PDA

Pogledaj Full Version : Priče koje nadahnjuju (i ohrabruju)



ZGabriel
28-09-2012, 10:33
Jednom je novinar pokušao isprovocirati Majku Tereziju: “Majko Terezijo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?”
Bez imalo nestrpljenja i s osmijehom koji osvaja odgovorila mu je: “Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar? “
Kao što se često događalo, u prostoriji nastade tajac. Nitko se nije usudio ništa reći. Majka se Terezija iznova okrenu prema novinaru pa mu kaza: “Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?”
“Da, Majko Terezijo.”
“Kažite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?”
“Da, troje djece, Majko Terezijo.”
“Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero.”
Ipak, pitanje je dobro: isplati li se napor što ga Misionarke ljubavi iz dana u dan ulažu ako nije moguće ukloniti bijedu? Majka je Terezija jednom dala odličan odgovor na ovo pitanje nadbiskupu Angelu Comastriju (kasnijemu papinu generalnom vikaru za državu Vatikan kojega je papa Benedikt XVI. 2007. godine imenovao kardinalom). Rekla je: “Da, istina je. Ono što mi radimo samo je kap u oceanu. No bez našega rada ocean bi bio siromašniji za tu kap.”

ZGabriel
28-09-2012, 22:41
U klinici kod Isusa

Bio sam u klinici Gospodina Isusa.
Napravio mi je sistematski pregled i otkrio da sam teško bolestan.
Kad mi je Gospodin izmjerio tlak, vidio sam na tlakomjeru da mi je razina nježnosti veoma niska.
Kad mi je izmjerio temperaturu, toplomjer je pokazao 40 stupnjeva anksioznosti tj. tjeskobe.
Napravio mi je elektrokardiogram i dijagnoza je bila da mi je potreban bypass ljubavi, jer su moje arterije godinama začepljene samoćom i tako je moje srce posve prazno.
Otišao sam na Ortopediju, jer nisam mogao hodati pored svoga brata i nisam mu mogao dati bratski zagrljaj, zato što sam na tijelu imao mnogo fraktura nastalih zbog zavisti.
Otkrio je i da imam miopiju, odnosno kratkovidnost, jer kod susjeda nisam mogao vidjeti ništa osim loših strana.
Reče mi i da sam gluh. Dijagnosticirao je da Njegov glas često ne čujem.
Na kraju pregleda dao mi je jednostavne, besplatne savjete. Prirodne lijekove. Napuštajući kliniku obećao sam da ću koristiti lijekove koje mi je dao.

1. Čim ustaneš iz kreveta popij čašu „Zahvalnosti“…
2. Prije nego što odeš na posao, uzmi žličicu „Mira“…
3. Svakoga sata progutaj tabletu „Strpljenja“ i čašu „Poniznosti“…
4. Kad se vratiš kući, ubrizgaj dozu „Ljubavi“…
5. I prije nego što odeš na spavanje uzmi dvije tablete „Mirne savjesti“…

Ne budi depresivan ni očajan zbog onoga što će se dogoditi sutra. Uvijek imaj na umu da Bog savršeno zna što se događa u tvom životu i da je On s tobom baš sad na mjestu na kojem se nalaziš i u ovom trenutku u kojem živiš.
Lijekove uzimaj redovito. Dozu je dopušteno ponekad prekoračiti.

Nepoznati autor

ZGabriel
01-10-2012, 22:24
Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan


Teško je pomiriti vjeru u providnost Božju s odvratnim stvarima koje nam se događaju.
Jedno je rješenje zaboraviti osjećaj božanske providnosti. A drugo je ne prihvaćati istinu tragedije koja nas je pogodila.
Čuo sam nekoga tko je pokušavao utješiti majku koja je izgubila kćer koja je oboljela od raka: "Sve je to bilo za njezino dobro: umrla je mlada jer ju je Bog želio imati pokraj sebe."
Kršćanski je stav prihvaćanje ovoga paradoksa kao i u drugim životnim područjima. Kako Isus istodobno može biti Bog i čovjek? Kako Bog može biti trojstven, a opet jedan? I tako dalje.
Pokušajmo stoga danas vidjeti što možemo potvrditi, što priznati, o božanskoj providnosti i dobroti Božjoj, a sljedećega tjedna što možemo reći o patnji, tragediji, zlu. Ako ih stavimo zajedno dobit ćemo svjetlo po kojemu nam je živjeti.
Božju dobrotu najlakše možemo prihvatiti u stvaranju: njegova ljepota i čudesnost nas mogu zarobiti. Bog nas iz ljubavi drži u bivovanju, a to se pokazuje u dobru koje nas okružuje.
Bog proviđa sustave potpore kako bi nas održao i dobre ljude koji djeluju prema nama kao milosna pratnja.
Slijedeće što vidimo jesu neizmjerna velikodušnost i briga Božja za nas u životu, smrti i uskrsnuću njegova Sina jer je sve to učinjeno za nas. Božje milosrđe dopire do dubina ljudskoga zla i pomaže nam da vjerujemo u Božju ljubav. Na ovomu temelju Novi zavjet potvrđuje da je Bog Ljubav, a i neke euharistijske molitve završavaju riječima o Bogu "po kojemu sva dobra svijetu daješ".
Na kraju dana se s pravom prisjećamo i izražavamo zahvalnost zbog načina na koji nas Bog vodi. Na kraju priznajemo da je istina ako kažemo da je Bog dobar, ustinu neizmjerno dobar.


Prostor Duha (http://www.prostorduha.hr/)

ZGabriel
02-10-2012, 13:24
http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2012/07/Bozje-poruke.jpg



cijela kampanja (http://www.bitno.net/mulitmedija/video-bozje-poruke-nama-neobicna-i-privlacna-kampanja-katolicke-crkve-u-singapuru/)

ZGabriel
03-10-2012, 18:21
(kolumna Tanje Popec preuzeta s www.laudato.hr (http://www.laudato.hr))

Ovih se dana Hrvatska oprašta od predsjednika Hrvatskoga sabora, Borisa Šprema (14. travnja 1956. – 30. rujna 2012.). Medijska izvješća o pripremi njegova posljednjeg ispraćaja, organizaciji protokola i dužnosnicima, spominju i njegovo ateističko opredjeljenje. Ipak, Boris Šprem na kraju svojega zemaljskog života održao je svojevrsnu katehezu. Naravno, nije to doslovan katehetski govor, no znakovit je i, gledajući vjerničkim očima, nije zanemariv. Crkva, naime, dopušta da nam Bog progovara i po onima koji su mu, deklarativno, okrenuli leđa. No, ako postoji Kristov biljeg na njihovim čelima, onda također trebamo dopustiti i djelovanje sakramentalne Milosti, makar to bilo i u posljednjem trenutku života. Budući da je Boris Šprem tražio sakramente umirućih, a sakramenti su „vidljivi znaci nevidljive Božje milosti“, znači da je ipak duboko u sebi vjerovao u Boga. Pokazao je da na kraju života Nekome prepuštamo niti svoga bića kojem više nismo gospodari. Na kraju života ipak ćemo se prepustiti u ruke Onome koji nam je taj život darovao. Smrt predsjednika Hrvatskoga sabora tako je velika poruka našoj političkoj eliti, ali i svima nama vjernicima.


Šutnja (ni)je zlato (http://laudato.hr/Kolumne/Sutnja-%28ni%29je-zlato/-Kateheza--Borisa-Sprema.aspx)

ZGabriel
25-11-2012, 21:49
Čekanje kao blagoslov

Ne volimo čekati. Ono kao da usporava našu mogućnost kontroliranja života i zato se dok čekamo lako prepuštamo lošim osjećajima i razmišljanjima. Po stavu koji zauzimamo dok čekamo, otkrivamo kakvi smo i utječemo na to koje ćemo plodove primiti. No čekanje ne samo da je neizbježno i blagoslovljeno, nego je zapravo razdoblje velike aktivnosti, kada trebamo stišati vlastite napore kako bi se mogli očitovali plodovi Božjeg djelovanja.

Urediti svoja razmišljanja

Problem čekanja otkrivamo kroz svakodnevne životne okolnosti, kada se jasno pokazuje naš karakter, zrelost ali i predanost Bogu. Kako reagiramo i kakve su nam misli dok čekamo u redu, u prometnoj gužvi, dok čekamo jelo, ili dok smo u iščekivanju nekih informacija i razvoja situacija? Često te situacije ispunjavamo negativnim mislima i osjećajima. Kada ih prebrojimo – vidimo da bacamo puno dragocjenog vremena, sami stvarajući loše u svojim životima. I vidimo da nije toliko stav u čekanju – stvar je u našem stavu prema životu, jer čekanje je njegov sastavni dio! Zato je dobro preispitati se i dovesti u red svoje raspoloženje: U kojim smjerovima idu naše misli? Kakvi su nam zbog toga dani i općenito – kakav okus života imamo zbog vlastitih razmišljanja?

Čekanje je vrijeme milosti

Vrijeme čekanja na nešto, bilo što, vrijeme je osobne izgradnje i posebnih milosti. Čekajući, naše se biće obnavlja, skuplja jakost, a često i priprema za nadolazeće intenzivne događaje. Također, čekanje toliko puta ima zaštitnu funkciju i nikada nije bačeno. Čovjek bi se brzo rastrgao kada takvih trenutaka ne bi bilo, jer ne bi mogao podnijeti da je konstantno u naponu visokih emocija i uzbuđenja – jednostavno se ne bi mogao pripremiti, niti sve kvalitetno proživjeti ili pohraniti dojmove. Čekanje je sastavni dio procesa dobivanja životnih nagrada jer nas podučava i priprema za njih.

Što kada je karta kupljena?

Čekanje se veže i uz neke odgovore koje želimo dobiti od Boga, vezano uz uslišanje naših molitvi. Izreći molitvu je jedan dio vjere. Uistinu vjerovati u to što smo izrekli je drugi dio. Povjerenje da ćemo to dobiti, dok čekamo, treći je dio. Kada smo s pouzdanjem i ljubavlju uputili neku molbu Bogu, to je kao da je karta za put kupljena. Bog već radi na tome! No samo s kartom nećemo stići tamo gdje želimo. Potrebno je krenuti i prevaliti put. I podjednako tako, kada smo nešto zatražili od Boga, to treba “doputovati”, pronaći svoj put do nas. Taj put je jednak povjerenju i izgradnji u vjeri u Boga, koje trebamo imati i tijekom vremena čekanja (putovanja).
Jer Bog više od nas samih želi i može ostvariti ono najbolje za nas. I baš zato često trebamo pričekati, ako želimo nešto što dolazi po Božjoj mjeri. Uglavnom sami nemamo jasan dojam jesmo li za nešto spremni ili ne, te nas baš zato Bog želi kroz određeno vrijeme čekanja pripremiti za to što dolazi. Kao što ne znamo kako će put izgledati ili kako će biti kada stignemo na željenu destinaciju, tako se kroz čekanje tj. putovanje u vjeri, oblikujemo da bismo mogli prepoznati i primiti puninu uslišane molitve.
Božje je uvijek izvan granica naših ljudskih želja i ambicija, a čekanje je sastavni dio izgrađivanja u Božjem naumu. I zato, uložite u “kartu” i uživajte u svakom dijelu puta s Gospodinom. Božanske plodove itekako vrijedi dočekati u spremnosti…

Sanja Martinović/bitno.net

ZGabriel
25-11-2012, 21:51
Iskopaj strah svoj i predaj ga Gospodinu

Jednom sam upitala jednu sebi jako dragu osobu da mi opiše gljivu. Odgovor koji sam dobila je da je gljiva stručak i klobuk. Međutim, taj odgovor nije bio potpun. Stručak i klobuk su samo nadzemni dio gljive. U tlu se nalazi onaj veći dio nje, onaj dio koji joj spletom žila i žilica daje hranu i vodu. Zar i mi dragi prijatelji, nismo kao ta gljiva? Zar i mi ne pokazujemo samo mali dio sebe svijetu, a ostatak skrivamo duboko u sebi, u zemlji?

Strah treba iskopati iz sebe i onda se suočiti sa njime. Nameće se pitanje, kako to izvesti? Jesam li dovoljno snažna za to? Hoće li me drugi osuditi ako ne uspijem? Naravno, bit će teško. Jako je teško sam sebe nadvladati u strahu. Nekoliko je elemenata bitno za to da se stvar riješi bez kojih se ne može. Npr.
Čovjek se boji plivanja. Ne može, jadan, ne da se u vodu da mu puškom prijetiš. Hoće li on ikad proplivati ako sam ne želi? Neće. Dakle, prvo je VOLJA. “Tko ima volje, ima i načina.” I to nije samo u plivanju, nego u svim strahovima. Iznimno je bitno da uz svoju volju i Božju budemo spremni probiti lance koji nas vežu. Taj neće biti sretan dok ne propliva, a sigurno je svima vama na pameti sad jedan od vaših strahova. Ne bojte se, možete ih pobijediti ako želite.
Nadalje, POTPORA DRUGIH. Nekoć sam mislio da svoje strahove mogu pobijediti tako da ih držim u sebi i sam sa sobom dođem do nekakvog rješenja, ali nije tako. Sama sam se uvjerila da mora biti netko tko će mi, kao kuma na krizmi, držati ruku na desnom ramenu i skupa sa mnom me voditi kroz moju borbu. Naš (ne)plivač treba nekoga tko će ga gurnuti u vodu. E, pa sad se sjetimo nekoga za koga mislimo tko bi nas mogao gurnuti u vodu i s nama započeti put naše borbe.
Zadnje je USTRAJNOST. Svaka borba je teška i zahtijeva napor. Vjera se ne smije gubiti i misli moraju bit usredotočene na to zašto se borimo. Zar će on plivati ako prestane mahati rukama i nogama?

A ono što ujedinjuje sve adute u borbi protiv strahova zakopanih u sebi jest VJERA. Sam Isus voli reći:”Idi, vjera te je tvoja spasila.” Otiđite jednom sami nekamo gdje nema nikoga, u tišinu. Zatvorite oči, zamislite svoj strah i ono što s njime dolazi te recite Gospodinu:”Vidiš, ovo ovdje što me muči ću za Tebe pobijedit.” I ako u to budete stvarno vjerovali, to će se ostvariti i bit ćete sretni i jednu stepenicu više ka Krajevstvu Nebeskom. Vjerujte mi, znam.

(izvor nepoznat, preuzeto s facebooka)

ZGabriel
27-11-2012, 20:46
“Nitko me ne voli”, reče Mali Princ i sakrije rukama lice.
“Voliš li ti ikoga?” upita Lisica.
“Volim svoju ružu, ali…”, reče Mali Princ i zastane.
“Bit ćeš siguran da voliš kad budeš mogao reći: ‘Ne možeš napraviti ništa da te prestanem voljeti!’” reče Lisica.
“Ljudi su često nesretni”, nastavi Lisica, “kažu: ‘Nitko me ne voli.’ Ali, zapravo, oni su ti koji ne vole nikoga. To je baobab koji im je zarobio srce.”
“Da, baobab je takav: ako ga zapustiš, nikad ga se više ne možeš osloboditi”, složi se Mali Princ.
“Kad čuješ riječi: ‘Nitko te ne voli!’ koje ti šapuću zli vjetrovi, i osjetiš da ti baobab svojim korijenjem probada srce, sjeti se onih koje voliš; dozovi najbolje otkucaje srca koje si imao za ljubljene i vjetrovi će utihnuti – zasjat će sunce i osušiti korijenje”, reče Lisica.
“Ja zaista volim svoju ružu”, reče Mali Princ i pogleda prema zvijezdama. “Ne možeš napraviti ništa da te prestanem voljeti!” reče, a na licu mu se pojavi osmijeh.

ZGabriel
29-11-2012, 12:30
Jednom davno šetajući se ulicama raja primijeti Bog da ima ljudi koji nikako ne bi trebali biti u raju.
Uputi se Bog prema glavnim vratima raja gdje je Petar sjedio za njegovim laptopom. Pomalo ljutito obrati se Petru:
"Šimune-Petre, iznevjerio si me! Vidim ovdje ima ljudi koji nisu zaslužili da budu blizu raja,a ti ih puštaš unutra." A Petar ko Petar, kaže: "Bože nisam ih ja pustio."
"Kako ih ti nisi pustio", kaže Bog "kad sam tebe postavio na glavna vrata? Tko drugi može ih pustiti osim tebe?"
"E, to ti ne mogu reći, jer ćeš se vrlo naljutiti." odgovori Petar.
Bog već dobro ljut na Petra reče:"Bolje bi ti bilo Petre da kažeš da ne bi došlo do veće ljutnje."
"U redu, reći ću ti, ali ti neće biti drago. Ja im kažem, ljudi ne možete ovdje ući, vi niste za raj, a oni odu na zadnja vrata. Tamo ih tvoja majka pušta unutra."

Takva je Majka Marija i sve naše majke.
Eto, odao sam vam tajnu kako možete stići u raj, lakšim putem.

ZGabriel
06-01-2013, 17:29
O lažima i Istini

[/URL] [URL="http://www.bitno.net/kolumne/o-lazima-i-istini/#"] (http://www.bitno.net/kolumne/o-lazima-i-istini/#)
Kao što su apostoli nekada koračali Svetom zemljom i pratili Gospodina, da bi zatim postali svjedoci i do posljednjeg daha služili Istini, evo i nas, generacije 21. stoljeća u prilici da hrabro svjedočimo.




Ne treba se bojati, ne dešava se ništa što nije predviđeno, što u Bibliji nije zapisano:
No prije svega toga podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja. Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. (Lk 21, 12-13.17)
Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama. (2. Petrova 3,3)


I kad već spominjem citate, davno je Balzac rekao da je interesa mnogo, a istina uvijek samo jedna.Što je, dakle, Istina? Za nas kršćane, katolike, ona se nalazi ispod Gospodinovog križa, izrečena riječju, zapečaćena krvlju. Zapisana u Nauku.
Mnogi su je pokušavali osporiti: Herodi, farizeji, rimski carevi, bezbožne ideologije novijeg datuma…a ona je ipak nekako preživjela. Baš kao što nam je Gospodin i obećao.
U našoj aktualnoj stvarnosti eto doživjesmo da nam se pastire otvoreno naziva lažovima. Malo smo se odvikli od tih fraza , no tko nije kratkog pamćenja, brzo će se , gledajući ministra Jovanovića, sjetiti gusto zadimljenih prostorija , stolova prekrivenih zelenim stolnjacima za kojima sjede i umuju komesari dok ispred njih stoje poredane boce Jamničke, a umovi im konstruiraju parole koje bismo sljedećeg dana čitali u tisku: klerofašisti, kleronacionalisti, neprijatelji naroda, lažljivci…sve tako poznato. Zaista, lako bismo ga mogli zamisliti za tim stolom – malo drugačijeg odijela i kravate , naočala debelih stakala optočenih rožnatih okvirima, no, retorika bi bila ista. O tempora, o mores!
I dok se ojađenom, siromašnom, apatičnom i rezigniranom narodu prodaje priča o pranju ruku i zubi, dok većina ljudi s pola uha sluša „istine“ koje im sutradan neće donijeti kruh na stol , a ti koji im takve istine serviraju mrtvi hladni sebi povećavaju plaće, kontroliraju medije i slobodu misli i djelovanja, ukidaju emisije, u pozadini cijele te priče odvija se nešto mnogo perfidnije i prljavije: rat za dječje duše. Ni manje, ni više. Kaže stara poslovica :Drvo se savija dok je mlado.
Znali su to dobro oni za zelenim stolovima. Kad bi dijete napunilo sedam, dobilo bi kapu i maramu i polagalo zakletvu. Istovremeno, potajno, polagale su se neke druge zakletve, nikad zaboravljene . Kad bi dijete imalo devet, primilo bi Tijelo Kristovo, kad bi imalo četrnaest, bi pomazano uljem i primilo bi dar Duha Svetoga , kad bi našlo bračnog druga, stalo bi licem prema oltaru, a kad bi zaklopilo oči, dobilo bi i ono svoj križ. Ni režimi, ni moćnici nisu uspjeli to zatrti.To nam je obećala sama Blažena Djevica Marija!
Opet nam to rade: pod krinkom demokracije demokraciju ubijaju, pod krinkom tolerancije toleranciju nemaju, pod krinkom ljudskih prava krše prava na slobodu vjeroispovijesti(sjetimo se samo religije kao opijuma za narod)..a mi? Gdje smo MI u toj priči?
Crkva je prepoznala i shvatila odakle i kamo vjetar puše. Zbila je redove, skupila glave, nakon dugo vremena diše kao jedan. Tako smo ovog Božića u homilijama slušali ne samo kardinala i biskupe, već i redovnike( ja osobno neke po prvi puta, što mi je dodatno pojasnilo važnost situacije u kojoj se nalazimo) kako dižu glas u borbi za dostojanstvo naše djece. Naše budućnosti. Čula sam dosta prigovora i od strane vjernika kako im nije bilo primjereno u božićnoj noći slušati o zdravstvenom odgoju. A ja vas pitam: kad je takav ulog na kocki, nećeš li vikati do neba u trenutku kad su sve kamere i mikrofoni upereni i slušaju ono što imaš reći, nećeš li u ime Novorođenog braniti Istinu za koju je to Djetešce dalo život i prolilo krv? Ne bi li šutnja bila svojevrsna izdaja? Razmislite o tome.
Majka sam desetogodišnjaka koji je još nevino dijete. Ja to znam, jer ga suprug i ja odgajamo odgovorno, kontrolirajući sadržaje modernih tehnologija kojima je izložen, jer još nije vrijeme da njegovo čisto i nevino srce bude uprljano dok još nije došlo vrijeme da sazna ono što će neizbježno saznati. I ja bih trebala sada pristati da ga sljedeće godine dotaknu prerano, vjerojatno i oštete na neki način, jer seksualiziranje djeteta dok mu hormoni još nisu proradili i dok je još po tom pitanju isti kao i dana kada se rodio, je TEŠKO kršenje mojih roditeljskih prava na odgoj moje djece! Neće ići.
Onoga trena kad vjernici u ovoj državi shvate što se krije u pozadini i što se planira u budućnosti, ni jedna propovijed im neće biti dovoljno glasna. Neće se skanjivati jasno i glasno izreći svoje mišljenje, pa makar im se rugali, makar ih proglašavali ovcama i zatucanima ( ne želimo li mi i biti Božje ovčice?), neće se skanjivati javno ispovijedati vjeru u Isusa Krista i Njegov Nauk.
Biti će oni Svjedoci s početka ove priče. Imati će čast i privilegiju dignuti glavu i svjedočiti za križ, baš poput prvih kršćana jer arene i dalje postoje, u biti nikada nisu ni nestale, samo lavovi mijenjaju svoja obličja.


Rekao nam je Gospodin, a citirao blaženi Ivan Pavao II: Ne bojte se!
Ne treba biti malovjeran. U igri su duše naše djece i na nama je svaka moguća ljudska odgovornost da ih zaštitimo.Pročitajte riječi naše Odvjetnice, vjerujte, i ne bojte se!
„Na ovu se Naciju moj Protivnik razbjesnio, donoseći u nju tešku kušnju nasilja i rata. Kolike su patnje morala podnijeti ova moja djeca! Ja sam se zauzela da dobiju veliki dar oslobođenja i mir
Ali sad vas očekuju još veće muke.
Ne boj se malo stado. Ocu Nebeskom se svidjelo dati vam kraljevstvo mog Bezgrješnog Srca.
Ja sam vam se očitovala i vi ste prihvatili, s velikodušnošću moje male djece.
Sada vas mogu povesti, kao nebeska vrtlarica u svjetlom vrtu vaših duša, na put čistoće, ljubavi i svetosti, vježbom svih kreposti koje su mi drage.
Tako vas svaki dan predajem kao žrtve zadovoljštine Božjoj Pravdi kako bi (Bog) mogao izliti na svijet pročišćujuću Milost svog Božanskog milosrđa.
Ne boj se malo stado. Vaša nebeska Majka udijelila vam je dar da se okupite sa svih strana u Njezinu pobjedničku četu.
Došao je čas odlučujuće bitke.
Sotona je već došao do vrhunca svoje moći i sada, također i u Crkvi, dovršit će (svoje djelo), koliko mu za Njeno najbolnije čišćenje.
Časovi, koje ćete proživjeti, spadaju među najvažnije, jer svi događaji koje sam vam prorekla, ispunit će se.
Ne boj se malo stado. Isus vas je okupio u nebeskom pašnjaku svoje božanske Ljubavi.
On vas vodi savršenom ispunjenju Očeve Volje. Isus želi biti od vas proslavljen.
Došao je čas u kojem ćete Isusa savršeno proslaviti.
Vi ste utjeha njegovoj napuštenosti; vi ste duboka radost njegova božanskog Srca.
Ne boj se malo stado. Budite moja mala djeca, koju sam okupila sa svih strana svijeta, za veliku bitku između Boga i Sotone, između sila dobra i sila zla
Gospodin će pobijediti preko Mene, svoje male Sluškinje. Ja ću pobijediti pomoću vas, moja mala djeco.
Ono što se dogodilo u ovoj Naciji postaje znak za sve. Zbog svoje vjernosti Isusu i vašoj nebeskoj Majci, Crkvi i Papi, Sotona je navalio na nju, u pokušaju da je uništi. Imajući na umu ovaj cilj, udružile su se sve sotonske i masonske sile. Međutim, Ja sam sama označila čas njihova poraza.
Tako će biti za čitavo čovječanstvo.
Zato vas pozivam na pouzdanje i nadu.
Ne boj se malo stado. Vama je povjereno poslanje da ostvarite trijumf mog Bezgrješnog Srca u svijetu.”(1996)

Nikolina Nakić/bitno.net



Ne boj se malo stado.

ZGabriel
06-01-2013, 17:45
Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan


Godina vjere već je počela i ova tema vjere posebno je draga papi Benediktu. Bit je kršćanstva za njega ljubav između Boga i nas. Riječ credo (vjerujem) dolazi od cor - do (dajem srce). Vjera je stvar srca. To je intimni susret Boga i pojedinoga čovjeka. Susret Isusa i žene Samarijanke (Iv 4,1-42) pruža nam savršen primjer. Na zdencu je srce govorilo srcu, a obje strane su se otvorile. Žena je povjerovala u Isusa kao Mesiju, Krista. U svojoj je radosti požurila reći sumještanima, a njezino je svjedočanstvo bilo tako uvjerljivo da je cijelo mjesto izišlo vidjeti Isusa. A onda su joj rekli da su sami za sebe otkrili tajnu osobe o kojoj im je govorila.
Dobro je za nas da znamo nešto o Bogu i Isusu, ali to nije dovoljno. Pomažu i svjedočanstva drugih vjernika, ali ni to nije dovoljno. Potreban je osobni susret koji se javlja kada susrećemo Boga u osobnoj molitvi. Nakana je Prostora Duha da omogući taj susret licem u lice s novozavjetnim Isusom. Svakodnevni će mi susret pomoći da slobodno i iz dubine srca iskažem svoje "da" Isusu.
I ja, poput Samarijanke, dolazim na zdenac sa svojim potrebama i pitanjima. Isus me dočekuje kao što je i nju dočekao. Razgovaramo... Isus mi otvara svoje srce, obećava mi pravi život, vodu živu. Kao što je i život te nepoznate žene bio promijenjen u susretu s Isusom i moj se život može promijeniti. Neka tako bude u ovoj Godini vjere.


prostorduha.hr

sagitarius
08-01-2013, 11:30
Po obićaju, Gabi nas je opet počastila sjajnim izborom tekstova koje uvijek s radošću proćitam i uvijek se poslije osjećam ispunjeno...

ZGabriel
08-01-2013, 12:47
hvala, sagi. :)

za promjenu, malo pOezije:



Daj mi ruku
da idemo skupa
da nam bude lakše
da nam bude teže
Daj mi ruku
da prođemo staze
da taknemo zvijezde
Daj mi ruku
da budemo većma
čovjek.

Ivan Golub

ZGabriel
10-01-2013, 12:45
‘Hobit’ i krepost





http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2012/12/Hobit-i-krepost.jpg?84cd58 (http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2012/12/Hobit-i-krepost.jpg?84cd58)



Gospodar prstenova J.R.R. Tolkiena fenomen je izdavaštva. Prvi put je objavljen prije 60 godina, a otada je broj registriranih prodanih primjeraka procijenjen na 150 milijuna.
U anketi koju su zajedno organizirali knjižara Waterstones i BBC-ev Channel 4, Gospodar prstenova zasjeo je na prvo mjesto u 104 od 105 podružnica te britanske knjižare, s 20% više glasova od ˝1984.˝ Georgea Orwella, drugoplasiranog naslova. Možda je njegov najveći trijumf u današnje doba interneta, to što su ga korisnici stranice Amazon.com proglasili najboljom knjigom milenija, dokazujući tako i njegovo osvajanje zadnje granice cyber prostora.
U jeku fenomenalnog uspjeha knjige, filmska adaptacija trilogije Gospodar prstenova Petera Jacksona postala je jedan od najuspješnijih filmova svih vremena.
Malo je onih koji bi predvidjeli išta drugo osim ogromnog uspjeha Jacksonu i njegovu timu za prvi dio dugoočekivane trodijelne adaptacije ˝Hobita˝, koji je 14. prosinca stigao u kina.
U svom najdubljem značenju, ˝Hobit˝ je hodočašće milosti u kojem njegov glavni junak, Bilbo Baggins, raste u najvažnijem smislu te riječi. Kroz tijek svoje pustolovine, hobit razvija kreposti i raste u svetosti, prikazujući neprocjenjivu istinu da postajemo ljudi razuma (homo sapiens) tek kad shvatimo da smo hodočasnici na životnom putovanju (homo viator).
Bilbovo putovanje od udobnosti njegova doma u Shireu do ne tako udobnih lekcija koje je naučio na putu do Samotne gore, paralelno s Frodovim putovanjem od Shirea do Klete gore u trilogiji ˝Gospodar prstenova˝, ogledalo je putovanja svakog čovjeka kroz život. U tom je smislu i Tolkien napisao u svom hvaljenom misaonom eseju ˝O bajkama˝ da se ˝bajka… može upotrijebiti kao mirour de l’homme˝ (ogledalo prezira ili sažaljenja prema čovjeku).
Ukratko, trebali bismo prepoznati sebe u liku Bilba i svoje živote u njegovu putovanju od Shirea do Samotne gore.
Doista, možda iznenađujuće, ali Bilbo ima upadljivih sličnosti s mnogima od nas, bez obzira na svoj maleni rast i dlakave noge. On voli čaj, tost, pekmez i kisele krastavce; ima ormare pune odjeće i smočnice pune hrane; voli pogled sa svog prozora i nema baš puno želje vidjeti pogled s nekih drugih, udaljenih prozora. On je stvorenje udobnosti privrženo materijalnim udobnostima.
Kršćanski govoreći, Bilbo Baggins posvećen je lagodnom životu i za njega bi pomisao da uzme svoj križ i slijedi junačku stazu samoprijegora bila potpuno odbojna.
Neočekivana zabava na početku priče, gdje su hobitove dnevne navike prekinute dolaskom neočekivanih i nedobrodošlih gostiju, zbog toga je nužna. To je upad neugode i žrtve u njegov udoban život, koji služi kao alarm za buđenje i poziv na djelovanje.
Izgubivši svoj građanski ugled – cijena koju mora platiti jer je postao pustolov – on se odriče svijeta i svjetovnog u korist jednog dragocjenijeg bisera.
Još je jedna ključna komponenta ˝Hobita˝, koju on dijeli s ˝Gospodarom prstenova˝, prisutnost nevidljive ruke Providnosti ili milosti. Ova prisutnost, u priči označena eufemizmom ˝sreća˝, zapravo uopće nije sreća.
˝Ne mislite valjda˝, kaže Gandalf Bilbu ,˝da su sve vaše pustolovine i bjegovi uspješno završili samo zato što ste imali puku sreću, samo da vama bude dobro?˝
Suprotno tvrdnjama Nietzschea, Hitlera i drugih sekularnih ˝naprednjaka˝, ne postoji trijumf volje bez nadnaravne milosne pomoći. To je cijela poanta Frodova neuspjeha da uništi Prsten svojim vlastitim htijenjem u ˝Gospodaru prstenova˝. Ljudska volja, sama za sebe, nije nikad dovoljna. Milost je uvijek nužna.
U ˝Hobitu˝, kao i u ˝Gospodaru prstenova˝, ˝sreća˝ je neraskidivo povezana s pravim odabirima, a loša ˝sreća˝ s krivima. Što se tiče potonjih, sjetimo se Gandalfovih riječi Pippinu: ˝Često mržnja najviše naudi sama sebi˝ ili Teodenovih riječi: ˝Zlo će često nauditi zlu.˝
Stoga, postoji nadnaravna dimenzija u tijeku događaja u Međuzemlju, u kojima Tolkien pokazuje mističnu ravnotežu koja postoji između milosnih poticaja i demonskih napasti, te odgovor koji volja daje na te poticaje i napasti. Ovaj mistični odnos ostvaruje se u obliku transcendentalne Providnosti, koja je puno više od ˝sreće˝ ili slučaja.
Za kršćanina, to je život onakav kakav je. To je realnost.
Kršćanin vjeruje u zmajeve, čak i ako ih ne može vidjeti, i on zna da su oni opasni i potencijalno smrtonosni. Sasvim sigurno ne treba ih izazivati, a nije ni pametno igrati se s njima.
˝Što vjerodostojnije možemo život prispodobiti bajci˝, rekao je G.K. Chesterton, ˝to jasnije vidimo da se ta priča pretvara u rat sa zmajem koji pustoši zemlju iz bajke.˝
Milost je uvijek dostupna onima koji je traže, usmjerujući ˝sreću˝ u smjeru dobra; pa ipak, posrnula narav čovječanstva pokazuje da čovjek prirodno naginje požudi i njenim razarajućim posljedicama. Ako ne tražimo pomoć, osuđeni smo na pad.
U ovom se izboru, ukorijenjenom u daru i odgovornosti slobodne volje, gubi ili dobiva bitka sa zlim. Volja mora dobrovoljno surađivati s milošću ili, ako u tome ne uspije, neizbježno pada u zlo. Ta bitka s kojom se svi suočavamo opasna je pustolovina u nesigurnim predjelima.
Ako je međuzavisnost Providnosti i slobodne volje sredstvo kojim dinamika kreposti i njihovih posljedica guraju naprijed naraciju, sveobuhvatna pouka ˝Hobita˝ bila bi opominjuća meditacija iz Matej 6:21 (˝Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce˝).
Priča počinje Bilbovom čežnjom za udobnošću i nespremnošću da se žrtvuje za druge. Njegovo je srce u svojoj srži sebično, okruženo blagom njegova vlastitog doma. Njegova pozicija i početak priče ironična je i simbolička preteča zmaja koji se okružuje blagom u svom ˝domu˝, u Samotnoj gori.
Stoga je Bilbo zaražen zmajevom bolešću. Njegovo hodočašće do Samotne gore sredstvo je kojim će biti izliječen od svoje materijalističke bolesti. To je via dolorosa, križni put, koji će ga, ako ga bude slijedio, izliječiti od okrenutosti sebi i naučiti ga kako da se da drugima.
Paradoksalna je posljedica zmajeve bolesti da stvari koje se posjeduju zapravo posjeduju onoga koji ih posjeduje. Dakle, Bilbo je rob onoga što posjeduje na početku ˝Hobita˝, a od toga se, kao i od svoje ovisnosti o posjedovanju, oslobađa na kraju djela.
Kad Gandalf na kraju priče izjavljuje da Bilbo više nije hobit kakav je nekad bio, mi znamo da se promijenio na bolje. Više ne stavlja svoje srce u službu svojih zemaljskih dobara, nego traži ona bogatstva srca koja se mogu pronaći u mudrosti i kreposti. Izliječen je i potpun – ili, kako bi Tolkien kao katolik možda rekao: potpun je zato što je svet. Hobit je postigao naviku kreposti i, kako to i priliči svakom junaku bajke, zna što je potrebno kako bi živio zauvijek sretno.


Autor: Joseph Pearce
Izvor: www.ncregister.com (http://www.ncregister.com/site/article/the-hobbit-and-virtue/)

Prijevod: L.Ć./Bitno.net

ZGabriel
13-01-2013, 14:18
Na nasipu se sretosmo, slikar Mirko i ja. Bio je potišten. Pokušah ga podići na razinu duha. Rekoh mu: “Vjeruj mi, bit će dobro”. Sad se pitam, jesam li mu to smio reći, je li me razumio?
Potekoh iz ruke Očeve i naći ću se na kraju u rukama istog Boga. Njemu sam milje, on me sa simpatijom, ozarenih obraza i blistavih očiju gleda, čezne da mu kažem da je dobro što me uputio u svijet i ljudsku povijest. Sva zagonetka života je samo u ovome: da se nađemo – on Stvoritelj, ja stvorenje, on Otac, ja njegovo dijete, on svemoćan, ja nemoćan i potreban njega, on Otkupitelj, ja otkupljen.
“Bolno je biti čovjek”, reče mi Mirko. “Straše te ponori zla, noći su mračne i sablasne, smrt vreba iza svake minute, čežnje su neispunjene, želje nedohvatne, a krivice neuklonjive”. Odgovorih mu: “Ali Očevo svjetlo obasjava noći, Veliki petak otklanja krivice, Uskrsnuće ubija smrt, dobro pobjeđuje nad zlom, a čežnje idu ususret ispunjenju i želje se okreću dohvatljivostima.
Zemlja je most, put do doma, trenutak kušnje i potreba zastanka, da odgonetneš tko si, čiji si, odakle si pošao i kamo ideš.
Lijepo je stoga biti čovjek. Vjeruj mi, sve će biti dobro! Među nas je došao Sin Božji u liku Isusa iz Nazareta. Sačuvaj život i dušu kao ratni plijen iz zemaljskih životnih bitaka. Jednog dana ćemo se sresti u nebu, kod kuće. Tad ću ti se zagledati u oči i upitati: jesam li imao pravo? Vjeruj mi, bit će dobro”.
Mirko se zagleda u mene i laganim koracima krenu kući. Slutio sam da je dobro i da će noćas stvoriti brojne akvarele. On je povjerovao i samo je to važno: bit će dobro. Jer, postoji Bog i to je sudbonosno za svakog čovjeka.


Tomislav Ivančić

ZGabriel
16-01-2013, 18:22
Fra Zvjezdan Linić

Dar srca

Meditacija preuzeta sa www.molitve.info (http://www.molitve.info)

Kako si dobar, Isuse! Vidiš sve što drugi ljudi ne mogu vidjeti, razabireš ono što izmiče ljudskom oku.
Ne mogu te ljudi prevariti svojim blještavilom i prividnošću. Tako mi puno govori, dobri Isuse, ova zgoda sa siromašnom udovicom.
Rekao si: Ona je najviše dala. Ona je dala od onoga što joj je trebalo za život. Ona je riskirala svoj život da bi mogla u svojoj pobožnosti prinijeti svoj dar. Da, Isuse, ona je dala samu sebe. Nije škrtarila sa svime što ima. Nije imala puno, bila je siromašna. Upravo zato mogla je dati sebe, svoj život, tj. mogla je dati najviše. Jer - što ti daruju oni koji se cjenkaju s onim što misle da imaju?
Očito je, Isuse, da bogataši to nikada neće shvatiti. Očito je da oni nemaju prilike da otkriju tajnu istinskog dara. Jer, oni mjere svojim ljudskim mjerilima, oni računaju svojim računalima, a ti gledaš u dubine ljudskih srdaca. Tebi ništa ne izmiče, sve vidiš i znaš. Želiš od svojih učenika siromaštvo srca, siromaštvo duše. Želiš njihovu potpunu oslonjenost na tebe, na tvoja obećanja. Želiš da ljudi vjeruju u ljubav tvoga i našega nebeskog Oca. To iskustvo bogataši nemaju jer imaju svoju plaću, jer misle da posjeduju sve sigurnosti svoga života. Oni su lišeni tog blagoslovljenog predanja u ljubav nebeskog Oca.
Pretpostavljam, Isuse, da i mene promatraš negdje na ulazu u hram, negdje u skrovištu moga srca. Osjećam tvoj pogled, pratiš me i ti ništa ne izmiče od onoga što ja radim i što ne radim.
Nisam bogat i nemam mnogo. Siromašan sam. Nemam se čime pohvaliti pred tobom. Moja je vjera slaba. Moje pouzdanje malakše, moja je ljubav tako nepotpuna. Ne nalazim, Isuse, puno vremena za tebe. Nisam se potvrdio nekim velikim dobrim djelima. Osjećam da ima u meni više sebičnosti nego žrtve, Ne mogu se pohvaliti nekim velikim odlukama kojima bih učinio zaokret u svojem životu. Sve je to, Isuse, bijedno i slabo. Spasi me, Gospodine! Zauzmi se za mene i učini da ti i moj dar bude drag. Učini, Isuse, da konačno otkriješ da i u mojem daru ima predanja i ljubavi, da se i u mojem daru krije srce i duša.
Učiš me, Isuse, po ovoj siromašnoj udovici da shvatim da je svatko sposoban darovati tebi ono što će te razveseliti. Svatko može darovati, ne toliko ono što ima ili nema, nego ono što jest, tj. svoj žitak. Upravo to se tebi sviđa! Neka ti, Isuse, i naš svakodnevni dar i svaka naša žrtva budu ugodni!
Dar je samo znak! Bitno se ne vidi očima!
U sitnom znaku kruha, ti nam, Isuse, daruješ svega sebe!
U tebi nam nebeski Otac daruje sve što ima, sav svoj žitak! Bog se zato ne da nadmašiti u ljubavi, u darivanju!

ZGabriel
18-01-2013, 19:31
ANĐEO ZAHVALNOSTI

"Zahvalnost je danas postala rijetkost. Ljudi postavljaju neizmjerne zahtjeve kao da su za nešto prikraćeni pa traže. Francuski filozof Bruckner opisuje današnjeg čovjeka kao veliku bebu s neizmjernim zahtjevima na društvo.

Anđeo zahvalnosti želi u tvoj život unijeti jedan novi okus. Da gledaš očima zahvalnosti. Zahvalan si tada za jutro i što si ustao zdrav. Zahvalan si za dah koji te prožima. Zahvalan si za dobre darove prirode kojem možeš uživati za doručak. Živiš svjesnije.

Zahvalnosti širi tvoje srce i čini ga radosnim. Ne tražiš stvari koje bi te mogle naljutiti. Ne započinješ jutro srdit zato što je vrijeme loše. Nisi odmah frustriran jer ti je iskipjelo mlijeko. Ima ljudi koji i sami sebi otežavaju život jer vide samo ono negativno.

Anđeo zahvalnosti želi te naučiti ispravno i svjesno razmišljati. Sa zahvalnošću možeš shvatiti što ti je sve u životu dano. Postaješ zahvalan za svoje roditelje koji su ti darovali život. Postaješ im zahvalan i za rane i povrede koje su ti nanesene.

Anđeo zahvalnosti želi ti otvoriti oči za to da te čitavog života prati Božji anđeo. Uz anđela zahvalnosti nećeš više nesvjesno prolaziti stvorenim svijetom nego razmišljajući i zahvaljujući. Tko zahvalno gleda na svoj život, miri se s onim što mu se događa. Prestaje se buniti protiv sebe i svoje sudbine.

Zamoli svog anđela zahvalnosti da te nauči zahvaljivati za ljude s kojima živiš. Često puta u molitvi molimo da se drugi promijeni, da postanu onakvi kakve mi želimo da budu. No, kad zahvaljujemo za drugog čovjeka bezuvjetno ga prihvaćamo. Ljudi često primijete kad za njih zahvaljujemo. Zahvaljivanje zrači pozitivnom afirmacijom uslijed koje se drugi osjeća bezuvjetno prihvaćenima i kad osjeti da nema tog nesvjesnog zahtjeva za promjenom drugi se sam mijenja.

Zato zamoli svoga anđela zahvalnosti za čudo da se ljudi po tvojoj zahvalnosti osjete bezuvjetno voljenima i u toj ljubavi ozdrave."

prema A. Grünu/Prostor Duha

sagitarius
18-01-2013, 19:58
Čitajući prednji post, pade mi na pamet jedan veliki Božji dar kojeg je čovjek dobio, a kojeg su mnogi nepravedno zapostavili, a riječ je o našem Anđelu čuvaru, koji je s nama od samog začeća pa sve do smrti, a i poslije, ako duša dođe u čistilište njen Anđeo se i dalje zalaže za tu dušu, hrabri je, uz nju je sve dok se milošću Božjom i molitvom ona najzad ne skrasi u raju.
Bilo bi lijepo negdje pronaći neki prikladan tekst na ovu temu, koji bi o Božjoj milosti dara Anđela čuvara svakom čovjeku rekao nešto šire i više.
Ovo je jedna istinski vrijedna tema, koju mislim da bi mnogi s radošću pročitali i tako otkrili da nikada nismo sami i da je uz nas uvijek naš predobri i vijerni prijatelj - naš Anđeo čuvar, koji je svoju zadaću dobio od Boga i koji se svakodnevno stara o nama našim potrebama i pozitivnim htijenjima da nam ih omogući.
Tu besprimjernu ljubav i dobrotu trebamo poštovati i cijeniti i zahvaljivati prvo Bogu na tom daru, a zatim našem Anđelu koji se toliko trudi oko nas.

Uobičajeno Gabi sjajan članak, hvala ti.

ZGabriel
18-01-2013, 19:59
čitaš mi misli, sagi. ovih dana baš tražim tekstove na tu temu.

ZGabriel
19-01-2013, 11:06
Ti pozivaš…

http://www.katolici.org/slike/Album/Inspiracije4/act_of_abandonment.JPG



Ti dah stvorenju svome ne oduzimaš,
nego ga k sebi pozivaš…
i kada sa zemlje udaljavaš – oslobađaš,
naseljavaš prostore Vječne Blizine!

Ti ne kažnjavaš, nego poučavaš.
A kada uskraćuješ, upućuješ
na pogubnost koju ljudsko oko
tek kada je prekasno vidi!

Gospodine, posve je jasno: putovi naši
svi gube se u magli neizvjesnosti
pučine koja isparava…

Jedina prava Istina
koja životu smisao nudi –
put je Tvoj, za kojim žudim!

Ivanka Brađašević

ZGabriel
19-01-2013, 11:11
Meditacija

Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.(Mk 2,23-28 (http://www.katolici.org/biblija.php?s=Mk+2,23-28))


http://www.katolici.org/slike/album/Inspiracije/zito.jpg

Usklikom da je subota stvorena radi čovjeka Isus podsjeća svoje protivnike na prvotnu svrhu tjednog počinka:
- da bi se čovjek vratio Bogu i svom duhovnom bitku, da samim radom i privređivanjem ne bi podivljao.
Dok su rabini imali izreku da je subota dana narodu a ne narod suboti, Isus uči da je subota dana čovjeku pojedincu.
Time se zalaže za ljudska prava pojedinca koji ne smije biti progutan od zajednice.
Odredba o subotnjem počinku trebala je ljudima olakšavati povratak Bogu u tjednom ritmu rada, a farizejskim tumačenjem postala je nesnošljivo ropstvo za ljude.
Pred ovakvim Isusovim stavom pitajmo se kako gledamo propise u odnosu na sebe i na druge.
Da li nas vršenje Božjih zapovijedi čini radosnijima, slobodnijima, bližima Bogu, samima sebi i ljudima?


katolici.org

ZGabriel
19-01-2013, 11:26
Oče naš

Meditacija preuzeta sa www.katolici.org (http://www.katolici.org)

Može biti da je mnogima teško bilo što započeti sa Oče naš, koji ima smisla samo onda kad postoji povjerenje.

A još više pustolovine leži u tvrdnji: koji jesi na nebesima. Tko može, bez daljnjega zamisliti takve stvari kao što su gore, dolje, s ove strane, s one strane. Gdje je Bog? Tko je Bog? Pitanje iza pitanja.

Sveti se ime tvoje - u vremenu i svijetu, koje je od mnogih prokleto, jer patnja i nepravda, strah i užas, uzimaju sve više maha.

Ali potajna želja: dođi kraljevstvo tvoje je svagdje prisutna i ako nije izrečena.

Kod svih sumnja i zdvajanja molimo: budi volja tvoja, sve do krika koji se čuje kako na nebu tako i na zemlji.

U svijetu vlada glad za kruhom i naklonošću koja nas prisiljava da govorimo: kruh naš svagdanji daj nam danas. Da svi ljudi budu siti, da imaju krov nad glavom i odijelo, da bude moguće biti čovjek jer zamišljena budućnost zavisi od svakog od nas.

Svi smo mi grješni i uvijek iznova tovarimo grijehe na sebe i zato ostaje molitva: i oprosti nam duge naše koja je povezana sa dobrom nakanom: kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

Ovaj zahtjev će za nas postati kušnja, trajna borba protiv zla u nama i u svijetu: i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Kako između nas i Boga, tako između nas ljudi.

Pustolovina vjere i nade - jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove . Mi smo na putu između rođenja i smrti, a po smrti Bog prijatelj nam daruje - život.

ZGabriel
20-01-2013, 21:02
Naučio sam...




Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti


Andy Rooney

ZGabriel
20-01-2013, 21:11
Priča o zagrljaju


Kad sam bio mali, posve mali, nisam volio da me gospođe, koje su susretali moji roditelji, grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio njihovoj hrabrosti. Ali sam mislio da je to dio neke igre, ritual koji one moraju proći da bi poslije mogle razgovarati s mojim roditeljima. Meni je to ipak bilo suviše nepristojno, ali sam pristajao na sve. Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama pojedinosti koje sam smatrao nevažnima.
I onda opet rat. Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom neumitnošću, kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skidati, kada smo se riješili svega onog što nas čini opasnima, tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezdama zagrlili.
I ja sam konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kada nekoga grlite, to je znak da više nemate riječi zahvalnosti što je s vama, to je ona hvala koja vas pokreće da u tom trenutku živite samo za tu bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam uistinu nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba. Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo. Kada nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.

Siniša Glavašević

ZGabriel
20-01-2013, 21:12
Kako se čuva ljubav?

Majka i dječak šetaju plažom... U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori:
- "Uzmi malo pijeska i stisni šaku..."
Dječak stisne šaku i što je više stiskao,to je više pijeska curilo iz nje...
- "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
- "Znam, a sada otvori potpuno šaku..."
Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
- "Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"
Na to majka, sa smiješkom na licu, reče:
- "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku žlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan..."
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto... kako se čuva ljubav...

ZGabriel
20-01-2013, 21:19
Palačinke

U subotnje jutro šestogodišnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje.Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo šećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka.
Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, sve to staviti u pećnicu ili na štednjak (i nije znao kako upaliti štednjak!).
Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude, pokušavajući ga odgurnuti, prevrnuo je karton s jajima na pod.
Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu.
Tada je uočio tatu kako stoji na vratima. Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio bilo je: napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe.
No, tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu...
...
Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Ljubav nam postane klizava, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam.
...
No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati "peći palačinke", za Boga ili za ostale.
Prije ili kasnije već ćemo uspjeti...
Nemoj prestati "peći palačinke"...
Nastavi voljeti...

ZGabriel
21-01-2013, 14:49
Razmišljanje i molitva za ovaj tjedan


Postoji nešto u ovo doba godine što je povezano sa svršetkom i početkom. Završila je još jedna godina s uspomenama i počela nova s nadom.
Kraj i početak - prošlost i budućnost su uvijek u sadašnjosti Ljubavi. I tu dolazi molitva. Postoje trenutci u danu - ili po noći - kada uronimo u tajnu božanske ljubavi prema nama. Ta ljubav donosi ozdravljenje za prošlost i povjerenje za budućnost. Bez obzira na molitvu i njezin sadržaj, ona je kontekst u kojemu se događa ozdravljenje i povjerenje koje imamo u imenu Božjemu. Sve što proživljavam tijekom dana također je kontekst za molitvu, a ono što doživim u molitvi jest kontekst koji oblikuje moj život. To je dvoje nerazdvojno.
Sve što doživim i proživim tijekom godine stavit ću pred Onoga čija se ljubav ne može obuhvatiti.




Prostor Duha

ZGabriel
23-01-2013, 17:58
http://www.youtube.com/watch?v=1COG_GrROGc

ZGabriel
23-01-2013, 18:07
I crne ovce daju mlijeko i vunu

Preveo i uredio: Don Ivica Matulić



Možda te nazivaju crnom ovcom.
Možda plešeš izvan takta.
Možda si svuda neugodan.
Možda nikom ne daješ pravo.
Možda svatko ima nešto ti prigovoriti.
Možda se i sam osjećaš kao crna ovca
možda si sam neugodana i nezgrapan.
Možda imaš nešto na sebi
što stalno bijes drugih na tebe navlači.
Možda si neko dijete briga
u tvojoj obitelji.
Možda si stvarno crna ovca.

Koliko god sebe vidiš crnim
koliko god da te drugi mogu crnim prikazati
i kad bi ti sam trebao biti
crna ovca,
onda je jedno sigurno:
i crne ovce daju mlijeko
i toplu vunu za odijelo iz godine u godinu...
Klemens Nodewald/


katolici.org

ZGabriel
24-01-2013, 17:54
Deset zapovijedi opuštenog mira



1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom.
2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati … samo sebe sama.
3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću … ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.
4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.
5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.
6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.
7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.
8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.
9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.
10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.


Papa Ivan XXIII

ZGabriel
27-01-2013, 22:22
RECEPT MIKE ANTIĆA ZA USPEŠNU GODINU:

Uzeti 12 meseci, dobro ih očistiti od gorčine, sebičluka, cepidlačenja i straha. Svaki mesec pažljivo iseckati na 30 ili 31 dan, tako da je zaliha dovoljna za godinu dana.

Svaki dan posebno ispuniti nadevom: od jedne trećine rada, trećine duševne vedrine i trećine humora - uz dodatak tri kašike optimizma, jedne kašike strpljenja, zrnceta ironije i prstohvata takta. Tu masu preliti obilno ljubavlju.

Gotovo jelo ukrasiti buketićem sitnih pažnji i servirati ga svakog dana, sa obaveznom vedrinom, uz šolju dobrog osvežavajućeg čaja.

ZGabriel
30-01-2013, 12:58
Zadovoljstvo, sreća i radost neće ti pasti u krilo.
Al' ćeš ih dobiti besplatno ako svladaš svoju umornost
i sam štogod poduzmeš.
Toliko je stabala, toliko ptica i cvijeća,
toliko čuda oko nas koja čekaju samo to
da ozdrave čovjeka od njegove žalosti.
Da bismo bili sretni, nije važno da više posjedujem,
nego da manje vapimo.
Ima dobrih i loših dana.
Dobri prolaze. To nam je žao.
Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi?
Nemojte zaboraviti da je još
MNOGO LJEPOTE NA OVOME SVIJETU
KOJA ČEKA SAMO NA VAS.
U mnogim starijim ljudima drijemaju dragocjena blaga.
Treba ih samo otkriti. Zadivit ćeš se njihovu humoru,
njihovu miru, njihovoj životnoj mudrosti, miru njihova srca.
Traži sreću i nikada je nećeš naći.
Sreća je poput jeke. Uzvraća ti jedino ako sama sebe daruješ.


Phil Bosmans

ZGabriel
30-01-2013, 12:58
ovo je baš lijepo rečeno:

Ima dobrih i loših dana.
Dobri prolaze. To nam je žao.
Ali i loši prolaze. Zašto nas to ne tješi?

ZGabriel
01-02-2013, 18:28
Drug milicajac i artiljerijski napad na Božju opstojnost

[/URL] [URL="http://www.bitno.net/duhovne-price/drug-milicajac-i-artiljerijski-napad-na-bozju-opstojnost/#"] (http://www.bitno.net/duhovne-price/drug-milicajac-i-artiljerijski-napad-na-bozju-opstojnost/#)
Na otoku Mljetu tih se dana zaproljetilo; negdje oko Josipova. Lijep dan zazorio pa izašao don Niko, župnik, u šetnju selom, Babinim Poljem. Pred njim plavet nebeska rasprostrta; vjetrić piri; sve suncem zamirisalo — jutro kao izmaštano. Ali jedva da je noge protegnuo — kad, zamrači mu se pred očima: sam vrag banuo preda nj — drug milicajac.
A to drug milicajac Pero u redovitom ordiniranju pokraj ‘narodnog duhovnog žarišta’ (kako je od milja nazivao seoski Dom kulture i pripadajuću mu trgovinu i kafanu). „Jer gdje je narod — tu treba da je i vlast“, tumačio je nerijetko drug Pero nakon treće politre.
Čim je ugledao popa, ustoboči se i poče naravnavati opasač, pištolj. Osjeti kako mu prsi bubre od neke nutarnje sile. Očima ubode u don Nika i pobjedonosno se naceri.
A imao je i zašto — jer, ovih mu je dana stigla pošta, direkt iz Beograda: ‘Smernice o dejstvovanju prema popovima’; s podnaslovom: ‘Načini sprečavanja protunarodnog delovanja istih’. Uvodni list, pa još desetak listova s primjerima i uputama za praktičnu primjenu.
Srsi bi ga, od dragosti, prožimali dok bi premetao dragocjene papire po rukama. Osobito mu se činio genijalnim i neoborivim primjer pod ‘c’: ‘Može li bog da stvori tako veliki kamen koji ni sam ne može da digne?’ … I sve redom takve izvanredne majstorije.
Nikako se nije mogao nadiviti umovima koji su to sastavili. Odgonetao je lukave zakučice i vježbao taktiku, za obračun s popom, danima. Žena mu je, Lucija, morala glumiti popa —dokazivajući da ima Boga — a djeca (petero njih) narod, koji bi na kraju klicao pobjedniku.
Nakon što bi sve u kući bilo spremno za simulaciju obračuna, drug Pero bi započeo napad s ‘Ima li Boga?’, ‘pop’ bi onda nato njemu da ima, a on, tada, rafalno na ‘popa’ partijskim mudrolijama, sve po uputama.
Iako je ženu naoružao Biblijom i molitvenicima, i natjerao je da naizust nauči katekizam Pija X., svi rečeni pokusi završili su potpunim porazom ‘popa’, odnosno njegove žene kojoj bi neizostavno na kraju navrle suze: što od straha za uzdrmanu Božju opstojnost, što od divljenja prema muževljevoj pameti.
I sad, evo mu popa kao naručena na megdan; a lijep dan pa ljudi na zrak izašli. „Ko po loju“, promrmlja drug Pero. „Sve mu inače glatko ide“, mislio je, „jedino tvrdoglavi pop — ko gadan čir na selu — sve kvari. E, dolijao i ti moj dragane! …“
„Nije meni da napadnem popa, ili da se pametan učinim — nego“, rekao je nekidan u kafani s bevandom u ruci, „do istine je meni — a pop? — više-manje …“
Zadirkivali ga fakini, otad — da kad će više kucnuti taj trenutak istine? „’Druže Peerooo! Otkucava li istinaa?!’ kreveljio se mali vrag jučer za njim“, dođe mu na pamet …
A kako ta istina, čak i bez mangupske zafrkancije, nikako nije drugu Peru davala mira, zbilo se neminovno: župnik, ni kriv ni dužan, nadošao ravno na vražju večeru.
„Što je onda na stvari, pope“, započeo drug Pero boj s distance, „ima li Boga, — ili nema?“
Don Niko ustreptao kao na streljani. „Samo mu je to još trebalo: da ga partijski rogati jarac namerači. Je li mogao bit pametan pa doma ostat …“
Ljudi izlaze iz trgovine, primiču se sluteći da će bit vatre.
„I — pope — što kažeš: zamuko ti — a?, hehe“, cereka se drug Pero i miga glavom prema ljudima. Očito mu je bilo da se pop straha naručao.
Don Niko vidi da sada nema natrag. Polako učini još onih dvadesetak metara i stane ravno pred milicajca. Pritom se isprsi i uzdigne glavu kao da se u ringu, pred borbu, odmjerava s protivnikom. Izvirile babe kroz prozore; sve što hoda stislo se oko njih dvojice. Poveselio se drug Pero vidjevši da je pop udicu zagrizao kao pas koščurinu.
„Još je i drzak pa se prsi pred organom vlasti. Neka, neka“, mislio je, „sad ćeš ti vidjet što je partijska pamet. Ma, nema ga tko će narodnu vlast namagarčit da je i dva puta pop. Partija je to — eeej! …“ Brk mu zaigra od nestrpljenja.
„Ima li onda, pope, Boga — ili nema?“, izrecitira službenim glasom župniku pravo u lice.
Svi uprli oči u don Nika.
Župniku se čelo istočkalo znojem; mozak mu radi na centrifugu jer jasno mu je kakva se tu čorba kuha. „Skoro je u lovačka gvožđa zagazio“, pomisli, „još samo korak… i cap! …“
… Spusti pogled i tiho reče:
„Nema“, kao sam za sebe, ali da se čuje.
„Što nema?!“ zbrkao se drug milicajac pa zuri čas u narod, čas u don Nika.
„Nema Boga!“ glasno će don Niko.
Ljudi zinuli, izbečili oči. Žamor. Uzvrtio se drug Pero na mjestu.
„Kako to ti misliš, pope, nema Boga — a?“
„Eto tako – lijepo. Nema, pa nema.“
Problijedio drug Pero kao kozji sir.
„Što ti to, pope, govoriš?“
„Eto to: nema Boga — i kvit!!“ a na ono ‘kvit’ zasiječe rukama zrakom.
„Neeee-ma!!“
„Ne može to tako pope — čuješ ti? — pendrekom ću ja tebe!“
Izvukao drug Pero pendrek pa maše njime više glave.
„Pendrečinom ćeš ti meni fasovat pa ćeš vidjet ‘nema Boga’ — jesi čuo?!“
„On će meni da nema Boga“, pa gestikulira prema ljudima, „bagro popovska kontrarevolucionarska — je li čuješ?!“
Don Niko, ni da bi maknuo. Na trenutak nastala tišina; svi oni ljudi zbunjeni stoje i gledaju, ne shvaćajući pravo, tko je tu lud. Drug Pero bulji u njega s licem kao u pijanskom bunilu.
„Kad je tako“, podigne don Niko ruke kao da se predaje, „ako narodna milicija, i s njom narodna vlast, kažu da Boga ima onda i ja, don Niko, župnik — skupa s tom istom narodnom vlašću ovdje prisutnom — pred cijelim selom svečano proglašavam: Bog postoji!“, i sklopi ruke kao na misi.
A oni ljudi uokolo, kao da si ih navio, svi u isti glas: „Amen!“
Drug milicajac Pero, u taj čas, kao kosom sasječen, pade u nesvijest.


Petar Nodilo SJ

ZGabriel
04-02-2013, 09:25
https://fbcdn-sphotos-c-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/525366_418969301518816_491842450_n.jpg

ZGabriel
04-02-2013, 09:28
Biblijsko razmišljanje uz četvrtu nedjelju kroz godinu

Gnjev na Isusa


Nakon što je Gospodin Isus predstavio sebe svojim sumještanima u nazaretskoj sinagogi kao ispunjenje mesijanskih nagovještaja, nakon početnog oduševljenja došlo je do vrlo oštre reakcije s njihove strane. Povlađivali su mu dok su se divili sposobnosti, znanju i govorničkoj vještini, ali kad je usmjerio govor na njihove propuste i suprotstavljanje snazi Božjoj, kad im je progovorio o onome što oni trebaju napraviti da bi bili bliži i draži Bogu, otvoreno su mu se suprotstavili pokazujući neočekivani otpor. Sveti Luka je zapisao kako su se svi u sinagogi do te mjere napunili gnjeva da su ga izveli vani, odveli na rub brijega da ga strmoglave. Toliko je bila velika njihova taština koja ih je zasljepljivala, da nisu bili voljni čuti Božju poruku za vlastiti život, jer im je odgovaralo samo kad oni Božju riječ primjenjuju ja druge. Kad je on progovorio da je došao osloboditi njih od njih samih, a ne od zavojevača, tu je nastao problem. Kad ih je želio poučiti onoj stvarnoj slobodi duha, koja je sloboda od grijeha i vlastite zloće, nisu htjeli slušati. Rado bi ga bili slušali i povlađivali mu da je htio govoriti o političkoj slobodi od Rimljana, ali kad im je htio skrenuti pozornost da i oni jedni druge tlače zbog oholosti, pohlepe i duhovne sljepoće, onda su ga htjeli pogubiti. Jer ih je htio ozdraviti i odgojiti za zdrav život, proglasili su ga bolesnim.

Zato im je on i iznio dva vrlo poznata primjera iz nacionalne prošlosti gdje je bilo očito da Bog nije pristran, nego da računa i na ljude iz drugih naroda, te im također dijeli svoju milost i darove. Time je polako postajalo očito kako Bog oslobađa svakog čovjeka dobre volje od njegovih poteškoća, kao što je Naamana oslobodio gube, a sirotu udovicu oslobodio od patnje siromaštva sve vrijeme dok je skrbila za proroka Iliju. No kako udovica iz Serpate Sidonske, tako i Naaman Sirac imali su prigodu ne samo primiti zemaljsku dobrobit, nego iskusiti na djelu snagu Boga Izraelova koji ih je oslobodio za novi život i spoznaje. U tom osloboditeljskom duhu djelovao je i Gospodin Isus, svjestan da Božje milosno djelovanje može ograničiti samo ljudska sloboda, pa i mrzovolja pripadnika Božjeg naroda. Isto tako mu se može otvoriti svaki dobronamjerni čovjek, bez obzira kojem narodu pripadao, ako slijedi Božje poticaje dane u savjesti, nakon čega s lakoćom prihvaća i poruke Božjih poslanika, a kao krunu svega i samog Božjeg Sina.

Zanimljivo da slične paralele možemo povući i danas u našem svijetu, pa i konkretnom hrvatskom društvu. I ovo naše društvo puni se gnjevom na Boga živoga, što iščitavamo iz gnjeva koji se diže na Crkvu Katoličku. A diže se gnjev na Crkvi i njezine pastire najviše radi toga zato što naučavaju Božju istinu o spasenju i Spasitelju i što se usude reći je javno i otvoreno svojim sunarodnjacima. Diže se buka bezbožne svjetine protiv Boga čije vrijednosti naviješta sveta Crkva, jer žele radije biti roblje moćnika i svojih grijeha, nego slobodna djeca Božja. Napunilo se gnjevom naše društvo na Crkvu Božju jer se usudila štititi narod od moćnika koji ga žele učiniti robljem. Pune se gnjevom svi oni kojima ne odgovara da Crkva poučava narod Božjim autoritetom, jer se po vjerodostojnom navještaju i sam Bog uprisutnjuje u svome puku. Gnjevni su svi oni koji ne žele čuti da postoji neprevarljiva Božja istina o čovjeku i Bogu, te bi je rado htjeli ukloniti iz društva. Puni su gnjeva svi oni koji i danas radije vjeruju bezbošcima i huškačima protiv Božje istine koji ljude jeftino zavode, nego da vjeruju onima koji im govore u ime Božje. Puni su gnjeva oni koji ne dopuštaju Crkvi da iznese svoj stav, utemeljen na Božjoj istini i sukladan razumu, o onome što je zdravo, a što bolesno.
Djeluje proturječno, ali upravo ovakva situacija nas treba ispuniti mirom i povjerenjem u Boga. Kad s mirom, želeći dobro svakome čovjeku, Crkva naviješta Božju istinu, onda znamo da smo na Kristovu putu. Ta i njega su progonili, te su ga njegovi najbliži izbacili iz sinagoge, kao što i danas naši najbliži odbacuju vjeru i stav Crkve koja im naviješta slobodu, te štiti prava protiv suvremenog totalitarizma i vrijednosti protiv bezakonika.

I kao što je bilo nekada, tako je i sada. Da je glas Krista Gospodina bio samo jedan od ljudskih glasova, onda bi ga otrpjeli njegovi sumještani. Da je glas Crkve samo jedan od ljudskih glasova, onda bi prema njemu bio snošljiv suvremeni bezbožni totalitarizam. Ali jer se radi o glasu Boga živoga koji razbuđuje savjesti, onda ga svim silama želi zagušiti. Zato je ovo prigoda da usprkos svega mi kršćani dopustimo Bogu da nas vodi i da nas oslobodi, jer jedno je sigurno. Ako se budemo dali ljudima da nas vodi, napose onima bez vrijednosti i poštivanja Boga, onda nam je od početka jasno da nas neće dovesti nikamo, nego će nas doista strovaliti u provaliju propasti, kao što su probali i s Gospodinom. Ako imalo razmišljamo, onda ćemo kao vjernici znati da je nevjerniku prvotni cilj zavesti nas s pravoga puta i odvesti daleko od Boga, a da nikada nećemo razumjeti zašto njima više smeta naša vjera, nego nama njihova nevjera.
Usprkos svega nama kršćanima je obveza biti stoga još vjerniji i revniji, da protivnici vrijednosti i istinske slobode ne izbace Krista Gospodina iz našega društva. On je poslan skrbiti oko nas ubogih i izliječiti nas od bolesti i tegoba, samo treba povjerovati da se po njemu za nas ispunilo spasenje na zemlji. Umjesto da Bogu i njegovim istinama dijelom lekcije, poput onih koji su Bogu bili spremni reći ‘Liječniče, izliječi samoga sebe’, radije prihvatimo ponuđeno oslobođenje i zdrav život koji nam navijesti Liječnik ljudskoga roda Krist Gospodin.

dr. don Ivan Bodrožić

ZGabriel
04-02-2013, 14:43
Sarajevo, 4. veljača 2013.

PO ZAGOVORU GOSPE GUADALUPSKE DOBILA POSAO

"Kad sam došla kući, pogledam na kalendar: 12. 12. je blagdan Gospe od Guadalupe!!!! E, pa ne može biti slučajno (u Boga nema slučajno)!"

Gospođa Mira Bagarić iz Sarajeva izgubila je posao početkom 2012. godine, ali je koncem iste godine dobila novi posao. Uvjerena je da je to zasluga Gospe Guadalupske, zaštitnice Meksika i cijele Južne Amerike. Zanimljivo svjedočanstvo gospođe Bagarić donosimo u cijelosti:

„Bez posla sam ostala na početku drugoga mjeseca prošle godine, ali sam bila uvjerena kako će period bez zaposlenja biti vrlo kratak, jer me moj Bog neće ostaviti, kako nikad i nije. Uvjerena kako njegova providnost sve rješava, odmah počinjem s molitvom.... providi Gospodine... (molim zajedno s mužem) molitva se sastojala od sljedećeg: post cijelu korizmu, dva dana u tjednu o kruhu i svaki dan čitanje Gospinog plača i Puta križa, petkom odlazak na Put križa u crkvu. Zatim: devetnica sv. Josipu, pa devetnice Gospi Lurdskoj pa Fatimskoj, pa sv. Leopoldu Mandiću, pa sv. Nikoli Taveliću, pa sv. Anti, pa sv. Ivi, pa pobožnost Prvih petaka i Prvih subota, pa devetnica sv. Petru i Pavlu, pa pobožnost sv. Riti, pa pobožnost sv. Brigiti, pa trodnevnica sv. Mateju, pa sv. Jakovu, pa trodnevnica sv. Trojstvu, devetnica sv. Franji, pa trodnevnica sv. Luciji, pa devetnica Velikoj Gospi (Međugorskoj, Stupskoj, Sinjskoj),pa Maloj Gospi, pa devetnica sv. Mihovilu, pa svakodnevno čitanje časoslova tri mjeseca.
Muž se šalio kako je na nebesima sigurno pometnja zbog naših molitava tolikim svecima. I tako je prošlo devet mjeseci mog potpunog pouzdanja da će moj Bog providjeti... A onda polovicom jedanaestog mjeseca cijeli jedan tjedan beznadežno očajavam.
Ali počinje Došašće i ja sam ponovno puna pouzdanja: mali će Božić to riješiti. Zavjetujemo ići na zornice i postiti cijelo Došašće. I tako, sjedeći, jedno jutro s mužem u crkvi sv. Josipa na Marijinom Dvoru u Sarajevu, s osmijehom 'rezimiram' proteklu godinu, gledam kipove i slike svetaca i kažem: Svima sam se ovim svecima molila i još uvijek sam bez posla, pa kako!? I tad ugledam visoko na vitraju Gospu od Guadalupe i kažem: E vala, i njoj ću moliti devetnicu, da zaokružim. Zamolim muža da mi na internetu nađe bilo kakvu molitvu Gospi od Guadalupe. On ode na posao, a ja kući.
Toga istog dana poslije podne prijateljica me zove i kaže mi da će me naredni tjedan iz jednog poduzeća pozvati na razgovor za posao. Muž uvečer donese otisnutu krunicu Gospi od Guadalupe i mi sutradan počinjemo moliti devetnicu. Deveti dan naše molitve je 12. 12. 2012. To sam jutro pozvana na razgovor za posao i dogovoreno je da počnem raditi početkom nove godine. Kad sam došla kući, pogledam na kalendar: 12. 12. je blagdan Gospe od Guadalupe!!!!
E, pa ne može biti slučajno (u Boga nema slučajno)!“.

Guadalupe se uz Lurd najposjećenije marijansko svetište na svijetu. Dana 9. prosinca 1531. Gospa se ukazala meksičkom plemiću, Indijancu Juanu Diegu te mu se predstavila kao Djevica Marija, majka pravoga Boga. Na traženje mjesnog biskupa da donese dokaz kako bi bi dao izgraditi crkvu na brežuljku Cerro de Tepeyac, Juan Diego mu je u svojoj tunici – tilmi u mjesecu prosincu donio nekoliko „kastiljanskih“ ruža koje nisu mogle cvasti u to godišnje doba nakon čega se Gospa ukazala i biskupu u svima nazočnima, a na tunici je ostala utisnuta Gospina slika koja se očuvala do danas, a za koju znanstvenici nemaju znanstveno obrazloženje nastanka i očuvanja. Najprije je na mjestu ukazanja, u blizini grada Meksika, izgrađena crkva pa 1709. bazilika, a 1976. dovršena je nova bazilika koja može primiti 20 000 hodočasnika. Godine 1910. papa Pio X. proglasio je Gospu Guadalupsku zaštitnicom Južne Amerike.U bazilici Gospe Guadalupske blaženi papa Ivan Pavao II. proglasio je Juana Diega svetim 2002. godine.

(kta)

ZGabriel
06-02-2013, 14:55
Božja prisutnost

Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.


prostorduha.hr

ZGabriel
10-02-2013, 16:36
Ne govori: Oče,
ako se svaki dan ne ponašaš poput sina!

Ne govori: Naš,
ako živiš zatočen u vlastitoj sebičnosti!

Ne govori: Koji jesi na nebesima,
ako misliš samo na zemaljske stvari!

Ne govori: Dođi kraljevstvo tvoje,
ako ga mijenjaš s materijalnim uspjehom!

Ne govori: Budi volja tvoja,
ako je ne prihvaćaš i onda kad je bolna!

Ne govori: Kruh naš svagdanji daj nam danas,
ako se ne brineš za gladne!

Ne govori: Otpusti nam duge naše,
ako nisi spreman oprostiti drugima!

Ne govori: Ne uvedi nas u napast,
ako nastavljaš živjeti dvosmisleno!

Ne govori: Oslobodi nas od zla,
ako se ne opireš zlim djelima!

Ne govori: Amen,
ako ne uzimaš ozbiljno riječi OČE NAŠ!


prostorduha.hr

ZGabriel
10-02-2013, 16:37
Obraćam se ljubavi tvojoj:
Istjeraj trgovce iz mene.
Istjeraj trgovce iz Hrama Boga živoga,
Hrama Duha Svetoga,
koji si ljubavlju svojom izgradio u meni.
Ne dopusti da s bilo kim, da bilo čim trgujem.
Ni zaslugama, ni opravdanjima, ni namjerama.
Ne dopusti mi da trgujem usporedbama.
Ni odlukama, ni odmjerenošću.
Ne dopusti mi da išta stavim na tezulju tvoje ljubavi.

Stjepan Lice, Zagrli život.

ZGabriel
14-02-2013, 21:05
Dva slijepca




http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/02/Dva-slijepca.jpg (http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/02/Dva-slijepca.jpg)


Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: “Smiluj nam se, Sine Davidov!” A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Kažu mu: “Da, Gospodine!” Tada se dotače njihovih očiju govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.” I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: “Pazite da nitko ne dozna!” Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

Mt 9,27-31

Neposredno nakon ozdravljenja žene koja je bolovala od krvarenja i oživljavanja Jairove kćeri, događa se ono o čemu čitamo u ovom evanđeoskom odlomku. Isus ozdravlja dvojicu slijepaca.

Pođu za njim dva slijepca vičući

Prva stvar koja upada kod ovih slijepaca u oči je činjenica da su znali što žele i da su jasno to izvikivali. Time i nama kršćanima današnjega vremena daju primjer da shvatimo koje je naše poslanje na svijetu te da živimo u skladu s njime.
Na nama je da jasno i neušutkano vičemo istinu o Bogu, o čovjeku i o smislu života. Premda nas sa svih strana pokušavaju ušutkati, mi znamo da nam je Bog otvorio usta da svjedočimo nadu koja je u nama.
Dakako da to nećemo činiti naporno, dosađujući svima ili ugrožavajući bilo koga, ali nećemo niti prestajati svjedočiti za Istinu, Put i Život u ljubavi.

Smiluj nam se

Slijepci su molili Božje smilovanje. Božje milosrđe. I na nama je da bez prestanka molimo da nas Bog obaspe svojom milošću.
Ponajprije milošću ustrajnosti u vjeri. Da možemo, usprkos svim protivljenjima i zabludama, ostati vjerni Kristu i njegovoj Crkvi.
Potom nam valja moliti za milost ispravnoga shvaćanja svijeta u kojemu se nalazimo. Da znamo razlučiti laž od istine, ono što ubija od onoga što izgrađuje život. Valja nam moliti Boga da nam se smiluje i dade nam razboritosti da znamo što je ispravno i što treba slijediti.
Konačno, valja nam se moliti Bogu da nam se smiluje i dade nam snage da uspijemo popraviti ono što je popravljivo.

A kad uđe u kuću

Zanimljiv je ovaj evanđeoski odlomak i po činjenici da se ozdravljenje slijepaca nije dogodilo odmah. Nije se dogodilo na mjestu na kojem su susreli Isusa.
Mi prečesto očekujemo da nam molitva bude uslišana istoga trena. Nemamo vremena ni strpljenja. I zaboravljamo da je prvotna zadaća molitve proslaviti Boga, a da odmah potom slijedi njena odgojiteljska uloga. Molitva nas odgaja. Potiče nas na razumijevanje i prihvaćanje Božje volje. Načina na koji Bog djeluje u svijetu.
Zato je potrebno, poput slijepaca, ići za Isusom. Ponekad taj naš hod u mraku bude kratak, a ponekad traje i godinama. Bitno je ne odustati i slijediti Krista.

Vjerujete li da to mogu učiniti?

Teško je u mraku i sljepoći pronaći vjeru, ali ona nam je nužna kako bismo doživjeli svjetlost. Zato je bitno nikada ne prestati vjerovati u Božju ljubav ma koliko nam u pojedinom trenutku izgledala daleka i nedohvatljiva.
Bog je ljubav. Bog nam može otvoriti oči. Samo je potrebno to vjerovati. I slijediti ga.

Nikola Kuzmičić/bitno.net

ZGabriel
14-02-2013, 21:09
Ne treba zdravima liječnika


Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim.
Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: “Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?”
A on, čuvši to, reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.”

Mt 9,9-13


Izvješće o Matejevu pozivu je šturo i jednostavno. Prikazuje se Mateja u njegovoj situaciji, Isusov poziv i Matejevo prihvaćanje.

Matej sjedi u carinarnici

Ponajprije upada u oči da je Isus Mateja pozvao dok je on sjedio u carinarnici, odnosno bio na svom radnom mjestu. A upravo to radno mjesto činilo je Mateja žigosanim i prezrenim od Židova.
Carinici u Isusovo doba su zapravo bili poreznici koji su od lokalnog stanovništva prikupljali porez za Rim. Njihovi sunarodnjaci su ih smatrali grešnicima i prezirali jer su surađivali s okupatorima i zato što bi najčešće od naroda uzimali više nego što su trebali i ukradenu razliku bi stavljali sebi u džep.
I, što je najgore, nitko im nije mogao ništa. Jer pobuna protiv njih je značila pobunu protiv Rima. I oni su zaštićeno mogli krasti vlastiti narod.
Neodoljivo to podsjeća na našu suvremenu situaciju u kojoj samozvani zaštitnici demokracije i ljudskih prava neometano mogu vrijeđati, lagati, napadati i živjeti od toga. I nitko im ne može ništa. Jer argumentirani govor, što raskrinkava njihove postupke i ciljeve, oni predstavljaju kao srednjovjekovno nazadnjaštvo i napad na civilizacijske vrijednosti. Pa zaštićeni i dalje promiču zlo i nameću civilizaciju smrti.
No, vratimo se carinicima onoga doba.
Od carinika, kao i od ostalih javnih grešnika, Židovi su se sklanjali i nisu htjeli s njima imati posla.
Isus radi potpuno suprotno. Ne samo da ne bježi od carinika Mateja, nego odlazi na njegovo radno mjesto i poziva ga da bude jedan od njegovih učenika. Isus se ne obazire na običaje i u konkretnom čovjeku ne vidi funkciju niti etiketu, nego osobu. Time i nama daje primjer kako valja postupati.

Isus u kući za stolom

Isus ide i korak dalje. Blaguje s carinicima i javnim grešnicima. Isus se ne drži kao onaj koji će s visoka prekoravati i zgražati se, nego kao ljubitelj čovjeka.
Potrebno je napraviti prvi korak i prihvatiti čovjeka u njegovom okruženju. Ne odobravati njegove krive postupke, nego pristupiti čovjeku i na put obraćenja krenuti iz situacije u kojoj se čovjek trenutno nalazi.

Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima

Isus jasno razlikuje čovjeka od njegovih čina. Zato možemo biti zahvalni farizejima koji su gunđali jer su Isusu pružili priliku da nas pouči bitnim stvarima.
Da znamo da valja prihvaćati čovjeka, ali osuđivati njegov grijeh.
Da znamo da se nikada ne smijemo praviti bolji i veći od drugih.
Da znamo da smo pozvani prvi napraviti korak prema bratu čovjeku i prvi ljubiti.
Da svojim primjerom budemo poticaj na obraćenje i izgradnju boljega svijeta.


Nikola Kuzmičić/bitno.net

ZGabriel
21-02-2013, 10:50
s facebooka :)


Božji plan s tobom

Dok je uzlazio na nebo, Isus još jednom pogleda zemlju koja je tonula u tamu. Nazrijevala su se još malo svjetla grada Jeruzalema. Arkanđeo Gabrijel koji je izišao pred njega, upita:

«Gospodine, kakva su ono mala svjetla na zemlji?»

«To su moji učenici okupljeni u molitvi oko moje Majke. Planirao sam, čim stignem u nebo, poslati im Duha Svetoga, da se ti mali plamičci rasplamsaju i ljubavlju osvijetle čitavi svijet.»

«A, što ako ti plan ne uspije?» - priupita Gabrijel.

Nakon nekoliko trenutaka šutnje, Gospodin mirno odgovori:
«Nemam drugih planova.»

I ti si jedan mali plamičak u tamnoj noći ovoga svijeta. I ti si dio Božjeg plana. Važan si, zapravo nazamjenjiv si! A nezamjenjiv si zato jer Bog drugih planova nema.

kiša
21-02-2013, 12:37
PUT

Okupaj lice osmjehom.
Počešljaj kosu srećom.
Obuci nešto što će izražavati tvoju osobnost.
Izgradi svoj stil. Izaberi svoju najdražu knjigu, najbolji film. Slušaj glazbu koju ne sluša svatko.
Pronađi krugove prijatelja koji će odgovarati tvojim pogledima na svijet.
Izgradi svoju duhovnost prema vlastitim osjećajima.
Izrazi svoj stav u skladu s osobnim uvjerenjima i kreni na put.
Ne osvrći se.
Idi !
Putuj i ne dopuštaj sebi propuste u procjenama ljudi i situacija.
Od svakog možeš nešto naučiti, ali neka i drugi nauče od tebe..
Raduj se svakome, jer svatko tko ti dolazi ususret donosi ti neku poruku .
Znaj slušati. Slušati je uvijek mudrije no stalno nešto govoriti.
Ne rasipaj svoje misli u svakoj situaciji i pred svakim.
Čuvaj svoj duh od nemira i nesklada.
Pronađi miran kutak za skupljanje svojih dojmova.
Nauči prepoznavati lice istine i svu strahotu laži.
Nikada ne budi ohol. Budi skroman.
Oholost vuče prema dolje, a skromnost nudi visine.
Slušaj otkucaje svoga srca.
Prati tračnice. Na svakoj postaji zaustavi se jednako kratko. Usmjeri svoj pogled u daljinu.
Ne robuj težnji za uspjehom, ali mu se raduj kad se dogodi.
Pokušaj raditi ono što ti se sviđa, jer u protivnom uzalud rasipaš svoje vrijeme na ovome svijetu.
Što će ti kapital ako se pod stare dane nećeš sa sjetom i veseljem moći sjećati svih svojih protutnjalih godina i iskustva.
Pokušaj u svoje fotoalbume za sjećanja pad stare dane staviti najljepše slike. Na taj ćeš način već sada uljepšati svoju starost.
Oplemeni ljude koje susrećeš i prostore u kojima se nalaziš.
Pošalji dalje pravu poruku.
Ostavi za sobom nasmiješena lica, ostavi za sobom mir.
Ne vjeruj mitovima i pričama, vjeruj onome što ti se čini istinitim. Nisi obvezan slušati svakoga.
Najveću obvezu na ovome svijetu imaš prema sebi, svojoj obitelji i društvu u kojem djeluješ.
Učini svoje srce radosnim.
Učini ovaj svijet ljepšim.
Čini dobro i znaj otići dalje. U poslu. U ljubavi.
Znaj se prepustiti trenutku.
Znaj kada je trenutak krenuti dalje..


-Ellia Patricia -

ZGabriel
28-02-2013, 11:36
Nenavezanost


Svaki onaj tko ne prekine nit, ma koliko tanka bila, koja ga na neuredan način veže uz stvari, ljude ili njega samog, ne će postići pravi unutarnji život i istinsku povezanost s Gospodinom.

http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2012/03/Nenavezanost.jpg (http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2012/03/Nenavezanost.jpg)

U ovo korizmeno vrijeme Crkva nam šalje brojne pozive kako bismo se oslobodili ovozemaljskih stvari i ispunili svoje srce Bogom. Tko se pouzdaje u zemaljske stvari, »odvajajući svoje srce od Gospodina«, osuđen je na neučinkovitost i neplodnost za ono što je uistinu važno: »Jer je on kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, provodi dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.«
Nenavezanost koja nam dopušta slijediti Gospodina izbliza ne odnosi se samo na materijalna dobra, već je i nenavezanost na nas same: na naše zdravlje, na ono što drugi o nama misle, na naše ambicije (premda plemenite), naše uspjehe i profesionalne ciljeve. Naša volja treba slijediti ovo jasno i precizno pravilo: ‘Gospodine, želim ovo ili ono, ali samo ako se to tebi svidi, jer me u suprotnome ne zanima.’ Na taj način uništavamo egoizam i taštinu, koji onečišćuju savjest i osiguravamo svojoj duši mir koji vodi prisnijem i jačem povezivanju s Bogom.«
Svaki onaj tko ne prekine nit, ma koliko tanka bila, koja ga na neuredan način veže uz stvari, ljude ili njega samog, ne će postići pravi unutarnji život i istinsku povezanost s Gospodinom. »Jer nema velike razlike«, govori sveti Ivan od Križa, »je li ptica vezana tankim koncem ili debelim užetom. I konac i uže kojim je vezana jednako će je spriječiti da uzleti, sve dok ih ne slomi. Točno je da je konac lakše slomiti, ali, koliko god lakše bilo, ptica ne će odletjeti dok to ne učini.«
Naša Majka Marija pomoći će nam očistiti i dovesti u red sklonosti naših srdaca, kako bi samo njezin Sin kraljevao u njima – sada i uvijek. Slatko srce Marijino, čuvaj naša srca i pripravi nam siguran put!

bitno.net
Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom (http://www.verbum.hr/knjige/razgovarati-s-bogom-svezak-ii-307/). Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

ZGabriel
07-03-2013, 22:28
p. Luka Rađa

Jedini put

Meditacija preuzeta sa www.katolici.org (http://www.katolici.org)

Držimo da je jedan od temeljnih zadataka duhovnog života osloboditi se tog nesretnog kukolja.
Što sve ne poduzimamo da to ne postignemo... A evo, Isus kaže Ne čupajte kukolja.
Isus želi da svojim pozitivnim pristupom umnažamo ono vrijedno, slikovito kazano, da bodrimo pšenicu te da ona svojim bujanjem zaguši kukolj.
Kao što, ako je ova prostorija u mraku, nećemo lopatama i metlama istjerivati mrak, nego ćemo jednostavno upaliti svijetlo i mraka će nestati.
Fiksiramo li se na kukolj u svom životu, ili ne daj Bože, u životu svoga bližnjega, tad postajemo turobni, nesretni, više nalik na grobare nego na učenike radosne vijesti.
Vrlina, krepost i svetost je u tom da se za grijehe kajemo.
Kajući se mi se posvećujemo. Ta i sveci su griješili, sveti Petar baš kao i Juda, samo što je Juda očajavao, a Petar se kajao.
Zapamtimo: nema dobrih kršćana, nema svetaca od rođenja.
Postoje samo razbojnici koji se kaju. Ponizno se udarati u prsi govoreći: Bože, smiluj se meni grješniku!
To je jedini put.

ZGabriel
07-03-2013, 22:30
Patricija Brdar

Mudre riječi

Meditacija preuzeta sa www.glas-koncila.hr (http://www.glas-koncila.hr)

»Četiri najvažnije male riječi
važno je od srca iskreno reći.
One su samo zato male
da bi u dječje srce stale.
Dobrog su srca najbolji gosti:
molim, hvala, izvoli, oprosti.«

Možda se tko i sjeća ove pjesmice, ali će svatko znati da je poželjno i pristojno drugome reći lijepu riječ, zamoliti, zahvaliti, ispričati se...
Ipak, koja je vjerojatnost da će se u svakidašnjem govoru češće čuti jedna od tih riječi, a ne psovka ili neka ružna poštapalica? »To su samo riječi«, moglo bi se reći, »a riječi same po sebi nisu ni dobre ni loše«, pa ispada da je svejedno što se kome kaže. Ili ako se djecu upita zašto psuju ili ružno govore jedni drugima, može se čuti ovaj odgovor: »Mi smo se već navikli tako razgovarati, zna on/ona da ne mislim ništa loše.«
Same je riječi možda nemoguće okriviti da su ovakve ili onakve, ali ljudi su im dali određeno značenje i onda se dobro zna da jedna lijepa riječ može čovjeka jako usrećiti, a druga ružna strašno ga povrijediti. Nije to neka nova mudrost, a i sama Biblija na mnogo mjesta govori o povezanosti lijepe riječi i mudrosti. Slušajući ljude kako se izražavaju u svojoj svakidašnjici, smije li se reći da onda danas dobrim dijelom i nisu baš mudri? Da samo govore, a da ne promisle dobro što su rekli i kako to zvuči?
Ponekad je zaista teško izbjeći sve nesvjesne poštapalice koje se govornik navikne izgovarati i potrebno je dosta strpljenja i upornosti sa samim sobom da bi se takva navika iskorijenila. Ali svaki je trud nagrađen plodovima, posebno zadovoljstvom zbog pobjede izvojevane nad samim sobom, a ujedno postaje i rezultat mudrog i promišljenog čovjeka koji želi biti svjestan svoga stanja i svojih mogućnosti jer »jezik je pravednikov odabrano srebro, a razum bezbožnika malo vrijedi« (Izr 10, 20).
Nakraju, kršćanin ne treba širiti riječi koje drugima nanose bol ili im smetaju i šire nemir, već »radosnu vijest« koja drugoga tješi, nasmijava i čini boljim čovjekom.

kiša
12-03-2013, 11:04
Život učimo od
…..Korijenja koje u tami zemlje vjeruje u postojanje sunca
…..vode koja tiho teče i strpljivo i ustrajno probija tvrdu stijenu
…..rijeke koja glasno pjeva kad u svom toku naiđe na kamen
….riba koje uvijek šute ali svejedno su pune života
…..svitanja koje se neprestano rađa iako malo tko sudjeluje u tom spektaklu
…..stabala o dostojanstvenom držanju
…vrhunaca o ponosu i čvrstoj volji
…vlati trave da se iako je zgažena polako pokušava podići i usmjeriti pogled k nebu
….obala da se iako udaljene jedna od druge i dalje vjerno gledaju
Od svega i od svih učimo o postojanju rasutih iskrica ljepote i mudrosti..


:) :)

ZGabriel
14-03-2013, 14:09
slika govori više od tisuću riječi :)

https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/601505_134274023418564_1663700649_n.png

zlatna ribica
19-03-2013, 16:12
Euharistijsko čudo u Buenos Airesu

http://www.bitno.net/vjera/euharistijsko-cudo-u-buenos-airesu/

NorthStand
19-03-2013, 16:40
slika govori više od tisuću riječi :)

https://fbcdn-sphotos-a-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/601505_134274023418564_1663700649_n.png

u ovim teškim vremenima, baš nam je trebo jedan skromni papa. koji se neće razmetat luksuzom, u ova teška vremena za sve vjernike katoličke crkve.

kiša
21-03-2013, 11:40
LJUBAV
I dokle god živim
Dokle god srce moje u grudima kuca
Uvijek će me podsjećati na ono što je dano čovjeku
Onoga dana kada je prvi put osjetilo sunčevu zraku
Na svom licu : ljubav Boga, ljubav bližnjega…
Srce je ono što me tjera da stalno ispitujem svoju ljubav.
Bog je ljubav.
I ljubav je usadio u mene
Njegova sam i zato moram ljubiti ljubavlju svoga srca
Onako kako bi On ljubio
Kad se jednom pred svojim stvoriteljem pojavim
Bit ću upitana o svojoj ljubavi i veličini srca
Svakako, želja mi je doći s velikim srcem pred Njega
A srce postaje veliko
U ljubavi prema Stvoritelju…
U ljubavi prema bližnjemu…
U ljubavi prema sebi…
Dokle god prolazim ovom zemljom…
Diveći se jutarnjoj zori i noći koja daruje odmor….

:) :)

galija
08-10-2013, 23:07
Neću te prestati voljeti!

Kad si se jutros probudio promatrao sam te i nadao se da ćeš mi se obratiti, uputiti mi makar koju riječ, pitajući me za mišljenje ili zahvaljujući mi za nešto dobro što ti se jučer dogodilo, ali primijetio sam da si bio jako zauzet traženjem robe koju ćeš obući za posao.

Nastavio sam čekati dok si još trčao po kući oblačeći se i spremajući, znao sam da bi imao vremena tek da se na trenutak zaustaviš i kažeš mi: “Bok!”; ali bio si prezauzet.

Zato sam za tebe osvijetlio nebo, ispunio ga bojama i pjevom ptica da vidim hoćeš li me barem tako čuti, ali ni na to se nisi osvrtao.

Promatrao sam te dok si se spremao na posao i strpljivo sam čekao čitav dan. Pretpostavljam da si, zbog mnogih stvari koje si trebao napraviti, bio previše zauzet da mi išta kažeš.

Kad si se vratio kući, vidio sam umor na tvome licu i pomislio sam da te malo osvježim blagom kišom koja će odagnati taj umor. To je bio moj dar, ali ti si se naljutio i uvrijedio moje ime.

Toliko sam želio da mi pričaš…
Ima još toliko vremena, mislio sam. Poslije si uključio televizor. Ja sam te strpljivo čekao dok si gledao televiziju. Večerao si, i uronivši u svoj svijet, ti si ponovno zaboravio popričati sa mnom.

Primijetio sam da si umoran i razumio sam tvoju želju za tišinom. Zato sam spustio sunce i na njegovo mjesto postavio zvjezdani pokrivač. A u njegovom središtu sam upalio jednu svijeću: bio je to prekrasan prizor!

Ali ti ništa od toga nisi primjetio.

Kad si išao spavati, poželio si laku noć svojoj obitelji i, kako si legao, gotovo isti trenutak si zaspao. Pratio sam tvoj san glazbom i blagim mislima, a moji anđeli su bdjeli nad tobom. Ali nije važno jer vjerojatno ne bi ni primijetio da sam uvijek tu s tobom.

Imam više strpljenja nego što misliš i bilo bi mi drago da te makar naučim da ti imaš strpljenja s drugima.

Volim te toliko da svakoga dana isčekujem molitvu. Darovi koje sam ti danas dao plod su moje ljubavi prema tebi.

Dobro, opet si se probudio i još jednom ja sam ovdje i čekam, sa svojom ljubavi prema tebi, nadajući se da ćeš mi možda danas moći posvetiti malo svoga vremena. Dobar ti dan!


Tvoj Otac – Bog.

ZGabriel
31-10-2013, 10:11
Prolaznost nije razlog za strah
[ 31.10.2013. ]

Autor: p. Ivica Musa

Ovih smo dana zasigurno puno razmišljali o prolaznosti. Pohađajući groblja – mjesta vječnog počinka zastala bi nam sigurno misao kako smo prolazni i pored sveg truda ostaviti nešto iza sebe. Prolaznost može izazvati i nelagodu jer može potkopavati životni optimizam.

No, razmišljanje o prolaznosti ipak je opuštajuće za kršćanina. Ponajprije ništa pojedinačno u životu nije takvo da životu može dati ili oduzeti njegov smisao. Uspjesi ne bi trebali izazivati posebne euforije, a ni porazi i neuspjesi ne bi trebali bacati nikoga u očajanje. Naprezanje u životu ipak činimo iz nekih drugih motiva – zbog života samoga. Treba slijediti ritam života, a ne ritam naših često prenapuhanih potreba.

Ritam istinskog života ima svoja pravila – često zanemarivana. Jedno od tih pravila je zasigurno tražiti u radu, u sivilu svakodnevice osnovni motiv rada. A taj je: željeti napraviti nešto dobro i korisno. To često nije mjerljivo, niti unosno. Možda radimo posao koji je ubitačno dosadan i monoton, bez ikakve mogućnosti za neki uspjeh.

Ipak, možemo uspjeti u onomu najvažnijem: u ljudskom postavljanju, u ljudskom odnosu. Na šalteru srećemo ljude – uspjeh je hoćemo li ih ispratiti s osjećajem da su se dvoje ljudi našli na nečemu zajedničkom. Možda banalno zajedničkom, sitnom posliću, no za čovjeka susret s čovjekom nikada ne može biti potpuno banalan. Neka nas stoga ne plaši prolaznost događanja, nego površnost odnosa.

Prolaznost naših ljudskih susretanja nas podsjeća koliko je još toga dubljeg među nama, podsjeća nas da nas vrijeme, koliko god ga intenzivno živjeli, ipak ne zadovoljava. Površnost nas guši, život nam postaje statično monoton i bez pravca. Prolaznost nas poziva na vječnost kamo će doći; podsjeća nas da sve ima svoje mjesto utoka. Ljudi smo u prolazu, no u istom kupeu s drugima. Ovo putovanje si možemo ipak učiniti i lijepim.

sagitarius
02-11-2013, 11:21
Prolaznost naših ljudskih susretanja nas podsjeća koliko je još toga dubljeg među nama, podsjeća nas da nas vrijeme, koliko god ga intenzivno živjeli, ipak ne zadovoljava. Površnost nas guši, život nam postaje statično monoton i bez pravca. Prolaznost nas poziva na vječnost kamo će doći; podsjeća nas da sve ima svoje mjesto utoka. Ljudi smo u prolazu, no u istom kupeu s drugima. Ovo putovanje si možemo ipak učiniti i lijepim.

Potrudimo se da nam zaista ovo putovanje bude što ugodnije i to svatko od nas ponaosob sa sviješću da svako putovanje ima svoj početak i neminovni kraj i da smo tek na proputovanju kroz ovaj ovozemaljski život...

ZGabriel
14-11-2013, 09:52
Posjet


Svakoga dana o podne, neki mladić bi se pojavio na vratima crkve, zaustavio se nakratko i odlazio. Na njemu bijaše košulja s kockastim uzorkom, poderane traperice i jakna, baš kako se obično odijevaju mladi njegove dobi.
U ruci je nosio papirnatu vrećicu s pecivom za ručak. Župniku je bio sumnjiv, pa ga upita zašto dolazi pred crkvu. Bijaše, naime, i ljudi koji su u crkvu dolazili krasti.
„Dođem se pomoliti“, odgovorio je mladić.
„Pomoliti se?! Što možeš izmoliti za tako kratko vrijeme?“
„Pa… svakoga dana dođem u crkvu o podne i kažem:
„Isuse, Jim je“, a zatim odem. Molitva je kratka, ali siguran sam da me Isus čuje.“
Nekoliko dana kasnije, mladić je teško stradao u nesreći koja se dogodila na poslu, pa je prevezen u bolnicu.
Ležao je u sobi s ostalim bolesnicima, ali njegovim se dolaskom
raspoloženje potpuno promijenilo.
Uskoro je ta soba postala stjecište svih bolesnika na odjelu.
Mladi i stari često bi se našli pored njegova kreveta,
a on bi svima udijelio smiješak, riječ ohrabrenja i poneku šalu.
Posjetio ga je i župnik. U pratnji medicinske sestre sjeo je pored njegova kreveta.
„Rekli su mi da si teško stradao,
ali da unatoč tomu hrabriš sve druge bolesnike.
Kako u tome uspijevaš?“
„Zahvaljujući onomu koji me posjećuje svaki dan o podne.“
„Ali ovamo nitko ne dolazi o podne“, upadne mu u riječ sestra.
„Dolazi, dolazi, svaki dan o podne. Stane na vrata moje sobe i kaže: ‘Jim, Isus je’
I onda ode.”




Bruno Ferrero

ZGabriel
19-11-2013, 09:54
ZA i PROTIV


PROTIV sam toga da ma i jedan homoseksualac bude povrijeđen. PROTIV sam podjela, razočaranja, ratova, vrijeđanja, sotoniziranja ovih ili onih. Jer svi smo ljudi, svi smo braća, svi, svi, svi u istom sosu plovimo jednim jedinim brodom. PROTIV toga sam da se homoseksualce diskriminira, prezire, obezvrjeđuje; da im se oduzima bilo koje ljudsko pravo. Beskrajno sam PROTIV toga da ih se smatra manje vrijednima. Beskrajno sam PROTIV toga da ih se mrzi, prezire, da ih se ismijava.

Kad je u pitanju referendum, Ja sam ZA, ali PROTIV sam psovki, kleveta, podmetanja, tužakanja. Iako sam ZA, PROTIV sam toga da prestanemo vjerovati jedni u druge. PROTIV sam toga da se podijelimo na lijeve i desne, prijatelje i neprijatelje Inicijative, prijatelje i neprijatelje gejeva.

PROTIV sam toga da mediji napumpavaju stvar i zastrašivaju. PROTIV sam toga da nam Europa kroji život, i ucjenjuje nas ne pitajući vlastiti narod. PROTIV toga sam da bilo koja vlada, bivša, sadašnja i buduća, od bilo koga prima naputke kako preveslati vlastiti narod i oblikovati ga kako se, tamo daleko, nekima sviđa. Ja sam PROTIV svakog nepovjerenja u vlastiti narod i PROTIV svake netransparentnosti.

PROTIV sam toga da vlada ne vjeruje svom narodu. PROTIV sam toga da se istina iskrivljuje, i manipulira podacima, PROTIV, PROTIV, uvijek PROTIV. I PROTIV sam toga da se bilo koja i bilo čija Željka prikazuje zlom iako to nipošto nije, i bilo čija majka, i da se PROTIV bilo koje Željke ili Željka vodi hajka. PROTIV sam toga da se bilo koga proglašava fašistom čim se ne slažemo s njime, i bilo kakvog i najmanjeg vrijeđanja. PROTIV sam toga da se nema prostora, vremena ni sluha ZA argumente. I PROTIV toga da se ne vjeruje demokraciji, da vlada ne vjeruje narodu koji je izabire, da se svi nekoga bojimo.
Ali PROTIV sam toga da se ne smije biti ZA, i da se bilo koga tko je ZA proglasi nazadnim. I da nisam ZA, možda bi me baš to natjeralo da budem ZA. PROTIV toga sam da središnji dnevnik javne televizije ne izvještava istinu, ma kakva ona bila. PROTIV sam zla, PROTIV sam neslobode izbora, PROTIV sam toga da vlast zaglupljuje narod. PROTIV toga sam da se nema šanse i prigode objasniti kako oni koji su ZA nisu PROTIV čovjeka.

PROTIV toga sam da, pored svih emisija, portala i novina, državnih glasnogovornika i privilegiranih udruga, javnost još nije upoznata kako biti ZA ne znači biti PROTIV žena, djece, samohranih, gejeva. PROTIV toga sam što se još uvijek ne zna kako biti ZA zapravo samo znači da se želi različito nazivati različitim; da se vrsta ozakonjene veze muškarca i žene želi nazivati brakom, kao drukčija od drugih. PROTIV sam toga da imamo medije koji nas lažu, vladu koja se boji i spletkari, udruge koje su agresivne, kampanju prije kampanje, podjelu u hrvatskom narodu.

I opet: PROTIV sam bilo koje i bilo čije nesreće. PROTIV toga sam da mi se oduzima pravo da budem ZA.
Samo se u vezi žene i muškarca može roditi tako važno i dražesno biće kao što je novi čovjek – dijete, i zato sam ZA da država s takvom zajednicom – ako to ona želi – sklapa povlašteni ugovor koji nosi jedinstveno i povlašteno ime – BRAK. I zato sam PROTIV toga da se bilo kakva druga veza zove ovim imenom.
I PROTIV sam toga da se to ne može jasno reći i čuti u mojoj zemlji. PROTIV, PROTIV, PROTIV sam toga da me ne čuješ.


p. Ike Mandurić

ZGabriel
25-11-2013, 22:04
Prof. Tomislav Ivančić: Kako Isus liječi ranjeno povjerenje


http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/11/Kako-Isus-lijeci-ranjeno-povjerenje.jpg (http://www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/11/Kako-Isus-lijeci-ranjeno-povjerenje.jpg)


Ti čezneš za savršenom ljubavlju.
Jedino od Boga možeš dobiti savršenu ljubav.
Na samom početku tvoga života Bog te drži na svome dlanu i govori:
Vrijedan si, dragocjen si u mojim očima.
Ti si dragocjeni biser na mom dlanu.
Ako sada zaista povjeruješ u to, to će izliječiti sve ono što su ti ljudi govorili i što si doživljavao kao da nisi vrijedan.
To će izliječiti tvoje ranjeno povjerenje.
Ti si zapravo Božje dijete.
Pokušaj sebe doživjeti u Božjem naručju i doći do one spoznaje da ništa ne moraš učiniti da bi te Bog volio.
Bog te voli naprosto zato što ti postojiš.
Vrijedan si i dragocjen po tome što jesi, što postojiš.
Ništa drugo nije važno. Osloni se sada na tu sigurnost Božje ljubavi.
Sunčaj se na Božjem pogledu.
Pokušaj danas povjerovati da postoji netko tko zna više, Isus iz Nazareta.
On se rodio radi tebe, on je došao na ovaj svijet radi tebe, on je došao upravo zato da ti kaže istinu o tebi, o Bogu, i ta istina će te osloboditi.
On je došao reći da je Bog htio da ti postojiš i da te Bog stvorio, i da je njega poslao radi tebe. Zamisli koliko si vrijedan i dragocjen.
Kad bi samo ti postajao na ovoj kugli zemaljskoj, Isus bi sišao radi tebe.
Pokušajmo si to posvijestiti, koliko smo Bogu dragi.
On dolazi radi tebe, na neki način se odriče svog Božanstva, postao je čovjekom.
To znači dao se je ograničiti vremenom i prostorom – on koji je bezgraničan,
on koji je vječan,
on koji je Alfa i Omega,
on koji je sama ljubav dao se je ograničiti jer ti se htio približiti,
jer želi da ga upoznaš,
želi srušiti u tebi sve one krive slike o Bogu,
želi ti reći koliko te voli i želi ti dati to iskustvo.
Bogu je strašno stalo da mi dođemo do tog iskustva da doživimo tu njegovu ljubav.
Sjeti se kako je Isus dolazio svakom čovjeku, kako nikoga nije odbio.
Tko god je došao, svakoga je prihvatio, pogotovo kad je bolesnike liječio.
Sjeti se onog slijepca koji mu je došao, kad je Isus stavio na njega ruku, dotakao ga se i rekao: Budi zdrav.
Ta ruka je i sada na tebi, želi te nekako potapšati i reći: Prijatelju, ne daj se, uz tebe sam.
On sam želi u tebi to povjerenje i tu vjeru probuditi i u stvari on to i čini.
On te razumije. Tako je nježan.
Sjetite se samo one priče kako izgubljenu ovcu stavlja oko vrata.
Bog dolazi radi tebe i on dolazi u tvoje situacije, a ne kaže prvo: Izvuci se iz svog problema, iz svog grijeha i onda dođi k meni. Ne, nego kaže: Dopusti da ja siđem u tvoj grm u koji si se zapleo,
da ja siđem u ponor u kojem jesi,
dopusti da te ja izvučem i gledaj kako te uzima na svoje ruke, kako ti se baca u naručaj, kako te grli.
Bog postoji i on je tu kraj tebe i on te voli, vjerovao ti to ili ne.
Ako počneš vjerovati, onda ta njegova ljubav tebe počne prožimati.
Zamisli si svoju dušu kao malo dijete u naručju Majke ili Oca.
Bog te voli, zbog tebe je došao i on je taj koji liječi tvoje rane, koji te oslobađa, koji te čuva, koji ti govori: Ne boj se, s tobom sam, tu sam, vjeruj mi da te volim.
Znate što je bit naše vjere?
Ne to da vjerujemo da Bog postoji, nego vjerovati da te on voli, a kad te netko voli onda mu se potpuno predaješ, onda mu dopustiš da on tebe vodi, da ti on govori.
Onda se raduješ s njim. Onda ga slijediš. Onda si uvijek uz njega, zato jer te on voli.
Bit naše vjere je upravo to da mene Bog voli.
Ako u tebi još uvijek postoji strah, zbog osobnih grijeha, ako ne vjeruješ da te Bog može takvoga zagrliti, dopusti da Isus dođe k tebi, poslušaj kako ti kaže: Mir tebi. Ne boj se. Ne ljutim se na tebe. Bog rado prašta.
Dopusti da ti Isus obuče nove haljine.
Sjeti se one priče o izgubljenom sinu, kako je otac čekao da se vrati njegov sin.
Tako i Bog svakoga od nas čeka uvijek iznova, i ne ljuti se na nas.
Ti si dijete Božje, Bog stoji iza tebe.
Budi svjestan da je Bog tvoj otac i da ako su svi protiv tebe, on je uz tebe i kaže: Ne boj se, tu sam.
Počni zahvaljivati što postojiš, što se imaš na koga osloniti, što bez obzira što se u životu dogodilo imaš pravo računati na Božju milost i Božju zaštitu i Božju snagu.
Imaš pravo na to jer te Bog stvorio.


vlč. Tomislav Ivančić/ bitno.net

ZGabriel
30-11-2013, 21:40
ČOVJEK

Dok promatram samo muškarca i samo ženu, ne vidim čovjeka. U svakom od nas postoji muški i ženski element, npr. muško u meni je ono po čemu sam ono što jesam. Ono pak ženstveno je moja čežnja za onom drugom stranom, za majkom, za sestrom koja mi može dati ono što ja nemam. Žena treba pomoći muškarcu da siđe u svoju nutrinu, da osjeti i dodirne svoje srce, da smije biti slab i čak zaplakati. Muškarac opet treba pomoći ženi da se izvuče iz svojih nutarnjih gledanja stvarnosti i da svijet promatra trijezno, objektivno, izvana, proračunato i mirno. Bili bismo savršeni ljudi kada bismo dopustili da nas drugi spol mijenja i obogaćuje.

Tomislav Ivančić

galija
01-12-2013, 13:23
Četiri svijeće

Nekoć davno, u dugoj hladnoj noći, četiri su svijeće polagano gorjele, a od njihova se plamena stvarala igra sjena na oslikanom svodu stare crkve. Sve je već odavno utihnulo, samo se potiho, kroz pukotine kamenih zidova, provlačio razgovor četiriju svijeća i nestajao u šuštanju lišća obližnjeg hrasta.

Sjetno su se prisjećale onih starih vremena kada su na stolu svake kuće svoj vosak prelijevale u razne boje i oblike, a svojim su plamenom pridonosile većoj prisnosti svih ukućana. Dječica bi se tako poslije igre nerijetko približila upaljenim svijećama i smijući se grijala svoje promrzle ručice, a onda bi se dugo i radosno nadmetala u pravljenju što ljepših i zanimljivijih sjena na zidu, oblikujući svojim prstićima razne životinje i likove. Svi su se okupljali oko stola u molitvi, blagovanju i mnogim drugim prilikama, a svijeće su itekako znale kako su tom zajedništvu i one pridonijele. Da, osjećale su se korisnima i neophodnima.

Ali, danas su vremena drukčija i gotovo više nikome nisu potrebne… Jedino se još ovdje u crkvi i na groblju donekle osjećaju važnima.

- Ja sam MIR, – započe prva svijeća – ali, nažalost, ljudima nije stalo do mene, jer su dozvolili da njima ovladaju strah i bijes, postali su nestrpljivi i neosjetljivi. Na najmanji oblik nepravde uzvraćaju stostruko, tako da svako zlo rađa novo zlo, a svako nasilje novo nasilje. Previše je to za mene…, mislim da ću se ugasiti…

Čim to doreče, svijeća se istog trena ugasi.

Tri su svijeće tužno i zamišljeno šutjele jedno vrijeme, a onda druga progovori:

- Ja sam VJERA, ali, nažalost, mnogi danas ne vide vrijednost i smisao vjerovanja i pouzdanja u Boga, nego su zatvoreni u svoje ovozemaljske misli i ne dižu pogleda od materijalne stvarnosti. O, kad bih barem mogla toliko zasjati da im otvorim oči i da uvide tu ljepotu vjerovanja kojoj ništa na ovome svijetu nije ravno. Nažalost, umorna sam, jako sam umorna od silnih pokušaja i isto tolikih neuspjeha, i nemam više snage ni sama nastaviti gorjeti…

Ponovi još jednom: – Umorna sam, jako sam umorna – a onda se i njezin plamen zgasnu.

Tama je u crkvi bivala sve veća…

- Ja sam LJUBAV – nastavi tužno treća svijeća – ali ni ja više nemam snage. I na mene ljudi zaboravljaju i ne shvaćaju što znači ljubiti. Zamijenili su prave i iskrene osjećaje ljubavi i darivanja samoga sebe za lažne i strahotne oblike strasti i požude, koji ih međusobno razdvajaju i uništavaju im živote. Nestalo je prave i iskrene ljubavi između muža i žene, djeca im više ne predstavljaju toliko bogatstvo kao nekada, a o roditeljima i prijateljima više ni ne razmišljaju. Nažalost, ni ja više nemam snage…

Kad to reče, i ona zgasnu…

Napolju je bjesnio vjetar, a neka neshvatljiva težina obuze svu crkvu…

Ostala je još jedna svijeća, u svojim sumornim mislima…

Iznenada se, s velikom škripom koja je parala zrak i koja prenu četvrtu svijeću iz zamišljenosti, otvoriše velika hrastova vrata crkve i u nju uđe dijete. Polako se približavalo slabašnom svjetlu posljednje svijeće. Pruživši promrzle ruke prema plamenu, vidje kako su se tri svijeće već ugasile, pa tužno, brišući suze, zavapi:

- Što vam se dogodilo? Pa, vi ste trebale svijetliti do kraja!

Zajeca tužno, onako tužno kao kad ljudi jasno spoznaju da su imali nešto neizmjerno vrijedno, ali su to shvatili tek onda kada su to nepovratno izgubili.

Crkvom su odjekivali njegovi neutješni uzdasi i parali su težak zrak natopljen neizdrživom tugom.

- Dječače – začu se iznenada slabašni glasić. – Ne boj se, sve će biti u redu.

Bila je to četvrta svijeća.

Podigavši oči, dječačić pogleda prema slabašnom plamičku, iza kojega su se nazirali orisi stare slike, koju nije mogao dobro razaznati, ali je jasno osjetio kako iz nje izbija posebna ljepota, ona ljepota i onaj mir koji te prožimaju do dubine bića i koje možeš, ako tražiš, pronaći jedino u crkvi, klečeći otvorena srca puna pouzdanja pred svojim Gospodinom.

- Ne boj se! – ponovi svijeća – Dok ja gorim, uvijek možeš zapaliti ugasle svijeće. Ja sam NADA! Ali, dječače, to ne mogu ja učiniti! To moraš ti! Zato prenesi moj plamen na MIR, VJERU i LJUBAV, pa ćemo opet svojim svjetlom, tvojom ljubavlju i mojom nadom svijetliti na radost svima.

I tako bi. S puno radosti, s puno mira u srcu, s puno vjere, pouzdanja i predanja dragom Bogu, i s puno ljubavi, dječačić zapali jednu po jednu svijeću, a ljepota svjetlosti obuze cijelu crkvu i nastavi se širiti kroz pukotine zidova nadaleko, nadaleko…

Prilagođena priča nepoznatog autora

ZGabriel
19-01-2014, 17:22
Dan možeš promašiti bezbrojnim lutanjima prostorima, ulicama, nazivanjem prijatelja ili gubljenje vremena u ispraznim razgovorima, nevažnome čitanju, slušanju, zastajkivanju. Možeš se prepustiti beskorisnom drijemanju. Isto tako ovaj dan može postati osloncem kojim ćeš se oslanjati u svojoj budućnosti. Sve ono što si u prošlosti krivo učinio, danas možeš popraviti. Danas možeš napisati mail na koji već dugo nisi odgovorio. Danas možeš posjetiti bolesnika, zatvorenika, prognanika. Danas možeš pročitati knjigu ili neko dobro štivo i obogatiti svoje srce. Danas možeš početi moliti odvažno, odlučno i ustrajno. Danas možeš završiti onaj posao koji već dugo čeka na tebe. Danas možeš nazvati prijatelja i obnoviti staro prijateljstvo. Danas se možeš trgnuti iz svoje letargije, obamrlosti i uspavanosti te započeti novi život. Danas možeš početi učiti da konačno položiš ispit. Danas možeš početi vježbati da više ne budeš razdražljiv prema svome bračnom drugu, prema djeci, prema kolegama na poslu. Danas se možeš odricati, postiti, žrtvovati, darivati nekoga. Danas možeš, dakle, obogatiti svoj dan. Prepustiš li još jednu priliku, ostavit ćeš za sobom još jedan prazan dan koji će te opterećivati, činiti razdražljivim i pomalo rastakati... Pred tobom je, dakle, život i smrt. Na tebi je da biraš.
Zemljom prolaziš samo jednom. I ovaj dan ti je samo jednom darovan. On se nikada više neće vratiti. Ono što je jednom ostavljeno praznim nikad se više ne može ispuniti. A ono što si danas ispunio, nikad se više ne može isprazniti. Što danas načiniš, u vjećnosti ćeš uživati.

T. I.

sagitarius
19-01-2014, 18:20
Izuzetno snažan i lijep tekst, koji ne samo da nadahnjuje nego i rječju blagog savjetnika podučava i snaži...
Po običaju, sjajan smisao za izbor...

ZGabriel
20-01-2014, 10:48
PRAVO BOŽJE IME

Ovo je priča iz drevnih vremena kada su ljudi imali samo jednu riječ koja je značila Bog; Bog i nijednu drugu.


"I nema drugo ime?" pitahu se neki. Onda su se ljudi počeli preispitivati i razmišljati. Dogovorili su se da će se ponovno sastati za tjedan dana. Svaki od njih mora reći ime koje je pronašao. I onda će izabrati najljepše ime kojim će zvati Boga.
I sastadoše se ljudi nakon tjedan dana.
Prvi je donio posudu od terakote u kojoj je gorjela vatra. Rekao je: "SUNCE, to je ime Božje. Ono nam daje svjetlost i boje, pobjeđuje mrak i hladnoću noći."
Stigao je drugi. I on je donio posudu od terakote, ali u njoj je bila voda. "VODA, to mora biti pravo Božje ime. U vodi je nastao život."
Treći je donio pregršt zemlje i pustio je da pada između prstiju. Reče: "Ovako moramo zvati Boga, ZEMLJA. Ona nas odijeva i hrani, ona je naša kuća.
Četvrti je donio pero, mekano i lagano. Bacio ga je u zrak i vjetar ga je odnio u vis.
On reče: "Ovo je za mene pravo ime Božje, ZRAK. Zrak pokreće brodska jedra, bez zraka ne bismo mogli disati ni živjeti."
Bijaše tu i peti čovjek. Šutio je, nije rekao ni jedne jedine riječi, u rukama je držao djetešce i nježno ga ljuljao.
"A ti", upitaše ga, "koje ime si pronašao za Boga?"
Čovjek je ostao u tišini i gledao ostale. Iznenada jedan od njih uzvikne: "Shvatio sam. Najljepše ime koje možemo dati Bogu je
O T A C."
"Neka tako bude." rekoše u glas, "Bog je naš Otac. On je Otac svih ljudi."

ZGabriel
20-01-2014, 22:24
Biblija kao mobitel


Što bi bilo kad bismo s našom Biblijom postupali kao s našim mobitelom?

- imali bismo je uvijek u torbi ili u džepu.
- više puta dnevno bismo bacili pogled na nju.
- brzo bismo se vratili kući ili na radno mjesto kad bi je tamo zaboravili.
- upotrijebili bismo je da obradujemo prijatelje nekom porukom iz nje.
- postupali bismo s njom kao da ne možemo bez nje živjeti.
- svojoj djeci bismo poklonili bar po jednu – za njihovu sigurnost – a i da bismo komunicirali s njima.


Razlika između Biblije i mobitela:

- Biblija nema nikad problema s mrežom.
- pomoću nje imamo uvijek dobru vezu, svejedno gdje se nalazimo.
- ne mora joj se dopunjavati kredit, Isus je platio za sve; imamo neograničene razgovore i poruke.
- nema iznenadnog prekidanja komunikacije, a baterija je uvijek puna.


SOS brojevi:

- ako si utučen, biraj Ivana 14.
- ako si uznemiren, biraj 51. psalam.
- ako si zabrinut, biraj Mateja 6,19,34.
- ako si u opasnosti, biraj 91. psalam.
- ako ti se čini da je Stvoritelj vrlo daleko od tebe, biraj 63. psalam.
- ako tvoja vjera treba jačanje, biraj Hebreje 11.
- ako si usamljen i u moru strahova, biraj 23. psalam.
- ako misliš da si bezosjećajan i suviše kritičan, biraj 1. Korinćanima 13.
- ako tragaš za tajnom prave sreće, biraj Kološanima 3,12-17.
- ako želiš mir i sigurnost, biraj Mateja 11,25 – 30.

Izvor: Katolici.org (http://www.katolici.org)

ZGabriel
23-01-2014, 11:02
PITAO SAM BOGA

Pitao sam Boga – voli li me?
On u tišini pristade biti čovjekom
i rodi se.
Pitao sam Boga – koliko me voli?
On raširi ruke, reče: “Toliko!”
i umre.
Pitao sam Boga – kako me voli?
On uskrsnu i zagrlivši mi srce reče:
“Mir ti svoj dajem!”.
Pitao sam Boga – gdje ću ga u ljubavi sresti?
On uzađe na Nebo i nastani se u mom srcu,
da na Nebu niti Zemlji
više ne bude mjesta gdje ga ne bih mogao sresti.

(nepoznati autor)

ZGabriel
23-01-2014, 11:03
Jednoga dana ćemo znati:
Nismo se trebali plašiti.
Nismo trebali oklijevati, premišljati se.
Nismo smjeli dopustiti da strah preotme išta od vremena i prostora koje nam je darovano posvetiti ljubavi.
Nismo smjeli dopustiti strahu da zaokupi našu pozornost.
Nismo smjeli, jer pozornost života pripada samo ljubavi.

Strah može okradati naše dane, potkopati do našega pouzdanja, samo ako mu mi to dopuštamo. Bez nas on je nemoćan.
Po nama, samo po nama, on stječe moć, razaralačku moć.
Strah ne može ništa osim usporavati, sprečavati stvaralačku moć ljubavi. A do nas je da života, da ljubavi, bude više, da put kojim prolazimo bude prepoznatljiv po ljubavi.
Da oni s kojima živimo iskuse da su ljubljeni.
I to sada.

Valja nam se čitavim bićem predati ljubavi, zauzeti se za dobro.
Zauzeti se da se ono razrasta, da se umnaža.
I ako treba patiti zbog ljubavi, ako treba stradati, bolje je to, ljudskiji je izbor, nego skloniti se u strahu, iščeznuti u njemu.
Jer nemamo mnogo vremena u kojemu možemo iskazati ljubav, oblikovati svijet ljubavlju. Nemamo mnogo vremena.
I zbog toga svime što jesmo, trebamo pripadati ljubavi, za nju se zauzimati.

Jednoga dana ćemo znati.
O, kada bismo se već danas odlučili.

Stjepan Lice

ZGabriel
27-01-2014, 18:38
Krik iza žice: ostati čovjek!

Svaka žrtva totalitarnog i autoritarnog režima bit će tek apstraktna brojka sve dok ne zastanemo pred krikom što dopire iz njezine savjesti. Taj se krik ne da ušutkati, čak ni onda kada je tijelo spaljeno, a prah razasut po zemlji.


Ako su tako glasni oni koji su mrtvi, što li je s još uvijek živim žrtvama? Čujemo li ih? Logori istrjebljenja ljudske vrste nisu stvar prošlosti. Samo svijet se danas pravi kao da se oni ne događaju. Nema više Hitlera niti aktivnog Auschwitza, ali sve zlo ovoga svijeta nije ostalo u prošlosti. Ono prati korak s čovječanstvom i prima nove oblike nesmetano prelazeći zemljopisne granice i stvarajući nove Hitlere i nove Auschwitze. Mogu li priče žrtava nešto promijeniti?

Zašto je Bog šutio?
Potresna je već i sama statistika Auschwitza kao najzloglasnijeg logora nacističke Njemačke, u kojem je život izgubilo više od milijun i tristo tisuća ljudi (Židova, Roma i drugih nacija, među njima i Hrvati). Bilo je to u vremenu od lipnja 1940. do siječnja 1945. godine kada je Sovjetska vojska oslobodila preživjelih svega 7650 logoraša. Računa se da ih je tijekom tih gotovo 5 godina postojanja logora uspjelo pobjeći svega oko 400. Mučenja koja su proživjeli zastrašujuća su: izgladnjivanje, iscrpljivanje radom, batine, nehigijenski uvijeti u kojima su umirali od bolesti. Likvidiranja su bila na prozivkama, pred zidovima, u plinskim komorama, injekcijama i spaljivanje u pećima koje su dnevno „obradile“ i do tisuću leševa. Mnogi će reći zašto je Bog šutio? Ne, nije šutio. Preživjeli logoraši krikom svoje savjesti svjedočili su da je Bog bio sućutan s njima, u križu Kristovu su prepoznavali svoje križeve, s njim su prolaziti svoje križne putove ulažući velike napore da sačuvaju ljudsko dostojanstvo i Božju dušu u sebi. Uz fizičke muke, logoraši su tako bili izloženi još jednoj borbi: ostati čovjek u raljama poniženja.

Preživio da svjedoči
Među prvima je u Auschwitz vlakom dopremljen i Marian Kolodziej (1921.-2009.). Odgojen u katoličkoj vjeri, bio je zauzet pripadnik katoličkih skauta. Inače iz Gdanska, u Poljskoj je poznat kao autor dvaju oltara koje je izradio za misna slavlja s Ivanom Pavlom II. za vrijeme njegova pohoda domovini. Kolodziej je poznat poljski umjetnik i scenograf. Ipak, jači od njegovih materijalnih djela jest krik njegove savjesti koji ga je pratio punih pedeset godina nakon proživljenog pakla Auschwitza. I tek nakon toliko godina, odlučio je kroz slike reći što se ondje događalo. Do tada je živio pod maskom, „izbrisao“ godine logora, snagom samosvijesti i obrambenim mehanizmom vlastite psihe, odnosio se prema temi kao prema nepoznatoj, kao da je učio ispočetka što je to. Okidač savjesti bio je moždani udar nakon kojega mu je najbolja rehabilitacija bilo crtanje. I tada je olovka počela pričati njegovu priču koja se danas trajno čuva pod nazivom „Negativi sjećanja“ uz njegov grob u Harmezeu nadomak Oswinecima. S vremenom je počeo koristiti različite tehnike, a umjesto riječi, koristio je slike iz Knjige Otkrivenja: nepregledno mnoštvo što ga nitko ne mogaše izbrojati, zmajeve sa sedam glava, itd. Kroz umjetnost je progovorio potaknut riječima poljskog pjesnika Zbigniewa Herberta: "Ti si spašen ne da živiš, malo vremena imaš da svjedočiš." U njima je prepoznao zamolbu logoraša koji nisu preživjeli Auschwitz, da o proživljenom ne šuti. Savjest ga je obvezala i pobijedila njegovu šutnju nakon pola stoljeća.

„Samo da sačuvamo dostojanstvo!“
Marianu se ponekad činilo da osim fizičkih mučenja, postoje i ona puno gora, mučenja dostojanstva. „Što bi Auschwitz učinio od mene da nisam bio vjernik i da nisam volio svoju zemlju?“, govorio je. Logoraš vjernik u svim je situacijama morao ostati čovjek, a za to je u paklu mržnje potreban nadljudski napor da čovjek ne postane zvijer. Njega je vjera spasila, kratko je rekao na kraju života. Najgora je bila glad. Ona čovjeka baca na koljena i ponižava. Kada bi vojnici punih želudaca prolazili i putem po podu slučajno prolijali juhu, izgladnjeli logoraši bacali su se i poput pasa lizali tragove. Kako ponižavajuće i bolno! U obrocima, pak, u kojima su im dijelili kruh, vojnici nisu gledali da svi dobiju jednako, što je među logoraše posijalo podjelu, i gladnih očiju i tijela nisu se obazirali na one koji bi dobili manje. A onda je snaga njihove ljudskosti odlučila kreirati pravdu da i te mrvice poniženja ne budu sjeme razdora, već se okrenu prema jedinstvu i rastu ljudskosti. Tako su logoraši napravili malu vagu nazivajući je vagom pravde i na njoj mjerili kruh kako bi svatko dobio jednako. S takvom pravednošću među njih je ušao mir, a svatko se osjećao da jednako vrijedi. Za njih je ovaj kriterij pravednosti bio važan uvjet opstanka, prijateljstva, ljudskosti. One, pak, koje je glad odvela u krađu kruha, vojnici bi označili kao kradljivce i izvrgnuli ruglu tjerajući ih da ispred sebe po cijeli dan nose stolac s kruhom kojega na kraju nisu smjeli pojesti.

Sprovod prijatelja
Marian je jedno vrijeme radio na odvozu mrtvih tijela logoraša do peći u kojima su spaljivani. I sva su mu lica bila ista, ispijena, upala, glave bez kose, čovjek bez identiteta, samo broj. U prikolici bi ih odvozio više u jednom navratu. No, jednoga je dana u mnoštvu leševa prepoznao svojega prijatelja, imenjaka iz škole. I shvatio je da je i on, mrtav, predviđen da završi u peći kao smeće. Jedino što je mogao u tom trenutku učiniti jest uzeti ga u naručje i dostojanstveno donijeti do peći. Samo njega, i tako mu iskazati barem malo poštovanja, da ne bude masa niti broj. To je bio njegov jedini mogući način oproštaja od prijatelja. Prijateljstvo u logoru bilo je jako važno, jer je neprestano bilo izloženo opasnosti izdaje. Nacisti su tražili suradnike izdajnike i pritom ih nagrađivali, što je nužno unosilo podjele među logoraše. Razbiti njihovu ljudskost – to je mučenje kakvo poznaju i naša vremena. I pri prozivkama su imali isti cilj. Tjerali bi logoraše da satima trče u krug ne gledajući je li tko pao. Ako i jest pao, prelazilo se preko njega, čak i kad je ta trka za pala ljudska tijela bila smrtonosna. Kolodziej je u svojoj savjesti nosio živote onih preko kojih je morao trčati, kao i drugi. Sve što je u njemu kroz logor i nakon toga odjekivalo u toj skrovitoj jezgri ljudskosti – savjesti – danas govore njegove slike. Ostao je čovjek. I iako su nacisti željeli izbrisati ljudska lica s logoraša označavajući ih samo brojem i mučenjem ih pretvarajući u nešto što čovjek nije, Marianov krik u njihovo ime čuva njihovo dostojanstvo. Njegove slike obiluju ispijenim licima koja su nalik jedno drugome, zastrašujućim likovima neprijatelja koji na vagi života gube svoje duše na Posljednjem sudu. Kolodziej je kroz logor prošao s Kristom. Prepoznao bi ga u sjeni koja ga vjerno prati. Pružio bi mu svoje ruke u Njegov raspeti zagrljaj moleći da ostane čovjek.

A što je sa zločincima?
Jedan od zapovjednika logora bio je i Rudolf Höss. On je tijekom suđenja tvrdio da je u logoru umrlo oko tri milijuna ljudi, od čega je pola milijuna umrlo od bolesti i gladi, a ostali su pogubljeni. Hössu, kao i još dvadeset i trojici zločinaca, presuđeno je u tzv. Nürberškom procesu (1945.-1946.). Poznat je kao jedan od „kreatora“ Auschwitza u kojem je, da drama bude još veća, živio sa suprugom i petero djece, upravo u neposrednoj blizini umiranja nedužne djece i žena. Rođen je 1901. i bio je katolik. Kako je kasnije pisao u zatvoru, nikada nije osobno mrzio Židove, samo je izvršavao naređenja nadležnih ne dovodeći njihove nakane u pitanje. Najpotresnija pisma pisao je u zatvoru u Wadowicama. Ondje je svojoj djeci poručio: „Imajte dobro srce. Postanite ljudi koji će biti vođeni prvenstveno toplinom i ljudskošću. Mislite svojom glavom i budite kritični prema sebi, budite odgovorni. Ne prihvaćajte stvari zdravo za gotovo. Moja najveća pogreška bila je to što sam apsolutno vjerovao zapovijedima s vrha, i nisam se usudio nimalo sumnjati u njih. Gdje god radili, mislite svojom glavom, ali prije svega slušajte glas svojega srca.“

Glas savjesti krvnika
Prije nego što je nad Hössom izvršena smrtna kazna, želio se ispovijediti. Dugo su tražili svećenika koji dobro razumije njemački jezik. Na kraju su pronašli jednog isusovca koji o tom susretu s Hössom nije želio govoriti punih jedanaest godina. Kako je nakon presude 1945. nekoliko mjeseci Höss proveo u poljskim zatvorima, imao je priliku iskusiti odnos Poljaka prema sebi, odnos naroda kojem je on potpisao smrtu presudu u Auschwitzu. I kad je on, njihov krvnik, upravo od Poljaka doživio dostojanstveno i ljudsko ponašanje, zapisao je sljedeće: „Moja me savjest tjera izjaviti sljedeće: U osami moje zatvorske ćelije došao sam do gorke spoznaje da sam ozbiljno griješio protiv čovječnosti. Kao zapovjednik Auschwitza bio sam odgovoran za ostvarenje okrutnih planova ‘Trećeg Reicha‘ koji je tolike ljude brisao s lica zemlje. Tako sam i ja čovječanstvu nanio strašne rane. Posebno sam izazvao neizrecivu patnju Poljaka. Plaćam sada zbog toga vlastitim životom. Neka mi Gospodin jednog dana oprosti što sam učinio. Poljake molim za oprost. U poljskom zatvoru po prvi put spoznao sam što je ljudska dobrota. Unatoč svemu što sam prije činio, doživio sam ljudski odnos. To nikada nisam mogao očekivati. Njihov odnos prema meni doveo me da se zastidim.“ Također je ostala zapisana i Hössova nada da će Gospodin prema njemu biti barem milosrdan toliko koliko su bili Poljaci. U službenim izvješćima stoji da je na vješala 16. travnja 1947. otišao potpuno miran. Kako je Höss završio na susretu „Oči u oči“ s Gospodarom Života? To nije naše pitanje. Nama ostaje opomena, ali i škola koju su prošli brojni kršćanski mučenici. U Auschwitzu Maksimilijan Kolbe, u Istri budući blaženik Miroslav Bulešić. Upravo Bulešićeve riječi, koje su proizašle iz škole Isusa Krista, uzimam kao zaključak ovog krika savjesti: „Moja osveta je oprost.“ A oprost, tako srodan milosrđu, liječi i otvara vrata Životu! Njegov je dom savjest čovjekova.Tanja Popec/laudato.hr (http://laudato.hr/Kolumna/Sutnja-%28ni%29je-zlato/Krik-iza-zice-ostati-covjek!.aspx)

ZGabriel
31-01-2014, 09:38
KAKO ĆEŠ DALJE

U životu se ne može voziti unatrag.

Ne može se okrenuti vrijeme i vratiti
unatrag da bi se vratilo najljepše dane.
Moraš voziti dalje, naprijed.

Iz dana u dan. Godinu za godinom.
Ne možeš zastati.

Vrijeme ne može nitko zaustaviti.

Kad dođu raskrižja, pazi na semafor,
na crveno i zeleno svjetlo.

Neumjerna pohlepa, luda sebičnost,
bolesna zavist crveno su svjetlo u životu.
Iza njih vrebaju stranputice, ponori.
Dobrota, spremnost pomoći, taktičnost
prebacuju svjetlo tvoje životne ceste na zeleno.

Tako ideš naprijed.
Tako imaš slobodnu vožnju
u svakodnevnome prometu s ljudima.

Neka motor tvoga srca radi na toplo.
Ne zaboravi,
samo je jedan ključ za paljenje: ljubav.

Phil Bosmans

ZGabriel
31-01-2014, 10:06
PLODOVI ČITANJA BOŽJE RIJEČI

Božja riječ je natprirodna – ona je nepropadljivo sjeme koje će rasti i proizvesti ono što obećava.

Općeniti je problem u našoj Crkvi što katolici premalo čitaju Božju riječ i zbog toga je često njihova vjera – ili slaba ili nedjelotvorna. Isus je jednom, kad je bio kušan u pustinji odgovorio napasniku: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj Riječi koja izlazi iz Božjih usta!“ Mt 4,4.

Božja riječ je živa i djelotvorna. Ona se ne vraća Bogu bez ploda, nego čini ono što Bog hoće i obistinjuje ono zbog čega ju je poslao (usp. Iz 55). Isto kao sa zemaljskim sjemenom, koje će, jednom posijano u zemlju – donijeti rod prema svojoj vrsti (ako smo sijali sjeme pšenice – pšenicu, ako zrno kukuruza – kukuruz)! Tako i Božja riječ, jednom posijana u tvoje srce donijet će nadnaravni plod – blagoslov, zdravlje, spas, jakost, zaštitu – ovisno koje si sjeme Božje riječi posijao. Shvati: BOŽJA RIJEČ JE NATPRIRODNA – ONA JE NEPROPADLJIVO SJEME. ONA ĆE RASTI I PROIZVESTI ONO ŠTO KAŽE DA ĆE PROIZVESTI.

Pogledajmo sada plodove čitanja Božje riječi:

1. Božja riječ donosi prosperitet i uspjeh.

(Usporedi Ps 1,1-3) Ovi stihovi govore o čovjeku koji ne uživa u društvu grešnika i ne slijedi savjeta opakih, nego uživa u Božjem zakonu, tj. u Božjoj riječi. Čovjek koji o Božjoj riječi misli (meditira) dan i noć – „on je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme donosi plod. Lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi!“ Tako, čovjek koji čita Božju riječ i o njoj razmišlja – postaje blagoslovljen. Bog mu daje uspjeha u svim poslovima.
Neki kažu: ja ne znam meditirati nad Božjom riječju, nitko me nije učio. Ako se znaš brinuti, tad znaš i meditirati! Potrebno je samo zamijeniti predmet razmišljanja, i umjesto problema početi razmišljati o Božjoj riječi, tj. o tome što o tvojoj situaciji govori Božja riječ. I počet će se oslobađati Božja nadnaravna snaga u tvoj život.

2. Božja riječ je život onima koji je nalaze i ozdravljenje svemu tijelu, tj. čitavog bića.

(Usp. Izr 4,20-22) „Sine moj, pazi na moje riječi, prigni uho svoje mojim besjedama,…, pohrani ih usred srca svoga. Jer su moje riječi život onima koji ih nalaze i ozdravljenje svemu tijelu njihovu.“ Isus je došao da nam dadne život u punini i blagoslovu. Ako si ti nezadovoljan svojim životom, tada ćeš čitanjem Božje riječi otvoriti svoje srce za blagoslove koji će ozdraviti i promijeniti čitav tvoj život. Također, ako Božju riječ pohraniš u svoje srce (prvo čitati) i ako o njoj razmišljaš, ta Riječ će donijeti ozdravljenje u tvoj život.

3. Božja riječ te ohrabruje, daje ti sreću i uspjeh.

(Jošua 1,8-9) „Neka knjiga Zakona ( Riječ) bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“ U ovim stihovima Bog daje uputu svome sluzi Jošui koji je naslijedio Mojsija i imao zadatak uvesti Božji narod u Obećanu zemlju. Jošua je poslije Mojsijeve smrti bio obeshrabren i mislio da je nesposoban izvršiti ovaj zadatak. No, kroz svoju Riječ Bog ga ohrabruje i osposobljava da služi Bogu u veselju (bez ikakvog straha i pritiska), te da uspije u tom pothvatu. Tako, kad ti budeš uzeo dovoljno vremena za čitanje Božje riječi i kad ona ispuni tvoje srce, a - „iz obilja srca usta govore“, tada ćeš govoriti Božje riječi u svoj život i one će donijeti ohrabrenje, sreću i uspjeh u pothvatima koje sam, u svojoj ljudskoj snazi i mudrosti ne bi mogao ostvariti.

4. Božja riječ je lijek protiv depresije i tjeskobe.

Ps 143,4-5: „Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam.“ Jesi li se ti već kada osjećao tako jadnim i napuštenim? David se tako osjećao. Iz ovog teksta pokušaj vidjeti koji je Davidov odgovor osjećajima depresije i tjeskobe? Razmišljao je o Božjim djelima i situacijama iz prošlosti u kojima je doživio kako mu je Bog pomogao. I to ga je ohrabrilo. Ako ti prolaziš bolne trenutke depresije i tjeskobe, ne moj očajavati. Posegni za Božjom riječju i ona će ti donijeti utjehu, ohrabrenje i oslobođenje.

5. Božja riječ će nas uvesti u istinu spasenja i ta istina će nas osloboditi.

U evanđelju po Ivanu 8,31-32 Isus govori svojim učenicima: „Ako ustrajete (ostanete) u mojoj Riječi, uistinu moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.“ Isus govori o istini koju spoznajemo kroz Božju riječ. To je istina o našem spasenju, istina o tome što je Isus učinio za naše otkupljenje i za život pun milosti i blagoslova. Ako spoznamo tu istinu, ona će nas osloboditi od vlasti zloga i grijeha i uvesti u život milosti. Ako ju ne spoznamo i živimo svoju vjeru samo na formalnoj razini, živjet ćemo u ljudskoj snazi i nećemo imati snage oduprijeti se navalama i zamkama zloga niti njegovim utjecajima, jer se protiv nadnaravne sile zla ne možemo boriti u ljudskoj snazi i mudrosti. Nadnaravnu Božju snagu primamo kad spoznamo istinu Božje riječi.

6. Božja riječ stvara vjeru u tvom srcu.

Rim 10,17. Tamo stoji da vjera dolazi od propovijedanja Božje riječi. Tako, ako hoćeš imati jaku vjeru, moraš Božju riječ čitati, slušati i o njoj razmišljati. Kada je jedan poznati bibličar pročitao u poslanici Rimljanima stih 10,17 i shvatio da vjera dolazi od Božje riječi, još je više čitao Bibliju - iza svakog obroka: ujutro, poslije podne i navečer, kroz nekoliko mjeseci. Čitajući tako Božju riječ i meditirajući nad njome, vjera mu je porasla do te mjere da je doživio Božje iscjeljenje. Ako i ti imaš u ovom trenutku slabu vjeru za rješenje svojih problema, počni redovito čitati Božju riječ, i ona će stvoriti potrebnu vjeru po kojoj će doći Božje rješenje u tvoj život.

7. Božja riječ mijenja tvoj život, tvoje stavove i mentalitet

Jako je važno znati da moramo iznad svega čuvati svoje srce i svoje misli. Jer misli koje ti u sebi nosiš, jednog dana će se pretvoriti u djela. Ako imaš negativne misli, misli o bolesti, neuspjehu, porazu, nesreći, razdoru, propasti – te misli će jednog dana postati stvarnost za tebe.
Možda si i ti opterećen negativnim mislima i ne uspjevaš promijeniti svoj život. Počni čitati Božju riječ. Ona će ti dati Božji mentalitet i pomoći ti da razmišljaš na Božji način. A te će se misli jednog dana pretvoriti u život, promijenit će te i ozdraviti.

8. Božja riječ će te očistiti i osloboditi od utjecaja grijeha.

Isus je jednom rekao svojim učenicima: „Vi ste već čisti po Riječi koju sam vam govorio!“
Iv 15,3. Tako, Božja riječ nam daje nadnaravnu snagu da pobjeđujemo grijeh koji nas zarobljuje i odvaja od Božje ljubavi. Sama Božja riječ, kad ulazi u naše srce, razara u nama snagu grijeha.

9. Božja riječ ti daje snagu u borbi protiv požude.

U Ps 119,9 postavlja se pitanje: „Kako će mladić čistim sačuvati put svoj?“ Odgovor je: „Čuvajući Riječi Božje!“ To je važno znati upravo u ovom razdoblju kad su se blud i nemoral razmahali i ljudi nemaju snage oduprijeti se napastima, ili čak i ne žele. Ako ti želiš biti vjeran Isusov učenik i živjeti život prave i čiste Božje ljubavi, a boriš se s napašću požude i bluda, Bog ti kroz svoju riječ obećaje dati snagu za pobjedu nad tim napastima.

10. Isusove, tj. Božje riječi su duh i život. Iv 6,63

Čitajući Bibliju i Evanđelje i upijajući Božju riječ u svoje srce, Božji duh sve snažnije ulazi u tvoj život i Bog te ispunja snagom svoga života. Ako želiš biti pun Božjega života, tako da taj nadnaravni život iz tebe izbaci sve ono što nije Božje, dopusti da se čitanjem Božja riječ nastani u tvom srcu.

11. Božja riječ čini da rasteš u Božjoj ljubavi.

U 1. Ivanovoj poslanici 2,5 stoji: „Tko čuva Riječ Božju, u njemu je ljubav Božja doprla do savršenstva!“ Jesi li ti žedan Božje ljubavi? Želiš li je imati u svom životu više nego sada? Čuvajući Riječ Božju, ljubav će Božja u tebi iz dana u dan sve više i više rasti, dok jednog dana ne dopre do savršenstva. Ne zaboravi: pred Bogom ćemo biti toliko veliki koliko ćemo biti veliki u ljubavi! Božja riječ ti daje šansu da rasteš u ljubavi Božjoj.

12. Božja riječ nam daje snagu i pobjedu nad Sotonom.

U spomenutoj poslanici, 1 Iv 2,14 stoji: „pišem vama mladići, jer ste jaki, jer je u vama riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga.“ Ako je u tebi Božja riječ, ona te čini jakim u duhu, jakim u kušnjama i duhovnim borbama i osposobljava te za pobjedu nad Zlim.

13. Po Božjoj riječi sam Otac i Sin prebivaju u nama.

Govoreći svojim učenicima na Posljednjoj večeri, u Ivanovom evanđelju 14,23 Isus kaže: „Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ, pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ Želiš li hodati u Božjoj prisutnosti i imati u svom životu Božju blizinu? - Ljubi Božju riječ. To je test tvoje ljubavi prema Bogu: toliko ljubiš Boga koliko ljubiš Njegovu riječ. Isus kaže: „Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“ Iv 14,24

14. Božja riječ će učiniti da naša molitva bude učinkovitija.

Iv 15,7: „Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam!“ Ovo je obećanje koje nadilazi naše ljudsko razumijevanje. No, to je samo za one koji ostanu u Božjoj riječi i koji dopuste da ih Božja riječ prosvijetli i uvede u višu dimenziju duhovnog života.

Biblija će te držati daleko od grijeha, ali će te grijeh držati daleko od Biblije

Dragi prijatelju, u ovom članku sam samo ukratko opisao što Božja riječ čini za tebe kad ju pohraniš u svoje srce. Vjerujem da je već ovo što je spomenuto dovoljan razlog da odlučiš postati prijatelj Božje riječi. Vrijeme i žrtva koju uložiš u čitanje Božje riječi, 1000 puta će ti se isplatit: jer će Božja riječ donijeti mnoge predivne blagoslove u tvoj život, o kojima sada ne možeš ni sanjati.
Važno je: da se discipliniraš i odlučiš svaki dan, za početak bar 15 minuta odvojiti za čitanje Božje riječi. No, nemoj ju samo pročitati kao neke novine. Najprije se kratko pomoli i zamoli Duha Svetoga da te vodi kroz svoju Riječ. On je autor Svetog Pisma. On će ti najbolje objasniti i protumačiti poruku koja je važna za tvoje ozdravljenje, oslobođenje i spasenje. I onda razmišljaj o onome što si pročitao!

vlč. Dražen Radigović

ZGabriel
31-01-2014, 22:16
uz autorov rođendan:



Thomas Merton: Molitva za vlastito otkriće


Opravdaj moju dušu, Bože, i napuni sa Svog izvora ognjem moju volju. Zasvijetli u moj um, iako to možda znači “tama mom iskustvu”, osvoji moje srce Svojim silnim Životom. Neka moje oči ne vide ništa u svijetu osim Tvoje slave, i neka moje ruke ne dotiču ništa što nije za Tvoju službu. Neka moj jezik ne okusi kruha koji me neće prisiliti da hvalim Tvoju slavu. Hoću da čujem Tvoj glas i hoću da čujem sav sklad koji si stvorio i da pjevam Tvoju pohvalnicu. Ovčja će me vuna i poljski pamuk dovoljno grijati da mogu živjeti u Tvojoj službi; ostatak ću dati Tvom siromahu. Daj da se služim svim stvarima zbog jednog jedinog razloga: naći svoje veselje dajući Ti veću slavu.

Zbog toga čuvaj me, iznad svega, od grijeha. Čuvaj me od smrti smrtnog grijeha koji stavlja pakao u moju dušu. Čuvaj me od putenog kvarenja koje zasljepljuje i truje moje srce. Čuvaj me od grijeha koji izjeda ljudsko tijelo neodoljivom vatrom dok ga ne proždere. Čuvaj me od ljubavi k novcu u kom je mržnja, od lakomosti i častohleplja koji guše moj život. Čuvaj me od mrtvih djela taštine i nezahvalnog posla u kom umjetnici uništavaju sami sebe zbog ponosa, novca i glasa a sveti se dave pod lavinom svoje vlastite nezgodne revnosti. Iscijeli u meni tešku ranu pohlepe i glada koja iscrpljuje moju narav njezinim krvarenjem. Pogazi zmijsku zavist koja bode otrovom ljubav i ubija svaku radost. Odveži moje ruke i oslobodi moje srce od lijenosti. Oslobodi me od besposlice koja obilazi prerušena u aktivnost tamo gdje se aktivnost ne traži od mene i od kukavičluka koji čini što nije zamoljen zato da izbjegne žrtvu.

Daj mi jakost koja čeka Tebe u šutnji i miru. Daj mi poniznost u kojoj je jedinoj smirenost i oslobodi me od oholosti koja je najteži teret. I zaposjedni cijelo moje srce i dušu bezazlenom ljubavlju. Obuzmi čitav moj život jednom misli i jednom željom ljubavi, da mogu ljubiti ne zbog zasluga, ni zbog savršenstva, ni zbog kreposti, ni zbog svetosti nego jedino radi Boga.

ZGabriel
31-01-2014, 22:52
Ne možeš natjerati svemir da ti se pokorava – iz pera Thomasa Mertona


Promatrati osobe, događaje i situacije samo u tom svjetlu kako djeluju na mene, znači živjeti na pragu pakla. Sebičnost je osuđena na neuspjeh, ako je upravljena kao što jest na laž. Da živim isključivo samo za sebe, moram sve stvari pokoriti svojoj volji kao da sam bog. Ali to je nemoguće. Postoji li uvjerljiviji dokaz moje stvorene (ovisne) naravi nego što je nedostatnost moje volje? Jer ne mogu prisiliti svemir da mi se pokorava, niti sav svijet da se ravna po mojim mušicama i sanjama. Ne mogu prisiliti čak ni svoje vlastito tijelo da me sluša. Kada ga obasipam uživanjima, ono izjalovi moje očekivanje i prouzrokuje mi trpljenje. Kada si dopuštam ono što smatram slobodom, razočaram se i uviđam da sam zarobljenik svoje sljepoće, sebičnosti i nedostatnosti.
Istinito je da je sloboda moje volje velika stvar. Ali ta sloboda nije apsolutna samodostatnost. Kada bi bit slobode bio samo čin izbora, tada bi čista činjenica da izabiremo usavršavala našu slobodu. Ali tu postoje dvije poteškoće. Prije svega, naši izbori moraju stvarno biti slobodni — to će reći da nas moraju usavršavati u vlastitom biću i usavršavati nas u našim vezama s drugim slobodnim bićima. Moramo izabirati ono što nas osposobljava da razvijemo najdublje sposobnosti našega stvarnog ja. Odatle proizlazi druga poteškoća: odviše lako pretpostavljamo da smo svoj stvaran ja i da su naša izabiranja, koja želimo učiniti, stvarna, a uistinu, naši su nam čini slobodnog izbora (iako, bez sumnje, moralno neuračunljivi) uvelike nametnuti psihološkim prisilama, koje izviru iz naših pretjeranih pojmova o našoj vlastitoj važnosti. Naša su izabiranja odviše često diktirana od našeg lažnog ja.
Zbog toga ne nalazim u sebi snage da budem sretan, ako radim samo ono što mi se sviđa. Naprotiv, ako budem radio samo ono što se dopada mojoj mašti bit ću gotovo stalno nesretan. To nikada ne bi bilo tako da moja volja nije bila stvorena da upotrijebi svoju slobodu da ljubi druge.

Moja će slobodna volja utvrditi i usavršiti svoju samostalnost, ako bude slobodno povezivala svoje djelovanje s voljom drugoga. Ima nešto u pravoj naravi moje slobode što me naginje da ljubim, da činim dobro, da se posvetim drugima. Imam neki nagon koji mi javlja da sam manje slobodan kada živim samo za sebe. Razlog je tome što ne mogu biti potpuno neovisan. Budući da nisam sam sebi dostatan, ovisim o drugima u svom razvijanju. Moja sloboda nije potpuno slobodna ako je prepuštena samoj sebi. Ona to postaje tada kada uspostavi ispravnu vezu sa slobodom drugih.

Istovremeno, moj nagon da budem slobodan nije nipošto zao. Podlaganje tiraninu ne usavršava moje slobode. Podložnost nije neki cilj po sebi. Ispravno je da se moja narav buni protiv podlaganja. Zašto bi moja volja morala biti stvorena slobodna, kada se ne bih nikad služio svojom slobodom?

Ako je mojoj volji namijenjeno da usavršava svoju slobodu služeći drugoj volji, to ne znači da će ona naći svoju savršenost služeći svakoj volji. U stvari, postoji samo jedna volja u čijoj službi mogu naći savršenost i slobodu. Dati svoju slobodu slijepo nekomu jednakom ili nižem od sebe znači sniziti se i odbaciti svoju slobodu. Savršeno slobodan mogu postati jedino ako služim Božjoj volji. Ako, stvarno, slušam i služim drugim ljudima, ne činim to samo radi njih, nego zato što je njihova volja sakramenat Božje volje. Poslušnost čovjeku nema nikakva smisla, ako nije u prvom redu poslušnost Bogu. Iz toga proizlaze mnoge posljedice. Gdje nema nikakve vjere u Boga ondje ne može biti nikakva stvarna reda; zato, gdje nema nikakve vjere, poslušnost je bez ikakva smisla. Ona se može drugima nametnuti samo kao predmet sebičnosti. Ako nema nikakvog Boga, nijedna vlada nije logična osim tiranije. Suvremena je stvarnost da države koje odbacuju pojam o Bogu teže ili prema tiraniji ili prema otvorenom neredu. U oba slučaja svršava neredom, jer tiranija je sama po sebi nered.

Da nisam vjerovao u Boga, mislim da bih bio obvezan u savjesti da postanem anarhist. Pa ipak, da nisam vjerovao u Boga, pitam se da li bi me to moglo utješiti što sam u savjesti obvezan da činim nešto.


Thomas Merton, Nitko nije otok

Preuzeto s bloga Tražitelj smisla (http://trazitelj-smisla.blogspot.com/)

ZGabriel
05-02-2014, 11:23
Molitva prije umnog rada sv. Tome Akvinskog

“Neizrecivi Stvoritelju,
koji si iz riznice svoje mudrosti odredio tri hijerarhije anđela
i postavio ih na nebu u čudesnom redu,
koji si prekrasno rasporedio dijelove svemira,
Ti, kažem, koji se zoveš istinsko vrelo svjetla i mudrosti i uzvišen izvor,
udostoj se uputiti zraku svoje jasnosti u tamu mog uma,
uklanjajući od mene dvostruki mrak u kojem sam rođen, mrak i grijeha i neznanja.
Ti koji jezik nejačadi činiš rječitim,
pouči moj jezik i položi na moja usta milost Tvoga blagoslova.
Daj mi oštroumnost u shvaćanju, trajnost u pamćenju,
vještinu i lakoću u učenju, temeljitost u tumačenju i obilnu milost govora.
Pripravi početak, upravljaj napretkom i upotpuni završetak,
Ti koji si pravi Bog i Čovjek, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.”


(s latinskog preveo Ivan Zelić)/bitno.net

ZGabriel
26-02-2014, 21:47
NE BOJ SE!

Sveto pismo Novoga zavjeta neprestano zove na novo pouzdanje i želi od ljudskih srdaca otkloniti svaki strah. Anđeo dolazi Blaženoj Djevici Mariji i progovara joj :"Ne boj se, Marijo!"
Kao da njoj i nama želi reći:"Prestaje vrijeme straha. Sad je vrijeme pouzdanja, saveza ljubavi. Bog ponovno uspostavlja odnos prijateljstva i mira s čovjekom u ovom čudesnom trenutku. Ne boj se opterećenja i prošlosti. Ne boj se prepustiti Bogu sve planove svoga života. Ne boj se više sila zla, jer Bog je gospodar povijesti.
Isti će se anđeo jednako tako u snu javiti svetom Josipu:"Ne boj se, Josipe!Sve ovo čudnovato što se zbiva zapravo je čudesni pohod Boga ljubavi. Ne boj se povjeriti Bogu svoj život."

Puno puta će i Isus ponoviti isto:"Ne boj se!" Govori to Šimunu Petru kad ga zove među svoje apostole. Petar ima razloga za strah, on jako dobro zna koliko je površan i nestalan i kako lako može izigrati povjerenje. To i Isus zna. Ipak mu poručuje da se ne boji. Neka odsad sada više računa na Božju milost.
Učenicima u panici pred olujnim vjetrom na moru poručuje da više nema razloga za paniku i strah. Sada je on tu! Ova zemlja na kojoj živimo, mora i rijeke, prošlost i budućnost kao i sadašnji trenutak: sve je ispunjeno Božjim pohodom u Kristu Isusu. Prema tome, više nema razloga za strah. Svugdje je Isus.

"Reći ću vam", govori Isus, "čega se trebate bojati: da vam tko ne zarazi dušu, da vam ne oduzme milosni život, da vas ne navede na grijeh i zlo." Bojte se grijeha. Ne bojte se onih koji mogu naškoditi vašem tijelu. Bojte se onih koji bi mogli naškoditi vašoj duši, zamračiti onaj jedinstveni i iskonski odnos između Boga i čovjeka koji predstavlja izvor pravog života. Čini mi se da se više bojimo za svoje tijelo, nego za dušu: zato i ostaju naši strahovi, iako nam Isus neprestano poručuje: Ne bojte se!

fra Zvjezdan Linić

sagitarius
01-03-2014, 14:24
U praksu sam si uveo da svaki dan pročitam bar dvadesetak redaka iz Svetog pisma.
To me opušta, usrećuje i ispunjava.
Ponekad se ulovim da čak i neke stvari koje se nedaju čuti na misi znam napamet...

ZGabriel
05-03-2014, 11:17
KOJA JE TVOJA ISPRIKA?

Jakov je bio varalica,
Petar je imao tešku narav,
David je imao izvanbračnu aferu,
Noa se znao napiti,
Jona je bježao od Boga,
Pavao je bio ubojica i silovatelj,
Gideon je bio nesiguran,
Mirjam je bila tračerica,
Marta se stalno brinula,
Toma je sumnjao,
Sara je bila nestrpljiva,
Ilija je bio ćudljiv,
Mojsije je mucao,
Zakej je bio nizak,
Abraham je bio star,
A Lazar mrtav...

Koja je tvoja isprika? Može li te Bog upotrijebiti?
On ne poziva osposobljene, već osposobljuje pozvane.

ZGabriel
05-03-2014, 14:45
Savjeti župnika iz Arsa o molitvi


http://i2.wp.com/www.quovadiscroatia.com/wp-content/uploads/2014/03/Le-cur%C3%A9-d-Ars-Saint-Jean-Marie-Vianney-au-petit-berger-Tu-m-as-montr%C3%A9-le-chemin-d-Ars-je-te-montrerai-le-chemin-du-Ciel.jpg?w=700 (http://i1.wp.com/www.quovadiscroatia.com/wp-content/uploads/2014/03/Le-cur%C3%A9-d-Ars-Saint-Jean-Marie-Vianney-au-petit-berger-Tu-m-as-montr%C3%A9-le-chemin-d-Ars-je-te-montrerai-le-chemin-du-Ciel.jpg?resize=745%2C345)

Kako nam uskoro počinje korizma, vjerojatno se mnogi još pitaju čega bi se trebali odreći ove godine. No zašto se odreći- moglo bi se nešto i dodati! Na primjer, konačno moliti molitve koje smo davno obećali, devetnicu koju ste kupili ili dobili još prije par godina, pronaći svoju staru bibliju koju vam je teta poklonila još na krizmi, odvojiti vrijeme za svakodnevnu misu, zajednički križni put u župi… Ideja je bezbroj, ovisi gdje se trenutno nalazite na svom duhovnom putu.
Korizma je vrijeme ulaska u pustinju s Isusom pa je važno je skrenuti pažnju na tri stvari – molitvu, post i milostinju. Molitva je dakako najvažnija, pa u nastavku objavljujemo 12 poruka koje nam je ostavio veliki župnik iz Arsa, sv. Ivan Marija Vianney koje nam mogu biti poticaj za razmatranje našeg života s Bogom.


1 . “Ne postoji nitko tko ne može moliti – i to moliti u svako doba i na svakom mjestu, noću ili danju, kada vam je teško na poslu ili kada se odmarate, na polju, kod kuće ili kada ste na putu.”


2 . “Oni koji ne mole spuštaju se prema zemlji poput krtica pokušavajući napraviti rupu kako bi se sakrili.”


3 . “Kad se molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke. Razgovaramo s anđelima i svecima.”


4 . “Bog je svugdje i spreman je čuti vaše molitve.”


5 . “Oni koji ne mole razmišljaju samo o vremenitim stvarima poput škrca koji, kada mu se ispruži srebrno raspelo na poljubac, primjećuje: “Taj križ teži najmanje deset unci.”


6 . “Možete moliti stavljajući se jednostavno u Božju prisutnost. Kada netko nema ništa više za reći, nego samo zna da je On tu – to je samo po sebi najbolja molitva.”


7 . “Nevolje se tope pod žarkim molitvama poput snijega pod suncem.”


8 . “Postoji jedna stvar koju svatko može učiniti, bilo da mu je teško meditirati ili ne, a to je da već ujutro promisli i odluči njegovati neke određene vrline tijekom dana, vježbati unutarnju Božju prisutnost i živjeti u zajedništvu s Njim.”


9 . “U molitvi nam vrijeme prolazi tako brzo, i tako ugodno, pa ni ne primijetimo koliko dugo traje.”


10 . “Sv. Colette je vidjela i razgovarala s našim Gospodinom, isto kao što mi činimo međusobno. Koliko često dolazimo u crkvu ne znajući pošto smo došli, niti što želimo pitati!”


11 . “Zar nas stalne potrebe naše duše i tijela ne upozoravaju kako se moramo približiti Njemu koji nam ih jedini može ponuditi?”


12 . “Često pomislim kako ćemo, kada se dođemo klanjati pred našim Gospodinom u Presvetom Oltarskom Sakramentu, dobiti od Gospodina sve što poželimo, ako ga to pitamo s vrlo živom vjerom i vrlo čista srca.”


Pomolimo se.
Svemogući i milosrdni Bože, koji si svetoga Ivana pastirskom gorljivošću i neprekidnim žarom molitve i pokore učinio velikim, daj da po njegovu primjeru i njegovim zagovorom uzmognemo duše naše braće pridobivati za Krista i s njime postići vječnu slavu, po istom Kristu Gospodinu našem, Sinu Tvome, koji živi i kraljuje s Tobom i s Duhom Svetim, jednim Bogom, u sve vijeke vjekova.
Amen.

ZGabriel
09-03-2014, 20:09
Znak križa


http://caritas-et-veritas.com/wp-content/uploads/2014/03/raspe%C4%87e-620x270.jpg (http://caritas-et-veritas.com/wp-content/uploads/2014/03/raspe%C4%87e.jpg)

Naša je vjera prepuna simbola, i sam je Isus govorio u slikama. Ipak, najznačajnija je slika kršćanstva upravo — križ. Ulazeći u crkvu, bilo poradi svete mise, osobne molitve ili samog razgledavanja, mnogi među nama će (nadam se) posegnuti za blagoslovljenom vodom i prekrižiti se. Slično činimo i prije molitvi (npr. prije objeda, prije rada i sl.), prije razmatranja, a nerijetko vidimo i pobožne bakice koje se križaju na spomen kakve nevolje, uz poklik “Sačuvaj Bože!” Znak križa postao je dio svakodnevnog kršćanskog života, a ipak — znak je to o kojem vrlo rijetko razmišljamo. Zašto se križamo?

Još je u antičkoj Grčkoj, 400 godina prije Kristova rođenja, veliki mislilac Platon promišljao o savršenom pravedniku. Rekao je kako će pravednik “biti bičevan, mučen, bačen u tamnicu, oslijepljen na oba oka, i, poslije svih tih muka, napokon još i razapet na križ” (Politeia, II). Njegovo “proročanstvo” nije bilo daleko od istine. Isus Krist, savršeni čovjek i Bog, završio je bičevan, mučen i razapet. Upravo je to razapinjanje bilo cilj njegovog poslanja, kojem je ostalo još jedino okruniti se uskrsnućem. Ipak, mi ćemo se zaustaviti na raspeću.

Bog, u sebi trojstven, relacijski je Bog. On koji je po sebi savršen, uvijek izlazi iz sebe i daje se. Otac i Sin osobe su koje stoje jedna u odnosu na drugu, dok je Duh Sveti ljubav koja izlazi iz njih. I dok stoji savršen u sebi, Bog želi izaći u susret svom stvorenju, čovjeku, te uspostavlja odnos sa njim kroz saveze — bilo u liku duge sa Noom, bilo obećanjem potomstva Abrahamu, potom kasnije sa Izakom i Jakovom… Ali u liku Isusa Krista taj savez postaje savršen, zapečaćen križem. Prije, Bog je obećavao život, potomstvo i naravne darove, no po prvi je put žrtvom Sina dao samoga sebe.

I uistinu, Bog se predao ljudima — ne samo prije dvije tisuće godina na križu, već i u svagdanjoj beskrvnoj i mističnoj žrtvi koja se događa na svetoj misi. Ipak, iako krv, čavle i muku ne vidimo očima (kao što ne vidimo ni ruke, noge, pa ni samo lice prisutno u svetoj hostiji), to i dalje ostaje prisutno. Križ, znak žrtve, ostaje neizbrisivim tragom u svima nama koji primamo svetu pričest.

No, to nije jedina pojava križa u našem životu; njime smo obilježeni od krštenja pa sve do smrti. Već po rođenju znak se križa utiskuje u nas, potom ga ponovo primamo kada nas se pomazuje blagoslovljenim uljem prilikom svete krizme. Čak i umirući dok primamo bolesničko pomazanje znamenujemo se znakom križa.

Istina, početno je pitanje “Zašto se križamo?” ostalo djelom neodgovoreno. Činimo to jer prihvaćamo sudbinu Gospodinovu, sudbinu muka i teškoća, ali u ljubavi, kako bi baštinili i Njegovu nagradu. Kao što je Isus primio na sebe križ kojim je bio kažnjen, mi primamo križ po kojem bivamo spašeni, jer ga je On prije toga posvetio. Znak sramote je njegovom smrću i uskrsnućem postao znak proslave; znak koji je trebao označiti pad Boga u stvari je postao znakom uzdignuća čovjeka.

Upravo zato griješe oni vjernici koji se mole za lagodnosti. Bog nigdje nije obećao lagodan život — ta i sam je proživio patnju kako bi istu posvetio — ali jest obećao snagu i utjehu onima koji pate. Put vjernika nije popločen već trnovit, i upravo se toga prisjećamo svaki put kada posegnemo za blagoslovljenom vodom i načinimo znak križa. Podsjećamo se da je naša sudbina nositi svoj križ i ići za Gospodinom.

A na kraju tog križnog puta čeka nas On i obećanje uskrsnuća.

http://caritas-et-veritas.com/2014/03/znak-kriza/

ogledalce
10-03-2014, 00:44
Nikada nemojte suditi nikoga

Liječnik je ušao u bolnicu u žurbi, nakon što je pozvan na hitnu operaciju. U žurbi, presvukao se i otišao izravno na kirurgiju. Tamo je naišao na muškarca koji je nestrpljivo hodao gore dolje hodnikom...čekajući liječnika...

Kad je ugledao liječnika, muškarac je viknuo:

"Zašto ste tek sada došli? Trebala Vam je cijela vječnost......život mojeg sina je u opasnosti....Zar nemate nikakav osjećaj odgovornosti? "

Liječnik se nasmijao i rekao:

"Žao mi je, nisam bilo u bolnici, a došao sam najbrže što sam mogao nakon primitka poziva ...... I sada, želim da se smirite, tako da ja mogu raditi svoj posao"

"Smiriti se??????????
Što da je Vaš sin u ovoj sobi sada, biste li se Vi smirili? Da Vaš sin umire,što biste Vi učinili? "-ispitivao je otac bijesno.

Liječnik ponovno se nasmiješio i odgovorio:

"Ja ću reći samo ono što piše Svetoj knjizi:
Iz praha smo nastali i u prah ćemo se vratiti, Blagoslovljeno je ime Božje.
Liječnici ne mogu produžiti život. Ja sad odgovaram za Vašeg sina,i učinit ću sve što je u mojoj moći"

"Odlični savjeti...osobito kad nismo zabrinuti.....kad se ne radi o vlastitom djetetu.. lako je pametovati" promrmljao je otac.

Operacija je trajala nekoliko sati nakon što je liječnik iz operacijeske sale izašao sretan,

"Hvala bogu!, Vaš sin je spašen!" I ne čekajući odgovor oca ....liječnik produži.. i u prolazu kaže:
"Ako imate bilo kakvih pitanja, pitajte sestru!"

"Zašto je tako arogantan? On nije mogao pričekati nekoliko minuta, da ga pitam par pitanja....da sam predsjednik države..ne bi se sigurno tako ponašao...al..ja sam samo običan čovjek...." komentirao je otac kad je susreo sestra minutu nakon što je liječnik otišao.

Sestra mu je odgovorila sa suzama u očima:

"Liječnikov sin je umro jučer u prometnoj nesreći.... došao je na operaciju Vašeg sina sa sahrane..... I sad kad je spasio život Vašeg sina , otišao je natrag.. da se dostojanstveno oprosti od svojeg sina posljednji put"

Premda bi svi mi reagirali kao i ovaj čovjek.. osobito kad nam je život djeteta u pitanju....

NIKADA nemojte suditi nikoga, jer nikad ne znate kakav je njihov život i što taj netko prolazi....za sve postoji neki razlog

ZGabriel
31-03-2014, 11:12
Prosjak koji je mrzio Boga

Nekoć davno, još dok su faraoni svojim bojnim kolima sijali strah krugom zemaljskim, Abraham je vodio svoja stada brdovitim pašnjacima istoka.
Tako jedne večeri, nakon što je podigao svoje šatore, spremavši se na počinak, naiđe neki prosjak. Abraham je, kako i doliči Božjem čovjeku, odmah pozvao prosjaka na večeru. No, čim je jelo uneseno i nakon što su izmolili zahvalnu molitvu, prosjak je počeo psovati Boga.
„Ne podnosim Božje ime“, reče prosjak. „Mrzim ga.“
Abraham odmah planu žestokim gnjevom i istjera bogohulnika napolje. Prosjak je otišao uz psovke i proklinjanja. Ustrčale se sluge, uznemirile se ovce. Nasta vika i svađa.
Kasno u noć, nakon što je sva strka završila i sve opet bilo na svome mjestu, Abraham se je, umoran i silno ozlojeđen, povukao na spavanje. Ne mogavši zaspati zbog uvrede koja je nanesena Bogu, ustane, raširi ruke i započe molitvu. Tada začuje glas Gospodnji:
“Kroz pedeset godina taj me je čovjek psovao i grdio, a ja sam mu svaki dan davao hranu. Nisi li ga ti mogao trpjeti za jedan obrok?”

Priča iz starih predaja

-----------------------------------------------------

Ako ljubiš samo one koji su isti kao ti, ‘koji tebe ljube’, a ateiste, komuniste, muslimane, drogeraše, i mnoge druge, ne podnosiš ili mrziš — možda je vrijeme da se upitaš što je to što nazivaš svojom vjerom, ljubavlju, i molitvom? Jer za ljubiti one koji tebe ljube, koji isto misle, koji ti se sviđaju, ne treba biti kršćanin. To izvrsno rade i svi ovi gore nabrojeni. Znam, ti bi sve njih ljubio/la kad bi se oni htjeli promijeniti, čak i moliš Boga da ih promijeni. Pokušaj, naprotiv, moliti da se ti promijeniš i to tako da ih možeš prihvatiti takve kakvi jesu. Ta Bog te upravo zato i učinio kršćaninom da bi druge ljubio/la bez-uvjetno (mijenjali se ili se ne mijenjali). Uostalom vrijedi ona: ‘ljubi me pa ću se promijeniti’, a ne: ‘promijeni se pa ću te ljubiti’. Jer jedina je bezuvjetna ljubav koja ima snagu promjene. Zato kaže Isus:”A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje … da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” (Mt)
Isus jednako susreće i daje šansu i carinicima i bludnicama i ubojicama i poganima i farizejima… Zanimljivo je da se grešnici i carinici lako odriču svoje prošlosti i prihvaćaju ga, učeći ljubiti i praštati, dok farizeji, koji su kroz život nakupili pune žitnice pravednosti, žele da im to bude priznato. A Isus kaže: “Luđače, što si nakupio čije će biti?” Na svakome je da izabere hoće li pred Boga doći s naručjem vlastite pravednosti ili s naručjem ljubavi koja se pokazuje kako gore rekoh, slično kao sunce koje svijetli i dobrima i zlima. Čudan je taj Bog, zar ne?

Petar Nodilo SJ/bitno.net

ZGabriel
01-04-2014, 09:27
U tjednima oko ravnodnevnice primjećujemo da su dani svjetliji na sjevernoj Zemljanoj polutki, a kraći na južnoj. Svjetlo je i više od uvjeta pod kojim vidimo. Sunčeva svjetlost nam otvara svijet, njeguje našu kožu i tijelo, pokazuje nam da smo još uvijek živi. U čitavu Svetomu pismu o Bogu se govori kao o izvoru svjetlosti, da živi u nedostupnu svjetlu. Isus je svjetlo svijeta, donosi svjetlo onima bez vida. Naša je dužnost da hodimo kao djeca svjetla.
Gospodine, volim tvoje svjetlo i dodir sunca na mojim leđima. Daj da nikada ne izgubim zahvalnost za vid svojih očiju i sjaj sunčeve svjetlosti. U tamnim trenutcima potrebno mi je tvoje svjetlo osobito kada me udara zlo ovoga svijeta. Ti budi svjetlost moga života.


Prostor Duha (http://www.prostorduha.hr/)

ZGabriel
15-04-2014, 20:31
Uz mnoštvo vjernika (ljudi koji vjeruju da postoji Bog) živi mnoštvo nevjernika (ljudi koji vjeruju da Bog ne postoji). Filozofija kaže, da je Bog sveobuhvatni temelj, izvor i cilj svega. On nije ograničen, pa ga se stoga ne može dokazati kao što dokazujemo stvari, nego sasvim drukčije. On je Netko, ali na neograničen način. Nije jedno između raznih bića. On je smisao svega Nitko ne raspolaže Bogom. Zato ga se ne može znanstveno eksperimentalno spoznati. Njega se spoznaje čitavim bićem, srcem, duhom, razumom. U njegovu se prisutnost može skočiti i ,,zaplivati" - ili ne skočiti. Stoga jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji. To su, dakle, dvije vrste vjernika. Ne može se dokazati da Bog ne postoji. Jer, ne poznajemo do kraja ni svemir, ni čovjeka, ni Zemlju, ni zakone svemira i života. Zar je netko sve to prošao i spoznao pa uvidio da ga nema? Može se samo vjerovati da ga nema. Opredijeliti se za nepostojanje Boga. Ili se opredijeliti za njegovo postojanje na temelju razumskog promatranja stvorenja.
Važno je pri tome biti zaista dosljedan. Oslušnuti vlastito srce. Što istinska dubina čovjeka o tome kaže? Potrebno je biti čitav ono što u biti jesi. Tek kad se povjeruje u Boga dobiva se iskustveno svjedočanstvo živoga Boga.

Tomislav Ivančić

ZGabriel
11-05-2014, 13:01
Čovjek je "raspeto" biće, sastavljeno od tijela i duše. Pripada neživoj materiji, tjelesan je, ali nije neživa materija. Pripada životinjskom svijetu, jede, pije, razmnaža se, ali nije životinja. Shvaća ono što je duhovno, nadilazi razumom i intuicijom ograničenu materiju i nagonski životinjski svijet, ali nije ni anđeo. Njegov duh nema granica i zato dokučuje neizmjerno biće, shvaća egzistenciju, no ipak nije ni Bog.
Čovjek je prikovan za Zemlju, ali duhom je slobodan. Zato druguje s prirodom, ali isto tako prijateljuje s Bogom i duhovnim svijetom. Tjelesnim ticalima može spoznavati materiju, ali duhovnim sposobnostima može komunicirati s duhovnim svijetom.
U čovjeku je nešto prolazno, ali i nešto neprolazno. Nešto ograničeno, ali i nešto neograničeno. Iako se tijelo mijenja (tako da jedva prepoznajemo kao istu osobu čovjeka kad mu je godina dana i kad mu je šezdeset godina). Ipak je to isti čovjek. Što je to ostalo unatoč promjenama? Duh čovjekov. Osobnost čovjekova. Identitet čovjekov, duša, neuništivi "ja". Zato unatoč smrti čovjek živi. Čovjek je neuništiv, besmrtan, vječan. Ima dušu.
Unatoč dvojnosti, samo je jedan čovjek. Od duše i tijela, jedinstven.

Tomislav Ivančić

ZGabriel
14-05-2014, 12:57
SVAKOG DANA POČETI IZNOVA

U tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja: "Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to preveliko brdo. Samo ta predodžba mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život."

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.
"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.

Carpe diem - iskoristi dan, mudra izreka starih Rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. "Ne brinite se za sutrašnji dan!"
Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. To samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana.
Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Imaju Englezi poslovicu: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."

"Dosta je svakom danu njegova zla." Nije ga potrebo opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a za buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih i dočekamo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom tijeku. Heraklit kaže: "Ne možete u istu rijeku dva puta." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".
Bože, hvala ti na današnjem danu!

(Autor nepoznat)

ZGabriel
18-05-2014, 15:56
5. vazmena nedjelja; Put

U Crkvi je, posvuda u svijetu, prisutno to traženje ispravna puta u ovoj našoj modernoj džungli različitih mišljenja, sljedbi i ideologija.
Autor: p. Antun Volenik, SJ

José Maria Escriva, osnivač danas možda najpoznatije crkvene organizacije Opusa Dei, jedine posebne biskupije, prelature, u Katoličkoj crkvi, svoje najpoznatije djelo nazvao je jednostavno Put. Jedan drugi Španjolac Francisco (Kiko) Argüello, sa svojom suradnicom Carmen Hernández, osnovao je pokret koji je prilično poznat i u našim krajevima, neokatekumenski put. U Crkvi je, posvuda u svijetu, prisutno to traženje ispravna puta u ovoj našoj modernoj džungli različitih mišljenja, sljedbi i ideologija.

Kardinalski zbor prije izabrao je papu Benedikta XVI., kardinala Josefa Ratzingera. Zna li on put?
Sudeći po njegovu dugogodišnjem djelovanju kao profesora, minhenskog nadbiskupa i prefekta Kongregacije za nauk vjere, možemo biti uvjereni da zna. Tim više jer je ponizno u svom prvom obraćanju vjernicima na Trgu sv. Petra ustvrdio da je tek ponizni radnik i jednostavno oruđe, pozvavši sve nas na molitvu za njega. On je do sada u svojim radovima i nastupima pokazao da se ne boji Istine, da je spreman hrabro koračati Isusovim Putem.

U tome traženju puta meni su ipak najsimpatičnija ova dvojica apostola koje susrećemo u današnjem evanđelju. Njihova pomalo naivna i izravna pitanja stavljaju nas u ljudsku situaciju pred svojim Bogom, koji mu je tu pred očima, a opet mu nekako izmiče, teško ga se shvaća i razumije. Tomino pitanje o tome kakav je to put i koji je cilj, i Filipovo traženje da im Isus pokaže Oca, to jest cilj, nakon svega što su od Isusa čuli i vidjeli, pokazuje tako bjelodano svu malenost našeg ljudskog srca. Ne zaboravimo, ovaj razgovor odvija se na Posljednjoj večeri. S druge strane, tek blago Isusovo upozorenje: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaješ”, pokazuje svu Božju strpljivost s nama. Isus im ponovno tumači da je on Put Ocu, da je onaj tko je vidio i poznao njega vidio i Oca.

To nas dovodi do centralne rečenice ovoga evanđelja: “Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni” (Iv 14,6). Teška rečenica, rekli bismo mi danas. Štoviše, isključiva! Mnogima od nas odmah dolazi jedno drugo pitanje koje bismo željeli postaviti Isusu. A kako se onda spašavaju svi drugi koji ga nisu upoznali, koji bez svoje krivice nisu otkrili taj Put, Istinu i Život.

Da, mi koje bi zli i danas lako kupili tvrdnjom “Dat ću vam znanje i spoznaju da budete kao bogovi”, mi bismo bez problema pozvali Boga na račun zbog načina na koji nas spašava. Učinili bismo to, a mnogi to i čine jer se boje rizika, rizika povjerenja u Boga. Isus ne govori danas prvenstveno: idite i uvjerite hinduse, muslimane, agnostike, ljude na svemirskoj postaji ili neke izvanzemaljce ako budu pronađeni, da shvate i vide taj put. Isus stavlja svakog od nas osobno pred izazov toga Puta. Ja, sa svom mojom životnom situacijom pozvan sam ići samo tim Putem, iako mi se nudi puno drugih utabanijih i udobnijih puteva. Ja, sa svim svojim znanjem, školom i životnim iskustvom, pozvan sam priznavati samo tu Istinu, iako mi mnogi drugi izvikuju druge “provjerene i dokazane istine”. Ja, sa svim svojim životom, pozvan sam živjeti taj Život, po Božjem planu, a ne po svome ili planu svijeta.

Za to sam odgovoran, to je rizik povjerenja i vjere u Boga moga života. Za to ću biti pitan. Kako Bog vodi povijest i spasenje čovječanstva i svemira, prepustimo Božjoj veličini i snazi. Mnogim ljudskim glavama ne odgovara takvo poimanje svijeta i života. Mnogi se boje radikalnosti i na različite načine zatamnit će Kristovu poruku i jasno opredjeljenje za Kristov Put. No nagrada koju Krist nudi kad se do kraja predajemo njegovu Putu, neprocjenjiva je, a svijet za njom žudi. To je onaj mir koji nam jedino Krist može dati, a svijet nam ga ne može dati – no, što je još važnije, ni oduzeti. Pokazatelj da li jesmo ili ne na Kristovu Putu uvijek će biti iskren odgovor samom sebi: osjećam li ili ne taj mir pred stvarima koje sam učinio ili izrekao. Početak i završetak današnjeg evanđelja na pravi način uokviruju ovu Isusovu poruku. “Vjerujte Boga i u mene vjerujte” (v. Iv 14,1). Duboka vjera, nada i ljubav mogu činiti čuda. Zaista prava čuda, čak i u ovom našem proračunatom, materijalističkom svijetu. Zato Isus ne pretjeruje kada na kraju ovog odlomka kaže: “Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da, veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu” (Iv 14,12). Cilj znamo, Put poznajemo. Ohrabrimo se i krenimo.

ZGabriel
26-05-2014, 20:13
MISTERIJ ŽIVOTA

“Molio sam ljude od znanosti i tehnike da mi naprave vlat trave.
I napravili su.
Izgledala je kao prava vlat: zelena, tanka, savitljiva.
Kad sam je pogledao izbliza opazih da je mrtva.
… Nije mogla disati.
Nije mogla rasti.
Nije mogla živjeti ni umrijeti.
Osim imena nije zapravo imala ništa od prave vlati.
Ni krava ni koza ne mogoše je pojesti ni dati od nje mlijeka.
Čuo sam kako se sve vlati trave na svijetu smiju vlati čovjekove trave:
Veliki ljudi ne mogu – unatoč svoj znanosti i tehnici – načiniti ni malu vlat trave.”

Phil Bosmans

ZGabriel
05-06-2014, 12:41
Uz Svjetski dan zaštite okoliša


~PISMO POGLAVICE SEATTLEA~

Morat ćete učiti svoju djecu, isto kao što mi učimo našu – da nam je zemlja majka. Što zadesi zemlju, zadesi i njezinu djecu. Pljuje li čovjek na nju – pljuje na sebe.
Zemlja ne pripada čovjeku! Čovjek pripada zemlji. To dobro znamo. Sve je u međusobnoj vezi kao što je porodica krvlju sjedinjena. Sve je sjedinjeno. Nije čovjek tvorac tkanine života, već vlakno u njoj. Što učini s tkaninom – čini i sa sobom.
Čak ni bijeli čovjek, čiji bog govori s njim kao prijatelj s prijateljem, neće izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća? Vidjet ćemo! Ja znam, a to će i bijeli čovjek doznati, naš bog je i vaš bog. Vi sada mislite da ga možete posjedovati, kao što se spremate posjedovati našu zemlju. To nije moguće. On je bog ljudi i njegova je milost ista – i za crvenoga i za bijelog čovjeka. Ova je zemlja njemu sve. Ako je oskvrnete – oskvrnuli ste njezina stvoritelja.

ogledalce
09-06-2014, 23:25
Istinsko čudo:

Djevojke, žive zakopane zbog čitanja Biblije, spasio muškarac s krvavim ranama na rukama!

Jedan je musliman u Egiptu ubio svoju ženu zbog toga što je čitala Bibliju. Pokopao ju je s njihovom tek rođenom bebom i osmogodišnjom kćerkom. Djevojčice su zakopane žive!
Tada je prijavio policiji kako je ujak ubio djecu. Petnaest dana kasnije umro je jedan član te iste obitelji. Kada su ga išli pokopati, pronašli su dvije djevojčice u pijesku – ŽIVE! Čitava zemlja je izvan sebe zbog svega ovog. Čovjek koji je ubio svoju ženu i zakopao kćeri bit će pogubljen.

Stariju djevojčicu su upitali kako je uspjela preživjeti. Ona je odgovorila: „Svaki dan nam je dolazio muškarac u sjajnoj bijeloj odjeći. Imao je rane na rukama. Rane su krvarile. On nas je hranio. On je također probudio moju mamu kako bi mogla dojiti moju sestru.“

Intervju s njom prikazan je na egipatskoj nacionalnoj televiziji. Intervju je vodila muslimanka obavijena velom.

Ona je rekla na televiziji: „No nije mogao biti nitko drugi doli sam Isus, jer nitko drugi ne čini ovakve stvari!“ Muslimani vjeruju kako bi Isa (Isus) učinio ovako nešto. Ali rane znače da je on zaista bio razapet, a također je jasno i da je živ.

Također je jasno da dijete nije moglo izmisliti priču poput ove i da nije bilo drugog načina da ova djeca prežive osim istinskog čuda... Pred muslimanskim vođama je teško vrijeme odluke kako da se postave prema svemu. A popularnost filma Pasija ne ide im na ruku!

Budući da je Egipat obrazovni i medijski centar Srednjeg Istoka, vijest će se ubrzo raširiti. Krist još uvijek okreće svijet naglavce!

Molimo Vas da proslijedite ovo drugima i Gospodin će Vas neizmjerno nagraditi. „Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grešnim naraštajem, toga će se i Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima.“ (Mk 8, 38)

Ne brinite kako će reagirati oni kojima ćete proslijediti ovaj tekst. Oni možda neće učiniti ništa... Ako bude tako, samo ispunite svoj dio i otresite prašinu...

Isus Vas voli!

interceptor
26-06-2014, 13:33
Vrijedi pročitat.
http://www.bitno.net/kultura/bog-daje-najbolje-odgovore-davo-najbolje-izlike/#.U6v59vl_vq_

p.s. malo se zanio i falio. izbrišite ovo iz Tijelova.

NorthStand
05-08-2014, 13:43
http://www.youtube.com/watch?v=I_SC8_SGHv0

ZGabriel
06-08-2014, 09:04
MISLITI POZITIVNO

Pozivam te danas da pogledamo stvarnost vjere u životu. Vjerovati znači već imati ono što vjeruješ- Bez vjere se ništa u životu ne ostvaruje. Što snažnije vjeruješ, prije ćeš ostariti ono što želiš. Što to znači?
Želiš li kupiti neko gradilište, moraš u glavi već imati neku sliku toga gradilišta. Ako si nakanio kupiti auto, prije nego ga kupiš u mašti imaš oblik toga auta. Prije nego ideš u prodavaonicu bilo što kupiti u mislima imaš već ono pto kaniš kupiti. To znači, ono što želiš u životu ostvariti moraš prije imati u mislima i mašti. Dođeš li u prodavaonicu, a da ništa nemaš u mašti, u mislima i u srcu što bi trebao kupiti, ne možeš ništa ni kupiti. Ne možeš kupiti bilo koji auto, bilo koje gradilište. Moraš imati bar neki općeniti, više ili manje određeni pojam o onome što bi kupio. Dolazeći u prodavaonicu kupuješ ono što imaš u glavi, drugim riječima kao da iz mašte, iz srca vadiš i daješ, da bi ti se dalo ono što već u tebi jest. Dakle, prije nego se išta u životu ostvari, mora prije biti u duhu. Prije moraš nešto u sebi imati, da bi mogao posjedovati i ostvariti. Na neki način ti moraš biti trudan da bi mogao roditi. Majka treba najprije začeti želi li roditi dijete. Tako i sve što u životu želiš, mora najprije biti začeto u tvojoj glavi, u tvome srcu, da bi se moglo ostvariti.
Tako je i sa životom. Ti vodiš onakav život kakvog imaš u sebi. A u sebi nosiš sliku onoga života kakvog si primao od ranog djetinjstva do danas. Ako si u djetinjstvu bio premalo voljen, ako si bio ugrožen ili maltretiran, ako si bio bolestan ili napušten, tada su tvoje slike života tmurne, crne, pune sumnji i nemoćne da se ostvare. Tada nosiš mračne slike u sebi, život će ti stvarati bol. Trgneš li se, pak, iz takvih slika i pokušaš maštu ispuniti lijepim slikama, željama prepunim nježnosti, topline, povjerenja i uspjeha, to će ti se ostvariti. S druge strane, ako je tvoje djetinjstvo sazrijevalo i raslo u sigurnosti majčinske i očeve ljubavi, ako je ono bilo bez velikih stresova i šokova, ako je u tebi raslo povjerenje i ako je tvoja mašta ispunjena prekrasnim slikama prirode, obiteljskog ozračja i ljepota druženja s ljudima, tad će tvoj duh biti prepun dobrih slika i njih će ostvarivati.
No, svaki život nosi sa sobom stresove i negativne dojmove koje je potrebno korigirati i pretvarati uvijek u pozitivne želje i čežnje. Tvoj život, naime, zavisi o veličini i intezitetu tvoji čežnji. Jer, ti si biće u projektu. Ti daleko nadilaziš samoga sebe. Ti si poput zrna pšenice koje, ako isklija, može postati nova biljka koja donosi dvadesetak novih zrna pšenice. Ti si poput žira iz kojeg može nastati hrast do deset, dvadeset ili trideset metara visok.
Slike u tebi, tvoje misli jesu projekti na kojima spontano radi čitavo biće. nosiš li pozitivne slike u svome duhu, tvoj duh će integrirati sve tvoje sposobnosi da ih ostvari. Nosiš li negativne slike u svome duhu, one će se negativno odraziti na tvoj život. U tome je razlika između kreativnog poslovnog čovjeka, koji je mladalački spreman sve ostvariti i čovjeka koji je sav slomljen, koji u ništa ne vjeruje, koji se sažalijeva i doživljava neuspjehe.
Vjera, to si ti. Ona u tebi ostvaruje i intenzivira ono što joj pružaš kao materijal. Ispuni danas svoju maštu i svoje misli pozitivnim, vedrim uspješnim mislima. Neka i tvoj duh uobliči novog tebe i novu domovinu.

Tomislav Ivančić

ZGabriel
11-09-2014, 08:19
U zabitom selu jedne daleke zemlje rodilo se muško dijete.
Odrastao je u drugom selu, izučio ondje stolarski zanat i radio do svoje tridesete godine. Nakon toga tri je godine proveo kao putujući propovjednik.

Nije napisao nijednu knjigu.

Nije nikada obavljao javnu dužnost.

Nije imao vlastiti dom ni obitelj.

Nije pohađao vjerske škole.

Od svoga rodnog mjesta nije se udaljavao više od tristo kilometara.

Nikada nije postigao javno priznanje kao znak općepriznatog uspjeha.
Glavno uporište njegove vjerodostojnistio bio je on sam.
Imao je trideset i tri godine kad mu se javno mnijenje otvoreno suprotstavilo.

Prijatelji su ga napustili, prodan je svojim protivnicima, nepravedno osuđen, pribijen na križ između dvojice razbojnika.
Dok je umirao, krvnici su kockom dijelili njegovu odjeću, jedino što je posjedovao za zemaljskog života.

Pokopan je u grobnicu koju mu je prijatelj dragovoljno ustupio.

Dva dana nakon pokopa, grob mu je bio prazan.
Od tada je prošlo dvadeset vjekova, danas je središnji lik čovječanstva.
Ovaj samotnički život promijenio je više ljudi nego sve vojske svijeta, sva brodovlja, svi parlamenti, svi kraljevi, svi mislioci i svi znanstvenici zajedno.

(B. Ferrero)

ZGabriel
21-09-2014, 23:44
~KONAČNO~

Konačno jedan reče:
„Blago siromasima!“
A ne: Tko ima blaga, ima i sreću!
Konačno jedan reče:
„Ljubi svoga neprijatelja!“
A ne: Dolje sa suparnicima!
Konačno jedan reče:
„Blaženi progonjeni!“
A ne: Prilagodi se svakoj prilici!
Konačno jedan reče:
„Prvi mora biti sluga svima!“
A ne: „Pokaži tko si!“
Konačno jedan reče:
„Što koristi čovjeku
ako sav svijet zadobije!“
A ne: Glavno je probijati se naprijed!
Konačno jedan reče:
„Tko vjeruje živjet će uvijeke!“
A ne: Što je umrlo – mrtvo je!

J. Dirnbeck/M. Gutl

ZGabriel
13-03-2015, 08:51
~ZAR SE NE MOŽEŠ NASMIJEŠITI?~

Pogledaj se jednom u zrcalo.
Iza tvojeg lica kriješ se ti.
Na licu ti se može vidjeti stavljaš li na nj maske:
prezirnu za one ispod tebe,
Ijubežljivu za sebi jednake,
pokornu za one iznad tebe,
kiselo nasmiješenu kad prodaješ,
ravnodušnu pri poslu,
razmetljivu u baru,
zajedljivu u prometu
i zatvorenu kod kuće.
Ti se skrivaš iza svojeg lica.
Tvoje je lice zrcalo tvoje nutrine.
Ako ti lice više ne podnosi osmijeha,
nešto je iza toga trulo.
Srce ti je bolesno.
Hladno lice dolazi od hladnoga srca.
Ljudi kisela lica zagorčuju život.
Izliječi svoje srce.
Izmami iz svog srca smiješak,
na ulici,
na šalteru,
u uredu,
u vozilu,
na poslu,
kod kuće,
jednostavno jer to držiš lijepim,
naprosto tako.
Ako se ne možeš smijati, ne možeš živjeti.

Phil Bosmans

sagitarius
17-03-2015, 14:08
U zabitom selu jedne daleke zemlje rodilo se muško dijete.
Odrastao je u drugom selu, izučio ondje stolarski zanat i radio do svoje tridesete godine. Nakon toga tri je godine proveo kao putujući propovjednik.

Nije napisao nijednu knjigu.

Nije nikada obavljao javnu dužnost.

Nije imao vlastiti dom ni obitelj.

Nije pohađao vjerske škole.

Od svoga rodnog mjesta nije se udaljavao više od tristo kilometara.

Nikada nije postigao javno priznanje kao znak općepriznatog uspjeha.
Glavno uporište njegove vjerodostojnistio bio je on sam.
Imao je trideset i tri godine kad mu se javno mnijenje otvoreno suprotstavilo.

Prijatelji su ga napustili, prodan je svojim protivnicima, nepravedno osuđen, pribijen na križ između dvojice razbojnika.
Dok je umirao, krvnici su kockom dijelili njegovu odjeću, jedino što je posjedovao za zemaljskog života.

Pokopan je u grobnicu koju mu je prijatelj dragovoljno ustupio.

Dva dana nakon pokopa, grob mu je bio prazan.
Od tada je prošlo dvadeset vjekova, danas je središnji lik čovječanstva.
Ovaj samotnički život promijenio je više ljudi nego sve vojske svijeta, sva brodovlja, svi parlamenti, svi kraljevi, svi mislioci i svi znanstvenici zajedno.

(B. Ferrero)

I takvog siromaška razumijem, patim s njim, ali ga i ljubim svim srcem svojim, svim razumom svojim...

interceptor
15-05-2015, 00:24
Istinski me nadahnjuje veličina ovakvih ljudi koji su imali svoj odnos s Bogom. Uvijek ću se sjetiti i jednog velikog fizičara Ampera koji je svaki dan išao na misu i zanosno molio krunicu. Hvala ti Bože na svim onim ljudima koji su bili prepoznatljivi u ovom životu da su razgovarali s Tobom !

Umro slavni Michelin, a nijedan medij nije istaknuo da je bio – vjernik!

http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2015/05/michelin-konacno-660x350.jpg

Nakon što je ubijen Vinko Žuljević, nijedan medij nije propustio navesti kako se ubojstvo dogodilo kad se vraćao "s nedjeljne mise". Sugestija je jasna, slovio je za mafijaša - iako nikad nije dokazano da je to i bio - a išao je na misu... Ovo je zapravo priča o subliminalnim medijskim porukama.

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/ivica-sola/umro-slavni-michelin-nijedan-medij-nije-istaknuo-da-je-bio-vjernik-799256

interceptor
21-05-2015, 14:19
(VIDEO) BLANKA VLAŠIĆ: “Stavljam Gospodina u središte svoje obitelji”

http://croative.net/wp-content/uploads/2015/05/Blanka.jpg

“Živim sakramentalni život i redovito idem na svetu misu. Stavljam Gospodina u središte svoje obitelji. Bila sam blagoslovljena što sam imala roditelje koji su mi usadili moralne vrijednosti.
Velik je blagoslov imati toliko braće, ali i roditelje, godinama vjerne jedno drugome. Dijete se nikad ne bi smjelo osjećati nesigurno unutar svoje obitelji”, priča poznata sportašica…

“‘Optužbe da sam homofob… Mislim da mi je Gospodin u pravom trenutku dao injekciju odvažnosti, kako ja volim kazati. Nije me pogodilo to koliko bi me inače pogodilo kad bi se dogodili takvi napadi. Znala sam u srcu da sam dala potporu pravoj stvari. Znala sam što sam mislila i da nikoga ne mrzim. Niti sam govorila protiv nekoga nego za nešto! Samim su time te optužbe bile neutemeljene i nisu me dirale”, ispričala je Splićanka.

http://croative.net/?p=33082

zlatna ribica
25-06-2015, 22:50
http://www.bitno.net/vjera/prekrasna-molitva-gospi-za-domovinu-izmoli-je-i-ti/

Komari
27-10-2015, 18:56
Bog nikada nije u krivu

Kralj koji nije vjerovao u Božju dobrotu imao je roba koji bi u svim okolnostima uvijek rekao: ”Moj kralju, nemojte biti obeshrabreni, jer sve što Bog čini je savršeno. On ne čini pogreške!”

Jednog dana je otišao u lov i na putu je divlja životinja napala kralja. Njegov rob je uspio ubiti životinju, ali nije uspio sačuvati svoje veličanstvo da ne izgubi prst. Ljut i bez imalo iskazivanja zahvalnosti što je spašen, plemić upita: ”Je li Bog dobar? Ako je dobar, ja ne bih bio napadnut i ne bi izgubio prst.”

Rob mu odgovori: ”Moj kralju, unatoč svemu, ja vam samo mogu reći da je Bog dobar, i On zna zašto se to dogodilo. Što Bog čini je savršeno. On nikada nije u krivu!”

Bijesan zbog odgovora, kralj je naredio uhićenje svog roba.

Kasnije, kralj je otišao u lov, ali taj put sam. Uhvatili su ga divljaci koji su obavljali žrtvovanja ljudi.
Na oltaru i spremni da žrtvuju plemića, divljaci su otkrili da njihova žrtva nema jednog prsta. U skladu s njihovim običajima, samo cijela osoba sa svim svojim dijelovima može biti ponuđena bogovima. Kralj bez prsta se smatrao lošom žrtvom za njihove bogove. Stoga su oslobodili kralja.

Nakon povratka u palaču, kralj je naredio da oslobode roba. Primio ga je radosno i rekao: „Bog je uistinu bio dobar prema meni! Gotovo da su me ubili divlji ljudi, ali sreća, zbog jednog prsta koji nisam imao, bio sam oslobođen. Ali imam jedno pitanje: ako je Bog tako dobar, zašto je meni dopustio da tebe stavim u zatvor?“

Rob je odgovorio: „Moj kralju, da sam ja išao s tobom u lov, mene bi žrtvovali, jer ja nisam bez jednog prsta. Zapamti, sve što Bog čini savršeno je. On nikada nije u krivu. Dao ti je da me staviš u zatvor kako ne bih išao s tobom u lov.“

Često se žalimo o životu i negativnim stvarima koje nam se događaju, zaboravljajući da ništa nije slučajno i da sve ima svoju svrhu.

Svako jutro predaj svoj dan Bogu, nemoj biti u žurbi.

Pitaj Boga da nadahnjuje tvoje misli, vodi ono što radiš i ublažuje tvoje osjećaje. I nemoj biti uplašen. Bog nikada nije u krivu!

Komari
27-11-2015, 23:43
Čudo nakon kojeg je poznati glumac sir Alec Guinnes postao katolik/ (http://www.bitno.net/kultura/cudo-nakon-kojeg-je-poznati-glumac-sir-alce-guinnes-postao-katolik/)

Britanski glumac sir Alec Guinness jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih dramskih umjetnika u povijesti. Čuven po mnogobrojnim ulogama u britanskom kazalištu i filmovima, široj publici ipak najpoznatiji po liku Obi Wan-Kenobija, jedi majstora iz kultnog filmskog serijala ‘Ratovi zvijezda’, Guinness je tijekom života eksperimentirao s raznim religijama, ali se naposljetku, u svojoj 42. godini, obratio na katoličanstvo, zajedno s cijelom obitelji.

Kako piše stranica ChurchPop, Guinness je rođen 1914. u siromašnoj obitelji i nikada nije upoznao svog oca. Rođen je kao anglikanac, ali kao mladić nije poklanjao previše pažnje vjeri. Duhovno buđenje doživio je kao već formiran muškarac, kada je već počeo glumačku karijeru. U to je vrijeme, prema nekim izvorima, čak razmišljao o tome da postane anglikanski svećenik.

Kao i svaki drugi prosječan engleski intelektualac druge polovice XX. stoljeća, o katoličanstvu i Katoličkoj Crkvi nije previše znao, te je imao i pomalo neprijateljski stav prema njoj. Međutim, dva su ključna događaja to promijenila i naposljetku dovela Guinnessa do obraćenja.

Prvi se dogodio u Francuskoj, u vrijeme kada je Guinness glumio oca Browna, svećenika iz detektivskih romana poznatog pisca G. K. Chestertona. Dok je hodao u pauzi snimanja po ulicama francuskog gradića, obučen u svećeničko odijelo, jedan lokalni dječak zamijenio ga je za pravog svećenika, uzeo ga je za ruku i šetao s njim. Glumac je kasnije objasnio kako ga je taj događaj duboko dirnuo, odnosno dirnulo ga je što je maleni dječak imao toliku količinu povjerenja prema nepoznatom svećeniku. Ta situacija, rekao je kasnije Guinness, potpuno je promijenila predrasudu koju je imao o Katoličkoj Crkvi kao ‘jezivoj’ i ‘nepristupačnoj’.

Nekoliko godina kasnije, njegov sin Matthew obolio je od dječje paralize i bio je, činilo se, blizu smrti. Glumac je u to vrijeme počeo redovito odlaziti u lokalnu katoličku crkvu i moliti se za njegovo ozdravljenje. Zavjetovao se – ako Bog ozdravi Matthewa, on će mu dopustiti da dobije katolički odgoj i primi vjeru.

Matthew je uskoro doista ozdravio, a Guinness je ispunio svoje obećanje – poslao ga je u isusovačku školu. Ubrzo, glumac i cijela njegova obitelj obratili su se na katoličanstvo, a praktičnim i predanim katolikom ostao je sve do svoje smrti, 2000. godine.

kiša
20-12-2015, 17:47
http://oi64.tinypic.com/m7uqrr.jpg

Komari
31-01-2016, 17:02
.
Zlatko Sudac o ženama

Da sam žena muž bi me mogao ošamariti samo jedanput (http://www.medjugorje-info.com/hr/duhovni-kutak/duhovni-kutak/da-sam-zensko-muz-bi-me-mogo-osamarit-samo-jedanput-bilo-bi-mu-to-zadnje-u-zivotu-vlc-zlatko-sudac)
.

sagitarius
02-02-2016, 15:04
.
Zlatko Sudac o ženama

Da sam žena muž bi me mogao ošamariti samo jedanput (http://www.medjugorje-info.com/hr/duhovni-kutak/duhovni-kutak/da-sam-zensko-muz-bi-me-mogo-osamarit-samo-jedanput-bilo-bi-mu-to-zadnje-u-zivotu-vlc-zlatko-sudac)
.

Žena me može samo jednom nasilno psihički povrijediti ili pokušati poniziti - nemam poveznicu, ali to je moj stav i poveznica mi ne treba, jer oprostit ću joj i ići dalje bez nje.
Mir u kući održavaju ravnopravno i muž i žena.
A nasilje - muškarci rade fizičko, žene psihičko i da nasilnike bez obzira na spol, rasu, nacionalnost itd. treba osuditi.
Dublja pitanja ostaju za period zaruka, kada se može osjetiti ženina , kao i muškarčeva nasilna narav.

Komari
19-02-2016, 00:08
.
Što ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi?
Meni je mater jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj virujem.
Zato što nigdje toliko ljubavi nisam vidjela kao u stanovima od 30 kvadrata i bolesničkim posteljama.
Što ako su vas slagali da prestane vremenom, da ćeš joj se 'smijati jednog dana' i zaboraviti je?
Ni jedna naša mlada ruka ne drži čvrsto onu drugu kao što se drže dvije staračke.
Što ako su vas slagali da trebate naći sebi ravnog?
Meni nisu uspjeli slagati tako nešto, jer nikad nisam vidjela toliko prkosa i borbe, kao u ljubavima koje su susjede i strine osuđivale sa prozora. Kao da su one mjerilo vaših života.
Što ako su vas slagali da ljubav mora nositi vašu naciju i vjeru?
U novinama i pričama su propali, a ja sam na svoje oči viđala one najveće ljubavi, najljepšu djecu, najviše odricanja i žrtve baš kod takvih. I da, oni su sretni. Daleko od svih koji su ih se zbog njihove ljubavi odrekli. I onih kojima je njihova miješana ljubav propala, baš kako bi propala i da nije bila miješana.

Što ako su vas slagali da morate do 25.? Do 35? Do 40, jer je krajnje vrijeme?
Mene nisu uspjeli, jer nitko mi nije tako stvarno i realno pričao o ljubavi kao ona koja je svoju pronašla sa 50. I sada mu trči u zagrljaj kao djevojčica od 15 godina.

Što ako vam cijelo vrijeme lažu? Što ako vas cijelo vrijeme pokušavaju uvjeriti da je ljubav ono što su oni nekad imali, i sad više nemaju jer prestane 'kada sirotinja uđe na vrata', 'kada dođu djeca', 'kad treba vratiti kredit', 'kada ga izobliči bolest', 'kad više ne može da spava s tobom tri puta dnevno'.

Nemojte vjerovati ni meni. Vjerujte samo sebi. Držite svoju ljubav čvrsto; rukama, nogama, noktima. Jer ona neće prestati, nego će ojačati, baš kad dođu djeca. Baš kad sirotinja uđe na vrata. Baš kad bude trebalo vratiti kredit. Baš kada on bude bolestan. Baš kada ne bude mogao spavati s tobom tri puta dnevno.

I možda niste svi napravljeni u ljubavi, ali pravite novu djecu u ljubavi. Ili ih nemojte praviti. Nekim ljubavima ona nisu ni potrebna.

Samo nemojte dozvoliti da vam lažu. Drugi nam se miješaju u plaće, školovanje, posao, zdravlje, oblačenje, prehranu, utječu na polovinu našeg života jer je svijet takav.
Ali svoju ljubav nikome ne dajte. Jer je to najviše što ćete postići u životu.
Jebeš ti plaću od deset tisuća kuna ako ćeš na kraju dana ući u prazan stan s vrećicama najnovije odjeće koju nema tko skinuti.
I sve pare ovog svijeta, ako ih nemaš s kime podijeliti.
Jer, od ljubavi se živi. Od para se preživljava, i s parama se iživljava.
.
- Marina Radoš

sagitarius
19-02-2016, 13:52
Sve čestitke Komari za prekrasan tekst čijim izborom si nas počastila...
Toliko mi se dopala rečenica koja kaže da se od ljubavi živi a od para preživljava.
Sve čestitke i Marini za sjajan tekst.

Komari
29-02-2016, 20:13
.
Nije baš priča, ali

5 napasti u korizmi i kako ih izbjeći (http://www.bitno.net/vjera/5-napasti-u-korizmi-i-kako-ih-izbjeci/)

sagitarius
07-03-2016, 14:04
Dopada mi se ova druga napast koja kaže iz preporučenog teksta :

2. Napast da osuđujemo

Oholost je pretvorila anđele u demone, dok poniznost čini ljude jednake anđelima. (sv. Augustin)

Ako smo po prirodi discipliniraniji ili imamo jaču volju od ostalih, možemo pasti u napast da tijekom korizme tješimo sami sebe misleći da smo bolji od drugih. Upravo to Sotona i želi. Želi da mislimo kako smo bolji od drugih, i želi da time potičemo svoju oholost, a baš bismo se za to trebali pokajati u korizmi.

Ako smo skloni tomu, ili to proživljavamo u ovoj korizmi, najbolji je lijek odabrati pokoru koju nam je apsolutno nemoguće izvršiti na savršen način, koja će nas otrijezniti od oholosti i visokog mišljenja o sebi. To će nam pomoći da shvatimo kako korizma nije tu kako bismo mi bili savršeni, a istodobno prvorazredni suci. Ne, tijekom korizme trebamo shvatiti da unatoč naravnim darovima koje nam je Bog dao, mi smo još uvijek grešni ljudi kojima je itekako potrebna milost.

Zaista jako poučno.

moonlight
27-04-2016, 00:26
Nagradu Iso Velikanović , ustanovljenu od Ministarstva RH za prevođenje književnih djela dobio je ove godine jedan tihi profesor emeritus, fra Stjepan Pavić

Emeritusi su nekada bili, u Rimskoj državi, ljudi koji su svršili svoju vojnu službu, živi...što je bio privilegij.

Privilegij je za BiH imati ovog čovjeka i ono što ostavlja, obnavljajući katoličke crkve širom Bosanske Posavine, i srednje Bosne, tih i samozatajan, kao i profesor na Gimnaziji u Visokom...

http://magazin.hrt.hr/332226/nagrade-najboljim-hrvatskim-prevoditeljima

Komari
03-09-2016, 21:39
"Moja pratetka Zorka krajem pedesetih godina prošlog stoljeća fatalno se zaljubila u dečka iz susjednog sela. Ona je bila fazon mene, za ljubav dajem sve, odjebite tradicijo, običaji, odjebite susjedi i rodbino.


Spletom tadašnjih nesretnih okolnosti on je morao pobjeći u Australiju. Složio joj je patničke fazone: ''Zorka odlazim, vratit ću se po tebe, čekaj me, ne udaji se, ne rađaj sinove fukari.''

Zorka je ladno odgovorila: Ja ću doći za tobom.

Priča meni to moja pratetka Zorka prije nekoliko godina, sjetim se toga slučajno večeras i meni u glavi moj posljednji dejt. Imam 25 godina, mobitel, viber, Facebook, Whatsapp i sva ostala čuda koja omogućavaju da se Dragi i ja dogovorimo kad ćemo, što i gdje. I dogovaramo se čitav dan, gdje ćemo, što ćemo, što će on obući da ne bi bilo ko zadnji put (on u trenirci, ja u haljini) i sve ostale boljke koje zamaraju današnji svijet. Ali, to nije poanta ove priče.

Tetka Zorka ima 17 godina. Polupismena je djevojka u duvanjskom selu. Pokupi ono malo stvari što ima, pješke ide do grada, pa sa autobusom, pa s vlakom, pa brodom putuje tri mjeseca. Bez mobitela. Bez vibera. Bez Facebooka. Bez točnog dogovora. Ona je jednostavno rekla da će doći, a on je jednostavno rekao da će je čekati tamo.

Nepismenost. Odjeća seljanke. Autobus. Vlak. Brod i pučina tri mjeseca.

I bili su zajedno skoro 60 godina.

On ju je jednostavno čekao, i ona je jednostavno otišla za njim.

Je li takva luđačka ljubav izumrla? Što nam se to događa? Tko je nama iskomplicirao živote?

Zašto završavamo u brakovima bez ljubavi, a u ruci danas držimo čitav svijet?

Zašto završavamo u vezama gdje se ljubav samo priželjkuje, u kojima se samo trudimo da zavolimo nekoga?

Zašto ostajemo s onima koji nas gaze i varaju? Zašto lažemo o plodnim i neplodnim danima? Zašto pravimo djecu da bi zadržali curu ili dečka?

Zašto ostavljamo one koje volimo zato što su na hranidbenom lancu ispod nas?

Zašto ponižavamo one koji nas vole?

I glavno pitanje, koje mi ovih dana i naročito ovih noći, ne izlazi iz glave: Zašto danas kad imamo mobitel, viber, fejs, auto, 50 maraka za autobusnu kartu, slobodu kretanja, slobodan vikend mi nemamo hrabrosti otići tamo gdje želimo? Zašto nemamo hrabrosti ostaviti sve što imamo za ljubav, i zašto nikad nismo sigurni da nas ta ljubav stvarno čeka?

Nemam pojma.

Ali znam da je svijet ovako ružno mjesto samo zato što prečesto nemamo hrabrosti nekome reći: ''Čekaj me, doći ću po tebe.'' Zato što nemamo hrabrosti ni čekati ni otići.

Garantiram vam svojim životom, svijet je ogavno mjesto zato što ljudi više nemaju hrabrosti za luđačku ljubav.

Dugo nisam vidjela tetku Zorku, ali dobro pamtim što mi je tada rekla na kraju priče: Sine, u svemu je dozvoljeno biti kukavica, osim u ljubavi. U ljubavi ne budi kukavica, i nikad ne voli kukavice."

Marina Radoš

pdv
29-09-2016, 00:46
Inspirativna i poučna priča. Podsjeća nas da ne znamo sve niti zašto se neke stvari događaju, ali da ne smijemo gubiti vjeru jer spas će doći. Najteže je u teškim trenutcima ostati vjeran, kako čovjeku tako i Bogu, ali se u toj čvrstini očituje naš karakter, ljubav i vjera.

https://www.bitno.net/vjera/duhovne-price/dimni-signali/

Puntar2.0
11-03-2017, 16:59
http://www.youtube.com/watch?v=9Rhxkuh_X58

ZGabriel
14-03-2017, 09:48
ovoga se sjetim svake nedjelje. :zubo


Zar nemamo vremena biti sveci?
Gospodine, Ti si također
iznad lonaca i tava,
a ja nemam vremena biti svetica
i Tebi za ljubav
bdjeti noću,
niti mogu
meditirati u jutarnjem sumraku
ni u olujnom horizontu.
Učini me sveticom
dok pripremam obroke
i perem tanjure.
Prihvati moje hrapave ruke
jer su za Tebe postale hrapave.
Može li moj sudoper
biti ravan nekom gudalu
koje izvodi nebesku melodiju
na nekoj tavi?
Tako ju je teško očistiti
i tako je ogavna.
Čuješ li, Gospodine dragi,
glazbu o kojoj mislim?
Prošao je čas za molitvu
dok sam prala suđe
od večere,
a nakon toga vrlo sam umorna.
Dok još ujutro moje srce
pjeva na poslu,
navečer davno prije mene
polazi na počinak.
Daruj mi, Gospodine,
svoje neumorno srce
da u meni radi umjesto mojega.
Svoju sam jutarnju molitvu izmolila
noću
u čast Tvoga Imena.
Izmolila sam je unaprijed
za posao sutrašnjeg dana
koji će biti sasvim jednak današnjem.
Gospodine,
Ti si također
iznad lonaca i tava,
i molim Te
smijem li Ti umjesto osvojenih duša
ponuditi umor
koji me hvata
kad vidim talog kave
i zagorene lonce
u kojima se kuhalo povrće?
Sjeti me na sve
što lako zaboravljam,
ali ne samo zato da bih uštedjela na
stepenicama,
nego da bi moj savršeno prostrt stol
bio molitva.
Iako imam Martine ruke,
ćud mi je Marijina
i kad
čistim crne cipele,
Gospodine, pokušavam
u njima naći Tvoje sandale.
Dok ribam pod,
mislim
kako su one hodale zemljom.
Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje
jer nemam vremena za više.

Gospodine, učini od svoje služavke
nebesku princezu;
zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju
i rasvijetli je svojim mirom.
Oprosti mi
što se toliko brinem
i pomozi mi
da prestane moje mrmljanje.
Gospodine,
Ti koji si pripremio doručak na jezeru,
oprosti svijetu
koji je tada rekao:
“Pa što dobra može doći iz Nazareta?”

Sv. Terezija Avilska

https://www.bitno.net/vjera/za-sve-one-koji-danas-rade-iako-ne-rade-gospodin-iznad-lonaca-i-tava

ZGabriel
17-03-2017, 08:34
Ako ne volite, kako ćete saznati zašto dišete?
Kako ćete saznati zašto vam je darovano živjeti?
Kako ćete saznati zašto su vam darovane oči? Ruke?
Zašto sunce nad vama izlazi?
I zašto noć vašem srcu želi dati počinka?
Ako ne volite, što ćete sa svojim danima? Sa svojim snovima?
Čemu vam krv? Čemu znoj?
Ako ne volite, i smijeh i suze bit će vam suhi. Besplodni.
Od vaših tragova neće nastati putovi.
Ako ne volite, bit ćete nijemi. Gluhi. Beživotni.
Govorit ćete ispraznim riječima.
Slušat ćete ispraznošću u sebi.
I nijedna vas riječ neće moći dotaknuti.
Nijednu riječ nećete moći oživjeti.
Nećete razumjeti govor blizine. Govor dodira.
Nećete ući u svijet vama darovan. Vama povjeren.
Nećete zakoračiti u Zemlju ljubavi.
U Zemlju srodnosti.
Ako ne volite, bit ćete stranci kamo god pođete.
I u svojoj duši bit ćete stranci.
I sve divote nadomak vama i u vama ostat će vam zastrte.
Jer samo je ljubavlju moguće razumjeti svijet. Život.
Bog nam, svakim titrajem našeg bića, govori.
Da biste me razumjeli, morate voljeti.
Da biste ikoga razumjeli, morate voljeti.
Bez ljubavi nije moguće nikoga susresti.
Bez ljubavi nije moguće ništa što ispunjava, raskriljuje dušu.
Vjerujte:
I vječnost je prekratka da biste propustili ijedan trenutak ljubavi.
Premda, i jedan trenutak ljubavi opravdava svu vječnost.
Premda, svaki trenutak ljubavi, ljubavi kojom ljubite, ljubavi koju
prigrlite, ljubavi kojoj dopuštate živjeti, zagrljaj je vječnosti.
Stoga zemlju svakoga trenutka natopite ljubavlju.
Pustinju svakog trenutka ljubavlju preobrazite u plodnu zemlju.
Sve svoje vrijeme posvetite ljubavlju.
Jer dani će uminuti. Ali ljubav nikada neće prestati disati.

Stjepan Lice

sagitarius
28-03-2017, 15:28
:bravoPo običaju, Gabi je vrh sa svojim izborima za ovu temu.