PDA

Pogledaj Full Version : HOS na Srijemskom frontu



Jager
16-08-2012, 20:33
Pozdrav!

Otvorio sam temu zasebno od one o NDH, jer bi mogla biti zanimljiva.Naime, u vezi Srijemskog fronta gotovo nikada se ne spominju trupe HOS-a.A bilo ih je.Najveća jedinica je bila 3. divizija HOS-a.Koliko sam čuo, Štir je sa svojim ljudima deset dana (16.-26. 4. 1945.) zadržavao napade JA kod Velike Kopanice, i tako omogućio izvlačenje njemačkih i ostalih osovinskih snaga iz Bosne.Zna li netko više o tom dijelu vojne povijesti?

Jager
17-08-2012, 13:00
Evo nešto o toj diviziji:


3. hrvatska divizija imala je sjedište u Vinkovcima.Nastala je tijekom prosinca 1944. godine od 8. lovačkog zdruga (bivši 3. lovački zdrug iz Vinkovaca, sastava 5. i 8. lovačke pukovnije, prve s tri, druge s dvije bojne), II. ustaškog zdruga (poznati stari zdrug kojim je zapovijedao ustaški pukovnik Štir, imao je tada četiri bojne), XIII. ustaškog zdruga (noviji zdrug od četiri bojne od kojih su dvije bile posadne ustaške bojne zvane "Đakovo" i "Županja"), VII. topničkog sklopa (prije u sastavu 3. lovačkog zdruga) i jedne bitnice II. ustaškog zdruga.Divizija je imala ukupno osam ustaških i pet lovačkih bojna te je pri osnutku brojila 7500 ljudi.Njome je zapovijedao general Stjepan Mifek.To je bila jedna od snažnijih i bolje opremljenih divizija koja je, odmah nakon osnutka, sudjelovala u obrani Srijemske fronte.Dijelovi divizije nalazili su se raspoređeni od Osijeka do Save blizu Lipovca.Postavljeni su na dio prve crte obrane fronte, između Lipovca i Save, tako da se tu nalazio glavni dio divizije.Dio divizije postavljen je na drugu obrambenu crtu, dio je bio u Osijeku, a stožer divizije u Vinkovcima.Kad je 12. travnja 1945. fronta probijena, s dijela koji je držala 41. njemačka "tvrđavska" divizija (jedinica mješovitog sastava s njemačkim ljudstvom starijih godišta, a dijelom i s egzotičnim postrojbama, sastavljenim od pripadnika kavkaskih naroda, Arapa i Hindusa) morala se povlačiti i 3. hrvatska divizija.U nekoliko navrata pružili su otpor nadirućim jugoslavenskim komunističkim snagama, a najpoznatija je onda epizoda kad su deset dana, između 16. i 26. travnja 1945. godine, držali Veliku Kopaonicu, omogućivši time povlačenje osovinskih snaga iz Bosne.Suvremenici u više navrata spominju hrabro držanje pripadnika te divizije, osobito bitku u kojoj je pukovnik Štir u blizini Valpova "potukao i razbio jedan ruski puk".Zatim se povlače prema zapadu, da bi se 26. travnja postavili na dijelu Zvonimirove obrambene crte, između Banove jaruge i Novske.Nakon nekoliko dana nastavljaju se povlačiti prema Zagrebu.Kako su partizani u međuvremenu ušli u Zagreb, dio je divizije ostao izoliran u šumi kraj sela Nartski Novaki, južno od Dugog Sela.Domobranski dio časničkog kora odlučio se na predaju, a ustaše se nisu željeli predati, pa ih je pukovnik Štir uspio izvući do Austrije.

Izvor: Tomislav Aralica, Hrvatski ratnici kroz stoljeća 3, str. 188-189.

I ovdje se može još nešto pročitati o toj divizije.Ali informacije su šture.

http://www.axishistory.com/index.php?id=6008

Jager
19-08-2012, 17:31
Evo nešto iz emigracije, napisao neki hrvatski cvijećar, veteran 13. SS divizije :D - pretpostavljam da je tekst izašao u nekom od brojeva Drine ili Obrane, koji su se izdavali u emigraciji.Ne trebate očekivati neku nepristranost, ali dobro je tu i tamo pročitati svjedočanstvo nekog s "krive" strane, pogotovo ako se radi o vojniku koji opisuje svoje borbe:

[ BITKA NA DUNAVU NA
KURBAN BAJRAM 1944. GODINE

(Jedna od velikih borbi u drugom svjetskom ratu na madzarskom bojistu, gdje su hrv, jedini-ce XIII. B. H. Divizije, izvojevale znacajnu takticku pobjedu nad jedinicama Crvene Armije).

U kolonama smrti, koje su sacinjavali hrvatski vojnici, koje su razoruzali i predali, jednako su bile zastupane sve hrvatske jedinice i rodovi oruzja. Tako su medju njima bili i mnogabrojni hrvatski sinovi, koji su tvorili nekada slavnu Legiju kod Staljingrada, ili su bili pripadnici nase Mornarice na Crnom moru, Zrakoplovstva kod Rzeva grada, ili pak raznih hrvatskih sastava unutar Njemacke Vojske kao Handzar, Vrazja, Plava i druge divizije.
Svi su oni bili hrvatski vojnici, a borili su se u odorama tadasnjih nasih saveznika, a prati zajednickom neprijatelju, koji je nadirao s Iztoka i sprovadjao svjetsku komunisticku revoluciju. Svi znademo, da Hrvatska nije imala dovoljno ni odora, ni oruzja ni streljiva. Ovi su hrvatski vojnici samo izvrsavali zapovjedi svojih predpostavljenih, jer su mnogi od njih bili jednostavno upuceni u te sastave i prema tomu vrsili su svoju duznost, dok su se drugi javili dobrovoljno, a treci bili mobilizirani.
Srbokomunisticki zlocinci posebno su uzivali, kada su mogli iz kolona smrti izvuci kojega pripadnika spomenutih hrvatskih sastava. Grozno su ih mucili, vodili po srbskim selima i huskali na njih narod, jer da su se usudili dignuti oruzje na ''maj-cicu Rusiju. Kao sto su ovi hrvatski sinovi sudjelivali u pobjedama nad mrzkim srbokomunistickim i ruskim bolsevicima skupa s drugom hrvatskom bracom, tako im je i u nasoj narodnoj tragediji bilo sudjeno snositi sve muke i patnje. Kako kod Bleiburga, Dravograda i Lawamunda, tako i na nebrojenim sudjenjima u srbokomunistickoj Titovini; kako u nebrojenim logorima u Jugoslaviji, tako i, na zalost, u ostaloj Europi, u tamnicama, u zatvorima u ponizenjima, uvijek smo bili jedno. Danas razasuti diljem svieta, i opet se nalazimo u jednoj cvrstoj falangi u borbi protiv svake Jugoslavije i svakog komunizma.
Tim je zalostnije, da se i medju Hrvatima nasto ljudi, danas, u predvecerje treceg svjetskog rata, koji vrlo rado nasu dragu bracu iz prije spomenutih sastava zele odvjiti od nas. Ne cemo ulaziti u detalje, jer to nicemu ne vodi. Nase je nacelno stanoviste u svim vaznim pitanjima poznato i bez rezerve. Mi smatramo hrvatskim vojnicima svakog hrvatskog covjeka, koji se je borio protiv svake vrsti komunizma, za svoju vlastitu drzavu.
Podpuno je sporedno, kakovu je netko odoru nosio, te da li se je smatrao u onim danima Hrvatom ili moguce pripadnikom koje druge narodnosti, sa mo ako je bio lojalan gradjanin N.D.H. Nasa je Handzar divizija dopriniela svoj obol u krvi u borbi protiv komunizma, kako u Hrvatskoj, tako i na teritoriju Nladzarske, gdje se je suprotstavila Crvenoj Armiji, sto je nadirala i branila joj prilaz u Hrvatsku. I na kraju, za bolje razumievanje, neka se znade, da se mi ne sramimo ni jednog jedinog hrvatskog covjeka samo zato, jer je nosio odoru njemacke vojske.
Mi se s njima ponosimo kao Spanjolska sa svojim generalom Munoz Grandesom, herojskim zapovjednikom spanjolske Plave Divizije na Lenjingradskom bojistu,koji je 1945. bio proglasen ratnim zlocincem, a kasnije postao ministar Vojske pnosne Spanjolske i pregovara s Amerikom o strategiji ovoga pohoda na snage komunisticke revolucije u Rusiji i u svietu.
Kada su boljsevicke divizije sa sjeveroiztoka u divljem naletu provalile u Madzarsku i brzo stigle do same Budimpeste, gdje su ih suzbile njemacke SS divizije, tada je jedan dio boljsevickih jedinica promienio pravac navale u smjeru juga uzduz lieve obale Dunava s namjerom, da kod Kiskesega forsiraju Dunav i predju na desnu stranu cime bi si olaksali napredovanje i odielili njemacke vojne snage, koje zadrzavahu njihovu glavninu pred Budim Pestom i dalje na sjeveroiztaku. Na tom sektoru duz desne obale Dunava u duljini od 20 km. drzale su polozaje jedinice 13. B. H. divizije i to 6 satnija 27. pjesacke pukovnije u jakosti od nepunih 1200 momaka, koje su dobile zadatak zadrzati neprijatelja, sprieciti mu prelaz preko Dunava i suzbiti ga.
Neprijatelj je brojcano bio mnogo nadmocniji s ukupno 8000 pionira i pjesaka, s mnozinom lakog i tezkog pjesackog i pionirskog oruzja svih vrsta, masom bacaca i strojnica sviju kalibara, a osabitu brigu su nam zadavale ''orgulje'' (Kacus-ka), koje su Sovjeti stavili u pozadinu svojih borbenih linija, na razmaku od kojih 10 km. ]

Jager
19-08-2012, 17:32
Nastavak:

[ 'VRAZJA DIVIZIJA'' U LJETNIM UNIFORMAMA U TEZKIM BORBAMA U BRDSICIM PDDRUCJIMA. ODJELILI ZA KOMUNIKACIJE.

Mi smo brojcano bili mnogo slabiji, bilo nas je malo na tako dugoj fronti, pa je razmak izmedju pojedinih formacija skupina bio veoma velik. No zato smo bili oboruzani najmodernijim pjesackim automatskim oruzjem f imali smo ogromnu kolicinu mina za minska polja, nesto lakih bacaca, dovoljno streljiva za najduzu borbu, a osim toga je svako strojnicko gniezdo imalo po 20 do 30 rucnih granata. Osim toga pridieljene su nam za zracnu obranu i dvije eskadrile Stucka''-aparata, kaje su bile spremne za svaki eventualni zracni napadaj. Smjestaj nasih polozaja bio veorna dobar, jer su desnu obalu Dunava, gdje su se nalazili nasi polozaji, nadvisivale blage padine malih brezuljaka, s kojih smo imali odlican pregled citavog bojista. Nasa bojna linija sastojala se je zapravo od sami strojnickih i bacackih gniezda, koja su bila jedna od drugog udaljena 30 do 40 metara, a sacinjavali su ih strojnicar i njegov pomocnik. Svugdje je vladao savrsen red i stega i sve je bilo spremno i s napetoscu ocekivalo prativnicki napadaj.
Mi smo tocno bili obaviesteni o jakosti nepri,jatelja i o pravcu njegovog napadaja, a isto tako neprijatelj o nasim snagama. Na neprijateljskoj strani opazili smo pripreme, koje su nasi izvidjacki odjeli pomno pratili i javljali na predpostavljena zapovjednictva.
Dan pri je samog napadaja postavljena su uz desnu obalu Dunava sve do bunkerskih i rovovskih linija minska polja.
Zapovjednik odsjeka sa zapovjednicima satnija abilazi jos jednam citavi polozaj i izdaje posljednje zapoviedi i upute.
Spusta se noc i zavladava tisina, koju prekida samo zuborenje Dunava ciju povrsinu obasjava slaba mjesecina. Strasna je takova jesenska noc. Svaki cas, u. ocekivaju onoga sto dolazi, dug je kao vjecnost. Borci u svojim zemljanim zaklonima budnim okom ocekuju zoru sutradasnjeg dana. Sutra je prvi dan Kurban Bajrama, a u samu zoru ocekuje se napad, svaki momenat, ali ne zna se tocno, kada ce poceti. Kod nasih boraca vlada dobro razpolozenje kao i uviek pred borbu. Sve su to sinovi pono. snih hrvatskih pokrajina Bosne i Hercegovine, djeca najboljih vojnika iz prvog svjetskog rata, hrabri i prokusani borci iz tolikih borbi, u kojima su uviek odnieli pobjedu i pronieli slavu hrvatskog oruzja.
U samu zoru kroz jutarnju maglu jesenskog dana upiremo poglede preko blistave povrsine Dunava u pravcu boljsevickih postava. cestitke, koje si momci dovikuju i medjusobno cestitaju Bajram iz gniezda u gniezdo, najednom prekine silna tutcijava i vatra iz ''Kacuska''. Tezke granate iz ''Ka-cuska'' prebacuju i padaju iza nasih postava. Njihova ekspaozija zaglusuje usi. Nepodnosiva je. Momci se prilijepili uz zemlju. Nakon nekoliko sekundi, posipa i drugi val vatre, koji ovoga puta podbacuje, i njihove tezke granate sada. padaju po lievoj obali Dunava, tik uz polazaje boljsevika. To strasno oruzje, koje iz jednog punjenja izbacuje u dva vala teske granate, koje onemogucuju svaku borbu, ovoga je puta promasilo svoj zeljeni cilj. Na ovu vatru nismo mogli uzvratiti, jer je nase naoruzanje bili sposobno samo za borbu iz bliza, koju smo napeto ocekivali poznavajuci taktiku boljsevika, koji takovim vatrenim napadima zele samo zamoriti nase snage za otvoreni glavni napadaj.
Nakon jedne dulje stanke pocinje i opet smrtonosna vatra ''Kacuska'' iz drugoga punjenja. Ovoga puta padaju granate bas po nasim polozajima. To boljsevici izgoriscuju i pod zaklonom vatre spustaju svoje motorne pontonske camce u Dunav. Nas posipa i drugi val vatre iz istoga punjenja i nanosi neznatne pocetne stete oruzju, jer se ljudstvo za vrieme vatre ponovno saginje u svoje zaklone. Vatra ''Kucuskao za neko vrieme prestaje, ali neprijateljski pontonski motorni camci vec plove Dunavom i Dunav je njima preplavljen. Na nasu srecu taj napadaj mogu boljsevici vrsiti samo s lieve obale Dunava, dok su nam krila slobodna, a pred nama se nalazi otvoreni brisani prostor i podpuno jasan cilj.
Zapovied je pala i borba, zapocinje. ''sarci'' pocinju svoju smrtonosnu pjesmu. Bacaci zapocinju takodjer s brzom .paljbom i punim pogodcima pogadjaju neprijatelja. Medjutim boljsevici se ne da,ju smjesti i njihovi pontoni plove nesmanjenom brzinom u pravcu nase obale i nasih polozaja. Prvi se nalaze vec na sredini Dunava, na najbolji domet nasih ''saraca''. Nasi tuku svom brzinom, a bol,jsevici odgovaraju iz svojih brzametnih ''tanjirusa'',koji plove iza njih. Nasi jednako posipavaju vatrom dugih strojnickih rafala. Neprijateljska va. tra iz brzometnog oruzja malaksava, dok se ona bacaca nastavlja nesmanjenom zestinom. Medjutim, sve to ne pomaze i neprijatelj se odbacen nalazi ponovno na lievoj obali Dunava.
Boljsevici ogorceni i iznenadjeni nasim odporom i izhodom prve borbe zapocinju s drugim pojacanim napadajem. Medjutim, dok neprijatelj do vlaci na Dunav nove motorne pantone, zacuje se iz daljine zaglusna eksplozija. To nam je pozdrav nasih eskadrila, koje su u svam letu proti neprijatelju uzpjele svojim razornim bombama usutkati i onesposobiti ''Kacuske'' i na taj nacin rijesile nas toga strasnog oruzja. Neprijatelj otvara strasnu bacacku, strojnicku i puscanu pajbu na nase polozaje, a njegovi motorni pontoni,ponovno plove u pravcu nase obale. Ovoga puta mnogo brze i u vecem razmaku. Mi jos ne odgovaramo s nasom va - trom. Jedino nasi bacati brisu prilaze Dunavu j stvaraju zbrku pri ukrcavanju.
Ovoga puta, i ako je to opasno, zelimo neprijatelja pustiti na sto bolji domet nasega oruzja. Nasi bi momci pustili neprijatelja na samu obalu. ali zapovied za paljbu pada prije, jer je neprijatel,j ovoga puta mnogo uporniji, sto se vidi iz brzine njegove plovidbe kao iz pojacane vatre iz svih oruzja, od koje sada mnogo trpe i nasi borci. Cim se neprijatelj vise priblizuje pravi veci medjusobni razmak u svojim redovima, cime on mienja taktiku svaga napadaja. Prvi pontoni samo sto nisu pristali uz obalu, kad pada zapovied za otvorenje vatre. Zapacinje novi cin u toj krvavoj drami. Strojnice ne prestaju sa svojim rafalima i borci vec nekoliko puta moraju mienjati usijane cievi. Na taj smrtonosni celicni zid, boljsevici nasrcu u divljim naletima i prodiru do u samu obalu, ali tu nalaze neizbjezivu smrt. Drama se nastavlja. Neprijatelj ne odstupa unatoc strahovitih gubitaka od borbe i pojedini pontoni, kojima je uspjelo probiti se do same obale, pocinju pod zastitom svojih bacaca s izkrcavanjem ljudstva. Boljsevici izkacu iz pontona kao da nicu iz zemlje, ali vec na prvih nekoliko koraka nailaze na minska polja. Minska polja kao i paklena vatra nasih redova zadaje im strahovite gubitke i oni u hrpama padaju. Ali kod neprijatelja gubitci ne igraju nikakove uloge, jer boljsevika imade sve vise i vise. Nasa, ni neprijateljska vatra ne prestaje ni sekunde i mi imademo vec osjetljive gubitke. Osobito je napadnut bunker, koji lezi sjeverno od mene, a strojnicar pogodjen u glavu, pada, ali vatra ne prestaje, jer na mjesto strojnicara stupa njegov pomocnik, koji nastavlja daljniu borbu na zivat i smrt.
Sada uvidjamo, da neprijatelj imade upravo, na tom mjestu pod svaku cienu podrieti, jer ovdje vrsi najteze napade uz strasnu viku: ''Predavaj se bratko ne streljaj'' dok mu nasi odgovaraju rafalima iz strojnica. Kako je u bunkeru lievo od mene pao i pomocnik strojnicara i prestala svaka vatra iz tog bunkera to neprijatelj ovdje po malo prodire.Sa strojnickim gniezdom, koje lezi sjeverno od unistenog bunkera otvaram na neprijatelja unakrstnu vatru, medjutim nepri,jatelj unatoc toga napreduje sve dok nije dosao na drugo minsko polje, koje ,je najgusce minirano uz bunkersku i rovov-sku liniju. Grozni gubitci obezglavljuju ga. Strahovit je prizor u toj borbi: preko mase mrtvih prelaze drugi, novi, u neodoljivoj zelji, da probiju i prodru kroz nase linije. Moj pomocnik tek sto je stavio novi lanac naboja u strojnicu pada, pogodjen u prsa U tom casu, dok sam ja pravio sa susjednitr. bunkerom unakrstnu vatru izkocise na nekih trideset metara preda mnom sedmorica boljsevika. U najvecoj brzini preduhitrim njihovu paljbu, izpalim puni rafal, koji na ledinu svali cetvoricu, dok sliedeca trojica priskoce pod sami bunker. Predamnom lezi dvadeset rucnih granata, koje su vec spremne. Pustam strojnicu hvatam granate i bacam jednu, pa drugu, da poslije nekolika sekundi dvije eksplozije zavrse i s tom trojicom. Nakon to ga nastavljam s unakrstnom strojnickom vatrom, sprecavajuci neprestano prodor neprijatelju, koji ni za trenutak ne odstupa.
Na pojedinim bojisnim odsjecima boljsevici su bili tako jaki, da su zbrisali nekoliko bunkera, ali im unatoc svega nigdje nije uspjelo prodrieti. Brzoglasne veze s citave dvadeset kilometara duge fronte javljaju, da se svi borci hrabro bore i da neprijatelj nije nigdje uspio prodrieti. Nasi hrvatski castnici i docastnici trce kraz rovove i bodre barce, te na mjestima, gdje su izginuli strojnicari i njihovi pomocnici uzimaju i sami strojnice u ruke i tuku neprijatelja.
Nase zracne snage, nakon sto su izvrsile prvo bombardiranje i unistile ''Kacuske'' vratile su se u svoje baze, gdje su ponovno bile obskrbljene s lakim bombama za Eve ciljeve. U mamentu, kad su nase snage bile u najkriticnijoj situaciji izpustile su eskadrike svoje bombe na neprijateljske redove i pretvorile ove u hrpe mesa. Iste su u ovom kriticnom momentu izvrsile jednu od najodlucni jih uloga.
Neprijatelj konacno uvidja, da je svaka daljnja borba bezizgledna i nastoji, da na najbrzi nacin napusti borbeni polozaj. Uspielo im je spasiti samo ljudstvo, koje se je nalazilo na njihovoj lievoj obali Dunava i cekalo na ukrcavanje, dok je ono, sta se je nalazilo u camcima i na desnoj obali, unisteno do jednoga.
Jesensko sunce je davno prevalilo podnevnu tocku i primicalo se zapadu. Neprijateljski pontonski camci jos uviek plove Dunavom, ali sada bez upravljaca, prepusteni volji mutnih i krvavih valova toliko opjevanog plavog Dunava. ]



P.S. Zanima li koga ova tema ili sam ja jedini?

gorand556
19-08-2012, 18:21
P.S. Zanima li koga ova tema ili sam ja jedini?

Ja te redovno čitam, ako ti nije problem piši dalje :)

Jager
20-08-2012, 15:46
Ja te redovno čitam, ako ti nije problem piši dalje :)

E super.Nije mi problem, već mi je malo glupo ako sam jedini aktivan na ovoj temi, odnosno ako mene jedinog ovo zanima ;).

[ Valja spomenuti i Pučko-ustaški zbor generala Metzgera koji je nastao zakonskom odredbom koju je donio general Artur Gustović, zapovjednik skupine oružanih snaga "Istok", 31. listopada 1944. godine.U jesen 1944. godine istok Slavonije našao se na prvoj crti bojišnice.Oko 90 000 folksdojčera napustilo je svoja imanja u Srijemu i istočnoj Slavoniji te emigriralo u Treći Reich.Pravni poredak se raspao, zagospodarile su oružane bande dezertera koje su pljačkale napuštena imanja.Oružništvo je prestalo djelovati, a državni su službenici napustili svoja mjesta.Stoga je ustanovljen Pučko-ustaški zbor, kao paravojna organizacija koja je trebala uključiti muško radno sposobno stanovništvo, bez obzira na nacionalnost, u dobi od 16. do 65. godine, koje u tom trenutku nije bilo u službi u oružanim snagama.Propis je važio na području velikih župa Vuke, Baranje, Posavja i, poslije, Livac-Zapolje.Ljudstvo je organizirano na vojni način, u pukovnije, bojne i sati.Najkasnije do sredine studenoga 1944. godine nastale su tri pučko-ustaške pukovnije koje su nosile naziv po župi u kojoj su ustanovljene.Zvale su se: Baranja (zapovjedništvo u Osijeku, I. bojna u Đakovu, II. bojna u Osijeku), Vuka (zapovjedništvo u Vođincima, I. bojna u Vođincima, II. bojna u Vinkovcima) i Posavje (zapovjedništvo u Garčinu, I. bojna u Garčinu, II. bojna u Strizivojni).Nešto poslije ustanovljena je i pučko-ustaška pukovnija Livac-Zapolje, sa sjedištem zapovjendištva u Novoj Gradišci.Te su pukovnije bile dio oružanih snaga, odnosno dijela HOS-a izniklog iz domobranstva.Osim imena, nisu imale nikakve veze s Ustaškom vojnicom.Navodno su te pukovnije bile vrlo brojne - 15. ožujka Zbor je imao ukupno 40 817 ljudi, ali i vrlo slabo naoružane i zapravo nepripravne za oružanu borbu.To su bile radne jedinice čiji je prvenstveni zadatak bio prikupljanje usjeva, obrada napuštenih poljoprivrednih površina i drugi oblici rada za potrebe obrane, ali i obavljanje nekih sigurnosnih poslova, poput prikupljanja vojnih neposlušnika i drugih.Dana 10. ožujka 1945. godine izdana je naredba o raspuštanju Zbora, a njihovo mlađe i vojnosposobno ljudstvo ušlo je u sastav HOS-ovih divizija u istočnoj Slavoniji, odnosno dijelom u općinske i seoske obrambene odbore.Međutim, Zbor je i dalje nastavio postojati jer je njegovu zapovjedniku, generalu Metzgeru, Poglavnik odobrio da, zbog razmjernog uspjeha u radu, nastave s djelovanjem.Stoga su njihove bojne prisutne u pozadini Srijemske fronte i u trenutku njezina proboja 12. travnja 1945., pa se spominju u izvještajima jedinica JA. ]

Izvor: Tomislav Aralica, Hrvatski ratnici kroz stoljeća 3, str. 197

Inače, pučko-ustaška pukovnija Baranja je sudjelovala u Batinskoj bitci.

Skywalker
05-01-2014, 18:08
Da li se spominju negde zlocin po Sremu od strane ustaskih jedinica ?

splicho343
17-02-2014, 22:24
Da li se spominju negde zlocin po Sremu od strane ustaskih jedinica ?
Ajde molim te.
Ova tema je valjda otvorena da se raspravlja o vojnoj povijesti i djelovanju HOS jedinica na Srijemskom frontu.
Ako si raspoložen za izigravanje žrtve, otiđi na neki forum internet ratnika gdje ratuju virtualni ustaše, četnici i partizani i svađaju se tko je zapravo bio zločest.
Naravno da su počinjeni zločini, zločine je činila svaka vojska i svagdje, ali to nije tema ove rasprave.

Bobani
21-02-2014, 15:49
Ustaše su stvoreni pšoradi Hrvatske a ne obratno, tj. da je Hrvatska stvorena poradi Ustaša! Jasno!!!

Bobani
21-02-2014, 15:52
Jager mene ovo tema ite kako zanima. Razvijmo dialog i izvucimo iz zaborava skor već zaboravljene bitke u obrani Hrvatske Države.

Jager
06-03-2014, 11:13
I mene je tema zanimala, ali nisam našao ništa novog u vezi nje :(.Podijeli podatke, ako ih imaš.

bandira
11-03-2014, 20:40
mislim da je bio podatak o novačenju pravoslavaca u domobranske postrojbe na području Srijeme što je pospiješilo partizanski ustanak jer su ovi pravoslavci mislili da će ih slati na istočno bojište protiv Rusa?

Jager
13-03-2014, 14:00
Da, to se zbilo 1942. godine, ako se ne varam.Ne da mi se sad tražiti izvor, a i tema je u vezi Srijemskog fronta (nastao u rujnu 1944.).Ako pronađem, stavit ću na temi o NDH.