PDA

Pogledaj Full Version : Drabble - Ispričajte priču u 100 riječi!!!



ZGabriel
27-07-2012, 13:03
Evo vam novog izazova! :cheer

Drabble je ultra kratka forma pisanja. U 100 riječi ispričajte svoju priču. Dakle, nema samo nabacivanja riječi da se dođe do stotke, nego priča mora imati glavu i rep. Priča ne mora imati naslov, a ako ga ima, te riječi se ne ubrajaju u zahtijevanih 100.
Najjednostavnije je pisati u Wordu, tamo imate brojač riječi (word count), da vam ne bi koja pobjegla.

Da vas vidim! Ni 99 ni 101, okruglo 100 riječi i smislena kratka priča. :cheer :cheer :cheer

mirr.or
27-07-2012, 15:12
voz je jurio velikom brzinom kroz neka polja u daljini je gorela šuma što niko nije primetio zanimajući se za druge stvari baba je jela pileći batak pijanac hrkao u krilu mu je bila otvorena boca cura je gledala kroz prozor zamišljeno vatra je uskoro zahvatila polja počevši da liže voz mašinovođa je poštovao red vožnje nije imao kad da gleda plamene pejzaže baba je pakovala kost u istopljeni celofan pijanac prespavao isparavanje rakije cura obuzeta mislima nije trepnula kad joj je izgorela kosa mašinovođa je izgarao u želji da stigne svi su izgoreli bez glasa niko nije video požar

pdv
27-07-2012, 16:34
Ležim na plaži i sunčam se. Prisjećam se dana dok bi živčana u uredu razmišljala kako ću uživat na godišnjem. Dok simpatična osa leti oko moje ruke i polagano me nervira, mislim si kako je ovo život. Ležiš i boli te briga za sve. Najednom osjetim neke kapljice koje udaraju moje tijelo kao kocke leda. Borbeno se okrećem i ugledam najružnije biće. Neku bijedu od psa. Zapravo liči na medvjeda ali mislim da je pas. Nakon što je izišao iz mora otresao se kraj mog ručnika. Jebenti odmor i sve. Da je bar bio lip pas bilo bi mi lakše.

ZGabriel
28-07-2012, 22:18
Tamni oblaci nadvili su se nad planinom. S njima se na selo spustila teška, zlokobna tišina. Nije se čuo ni lavež pasa. Samo su gole grane krckale i cvilile na vjetru. Ljudi su rano zatvorili marvu i zamračili prozore. U svakoj kući zapaljena je jedna bijela svijeća i stavljena na pepeo nasred ognjišta. Žene su tiho mrmljale nerazumljivu molitvu hodajući ukrug po sobi, dok su muškarci slagali drva pored vrata. Djecu su posjeli oko ognjišta i zapovijedili im da šute.

Samo u jednoj kući na kraju sela nije gorjela svijeća. Stara udovica prva je čula topot kopita.

Crni jahač stiže.

mirr.or
30-07-2012, 02:23
Spakovala sam sve što je bilo potrebno u jedan mali ruksak koji sam stavila na leđa i krenula. Nisam zaključala vrata za sobom, možda neki beskućnik nađe mir u ostacima mog dosadašnjeg života, kad već ja, nezahvalna kakva jesam, nisam uspela.
Verujem da niko nije primetio moj odlazak u gluvo doba noći. Kako bi uopšte primetili kad, zadubljeni u sopstvene snove, nisu ni znali da sam ikada bila tu.
Osetila sam prve kapi kiše koja je ispirala moja sećanja. Shvatila sam da će mi i lepe uspomene u ruksaku postati preteške, zato sam ga ostavila pored puta, i otrčala. Daleko.

pdv
01-08-2012, 17:31
Prosječna čitateljica magazina ''Moja sudbina'' ili ''Moja Tajna''


Svaki broj se iščekuje željno i nema šanse da se propusti. A, izgledaju fino dok čitaju to. Prosjeda kosa, onako nakratko ošišana uz obavezan sijedi preljev za sjaj, trajna, socijalne cvike. Tajna ili Sudbina se brižno i uredno drži u rukama da se slučajno ne bi oštetila. S desne strane skuhana slatka, tanka kava, neki keksići i sve to ,naravno, na pomno i brižno ispletenom tabletiću čeka da gospođa nezainteresirano napravi gutljaj ili umoči keks u kavu dok prati uzbudljiv nastavak serijala '' Zaljubila sam se u zeta i otela kćerki supruga''. Tišinu para samo poneki uzdah čuđenja ili negodovanja.

ZGabriel
04-08-2012, 09:35
Povratak


Stojim na peronu s koferom u ruci. Poznati pogled na nadvožnjak i tračnice...Pokretne stepenice nose me gore, do makete vlaka i francuske pekare. Jutro je prohladno i svježe, kao i nekad. Ignoriram "peticu" i hodam po pločniku. Knjižnica, park, fontana,...sve je tu.
Dolazim do centra, pozdravlja me miris svježeg peciva i cvijeće na prozorima. Hodam dalje, preko mosta, ulazim u svoj stari kvart. Prva, druga, treća ulica lijevo...još koji korak i stigla sam.
Na vratima poznata imena. Ulazim tiho da ne probudim susjede. Zamišljam im izraz lica kad prođu pored otvorenog prozora. Dugo se nismo vidjeli. Predugo.

Tomahawk
04-08-2012, 11:17
Gledao ju je s nevjericom- tako lijepa, zgodna i krhka djevojka obozavala je da ju se udara i ponizava u krevetu, a nakon toga je bila leprsava, blaga i njezna.... Oci i osmijeh rajski, kao vedro ljetno nebo, dodiri topli i ljekoviti i nista ju nije moglo smesti u njenoj sreci; a mojim podbadanjima o upravo dozivljenom smijala se kao najduhovitijim dosjetkama; prekrivala mi lice, usi, vrat, nos, mekim dodirima toplih usana, privijala svoje uspaljeno tijelo uz moje i duboko i dugo uzdahivala kad bradavicama dodirne moju nadlakticu, gledajuci me kao naponiznija gejsa saputala: Batina je iz raja izisla- laaaaaaaaa........

ZGabriel
04-08-2012, 11:17
Otvoren prozor


Tom se probudio rano, bolnih zglobova. Da se barem jednom mogu probuditi bez bolova, pomisli. Ali ništa od toga. Nix davon. Otvorio je prozor i zagledao se u krošnju stare lipe. Spustit ću se u dvorište i malo sjediti u hladu...Sišao je u prizemlje, najtiše što je mogao po drvenim stubama. Razgledao je okolo, uživajući u jutarnjem miru.
Odjednom opazi da je prozor ispred njega otvoren! Zar je stan opet iznajmljen? Kratko se premišljao a onda pokucao na vrata.
Vrata su se otvorila i ugledao je poznato lice. Zablenuo se u nju i jedva izgovorio: Kosa ti je narasla.

ZGabriel
04-08-2012, 12:09
Dvorište


Odnekud su dopirali veseli glasovi. Gdje sam? Glava mu je bila teška. Sinoć je opet pretjerao i sve mu je smetalo, a žamor nikako da utihne. Oteturao je do izlaza i žmirkao na dnevnom svjetlu. U dvorištu je stajalo pola susjedstva. Žustro su raspravljali i smijali se. Što se to događa? Prišao im je i mrzovoljno pitao zašto toliko galame?
Tom se okrenuo i rekao: Vidi, Chris, tko nam se vratio! Gospođica s juga! Samo se došuljala dok smo svi spavali! Opet su se svi počeli smijati a on je mislio da će mu glava eksplodirati od toliko buke.

ZGabriel
21-08-2012, 22:14
Stojim pred vratima. Oklijevam. Ako ih otvorim i zakoračim unutra, nema povratka. Sve staro ostaje iza mene; staro i izlizano, ali poznato. Poznate ulice, prozori, tramvajska stanica na ćošku...hoće li mi i dalje isto značiti? Ako odbacim ovu prtljagu, hoće li mi jednom nedostajati? Sutra, za mjesec, za godinu? Hoće li me prijatelji prepoznati kad se opet sretnemo? Hoću li ja sebe prepoznati u novom životu? Hoću li to biti ja?


Širom otvaram vrata, jaka svjetlost me zasljepljuje na čas. Dočekuju me osmijesi. Nova lica, stara lica, i u svakom prepoznajem sebe. Sve je isto...i sve je drukčije.

ZGabriel
03-09-2012, 17:29
Kiklop


Kiša je padala danima. Bez prestanka. I najupornije ptice su odustale pa me jutrom budio susjedov mačak. Došao bi pod moj prozor i mjaukao dok ne bih izašla i otvorila mu kućna vrata. Nekad bi me čekao pred ulazom i motao mi se oko nogu. Počela sam mu kupovati konzerve hrane. Jeo je samo piletinu. Polizao bi konzervu, mahnuo repom na pozdrav i odskitao nekud.

Jednom mi je „poklonio“ miša kojeg je ulovio negdje, valjda u našem podrumu. Strpljivo je čekao dok nisam došla i vidjela njegov plijen. Miš se još trzao pod njegovim šapama. Susjed ga je dokrajčio metlom.

ZGabriel
05-09-2012, 21:57
Noćna šetnja


Dok ulična svjetla umorno žmirkaju ispod starih kestena, prolazi još jedna noć...Par koraka dalje, u mraku sporedne ulice, netko otvori vrata birtije. Iznutra dolazi veseli žamor gostiju i zveckanje čaša. Trak svjetla na tren rasprši tamu ispred vrata, pa opet nestane. Zvuci utihnu i čujem samo svoje korake kako odzvanjaju oko mene. Negdje u daljini naslućujem lavež pasa. Donosi ga vjetar koji turobno leluja iznad rijeke i najavljuje hladnoću. Osjetim ga u kosi. Koračam dalje i slušam zvuk svojih koraka po popločanoj ulici. Zamišljam sobe iza gustih zastora, tople i svijetle. Prekine me zvuk motora. Netko žuri u pivnicu.

mirr.or
05-10-2012, 09:49
jedna devojčica nije imala gde
da se sakrije
od vetra i od kiše i od sebe

i ponudih joj
svoj kaput i svoj kišobran i svoju kožu
i svoju ruku

i uze
moj kaput i moj kišobran i moju kožu
i moju ruku
i moje srce

i stade kiša
i stade vetar
i izađe sunce i poče da svetli i da greje

i nisu joj trebali više
ni kaput ni kišobran ni koža
ni ruka
ni srce

i ode bacivši
i kaput i kišobran i kožu
i ruku
i srce

i htedoh da potrčim za njom
ali bejah odavno
mrtav