PDA

Pogledaj Full Version : Krepo je drug jednonogi 1980-2011



caporegime
04-05-2011, 12:20
izražavam sreću i veselje što je na današnji dan odapeo veliki smrad i ubojica, nula i šupak.
već dvadeset i jednu godinu se jednonogi proleter koji je živio na način kao što su živjeli faraoni, se reciklira u crvljim crijevima.
nažalost mnogo toga od njegovog nasljeđa je ostalo pa ovim pute želim svim njegovim sljedbenicima i obožavateljima da mu se što prije pridruže.

zaba1111
04-05-2011, 13:29
Ima li još igdi sirena u 3 i 5?
Sjećam se kad smo 92. otišli ko izbjeglice na more u Makarsku da se na današnji dan čula sirena, što je među izbjeglicama izazvalo strah jer su sirene još zvonile u glavi, ali se poslije sve smirilo kad se saznalo da je to bilo bilježavanje Titine godišnjice.

caporegime
04-05-2011, 13:36
ja se sjećam sirene 90' godine. neki su stali mirno, većina je ignorirala a ja kao osmaš na zalasku sam zaplesao na ilici.

zlatni_ljiljan
04-05-2011, 19:10
Pa da copavi Zagorac je prno u chabar prije trideseti i kusur kuka,al copavom se mora priznati da je bio laf,guzio Sofiju Loren,pusio Cohibu,pravio ludnice sa svojom rajom po Galebu cito sam negdje da su za noc na Galebu stukli oko 200 flasha Ballantine-a ,nauzivo se copavi pravo samo ga Janezi sjebase da je otiso na operaciju u Begish na VMA potrajo bi jos koju godinu...

Mrav
06-05-2011, 18:47
vidio sam galeba na brionima, nije bas neka velicina.

zlatni_ljiljan
06-05-2011, 22:06
cuj vidio :rofl ,ja mu pjeskario oplatu 1996-e u Viktor Lencu,i bas je mocan iznutra...

Graničar Jozo
30-06-2011, 22:29
cuj vidio :rofl ,ja mu pjeskario oplatu 1996-e u Viktor Lencu,i bas je mocan iznutra...

Ova ti je dobra. stari moj da znaš koliko bosanaca radi u brodogradilištima i građevini... pa to je čudo jedno.

NorthStand
04-07-2011, 17:11
Hvala bogu da ga već dugo nema, i treba slavit obljetnicu njegove smrti svake jebene godine. Dok je svijeta i vijeka, kao što neki slave njegov rođendan, ja slavim njegovu smrt.

Druže tito, ništa se ne brini, sad će tebi i tvoji pioniri!

zlatni_ljiljan
04-07-2011, 17:36
http://www.youtube.com/watch?v=EHB2mvf_Vug

moj North slabo vi tu smrt slavite kad dozvolite da vam se ovaj ciganluk dogadja svake godine u srcu Hrvatske,umjesto da posaljete dvadeset momaka bad blue boysa da potarache ove fukare...ne valja to nikako

zlatni_ljiljan
04-07-2011, 17:43
http://www.youtube.com/watch?v=WNCKgc3lJR4&feature=related

a ovo Vam je jos strasnije ,ovo vam je plamen koji tinja i cheka da sve ponovo bukne,ovakve stvari se u startu trebaju rjeshiti,treba mu srpsku trobojku nabiti u buljon zajedno sa flashom sljive

NorthStand
19-07-2011, 15:28
A jebiga ljiljane, neka tjeraju svoje, ako bude potrebno opet ćemo u oluju, a oni dobro znaju što to znači, samo ovaj put im nećemo ostavit tri koridora za bijeg.

ogledalce
31-07-2014, 17:23
Prof. Ivo OMRCANIC, pisac Hrvatske Poviesi i Publicist, radio na Sveucilistu u Washington DC. jos 70-tih godina pisao je u Hrvatskom emigrantskom tisku niz clanaka, tko se krije iza imena J. Broz-tito:) Izvorne informacije dobivao je iz arhiva tajnog Americkog State Departmenta kao istinsku dokumentaciju.Dakle, iza laznog J. Broza, krije se Poljski zid (mason) pod imenom: JOSEPH WEISS-alias J.Broz- "tito"!:) Cinjenice idu u prilog i potvrdjuju, da je taj vrlo talentirani vanzemaljac "kumrovecki bravar" alias "tito" svirao klavir (becka skola u kumrovcu), za kuriozitet imao je 16 zena, a njih 15 bile su zidovskog podrietla, zadnja zena pod brojem 16.
bila je Jovanka Stanisavljevic, licka cobanka
srbkinja (partizanka).
Vjerujem, dace i sliepci uvidjeti dasu u lazima
kratke noge:) "Zaklela se ZEMLJA-RAJU, DASE SVE TAJNE SAZNAJU!

http://img.dnevno.hr/data/2014/7/20/127976/1_280099.jpg
( krepalina )

Tajna Titove 'tašne': Još jedan dokaz da Tito nije Broz iz Kumrovca

"Nađeni izvještaj ide u prilog iznesenoj sumnji, odnosno mišljenju da Tito nije Josip Franjo Broz iz Kumrovca, već da se iza toga imena skriva druga osoba".

"Tito je imao jednu malu akt-torbicu, čini mi se od zmijske kože. Torbicu je uvijek nosio sa sobom. Sadržaj torbice, pored ključa, bio je osiguran i malim lokotom.

U dva navrata - prilikom ulaska u njegove prostorije, zatekao sam ga da pretura po torbici. U oba slučaja leđima je bio okrenut vratima, a torbica mu je bila u krilu. Kada bih ja ušao u prostoriju, torbicu je brzo zatvarao i djelovao kao čovjek koji je zatečen u nedozvoljenoj radnji. Po tome sam znao da se u torbici nalaze neke za njega značajne stvari.

Nakon Titove smrti, kod članova komisije za sređivanje Titove ostavštine, zanimao sam se za to što su pronašli u toj torbici. Jedan od članova komisije, Zvonko Kostić, rekao mi je da su u pronašli, pored nešto zlatnoga nakita, smrtni list Davorjanke - Zdenke Paunović, od 1. svibnja 1945. godine, izvod iz matične knjige vjenčanih s Jovankom Budisavljević, 1952. godine, sliku Pelagije Belousove i kopiju izvještaja austrougarskoga Ministarstva rata, odjeseni 1915. godine u kojoj se nalazi spisak poginulih austrijskih oficira, podoficira i vojnika u vrijeme bitke u Galiciji. U spisku se nalazi ime kaplara Josipa Franje Broza.

Nađeni izvještaj ide u prilog iznesenoj sumnji, odnosno mišljenju da Tito nije Josip Franjo Broz iz Kumrovca, već da se iza toga imena skriva druga osoba".


Autor: dr. Aleksandar Matunović, Titov osobni liječnik od 1975. do 1979.

Bobani
01-08-2014, 05:51
by: Otporaš

Vjekoslav Maks Luburić, general DRINJANIN

MNOGO SE JE PISALO O MAKSU LUBURIĆU A VRLO MALO O NJEGOVOJ DJECI.

(Maks Luburić je bio oženjen Španjolkom Isabel Hernaiz 19 studenog 1953. Vjenčao ih je Fra. Branko Marić a vjenčani kum im je bio dr. Andrija Ilić. Imali su četvero djeca: Domagoj 1954., Drina 1956., Vjekoslav 1957. i Mirica 1958. Kako se je general Luburić stalno bavio prikupljanjem razbacanih starih hrvatski boraca i pronalazak novih, u tome teškom i nesebičnom radu nije naišao na potporu tada mnogih istaknutih hrvatskih prvaka Ustaškog Pokreta, pa ni samog Poglavnika. Kroz to vrijeme sustavnog rada u okupljanju Hrvata pod jedan stijeg, dolazi do nesuglasica između supruge Isabele i generala Luburića. Te nesuglasice su konačno rezultirale rastavom braka, nisam točno siguran kada, mislim 1960. godine. Kroz knjigu PISMA VJEKOSLAVA LUBURIĆA koja ubrzo izlazi iz tiska, moći će se mnogo više o tome saznati iz prve ruke, tj. iz ruke generala Drinjanina.

Ne ulazeći u razloge rastave braka, sud je dodijelo djecu Ocu, tj. Maksu Luburiću, koji se je Otčevom i roditeljskom ljubavlju brigao za djecu. To svjedoče brojna pisma koja se mogu pronaći u spomenutoj knjigi. O tome malo i Padre Oltra smpominje u ovom pismu, dolje priloženom. O tome je i pukovnik HOS-a Štef Crnički pisao Ratki Gagri odmah poslije pogibije generala Drinjanina, kako je imao problema sa bivšom gospođom Luburić.

Prva stranica pisma fra. Miguel Oltra kojeg je pisao Ratimiru Gagri u Toronto 16 ožujka 1970. Kopija ovog pisma napravljena je iz originala, kojeg pisac ovih redaka posjeduje. Pismo je sa španjoslkog preveo prof. Ivan Prcela 30 travnja 1970., te poslao Ratki Gagri. Ja ću, prije nego pređem na sadržaj prevedenog pisma, dati jedan mali rezume, osvrt na Fra. Miguel Oltra i na djecu Maksa Luburića, koja su, hošeš nećeš - a najmanje našom hrvatskom krivnjom - potpuno zaboravljena i rekao bih otuđena.

Fra. Miguel Oltra Hernandez (1911-1982) je najviše poznat među Hrvatima kao "Fra. Padre Oltra". Padre Oltra je rođen u jednom malom mjestu Benifallo de Valdigna, blizu Valencije. Iako je pastoralno djelovao u raznim mjestima, među kojima je i Carcaixent, tj. Carcagente, gdje je i general Drinjanin živio, iako je svojeg plodnog života najviše sproveo u povijestnom samostanu Francisco El Grande u Madridu, gdje se je često general navraćao.

Padre Oltra je uživao veliki ugled među španjolskim misliocima, političkim i vojnim uglednicima, a posebno je bio vrlo cijenjen kog generala Francisca Franca.

Padre Oltra je preko Ev. Dra. Ivana Šarića i fra. Branka Marića upoznao i generala Vjekoslava Luburića početkom pedesetih godina. Kada ja Padre Oltra saznao svu istinu i tko je general Luburić, dao mu je ime Vicente Perez Garcia koje je general zadržao sve do dvoje smrti u Carcagente 20 travnja 1969.

Sada prilažem pismo Padre Miguel Oltra Hernandez-a. Stavit ću ga "italique", tj. kosim slovima. Otporaš.)

Pismo počima:
"16. ožujka 1970.
gg. Ratimiru Gagro i Paul Tokich.

Moji dobri i vrijedni prijatelji:

Za Božić sam primio Vašu čestitku s čekom na 400 dollara od Montreal Bank (br. 1190.0385) na ime Domagoja Luburića, starijeg sina našeg nezaboravnog prijatelja. Vraćam Vam ček i savjetujem Vam da našete riješenje, e da novac koji šaljete bude zaista za djecu. Imajući na umu, kako se je udovica Luburić vladala za života i još se vlada nakon smrti mojega prijatelja, mislim da bi bilo zbog toga što sam Maksov prijatelj i brat, ta gospođa mene ni u sliki ne može vidjeti. Čestitam Vam i zahvaljujem Vam se na zanimanju , koje hrvatski Odpor pokazuje za Luburćevu djecu i molim Vas da ih ne zapustite u poteškoćama, za sada, ne držim da se majka prema njima slabo vlada, ali u budućnosti ne znamo, slučaju da se majci nešto desi. U vidu ovoga, o čemu sa i sa Stjepana Crničkog obavijestio, možete učiniti slijedeće:

1.) Može se otvoriti tekući račun u Torontu ili ovdje u madridu, gdje će se polagati novci koje hrvatska emigracija bude slala za djecu. Naprave se papiri, ovjerovljeni po javnom bilježniku, s osiguranjem da se u novac ne smije dirati dok djeca ne postanu punoljetna. U dokument se može uključiti i posebna stavka, da u slučaju potrebe novac mogu pridigniti one osobe, koje Vi opunomoćite, ali samo u korist djece.

2.) Ako se odlučite za tekući račun u Španjolskoj i želite da Vam ja to uredim, morali biste dostavite čekove na moje ime i ja bih kod javnog bilježnika izradio papire i povremeno bih Vam javljao stanje Bankovnog Računa. Ako se odlušite račun otvoriti tamo u Canadi, smatram da je i to u redu.

Pokušavao sam vidjeti djecu nakon smrti njihova otca, ali mi nije uspjelo. Djeca me jako vole a i ja njih isto tako. Pokušat ću naći načina da ih vidim u školi, gdje se, kako doznajem, nalaze kao nutarnji đaci.

Djeca Vam se, zbog držanja majke, neće moći zahvaliti. Kad se pruži prilika i ako bude moguće, pokušat ću im dati Vašu adresu, da neka Vam se zahvale. Mnogo me veseli da ovu dječicu ne zaboravite.

Oprostite mi na ovom što Vam velim! Maksova smrt je mene vrlo jako pogodila. U onim danima (ima tome godina dana) bio sam jako bolestan i vijest mi je skoro smrt prouzrokovala. Možete biti uvjereni, da će Maksova smrt donijeti Blagoslova Mučeničkoj Hrvatskoj. U Carcagente-u je ostavio divno ime i divan primjer. Malo se može naći ljudi kao Luburić, a narodi koji imaju čast ubrajati ih među svoje Heroje mogu biti ponosni da neće propasti, uzprkos poteškoćama.

U posebnom omotu Vam šaljem letke u spomen njegove smrti, s mojim nadpisom i s nadpisom Luis Antonio iz Barcelone. U kratkom opisu (Epitafiju) pokuđao sam ocrtati njegovu dušu. Ujedno Vam šaljem jednu novinicu, koju izdajem u ime svjetskog Svećeničkog Pokreta kojemu sam predsjednik. Ima nas 13.000 (trinaest tisuća) svećenika. Tek započinjemo! Molim Vas uručite Vijesnik hrvatskim svećenicima, nebi li nam kojim darom pomogli. Zbog delikatne situacije i krize unutar svete Božije Crkve, podiga sam kristov barjak, da se suprostavimo tolikoj izdaji i apostaziji. Bog nas blagosivlje. U dolini palih (Valle de los Caidos) (Tu u toj VALLE DE LOS CAIDOS = DOLINA PALIH, general Franco je dao izraditi zajednički spomenik svim onim Španjolcima koji su se borili za Španjolsku u redovima crvenih međunarodnih brigada, tj. komunista, gdje je bilo i Titovih kamarada u borbi protiv Španjolske, kao i onima koji su se borili protiv međunarodnog komunizma a za dobrobit španjolskog naroda. Tu se vidi velika razlika između španjolskih rodoljuba za spas Španjolske Države, i hrvatskih "rodoljuba Mesića, Josipovića i njihovih DERNEKAŠA" za spas Hrvatske Države; da se, recimo, na vrh Velebita napravi zajednički spomenik i onima koji su se borili u redovima Bojnih, kao i onima koji su se borili u redovima Brigada, tako da se i tu, već jedno, stavi točka na to poglavlje. Otporaš.)održao sam Međunarodni Kongres s predstavnicima Delegacija od 10 naroda. Ovo je bila manifestacija posvemašnje vjere, odlučnosti i junaštva protiv neprijateljima oduvijek. (Ja bih ovo preveo kao: ...protiv vječiti neprijatelja, mo. Otporaš) Zadovoljan sam i od prijatelja tražim da mi pomognu u ovom podhvatu od važnosti za sve katolike u svijetu. Bog Vam unaprijed platio!

Izručite moje tople pozdrave dobrim prijateljima i svećenicima Velike Hrvatske nacije, koju ćemo vidjeti visoko uzdignutu i punu života, jer je vjeru sačuvala i mučeništvom ju popratila.

OVO ZAUVIJEK VRIJEDI!

Računajte uvijek s dobrim prijateljima Hrvatske!

Fra. Miguel Oltra.