustanički pokret i ugrožavao njihove interese, poticali državno vodstvo NDH na promjenu politike prema Srbima i sporazume s četnicima. S druge strane partizanski je pokret, šireći se i uključujući u svoje redove, uz Srbe, sve više Hrvata i Muslimana te pripadnike nacionalnih manjina, ugrožavao četnike sve više. To je od proljeća 1942., uz političko, dovelo i do međusobnog oružanog sučeljavanja, kako na području jugozapadne Bosne, tako i u ostalim dijelovima BiH. Iako su četnici bili svjesni da suradnja s NDH ne može biti trajna ipak su se za nju odlučili jer je ona u nekim područjima bila preduvjet njihova opstanka, te uspješne daljnje djelatnosti. Uz to, četnici su u suradnji s vlastima NDH gledali i trenutačnu korist npr. u opskrbi hranom, naoružanjem, novcem, liječenjem, u trgovini, stoje dovelo do uspostavljanja veza, pregovora, sporazuma i međusobne suradnje između državnih vlasti NDH i četnika, a na temeljima zajedničke borbe protiv partizana-komunista već od kraja 1941., a posebno od proljeća godine 1942.
Na talijanski poticaj, već od kraja 1941. uspostavljaju se veze između četnika i predstavnika vlasti NDH na području jugozapadne Bosne. Tako je skupina četnika iz Vrtoča i okolnih mjesta 10. XI. 1941. vodila u Bihaću pregovore i sklopila ugovor o suradnji s predstavnicima vlasti NDH, prvi takve vrste u jugozapadnoj Bosni.(145) Sličan proces istodobno se odvijao i na širem području od Glamoča do Banje Luke, gdje su veze između četnika i vlasti uspostavljene na poticaj Nijemaca.(146) U proljeće 1942. veze su uspostavljene gotovo na svim područjima BiH gdje su postojale četničke postrojbe. Nakon što su se uz Talijane i Nijemci suglasili da se sa četnicima pregovara, to je učinila i vlada NDH svojom izjavom od 31. ožujka godine 1942. Od tada gotovo svi četnički zapovjednici postrojba u jugozapadnoj Bosni te od rijeke Drine do rijeke Une sastajali su se, pregovarali i potpisivali sporazume s predstavnicima vlasti NDH o suradnji. Prvi takav sporazum potisao je u Varcar Vakufu (Mrkonjić Gradu)



------------------
145 Regionalni muzej Pounja, Bihać, Mikrofilm 155/ sn. 284 i 294. U tom telegramu iz Bihaća od 12. XI. 1941. obavještavaju se vlasti NDH u Zagrebu o tijeku razgovora i zaključenom sporazumu. U njemu se navodi i sljedeće: "Predstavnici pobunjenika iz Vrtoča i Lipe te okolnih sela došli su u Bihać pod vodstvom 'okružnog zapovjednika' iz si. Vrtoče, koji je ranije bio djelatni oružnički narednik. Pregovore su vodili sa našim građanskim vlastima i nekim izaslanicima iz Zagreba....(Isti) su se sporazumili u slijedećem: l./ Pobunjenici će se vratiti kući i vratit će 90 posto oružja, a ostalo zadržavaju radi obrane od komunista. 2.1 Pobunjenici pristaju da se Hrvati postave za povjerenike po općinama, no s time da odbornici budu pravoslavni. 3./Naše oružništvo doći će u njihova sela... Navodno za tri dana doći će pobunjenički major Rašeta iz Lapca u Bihać radi pregovora pod istim uvjetima. Navodno Srbi žele da se obračunaju sa komunistima, koji su ih opljačkali...".

146 N. Kisić-Kolanović, Vojskovođa ipolitika..., n. dj. str. 413.
-----------------

bandira
02-02-2013, 22:24
27. IV. 1942. Uroš Drenović, zapovjednik četničkog odreda "Kočić" i Tode Mitrović, politički predstavnik četničkih organizacija.(147) Do kraja 1942. više od 50 četničkih zapovjednika i političkih predstavnika s područja njemačke interesne zone u BiH u ime svojih postrojba i četnika s područja na kojem su djelovali i koje su nadzirali, te "Glavnog štaba Bosanskih četničkih odreda" potpisalo je sporazume s predstavnicima vlasti NDH.(l48)
Sporazumi su pretpostavljali određene ustupke.(149) Četnici su priznali suverenitet NDH i izrazili spremnost da se na područjima pod njihovim nadzorom uz njihovu suglasnost uspostavi redovna civilna vlast i uprava NDH. Time su vlasti NDH dale četnicima određenu samoupravnu vlast na područjima pod njihovim nadzorom, te su zapravo priznale njihovu postojeću vlast. Bitan rezultat tih sporazuma i ugovora bio je prekid neprijateljstava između oružanih postrojba NDH i četnika. Time su njihove postrojbe, koje su do tada bile okrenute jedne protiv drugih bile oslobođene tih djelovanja, te su od tada zajednički istupale (najčešće pod nadzorom i okriljem Nijemaca) protiv partizanskoga pokreta i njegove oružane sile. Nijemci su mogli svoje postrojbe upotrijebiti na drugim bojištima, gdje su im bile potrebnije. Sklapanjem sporazuma na navedenim područjima izbjegnute su masovne represalije nad pučanstvom, vratio se relativan mir, stvorena mogućnost gotovo normalnog privređivanja, razmjene dobara i obnove domova, što se većini tamošnjega srpskog pučanstva činilo kao najsigurniji put do osiguranja i zaštite egzistencije. To su posebno isticali i četnički zapovjednici objašnjavajući narodu potrebu ovih sporazuma s vlastima NDH. Naglašavali su kako su oni, četnici, ti koji žele mir i napredak srpskom narodu, dok su partizani oni koji izazivanjem nereda prisiljavanju Nijemce na odmazde nad srpskim narodom. Zatim su naglašavali privremeni karakter tih sporazuma, kojima će izigrati vlasti NDH, i da sporazumi (posebno oni u kojima je predviđena srpska autonomija) predstavljaju prvu etapu u stvaranju "velike Srbije". Zato su četnici poduzimali sve (od političkih do vojnih aktivnosti) kako bi dalje destabilizirali NDH i pojedina područja BiH, kao dio buduće velike Srbije, očistili od Hrvata i Muslimana te nacionalnih manjina. Sve je to pridonijelo u znatnoj mjeri pasivizaciji tamošnjega srpskog pučanstva (što je bio cilj Nijemaca), te omogućilo daljnji ustroj četničke vlasti, porast broja četnika, ustroj brigada i zborova i osnivanje zajedničkog zapovjedništva za BiH. Nije potrebno ni isticati koliko je to sve omogućilo bogaćenje četničkih zapovjedništava i zapovjednika, ali i međusobna neprijateljstva.


-----------------
147 Zbornik, tom XIV., knj. l., str. 216-218. Tu je objavljen integralni tekst sporazuma. U njemu je istakntuo da će oružane snage NDH i četnici, uz sporazumno zapovijedanje njihovih zapovjednika, "poništavati komunističke bande", te da se svim pravoslavnim stanovnicima jamče vjerska ravnopravnost i jednakost pred zakonom. Drenović je dao i zasebnu izjavu u kojoj priznaje NDH i obvezuje se da će se sa svojim ljudstvom staviti na raspolaganje domobranima. Izvod iz izjave danje u bilješci.

148 U knjizi: Tajna i javna suradnja četnika i okupatora 1941-1944. (n. dj., str. 57-60.) navedena su imena i prezimena 49 četničkih zapovjednika i predstavnika kao i imena i prezimena predstavnika vlasti NDH koji su od 27. IV. do 12. X. 1942. potpisali sporazume.

149 G. Raičević, n. dj., str. 108-116. Uz regeste zapisnika sa sastanaka, sporazume i izjave tu su i brojne regeste zapovijedi domobranskih i četničkih zapovjednika za zajedničku borbu četnika i oružanih postrojba NDH protiv partizana, zahtjevi za pomoć, dodjela četnicima obuće i odjeće, duhana, hrane, oružja i streljiva, sanitetskog materijala, zatim zbrinjavanje ranjenih i bolesnih četnika u bolnice na liječenje te podjela hrane i pripomoći obiteljima četnika. Iz tih dokumenata jasno su iskazani ustupci obiju strana.
-----------------

bandira
02-02-2013, 22:24
Oni su i za zarobljene partizane tražili otkupninu od vlasti NDH.(150) S druge strane vlasti NDH držale su da četnici pristupaju pregovorima uglavnom zbog straha od partizanskih postrojba i da će suradnja s njima trajati samo dok partizani ne budu uništeni. Do tada ih je bolje imati uza se i pod nadzorom. Tada će se četnici moći razoružati i kao oružana snaga i moguća opasnost ukloniti s područja NDH.
Treba istaknuti da se u proljeće 1942. vlada NDH uspjela ponovno domoći odgovornosti u Drugoj i Trećoj zoni, u kojima su u rujnu i listopadu 1941. vlast preuzele talijanske okupacijske vojne postrojbe. Time su vlasti NDH došle u situaciju da se pod talijanskim pritiskom moraju pozitivno odrediti i prema četničkim postrojbama i organizaciji na tim područjima, koje su dotada surađivale s talijanskim postrojbama. Prevladalo je opredjeljenje da s njima treba uspostaviti jednake savezničke odnose kao i s Talijanima.(151) Prema tzv. Zagrebačkom sporazumu između vlade NDH i vlade Kraljevine Italije od 19. lipnja 1942. NDH je dobila pravo da u Trećoj zoni uspostavi građansku i vojnu vlast, a u Drugoj zoni samo građansku vlast uz pojedina ograničenja. Tako je NDH morala poštivati sve postojeće obveze koje su talijanska vojna zapovjedništva preuzeli na tim područjima u ime talijanske vlade, uključujući i priznavanje "Dragovoljne protukomunističke milicije" (MVAC), tj. četnika, koji su bili talijanski suradnici. Osim toga preuzeta je obveza da se neće provoditi nikakve represalije niti nasilja nad srpskim pučanstvom tih područja te da će se u tim područjima na najdjelotvorniji način osigurati javni red i mir. Četnici su morali priznati suverenitet, zakone i organe vlasti NDH. Prema sporazumu, vlasti NDH mogle su osnivati "protukomunističke družine" u Trećoj, u sporazumu s Talijanima, i u Drugoj zoni, a bile su obvezne uložiti sve snage za uništenje partizanskih postrojba i NOP-a na tome području. Tako su vlasti NDH došle u priliku da uspostave suradnički odnos s četnicima u talijanskim okupacijskim zonama u jugozapadnoj Bosni i drugim područjima BiH, sličan onom koji su već imale u njemačkom području. No, pri provođenju Zagrebačkog sporazuma, u kojem je bilo više nejasnoća, javio se niz problema. Svaka strana tumačila je taj sporazum onako kako je to njoj odgovaralo. Zato je 26. lipnja 1942. Glavni stan Poglavnika izdao upute za pregovore s četnicima. U njima se ističe potreba suradnje s četnicima dok postoji opasnost od partizanskih snaga, te da četnici mogu zadržati naoružanje za borbu protiv partizana, ali samo pod nadzorom vlasti NDH. Prema uputama, suradničkim četničkim postrojbama izdavalo bi se radi borbe s partizanima, naoružanje i streljivo, davale nagrade, ranjenicima osiguralo liječenje u bolnicama NDH, a četničke obitelji opskrbljivalo bi se živežnim namirnicama.(152) Ubrzo se u službenim priopćenjima počelo te četničke

---------------
150 Petar Kačavenda, Prilog pitanju odnosa Komande bosanskih četnika i Vrhovne komande Draže Mihailovića (1942.), Prilozi, br. 8., Institut za istoriju radničkog pokreta, Sarajevo, 1972., str. 261-263. Kačavenda navodi dio izvješća satnika Ante Žičarića, zapovjednika ustaške bojne Glavnom stožeru ustaške vojnice od 28. svibnja 1942. o razgovoru s četničkim zapovjednikom Urošem Drenovićem i Todom Mitrovićem, političkim predstavnikom četničkih organizacija s područja odreda "Kočić". Oni prema Žilicu "za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć".

151 HDA, A NDH, inv. br. 37285. Zapovijed Glavnog stožera Domobranstva od 2. lipnja 1942. godine. Već 29. svibnja 1942. u naputku Ministarstva domobranstva domobranskom zapovjedništvu u Mostaru istaknuto je da se prema četnicima treba postupati ravnopravno jer su se oni u srednjoj i zapadnoj Bosni tjednima borili i bore se protiv partizana pod rukovodstvom domobransko-ustaških stožera.

152 HDA, ANDH, dok. inv. br. 17819.

bandira
02-02-2013, 22:25
postrojbe nazivati "Dobrovoljne antikomunističke milicije - četnici", dakle isto onako kako su se nazivali na području koje je Italija anektirala i okupirala.(153) No, vlasti NDH došle su u priliku uspostave suradnje tek s nekolicinom četničkih postrojba u jugozapadnoj Bosni zbog velikih partizanskih pothvata i njihovu zauzimanju većeg dijela prostora Druge i Treće zone koje su, nakon povlačenja talijanskih postrojba trebale zaposjesti postrojbe NDH. To je bio poznati pohod skupine četiriju proleterskih partizanskih brigada od područja Zelengore prema Bosanskoj krajini koji je počeo 24. lipnja i završio 4. studenog 1942. zauzimanjem Bihaća, koji je tada postao sjedište NOP-a Jugoslavije. Tada su, uz pothvate partizanskih postrojba Bosanske krajine i susjednih područja u Hrvatskoj, partizani zauzeli i stavili pod svoj nadzor područje od Velike Kladuše i Bosanskog Novog do rijeke Bosne i Neretve, izuzevši nekoliko većih vojnih uporišta (Sanski Most, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Bosansko Grahovo, Posušje, Ljubuški i Čapljina). Tako su se četnici iz jugozapadnog područja BiH, koji su bili u sastavu Dinarske četničke divizije, pred naletom partizana morali povući zajedno s Talijanima. Već 25. V. 1942. četnici su se pred partizanima povukli iz Bosanskog Petrovca u Drvar, a l. srpnja iz Drvara u Bosansko Grahovo i Knin, gdje su ostali do kapitulacije Italije.(154) Još prije povlačenja iz Bosanskog Petrovca, a zbog ugroženosti od partizana, Mane Rokvić, u ime tamošnjih četnika, je u Kninu 16. svibnja 1942. ponudio suradnju vlastima NDH.(155) No, do suradnje i sporazuma između tih četnika i vlasti NDH došlo je mjesec dana poslije.(156) O postignutom sporazumu i suradnji s četnicima, o zajedničkoj borbi protiv partizana izvijestio je iz Knina 17. lipnja 1942. veliki župan David Sinčić. Sinčić je četnicima odmah dao potporu "u hrani i novcu" i zatražio da im domobranska vojna zapovjedništva dodjele pomoć u streljivu "za borbu protiv komunista". Sinčić je o sporazumu potpunije izvijestio više vlasti NDH u Zagrebu 18. lipnja. On ističe: "Na ovom području postignuta je suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i južne Like", te nastavlja daje "ta suradnja utanačena osobito s četničkim vođama: Manom Rokvićem (Drvar, B. Petrovac), Branom Bogunovićem (B. Grahovo), Stevom Rađenovićem (Srb) i popom Momčilom Đujićem (Stanica)". Sinčić naglašava daje s punomoćima svih spomenutih četničkih zapovjednika došao k njemu Mane Rokvić "da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću". Sinčić se složio s četničkim prijedlozima i tražio od vlasti u Zagrebu da ih i one prihvate. Četnici su zatražili "pomoć u hrani, oružju i streljivu", na što su im predstavnici vlasti NDH u Kninu, prema mogućnostima, dodijelili stanovitu količinu hrane te "20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca - puškomitraljezaca". Četnici iz B. Grahova su se, odmah nakon ovog sporazuma s hrvatskim vlastima i dobivenom pomoći, uključili u borbu protiv partizana oko B.

----------------------
153 HDA, Fond: Oružništvo NDH, kut. 2. Zapovijed Vrhovnoga oružničkog zapovjedništva od 16. srpnja 1942. da se svi četnički odredi u službenom priopćavanju moraju nazivati "Dobrovoljna antikomunistička milicija - četnici".

154 Uz četnike i talijanske postrojbe iz Bosanskog Petrovca povukle su se i oružane postrojbe NDH te oko 5.000 civila od kojih više od 90 posto muslimana, a ostalo su bili katolici i mala skupina pravoslavnih. Ubrzo su gotovo svi muslimani i katolici prebačeni u područje NDH sjeverno od Save. AOS SRJ, A NDH, kut. 172-a, reg. br. 27/5-1.

155 NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 991-994.

156 G. Raičević, n. dj., str. 108.

bandira
02-02-2013, 22:25
Grahova (Peulje, Cmi Lug, Grkovci), ali i u nastupu kod Tičeva, dok su iz smjera Jajca prema Glamoču zajednički nastupali u borbi protiv partizana Drenovićevi četnici i domobrani.(157) No, Talijani nisu htjeli ispustiti nadzor nad ovim četničkim postrojbama, koji su imali temeljem postojećih sporazuma. Talijani ne samo da su zadržali četničke postrojbe već su im omogućili rast, ustroj njihove vlasti, preustroj postrojba te opskrbu novcem, hranom, oružjem, streljivom i opremom. Predajući vlast četnicima u nizu mjesta ili ih uključujući u pothvate protiv partizana na tome području, Talijani su četnicima omogućili da počine niz stravičnih zločina nad Hrvatima. Vlastima NDH nije preostalo ništa drugo nego da neuspješno prosvjeduju. Iako su Hitler i dio njemačkoga političkog i vojnog vodstva negativno gledali na suradnju i zajedničke pothvate talijanskih i četničkih postrojba na području NDH, Nijemci su ipak rijetko intervenirali.(158) Talijani su reagirali tek na neke oštrije njemačke intervencije, obuzdavajući četnike i zabranjujući neke njihove planove, ali ih nikada nisu kažnjavali za počinjene zločine. Dapače, niz je primjera da su ih nagrađivali, posebno za ubijene ili uhićene pripadnike partizanskoga antifašističkog pokreta. Suradnja četnika jugozapadne Bosne s Nijemcima od kapitulacije Italije (rujan 1943.) pa do kraja rata odvijala se preko njemačkih zapovjednika divizija i zborova na tome području, a pod njihovim okriljem i četnička suradnja s oružanim postrojbama i vlastima NDH (Bihać-Knin).
Četničko-ustaški sporazumi predstavljali su vrlo značajnu pojavu tijekom rata na području jugozapadne Bosne i ostalih dijelova BiH, te na području Hrvatske. Poticaji za njih dolazili su kako od vlasti NDH tako i sa četničke strane, ali i od Talijana i Nijemaca. Može se sa sigurnošću reći da je jačanje partizanskoga pokreta u BiH bio presudan čimbenik koji je uvjetovao sklapanje i ostvarenje sporazuma između vlasti NDH i četnika na tome području NDH. Tako je ta suradnja bila motivirana i diktirana ponajprije objektivnim položajem oružanih postrojba NDH i četnika na fronti nasuprot partizanima. Ona je bila taktičkoga karaktera, predviđena samo za razdoblje rata ili do uništenja partizana. Partizani, predvođeni komunistima, i za vlasti NDH i za četnike postojali su u proljeće 1942. neprijatelj br. 1. Uništenje partizana i za vlasti NDH i za četnike bio je preduvjet njihova daljnjeg opstanka. Upravo taj obostrani interes i težnja za uništenjem komunističkih partizana poticali su i vlasti NDH i četnike da se zajednički suprotstave oružanim postrojbama NOP-a i njihovim organizacijama i aktivistima na terenu.(159) Nakon međusobnih sporazuma to se

-------------------
157 NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 1019-1024.

158 Kako je Hitler gledao na suradnju Talijana i vlasti NDH s četničkim pokretom, pokazuje i njegova primjedba što ju je izrekao u svom Glavnom stanu "Werwolf' (Vukodlak) nedaleko od Vinice u Ukrajini prigodom razgovora s Antom Pavelićem 23. rujna 1942. godine. Kad gaje Pavelić upoznao sa stanjem na području NDH i s činjenicom da se zajedno s talijanskim jedinicama bore i četničke snage, Hitler je primijetio da je to opasno, jer da "te srpske patriote na kraju krajeva, zastupaju velikosrpske ideje. Time se odgaja zmija koja, iako je sada mala, može jednog dana da postane opasna." h ratnog dnevnika Vrhovne komande Vermahta, VIG, Beograd, 1987., br. 2-3., str. 213.

159 O sporazumima Vrhovni štab NOV i PO u letku četnicima 30. siječnja 1943. pisao je: "ČETNICI!... Pitajte ih (svoje vođe - Z.D.) zašto su sklopili savez s ustašama. Neće vam odgovoriti. Varaće vas. Ali mi ćemo vam kazati. Vaše četničke vode, izdajice srpskog naroda, krvnici svih naroda Jugoslavije, služe svoju službu okupatoru. Okupator traži četničko-ustaški savez. On se nada da će tako moći suzbiti naro-dnooslobodilačku borbu. Okupator traži, izdajnici slušaju!... Zbog toga je naredio četnicima, što su ovi jedva dočekali, da kolju i ubijaju Hrvate i Muslimane." V. Dedijer - A. Miletić, Genocid nad Muslimanima 1941-l945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo, 1990., str. 308-311.
------------------

moglo ostvarivati i u praksi. Naime, sklopljeni sporazumi o suradnji omogućili su prestanak međusobnih oružanih neprijateljstava između četničkih i postrojba NDH, čime su se povećale njihove snage u borbi protiv partizana, u čemu je bilo njihovo vojno značenje. Političko značenje ovih sporazuma o suradnji između vlasti NDH i četnika proizlazilo je iz činjenice da su vlasti NDH legalizirale četnički pokret, a četnici su priznali suverenitet NDH. No, bitno je naglasiti da ti sporazumi, na žalost, nisu značili kraj četničkim zločinima protiv hrvatskog pučanstva na području jugozapadne Bosne i susjednih područja (1942.-1945.). Posebno je to došlo do izražaja na područjima gdje su četnici imali vlast ili gdje ovih sporazuma nije bilo, kao i tijekom većih talijansko-njemačkih vojnih pothvata u kojima su sudjelovale i veće četničke vojne snage. Brojni dokumenti pokazuju neupitnu odgovornost okupatora (posebno talijanskih) za ove četničke zločine, budući da su se pod njihovim okriljem najčešće i dogodili, a da ih nisu ni pokušali spriječiti.(160) Posljedice tih zločina bile su stravične: tisuće pobijenih i nekoliko desetaka tisuća prognanih Hrvata, uz opljačkanu pokretnu i uništenu nepokretnu imovinu. Velikosprska historiografija prešućuje odgovornost okupatora za ove četničke zločine, kao i njihovu odgovornost za ustaške zločine nad srpskim narodom. Za njih je uzročnik "vjerskog rata" i svega stoje slijedilo tijekom njega samo i jedino bila NDH. Oni ne dovode nastanak te države u svezu s okupacijom i okupatorima, niti s prethodnom Kraljevinom Jugoslavijom te velikosrpskom hegemonijom u njoj. Upravo su ta velikosrpska hegemonija i četnički zločini stvorili ustaše. Ta velikosrpska historiografija prešućuje također četničku kolaboraciju s talijanskim i njemačkim okupatorom, a koju potvrđuju brojni dokumenti. Za njih je to samo četnička sposobnost prilagođavanja okupaciji. Po njima su pobuna i ustanak bosanskih narodnih četnika samo nužna "samoobrana" i način borbe za biološki opstanak, kojima opravdavaju svoje osvete i odmazde, odnosno zločine nad Hrvatima i Muslimanima u BiH.(161)
Treba istaknuti da su četničke postrojbe na prostoru Tromeđe i u BiH dobivale pomoć iz Nedićeve Srbije već od 1941. i to ne samo od četnika D. Mihailovića već i od Nedićevih vlasti.

Može se zaključiti da su četnici sporazumima s talijanskim i njemačkim okupatorom te vlastima NDH prestali biti ustanički pokret te da su se uklopili u sustav okupacije i izborili pravo da predstavljaju srpski narod u sporazumima. Konačna rješenja četnici su očekivali na svjetskim frontama, a do tada su nastojali sačuvati svoje vojne postrojbe i organizacije kako bi u pogodnom trenutku bili spremni preuzeti vlast i konačno se obračunati sa svojim protivnicima. Pod tim su podrazumijevali uvođenje četničke diktature, te uz obračun s političkim protivnicima, i obračun s Hrvatima i Muslimanima, te nacionalnim manjinama i njihovim potpunim čišćenjem u BiH i drugim područjima zamišljene velike Srbije u velikoj Jugoslaviji. No, ta njihova genocidna politika doživjela je političku osudu od svjetske demokratske javnosti i vojnički poraz i slom u zemlji.



-------------
160 Z. Dizdar - M. Sobolevski, n. dj., st. 155-699.

161 Dr. Živko Topalović, Kako su komunisti dograbili vlast u Jugoslaviji, London, 1964., str. 46.; Dr. Đoko Slijepčević, Jugoslavija uoči i za vreme drugog svetskog rata, Munchen, 1978., str. 441. S muslimanske strane sporazumi između vlasti NDH i četnika tumačeni su tako da su vlasti NDH Muslimane prepustile četničkom nožu.. (V. Dedijer - A. Miletić, Genocid nad Muslimanima..., n. dj., str. 205-209.). Činjenica je da su Muslimani bili glavne žrtve četnika, ali četnici su jednako postupali i s Hrvatima, svuda tamo gdje su nastupali (Tromeđa, srednja Dalmacija, Prozor, istočna Hercegovina,). Ovdje se opet ispušta iz vida okupator. Tako talijanski okupator nije jednostavno dopustio razmještaj oružanih postrojba NDH u područjima Druge i Treće zone u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine / cio prostor istočne Hercegovine, kao i područja fočanskog, čajničkog i višegradskog kotara/. (Z. Dizdar - M. Sobolevski, n. dj., str. 287-552.). Kad se od talijanskih zapovjedništava i dopustio neznatnim dijelovima oružništva i domobranstva NDH smještaj u talijanska vojna uporišta, oni se nisu smjeli maknuti bez odobrenja i zapovijedi talijanskih zapovjednika, jer bi bili uništeni od četnika i partizana (npr. B. Petrovac). Tako nisu mogli zaštititi ni sebe, a kamoli tamošnje hrvatsko i muslimansko pučanstvo, koje su četnici počeli klati i ubijati, te su gotovo svi morali izbjeći u područja pod nadzorom vlasti NDH ili partizana. Talijani su, radi prodora partizana i zaštite svojih postrojba i interesa u dolini Neretve i okolnih boksitnih rudnika, jedino dopustili potkraj srpnja 1942. ustroj ustaških bojna u zapadnoj Hercegovini i to u Livnu, Ljubuškom i Mostaru. Zato na tim područjima i nema većih četničkih upada ni zločina. (NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2.,n.dj.,stt. 1105.).

bandira
02-02-2013, 22:26
Zdravko Dizdar

Četnici-Nijemci

Suradnja između Nijemaca i četnika u zapadnoj Bosni započela je već krajem 1941., a posebno je pojačana nakon kapitulacije Italije godine 1943. Tako se potkraj 1941. dogodilo da se četnički vođa Uroš Drenović obratio Talijanima za suradnju i pomoć u borbi protiv partizana, a oni su ga uputili Nijemcima u Banju Luku, što je on i prihvatio. Nijemci su prihvatili Drenovićeve prijedloge, ali su držali daje primjerenije da on sklopi sporazum s vlastima NDH, uz njihovo posredovanje i pod njihovim nadzorom, nego izravno s njima. To je Dre nović prihvatio.(131) Slično su postupili i drugi krajiški četnički zapovjednici kao npr. Rade Radić, Vukašin Marčetić, Jovo Mišić i drugi, te su sudjelovali u borbama protiv partizana pod njemačkim zapovjedništvom zajedno sa snagama NDH.132 Suradnja zapadnobosanskih čet nika i Nijemaca nastavljena je i godine 1943., a dobila je i konkretne pisane oblike.

Četničke postrojbe u jugozapadnom dijelu Bosanske krajine, koje su se nalazile u sastavu Đujićeve Dinarske četničke divizije, ubrzo nakon kapitulacije Italije uspostavile su odnose suradnje s njemačkim postrojbama na tome području. Riječ je bila o četnicima vojvode Mane Rokvića, koje su Nijemaci rasporedili na prometnicu Bosansko Grahovo-Drvar-Bosanski Petrovac-Bihać. Za Rokvića su Nijemci isticali da on "bez prekida i ustezanja surađuje sa njemačkim trupama", a da su i "niz drugih četničkih vođa na području južno od Bihaća, neumoljivi protivnici komunizma i dobri borci" koji su se svi "istakli u suradnji sa našim trupama".(133) Uz dopuštenje Nijemaca, a po odobrenju D. Mihailovića Đujić je u Bihać uputio četničkog satnika Nikolu Ciganovića, kao koordinatora za suradnju s milici jom Huske Miljkovića i prof. Voju Došenovića, kao četničkoga nacionalnog povjerenika. Na rad u Bosanski Novi i Dvor na Uni upućen je četnički satnik Marko Crljenica. Đujić je u izvješću D. Mihailoviću od 17.1. 1944. javio daje sa spomenutima "uputio i potrebnu ekipu ljudi boraca i stručnjake za obavještajnu službu, službu veze, organizaciju i propagandu".(134) Uz Grmečko-petrovački odred osnovan je tada i Unski četnički odred koji je bio raspoređen na unsku prometnicu Bihać-Bosanski Novi.


-----------------------------------

131 Tako se u optužnici Siegfriedu Kascheu, poslaniku Trećeg Reicha u NDH, on tereti da je "inzistirao na sporazumu ustaša i četnika te ishodio, daje Pavelić godine 1941. dao generalu Brozoviću ovlasti za paktiranje sa četnicima na području Banje Luke, a godine 1942. ministru Benaku za paktiranje sa četnicima u istočnoj Bosni", a što je u presudi i potvrđeno. (Prema Nada Kisić-Kolanović, Vojskovođa i politika: sjećanja SlavkaKvaternika, Zagreb, 1997., str. 360 i 413.)

132 Dovoljno je spomenuti njemačku ofenzivu na Kozaru (od 10. VI. do 30. VII. 1942.)ukojoj suuzNijemce i oružane snage NDH, sudjelovali i četnici Rade Radića. Oni su se posebno iskazali kao vodiči te kao tragači po Kozari i Prosari, nakon prolaska njemačke vojske i oružanih postrojba NDH, u otkrivanju, ubijanju, zarobljavanju i predaji Nijemcima pojedinih partizanskih ranjenika i manjih skupina stanovništva po zemunicama i skloništima, kao i u otkrivanju pljačka i uništavanju partizanskih spremišta hrane. To se dugo prešućivalo te su se mnogi začudili kada je to pokazano u filmu Veljka Bulajića Kozara 1962. Nijemci su među zapadnobosanske četnike uputili svoje obavještajce radi nadzora i koordiniranja aktivnosti, poglavito tijekom vojnih operacija i borba s partizanima koje su se intenzivirale posebno od sredine godine 1942. Od tada su Nijemci izravno stupali u pregovore i odnose s četnicima na crti zajedničke borbe protiv partizana. Istodobno je kod njemačkog zapovjednika u Banjoj Luci postojalo odjeljenje Ic preko kojeg se obavljala suradnja četničkih zapovjednika s njemačkim zapovjedništvima.

133 Tajna i javna saradnja četnika i okupatora 1941-1944., n. d]., str. 86.

134 Zbornik, tom XIV, knj. 3., Dokumenti jedinica, komandi i ustanova četničkog pokreta Draže Mihailovića, septembar 1943.-jul 1944., Beograd, 1983., str. 293-294. i 364-366.

bandira
02-02-2013, 22:26
Četničko Zapovjedništvo zapadne Bosne s više strana je izviješteno o suradnji Đujićevih četnika i Nijemaca, a o tome je izviješten i Draža Mihailović. Riječ je bila o stožerima njemačke 373. legionarske divizije "Tigar" u Bihaću, 114. divizije u Kninu i 264. divizije u Drnišu. Četnici su od Nijemaca dobivali "hranu, odjeću, obuću, cigarete i novac" kao i njemački vojnici i časnici, a od Nijemaca su dobivali i "svo streljivo i oružje", te su po njihovim zapovijedima sudjelovali u osiguravanju prometnice Knin-Bihać-Bosanski Novi, te u borbama protiv partizanskih postrojba.(135) To će četnicima jugozapadne Bosne omogućiti ustroj 1. i 2. bosanskog korpusa te Unskoga četničkog odreda u sastavu Dinarske četničke divizije i njihovu redovitu opskrbu koju će osiguravati Nijemci, ali i potpunu suradnju te sudjelovanje s Nijemcima u borbi protiv partizana.(136) O suradnji Đujićevih četnika bili su obaviješteni D. Mihailović, izbjeglička Vlada Kraljevine Jugoslavije i Britanci.(l37) No, izbjeglička je Vlada Kraljevine Jugoslavije u Londonu u prosincu 1943. preko D. Mihailovića odobrila suradnju vojvode Momčila Đujića s Nijemcima.138 General H. M. Wilson, saveznički vrhovni zapovjednik na Sredozemlju, uputio je Đujićevim četnicima zamjerku zbog njihove suradnje s njemačkim okupatorima, ali to nije utjecalo na daljnju suradnju četnika s Nijemcima. Sastanak predstavnika njemačkog 15. brdskog vojnog zbora i predstavnika Dinarske četničke divizije na čelu s vojvodom M. Đujićem održanje 9. svibnja 1944. u Kosovu kod Knina. Na sastanku je Đujić istaknuo kako on i njegovi četnici vode borbu protiv partizana "punih 8 mjeseci sa osloncem na njemačke oružane snage i u suradnji s njemačkom vojskom u ovdašnjoj okolini" uz tvrdnju "da se korisne posljedice naše suradnje u borbi protiv komunista ni iz daleka nisu pokazale". Istaknuvši kako su i ubuduće četnici i Nijemci "bezuvjetno upućeni na obostranu suradnju", a napose je inzistirao da se njegovim četnicima dodijeli novo oružje i streljivo, te povećaju obroci hrane za još 600 četnika.(139) Nijemci su prihvatili Đujićeve zahtjeve, zadržavši potpun nadzor, tako da se ta četničko-njemačka suradnja produžila sve do povlačenja Nijemaca s tih područja i njihove kapitulacije u svibnju godine 1945. U prosincu 1944., nakon pada Knina u partizanske ruke, Nijemci su omogućili Đujićevim četnicima (uključujući i one iz jugozapadne Bosne), a njemačkim suradnicima (koji nisu htjeli i uz amnestiju stupiti u partizane) da se izvuku na područje Bihaća, zatim preko Like i Hrvatskog primorja prebace u Istru, potom u Sloveniju, odakle su se 5. svibnja 1945. u Palmanovi predali američkim postrojbama.


-----------------------------------
135 Zbornik, tom XIV., knj. 3., str. 379.; Branko Latas - Milovan Dželebdžić, Četnički pokret Draže Mihailovića 1941-1945., Beograd, 1979., str. 264-267.

136 G. Raičević, n. dj., str. 106. Tu su, npr., samo u kolovozu 1944.: izvješće Momčila Đujića četničkoj "Komandi zapadne Bosne" o napadu četnika i Nijemaca na partizane, izvješća zapovjednika "l. bosanskog četničkog korpusa" Momčilu Đujiću o dostavi popisa njemačkom zapovjedništvu radi izdavanja osobnih iskaznica njegovim četnicima, izvješće o suradnji s Nijemcima i izvješće Unskoga četničkog odreda M. Đujiću daje stupio u najtješnju vezu s njemačkim zapovjedništvom u Dvoru na Uni.

137 Britance je o suradnji vojvode M. Đujića s Nijemcima i izručenju američkih pilota njemačkim zapovjedništvima u prosincu 1943. izvijestio britanski časnik za vezu pri Glavnom štabu NOV i PO Hrvatske. Faksimil dokumenta vidi kod B. Latas - M. Dželebdžić, n. dj., str. 362.

138 G. Raičević, n. dj., str. 101.

139 B. Latas - M. Dželebdžić, n. dj., str. 265-267.

bandira
02-02-2013, 22:27
Iako su Nijemcima bili jasni i politički program i krajnji ciljevi četničkog pokreta, oni su se ipak oslonili na njih jer su im mogli poslužiti u ostvarivanju vojnih i strateških ciljeva. Nijemci su nastojali pod svojim zapovjedništvom objediniti sve protupartizanske i pro-tukomunističke snage na području NDH. Četnici su na tim područjima BiH mogli opstati samo uz oslon i suradnju s njemačkim postrojbama. Tako je njemačko-četnički savez nastajao iz nužde i trajao bi samo dok je zadovoljavao obostrane interese. U područjima jugozapadne Bosne, posebno ondje gdje je pretežito živjelo srpsko pučanstvo, Nijemci su se mogli osloniti jedino na četničke postrojbe i to iz jednostavnog razloga što na tim područjima nije bilo postrojba ni organa vlasti NDH. Pojedini njemački zapovjednici držali su četničke postrojbe pouzdanijim i borbenijim čimbenikom nego što su to bile vojne snage NDH. Četnički su zapovjednici za račun Nijemaca, a uz bogatu nagradu (u novcu, oružju, streljivu, vojnoj opremi) obavljali otkup stoke, voća, žita i drugih živežnih namirnica, eksploatirali drvo i neke rude, osiguravali mostove i druge prometnice, te se tako osobno bogatili. Nijemcima su četnici prodavali zarobljene partizane i njihove suradnike. Tako je ta suradnja donosila četnicima i Nijemcima obostrane koristi, te potrajala sve do kraj a rata.
Vlastima NDH smetala je njemačko-četnička suradnja, no one nisu mogle zaustaviti tu suradnju. One su smatrale svaki pokušaj četnika kao ugorožavanje hrvatstva i hrvatske države. Prema njima, od kraja 1943. četnički pokret je u odnosu na NDH postao neprijateljem broj jedan. To znači da su vlasti NDH njemačko-četničku suradnju držale opasnijom za opstanak NDH od možebitne suradnje NDH s partizanima. Zato su vrhovne vlasti NDH o pitanju četnika pravile analize,(140)


----------------------------------
140 Jedna od takvih analiza dana je u vrlo tajnim vijestima br. 3. Ministarstva vanjskih poslova NDH od 12. VIII. 1944. pod naslovom Pitanje četnika. Četničko-njemačka suradnja nakon kapitulacije Italije objašnjava se ovako: "Četnici u Hrvatskoj (tj. u NDH - Z. D.) su shvatili, da su Nijemci skupa s nama u teškom položaju, jer smo se našli pred zadatkom razoružanja Talijana i nešto kasnije pred nanovo naoružanim partizanskim protivnicima. Ipak su bili toliko pametni da su razumjeli, da su Nijemci u stanju s njima obračunati, ako bi se pridružili partizanima. Budući su četnici bili obaviješteni, da se ne može očekivati iskrcavanje Angloamerikanaca, koji su bili i previše uposleni u Italiji kao i pripremama invazije, zaključili su, daje najbolje potražiti suradnju s Nijemcima. Njemačka vojska je tu suradnju prihvatila. Sa stanovišta ratne svrsishodnosti tome se ne može zamjeriti. Šta više, može se kazati, daje bilo situacija, da bi čitave njemačke i hrvatske jedinice izginule, da su se u isti mah pograbile s Talijanima, partizanima i četnicima". Koliko ova suradnja te naoružavanje i jačanje četnika predstavlja opasnost za goloruko hrvatsko pučanstvo, kojemu prijeti spremni četnički pokolj u pogodnom trenutku, suvišno je i govoriti. Zašto je to tako i zašto se pitanje četnika ne može riješiti u tekstu se daje dio odgovora sljedećim riječima: "Ipak ćemo spomenuti da su našim vlastima ruke u mnogočem vezane radi toga, stoje operativno vodstvo, dakle i pitanja razmještaja i uporabe vojničkih jedinica, u rukama Nijemaca, koji u prvom redu paze na opće strategijske potrebe i ne mogu se uvijek obazirati na naše poglede, koji su često protuslovni s potrebama vođenja rata, kako ga zamišlja zapovjedništvo za Jugoistok." Tako zbog četničke djelatnosti i stjecajem okolnosti hrvatsko pučanstvo mora u "mrskim partizanima" gledati "zaštitnike od četničkih nasilja", na koji način četnici postaju "najbolje promidžbeno sredstvo za partizanstvo". Posebno se naglašava kako su četnicima "partizani potrebni, jer kad ne bi bilo partizana, tada bi oni za Nijemce bili suvišni, a ovako se uvijek mogu prikazivati potrebnim protukomunističkim borcima". Nadalje se tvrdi da je "četništvo izraz srpske volje za uništenjem Hrvatske" te da bez "partizanstva ne bi bilo ni četništva". Kao jedini put za rješenje četničkog pitanja vidi se u prijateljskom isticanju Nijemcima kako je rješenje toga pitanja u probitku Njemačke i NDH. Na kraju se ipak zaključuje kako "protiv volje Njemačke to pitanje ne možemo riešti". HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2.632/4-1945., kut. 21.

bandira
02-02-2013, 22:27
a o problemu njemačko-četničke suradnje i njezinim posljedicama elaborate, upozoravajući o tome njemačku stranu, tražeći rješenje četničkog pitanja.(141) Bilo je i više prosvjeda sa strane NDH, poglavito kada bi četnici počinili kakav veći pokolj i pljačku hrvatskoga, muslimanskoga pa i srpskoga pučanstva, ali bez učinka. U pojedinim dokumentima mogu se naći tvrdnje kako politika Nijemaca prema četničkom pokretu ne samo da se ne razlikuje od politike četničke zaštitnice fašističke Italije, već da je u mnogočemu i nadmašuje.(142) No vlasti NDH bile su svjesne da se četničko pitanje ne može riještiti bez suglasnosti Nijemaca, a oni to nisu htjeli. Bez obzira na njemačko-čet-ničku suradnju, vojne vlasti NDH imale su stalno u vidu razoružanje četničkih postrojba u pogodnom trenutku i uništenje četničkoga pokreta, ali su istodobno tolerirale četničke postrojbe sve dok se one bore protiv partizana komunista.(143) Treba istaknuti daje suradnja sa četnicima osim vojnih Nijemcima donosila i niz drugih koristi. U prvom redu bila je to opskrba njemačke vojske mesom, prehrambenim artiklima, drvetom i rudama, a pojedini njemački časnici bili su od četničkih vođa nagrađivani skupocjenim darovima (zlatnina, sagovi i si.). Potrebno je naglasiti da su njemačke vojne snage na području Tromeđe, ali i na cijelom području BiH i Hrvatske tijekom 1944. i početkom 1945., uspostavile izravnu ili neizravnu (preko vlasti NDH) suradnju s gotovo svim četničkim skupinama. Riječ je bila o znatnim snagama od oko 50.000 četnika.(144)

-----------------------------------
141 Upozoravam na elaborate Ministarstva vanjskih poslova NDH od 6. VII. 1944. pod naslovom: Problem njemačko-četničke suradnje na području NDH i od rujna 1944. pod naslovom: Njemačka politika prema Srbima u Hrvatskoj - suradnja s četnicima i posljedice. HDA, Fond: ZKRZ GUZ br. 2.632/4-1945., kut. 21.

142 Tu tvrdnju nalazimo u elaboratu i o djelovanju 7. ustaškog stajaćeg zdruga od 5. listopada 1943. do 23. studenog 1944. ali i u drugim dokumentima. U ovom dokumentu se ističe i ovo: "Sva četnička zlodjela nastoje se vješto opravdati i zabašuriti. Četnici pod zaštitom Nijemaca vrše pljačke hrvatskih sela, kolju, pljačkaju i ubijaju. Karakterističan je slučaj sa selom Bićine kod Skradina, gdje biva pobijeno 36 Hrvata, uglavnom žena, djece i staraca. Na proteste naših vlasti odgovorili su Nijemci uobičajeno da su ti poubijani bili partizani. Zar je možda tom prigodom umoreno mjesečno dijete bilo već partizan". HDA, Fond: MUP NDH, kut. 73.

143 To se posebno jasno vidi iz uputa Ministarstva oružanih snaga NDH (Glavnostožerni ured) od 11. rujna 1944., u kojima se ističe: "Četnici su naši neprijatelji jednako kao i partizani. Domovina četnika je Srbija. Neka idu odakle su i došli. A i partizane su najzad stvorili Srbi, da bi mogli ostvariti Veliku Srbiju. Doći će red i na četnike". HDA, A NDH, dok. inv. br. 34247.

144 Tako je potkraj veljače 1944. od oko 20.000 četnika na području BiH njih oko 15.500 kolaboriralo, krajem travnja ih je oko 26.000, od čega ih je oko 22.000 kolaboriralo, da bi u ljeto 1944. gotovo svi kolaborirali s Nijemcima i vlastima NDH, uključujući i sve četnike jugozapadne Bosne. Tu kolaboraciju prihvatili su gotovo svi crnogorski i srbijanski četnici (njih oko 30.000) koji se od rujna 1944. prebacuju na područje istočne BiH. Z. Dizdar, Brojitbenipokazatelji..., n. dj., str. 186.-187.

bandira
04-02-2013, 13:27
Evo malo statistike:Nikola Anic, Antifasisticka Hrvatska 1941-1945,koliko je vjerodostojna?

Kotar Split, studeni 1944:

Stanovnika 215 000
Hrvata 201 500
Srba 13 500
Partizana 19 123
Ustasa 1 542
Domobrana 1 456
Cetnika 868

Trogir, isto vrijeme:

Stanovnika 27 000
Hrvata 27 000
Srba 0 (nula)
Partizana 2 150
Ustasa 20
Domobrana 40
Cetnika 8

Vrlika

Stanovnika 17 000
Hrvata 8 500
Srba 8 500
Partizana 260
Ustasa 200
Domobrana 300
Cetnika 750

Sinj

Stanovnika 45 000
Hrvata 44 000
Srba 1 000
Partizana 2 300
Ustasa 500
Domobrana 650
Cetnika 8

bandira
06-02-2013, 11:46
mislim kako su ovi podaci točnije,north me s pravom ispravio i mislim netko od komšija

Hrvata u partizanima 800, i to se odnosi na Hrvatsku krajem 1941., od oko 7.000 ukupno, (Srba 5.400, ostalo razni i nepoznato). Kasnije, broj znatno raste, broj Hrvata raste brže i premaša broj Srba tjekom jeseni 1943.
Postoje podaci koji su se nakon rata svuda prenosili, da je bilo u Jugoslaviji 80.000 boraca krajem 1941., pa 150.000 krajem 1942., evidentno pretjerani (barem dvostruko), što se lako vidi kad se zbroje poznati podaci o brojnom stanju brigada i odreda. Zbrajajući te podatke, krajem 1942. moglo je biti oko 55.000 boraca u brigadama i odredima (ukupno u Jugoslaviji, a 90% je na području NDH - u Sloveniji oko 3.000, a u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji ukupno oko 1.000), od toga oko 12.000 Hrvata.

Popisi boraca po korpusima postoje za 30. studenoga 1944..
S područja Hrvatske bilo je pet korpusa, ukupno imaju oko 120.000 boraca i borkinja, od toga oko 72.000 Hrvati (Srbi oko 35.000). Do kraja rata, ukupno oko 150.000, od toga oko 100.000 Hrvati. (Dubravica: "Vojska antifašističke Hrvatske", Velika Gorica, 1996, str. 53, a za 30. studenoga 44. se zbroje podaci koje daje za pojedine korpuse na str. 43-50); također Nikola Anić: "Antifašistička Hrvatska", Zagreb, 2005, str. 246.246.

Popis živih sudionika NOR-a (što je širi pojam od "borac NOVJ/JA" - razni ilegalci, članovi NOO-a) SRH 1972. sadrži 228.474 imena (od toga 43.660 žena), od toga 140.124 Hrvata, 63.710 Srba, 15.213 su se izjasnili kao "Jugoslaveni" ili se nisu izjasnili. K tome treba dodati poginule. Žerjavić navodi, sumirajući sve popise žrtava rata, da je bilo 65.600 poginulih boraca. (Navedeno prema Ivan Jelić: "Hrvatska u ratu i revoluciji 1941.-1945., Zagreb, 1978. str. 304.)

TjelohraniteljOdSchwartza
07-02-2013, 22:45
Svi znamo kako su komunisti ukrali vlast 1945 godine?Uz pomoć OZN-e!
Pa nitko nije ni glasao za komuniste osim njih samih i njihovih obitelji.Živa je istina da je komunizam bio podvala i da su komunisti bili ljudi bez pokrića!

NorthStand
08-02-2013, 03:29
ma ja iskreno nemam pojma šta su točni podaci, barate se s puno "podataka" iz raznih uglova. srba je na početku bilo nešto više, ali se s vremenom broj hrvata znatno povećo u NOB. nego ono što sam ja htio reć, je to da su srbi na području ndh pristupili partizanskoj borbi baš iz razloga da slome ndh. a ne zbog nekakvog fašizma, i borbe protiv okupatora talijana i nijemaca. bolio je njih džon za to, primarno je bilo pošto poto uništit postojanje bilo kakve hrvatske države a pogotovo ndh koja je svojim postojanjem bila izrazito antisrpski nastrojena. zbog odnosa srba prema hrvatima, unutar "kraljevine". jasno je meni da oni uvijek moraju bit, protiv hrvatske države, srbi. kao što mi je jasno da hrvati u istri i dalmaciji, nisu imali izbora nego u partizane. jednostavno. to je bio jedini put, kojim se od talijana moglo povratit taj teritorij i ja to razumjem. ali ono što ne razumjem, da netko i u 2013 ne shvaća da realno tom borbom ko narod i država nismo ništa značajno profitirali jer smo opet ušli u diktatorski sustav, koji je po hrvate bio pogubniji nego onaj za vrijeme srpske monarhije u kraljevini. opet jugoslavija, na srpski pogon. i to je ono što mene smeta, da je jugoslavija funkcionirala onako kako se govorilo u ZAVNOH-u da će funkcionirat to bi bio sasvim drugi par rukava, i vjerojatno bi i dan danas bili u toj i takvoj jugoslaviji. meni ne bi bilo drago, kao ni velikom broju hrvata ali ipak bi to bilo podnošljivije od onog što se stvarno događalo u komunističkoj jugoslaviji. ali zato danas jugoslavije nema, i baš zbog takvog sirovog sistema vladanja i marginaliziranaj hrvata mi danas imamo slobodnu hrvatsku i ja sam u neku ruku zahvalan i slobodanu miloševiću i zadrtim komunistima što su nam to omogućili. jer da se nisu tako ponašali, kao što sam reko mi bi i danas bili u jugoslaviji.

bandira
09-02-2013, 16:38
iz monografije 4 dalmatinske splitske partizanske brigade,
neposredno pred mostarsku operaciju je na području zapadne Hercegovine doživjela najveći poraz i gubitke na svom ratnom putu.

Po meni sasvim bespotrebna operacija vojske NDH na kraju rata koja je samo bespotrebno povećala broj žrtava, a "osloboditeljima" dala razlog za masovnu odmazdu
(svaki rat u Hercegovini ima operaciju Bura)

http://www.zaslike.com/files/0nna67mwl490xi95zq4_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=0nna67mwl490xi95zq4.jpg) http://www.zaslike.com/files/gfcmsc8pxrggp2u7gz6_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=gfcmsc8pxrggp2u7gz6.jpg) http://www.zaslike.com/files/nzdd6pl2gl4w0hp3dcrs_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=nzdd6pl2gl4w0hp3dcrs.jpg) http://www.zaslike.com/files/a9c8r2wkwovtgqnz9eo_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=a9c8r2wkwovtgqnz9eo.jpg) http://www.zaslike.com/files/kvqc0eqxx485u0r8902_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=kvqc0eqxx485u0r8902.jpg) http://www.zaslike.com/files/6o8sc1b5255u5lcitx_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=6o8sc1b5255u5lcitx.jpg) http://www.zaslike.com/files/j3annvc3gi5ia6isyi_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=j3annvc3gi5ia6isyi.jpg)

Inkvizitor
09-02-2013, 16:52
Najžešće kao i uvijek Hrvat na Hrvata. osim velikih gubitaka na obje strane donijelo je dugogodišnju ajmo reć, netrepeljivost između Hercegovaca i Dalmatinaca, jer ovo je samo mali dio slike..kulminiralo je sve borbama za Široki Brijeg kad je operacijom rukovodio ili bio jedan od glavnih dugogodišnji alkarski vojvoda Bruno Vuletić.

Sekstant
09-02-2013, 17:01
Bruno Vuletić je po naredbi partije i likvidira fratre u Širokom i o tome san sluša od svjedoka toga zločina ...

Inkvizitor
09-02-2013, 17:05
Bruno Vuletić je po naredbi partije i likvidira fratre u Širokom i o tome san sluša od svjedoka toga zločina ...

Da, čita sam intervju s njim prije ne znam koliko točno godina, di je objašnjava svoju ulogu u tome. Nije govorio o tome naravno i nije se samooptuživao ali je govorio o operaciji, usput se dotakavši odmazde riječima da ljudi ne mogu pojmiti kakva je to krvava borba bila i koliko su tu partizanske jedinice imale gubitaka, sve u smislu, osveta je bila neminovna.

NorthStand
09-02-2013, 18:47
ma taj 2 svijetski rat je sveopća katastrofa za naš narod, bilo bi najbolje da do njega nije ni došlo. kao ni do ovog zadnjeg, ali šta ćeš ko da je netko nas nešto pito. do rata uvijek dođe zbog gluposti, a poslje je kasno ispravljat nepravde i zločine koji se u ratu naprave.

i nakon očitih velikih gubitaka, teško je spriječit mržnju i osvetu. to je rat, i to tako ide sviđalo se nekome ili ne.

bandira
09-02-2013, 19:36
Najžešće kao i uvijek Hrvat na Hrvata. osim velikih gubitaka na obje strane donijelo je dugogodišnju ajmo reć, netrepeljivost između Hercegovaca i Dalmatinaca, jer ovo je samo mali dio slike..kulminiralo je sve borbama za Široki Brijeg kad je operacijom rukovodio ili bio jedan od glavnih dugogodišnji alkarski vojvoda Bruno Vuletić.

a dalmatinci mislili hercegovce pjesmica i priredbama privuć na drugu stranu
http://www.zaslike.com/files/jg94cfnxvnlgsgtp2wr5_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=jg94cfnxvnlgsgtp2wr5.jpg)

i nakon šta je 4. dalmatinsku potaracalo,samo nakon par dana usljedila je omazda na Široki Brig,4. je bila pričuva.
(cifre iz monografije se uzimaju s rezervom,to me naučila partizanska histografija)

http://www.zaslike.com/files/sqy5zd7hh483wlpjnm92_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=sqy5zd7hh483wlpjnm92.jpg)

http://www.zaslike.com/files/sil5dzrmnuh4przjuo8_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=sil5dzrmnuh4przjuo8.jpg)

partizani imali i pomoć avijacije,teška tarapana bila

http://www.zaslike.com/files/6hldnlsuggk3txongehl_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=6hldnlsuggk3txongehl.jpg)


nakon bitke za Široki usljedila je najveća bitka u povijesti Hrvat na Hrvata,bitka za Mostar

Inkvizitor
09-02-2013, 21:39
zanimljivi podaci....eksluziva..to nisam dosad znao u detalje..ima li toga još..

ZGabriel
09-02-2013, 21:43
dečki, drago mi je da ste oživjeli moju temu. :cheer svašta se ovdje može naučiti.

bandira
10-02-2013, 10:27
zanimljivi podaci....eksluziva..to nisam dosad znao u detalje..ima li toga još..

cijela monografija 3. i 4. dalmatinske,pitaj šta te zanima :mardar

Inkvizitor
10-02-2013, 11:56
kako što..pa sve..

NorthStand
10-02-2013, 14:10
ova "bitka za mostar", jel se to misli na famoznu "bitku na neretvi" po kojoj je i film snimljen?

tu su partizani imali ogromne gubitke, ali su se ponovo nekako izvukli i oporavili nakon teških gubitaka.

Inkvizitor
10-02-2013, 15:48
ova "bitka za mostar", jel se to misli na famoznu "bitku na neretvi" po kojoj je i film snimljen?

tu su partizani imali ogromne gubitke, ali su se ponovo nekako izvukli i oporavili nakon teških gubitaka.

:zubo :rofl

NorthStand
11-02-2013, 13:23
da ne bi bilo zabune, mislio sam pitat dal je možda bila još jedna bitka koja se odvijala baš u samom gradu mostaru?

jer ja baš nisam naročito informiran o tim partizanskim bitkama, pošto me ni ne zanimaju previše. pa možda su imali dvije, jednu na neretvi drugu u samom gradu mostaru.

nadam se da je sad jasnije, na što sam mislio. znam da je mostar na neretvi, ali je to velika rijeka pa reko u sebi- tko zna gdje su se oni na neretvi dohvatili. http://i41.tinypic.com/2i21zpv.gif

bandira
13-02-2013, 14:00
kvalitetan opis bitke na sutjesci

http://www.zaslike.com/files/0knaicve6iudut83c7un_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=0knaicve6iudut83c7un.jpg) http://www.zaslike.com/files/ostp1lmsggk8ycoh48gw_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=ostp1lmsggk8ycoh48gw.jpg) http://www.zaslike.com/files/md5z4lcucdqpooex74_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=md5z4lcucdqpooex74.jpg) http://www.zaslike.com/files/4gwhfp6locxpslx1y9_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=4gwhfp6locxpslx1y9.jpg) http://www.zaslike.com/files/lidgdnhpbu6e6ox1af4_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=lidgdnhpbu6e6ox1af4.jpg) http://www.zaslike.com/files/uetggh0ijx1q50awgsds_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=uetggh0ijx1q50awgsds.jpg)

bandira
13-02-2013, 14:03
četnici sa jednim od zapovjednika ss prinz eugen

http://www.zaslike.com/files/jlil6271w2dedggr2n5_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=jlil6271w2dedggr2n5.jpg)


odlična slika koja nam približava pustoš gdje se sama bitka odvijala

http://www.zaslike.com/files/dzkoffoh2aturtw1z52s_thumb.jpg (http://www.zaslike.com/viewer.php?file=dzkoffoh2aturtw1z52s.jpg)

Inkvizitor
13-02-2013, 15:53
Ja mislim da nikakav obruč nije probijen nego su ih Nijemci pustili..

kiša
13-02-2013, 16:07
da ne bi bilo zabune, mislio sam pitat dal je možda bila još jedna bitka koja se odvijala baš u samom gradu mostaru?

jer ja baš nisam naročito informiran o tim partizanskim bitkama, pošto me ni ne zanimaju previše. pa možda su imali dvije, jednu na neretvi drugu u samom gradu mostaru.

nadam se da je sad jasnije, na što sam mislio. znam da je mostar na neretvi, ali je to velika rijeka pa reko u sebi- tko zna gdje su se oni na neretvi dohvatili. http://i41.tinypic.com/2i21zpv.gif
akon pada Širokoga Brijega nastavljeni su napadi prema Jastrebinki, Humu i Mostaru, no zbog jakoga snježnog nevremena napad je zaustavljen i nastavljen 13. veljače. Sa zapada, odnosno smjerom Široki Brijeg – Mostar, kretala se 26. divizija, a desno od nje 19. divizija smjerom Varda – Milinković – Mostar. Deveta divizija dobila je zadatak izbiti na cestu i željezničku prugu Mostar – Jablanica na području Raštane – Drežnica radi odsijecanja hrvatskih i njemačkih postrojbā u Mostaru i onemogućivanja njihova izvlačenja prema Jablanici. S jugoistočne strane napadala je 29. hercegovačka divizija koja je svladala četnike kod Nevesinja. Prva tenkovska brigada djelovala je na smjeru desne kolone, cestom Knešpolje – Mostar. U Čitluku je još 9. veljače održan sastanak skupine viših oficira Štaba VIII. korpusa i divizija koje su sudjelovale u Mostarskoj operaciji. Sastanku su nazočili načelnik Štaba VIII. korpusa Ante Biočić-Toni, zapovjednik 26. divizije Božo Božović, zapovjednik 29. divizije general- major Vlado Šegrt i članovi Štaba 19. divizije. Na sastanku je odlučeno da 12. hercegovačka brigada u operativnome smislu bude podčinjena 19. diviziji i da se pojačaju napori oko likvidiranja hrvatsko-njemačke obrane u tjesnacu između Mostarskoga blata i Neretve radi napada na Mostar s južne strane.[1]
Dana 11. veljače 1945. u izbičkoj župi usred mise uhićeni su, odvedeni i strijeljani fra Marko Dragičević, fra Nevinko Mandić i fra Bono Andačić. Tijela su im navodno bačena u zasad neidentificiranu jamu kod Gornjega Gradca.[10] Prema dostupnim podatcima područje Izbičnoga kontrolirala je 3. prekomorska brigada 26. divizije koja je za vrijeme napada na Široki Brijeg osiguravala smjer Rakitno – Vukojevo – Izbično.[11] U skladu sa zapovijedi Štaba VIII. korpusa, Štab 26. divizije naredio je 12. veljače napad na Mostar u kojemu je sudjelovala i 3. prekomorska brigada krećući se smjerom Goranci – Trnovača – Vihovići.[12]

Napad glavnih snaga VIII. korpusa prema Mostaru počeo je ujutro 13. veljače snažnim udarom zrakoplovstva. Najteži zadatak imale su 11. i 12. brigada u proboju obrane na Mikuljači i Jastrebinki. Do podne je 12. brigada izvršila svoj zadatak probivši hrvatsko-njemačku obranu na Jastrebinki i pojavivši se na zapadnim rubovima Mostarskoga polja do samoga Mostara. Lijevo od nje 3. prekomorska brigada izbila je u područje Mostarskoga rudnika, ali nije se uspjela učvrstiti te je vraćena natrag. Velike teškoće imala je i 11. brigada[13] u napadu na utvrđenu Mikuljaču i Keveljaču. Tek uvođenjem svježih snaga iz 1. brigade i uz pomoć 12. brigade te uz podršku tenkova, artiljerije i zrakoplovstva osvojene su Mikuljača i Keveljača pa je otvoren put za Mostar. Uvođenjem u borbu dijelova 1. dalmatinske brigade prema Humu krenulo je brže nastupanje 19. divizije. Ona je u noćnome napadu slomila jako utvrđeno uporište na Vardi i povezala se sa 26. divizijom u općem napadu na Mostar. Oko 15 sati krenula je u napad i 13. hercegovačka brigada te tijekom noći zauzela Blagaj i produžila prema Mostaru. Navečer 13. veljače postrojbe VIII. korpusa našle su se na zapadnim i južnim rubovima grada, a 9. divizija angažirana je prema Drežnici[14] i štitila je lijevi bok postrojbā u napadu na Mostar.

Ujutro 14. veljače započeo je posljednji napad na Mostar. Poslije snažne artiljerijske pripreme glavnina 26. divizije (1., 11. i 12. brigada s 1. tenkovskom brigadom) krenula je na grad. Do podne istoga dana u Mostar su prodrli 12. brigada 26. divizije, a zatim i tenkovi i 19. divizija te nešto kasnije i 13. brigada 29. divizije. Uskoro je zauzet zapadni dio grada, a zatim su postrojbe 12. brigade 26. divizije izbile na desnu obalu Neretve kod Hotela „Neretva“. Oko 17 sati tenkovi i pješadija 12. i 1. brigade prešli su most i ušli u istočni dio grada. Krek ističe da su odmah po ulasku u grad jugoslavenske vlasti sastavile listu svih „sumnjivih“ osoba u gradu koje je trebalo likvidirati, a „čišćenje“ je započelo nekoliko sati potom.[15]
ija Šaravanja, pripadnik Hrvatskih oružanih snaga koji je u svibnju 1945. izručen iz Austrije, posvjedočio je da „dolaskom partizana u Mostar izvršeno ubistvo nad 32 Hrvata u Rodoču periferije Mostar. Sahranjeni su u rovove, koji su služili za obranu aerodroma. Ubistvo je izvršeno navodno, što su napuštali svoje domove pa bježali pred partizanima. Među njima se nalaze i moji rođaci i poznati i to: Ivan Bevanda, Pavo Hrapović, Lazta, Dogić itd. Pokojni su većinom sa Slipčića, kotar Mostar… Mjeseca februara po dolasku partizana na Bunu, kotar Mostar, izvršeno je ubistvo nad 12 žena i djece sa Bune. Ubistvo je izvršeno na zvjerski način, tako da im je vezano kamenje o vrat i pobacane su u rijeku Neretvu. Nakon kraćeg vremena su vađene iz Neretve i imale su svezano kamenje o vratu. Među ubijenima se nalaze supruga i kćer Martina Zlomislića kao i njegova brata djeca.“[16]

Istoga dana oko 15:30 u mostarski franjevački samostan došlo je nekoliko partizanskih oficira koji su razgovarali s franjevcima i nakon sat vremena otišli. No oko 17:30 ponovno su se pojavila četvorica: Brane Popadić,[17] viši oficir, neki Saša i još dva vojnika. Popadić je naredio franjevcima da se okupe u jednoj sobi. Na poziv zvona svi su došli, Popadić ih je ispitivao i popisivao te je naredio da čekaju njegov povratak i izišao iz samostana. Vratio se nakon sat vremena, prozvao sedmoricu franjevaca i odveo ih sa sobom. Na izlazu iz samostana Popadić ih je dao povezati žicom i odveo ih prema izlazu iz grada. Na mjestu koje Mostarci zovu Čekrk ubijeni su fra Leo Petrović, fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar, a njihova su tijela bačena u Neretvu.[18]
Fra Grga Vasilj i fra Jozo Bencun navodno su prije ubojstva mučeni, a nakon ubojstva oko vrata im je vezan kamen.[19] Iste je godine u Mostaru strijeljan i don Ivan Raguž, a župnik iz Rotimlje don Lovro Konjevod povlačio se s Hrvatskim oružanim snagama vlakom od Mostara do Sarajeva. Vlak je naletio na minu koju su postavili partizani, a u općem metežu don Lovro Konjevod iskočio je iz vlaka nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavlja se da se utopio pokušavajući preplivati Neretvu ili da su ga ubili partizani.[20]

O likvidacijama u Hercegovini početkom 1945. sačuvan je spis „Partizani u Hrvatskoj“ o. Serafina Vištice: Kada su partizani osvojili Ljubuški, održali su u samom gradu povjerljivi sastanak, na kome je zaključeno, da će oni „urediti“ Hercegovinu na svoj način nakon zauzeća Širokog Brijega i Mostara. Za taj plan su odmah počeli pripravljati teren ubijajući ljude u pojedinim selima, obćinama i kotarevima. U Posuškoj krajini odmah su ubili oko 80 nedužnih osoba, a preko 70 zatvorili, za čiju se sudbinu ne zna. Na području drinovačke obćine silom su odveli pod oružje oko 30 ljudi, desetak ih poubijali, a mnoge pozatvarali. U Ljubuškom i okolici javno su objavili strieljanje 35 nevinih ljudi, a mnoge druge odveli – oko 70 – za čiju se sudbinu ne zna. U Čapljini su strieljali oko 25 ljudi, a odveli jednu grupu od 120 u nepoznatom pravcu, skupa sa mjesnim župnikom, koji je – kako smo gore spomenuli – ubijen. U Brotnju su partizani poubijali oko 50 seljaka. O stradanju ljudstva na području Širokog Brijega i Mostara, koja su bila u velikom broju, nemamo sigurnih podataka. Ubojstva bi – razumije se – bila još i kud i kamo brojnija, da nije narod u masama bježao prema Sarajevu. U iztočnoj Hercegovini katolički je živalj jednostavno istriebljen, ali ne možemo iznieti brojčane podatke, jer ih nemamo.[21]
Blanka Matković

Znanstveni članak izvorno objavljen u časopisu Hum br. 7./2011. str. 288. do 331.

kiša
13-02-2013, 16:08
da ne bi bilo zabune, mislio sam pitat dal je možda bila još jedna bitka koja se odvijala baš u samom gradu mostaru?

jer ja baš nisam naročito informiran o tim partizanskim bitkama, pošto me ni ne zanimaju previše. pa možda su imali dvije, jednu na neretvi drugu u samom gradu mostaru.

nadam se da je sad jasnije, na što sam mislio. znam da je mostar na neretvi, ali je to velika rijeka pa reko u sebi- tko zna gdje su se oni na neretvi dohvatili. http://i41.tinypic.com/2i21zpv.gif
akon pada Širokoga Brijega nastavljeni su napadi prema Jastrebinki, Humu i Mostaru, no zbog jakoga snježnog nevremena napad je zaustavljen i nastavljen 13. veljače. Sa zapada, odnosno smjerom Široki Brijeg – Mostar, kretala se 26. divizija, a desno od nje 19. divizija smjerom Varda – Milinković – Mostar. Deveta divizija dobila je zadatak izbiti na cestu i željezničku prugu Mostar – Jablanica na području Raštane – Drežnica radi odsijecanja hrvatskih i njemačkih postrojbā u Mostaru i onemogućivanja njihova izvlačenja prema Jablanici. S jugoistočne strane napadala je 29. hercegovačka divizija koja je svladala četnike kod Nevesinja. Prva tenkovska brigada djelovala je na smjeru desne kolone, cestom Knešpolje – Mostar. U Čitluku je još 9. veljače održan sastanak skupine viših oficira Štaba VIII. korpusa i divizija koje su sudjelovale u Mostarskoj operaciji. Sastanku su nazočili načelnik Štaba VIII. korpusa Ante Biočić-Toni, zapovjednik 26. divizije Božo Božović, zapovjednik 29. divizije general- major Vlado Šegrt i članovi Štaba 19. divizije. Na sastanku je odlučeno da 12. hercegovačka brigada u operativnome smislu bude podčinjena 19. diviziji i da se pojačaju napori oko likvidiranja hrvatsko-njemačke obrane u tjesnacu između Mostarskoga blata i Neretve radi napada na Mostar s južne strane.[1]
Dana 11. veljače 1945. u izbičkoj župi usred mise uhićeni su, odvedeni i strijeljani fra Marko Dragičević, fra Nevinko Mandić i fra Bono Andačić. Tijela su im navodno bačena u zasad neidentificiranu jamu kod Gornjega Gradca.[10] Prema dostupnim podatcima područje Izbičnoga kontrolirala je 3. prekomorska brigada 26. divizije koja je za vrijeme napada na Široki Brijeg osiguravala smjer Rakitno – Vukojevo – Izbično.[11] U skladu sa zapovijedi Štaba VIII. korpusa, Štab 26. divizije naredio je 12. veljače napad na Mostar u kojemu je sudjelovala i 3. prekomorska brigada krećući se smjerom Goranci – Trnovača – Vihovići.[12]

Napad glavnih snaga VIII. korpusa prema Mostaru počeo je ujutro 13. veljače snažnim udarom zrakoplovstva. Najteži zadatak imale su 11. i 12. brigada u proboju obrane na Mikuljači i Jastrebinki. Do podne je 12. brigada izvršila svoj zadatak probivši hrvatsko-njemačku obranu na Jastrebinki i pojavivši se na zapadnim rubovima Mostarskoga polja do samoga Mostara. Lijevo od nje 3. prekomorska brigada izbila je u područje Mostarskoga rudnika, ali nije se uspjela učvrstiti te je vraćena natrag. Velike teškoće imala je i 11. brigada[13] u napadu na utvrđenu Mikuljaču i Keveljaču. Tek uvođenjem svježih snaga iz 1. brigade i uz pomoć 12. brigade te uz podršku tenkova, artiljerije i zrakoplovstva osvojene su Mikuljača i Keveljača pa je otvoren put za Mostar. Uvođenjem u borbu dijelova 1. dalmatinske brigade prema Humu krenulo je brže nastupanje 19. divizije. Ona je u noćnome napadu slomila jako utvrđeno uporište na Vardi i povezala se sa 26. divizijom u općem napadu na Mostar. Oko 15 sati krenula je u napad i 13. hercegovačka brigada te tijekom noći zauzela Blagaj i produžila prema Mostaru. Navečer 13. veljače postrojbe VIII. korpusa našle su se na zapadnim i južnim rubovima grada, a 9. divizija angažirana je prema Drežnici[14] i štitila je lijevi bok postrojbā u napadu na Mostar.

Ujutro 14. veljače započeo je posljednji napad na Mostar. Poslije snažne artiljerijske pripreme glavnina 26. divizije (1., 11. i 12. brigada s 1. tenkovskom brigadom) krenula je na grad. Do podne istoga dana u Mostar su prodrli 12. brigada 26. divizije, a zatim i tenkovi i 19. divizija te nešto kasnije i 13. brigada 29. divizije. Uskoro je zauzet zapadni dio grada, a zatim su postrojbe 12. brigade 26. divizije izbile na desnu obalu Neretve kod Hotela „Neretva“. Oko 17 sati tenkovi i pješadija 12. i 1. brigade prešli su most i ušli u istočni dio grada. Krek ističe da su odmah po ulasku u grad jugoslavenske vlasti sastavile listu svih „sumnjivih“ osoba u gradu koje je trebalo likvidirati, a „čišćenje“ je započelo nekoliko sati potom.[15]
ija Šaravanja, pripadnik Hrvatskih oružanih snaga koji je u svibnju 1945. izručen iz Austrije, posvjedočio je da „dolaskom partizana u Mostar izvršeno ubistvo nad 32 Hrvata u Rodoču periferije Mostar. Sahranjeni su u rovove, koji su služili za obranu aerodroma. Ubistvo je izvršeno navodno, što su napuštali svoje domove pa bježali pred partizanima. Među njima se nalaze i moji rođaci i poznati i to: Ivan Bevanda, Pavo Hrapović, Lazta, Dogić itd. Pokojni su većinom sa Slipčića, kotar Mostar… Mjeseca februara po dolasku partizana na Bunu, kotar Mostar, izvršeno je ubistvo nad 12 žena i djece sa Bune. Ubistvo je izvršeno na zvjerski način, tako da im je vezano kamenje o vrat i pobacane su u rijeku Neretvu. Nakon kraćeg vremena su vađene iz Neretve i imale su svezano kamenje o vratu. Među ubijenima se nalaze supruga i kćer Martina Zlomislića kao i njegova brata djeca.“[16]

Istoga dana oko 15:30 u mostarski franjevački samostan došlo je nekoliko partizanskih oficira koji su razgovarali s franjevcima i nakon sat vremena otišli. No oko 17:30 ponovno su se pojavila četvorica: Brane Popadić,[17] viši oficir, neki Saša i još dva vojnika. Popadić je naredio franjevcima da se okupe u jednoj sobi. Na poziv zvona svi su došli, Popadić ih je ispitivao i popisivao te je naredio da čekaju njegov povratak i izišao iz samostana. Vratio se nakon sat vremena, prozvao sedmoricu franjevaca i odveo ih sa sobom. Na izlazu iz samostana Popadić ih je dao povezati žicom i odveo ih prema izlazu iz grada. Na mjestu koje Mostarci zovu Čekrk ubijeni su fra Leo Petrović, fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar, a njihova su tijela bačena u Neretvu.[18]
Fra Grga Vasilj i fra Jozo Bencun navodno su prije ubojstva mučeni, a nakon ubojstva oko vrata im je vezan kamen.[19] Iste je godine u Mostaru strijeljan i don Ivan Raguž, a župnik iz Rotimlje don Lovro Konjevod povlačio se s Hrvatskim oružanim snagama vlakom od Mostara do Sarajeva. Vlak je naletio na minu koju su postavili partizani, a u općem metežu don Lovro Konjevod iskočio je iz vlaka nakon čega mu se gubi trag. Pretpostavlja se da se utopio pokušavajući preplivati Neretvu ili da su ga ubili partizani.[20]

O likvidacijama u Hercegovini početkom 1945. sačuvan je spis „Partizani u Hrvatskoj“ o. Serafina Vištice: Kada su partizani osvojili Ljubuški, održali su u samom gradu povjerljivi sastanak, na kome je zaključeno, da će oni „urediti“ Hercegovinu na svoj način nakon zauzeća Širokog Brijega i Mostara. Za taj plan su odmah počeli pripravljati teren ubijajući ljude u pojedinim selima, obćinama i kotarevima. U Posuškoj krajini odmah su ubili oko 80 nedužnih osoba, a preko 70 zatvorili, za čiju se sudbinu ne zna. Na području drinovačke obćine silom su odveli pod oružje oko 30 ljudi, desetak ih poubijali, a mnoge pozatvarali. U Ljubuškom i okolici javno su objavili strieljanje 35 nevinih ljudi, a mnoge druge odveli – oko 70 – za čiju se sudbinu ne zna. U Čapljini su strieljali oko 25 ljudi, a odveli jednu grupu od 120 u nepoznatom pravcu, skupa sa mjesnim župnikom, koji je – kako smo gore spomenuli – ubijen. U Brotnju su partizani poubijali oko 50 seljaka. O stradanju ljudstva na području Širokog Brijega i Mostara, koja su bila u velikom broju, nemamo sigurnih podataka. Ubojstva bi – razumije se – bila još i kud i kamo brojnija, da nije narod u masama bježao prema Sarajevu. U iztočnoj Hercegovini katolički je živalj jednostavno istriebljen, ali ne možemo iznieti brojčane podatke, jer ih nemamo.[21]
Blanka Matković

Znanstveni članak izvorno objavljen u časopisu Hum br. 7./2011. str. 288. do 331.

bandira
13-02-2013, 17:45
Ja mislim da nikakav obruč nije probijen nego su ih Nijemci pustili..

i onda ga posli tili ubit desantiranjen Drvara,
nećemo i mi sad u mitomaniju

Inkvizitor
13-02-2013, 18:01
i onda ga posli tili ubit desantiranjen Drvara,
nećemo i mi sad u mitomaniju

ja se referiram na Đilasa koji je otprilike napisao ovako..nije točno u riječ ali dobro pamtim.

..stajali smo ispod jedne litice, cijeli Vrhovni štab. Opkoljeni sa svih strana, sabijeni na uski prostor. Svuda okolo Nijemci, praštalo je sa svih strana. U očaju, nismo znali što da radimo. Netko je predložio da se kolektivno samoubijemo. Tome se suprostavio Svetozar Vukmanović Tempo rekavši da se proleteri bore do zadnjeg i da tek zadnji metak ostavljaju za sebe. Odjednom, na litici iznad nas pojavili su se SS-ovci. Gledali su nas . Mogli su nas sve poubijati bombama. Nakon nekog vremena samo su se okrenuli i otišli..

Ako je ovo točno a ne vidim zašto bi Đilas lagao zašto su se Nijemci okrenuli i otišli?

To vežem uz priču onog leginora u Globusu koji je tada rekao da su partizani čudno probili preko položaja koje je držala divizija Prinz Eugen sastavljena većinom od banatskih Švaba i domobranska jedinica iz Osijeka.

Bilo bi super naći Đilasovu knjigu.. Vrijeme rata..al nema je nigdje. objavio ju je vani kao disident...mislim da čak nije ni prevedena.

bandira
13-02-2013, 18:59
ja se referiram na Đilasa koji je otprilike napisao ovako..nije točno u riječ ali dobro pamtim.

..stajali smo ispod jedne litice, cijeli Vrhovni štab. Opkoljeni sa svih strana, sabijeni na uski prostor. Svuda okolo Nijemci, praštalo je sa svih strana. U očaju, nismo znali što da radimo. Netko je predložio da se kolektivno samoubijemo. Tome se suprostavio Svetozar Vukmanović Tempo rekavši da se proleteri bore do zadnjeg i da tek zadnji metak ostavljaju za sebe. Odjednom, na litici iznad nas pojavili su se SS-ovci. Gledali su nas . Mogli su nas sve poubijati bombama. Nakon nekog vremena samo su se okrenuli i otišli..

Ako je ovo točno a ne vidim zašto bi Đilas lagao zašto su se Nijemci okrenuli i otišli?

To vežem uz priču onog leginora u Globusu koji je tada rekao da su partizani čudno probili preko položaja koje je držala divizija Prinz Eugen sastavljena većinom od banatskih Švaba i domobranska jedinica iz Osijeka.

Bilo bi super naći Đilasovu knjigu.. Vrijeme rata..al nema je nigdje. objavio ju je vani kao disident...mislim da čak nije ni prevedena.

sad što je tko rekao nemam pojma,
uglavnom ovo za Prinz Eugen ne može nikako biti istina jel se oni dolazili s leđa a partizani su non stop bježali od njih i njihov obruč nije probijen.
A Prinz Eugen je jedina SS jedinica tada.

Pokušan je proboj najprije sa 3. krajiškom i 1. proleterskom prema Bijelom Polju i Sandžakom.Tu ih je zaustavila brdska divizija Bradenburg.
http://www.zaslike.com/files/frk5f6wcvtgz1ikfmxhx.jpg


Nakon toga 1. proleterska maršira 80 km do Foče i sa drinskom grupom to jest Koča Popović preuzima komandu svih 5 brigada,pokušava proboj pravcem Šćepan Polje Foča.

U isto vrime da 2 proleterska uzima Vučevo (šta je partizane spasilo)

Napad na Foču 25 i 26 svibnja je odbijen i nijemci prelaze u protunapad.(njemačka 118 divizija i 4. domobranski zdrug,toliko o domobranima kao nikakvim ratnicima)

http://www.zaslike.com/files/7mfcb0pmn4bh2pscuxff.jpg


Jasno se vidi kako SS prinz Eugen dolazi s leđa tako da ona nije moglo nikoga pustit niti je tu bia ikakvi proboj


a na ovoj slici se vidi kako je probijena njemačka 118 i onda je nabrzinu poslana 369 legionarska začepit rupu pa je i ona probijena
http://www.zaslike.com/files/7j6p6p1z6wmtz99ta33x.jpg

to je ovo šta je izašlo iz obruča i nevirujem da se tu više znalo ko pije ko plača,opći košmar i guranje naprid u transu...

tko je osta u obruču,zarobljenika nije bilo tako da su mi priče o nekakvom puštanju čudne

Inkvizitor
13-02-2013, 19:03
U samoj knjizi piše da se situacija odjednom drastično promjenila..i to 1-va proleterska samoinicijativno poduzima napad. Nije li to čudno. Odjednom se drastično promjenila. I odkud baš samo jedna bojna 118.-te tu. Jel to netko namjerno ostavio samo jednu bojnu.

Uglavnom opcija je da Nijemci na području bivše SFRJ nisu htjeli uništit partizane do kraja jer bi morali na istočni front. A da ih dovoljno izmasakriraju da imaju ispriku kod Hitlera.

Uglavnom to je samo jedna od teorija zavjere i ovako je pretresamo.

totalna steta
13-02-2013, 19:38
Tražeći članke o zdravstvenom odgoju, naiđoh na ovaj feljton o "poštenim" suđenjima neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata. :D






cijeli feljton možete pročitati na linku (http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=205:partizansko-krivotvorenje-hrvatske-povijesti&catid=21:godina-2007&Itemid=239), tekst se da lijepo povećati. :zg

moj dida je ubijen u studenom 1944,a osudjen na smrt, u svibnju 1945, u ime naroda :kez

bandira
13-02-2013, 22:57
U samoj knjizi piše da se situacija odjednom drastično promjenila..i to 1-va proleterska samoinicijativno poduzima napad. Nije li to čudno. Odjednom se drastično promjenila. I odkud baš samo jedna bojna 118.-te tu. Jel to netko namjerno ostavio samo jednu bojnu.

Uglavnom opcija je da Nijemci na području bivše SFRJ nisu htjeli uništit partizane do kraja jer bi morali na istočni front. A da ih dovoljno izmasakriraju da imaju ispriku kod Hitlera.

Uglavnom to je samo jedna od teorija zavjere i ovako je pretresamo.

ja mislim da je tu na kraju bio totalni košmar i ništa čudno šta su u oni takvoj situaciji nešto na svoju ruku napravili,pa njima su veza bili kuriri.
Dok kurir pješke pronađe brigadu u onim uvjetima i da joj zapovid od štaba milion se stvari prominilo.
Sam znaš kako su se te partizanske brigade u tih misec dana između Pive i Tare šetale gori doli, to jest čas prodor ovde,pa se opet vrati di si bia.

Također je istina da je partizanski pokret na Sutjesci praktički bio uništen i bez pada Italije teško bi se oporavia.

Inkvizitor
13-02-2013, 23:42
Po statistici najviše je poginulih boraca imao šibenski srez, drugi po broju gubitaka po mjesto rođenja je bio splitski, treći cetinjski..

bandira
14-02-2013, 11:29
Po statistici najviše je poginulih boraca imao šibenski srez, drugi po broju gubitaka po mjesto rođenja je bio splitski, treći cetinjski..

ništa čudno,područja Dalmacije koja su pripala Italiji:Vodice,Šibenik,Trogir,Solin,Split...
je dalo većinu boraca u tih 5 dalmatinskih brigada koje su bile na Neretvi (3. 4. i 5. dalmatinska brigada je činila 9. diviziju),
pa se nakon bitke na Neretvi ukinila 9. divizija a iz raspale 4. i 5. popunjavale 1. 2. i 3. daolmatinska (nešto je išlo i u ostale proleterske brigade)
i tako se ušlo u bitku na Sutjesci.
Na Sutjesci se 3. raspala i popunjavala 2.

Inkvizitor
14-02-2013, 11:35
4-ti po broju gubitaka je bio glinski srez a peti livanjski???

Inkvizitor
14-02-2013, 11:39
Ove podatke sam jednom davno iskopa iz Dedijerove knjige ..podaci su iz vojnohistorijskog instituta iz Beograda

Spisak poginulih boraca na partizanskoj strani u bici na Sutjesci

Ukupno poginulih boraca- 6391

po nacionalnosti

Srba - 3222
Hrvata- 2223
Crnogoraca- 644
Slovenaca- 2
Makedonaca- 3
Muslimana- 192
Židova- 25
Italijana- 3
Roma-1
Poljaka- 1
Nijemaca-1
Kanađana-1
neutvrđena nacionalnost- 73

Brigade s najvećim gubicima

Ukupno brojno stanje - poginulih

1 prol. 1541 - 409
2 prol. 1025 - 360
4 prol. 1471 - 456
5 crnog. 1000 (otprilike) - 396
1 dalm. 1000 (otprilike) - 564
2 dalm. 1200 - 764
3.dalm 1000 (otprilike) - 531
7 banij. 600 - 365

Poteritorijalnoj pripadnosti

Hrvatska- 3580
Bih- 1776
Crna Gora - 646
Srbija- 284
Makedonija- 3
Slovenija-3

Inkvizitor
14-02-2013, 11:39
broj poginulih boraca iz Hrvatske - 3580

Dalmacija - 2538
Banija - 942
Ostatak Hrvatske - 90

Inkvizitor
14-02-2013, 11:40
X hercegovačka brigada

poginulih 305

Srba- 115
Hrvata- 93
Muslimana-94

Inkvizitor
14-02-2013, 12:17
Broj poginulih boraca iz Dalmacije čini 39,7% ukupno poginulih boraca na Sutjesci.

A Dalmacija tada sumnjam da je činila više od 2% ukupne populacije kraljevine Jugoslavije ako i toliko.

Koji je to nesrazmjer. Dalmatinci su izginuli u bespućima Sutjeske, Tare i Pive za koju sumnjam da su i čuli i prije rata. I to su skoro sve Hrvati uz nešto Srba iz kninskog sreza i šibenskog zaleđa. Taj broj od 2223 poginula Hrvata to je broj poginulih Dalmatinaca Hrvata a ostatak poginulih iz Hrvatske su u pravilu Srbi pogotovo s Banije ( vjerovatno i tu ima nešto Hrvata jer je Banija mješan kraj ali ipak pretežu u velikoj većini Srb,i bar tako mislim) kako to i gornji podaci govore.. Znači među poginulih 2538 Dalmatinaca je i otprilike 350 Srba iz Dalmacije.

S druge strane iz cijele Srbije koja broji stanovništva 20 Dalmacija i koja je blizu spomenutih toponima gine ukupno..284 čovjeka..a muslimana na čijem se pretežno teritoriju odvija bitka..192 čovjeka.

Stvarno zanimljivi , nevjerovatni podaci.

bandira
14-02-2013, 16:41
Broj poginulih boraca iz Dalmacije čini 39,7% ukupno poginulih boraca na Sutjesci.

A Dalmacija tada sumnjam da je činila više od 2% ukupne populacije kraljevine Jugoslavije ako i toliko.

Koji je to nesrazmjer. Dalmatinci su izginuli u bespućima Sutjeske, Tare i Pive za koju sumnjam da su i čuli i prije rata. I to su skoro sve Hrvati uz nešto Srba iz kninskog sreza i šibenskog zaleđa. Taj broj od 2223 poginula Hrvata to je broj poginulih Dalmatinaca Hrvata a ostatak poginulih iz Hrvatske su u pravilu Srbi pogotovo s Banije ( vjerovatno i tu ima nešto Hrvata jer je Banija mješan kraj ali ipak pretežu u velikoj većini Srb,i bar tako mislim) kako to i gornji podaci govore.. Znači među poginulih 2538 Dalmatinaca je i otprilike 350 Srba iz Dalmacije.

S druge strane iz cijele Srbije koja broji stanovništva 20 Dalmacija i koja je blizu spomenutih toponima gine ukupno..284 čovjeka..a muslimana na čijem se pretežno teritoriju odvija bitka..192 čovjeka.

Stvarno zanimljivi , nevjerovatni podaci.

I to su bili Hrvati dalmatinci samo iz dijela Dalmacije koji je pripao Italiji

Srbi iz Hrvatske i BiH zbog NDH,
a dalmatinci zbog predaje tog dijela Dalmacije Italiji i to je partizanski pokret do pada Italije...

kad ovako pogledaš da nije bilo NDH nikakvog antifašizma u jugovini ne bi bilo,onih nekolicina komunista bi bili smiješni


ps,nakon Neretve je Tito nudio 9 diviziji (3. 4. i 5. dalmatinskoj) da sa dijelom teškim ranjenika ostanu na Biokovu,ovi nisu bili sigurni u takvu mogućnost i krenili za njima put istočne Hercegovine i upali u košmar Sutjeske.
Šta bi bilo kad bi bilo.

često se spominje kako je Savu Kovačevića i ranjenike ostavilo u obruču na sutjesci.Rijetko se spominje da je sa Savom Kovačevićem ostala i 1. dalmatinska.

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=5&ved=0CEsQFjAE&url=http%3A%2F%2Fblog.dnevnik.hr%2Fprint%2Fid%2F16 24469031%2Foperacija-schwarz-bitka-na-sutjesci.html&ei=qfgcUeG2EYfm4QS3woD4DQ&usg=AFQjCNE0Z95nNLPSoFF_D0R9Xm8DoQSTpw&sig2=3fgGqYHef8AQOVml2lQFWw&bvm=bv.42452523,d.Yms&cad=rja

(ovaj podatak kako su nijemci i dalje mislili da je glavnina partizana i dalje u obruču sam također već čuo,koliko je točan nemam pojma)


moram priznat da me ova bitka na Sutjesci uvik fascinirala,stvarno se u tih misec dana masu toga izdogađalo,masa preokreta,novih situacija,sudbina

bandira
14-02-2013, 22:43
U samoj knjizi piše da se situacija odjednom drastično promjenila..i to 1-va proleterska samoinicijativno poduzima napad. Nije li to čudno. Odjednom se drastično promjenila. I odkud baš samo jedna bojna 118.-te tu. Jel to netko namjerno ostavio samo jednu bojnu.

Uglavnom opcija je da Nijemci na području bivše SFRJ nisu htjeli uništit partizane do kraja jer bi morali na istočni front. A da ih dovoljno izmasakriraju da imaju ispriku kod Hitlera.

Uglavnom to je samo jedna od teorija zavjere i ovako je pretresamo.

ponovo si me malo napalija na ovu temu bitke na sutjesci i prošetam do knjižnice te malo prolistam ovu fenomenalnu knjigu

http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=4&ved=0CD0QFjAD&url=http%3A%2F%2Fwww.svijet-knjige.com%2Fproizvod%2F5002%2FHRVATSKI-RATNICI-KROZ-ST-4&ei=KjgdUZKSB6eE4gSs5oGgCQ&usg=AFQjCNFFTgq1LXSsUy6O9G9bIp1LhNaHCw&sig2=_Tw5ZzW5EM9ajeY3FjQ91w&bvm=bv.42452523,d.Yms&cad=rja

i malo prolistam što piše o bitki pa ono šta sam onako s nogu zapamtia evo pišem:

Uglavnom Koča Popović nakon propasti prodora prema Sandžaku i Srbiji sa 5 elitnih brigada napada Foču koju brane domobrani.U žestokoj borbi domobrani se odlično drže te se u međuvremena proleterima sa leđa približava 369 legionarska.
Koča odvaja dio snaga prema legionarima i tu dolazi do svađe sa Titom koji mu zamjera to odvajanje snaga nego je po njemu trebao nastaviti sa napadom prema Foči.

Za vrijeme onog prvog pokušaja prodora prema Srbiji i Sandžaku 3 bataljona partizana (ne navodi jedinicu)prave neki prodor prema Crnoj Gori to jest jugu,a nijemci misleći da će to biti glavni partizanski udar odvajaju dio snaga sa sjevera (gdje se poslje dogodio proboj) što će se pokazati presudno na kraju bitke.

Povratkom od strane Foče 1 i 2 partizanska divizija dolaze na područje Tjentišta sa kojeg vode dva poljska puta prema Zelengori.
Sjeverni opasni preko Suhe kojeg nadgledaju Nijemci (mislim sa Maglića) i tuda jeTito poslao 1. prol. diviziju sa Kočom na čelu.Odatle ona tvoja priča kako su ih švabe gledale (kojim Tito dugo vremena nije htio ili se bojao proći)
i južni preko Donjih Bara kojeg je u međuvremenu zauzela manja njemačka postrojba kojoj su stalno stizala pojačanja.Tu je poslao 2.diviziju to jest 2. dalmatinsku da mu probije i osigura siguran put.Dalmatinci su danima pokušavali bezuspješan prodor ali su također svojim napadima zadržavali nijemce u nastupanju da zatvore obruč i totalno prsjeku i ovaj drugi put.
U tom iščekivanju da 2. dalmatinska probije put preko Gornjih i Donjih Bara Koča Popović nije izdržao (partizanske jedinice su bili zbijene na uskom prostoru te su trpile strahovite nalete hrvatske avijacije) nego je krenio u proboj tim sjevernim nesigurnim putem.

Ovo Titino čekanje sigurnog prolaza se u partizanskoj histografiji tumačilo da je čekao ranjenike,iako je izdao zapovjed da svi oni koji nisu prešli rijeku Pivu neka idu prema Sandžaku (3. i 7. divizija sa ranjenicima) i tako sa ove strane gdje on ide u proboj smanje pritisak.
Autor knjige Aralica tih nekoliko dana čekanja na proboj južnog puta opisuje kao teški košmar,Tito potpuno izgubljen,šalje brigade na jednu stranu pa ih sutradan vrača nazad.Koča kao najbolji partizanski vojskovođa je bio izvan sebe.

Đilas (7. divizija sa lakšim ranjenicima) ga nije poslušao i krenuo je za Titom prema Tjentištu.Tjentište su prošli zadnji tren prije zatvaranja obruča.
Kurir im je javio da sa Tjentišta prema Zelengori krenu onim južnim "sigurnijim" putem kojeg je trebala probiti 2. dalmatinska iako se dalmatinska već tada povukla sa Bara i prolaz je bio zatvoren.
Kako navode posli Đilas i klijentela, oni su putem nailazili ostake jedinica,a sa područja Bara su čuli pucnjavu tako da su izabrali sjeverni put ( i tako slučajno prošli) koji je probia Koča Popović ne želeći više čekati da se Tito odluči kuda želi ići.

U obruču je ostala 3. divizija sa težim ranjenicima jer dok su oni došli do Tjentišta obruč se zatvoria.


Stvarno je ova bitka na Sutjesci bila prepuna događanja.Nikakva puštanja,prodaje i dogovori.

Inkvizitor
14-02-2013, 23:01
Koča Popovič nije salutirao na sahrani Tita. Pa nije tajna da su pojedini visoki partizanski komandanti i prije njegove smrti krivili Tita za fijasko na Sutjesci njegove konfuzne naredbe a i zamjeraju mu da je predugo čekao britansku vojnu misiju i tako doprinio da Nijemci stegnu obruč, ali to je njemu bilo politički jako bitno

bandira
16-02-2013, 11:22
Tko je vratio Split matici zemlji?

http://img707.imageshack.us/img707/7296/kame020.jpg (http://imageshack.us/photo/my-images/707/kame020.jpg/)

http://imageshack.us/a/img268/3263/kame021.jpg

NorthStand
16-02-2013, 17:11
broj poginulih boraca iz Hrvatske - 3580

Dalmacija - 2538
Banija - 942
Ostatak Hrvatske - 90

dam se kladit, da u ovi s banije 80 posto srbi. hrvati s banovine, su uglavnom išli u domobrane i ustaše. srbi u partizane. pošto mi je stara s banovine, znam da npr u njenom selu nije bilo ni jednog jedinog partizana. :D

Sekstant
25-02-2013, 13:32
Usput ,"Narodni heroj" Sava Kovačević nije na sutjesci poginija herojskon smrću već je ubijen od strane samih partizana... informacija pouzdana

Inkvizitor
25-02-2013, 14:53
Usput ,"Narodni heroj" Sava Kovačević nije na sutjesci poginija herojskon smrću već je ubijen od strane samih partizana... informacija pouzdana

Kako pouzdana. Koji je to pouzdani izvor

Sekstant
25-02-2013, 20:22
Izvor je brat moga dide, sada pokojan , šteta jer bi moga puno više saznati o svemu pomalo. Tada san bija manji i nije me pretjerano zanimalo. Inače je bija na neretvi i sutjesci. Za Savu je reka da su ga oni ubili jer je bija loš strateg, iša je na silu, padali su kao kruške i svi bi izginili. A od još jednoga san čuja da je pogođen u leđa, znači švabe ga nisu mogle ubiti. Prigodon svakog posjeta Tjentištu ( a išli su svake godine) kolektivno su se sprdali u stilu ; evo tu je "poginija heroj"... Inače gori negdi si napisa da bodulci žive još uvik na sutjesci. Neznan jeli bilo zlonamjerno ili ne u svakon slučaju sa moga otoka je poginilo 30 ljudi, jedvA punoljetnih, praktički svakome je neko od roda poginija pa i nije neko čudo šta stariji koji se toga sićaju pričaju i dan danas sa poštovanjen o sutjesci i neretvi. E sad naravno da ću virovati više izjavama svjedoka nego pisanoj povijesti koja je kako se možemo uvjeriti često iskrivljena i lažirana.

Inkvizitor
25-02-2013, 20:28
Nije bilo zlonamjerno nego ironično. A to za Savu..moguće je, nemam pojma. Bio je prijek čovjek i za svašta optuživan. Za onu poznatu partizansku retorziju u Crnoj Gori i Istočnoj Hercegovini. Navodno je zadnju depešu posalo Vrhovnom štabu prijeteći da će ih sve pobit..a sad što je istina to samo znaju oni koji su bili i preživili.

Sekstant
25-02-2013, 20:51
Da, po priči se osobno zamjeria i samome Titu, prijeteći mu pa je lako moguće da je skonča u "prijateljskoj vatri"...

NorthStand
20-03-2013, 18:27
http://www.youtube.com/watch?v=M9MIUM3xi34

NorthStand
10-05-2013, 01:32
http://www.dnevno.hr/vijesti/regija/86221-zlotvor-tito-je-pobio-oko-18-000-ljudi-u-zapadnoj-hercegovini-nakon-zavrsenog-rata.html

Grof je malo pojasnio situaciju partizanima, hahahha joj što volim ovakve ljude koji lijepo direktno i iskreno objasne sve tako da je i debilima jasno o čemu je tu riječ.

d celjski
13-07-2013, 13:54
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/91007-slovenski-povjesnicar-joze-dezman-u-teznom-imamo-barem-dvije-srebrenice.html


Slovenski povjesničar Jože Dežman: "U Teznom imamo barem dvije Srebrenice!“
U iskopanih sedamdesetak metara rova pronađeno je 1179 tijela ubijenih-prostrijeljene glave i ruku vezanih žicom, a tih sedamdesetak metara predstavlja tek oko 5 posto ukupne duljine rova, pa, pomnožimo 20 puta 1179 i dobit ćemo rezultat. Ljubljansko 'Delo' tako je procijenilo da bi broj žrtava mogao doseći i brojku od 60.000 ljudi.

NorthStand
31-08-2013, 03:09
"antifašisti" na djelu...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/94571-foto-jezivi-prizori-zrtava-partizanskih-zlocina-medu-kojima-su-i-hrvatska-djeca.html

NorthStand
28-11-2013, 04:37
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/62448-ustase-se-nisu-htjeli-predati-zestoko-su-tukli-partizane-sve-do-titovog-rodendana-25-svibnja-1945.html


http://www.youtube.com/watch?v=b0MNwRjiK2c

NorthStand
29-11-2013, 02:02
Antropološka istraživanja

Šezdesetih godina prošlog stoljeća izvođena su tzv. antropološka istraživanja u radnom logoru Jasenovac koji su trebala dokazati masovna ubijanja u radnom logoru Jasenovac. Nakon temeljitih istraživanja pronađen je samo 481 kostur za kojih je većina utvrđena da su umrli od epidemijskih bolesti. Od 9.-17. travnja 1964. godine, istraživanja je vodio A. Šercelj čija je svrha bila fizički odrediti grobišta kako bi se potom mogla vršiti otkopavanja. Tada je na 100 mjesta za koje se smatralo da su masovne grobnice napravljeno 130 bušotina iz kojih su uzeti uzroci iz tla.[21] U većini sondi nisu pronađene kosti niti bilo kakav materijal koji bi ukazivao na grobišta pa su antropolozi koji su od 22. do 27. lipnja provodili otkopavanja izjavili: „mi smo otvarali sonde amo tamo gdje su bušotine pokazale gde ima skeletnog (kosturnog) materijala “[22]. Organizator istraživanja je bio Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata BiH koji je formirao ekipu od tri člana: V. Brodar i T. Pogačnik iz Ljubljane s Instituta za biologiju, Katedra za antropologiju Biološkog fakulteta i dr. S. Živanović s Instituta za anatomiju medicinskog fakulteta iz Novog Sada. [23][24]

U Gradini je otkopano i obrađeno sedam „sondi“ od toga je čega su u 6 pronađeni ostatci ljudskih kostiju, a u jednoj uporabni predmeti. Utvrđeno je da se u svih 6 grobnica nalaze posmrtni ostatci 289 (slovima: dvjestoosamdesetdevet) osoba. Nakon toga su antropolozi prešli na lijevu stranu Save gdje su iskopali 24 sonde. „U 15 sondi nađeni su skeleti (hr: kosturi) žrtava, a u jednoj sondi bili su isključivo zakopani ostaci odijela, obuće i ličnih predmeta. Sedam ostali sondi bilo je prazno“ "[25] Tih 15 sondi u kojima su pronađeni kosturi odnosilo se na dvanaest „masovnih“ grobnica, a u zapisniku antropologa zaključeno je „Ukupno smo iskopali 192 (slovima: stodevedevedestdva) skeleta i to 96 ženskih, 70 muških, 6 dječjih kao i 20 skeleta za koje nismo mogli da utvrdimo pol. Oštećenih skeleta nije bilo mnogo zato smatramo da su u grobnicama zakopani logoraši koji su umrli u logoru." [26]

Istraživanja su bila neočekivana i glede broja pronađenih kostura i njihova neoštećenost pa su nakon toga izvedena još bušenja s „73 sonde nasumice, različitih otvora (presjeka), ali bez pozitivnih rezultata“ ). Tako u izvješću stoji „Ova sonda je kopana kod table s natpisom „Masovna grobnica za 3000-6000 žrtava, a u njoj su ukupno pronađena 23 kostura“.

dakle ne negiram da je bilo znatno više pobijenih žrtava, ali je preočito da je MIT O JASENOVAČKOM GENOCIDU, ipak nešto što je na ovim prostorima uvelike ponajviše štetilo i pacifiziralo hrvate i dovelo do misli da se mi praktički nemamo pravo branit u svojoj zemlji. zbog toga su se brojke žrtava Jasenovca, množile ne puta 100 već puta 1000! po mojoj nekoj realnoj procijeni, mislim da je Franjo bio najrealniji kada je reko da je u tom logoru stradalo 60-70.000 ljudi, i mislim da je ova brojka od trenutnih 83.000 žrtava napuhana, i da tamo ima puno onih koji nisu ubijeni u tom logoru niti od ruke Ustaša odnosno NDH. zna se jako dobro, da je logorom do 1948 upravljao i sam Tito, odnosno komunisti i partizani i da su oni tamo nastavili vršiti likvidacije nakon rata. naravno Ustaša i ostalih koje su smatrali, prijetnjom po svoj komunistički smrdljivi režim.

Bobani
29-11-2013, 11:58
Treba pročitati knjigu Ilije Barbarića "NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA JE BILO PRAVO IME", Split 2010. Ilja Barbarić je od 1942. pa sve do rasputa logor bio zadužen kao zapisničar sabirnog logora Jasenovac voditi svu evidenciju zbivanja u logoru. Tako on u toj knjigi navodi podatke od nekih dvije tisuće umrlih od svih raznih bolestiju, uključivši i nasilne smrti streljanja srpskih, četničkih i partizanskih osuđenika, sabotera i neprijatelja Hrvatske Države.

NorthStand
01-12-2013, 06:41
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/15932-hocemo-li-na-radmanoviziji-uskoro-ugledati-i-partizanskog-generala-milana-bastu.html

ovaj "dobrodušni" Milan Basta je našim naivcima, dao čak 1 h vremena da se razoružaju na bleiburgu. ima sreće da mu ja nisam bio na pregovorima, jer u tom slučaju dao bi ja njemu i njegovim partizanima 30 minuta da nam otvore put, u protivnom bi si ga mi sami raskrčili preko puno pobijenih partizana i komunista. još uvijek ne mogu vjerovat, da su naši tako glupo odložili oružje i predali se u ruke partizanima, umjesto da su inzistirali na predaji saveznicima bilo amerikancima bilo britancima, u svakom slučaju bilo bi puno bolje i pametnije da su se predali amerikancima jer britanci ne podnose nikoga tko se svrsta na stranu švaba. tako da mi nije jasno, zašto i ostali nisu sljedili primjer onih pojedinih grupacija koje su se uspješno probile kroz obruč partizana i britanaca? zar je vojsci od 150.000 možda i više vojnika, bio problem natamburat 10tak tisuća vojnika. u svakom slučaju, ja znam da se ja nikome ne bih predao živ, pa oni neka vide kud će sa mnom kada padnem u borbi. ali da bi se mirno pomirio s svojom sudbinom, i to pred jednim bastom koji postavlja ultimatum nema šanse. meni nikakav basta, ne bi mogao postavit ultimatum već bi ja njemu postavio, bez obzira dal jesam ili nisam u poziciji da postavljam ultimatume bilo kome. najgore je kada se ljudi pomire s svojom sudbinom, a još uvijek se mogu izborit i spasit svoje živote. treba se borit dok god imaš ikakve šanse za spas, ma koliko one minimalne i slabe bile bolje umrijet vojnički nego stavljanjem svoje sudbine u ruke ovom turčinu basti. a svi su jako dobro mogli znati, da im smrt ne gine neka završe u rukama partizana. prema tome, borba do zadnjega pa tko živ tko mrtav.

Bobani
09-12-2013, 03:44
Bitka za Odžak

Ovo je bila posljednja bitka u 2 svjetskom ratu i kao takva sigurno je zanimljiva. Dosada smo mogli o njoj da cujemo samo iz partizaniskih izvora a znamo da tu nije uvijek sve bilo vjerodostojno..pa evo naisao sam na jedan clanak o tome i zelim ga podijeliti sa vama, @DUH ti sigurno imas neka saznanja o toj bitci, kako je ona kod vas predstavljena te naravno htjeo bi da napises svoje vidjenje napisanog ako si za.



Ustaše se nisu htjeli predati, žestoko su tukli partizane sve do Titovog rođendana 25. svibnja 1945.


Sveukupno je tu bilo četiri tisuće vojnika, jer se skupina hrvatskih vojnika pod zapovjedništvom Ibrahima viteza Pjanića isto našla u Odžaku, nakon što je onemogućen odlazak na zapad.

U pokušajima da se iznađe barem približna istina o događanjima tijekom Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, ali i poslije, bitnu ulogu ima priča o bitci za Odžak koja je potrajala gotovo tri tjedna nakon službeno završetka rata, predajom njemačkih oružanih snaga.

O borbama za Odžak koje su potrajale do 25.svibnja 1945.godine, borbama između partizanskih s jedne i ustaških i domobranskih jedinica s druge strane zna se i te kako mnogo. Međutim, kao i u mnogim sličnim pričama tijekom zadnjih desetljeća ti su se događaji iz Odžaka i okolice prešućivali, zataškavali, praktički zabranjen im je bio svaki spomen...

Dakle, istovremeno dok su partizanske jedinice već činile pokolje nad desecima tisuća zarobljenika s Bleiburga, u sjevernoj Bosni bjesnila je bitka u kojoj je jedna strana bila osuđena na poraz, ali ispalo je da je pobjednička strana pretrpjela silne gubitke, kao u deset poraza.

Otprilike četiri tisuće ustaških i domobranskih vojnika u Odžaku i okolici nije se namjeravalo predati partizanskim snagama, ušlo je u bitku protiv višestruko brojnijeg protivnika koji je bio uvjeren u laku pobjedu. No, očajnički otpor branitelja Odžaka zakomplicirao je situaciju i bitka se zavukla u tjedne i naposljetku je iz Beograda stigla naredba s doslovnom porukom. Svi koji su branili Odžak moraju nestati do 25.svibnja, rođendana Josipa Broza.

U slamanju otpora ustaških i domobranskih postrojbi sudjelovalo je nekoliko brigada Jugoslavenske vojske i zrakoplovstvo istih snaga.

Najveća većina branitelja Odžaka je izginula, oni koji su se predali brzopotezno su postrijeljani, a bilo je i onih koji su uspjeli napraviti proboj i borili se u šumama kao križari još gotovo tri godine.

Još uvijek se ne može točno odrediti, tek naslutiti, zašto ovih četiri tisuća ustaša i domobrana nisu krenuli put Austrije kao većina postrojbi Hrvatskih oružanih snaga. Neki primjećuju da je problem bio u porušenim mostovima preko Save, drugi ističu da se s pokretom zakasnilo pa se nije moglo proći kroz okruženje. Tek, fakat jest da je tih četiri tisuće vojnika HOS-a ostalo u Odžaku i okolnim selima, svjesni situacije u kojoj se nalaze. I odlučni da se brane pod svaku cijenu!

U nekoliko dana pokošena je sva trava, iskopani rovovi, sagrađeni bunkeri, sve kako bi se pripremila dugotrajna obrana.

Odžački kraj ostao je tako svojevrsni džep u okruženju Jugoslavenske vojske koja je bila, pak, usredotočena na potjeru za najvećim dijelom Hrvatskih oružanih snaga u povlačenju. Odžak se ispočetka kod oficira Jugoslavenske vojske doimao strateški nevažan, no postao je nagli problem kada je izostala predaja odžačkih ustaša i domobrana.

Kako je pred kraj rata poprilično četničkih dobrovoljaca prešlo u partizane, a mnogi od njih su se našli u partizanskim odorama tijekom juriša na Odžak, sve kako bi spasili živu glavu, tako je i prvih nekoliko početnih juriša partizana s nemotiviranom vojskom doživjelo pravi debakl. Zanimljivo je i sljedeće, dobar dio muslimana iz Odžaka pobjeglo je iz grada i pridružilo se partizanima, no i ta skupina doživjela je pravi pokolj kada su ih partizani poslali u prve redove juriša na ustaše i domobrane iz Odžaka.

Uglavnom, bitka za Odžak posljednja je bitka Drugog svjetskog rata. Započela je praktički prije njemačke kapitulacije i potrajala sve do 25.svibnja. U javnosti se za bitku nije znalo, tek su neke beogradske novine znale objaviti kratku vijest o „borbama sa zaostalim bandama negdje u Bosni“. Cijelih 30 godina kasnije u beogradskom Ninu objavljen je jedan članak u kojem se konačno spominju događaji iz Odžaka iz svibnja 1945.godine. Tada je u Ninu pisalo: „U trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljuni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine - čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede - 25. srpska divizija i 27.divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan".

Inače, u Odžaku u prve dvije godine rata nije bilo većih borbi, ustaška vlast je djelovala u mirnim okolnostima, no kako su 1943.godine pobunjeni Srbi počeli djelovati u okolici Odžaka to se i dotad mirna situacija zakuhala. Počele su borbe i s četnicima i s partizanima i poginuo je ustaški logornik i satnik Zdenko Odić. Koji je bio i zapovjednik obrane Odžaka. Njega su zamijenili Petar Rajkovačić i Ivan Čalušić, mladi ljudi iz odžačke okolice. Oni su se dokazali u borbama i na čelnim mjestima ustaških postrojbi u Odžaku su dočekali i svibanj 1945.godine. Zbog njihovih vojnih uspjeha u javnosti „endehazije“ Bosanska posavina smatrana je oazom sigurnosti. Štoviše, iz Odžaka su znali uputiti i poruku Anti Paveliću, nešto u smislu – 'Ako nisi siguran u Zagrebu dođi kod nas u Posavinu'.

I Rajkovačić i Čalušić smatrani su strogim časnicima, držali su do discipline i povjerenja. Vojnici su ih se i bojali, istovremeno i poštovali.

Upravo su njih dvojica naredili utvrđivanje odžačkog kraja, nakon što su uvidjeli da uzmak prema zapadu više nije moguć. Izrađen je i pomni plan obrane Odžaka. Crtao ga je i usavršavao Blaž Jurkić, inžinjerijski časnik. Tisuće rovova, bunkera, zapreka, protutenkovskih križeva okružilo je cijeli kraj, a posebno se vodila briga da i trava bude pokošena, kako bi partizani mogli biti na vjetrometini, u nemogućnosti da se prikradu kroz gustiš i visoku travu.

Pitanje je bilo i otkuda hrane i streljiva ljudima iz Odžaka. Valja znati da su tisuće tona hrane i streljiva odžački branitelji pronašli na pogođenom, nasukanom velikom njemačkom brodu na obližnjoj rijeci Savi. Obrana je bila zamišljena u dva prstena, prvi prsten bio je postavljen južno od Save, rubovima sela: Svilaj, Vrbovac, Lipik, Duge Njive, Potočani, Srnava, Pećnik, Jakeš, Dobor-kula. Zatim je prsten obrane išao jugoistočno uz lijevu obalu rijeke Bosne, na potezu Odžak, Balegovac, Mrka Ada, Prud. Na sjevernom dijelu prvi prsten je išao desnom obalom Save: Svilaj, Donji Brezik, Zorice, Trnjak, Devići i Prud, drugih nekoliko kilometara južnije. Sva su sela bila utvrđena kao veliki bunkeri, s rovovima, zaštićeni protiv tenkovske i minobacačke paljbe.

Zapovjednik obrane bio je Ivan Čalušić koji je sa svojom vojskom držao sam Odžak te sela Srnavu, Jošavicu, Potočane, Vrhovac i Svilaj. Petar Rajkovačić zapovijedao je ostalim područjem u odžačkoj okolici, a obranu južnog krila odžačkoga kraja Petar je povjerio svom bratu Ivi. Istočno krilo držao je Pejo Ilak. Sveukupno je tu bilo četiri tisuće vojnika, jer se skupina hrvatskih vojnika pod zapovjedništvom Ibrahima viteza Pjanića isto našla u Odžaku, nakon što je onemogućen odlazak na zapad.

Partizanske jedinice ušle su u Sarajevo 6.travnja, a prve borbe oko Odžaka počele su 19.travnja. Odžak su partizani pomislili zauzeti u jednom navratu i u tu svrhu su bile angažirane četiri brigade - 16. muslimanska brigada, 19. brčanska brigada, 14. i 27. srednjebosanska brigada.

Unatoč višestrukoj ljudskoj premoći već prvi juriši ispali su katastrofalno po partizanske snage. Na stotine ljudi izginulo je pri prvih nekoliko juriša, dočim branitelji nisu imali velikih gubitaka. Zakompliciranu situaciju trebala je riješiti sama naredba Josipa Broza da se „više nema što čekati“. Što je pojačalo nervozu kod partizanskih oficira koji su naredili nove juriše. Bez obzira na žrtve. Čak su ustaše i domobrani nakon kraha partizanskih juriša kretali u protunapade. Partizanska akcija se paralizirala, a mnogi su pribjegli i dezertiranju, jer je žrtava u njihovim jurišima bio enorman broj.

Došao je i kraj travnja, a iz Brozovog štaba stigla je nova poruka: „Ako se odžački teren brzo ne očisti snositi ćete, svi, punu odgovornost“!

Zapovjednik partizanske akcija - slamanje otpora u Odžaku - Miloš Zekić odredio je 4. svibanj 1945. godine za početak opkoljavanja i čišćenje odžačkog kraja. Sve četiri brigade trebale su najprije onesposobiti ustaške bunkere i ući u pozadinu ustaških snaga. Početni uspjesi partizana nisu omekšali ustaške i domobranske postrojbe. Jer, branitelji Odžaka borili su se sjajno. Znajući da zarobljenika nema nisu poštedjeli niti jednog zarobljenog partizana, kao što partizani nisu poštedjeli niti jednog branitelja Odžaka. U jednom trenutku pri tom napadu ustaše i domobrani su potisnuti iz Odžaka u selo Vlaška Mala. To omanje selo smješteno u ravnici bez brdovitih predjela, s izvrsnim pregledom svih prilaznih putova bilo je izvanredno branjeno. Kako su partizani mislili da je to i kraj ustaškog otpora to su svim ljudstvom krenuli na to selo, došli su na dvadesetak metara od prvih kuća i rovova, kada je po naređenju Čajkušiča zapovjeđena paljba. Partizanski gubici bili su golemi. Slijedio je protujuriš, partizanski vojnici su bježali ostavljajući oružje za sobom. Vlaška Mala nije posustajala u obrani, a i Odžak je vraćen. Zapovjednik partizanske akcije Miloš Zekić pretrpio je kritike, niti s tri brigade nije osvojio selo.

Na sam dan njemačke kapitulacije, 8. svibnja na Vlašku malu krenulo je pet tisuća partizana. Tu se opet dogodio debakl, nakon partizanskog juriša uslijedio je ustaški protunapad i partizani su vraćeni iza početnih položaja, sve do sela Vrbovca. Partizanski oficir Stevo Kovačević šalje poruku Štabu u Beograd:

„Neprijatelj se očajnički bori, ni stari borci tako nešto nisu još vidjeli. Svaki ustaša mora najprije biti ubijen pa tek onda može da se osvoji neki objekt. Nalazimo se i dalje na polaznim položajima“.

Bližio se tako dan Titovog rođendana, a stvari u Odžaku nisu bile riješene. I tada je uključena s partizanske strane još jedna brigada, peta po redu, no promjena nije bilo. Iz Beograda je stigla naredba – na Odžak će krenuti avijacija. Čak dvije eskadrile s ukupno 12 aviona krenule su put Odžaka, bombardiranje i mitraljiranje trajalo je neprekidno dva dana, 23. I 24.svibnja. Usputu su partizanske snage nadirale i otpor je pomalo popuštao, sada su žrtve i kod ustaša i domobrana bile velike. No, za razliku od partizana oni nisu imali svježe, odmorne snage. Bolnica u Prudu nedaleko Odžaka bila je prepuna ranjenika. Nakon što su konačno osvojili Odžak partizani su nakon dva dana stalnog bombardiranja ušli i u Vlašku Malu baš na dan Titovog rođendana, 25.svibnja. Nakon svega, sporadične borbe još su vodile oko bolnice u Prudu. No, unatoč tome što su ušli i u Vlašku Malu i u selo Prud nekih 150 branitelja Odžaka i Vlaške Male uspjelo se probiti kroz višestruku partizanski obruč. Razbili su vojnike 14.partizanske brigade Steve Kovačevića koji je u kasnijoj oficirskoj karijeri uvijek bio ismijavan zbog toga što mu je 'šačica ustaša napravila'.

Nakon slamanja otpora odžačkih branitelja uslijedila je osveta. U bolnici u Prudu poubijani su svi ranjenici, njih osamdesetak, zajedno s medicinskim osobljem. Samo se dvjestotinjak ustaša i domobrana predalo, no oni su svi po kratkom postupku poubijani. Po selima su se ubijali svi muškarci stariji od 15 godina. Godinama i godinama kasnije u tom dijelu sjeverne Bosne nije bilo đaka u osnovnoj školi koji je imao živog oca.

U proboj je krenuo i uspio sam Ivan Čalušić. On se sa svojim ljudima još dvije godine borio u šumama sjeverne i srednje Bosne. Izdan je i uhvaćen u Tuzli, osuđen je potom na smrt. Ali, do danas nije znana sudbina Petra Rajkovačića. Tvrdi se kako je i on uspio preživjeti proboj. Opet, postoje verzije i o njegovom samoubojstvu, kao i verzije da je pobjegao do Španjolske, a bilo je i onih koji su tvrdili da su ga vidjeli u Madridu i Valenciji.

Na koncu konca, u Jugoslaviji se kao Dan oslobođenja Odžaka slavio datum – 15.travanj, iako su partizani u isti grad ušli pet-šest tjedana kasnije.


Saznajte više: Bitka za Odžak http://slobodni.net/t118787/#ixzz2mvluB7IK

ZGabriel
11-12-2013, 20:34
opet prekopavanje kostiju... :facepalm


Teška mehanizacija Hrvatske vojske probudila je jutros, 11. prosinca, Vrgorčane. Pripadnici HV-a i stručni timovi Ministarstva branitelja uputili su se naime prema Novom groblju na lokalitet masovne grobnice iz vremena Drugog svjetskog rata.

http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=30479%3Avrgorac-matievo-ministarstvo-ponovno-graevinskim-strojevima-na-rtve-komunistikih-zloina-&catid=28%3Apovijesni-identitet&Itemid=112

skater
11-12-2013, 23:54
opet prekopavanje kostiju... :facepalm


Teška mehanizacija Hrvatske vojske probudila je jutros, 11. prosinca, Vrgorčane. Pripadnici HV-a i stručni timovi Ministarstva branitelja uputili su se naime prema Novom groblju na lokalitet masovne grobnice iz vremena Drugog svjetskog rata.

Zar se bagerima vrši ekshumacija? Za ovo bih na licu mjesta odgovorne **********.

[QUOTE]Fra Miljenko je još jednom uputio apel nadležnom Ministarstvu branitelja i voditeljima ekshumacije da zbog pijeteta prema žrtvama ekshumaciju obave dostojanstveno, ne uništavajući dokaze i posmrtne ostatke kao što je to bio slučaj u Sincu.

Mentalni boljševici znaju samo jezik sile, apeli i pozivanje na savjest ne vrijede kod te bagre. Osjetit će kad tad bijes hrvatskog naroda na svojoj koži, grobovi im nikada oprostiti neće.

Bismarck
13-12-2013, 12:43
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/15932-hocemo-li-na-radmanoviziji-uskoro-ugledati-i-partizanskog-generala-milana-bastu.html

ovaj "dobrodušni" Milan Basta je našim naivcima, dao čak 1 h vremena da se razoružaju na bleiburgu. ima sreće da mu ja nisam bio na pregovorima, jer u tom slučaju dao bi ja njemu i njegovim partizanima 30 minuta da nam otvore put, u protivnom bi si ga mi sami raskrčili preko puno pobijenih partizana i komunista. još uvijek ne mogu vjerovat, da su naši tako glupo odložili oružje i predali se u ruke partizanima, umjesto da su inzistirali na predaji saveznicima bilo amerikancima bilo britancima, u svakom slučaju bilo bi puno bolje i pametnije da su se predali amerikancima jer britanci ne podnose nikoga tko se svrsta na stranu švaba. tako da mi nije jasno, zašto i ostali nisu sljedili primjer onih pojedinih grupacija koje su se uspješno probile kroz obruč partizana i britanaca? zar je vojsci od 150.000 možda i više vojnika, bio problem natamburat 10tak tisuća vojnika. u svakom slučaju, ja znam da se ja nikome ne bih predao živ, pa oni neka vide kud će sa mnom kada padnem u borbi. ali da bi se mirno pomirio s svojom sudbinom, i to pred jednim bastom koji postavlja ultimatum nema šanse. meni nikakav basta, ne bi mogao postavit ultimatum već bi ja njemu postavio, bez obzira dal jesam ili nisam u poziciji da postavljam ultimatume bilo kome. najgore je kada se ljudi pomire s svojom sudbinom, a još uvijek se mogu izborit i spasit svoje živote. treba se borit dok god imaš ikakve šanse za spas, ma koliko one minimalne i slabe bile bolje umrijet vojnički nego stavljanjem svoje sudbine u ruke ovom turčinu basti. a svi su jako dobro mogli znati, da im smrt ne gine neka završe u rukama partizana. prema tome, borba do zadnjega pa tko živ tko mrtav.

I ja mislim da im se ne bi preda ali ipak ne moš to samo tako reći North. Ljudi su se držali za jedinu slamku spasa ma kako malo virovali u nju. Moje žene did, koji je bio baš kraj toga dvorca u Austriji di su se vršili pregovori sa Englezima priča da su oni imali samo lako naoružanje a tamo engleski tenkovi. On je tada ima 19 godina što mu je i spasilo glavu, 1925 i 1926 godište nisu odmah ubijali, starije su sve u kamione potrpali i u Maribor. Dolaze od tamo iz dvorca časnici i govore nam da se ćemo se predati i razoružati, popisat će nas i idemo kući. Neki su odmah ljude nagovarali da se ne predaju i da idu u proboj ali većini je bilo svega dosta. Sa partizanima su se mogli obračunati, kaže mi se njima predajemo, prava vojska uniformirani a oni u nekim starim ruljinama, neobrijani, baš banda. Ali šta ćemo sa engleskim tenkovima... znali smo mi i tada šta su komunisti ali se nečemu nadaš ali čim sam bacio oružje, bilo mi je jasno da nam nema spasa. On je poslije propješačio pola jugoslavije uzduž i popriko, preživio zahvaljujući sreći u više navrata i iznimnoj snazi i zdravlju. I dan danas je živ pa i zdrav, radi u polju...

Bismarck
13-12-2013, 12:56
dakle ne negiram da je bilo znatno više pobijenih žrtava, ali je preočito da je MIT O JASENOVAČKOM GENOCIDU, ipak nešto što je na ovim prostorima uvelike ponajviše štetilo i pacifiziralo hrvate i dovelo do misli da se mi praktički nemamo pravo branit u svojoj zemlji. zbog toga su se brojke žrtava Jasenovca, množile ne puta 100 već puta 1000! po mojoj nekoj realnoj procijeni, mislim da je Franjo bio najrealniji kada je reko da je u tom logoru stradalo 60-70.000 ljudi, i mislim da je ova brojka od trenutnih 83.000 žrtava napuhana, i da tamo ima puno onih koji nisu ubijeni u tom logoru niti od ruke Ustaša odnosno NDH. zna se jako dobro, da je logorom do 1948 upravljao i sam Tito, odnosno komunisti i partizani i da su oni tamo nastavili vršiti likvidacije nakon rata. naravno Ustaša i ostalih koje su smatrali, prijetnjom po svoj komunistički smrdljivi režim.


Ma kojih 60 -70.000 i to je prenapumpano. Da je jedan je previše, al mislim da je i ova brojka nema veze sa realnošću.+ Inače jednom mi je jedan lik priča, čiji je did bio u zbjegu u El Shattu da je na nekom spomeniku Jasenovačkim žrtvama ime njegovog poznanika koji je umro u El Shattu.

Evo malo o Jasenovcu, nije to bilo tako kako oni pričaju...

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=22168

Proberi i odavde

http://www.glas-koncila.hr/feljtoni/

NorthStand
13-12-2013, 23:04
I ja mislim da im se ne bi preda ali ipak ne moš to samo tako reći North. Ljudi su se držali za jedinu slamku spasa ma kako malo virovali u nju. Moje žene did, koji je bio baš kraj toga dvorca u Austriji di su se vršili pregovori sa Englezima priča da su oni imali samo lako naoružanje a tamo engleski tenkovi. On je tada ima 19 godina što mu je i spasilo glavu, 1925 i 1926 godište nisu odmah ubijali, starije su sve u kamione potrpali i u Maribor. Dolaze od tamo iz dvorca časnici i govore nam da se ćemo se predati i razoružati, popisat će nas i idemo kući. Neki su odmah ljude nagovarali da se ne predaju i da idu u proboj ali većini je bilo svega dosta. Sa partizanima su se mogli obračunati, kaže mi se njima predajemo, prava vojska uniformirani a oni u nekim starim ruljinama, neobrijani, baš banda. Ali šta ćemo sa engleskim tenkovima... znali smo mi i tada šta su komunisti ali se nečemu nadaš ali čim sam bacio oružje, bilo mi je jasno da nam nema spasa. On je poslije propješačio pola jugoslavije uzduž i popriko, preživio zahvaljujući sreći u više navrata i iznimnoj snazi i zdravlju. I dan danas je živ pa i zdrav, radi u polju...

ja govorim šta bih ja napravio, nema teorije da bi se partizanima predo, baš nikakve teorije. tražio bi ili njima britancima, ili još bolje amerikancima, amerikanci su puno pouzdaniji kada je "predaja" u pitanju, jer se oni najdosljednije drže "ženevskih konvencija" dok rusi britanci i ostala gamad, rade sve po nekim svojim propisima i likvidiraju ljude iz osvete pa kada procijene da su se dovoljno osvetili, onda prestanu s likvidacijama i prihvate ih ko radne grupe.

a koliko nas britanski šljam mrzi, najbolje ti govori podatak da su iako svijesni da će nas sve partizani pobit, izručili hrvate u ruke komunista. da ne govorim da je britanija prije toga imala čini mi se 200-300 tisuća švaba zarobljenih negdje u austriji, i da njima nije pala vlas s glave! dakle nacisti koji su im ravnali po britaniji, su koncem rata bili tretirani propisno i uredno ko ratni zarobljenici, a nas su svijesno da idemo u smrt prepustili partizanima. i danas ovo kopile Milanović, njima hrli u zagrljaj i od njih pravo partizanski ko i njegov ćale prima instrukcije šta da radi s "ustašama". gamad usmrđena, ali lako bi mi za britance da nije bilo ovoliko domaće gamadi, koja je jedva dočekala da se svojim sugrađanima i sunarodnjacima napije krvi! ko je nama kriv, što imamo toliko domaće gamadi koja mrzi svoje, i koja više nego britanci jedva dočeka da nekome presudi. i onda će mi ta gamad pričat o nekakvom antifašizmu, i kako to treba slavit, samo vi to slavite idioti ja hvala bogu neću dok sam živ. a budala koji će svoju dušu prodati vragu, oduvijek je bilo i bit će.

NorthStand
13-12-2013, 23:21
Ma kojih 60 -70.000 i to je prenapumpano. Da je jedan je previše, al mislim da je i ova brojka nema veze sa realnošću.+ Inače jednom mi je jedan lik priča, čiji je did bio u zbjegu u El Shattu da je na nekom spomeniku Jasenovačkim žrtvama ime njegovog poznanika koji je umro u El Shattu.

Evo malo o Jasenovcu, nije to bilo tako kako oni pričaju...

http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=22168

Proberi i odavde

http://www.glas-koncila.hr/feljtoni/


ne pravdama ja ni ustaške zločine, samo mi je morbidno to sotoniziranje istih, od strane lažnih moralnih veličina i od dječice razno raznih partizana komunista i udbaša. takvi su pouzdano znam, najglasniji kada treba srati po ustašama i ndh. ali nema ih nigdje, kada treba osudit komuniste partizane i tita odnosno SFRJ. ko da je SFRJ u bilo čemu bila civiliziranija prema nama hrvatima, od NDH ili fašista koji su okupirali jadran. isto sranje drugo pakovanje, s time da smo mi ko narod za vrijeme NDH ipak imali kakav takav tretman jer ustaše nisu dale da se diraju Hrvati, a poslje smo postali lovina komunista Tite i četnika kojima se okružio u "službama bezbednosti". znao je on da će oni dobro odraditi svoj posao, protiv hrvata zato ih je i angažirao da nas špijuniraju i drže pod kontrolom. smeće antihrvatsko, a ne antifašističko.

iako bilo je i naše gamadi koliko hoćeš, naši su uglavnom isto potpirivali tu nakaradnu tezu o genocidu za vrijeme NDH, i vrlo bučno i agresivno nametali kolektivnu krivnju skupa s srbima. to dovoljno govori o tome, kakvih sve "hrvata" u ovoj državi ima. ali poanta je da se stalno preko jasenovca i ndh, pokušava isotonizirat hrvatski narod i poručit mu da se nema pravo borit za svoju državu, i da se nema pravo obračunat s svojim neprijateljima kako to rade ove malo veće zemlje. koje se ne obračunavaju s neprijateljem na svom teritoriju, kako su to radile Ustaše već na njegovom. pogledaj primjer amera, oni SAD redovito brane u afganistanu iraku i da ne nabrajam dalje, lakše je napravit invaziju na neprijatelja nego čekat da ti taj neprijatelj upadne u dvorište. ko je nama kriv što smo mi narod koji nema uglavnom pojma o ničemu, i fašizmom nazivamo par k. logora koje i rasne zakone, a svi narod koji nas za to prozivaju fašističke metode ratovanja i ponašanja davno prije nas su usvojili, a nama je realno jedini dio povijesti koji je kompromitiran taj drugi svijetski rat, samo što nisu samo Ustaše radile zločine kako je to često praksa tumačenja povijesti na ovim prostorima, već i Srbi i odnarođeni debili koji su s titom stvarali SFRJ rađe nego se borili za svoj narod i svoje države. kamo su nas oni odveli, imali smo prilike vidjet 45 godina jugoslavije, a imamo prilike i danas preko ovakvih kretena kao što su Milanović i Josipović njima jugoslavenskim govnjarima ni danas regija i zapadni balkan ne izlazi iz glave, pogotovo Srbi. ta njihova opsesija lizanja srpskog šupka, je nešto fascinantno, ali to je sve odgoj, tamo od Frane Supila Trumbića pa na dalje, Strosmayera itd to jugoslavenstvo je najveće zlo, čak veće po meni od mađarona talijanizacije germanizacije itd, jer i ono ima isti cilj samo što ono rovari iznutra, a mađaroni talijanizacija i germanizacija izvana a uvijek se lakše borit na spram vanjskog utjecaja nego na spram unutrašnjeg, kada si dio jedne države onda ti se lakše nameću nekakve nakaradne teze i stavovi. vidiš i sam, šta se sve događalo za vrijeme titovine, a i danas gdje jedna te ista ekipa uporno nameće svoj nakaradni svijetonazor normalnoj većini, koja se nikad nije slagala s njihovom politikom, ali ju je morala trpit mimo svoje volje kao što je to i danas slučaj.

tako i ova falsificiranja povijesti, dolaze od iste ekipe, svima je njima za cilj specijalni rat protiv hrvata i hrvatske države, i da se hrvatima zgadi njihova država toliko da je budu opet voljni utopit u nekakav regionalni savez s srbima. to je njihova politika, i na tome oni rade cijelo vrijeme, sada više nije spika "bratstvo jedinstvo" sada je spika "pomirba" ili ti ga ona čuvena "tko nas bre zavadi?", srećom dok sam ja živ pomirbe biti neće to im se ja kunem u svoje ime. a oni ako im je već toliko s srbima do saveza, neka spreme svoje kofere i stvari prodaju kuće i presele u Beograd, ionako su njihova produžena ruka ovdje, iako po nacionalnosti Hrvati kad ih čovjek sluša ko da sluša Savu Štrpca ili Vuka Karadžića.

NorthStand
14-01-2014, 17:48
http://www.vecernji.hr/hrvatska/antifasisti-josipovicu-podsjecamo-vas-da-su-partizani-oslobodili-hrvatsku-915041

evo ih valjda najveći šljam koji je ikada puzao po ovoj zemlji, sada su oni našli djelit nekome lekcije o povijesti, još nisu shvatili da su stvorili državu naziva SFRJ koja je imala komunistički ustroj, i diktatora Titu na čelu, o kakvoj to oni slobodi i borbi za hrvatsku pričaju ? nisam znao da da se s zvijezdicom na glavi, stvarala hrvatska kako dotični uporno pokušavaju uvjerit širu javnost, kojoj se odavno zgadio Tito Jugoslavija i naravno njihova opjevana N"OSLOBODILAČKA"B! nitko nije toliko retardiran, da ne zna da je 1945 jedan fašistički režim u okupiranim krajevima od strane fašista talijana, nastupio drugi komunistički s Titom i Srbima na čelu. i domaćim izrodima, koji su revno služili i tamanili hrvate ko pravi nacionali šljam koji nije prezao od toga da kolje i ubija svoje sugrađane jer nisu djelili političke stavove s njihovom nakaradnom "antifašističkom" a zapravo komunističkom politikom i borbom.

neki se u ovoj državi uporno ponašaju, ko da su svi Hrvati bili partizani, niti su svi Hrvati bili partizani bili su neki i Ustaše to je valjda ono što njih kopka, a veliki dio hrvata nije bio ni na jednoj od te dvije strane, shodno tome tko su oni da pričaju ove pričice kako su oni pobjednici u ratu, ko da je cijeli hrvatski narod ikada podržavao partizanski pokret, ili ustaški svejedno. partizanski i ustaški pokret su prošlost, to je ono što ovakvi debili ne razumju, oni nas moraju vraćat u povijest i moraju pričat svoje nakaradne teze, ko da je komunizam išta manje zlo od fašizma protiv kojeg su se oni borili, oni još nisu shvatili da su jedno zlo zamjenili drugim, i to slave i onda će se čudit kada netko salutira i mjeri kukuruz i skandira ustaške poklike, samo se čudite bagro, bit će toga još i više upravo zato jer vi ignorirate svoja sranja, štitite udbaše po država i lažete da ste oslobodili hrvatsku 1945, možda od fašista ali od komunista kakvi ste sami sigurno niste.

skater
14-01-2014, 19:50
http://www.vecernji.hr/hrvatska/antifasisti-josipovicu-podsjecamo-vas-da-su-partizani-oslobodili-hrvatsku-915041

evo ih valjda najveći šljam koji je ikada puzao po ovoj zemlji, sada su oni našli djelit nekome lekcije o povijesti, još nisu shvatili da su stvorili državu naziva SFRJ koja je imala komunistički ustroj, i diktatora Titu na čelu, o kakvoj to oni slobodi i borbi za hrvatsku pričaju ? nisam znao da da se s zvijezdicom na glavi, stvarala hrvatska kako dotični uporno pokušavaju uvjerit širu javnost, kojoj se odavno zgadio Tito Jugoslavija i naravno njihova opjevana N"OSLOBODILAČKA"B! nitko nije toliko retardiran, da ne zna da je 1945 jedan fašistički režim u okupiranim krajevima od strane fašista talijana, nastupio drugi komunistički s Titom i Srbima na čelu. i domaćim izrodima, koji su revno služili i tamanili hrvate ko pravi nacionali šljam koji nije prezao od toga da kolje i ubija svoje sugrađane jer nisu djelili političke stavove s njihovom nakaradnom "antifašističkom" a zapravo komunističkom politikom i borbom.

neki se u ovoj državi uporno ponašaju, ko da su svi Hrvati bili partizani, niti su svi Hrvati bili partizani bili su neki i Ustaše to je valjda ono što njih kopka, a veliki dio hrvata nije bio ni na jednoj od te dvije strane, shodno tome tko su oni da pričaju ove pričice kako su oni pobjednici u ratu, ko da je cijeli hrvatski narod ikada podržavao partizanski pokret, ili ustaški svejedno. partizanski i ustaški pokret su prošlost, to je ono što ovakvi debili ne razumju, oni nas moraju vraćat u povijest i moraju pričat svoje nakaradne teze, ko da je komunizam išta manje zlo od fašizma protiv kojeg su se oni borili, oni još nisu shvatili da su jedno zlo zamjenili drugim, i to slave i onda će se čudit kada netko salutira i mjeri kukuruz i skandira ustaške poklike, samo se čudite bagro, bit će toga još i više upravo zato jer vi ignorirate svoja sranja, štitite udbaše po država i lažete da ste oslobodili hrvatsku 1945, možda od fašista ali od komunista kakvi ste sami sigurno niste.

Profesionalnog Ćifuta Glupovskog jako svrbi domoljubni pozdrav "za dom spremni", ponajviše što 30 000 "ustaša" to jest nogometnih navijača kliče "za dom spremni", čak bi zabranio HČSP zbog toga što pišu "za dom spremni".

NorthStand
14-01-2014, 23:53
fašisti su govna, kao i Musolini, ali germani kakvi god da jesu niti su nas okupirali niti su nam zemlju aneksirali ko talijani kako se to tumači u partizanskoj verziji povijesti. prema tome, sere mi se od tih lažljivih falsifikacija povijesti, koje stvarno nemaju veze s činjenicama. iz mog osobnog gledišta, daleko veći okupator je bio Tito i njegova komunistička vlast. 1945 je za veliki dio hrvatskog naroda, veći nego onaj dio što je bio pod talijanskom okupacijom 600.000 hrvata, bio dan za plač i tragediju. jer zamisli koliko godina smo čekali svoju državu, i onda nam je ovi komunistički propaliteti unište da bi svi tobože slaveni živjeli u jednoj državi. niti smo svi slaveni, niti možemo biti jedna država. za nezavisnu je Nazor govorio, da niti je nezavisna niti je država niti je Hrvatska, ajmo uzet to ko ok argument iako je stupidan do bola. kako bi mogli i trebali tumačit onda tek, SFRJ i vlast koja je uspostavljena 1945, jel to bilo nezavisno državotvorno i Hrvatsko? stvarno neki ljudi se ni nakon svih tih tragedija našeg naroda, nisu opametili niti za pedalj, i to je ono što je žalosno.

ja prvi sam završio s NDH, i gledam kako živjet u ovoj državi u kojoj žviimo danas, ali ovi jugo propaliteti oni nisu završili s jugoslavijom jer vode politiku na način da od RH naprave mini repliku SFRJ. ali neka se kurče debili još malo, ionako svaka sila za svog vremena, neće ni oni još dugo pričat priče o fašistima hrvatima. zapravo jedne fašiste talijane, zamjenili su drugi jugoslavenski i to je jedina istina o tom djelu povijesti. koliko god oni uljepšavali tu svoju nakaradnu politiku, i jugoslaviju neće je uspjet uljepšat jer svi znamo na koji način je stvorena i na koji način se raspala, a oni neka i dalje ljude uvjeravaju kako se na partizanima temelji hrvatska država i kako se drug Tito izborio za slobodu. ako je to tako, zašto smo 1991 ratovali, ako smo bili slobodni zašto smo ratovali imali itko od tih lažnih povijesničara ikakvu ideju zašto se dogodio rat, kad smo tobože uživali u slobodi koju su nam partizani i Tito dali??? neka na ovo pitanje, svatko sam da odgovor i donese zaključak.

Bobani
15-01-2014, 00:13
Bravo! NorthStand. Slažem se sa svakom riječi koju si ipisao, naravno osim onih dvije/tri uobičajni.

Ti govoriš o onima koji žele uljepšati YU. Ja bih samo nadodao da se skoro sve stvari mogu uljepšati i poljepšati, osim dvije, a to su: SMRT I JUGOSLAVIJA se ne mogu niti uljepšati, niti poljepšati.

NorthStand
08-02-2014, 07:58
http://www.youtube.com/watch?v=ddNtrfkmbsA

NorthStand
24-03-2014, 08:38
http://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/istraili-smo/9966-dnevnik-smrti-qnajveeg-sina-naih-naroda-i-narodnosti.html

"antifašistička" govna, ali bitno da su nama u Ustav ugradili da se baziramo na ZAVNOHu, to je jako presudno šta se nisu dosjetili da se hrvatska bazira na rasnim zakonima NDH? a mogli su nije da nisu mogli, i to su mogli ugradit u Ustav prokleti debili. i Tuđman je za to kriv, nit je napravio lustarciju i još je ko partizan ugrađivao ovaj "antifašizam" u Ustav jebala ga pomirba partizana i ustaša da ga jebala, on nikad nije shvatio da naš narod po tom pitanju je nemoguće ujedinite i nikad se državotvorne opcije neće moći ujedinit s onim debilima koji rade sve protiv države u kojoj žive, tako je bilo 1918 tako je bilo 1941 i tako je i danas, uvije su ista govna hrlila u zagrljaj beograda i to rade i danas, oni se promjenit neće i nema se šta s njima tu udruživat i ujedinjavat, ti propaliteti su za ovu našu državu isto što i četnici, ni manje ni više a ako se mene pita pošto su etnički Hrvati u mojim očima su i gori od četnika. četnik je Srbin on ima opravdanje za svoju mržnju prema hrvatima i hrvatskoj državi, etnički Hrvat za takvo nešto nema nikavkog opravadanje i strejlo bi ga ko kera pored tarabe, po kratkom postupku. ali mi normalna država nismo, i naravno da takva praksa kod nas neće zaživjet, to su samo "antifašisti" imali tu privilegiju da pobiju stotine tisuća ljudi bez suda i to prikažu ko "slobodarski" čin. da to danas netko napravi, ne sumnjam da bi prvi novinarski partizani koji vrve u medijima vrištali o fašizmu, a isti nisu ni slova napisali kada su stotine tisuća ljudi posmicane koncem rata i ne pišu o tome ništa ni danas, ali pišu o Jasenovcu jadnovnu itd, ali zato čestitam ustašama što su im u svoje vrijeme dobro naplatili sva sranja koja su radili i prije i poslje, a ne sumnjam da su pobjedili u ratu da bi dobrano državu "izvjetrili od jugoslavesnkog smrada". i na tome bi im svatko mogo samo čestitat, govna ostaju govna, ili što reče onaj mudrac stari "vuk dlaku mjenja, ćud nikada" tako ni ovi smradovi nikad svoju ćud neće promjenit, jednom komunisti zauvijek komunisti. SMRT KOMUNIZMU, SLOBODA NARODU.

ZGabriel
05-05-2014, 12:23
evo jednog zanimljivog interviewa na temu...

http://www.sloboda.hr/dr-razum-nema-dokaza-za-masovne-ustaske-zlocine-u-jasenovcu-ali-ima-za-partizanske/

NorthStand
11-05-2014, 08:57
http://www.youtube.com/watch?v=IxlSx-BuB7A

Marko Rančić, turistički pratitelj, u Kumrovec obično dovodi djecu na jednodnevne školske izlete. Na pitanje kako priča osnovnoškolcima o Titu, kaže „objektivno, bez politiziranja i propagande“.

Rančić dodaje da zna da postoje vodiči koji Kumrovec tumače demagoški i ideološki, što mu je neprihvatljivo, posebno prema djeci u dobi kad im se usađuju neke osnovne životne vrijednosti: „Živimo u svijetu kad su sve vrijednosti poremećene, stvari koje su nekada bile bitne, zanemarene su. Treba djeci na lijep način objasniti kakvo je bilo to vrijeme u kojem se još nisu bili rodili.“

„Tito je jako puno napravio za Hrvatsku i hrvatski narod. Da nije bilo Tita, pitanje je da li bi i pod tko zna kakvim okolnostima bilo nezavisne hrvatske države. Mislim da bi definitivno Titu trebali biti zahvalni svi, prije svega Istrijani, Dalmatinci i Baranjci, jer nikad ne bi bili u Hrvatskoj da nije bilo Tita, Međimurci, a nakon toga i svi drugi narodi Bosanci, Srbi, Makedonci, čak ni Kosovari, jer zahvaljujući njemu čak i oni danas imaju svoju državu. Da nije Tita, možda bi svi danas pričali talijanski, njemački ili ruski.“


majko isusova, kakvi debili žive u ovoj državi, ovo je stvarno ispiranje mozga na 100tu. proći će još jako puno vremena, dok ne odumre taj komunistički gen u ovom narodu. fašistički nikad nismo ni imali, jer etapa drugog svijetskog rata i ustaša koji se bore za hrvatsku državu je bila nacionalna a ne fašistička borba što je upravo demagogija ovakvih imbecila kalibra ovaj iznad.

najjači je dio kad priča da ne bi bio nezavisne hrvatske države, da nije bilo tita, kakav je to mentalni sklop u glavi prestrašno. je, Tito se borio za NDH reci ti nama, nije on ratovo protiv onih što se bore za NDH, on je samo tu i tamo njima slao čete i proglašavo ih "suradnicima okupatora", zato si ti i tvoj Tito pravi izdanci "nesuradnje s okupatorima" malo s srbima malo s britancima malo s rusima malo s amerima, a kad ono tobože "nesvrstani" Tito, izgleda da je ipak bio svrstan i to dobrano svrstan. imo je smrad više sreće nego pameti na žalost, to je ovaj naš narod jako puno koštalo i košta nas i danas ali jedan dio naših ljudi nikad neće shvatit taj kretenizam, jer su i sami kreteni i ovce za šišanje. ovakvi ko Tito, zapravo vješto koriste pri-glupost naroda i to je poanta svega.

ovakvi idioti, su zapravo najbolji dokaz toga tko vrši reviziju povijesti i tko sustavno kleveće i laže i izvrće povijesne činjenice. pa valjda je očito i jasno, da se tito niej borio za hrvatsku državu, ali džabe više o tome pričat s ovakvim majmunima. oni će uskoro utvrdit da sunce ne bi sijalo, da se nije rodio Tito, ali će i mudro upozorit da "povijesti ne treba pristupat na ideološki i demagoški način". pri tom vjerojatno misle upravo na sebe. :smijeh

NorthStand
11-05-2014, 10:11
http://www.sloboda.hr/kako-su-antifasisti-oslobadali-zagreb-i-zagrebcane-od-zivota-i-imovine/

još malo o đubradi, ne bi bilo nezavisne hrvatske da nije bilo tita i partizana. eto i ovo je jaki prilog, toj tvrdnji, lažite lažite znamo kako vam je 1991 to sve završilo. a sad imate tu rodnu kuću, kuću cvijeća, i jasenovac. to je sve što je ostalo od SFRJ gamadi.

ista ta kopilad će nam za svakog zaklanog srbina vadit mast, ali ovdje gdje su oni skupa s tim istim srbima ubijali i mrcvarili hrvate to slave ko dan pobjede i državnosti. sprdačina, pravi balkanski šljam, našo se igrat morala i povijesti.

skater
11-05-2014, 18:18
fašisti su govna, kao i Musolini

A sir Oswald Mosley?

Talijani nemaju monopol na fašizam niti je isključivo vezan za njih kao politička i ekonomska opcija kao što ni Nijemci nemaju monopol na nacional-socijalizam ili Rusi na komunizam itd.

NorthStand
11-05-2014, 21:44
znam to, pa nije ni rasizam produkt Hitlera. vidiš li ti u kakvom zaluđenom svijetu živimo? na kraju će ispast da dok se ustaše i nacisti nisu pojavili, koncentracijski logori i rasisti nisu postojali. prava je istina da hitler nije proveo genocid nad židovima, da mu nitko ne bi mogo ni A beknut u svezi nekakvih zločina. jer tu između njega i pobjednika, nema razlike ali niti najmanje. stvar je samo ideološke percepcije, kako ko gleda na te događaje. ljevičari valjda je svima poznato, imaju uvijek jasan i krajnje primitivan stav na spram svega nacionalnog i tradicionalnog, njihova je potreba sve hrvate i nijemce koji su nacionalno isključivi prikazat ko sotone, a oni koji su isključivi na način da sve nacije i narode guraju u jednu uniju i državu naravno ispadaju dobri dečki koji tobože to sve rade zbog dobrobiti čovječanstva, pa evo i Hitler je ubijao zbog dobrobiti trećeg rajha pa ne vidim da na to dotični gledaju pozitivno. kao što sam reko, sve ovisi iz kojeg kuta se na što gleda. svijet je spoj raznih čimbenika, a mnogi čimbenici ovog svijeta su u direktnom sukobu. nalik onome što tinja na istoku, između Ukrajine i Rusije trenutno.

NorthStand
17-02-2015, 22:05
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/neutemeljeni-i-prizemni-napadi-partizana-saba-na-vladu-marica-savjetnika-predsjednika-rh-za-branitelje.-branitelji-osudili-saba/50371-1-cro-HR/NEUTEMELJENI-I-PRIZEMNI-NAPADI-PARTIZANA-SABA-NA-VLADU-MARICA-SAVJETNIKA-PREDSJEDNIKA-RH-ZA-BRANITELJE.-BRANITELJI-OSUDILI-SABA_article.jpg


http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/drustvo/neutemeljeni-i-prizemni-napadi-partizana-saba-na-vladu-marica-savjetnika-predsjednika-rh-za-branitelje.-branitelji-osudili-saba/50371-1-cro-HR/NEUTEMELJENI-I-PRIZEMNI-NAPADI-PARTIZANA-SABA-NA-VLADU-MARICA-SAVJETNIKA-PREDSJEDNIKA-RH-ZA-BRANITELJE.-BRANITELJI-OSUDILI-SABA_article.jpg