PDA

Pogledaj Full Version : 3. kolovoza - Blaženi Augustin Kažotić



ZGabriel
03-08-2012, 12:24
Starodrevni grad Trogir na jadranskoj obali darovao je Crkvi i Hrvatskom narodu oko 1260.g. djecaka, koji je djetinjstvo i svoju prvu mladost proveo u svome lijepome gradu u Dalmaciji, a onda cuvsi glas Bozji stupio u Red sv. Dominika.
Petar Grgec napisao je vrlo vrijedan Kazoticev zivotopis u kojem je osvijetlio mnoge pojedinosti tog naseg velikog sina, po rodu plemica, no koji je duhovno plemstvo smatrao vrednijim od krvnoga i zato prihvatio redovnicki zivot u dominikanskome Redu. Taj mu je, poslavsi ga u Pariz, gdje je jos bila vrlo ziva uspomena na sv. Tomu Akvinskoga, omogucio vrhunsku filozofsku i teolosku naobrazbu onoga vremena, spremivsi ga tako za propovjednika i natpastira Zagreba, a kasnije i Lucere. Nakon zavrsetka studija, radio je sa fra Nikolom Bocassijem, generalom reda koji je kasnije postao kardinalom i papom pod imenom Benedikt XI., a koji ce Augustina 1303.g., imenovati biskupom u gradu Zagrebu.

Augustin bijase 20 godina biskup prostrane Zagrebacke biskupije, uvrstivsi se u broj najznacajnijih biskupa. Kao biskup bio je veoma aktivan i poduzetan. Cesto je obilazio svoju biskupiju i poticao svecenike na duhovni zivot i pastoralni rad. Zdusno se brinuo, ne samo za duhovno dobro i cudoredje svoga puka, vec mu je nastojao pomoci i u materijalnom uzdizanju.
U zelji za obnovom Zagrebacke Crkve Augustin je odrzao tri biskupijske sinode. Mnogo je brige posvecivao uredjenju bogosluzja, svecenickim pripravnicima da se duhovno i teoloski izgrade, a onda i svecenicima po zupama. Sve to svjedoci da je nastojao biti brizan pastir koji se ozbiljno i odgovorno brine za povjereno stado. Kao clan biskupskoga zbora sudjelovao je na Opcem saboru 1311.-1312. g. u Vienni (Francuska).
Augustin je u zagrebackoj prvostolnici uredio bogosluzje: preuredio je dotadasnji posebni zagrebacki obred; nesto prema papinskim odredbama, a nesto prema dominikanskom obredu, uveo je u katedrali zajednicko moljenje casoslova. Kao biskup osobito se brinuo o svecenickom podmlatku. Bogatiji su za svoje skolovanje u sjemenistu placali, a siromasniji su se skolovali besplatno.
Mnogi su ga plemici zbog njegova znacaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medjusobnim sporovima. Kad je i sam kao zagrebacki biskup dozivljavao nepravdu od plemica, na silu nije odgovarao silom. Zna se da je zbog toga zivio u velikoj oskudici i siromastvu.

Uz osobito pastoralno djelovanje i vrlo skromni i siromasni osobni zivot, Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne skole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromasnih ucenika trazi novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veci dio dijelio siromasima.
Osobitu paznju je posvecivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je narucio prirucnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje (npr. u Vugrovcu).
Povijesnicar Baltazar Krcelic, kanonik, pise da je 1312.g. u doba gradnje katedrale bila velika susa i da je po zagovoru sv. biskupa na danasnjem Trgu bana Jelacica provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uredjen. To je svima poznati "Mandusevac".

Augustin je bio zagrebackim biskupom u doba kad su Hrvatska i Ugarska prozivljavale teski gradjanski rat zbog kraljevskog prijestolja. Drzavni stalezi mu 1318.g., povjerise jednu diplomatsku misiju kod pape Ivana XXII. u Avignonu, gdje su pape tada stanovali. Morao je pred papu iznijeti tuzbe na zloupotrebe koje su cinili i plemici i dvorjanici mladoga kralja Karla Roberta Anzuvinca, kao i sam kralj.
Papa je Augustina dulje vremena zadrzao na svome dvoru, jer se neprijateljski raspolozeni kralj protivio njegovu povratku u Zagreb. I tako je kralj tudjinac, jednom od najodlicnijih hrvatskih sinova, prijecio povratak u domovinu. Papa je zbog toga bio prisiljen Augustinu dodijeliti drugu biskupiju. To je ucinio 1322.g., premjestivsi ga u Luceru, u Napuljskom Kraljevstvu, odakle su Anzuvinci i dosli u Hrvatsku. Ondje se biskup Kazotic veoma posvetio obracenju Saracena.
Augustin je u Luceri biskupovao samo godinu dana, jer je umro 3. kolovoza 1323.g. No, i tijekom tog kratkog vremena, ostavio je ondje glas svetog i revnog pastira kojega odmah, nakon smrti, pocese stovati kao sveca.

Augustinovo je tijelo bilo sahranjeno najprije u crkvi Sv. Dominika, a poslije bi preneseno u katedralu, gdje se i danas postuje. Karlo Sisto pise da su "Hrvati uzalud pokusavali kradom oteti blazenikovo tijelo" - pa nastavlja: "Narod ga je poradi brojnih cudesa sto ih izvedose njegove relikvije, medju ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo poceo stovati. Karlo, nadvojvoda kalabrijski, 1325.g., moli papu da Augustina proglasi svetim, a zagrebacki misal u to doba vec ima tekstove mise njemu u cast. To je stovanje god. 1702. sluzbeno potvrdio papa Klement XI. U novije vrijeme opet je sve ispitano, pa ima nade i za njegovu kanonizaciju."
Blazenikovo se tijelo nalazi danas u srebrnoj urni, koja je izradjena 1937.g. Dio relikvija posjeduje i zagrebacka katedrala, a cuva se u kapeli blazenog Augustina i drugih hrvatskih blazenika. Blagopokojni kardinal Alojzije Stepinac, kao mladi zagrebacki nadbiskup, poveo je prvo hrvatsko narodno hodocasce u Luceru, koje ondje bi veoma svecano i srdacno primljeno.
Povodom 650. obljetnice smrti blazenog Augustina, opet je bilo pod vodstvom zagrebackog nadbiskupa Franje Kuharica, organizirano hodocasce u Luceru.
IME je latinskoga porijekla i znaci: UZVISENI, CASNI.