PDA

Pogledaj Full Version : Božićno vrijeme



ZGabriel
23-12-2012, 23:18
Badnjak



August Harambašić


Skromna, čedna večer,

Tihi, blagi mir,

Zemlja sa nebesi

Slavi sveti pir.

Plaho je umukno

Šumi svjetski glas,

Zemlja stidno čeka,

Da joj dođe spas.




Badnjak… mala riječca,

Ali pojam svet,

Koga svatko štuje,

Bio kako klet.

Ah. Ta čovjek ipak

Nije tvrdi kam,

Teško samo onom

Tko je danas sam.




Vani, ciča zima,

Sam će dah ti spreč,

Al kod sretnih ljudi

Sve se žari peć.

Soba je malena,

Al´je sreće stan

Nije život, nije

Samo puki san.




Gle, na prostom stolu

Stoji mali bor,

Sav u suhom zlatu

Kao Božji stvor.

To je zlato krivo,

Priprost mu je sjaj,

Al´u oku djece

To je –pravi raj!




Dječica su sitna,

Pa je sitan dar,

Al na licu majke

Sja se sreće žar.

Ručice se dižu

U zahvalnost k njoj,

Slatka riječca „mama“

Anđela je poj.

Anđeli su sašli

U taj mali hram

Sretan im se divi

Baš i otac sam.

Gleda djecu, ženu,

Pupoljke i cvijet,

Pa mu miso leti

U budući svijet.




Minuti će brzo

Sve za danom dan,

Hoće l´i tuj uvijek

Biti sreće stan?!

Svakoj našoj sreći

Prijeti teška kob,

Već će možda k ljetu

I nju kriti grob!




Sve na svijetu što je,

Sve to mora mrijet,

Al će pupolj ostat,

Ako svene cvijet.

Stoljeća će proći,

Kano oka gled,

A na svijetu bit će

Uvijek stari red.




Kraljevstva će minut,

Gradovi će past,

Obiteljska sreća

Jedina će cvast.

Ona nam je svrhom

Sveg života tog,

Blažen kom ju dobri

Blagoslovi Bog!




Blažen u životu,

Tkogod nije sam,

Tko ljubavi može

Podić sveti hram.

Jer kad dužnost zovne

Na odlučan čin,

Ako otac padne-

Ostati će sin.




Bijedan, triput bijedan,

Tko je sam ko´panj,

Na tom božjem svijetu

Nema sreće za nj!

Hladna smrt će doći,

Pa će i on mrijet,

Za njim neće ostat

Pupoljak ni cvijet!




Badnjak… Samo časak,

Pa će i on proć,

Kroz svu vječnost traje

Samo jedna moć.

Sve na svijetu što je,

Sve to mora mrijet,

Samo čista ljubav

Mladi sav taj svijet.

ZGabriel
23-12-2012, 23:21
Božićno vrijeme


Kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. (Gal 4,4-5)



http://www.katolici.org/slike/Album/Isus/rodjenjeisusovo.jpg


Trogirski evanđelistar, 13.st



Božićno vrijeme započinje blagdanom Božića i traje do blagdana Krštenja Gospodnjega tj. nedjelje poslije Bogojavljenja.

U nedjelju između Božića i 1. siječnja, ili ako nema nedjelje onda 31. prosinca, slavi se blagdan Svete Obitelji. Svetkovine u Božićnom vremenu jesu Sveta Bogorodica Marija (1. siječnja) i Bogojavljenje (6. siječnja).



Božić je prije svega dan kada svi u pamet moramo prizvati kolika je Božja ljubav prema nama grešnicima, a ona je tolika da nam on predaje svog jedinorođenoga sina kao žrtvu i zadovoljštinu za naše grijehe.

Ovo Betlehemsko Dijete jest vječna istina i svjetlost istinita koja obasjava svakog čovjeka. Njegovim dolaskom nestade mračnosti u mislima, ljudski razum sve jasnije vidi prostrano obzorje istine, a ta istina nas usrećuje i pokazuje izgubljenu stazu raja.

Ovo Betlehemsko Dijete jest Knez mira koji donosi nebeski mir svim ljudima, mir onaj koji veže Boga s čovjekom, koji utvrdi vječni ugovor između ljudi i Boga, između neba i zemlje.

Ovo Betlehemsko Dijete jest Bog i on, koji je u vječnosti imao samo neizmjerno blaženstvo velikoga neba, on je evo primio na sebe našu kukavnu narav i došao da prebiva među nama i danas učini dionicima božanske svoje naravi.



Otac Vendelin Vošnjak

ZGabriel
23-12-2012, 23:22
Božić



"Bog je došao. On je tu. I stoga je sve drukčije nego što mi mislimo. Vrijeme se iz vječnog tečenja dalje pretvorilo u jedan događaj koji vodi posve određenom završetku da mi i svijet možemo stajati pred otkrivenim Božjim licem. Kad kažemo: Božić je, tada govorimo: Bog je izrekao svoju posljednju, svoju najdublju, svoju najljepšu riječ o utjelovljenoj Riječi, koja nikad više ne može biti opozvana, jer je konačni Božji čin, jer je sam Bog u svijetu. A ta riječ glasi: Ja te ljubim, svijete i čovječe!" (Karl Rahner, DI). "Svatko je od nas već upoznao sreću svete Noći. Međutim, nebo i zemlja još nisu postali jedno. Danas, kao i nekada, Betlehemska Zvijezda sja u tamnoj noći. Već sutradan nakon Božića Crkva odlaže svoje bijele svečane haljine i odijeva se bojom krvi; četvrtoga dana ona nosi ljubičastu boju tuge. (Tako je bar bilo nekoć; danas nosi istu crvenu boju kao na dane mučenika.) Stjepan, mučenik koji je prvi slijedio Gospoda u smrt, i Nedužna Djeca, dojenčad Betlehema i Judeje, koju su umorile okrutne ruke krvnika, okupljaju se oko Djeteta u jaslama, čineći mu pratnju. Žto sve to znači? Gdje je, dakle, sada veselje nebeskih vojski, gdje je tiha sreća svete Noći, gdje je mir na zemlji? Mir na zemlji ljudima dobre volje! Ali svi nisu dobre volje. Tajna je moć zla ovila svijet u noć, tako da je bilo potrebno da Sin vječnog Oca side s nebeske slave. Tmine su pokrivale zemlju i On dođe kao svjetlo koje sja u tminama i tmine Ga ne primiše. Onima koji su Ga primili, On je donio svjetlo i mir: mir s nebeskim Ocem, mir sa svima onima koji su isto tako sinovi svjetla i djeca Očeva, i duboki mir srca; ali nipošto mir sa sinovima tmina. Njima Vladar mira ne donosi mir, već rat. On je za njih kamen smutnje prema kojem jure i koji ih krši. To je teška i ozbiljna istina koja nam ne treba prikriti poetski čar Djeteta u jaslama. Misterij Utjelovljenja i misterij zla usko su povezani. Svjetlosti, koja je sišla s neba, suprotstavlja se toliko mračnija i kobnija moć grijeha. Dijete u jaslama pruža ručice i njegov smiješak izgleda da već želi reći ono što će kasnije izgovoriti usne čovjeka. 'Dođite k meni, svi vi koji trpite i koji ste umorni pod teretom!' Neki su odgovorili na njegov poziv. Tako siromašni pastiri, koji su u betlehemskom polju, vidjevši svjetlost neba, čuli radosnu vijest od anđela, puni povjerenja rekoše: 'Hajdemo u Betlehem!', i pođoše na put. Tako kraljevi koji su, došavši iz Dalekog istoka, slijedili s istom jednostavnom vjerom čudesnu zvijezdu; s ruku Djeteta rasipa se rosa milosti na njih i oni se obradovaše velikom radošću. Te ruke istovremeno daju i traže. Vi, mudri, ostavite svoju mudrost, i postanite jednostavni kao djeca. Vi, kraljevi, dajte svoje krune, svoja blaga, i ponizite se pred Kraljem kraljeva: uzmite bez oklijevanja svoj dio muka, patnji i umora koje njegova služba traži. Vi, maleni, koji ne možete ništa dati od sebe samih: ruke Djeteta uzimaju vaš nježni život, prije čak nego je započeo. On ne bi mogao bolje poslužiti nego što je poslužio žrtvom za Gospodara svih hvala. 'Slijedite me!', kažu ruke Djeteta, kao što će to kasnije reći usne čovjeka. Tako su one pozvale mladog učenika što ga je Gospodin volio i koji sada i sam sudjeluje u pratnji jaslica. Sveti Ivan, mladi čovjek čista srca, otputio se a da se nije pitao: kamo? ni zašto? On je napustio kolibu svojeg oca i slijedio je Učitelja na svim putovima, sve do Golgote. 'Slijedite me!' Taj je poziv mladi Stjepan također čuo. On je slijedio Učitelja u njegovoj biti, protiv sila mraka, protiv zasljepljenosti tvrdokornog nevjerovanja, i svjedočio je za Njega svojom riječju i svojom krvlju. On je išao slijedeći Njegov duh, duh Ljubavi, koji se borio protiv grijeha, ali ljubi grješnika, i koji, sve do smrti, brani, pred licem Božjim, ubojicu. Oni koji su na koljenima oko jaslica jesu sinovi svjetla: nježni nevini ljudi, pastiri puni vjere, ponizni kraljevi, Stjepan, nadahnuti vjek učenik, i Ivan, apostol ljubavi, svi oni koji su slijedili poziv Učitelja. U noći neobjašnjive otvrdnulosti i zasljepljenosti pred njima stoje naučitelji Zakona koji se ipak nisu zaputili u Betlehem iako su znali u koje će se vrijeme i na kojem mjestu roditi Spasitelj, ni kralj Herod koji je također želio zadati smrt Gospodaru Života. Pred Djetetom u jaslama dijele se duhovi. On je Kralj kraljeva, Učitelj Života i Smrti. On kaže: 'Slijedite me', i tko nije s njime protiv njega je. On to kaže također i nama i poziva nas da odaberemo između svjetla i tmine..." (Edith Stein).

ZGabriel
23-12-2012, 23:23
Stjepan, prvomučenik

Svetac Mučenik



Kako je broj kršćana rastao iz dana u dan Apostoli su osjetili potrebu oformiti svoje pomoćnike i tako nastaju đakoni. Prvotna im je zadaća bila paziti na red kod zajedničkih molitvenih susreta, dijeliti vjernicima poklone i nositi Euharistiju bolesnima i utamničenima. Najugledniji i najenergičniji među đakonima bio je Stjepan. Tek što je počeo djelovati istaknuo se revnošću i čudesima koja je Duh Sveti činio preko njega. Navukao je na sebe mržnju starih Židova zbog plemenite i smione slobode kojom je naviještao Evanđelje u svakoj prigodi. Tako jednog dana, kad im je predbacio što su progonili proroke i ubili Krista, oni ga izvedoše izvan grada i tu ga kamenuju. Stjepan je tako postao prvi mučenik, prvi je prolio krv za Krista. U trenucima umiranja moli za one koji su mu oduzimali život. Stjepan je ubijen nebili se razbila nova "sekta" koja u raspetome Isusu vidi obećanog Mesiju. Činjenica je da je ova mučenička smrt još više ujedinila prve kršćane i pobudila u njima spremnost čak i krvlju svjedočiti svoje uvjerenje: Isus je obećani Mesija, on je Spasitelj svijeta.



Svima koji danas slave imendan upućujemo iskrene čestitke i želimo čvrstu vjeru poput Stjepanove.

ZGabriel
23-12-2012, 23:24
Ivan

Svetac - Apostol - Evanđelist


Bio je sin Zebedeja i Salome. Kao učenik Ivana Krstitelja prvi je s Andrijom pošao za Kristom. U Isusovu javnom životu ima uz Petra i Jakova Starijega, brata svog, rekli bismo, kao neko povlašteno mjesto. Na posljednjoj večeri kao »onaj koga je Isus osobito ljubio nalazio se za stolom Isusu do krila« (Iv 13,23). A najveću vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem.

Nakon Kristova uskrsnuća i uzašašća na nebo pokazuje se Ivan u više navrata u povlaštenoj situaciji uz Petra, kao na primjer kod izlječenja čovjeka hroma od rođenja pred hramskim vratima ili kod dijeljenja sakramenta potvrde u Samariji. Za vrijeme Apostolskog koncila u Jeruzalemu, oko godine 50., uz Petra i Jakova Mlađega ubraja se medu stupove prvotne Crkve. Sv. Pavao u Poslanici Galaćanima priznaje: »Jakov, Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, dadnu desnice meni i Barnabi u znak međusobnog zajedništva, da mi idemo medu pogane, a oni medu obrezane« (2,9).

Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Odlična predaja, koja potječe iz II. stoljeća, tvrdi da je Ivan, počevši od godine 60., djelovao u Efezu u Maloj Aziji postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle negdje oko godine 100.

On u sebi ujedinjuje ne samo apostolsko i poapostolsko doba, već u svojim knjigama jasno odražava novu situaciju kršćanstva koja je nastala razorenjem Jeruzalema godine 70. Njegovo evanđelje, koje je Klement Aleksandrijski nazvao »pneumatsko«, napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. On u njima želi utvrditi vjeru u mesijanstvo i božanstvo Isusa Krista. Osim Evanđelja napisao je tri poslanice i Otkrivenje. Sve su te njegove knjige pune najdublje teologije. On, na primjer, u Evanđelju ne opisuje samo gole činjenice, već i upozorava na njihovu dubinsku uvjetovanost i otkriva njihovo simboličko značenje.

Biblijski sladokusac starine, Origen, piše početkom III. stoljeća: »Cvijet Biblije jesu Evanđelja, a cvijet Evanđelja jest Ivanovo evanđelje.« Ivanove poslanice mogu se nazvati, a navlastito prva, poslanicama ljubavi, jer u njima dolazi 31 puta glagol »ljubiti« te 21 puta imenica »ljubav«. On nam je njima dao i najdivniju definiciju Boga: »Bog je ljubav!«

Otkrivenje je proročka knjiga, teško se razumije, no ipak vrijedno je i nju češće uzeti u ruke te citati jer ćemo u njoj naći mnogo ohrabrenja u podnošenju životnih poteškoća i mnogo nade u konačnu pobjedu Isusa Krista.


Kako je ova knjiga namijenjena široj publici, našem puku, želimo baciti pogled na svetog Ivana Evanđelistu i na jednostavniji način, onako kako ga je pučki opjevao u desetercu o. Milan Pavelić.

Šetnju šeta Spas čitava svijeta,

Po obali, što zelena cvjeta

Podno gora i podno timora

Ukraj jasna Galilejskog mora.

Namjera ga namjerila bila

Na dva momka, do dva brata mila,

Dva ribara iz malena grada,

Baš Jakova i Ivana mlada.

»Hajte za mnom«, reče Isus njima,

I oni se rastaše sa svima,

Sa mrežama oca ostaviše,

Za Spasom se smjesta otpraviše.



Al gle, djeva, sjetna oka crna,

Doskakuta potiho ko srna

Pa k Ivanu prikuči se bliže,

Žapćuć zbori, biser-suze niže:

»O Ivane, od očiju draži,

Kamo krećeš, što ti duša traži?

Zašto rodnu ostavljaš kučicu

I još mene svoju zaručnicu?



Kakvu to se tamo nadaš jadu?

Zašto sreću razaraš nam mladu?«

Tiha bola Ivi srce para,

Ne gledeć je njojzi odgovara:

»Da i život sav mi je u tebi,

Sestro moja, uzeo te ne bih.

Otkupitelj svijeta došao je

I u društvo pozvao me svoje,

Meni red je za života moga

Ljubit, služit Njega jedinoga,

Njemu živjet, Njemu umirati,

Dušu, tijelo Njemu darovati.

Sestro moja, Bog nam veze neće,

Pa gdje u njoj bilo bi nam sreće?

Budi, seko, duše uzvišene,

Sjekni srcem i pregori mene,

Još momaka rodila je mati,

Bog će tebi boljeg druga dati,

A djevom li ostaneš do kraja,

S lijerom ćemo naći se sred raja,

Tu će ljubav združiti nas nova

Čišća, slada, trajnija neg ova.«

Gleda djeva duše zadivljene,

A Ivana Božje motre zjene,

Iz njih ljubav silnog Srca teče,

Kojom rane svakakve se liječe.



Od Isusa Ivan već se ne da,

Za Njim ide, Njega posvud gleda,

O Njem misli, o Njem u snu sniva,

Dan za danom sličniji Mu biva.

Čist ko dijete, pun ljubavi žarke,

Za tog svijeta on ne mari varke;

Od svih bolje Učitelja shvaća,

A Učitelj ljubavlju mu vraća:

S prva trena izabire njega

Za drugara, svoga najdražega,

Kod večere glava Ivanova

Čuti kucaj Srca Isusova,

Isus s križa njega raspoznaje,

Majku svoju za majku mu daje,

Silnog orla krila pripinje mu,

Poput munja oči daje njemu.



U visine duh Ivanov leti,

Gdje se vidi Bog tri puta sveti,

Gdje od svega divnija i slada

Riječ se vječna od svog Oca rada.

Tu besjede on božanske piše

Sve krasote i strahote diše

Tajanstvenih čudesnih viđenja,

Žto ih priča knjiga Otkrivenja.

Do starosti drevne živujući

U Gospodnjoj on revnuje kući,

A kad smrt mu u pohode zađe,

S Majkom Isus kod njega se nađe,

Dušu svoga ljubimca uzeše

I u rajske dvore je odniješe.



Silna, krotka dušo Ivanova,

Bjelja i od snijega Libanova,

Plamenija od munje za tmina,

Poletnija od orla s visina:

Gledni Crkvu, gdje u jada trista

Rat ratuje s vojskom Antikrista!

»Sine groma«, gromom s neba smjeri

Grdnu glavu stare strašne zvijeri;

S našom Gospom, s pukom svetitelja

Moli, moli našeg Spasitelja,

Da rasplamsa svećeničke grudi,

Sveti zanos u momcima budi,

Muževima muški duh da prene,

Snagom paše starce, djecu, žene,

Očajnima uzme misli crne,

Zalutale iz propasti vrne,

Da sred tmica Crkva Zaručnica

Sine Mu ko slavna Pobjednica!

ZGabriel
23-12-2012, 23:25
Nevina dječica

Mučenici



Danas Crkva slavi spomen na Nevinu dječicu. Najbolje je da ovo razmišljanje započnemo odlomkom svetog teksta iz Matejevog evanđelja: "Tada se Herod, vidjevši da su ga magi izigrali, veoma rasrdi te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muška djeca od dvije godine pa naniže, prema vremenu za koje se pomno raspitao u maga. Tada se ispuni riječ proroka Jeremije: 'Glas u Rami ču se - plač i jauk mnogi: to za djecom Rahela tuži - neutješena što ih nema'". S pravom se zgražamo nad nasiljem jednog vlastodršca koji beskompromisno želi sačuvati vlast i prijestolje. Radi svojih sebičnih interesa okrutno je pogazio pravo na život malene dječice. Nažalost, i danas se ta krv prolijeva kada se vrše pobačaji začete a još nerođene djece. Ljudski je život svetinja. Bračni parovi koji ubijaju svoje dijete su grobari svoje obitelji i svoga naroda. Dok slavimo mučeničku uspomenu Nevine dječice, želimo dozvati u pamet svim našim obiteljima da su odgovorne pred svojim narodom, pred poviješću, pred budućnošću, pred savješću, i što je najvažnije pred samim Bogom. Obitelji moraju svoje postupke uskladiti sa stvaralačkom Božjom namjerom izraženom u samoj naravi braka i njegovih čina.