PDA

Pogledaj Full Version : 4. listopada - Sv. Franjo Asiški



ZGabriel
03-10-2012, 17:57
http://framakiseljak.com/wp-content/uploads/2011/01/st-francis-of-assisi-and-birds.jpg


Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio voda vesele mladenačke asiške družbe, "kralj gozba i zabava", u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.
Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu. Franjo se tada vratio natrag u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: "Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!" Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran. Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu. Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: "Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja." Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: "Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!" (Mt 10,9-10)... Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: "To je što tražim, to je što svim srcem želim!" Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku. Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio "minoritskom" - manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: "jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje". Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom. Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju. Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. LT naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.
Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red - klarise - ili "Siromašne dame od sv. Damjana", odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Žpanjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doći u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.
Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: "Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji." Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: "Smrt je pjevajući primio." U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj "Pjesmi brata Sunca" smrt je nazvao "sestricom", on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.

ZGabriel
03-10-2012, 17:59
Pjesma stvorenja



Svevišnji, svemožni,
Gospodine dobri!

Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
Dok čovjek nijedan
dostojan nije
Ni da Ti sveto spomene ime.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
Sa svim stvorenjima svojim,

Napose s bratom
gospodinom Suncem.
Od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.

Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno;
Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu

i sestrama Zvijezdama
Koje Si, sjajne, drage i lijepe,
Po nebu prosuo svojem.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Vjetru.

Po zraku, oblaku, po jasnoj vedrini
I svakom vremenu Tvojem
Kojim uzdržavaš stvorove svoje.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestrici Vodi:
Ona je korisna, ponizna, draga i čista.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po bratu našem Ognju
Koji nam tamnu rasvijetljuje noć,
On je lijep i ugodan, silan i jak.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.

Ona nas hrani i nosi,
Slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.



Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz Ljubavi Tvoje
I podnose rado bijede života.
Blaženi koji sve podnose s mirom jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.



Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri nam tjelesnoj Smrti,
Kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu,
A blaženi koje Ti nađeš po volji presvetoj Svojoj,
Jer im druga smrt nauditi neće.



Hvalite i blagoslivljajte Gospodina moga,
Zahvaljujte Njemu, služite Njemu
Svi u poniznosti velikoj!

ZGabriel
03-10-2012, 18:02
http://www.frama-portal.com/wp-content/uploads/2011/03/tau.jpg




Sv. Franjo i Tau (http://www.frama-portal.com/sv-franjo-i-tau/)

sagitarius
03-10-2012, 18:30
Saznadoh danas i o svetom znaku Tau, a nešto sam davno kao dijete o tome slušao, no da me je jutros netko pitao što je to - ne bih znao...
Tako eto slika znaka Tau je od danas u mome mobitelu...:)

ZGabriel
04-10-2012, 12:12
najpoznatija molitva Sv. Franje :love



http://www.youtube.com/watch?v=v-KPi1xnsMk

ZGabriel
06-10-2012, 23:37
Sveti Franjo – mučki provokator (http://www.bitno.net/vjera/sveti-franjo-mucki-provokator/) :zubo

ZGabriel
06-10-2012, 23:45
PROSLAVLJENA 800. OBLJETNICA DOLASKA FRANJE ASIŠKOGA NA HRVATSKU OBALU



http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=144837





Na kraju euharistijskoga slavlja, koje je uveličao zbor sastavljen od pjevača zborova župa Splitsko-makarske nadbiskupije koje su povjerene franjevcima, prigodnu riječ uputio je predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH fra Ivan Sesar. Podsjetivši na višestoljetnu franjevačku baštinu naglasio je da je Franjo osim Italije samo pohodio dvije zemlje: Svetu zemlju i Hrvatsku.

sagitarius
04-10-2013, 14:41
Danas 04.10. je blagdan svetog Franje Asiškog.
Uz sve ove lijepe priloge Zgabirel dosta toga se može naći na poveznici:

http://www.sveci.net/index.php/component/content/article/2-uncategorised/896-sveti-franjo-asiski

Usput koristim prigodu da čestitam imendan svim koji se zovu Franjo, Franciska, a posebno sve najbolje i sretan imendan želim našem Papi Franji...

ZGabriel
04-10-2013, 15:11
sagi, sagi, kopiraš me. :zubo


Deset stvari koje možemo naučiti od svetog Franje


1. Nije sve u novcu i bogatstvu.

2. Odijelo ne čini čovjeka.

3. Kad ti Bog nešto poruči, nemoj uvijek shvaćati doslovno. Čitaj između redaka i gledaj na duge staze.

4. Zavoli prirodu. U njoj odsijeva Božja ljepota (zanemari komarce).

5. Gledaj ono dobro u svakom biću. Čak i zločesti vuk može biti vjeran i odan.

6. Ne daj se ograničiti uskim ljudskim okvirima i granicama.

7. Ljudi druge vjere i političkog opredjeljenja mogu biti korisni sugovornici.

8. Znaj imati prijatelje koji će ti vjerovati i slijediti te cijeloga života.

9. Ne ljuti se ako netko iz tvoje ekipe postane omiljeniji i popularniji. Pogotovo ako se zove Ante.

10. Slijedi svoj put koji ti je Bog zacrtao. Možda povijest neće zapamtiti papu iz tvog vremena, a hoće tebe. A možda i neki papa uzme tvoje ime.

Mladen Milić | Bitno.net


http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2012/10/Obiljezavanje-800-godisnjice-dolaska-sv-Franje-na-hrvatsko-tlo.jpg

sagitarius
05-10-2013, 11:15
A ne, dobra moja prijateljice, ne bih se usudio kopirati te, mada što da ne, ti si na ovoj temi neprikosnovena i treba učiti od dobrih primjera. :011

Cilj mi je prevashodno reanimirati tvoje nebrojene vanvremene postove, koje "vadim" prema datumu, na ovom podforumu i uvijek te tada spomenem i ponekad i pozdravim, nadajući se da ću te ovdje opet čitati....:kavalir

galija
06-10-2013, 20:17
Moj najdraži svetac,živio u vremenu kad se pojedinac već počeo stavljati u centar pozornosti a ipak ostao dosljedan Kristu..."Bog moj iznad svega"

"Kao što sjaji rumenilo i jutarnja zvijezda Danica,i kao što i Sunce koje izlazi preplavljuje svijet rijekom svoje svjetlosti da ga oplodi,tako se pojavio Franjo sa svojom pojavom kao neobično svijetlo.
Pri izlazu ovog sunca bio je svijet kao obamro u zimskom snu,u tami i bez života.Međutim njegova riječ i djelo bili su kao lijepo svjetlo:istina sja,ljubav plamti,krepost,majka mnogovrsnih zasluga,ima snagu da probudi novi,ljepši život.
Kao vrt s mnogovrsnim stablima krcatim plodovima rascvjetala se tri reda koja je on osnovao.Koje li čudesne plodnosti!
Bilo je kao da je ušlo proljeće u svijet!":pink